OPTI DIO KRIVINOG MATERIJALNOG PRAVA

OPTI DIO KRIVINOG MATERIJALNOG PRAVAI Osnovne odredbe1.Osnov i granice krivinopravne prinude (Naelo legitimnosti) Zatita ovjeka i drugih osnovnih drutvenih vrijednosti predstavlja osnov i granice za odreivanje krivinih djela, propisivanje krivinih sankcija i njihovu primjenu, u mjeri u kojoj je to nuno za suzbijanje tih djela.

Ove odredbe su naelne prirode. U sutini predstavlja potrebu da krivinopravna represija i krivino pravo u cjelini moraju biti opravdani i nuni. Zatita ovjeka tj. njegovih osnovnih prava (njegov ivot, tjelesni integritet i dr.) ima prednost u odnosu na ostale drutvene vrijednosti (bezbjednost i nezavisnost zemlje i sl.). Ovaj princip takoe podrazumijeva svoenje krivinopravne zatite na neophodan minimum, kao i korienje drugih adekvatnijih sredstava i mjera za suzbijanje ponaanja kojima se napadaju dobra ovjeka i drutva. Naime, krivino pravo treba da bude poslednje sredstvo (ultima ratio) u suzbijanju drutveno opasnih ponaanja, pa se u tom smislu moe govoriti o supsidijarnoj funkciji krivinog prava. Vezano za to i primjena krivinih sankcija se svodi na mjere u kojima je to neophodno.2.Zakonitost u odreivanju krivinih djela i propisivanju krivinih sankcija

(Naelo zakonitosti) Kazna ili druga krivina sankcija moe se izrei samo za djelo koje je, prije nego to je uinjeno, bilo zakonom odreeno kao krivino djelo i za koje je bila zakonom propisana kazna.

Ovo predstavlja jedno od osnovnih naela krivinog prava, koje se ogleda u principu Nullum crimen sine lege, nulla poena sine lege Nema zloina i nema kazne ako to nije propisano zakonom. Njegov znaaj se ogleda u tome da ono predstavlja i ustavno naelo (u okviru odredbi o ljudskim pravima i slobodama).

Ovo naelo je od posebnog drutvenog i pravnog znaaja. U drutvanom smislu ono je garant demokratskog ureenja drutva i funkcionisanja pravne drave, kao i garant za ostvarivanje sloboda i prava ovjeka i barijera protiv samovoljne primjene prinude.

Sa druge strane, pravna sigurnost graana se ostvaruje kroz ovo naelo, na nain to su graani, sa jedne strane, upoznati koja su ljudska ponaanja odreena kao krivina djela i koje su sankcije propisane za takva djela, a sa druge strane, obezbjeuje se da ljudi ne mogu krivino odgovarati niti biti kanjeni za ono to u vrijeme izvrenja nije bilo odreeno kao krivino djelo, tj. da im se za uinjeno krivino djelo ne moe izrei kazna koja nije bila propisana.

Naelo zakonitosti u krivinom pravu ima 4 segmenta:

1) Nulla poena sine lege scripta nema kazne, bez pisanog zakona; Krivina djela i krivine sankcije mogu se odreivati samo zakonom. Pravo propisivanja ljudskih ponaanja koja se smatraju krivinim djelom, kao i sankcije za takva ponaanja pripadaju iskljuivo najviim dravnim organima (Prema Ustavu CG Skuptini). Ovo znai da se iskljuuje primjena nepisanog, prije svega obiajnog prava. Takoe, krivina djela i sankcije se ne mogu propisivati podzakonskim aktima, ali se podzakonski akti moraju koristiti u tumaenju obiljeja krivinih djela propisanih zakonom.

2) Nulla poena sine lege praevia nema kazne, ako prethodno nije propisana zakonom (prije izvrenja djela); Krivino se odgovara samo za ono djelo koje je u vrijeme izvrenja bilo odreeno u zakonu koji je tada bio na snazi. Ovo iskljuuje tzv. retroaktivno dejstvo krivinog zakona. (IZUZETAK)3) Nulla poena sine lege certa nema kazne, ako nije precizno odreena zakonom; Kazna ili druga krivina sankcija mogu biti izreene samo uiniocu za ono djelo koje je, prije nego to je uinjeno, bilo zakonom odreeno kao krivino djelo. Ovo podrazumijeva da bie svakog krivinog djela bude u maksimalnoj moguoj mjeri precizno odreeno u svim njegovim obiljejima. 4) Nulla poena sine lege stricta nema kazne, ako nije tano, izriito utvrena zakonom; Naelo zakonitosti u odreivanju krivinih djela iskljuuje mogunost primjene analogije u krivinom pravu. Nijedan organ koji primjenjuje krivino zakon ne moe u sluaju sumnje u postojanje nekog obiljeja krivinog djela primijenti analogiju, i na taj nain, po slinosti ili na osnovu optih pravnih principa, uzeti da u konkretnom sluaju postoji krivino djelo, iako njegova obiljeja nisu ostvarena onako kako je u zakonu odreeno. Mogue pravne praznine u krivinom zakonu se ne mogu popunjavati primjenom analogije, ve iskljuivo njegovim izmjenama i dopunama.3.Nema kazne bez krivice (Naelo krivice)

Kazna i mjere upozorenja mogu se izrei samo uiniocu koji je kriv za uinjeno krivino djelo.

Znaaj ovog naela je viestruk, i ono predstavlja ustavno naelo, a njegova povreda je povreda principa pravne drave. Ono je oznaeno kroz latinsku maksimu Nulla poena sine culpa (Nema kazne bez krivice). Najvanija posljedica ovog naela jeste da je iskljuena primjena kazne (i mjere upozorenja) u sluaju kada su ostvareni objektivni elementi krivinog djela, kada se preduzeto ponaanje moe podvesti pod zakonski opis nekog krivinog djela, ali nema krivice uinioca. Ovo je iz razloga to u takvom sluaju nedostaje subjektivni odnos uinioca prema djelu. Tako se tu ne radi o krivinom djelu, ve o protivpravnom djelu predvienom u zakonu kao krivino djelo. Naelo krivice ima i iri znaaj u smislu da zahtijeva ne samo da uinilac mora biti kriv, ve i da se utvrdi koliko je kriv. Krivica se moe stepenovati, to je od znaaja za izbor krivine sankcije i odmjeravanje kazne. 4.Krivine sankcije i njihova opta svrha

Krivine sankcije su:

1) kazne;

2) mjere upozorenja;

3) mjere bezbjednosti;

4) vaspitne mjere;

Opta svrha propisivanja i izricanja krivinih sankcija je suzbijanje djela kojima se povreuju ili ugroavaju vrijednosti zatiene krivinim zakonodavstvom.

Iako je zakonodavac pobrojao uslovno reeno 4 vrste, krivinih sankcija, ovdje je rije o tzv. dualistikom sistemu krivinih sankcija, gdje sa jedne strane imamo kaznu, a sa druge mjere bezbjednosti, obzirom na to da su mjere upozorenja alternativa kazni i teko su zamislive bez postojanja kazne, dok su vaspitne mjere u odreenom smislu posebna vrsta mjera bezbjednosti. Pored krivinih sankcija, radi suzbijanja kriminaliteta (to je i osnovni cilj represivnih mjera), drutvo se koristi i mjerama prevencije, koje su socijalnog, kulturnog i slinog sadraja, a koje djeluju na veem prostoru i prema veem broju lica, djeluju ante-delictum i njihov cilj je otklanjanje uzroka kriminaliteta. Za razliku od njih, represivne mjere se primjenjuju prema pojedincima, povodom izvrenog krivinog djela i primarni cilj im je da djeluju na uinioca da ne ponovi kriminalno ponaanje.

Krivine sankcije su zakonom predviene represivne mjere koje se, s ciljem suzbijanja kriminaliteta, primjenjuju prema uiniocu protivpravnog djela koje je u zakonu predvieno kao krivino djelo na osnovu odluke suda donijete nakon sprovedenog krivinog postupka.

Prema tome, elementi krivinih sankcija su:

a) cilj krivinih sankcija je suzbijanje kriminaliteta;

b) one su po svojoj prirodi represivne mjere;

c) primjenjuju se prema uiniocu protivpravnog djela koje je u zakonu predvieno kao krivino djelo;

d) moraju biti predviene zakonom;

e) primjenjuje ih, odnosno izrie sud nakon sprovedenog krivinog postupka;

Represivnost krivinih sankcija se ogleda u tome to one predstavljaju odreeno zlo ili prijetnju zlom za uinioca krivinog djela. Njima se oduzimaju ili ograniavaju prava i dobra uinioca krivinog djela, ili sadre prijetnju da do toga moe doi. Kao minimalni uslov za primjenu krivinih sankcija neophodno je da su ostvareni svi objektivni elementi krivinog djela, to znai da nije dozvoljena primjena sankcija ante delictum (prije poinjenog krivinog djela). Pored navedenih krivinih sankcija, Krivino pravo Crne Gore poznaje i neke mjere koje nisu obuhvaene ovim sistemom krivinih sankcija, jer im nedostaju neke od bitnih karakteristika koje krivina sankcija mora da ima, ali imaju odreene slinosti sa krivinim sankcijama. Tako, pravne posljedice osude ne izrie sud u krivinom postupku, ve one nastupaju po sili zakona. Takoe, mjera oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivinim djelom nije krivina sankcija, iz razloga to se njome realizuje princip da niko ne moe zadrati imovinsku korist pribavljenu krivinim djelom.II Krivino djelo

Opte odredbe o krivinom djelu

1.Krivino djelo Krivino djelo je djelo koje je zakonom odreeno kao krivino djelo, koje je protivpravno i koje je skrivljeno.

Opti pojam krivinog djela obuhvata etiri konstitutivna elementa:

1.) djelo;

2.) predvienost u zakonu;

3.) protivpravnost;

4.) krivica;

Ova etiri obavezna elementa predstavljaju i etiri stepena kroz koja se prolazi da bi se konstatovalo da je uinjeno krivino djelo. Prvo se utvruje da li neka radnja ispunjava uslove koji se zahtijevaju za radnju krivinog djela.

Dalje, ispituje se da li su ispunjena bitna obiljeja zakonskog opisa odreenog krivinog djela, i u tom dijelu dolazi do znaajnog umanjenja broja ljudskih radnji koje bi potencijalno mogle biti radnje krivinog djela na jedan ogranien broj radnji.

U sledeem nivou dolazi do utvrivanja protivpravnosti, tanije utvruje se nije li iskljuena protivpravnost nekog ponaanja koje ispunjava sva zakonska obiljeja nekog krivinog djela (NPR. Nije li liavanje ivota nekog lica uinjeno u nunoj odbrani). Tek ukoliko postoji neki od osnova koji iskljuuje protivpravnost, moe se konstatovati da je uinjeno krivino djelo u nepotpunom, objektivnom smislu. Protivpravnost, shvaena u formalnom smislu, izraava nedozvoljenost takvog ponaanja; ono je suprotno nekom pravnom propisu. Na kraju se utvruje i krivica uinioca, i to je poslednji stepen na kome se donosi odluka i konana ocjena da li je u konkretnom sluaju uinjeno krivino djelo. Treba dodati da prva tri elementa (objektivna) mogu postojati bez etvrtog (krivice), ali ne i obrnuto.

Krivica u krivinom procesnom pravu (materijalno-pravnom), odnosno u krivinom postupku znai to da je u postupku utvreno da je okrivljeno uinio krivino djelo, dok je u krivinom pravu ona konstitutivni elemenat pojma krivinog djela bez kojeg ono ne moe postojati.

Materijalna sadrina krivinog djela izraava se kroz opasnost odreenog ponaanja ovjeka i manifestuje se kroz sva njegova obiljeja odreena zakonom. Pri tom, poseban znaaj imaju:a) Radnja krivinog djela;

b) Posljedica krivinog djela;

c) Uzronost (uzrona veza izmeu radnje i posljedice);

d) Subjekt krivinog djela;

e) Objekt krivinog djela;

A) RADNJA Radnja predstavlja osnovno obiljeje krivinog djela, tj. da bi postojalo krivino djelo, mora postojati ljudska radnja. U teoriji postoji nekoliko razliitih shvatanja pojma radnja krivinog djela ali je najire prihvaeno njeno subjektivno-objektivno shvatanje po kome je radnja krivinog djela svaki voljni tjelesni pokret kojim se izvrava krivino djelo. Radnja ima trostruku funkciju:

a) Ulogu osnovnog elementa radnja predstavlja vii pojam koji obuhvata sve oblike ispoljavanja kanjivog ponaanja. Ona obuhvata injenje i neinjenje, umiljajnu i nehatnu radnju, dovrenu i nedovrenu itd..

b) Ulogu povezujueg elementa radnja predstavlja centralni pojam u pojmu krivinog djela, jer se ostali elementi javljaju kao atributi radnje, odnosno uslovi koje radnja treba da ispuni da bi predstavljala krivino djelo. Ona ne smije da sadri ono to je sadrano u drugim elementima u pojmu krivinog djela (mora biti neutralna u odnosu na protivpravnost, predvienost u zakonu i dr.).

c) Ulogu razgraniavajueg elementa radnja predstavlja elemenat koji na prvom stepenu vri razgranienje onih dogaaja i radnji koji su krivinopravno irelevantni (NPR. misli, radnje u nesvjesnom stanju i sl.).

Ova poslednja funkcija je od posebnog znaaja. Naime, prema opteusvojenom shvatanju nema radnje kada je ona preduzeta pod uticajem apsolutne sile (vis absoluta), tj. neodoljive sile koja potpuno iskljuuje donoenje ili realizovanje odluke od strane onoga prema kome je primjenjena, jer joj se ni na koji nain nije mogao suprostaviti, ime se iskljuuje voljna radnja, a time i krivino djelo (NPR. hipnoza). Kompulzivna sila (vis compulsiva) i prijetnja utiu na donoenje odluke koja se javlja kao iznuena, utiu na volju uinioca, ali je ne iskljuuju, a samim tim ne iskljuuju radnju. (NPR. djelovanje na tijelo nekim orujem ili oruem (pitolj na sljepoonicu i sl.))

Radnje krivinog djela nema u stanjima gubitka svijesti. Mora doi do potpunog gubitka svijesti, jer u sluaju poremeaja svijesti postavlja se pitanje uraunljivosti. Takoe, radnje nema ni u sluaju refleksnih pokreta koji su organska posledica nadraaja. Sporno je pitanje tzv.automatizovanih radnji. Preovlauje shvatanje da kod ovakvih radnji, poto nije sasvim iskljuena volja, radnja krivinog djela postoji. Problem je to neke automatizovane radnje (NPR. neke radnje kod upravljanja automobilom) teko razdvojiti u odnosu na refleksne radnje. B) POSLJEDICA Posljedica krivinog djela se u naoj teoriji shvata kao proizvedena promjena ili stanje u spoljnom svijetu. Posljedica se uvijek realizuje na nekom pravno zatienom dobru, tj. objektu krivinog djela, odnosno pasivnom subjektu (ako je objekt ljudsko bie). Pasivni subjekt moe biti i pravno lice, a u nekim sluajevima i drutvo, odnosno drava. Shvatanje da svako krivino djelo ima posljedicu moglo bi se prihvatiti samo ako se posljedica shvati u irem pogledu kao negativno dejstvo na zatitnom objektu. Prema tome imamo:

a) Formalna ili ista djelatnosna krivina djela nemaju posljedicu kao konstitutivni element bia krivinog djela, pa posljedicu ne treba ni utvrivati, jer dovrenje radnje izvrenja znai i dovrenje krivinog djela (NPR. krivino djelo davanja lanog iskaza, ili silovanje);

b) Materijalna ili posljedina krivina djela njihov zakonski opis sadri i odreenu posljedicu koja se u svakom sluaju mora utvrivati (NPR. krivino djelo teka tjelesna povreda); Ova podjela ima znaaj za razgraniavanje dovrenog krivinog djela sa pokuajem, za utvrivanje mjesta i vremena izvrenja krivinog djela, kao i za rjeavanje nekih drugih pitanja.

Sa obzirom na vrstu posljedica uobiajena je podjela na:

A) Krivina djela povrede ija je posljedica unitenje ili oteenje objekta radnje. Povreda podrazumijeva negativnu fiziku, materijalnu promjenu na objektu radnje prouzrokovanu radnjom krivinog djela (NPR. krivino djelo ubistva ili krivino djelo teke tjelesne povrede).

B) Krivina djela ugroavanja ija se posljedica sastoji u izazivanju opasnosti za pravno zatieno dobor i ona moe biti apstraktna (mogua) ili konkretna opasnost (opasnost koja je nastupila). a) Apstraktna opasnost jeste mogunost nastupanja konkretne opasnosti. (NPR. krivino djelo unitenja, oteenja ili uklanjanja znakova kojima se upozorava na opasnost) Apstraktna opasnost je zakonodavni motiv inkriminacije. Sama radnja je tipino opasna i nije dozvoljeno u konkretnom sluaju dokazivati da do opasnosti nije moglo doi.

b) Konkretna opasnost podrazumijeva nastupanje opasnost i ona se mora utvrditi u konretnom sluaju, jer ona predstavlja bitno obiljeje bia krivinog djela. (NPR.krivino djelo ugroavanja saobraaja opasnom radnjom i opasnim sredstvom). Teina napada na zatieno dobro, odnosno teina posljedice moe se stepenovati, pa je tako najtei oblik napada unitenje, pa zatim oteenje, dalje konkretna opasnost, i najzad apstraktna opasnost. C) UZRONOST (KAUZALITET) Pitanje uzronosti se ne postavlja kod svih krivinih djela. Tako na primjer, za postojanje dovrenog krivinog djela ne zahtijeva se nastupanje nikakve posljedice. (NPR. Krivino djelo davanja lanog iskaza dovreno je samim davanjem lanog iskaza).

Kod krivinih djela koja se smatraju dovrenim tek nastupanjem odreene posljedice koja je sadrana u zakonskom opisu krivinog djela, osnovni problem uzronosti sastoji se u diferenciranju i izdvajanju jednog od mnotva uslova koji doprinose nastupanju posljedice, pri emu se kao krivinopravno relevantni smatra samo onaj uslov koji predstavlja ljudsku radnju.

Vezano sa pojam uzronosti, javljaju se dvije teorije:

a) Teorija adekvatne uzronosti prema kojoj je uzrok onaj uslov koji je uopte adekvatan (podoban po ivotnom iskustvu) da proizvede posljedicu, tj. koji je tipian da redovno, prouzrokuje odreenu posljedicu. Problem kod ove teorije se javlja kod tzv. netipinih sluajeva.(NPR.Mala posjekotina kod lica koji ima hemofiliju, moe da izazove smrt)

b) Teorija ekvivalencije (jednakih uslova) prema kojoj su uzroci svi relevantni uslovi, tj. oni bez kojih ne bi nastupila posljedica. Ona izjednaava sve uslove koji su na bilo koji nain doprinijeli nastupanju posljedice. Ova teorija se izraava kroz formulu Condicio sine qua non uslov bez kojeg neto ne moe postojati. Mane ove teorije su u tome to suvie proiruje pojam uzorka. Takoe, ova teorija ne rjeava dvije situacije:1) Sluaj dvostruke uzronosti kada dva uinioca potpuno nezavisno jedan od drugoga pucaju u rtvu i oba hica je pogode (oba smrtonosna);

2) Sluaj nevidljive uzronosti kada lice A poalje lice B u toku nevremena u umu, nadajui se da e ga udariti grom, a to se i dogodi. Znaajan dio sudske prakse prihvata teoriju ekvivalencije.

Rjeavanje problema uzronosti se javlja i kod krivinih djela proputanja (neinjenja), i to naroito kod nepravih krivinih djela neinjenja s obzirom na to da ona u svom biu uvijek sadre posljedicu. Problem se javlja u injenici da proputanje samo po sebi ne moe prouzrokovati nikakvu posljedicu, obzirom da se kod njega stvari preputaju svojim tokom. U naoj teoriji se smatra da je uzronost kod krivinih djela neinjenja mogua i da se ona sastoji u proputanju da se jedan uzroni lanac skrene sa svog redovnog toka ime dolazi do zabranjene posljedice. Jo jedna dilema se javlja kod tzv. hipotetikog kauzaliteta, gdje se postavlja pitanje ta bi bilo ako bi se preduzela radnja koju je neko lice (garant) bilo duno da preduzme, pa ako se utvrdi da u tom sluaju posljedica ne bi nastupila, smatra se da uzronost postoji. U naoj teoriji se smatra da je za hipotetiki kauzalitet (a time i objektivno pripisivanje krivinog djela garantu) potrebno da povezanost izmeu proputanja i posljedice krivinog djela bude takva da je skoro izvjesno da posljedica ne bi nastupila da je radnja garanta bila preduzeta.

D) SUBJEKT KRIVINOG DJELA - Subjekat krivinog djela je ono lice koje je izvrilo kanjivu radnju, kanjivi pokuaj ili svreno krivino djelo kao i sauesnik u navedenim radnjama. Izvrilac je ono lice koje preduzima radnju izvrenja, koje ostvaruje elemente bia krivinog djela sadrane u zakonskom opisu kod svakog krivinog djela u posebno dijelu, dok je sauesnik lice koje preduzima radnju sauesnitva i ispunjava i ostale uslove predviene odredbama opteg dijela. Tako, s obzir na svojstvo, subjekt se moe pojaviti kao izvrilac, saizvrilac, pomaga i podstreka. Subjekat je iri pojam od krivca jer obuhvata i lica koja bez krivice preduzimaju radnju krivinog djela.

Svako lice koje je dostiglo odreeno starosno doba, koje u naem pravu iznosi 14 godina (mlaa lica su djeca), moe biti subjekt krivinog djela. Po pitanju, da li pravno lice moe biti subjekt krivinog djela, u odreenom broju zakonodavstava jo uvijek je na snazi maksima - Societas delinquere non potest pravna lica ne mogu krivino odgovarati. U naem pravu je propisano da pravno lice moe biti subjekt krivinog djela. E) OBJEKT KRIVINOG DJELA Postoje dvije vrste objekta krivinog djela: A) Zatitni objekt predstavlja odreena dobra (drutvene ili individualne vrijednosti) koja se tite krivinopravnim zakonodavstvom. Zatitni objekt moe biti:

a) Opti zatitni objekt onaj koji se titi itavim sistemom krivinog prava, koji je zajedniki za sva krivina djela (NPR. ovjek, osnovna ljudska prava i slobode, drava i sl.);

b) Grupni zatitni objekt je ona vrijednost koja se neposredno titi odreenom grupom krivinih djela i on znai dalju razradu i konkretizaciju opteg zatitinog objekta (NPR. ivot i tijelo, imovina i ast); B) Objekt radnje jeste materijalni, fiziki predmet na kome se ostvaruje radnja krivinog djela. Tako npr. imovina kao skup prava jeste zatitni objekt, a tua pokretna stvar je objekt radnje odreenih krivinih djela protiv imovine (krae, utaje i sl.). Pod objektom radnje se smatra i lice, u kom sluaju se to naziva pasivnim subjektom. Pod pasivnim subjektom se smatra i ono lice koje je nosilac dobra koje je zatieno krivinim djelom, ije je dobro povrijeeno ili ugroeno. To moe biti i pravno lice, kao i dijete i duevno bolesno lice i sl.. U krivinoprocesnom pravu pojmu pasivnog subjekta odgovara pojam oteeni, dok je u kriminologiji to pojam rtva.

Sva krivina djela imaju zatitni objekt, dok objekt radnje imaju samo neka krivina djela kod kojih je to izriito zakonom predvieno. ((NPR. Intranzitivna krivina djela su ona krivina djela kod kojih izostaje objekat radnje (npr.nedozvoljeni prelazak granice))2.) Predvienost u zakonu Da bi neka radnja bila krivino djelo, ona mora biti kao takva predviena u zakonu. Ovjde je rije o formalnom elementu. Na ovaj nain se odvaja kanjivo od nekanjivog ponaanja i pravi razlika izmeu krivinih djela od drugih oblika kanjivog ponaanja, kao to su privredni prestupi i prekraji. Predvienost u zakonu neke radnje, odnosno ljudskog ponaanja kao krivinog djela u stvari znai ostvarenje bitnih elemenata zakonskog opisa nekog krivinog djela. Otuda se element predvienosti u zakonu prije svega vezuje za pojam bia krivinog djela. Predvienost u zakonu osim ostvarenosti bitnih elemenata bia krivinog djela obuhvata i uslove kanjivosti. Bie krivinog djela i uslovi kanjivosti ine zakonski opis nekog djela. To je njegova formalna strana. A) Bie krivinog djela obuhvata skup svih zakonskih obiljeja odreenog krivinog djela. Bie krivinog djela proizilazi iz zakonskog opisa krivinog djela. Obiljeja bia krivinog djela mogu biti: a) Objektivna (spoljna) obiljeja - podrazumijevaju radnju izvrenja, kao i posljedica, predmet radnje, sredstvo, nain izvrenja, lino svojstvo, lini odnos ili lini status izvrioca, mjesto i vrijeme izvrenja krivinog djela. (PRIMJER davanje lanog iskaza je radnja izvrenja kod istoimenog krivinog djela, eksploziv je sredstvo kod krivinog djela nezakonitog ribolova, slubeno lice je lino svojstvo izvrioca kod veine krivinih djela protiv slubene dunosti)

b) Subjektivna obiljeja podrazumijevaju prije svega umiljaj i nehat. U ovom smislu umilja i nehat imaju dvostruku funkciju: jednom kao bitni elementi elementi u biu krivinog djela, drugi put kao oblik krivice. U subjektivna obiljeja spadaju i namjera i pobuda. Dok umiljaj obuhvata bitna obiljeja bia krivinog djela, namjera se odnosi na neto to je van bia krivinog djela (obino neke dalje posljedice). Nehatna krivina djela, po prirodi stvari, ne mogu sadrati namjeru ili pobudu, ali je sam nehat, tamo gdje je predvien, obiljeje subjektivnog karaktera. Nehatna krivina djela, po pravilu, nemaju svoje samostalno bie. Njihov zakonski opis polazi od zakonskog opisa umiljajnih krivinih djela, s tim to se kao subjektivni element umjesto umiljaja predvia nehat. Nehat se kao subjektivno obiljeje izriito unosi posebnom normom kod svakog krivinog djela kod kojeg zakonodavac predvia nehatni oblik. Umiljaj se, poto predstavlja pravilo, propisuje optom normom. Uobiajena je i podjela elemenata bia krivinog djela na:

a) Osnovna koja ini skup osnovnih obiljeja nekog krivinog djela.b) Dopunska obiljeja su kvalifikatorne i privilegujue okolnosti. Dopunska obiljeja daju krivinom djelu karakter teeg ili lakeg oblika. Poseban sluaj kvalifikovanog oblika bia krivinog djela jeste konstrukcija krivinog djela kvalifikovanog teom posljedicom za koja vae i posebna pravila u pogledu odgovornosti uinioca za teu posljedicu. Kvalifikatorna okolnost moe da se sastoji u teoj posljedici od one koja je obiljeje osnovnog oblika krivinog djela, u posebnoj okolnosti pod kojom se djelo vri, posebnom svojstvu izvrioca, pa ak i u obliku vinosti. Sutinska razlika izmeu kvalifikatornih i oteavajuih okolnosti jeste u tome to kvalifikatorne okolnosti predstavljaju bitna obiljeja bia krivinog djela, to su obuhvaene njegovim zakonskim opisom, dok oteavajue okolnosti stoje van bia krivinog djela i slue sudu kao jedan od osnovnih kriterijuma za odmjeravanje kazne Veza izmeu kvalifikatornih i oteavajuih okolnosti ogleda se u tome to je zakonodavac od velikog broja moguih oteavajuih okolnosti izabrao neke tipine oteavajue okolnosti, koje kada se ostvarene u konkternom sluaju kod nekog krivinog djela, uvijek zasluuju stroe kanjavanje u odnosu na sluajeve kada takve okolnosti nijesu prisutne, pa je na osnovu njih propisao tee oblike krivinog djela i zaprijetio ih stroom kaznom u odnosu na osnovni oblik. Isto to, samo u suprotnom smjeru, vai i za odnos privilegujuih i olakavajuih okolnosti. B) Uslovi kanjivosti postoje kod pojedinih krivinih djela i oni ne spadaju u bie krivinog djela u uem smislu. To su odreeni dopunski uslovi koji su, osim ostvarenosti bia krivinog djela, neophodni da bi krivino djelo postojalo i da bi njihov izvrilac mogao biti kanjen. Postoje dvije vrste uslova kanjivosti: a) Objektivni uslovi kanjivosti (inkriminacije) javljaju se kod jednog manjeg broja krivinih djela, pa zato i nisu konstitutivni element u pojmu krivinog djela. Oni su dio zakonskog opisa djela, ili bia krivinog djela u irem smislu. Meutim, objektivni uslov inkriminacije ne predstavlja obiljeje bia krivinog djela iako se nalazi u zakonskom opisu i bez njega krivino djelo ne postoji. To je uslov koji se nalazi van bia krivinog djela, on predstavlja dodatni uslov za postojanje onih krivinih djela kod kojih je predvien. U onim sluajevima gdje je u zakonski opis unijet objektivni uslov inkriminacije, bie krivnog djela predstavlja samo latentno krivino djelo. Ostvarivanjem objektivnog uslova inkriminacije bie krivinog djela se oslobaa od tog latentnog stanja i postaje stvarno krivino djelo. To za najvaniju posljedicu ima da taj uslov ne mora biti obuhvaen krivicom uinioca. Irelevantno je da li je uinilac bio u stvarnoj zabludi u pogledu objektivnog uslova inkriminacije. Tako na primjer: za postojanje krivinog djela ugroavanje javnog saobraaja potrebno je da uz posljedice djela u vidu ugroavanja javnog saobraaja i dovoenja opasnost ivota ili tijela odnosno imovine veeg obima, nastupi i laka tjelesna povreda ili imovinska teta preko 3.000 eura. Takoe, kod krivinog djela uestvovanja u tui inkriminisano je samo uestvovanje u tui u kojoj je neko lien ivota ili je drugom licu nanijeta teka tjelesna povreda. Iako je to u irem smislu posljedica tue, to nije posljedica krivinog djela, ve objektivni uslov inkriminacije. U odnosu na tu okolnost ne smije postojati ni direktno prouzrokovanje od strane uinioca, niti pak njegov umiljaj ili nehat, jer se onda ne bi radilo o ovom krivinom djelu ve o drugom, teem krivinom djelu (k.djelu ubistva ili teke tjelesne povrede). b) Lini osnovi iskljuenja kanjivosti to nijesu obiljeja bia krivinog djela ve dodatne okolnosti koje utiu na kanjavanje, odnosno nekanjavanje odreenih lica. Naime, kod nekih krivinih djela propisuje se da odreena lica nee biti kanjena iako su ostvarena sva bitna obiljeja bia krivinog djela. Tako na primjer: kod krivinog djela neprijavljivanja pripremanja krivinog djela, nee se kazniti za ovo djelo brani drug uinioca, lice sa kojim on ivi u trajnoj vanbranoj zajednici, srodnik po krvi u pravoj liniji i druga lica ija je kanjivost kod ovog djela izriito iskljuena. Ni lini osnovi iskljuenja kanjivosti ne spadaju u bie krivinog djela. Dovoljno je da oni objektivno postoje, a nije ni od kakvog znaaja da li uinilac zna za njih ili ne.3.) Protivpravnost je opti formalni elemnt krivinog djela. Odreenost ljudskog ponaanja u krivinom zakonu kao krivinog djela, po pravilu, znai i njegovu protivpravnost. Ukoliko neko djelo sadri sve elemente propisane u zakonskom opisu bia krivinog djela, samim tim je to ponaanje i protivpravno. Protivpravnost se razlikuje u:

a) Formalnom smislu to je krenje neke pravne norme koja sadri neku zapovijest ili zabranu;

b) Materijalnom smislu to je tetnost nekog ponaanja, opasnost za neko pravno zatieno dobro;

Razlog za unoenje protivpravnosti kao konstitutivnog elementa u opti pojam krivinog djela jesu osnovi iskljuenja protivpravnosti, pa bi se element protivpravnosti mogao odrediti u negativnom smislu, kao odsustvo osnova koji iskljuuje protivpravnost.

Postoje ponaanja koja ostvaruju sve bitne elemente nekog krivnog djela, ali koja nisu protivpravna, ali nije mogue obrnuto: nema protivpravnosti u krivinom pravu bez ostvarenostibitnih elemenata bia krivinog djela. Ukoliko se utvrdi postojanje nekog osnova iskljuenja protivpravnosti, krivino djelo nee postojati iako su ostvarena sva zakonom propisana posebna obiljeja krivinog djela zato to mu nedostaje protivpravnost.

Opti osnovi iskljuenja protivpravnosti se mogu podijeliti u dvije kategorije, prema tome da li su propisani krivinim zakonikom ili ne. Tako:a) U prvu kategoriju spadaju nuna odbrana i krajnja nuda.

b) U drugu kategoriju spadaju osnovi do kojih se dolo u teoriji ili ih poznaju neka strana zakonodavstva (NPR.izvrenje slubene dunosti, pristanak povrijeenog, nareenje pretpostavljenog, dozvoljeni rizik i dr.)

4.) Krivica (skrivljenost djela) je opti subjektivni element krivinog djela. Pojam krivice je definisan zakonom krivica postoji ako je uinilac bio uraunljiv i postupao sa umiljajem, a bio svjestan ili je bio duan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno. Krivica moe postojati i onda kada je uinilac postupao iz nehata ako to zakon izriito predvia. Krivica je dakle skup subjektivnih okolnosti koje su prisutne kod uinioca u vrijeme izvrenja djela, a izraavaju se u uraunljivosti i umiljaju (odnosno nehatu). Pretpostavka krivice nije dozvoljena. Ranije krivino zakonodavstvo je poznavalo termin krivine odgovornosti. Ovaj termin je termin koji ima preteno deklarativan, a ne i sutinski karakter. Postojanje krivice je neophodno za izricanje odreenih krivinih sankcija, prije svega kazni. KZ polazi od toga da se krivica moe stepenovati, to ima odreene implikacije na planu odmjeravanja kazne, izbora krivine sankcije, kao i kod primjene drugih instituta.2.Nain izvrenja krivinog djela

Krivino djelo moe se uiniti injenjem ili neinjenjem. Krivino djelo je uinjeno neinjenjem kad je uinilac propustio injenje koje je bio duan da izvri. Neinjenjem moe biti uinjeno i krivino djelo koje zakonom nije odreeno kao neinjenje, ako je uinilac proputanjem dunog injenja ostvario obiljeja krivinog djela. U teoriji je opte prihvaena podjela na radnju injenja i radnju neinjenja. Od radnje izvrenja treba razlikovati pripremne radnje, koje ne ulaze u bie krivinog djela i ne predstavljaju radnju krivinog djela (osim u sluaju kada su proglaene samostalnim krivinim djelom i kao takve predviene zakonom). Obzirom na radnju, postoji podjela svih krivinih djela na:A) Komisivne delikte (krivina djela injenja) koji se definiu kao voljno preduzimanje tjelesnog pokreta, odnosno svjesno i voljno preduzimanje odreene djelatnosti. (NPR.kraa, razbojnitvo, pijunaa);

B) Omisivne delikte (krivina djela neinjenja) ili krivina djela proputanja, koja se definiu kao voljno proputanje tjelesnog pokreta, odnosno proputanje da se preduzme odreena djelatnost koja je naznaena u opisu bia krivinog djela. Ona se mogu manifestovati ili u potpuno pasivnom dranju uinioca prema nekoj obavezi usljed ega je nastupila posljedica krivinog djela, ili u preduzimanju neke druge djelatnosti koja je suprotna onome to se nekom imperativnom normom nalae nekom licu. (NPR. nepruanje pomoi, izlaganje opasnosti i sl.) Krivina djela neinjenja se mogu podijeliti na:a) Prava krivina djela neinjenja koja se mogu izvriti samo neinjenjem i njihova radnja izvrenja je tako u zakonu postavljena. Ona postoje kada zakon proputanje da se preduzme odreeno injenje predvia kao krivino djelo. (NPR. neprijavljivanje pripremanja krivinog djela, neprijavljivanje krivinog djela i uinioca);

b) Neprava krivina djela neinjenja - su ona krivina djela ija je radnja u zakonu postavljena kao radnja injenja, ali se izuzetno, pod odreenim uslovima, mogu izvriti i neinjenjem. (NPR. ubistvo) Za ova krivina djela, centralno je postojanje dunosti da se preduzme injenje. Njih moe izvriti samo lice kod kojeg ta dunost postoji (garant). Iako KZ ne predvia kada postoji ta dunost, u teoriji se smatra da dunost postoji na osnovu:1.) zakonskog propisa; (NPR. nepostupanje po zakonskim propisima za vrijeme epidemije)

2.) nekog pravnog posla; (NPR. izazivanje opte opasnosti, kada odgovorno lice ne postavi propisane ureaje za zatitu od poara, poplava i sl.)

3.) prethodnog injenja garanta kojim je stvorio opasno stanje; (NPR.Ako je neko lice nepanjom stvorilo opasnost za neko dobro, duno je da uestvuje u otklanjanju te opasnosti, jer u sluaju proputanja te obaveze, moe odgovarati za na primjer krivino djelo oteenja tue stvari)

Jedna od osnovnih razlika izmeu ove dvije vrste krivinih djela neinjenja jeste i u tome to prava krivina djela neinjenja nemaju u svom zakonskom opisu posljedicu, tj. kanjivo je proputanje kao takvo, dok neprava imaju posljedicu, kanjava se za nesprjeavanje nastupanja posljedice.

Takoe, kod nekih krivinih djela radnja izvrenja je tako odreena da se ona mogu izvriti i injenjem i neinjenjem. Takav je sluaj kod onih djela gjde je radnja alternativno odreena. (NPR. krivino djelo nesavjestan rad u privrednom poslovanju koji se moe izvriti i krenjem odluka organa upravljanja, dakle i nepostupanjem po tim odlukama, ali i izvrenjem odluka ovih organa za koja se zna da su nezakonita) Krivina djela s obzirom na radnju izvrenja mogu se podijeliti i na:

a) Jednoaktna (radnja izvrenja krivinog djela se iscrpljuje u jednoj aktivnosti uinioca); b) Vieaktna (krivina djela kod kojih postoji jedna ili vie radnji izvrenja); Takoe, ona mogu biti: a) kumulativna (izvrene su sve kumulativno postavljene radnje); b) alternativna (izvrena je samo jedna od vie alternativno postavljenih radnji, NPR. falsifikovanje isprave)3.Vrijeme izvrenja krivinog djela

Krivino djelo je uinjeno u vrijeme kad je izvrilac radio ili bio duan da radi, bez obzira kad je posljedica djela nastupila.

Za sauesnika se smatra da je krivino djelo uinio u vrijeme kad je radio ili bio duan da radi. Vrijeme izvrenja krivinog djela je vano za rjeavanje vie pitanja u krivinom pravu, i to radi: - utvrivanja koji je vaei KZ; - zastarjelosti; - utvrivanja krivice uinioca; - maloljetstvo;

- krivina djel koja imaju kao konstitutivno obiljeje odreeno vrijeme;

Postoje dva mogua rjeavanja ovog problema, odnosno dvije teorije:

A) Teorija djelatnosti kod koje se za vrijeme izvrenja krivinog djela smatra vrijeme kada je preduzeta radnja izvrenja, bez obzira na to kada je nastupila posljedica. Ovu teoriju je prihvatio i KZ.B) Teorija posljedice kod koje se za vrijem izvrenja krivinog djela smatra vrijeme kada je nastupila posljedica.

Ova podjela je znaajna kod tzv. temporalnih delikata, tj. onih krivinih djela kod kojih izmeu preduzete radnje i nastupanja posljedice proe krae ili due vrijeme.

Kod krivinih djela neinjenja vremenom izvrenja se smatra vrijeme kada je izvrilac proputio radnju koju je bio duan da preduzme, odnosno vrijeme u kome je bio duan da radi i kada je jo mogao da preduzme radnju koja bi sprijeila posljedicu krivinog djela. Ovdje je od znaaja momenat kada ta radnja (ona koja se mogla preduzeti) nije vie mogla da se preduzme, odnosno kada se posljedica krivinog djela nije vie mogla otkloniti preduzimanjem radnje. Momenat nastupanja posljedice nije od znaaja za utvrivanje vremena izvrenja krivinog djela. Zbog toga, za razliku od utvrivanja mjesta izvrenja , kod pokuaja krivinog djela nema nikakvih posebnih odredaba, tj. i za pokuaj vai da je izvren onda kada je preduzeta radnja izvrenja. Kod posljedinih temporalnih delikata, rok zastarjelosti za krivino gonjenje poinje da tee ne od dana kada je djelo izvreno, nego od dana kada je nastupila posljedica.

Kod produenog krivinog djela, kao vrijeme izvrenja uzima se momenat preduzimanja posljednje radnje koja ulazi u sastav produenog krivinog djela.

Kod trajnih krivinih djela mogue je da se radnja izvrenja preduzima u toku dueg vremenskog perioda. Vremenom njihovog izvrenja treba smatrati vrijeme kada je dovrena radnja izvrenja. Tada prestaje i protivpravno stanje (NPR.protivpravno lienje slobode) KZ odreuje i ta se smatra vremenom radnje sauesnitva. Tako, sauesnik je krivino djelo uinio u vrijeme kada je radio ili bio duan da radi. To znai da je za sauesnika relevantno ono vrijeme kada je preduzeo radnju sauesnitva, bez obzira kada je preduzeta radnja izvrenja.4. Mjesto izvrenja krivinog djela

Krivino djelo je uinjeno u mjestu gdje je izvrilac radio ili bio duan da radi ili gdje je u cjelini ili djelimino nastupila posljedica djela, a u sluaju pokuaja i tamo gdje je posljedica pokuanog djela po njegovom miljenju trebalo ili mogla da nastupi. Za sauesnika se smatra da je djelo uinio i u mjestu u kojem je preduzeo radnju sauesnitva. Odreivanje mjesta izvrenja krivinog djela je od znaaja zbog:

- prostornog vaenja krivinog zakonodavstva; (domae ili strano zakonodavstvo) - krivinih djela koja u biu kao konstitutivan element sadreodreeno mjesto; (NPR.djelo povrede uvanja dravne granice) - odreivanja mjesne nadlenosti suda (u krivinom procesnom pravu);

Odreivanje mjesta izvrenja krivinog djela je od posebnog znaaja kod krivinih djela ija se radnja izvrenja preduzima u jednom mjestu, a posljedica nastupa u drugom (distanciona krivna djela).

Postoje tri teorije u rjeavanju pitanja koje e se mjesto smatrati mjestom izvrenja:

A) Teorija djelatnosti po kojoj je relevantno mjesto izvrenja;

B) Teorija posljedice po kojoj je relevantno mjesto nastupanja posljedice;

C) Teorija ubikviteta (teorija jedinstva) po kojoj se mjestom izvrenja smatraju i jedno i drugo, dakle i mjesto izvrenja i mjesto nastanka posljedice. Ovu teoriju prihvata i KZ. Kod krivinih djela neinjenja mjesto radnje je, osim mjesta u kome je nastupila posljedica, i ono mjesto gdje je uinilac bio duan da radi, tj. mjesto u kome je blagovremenim preduzimanjem radnje mogao da otkloni nastupanje posljedice. U nekim sluajevima, to znai i mjesto u koje je uinilac trebao da se uputi da preduzme radnju koju je bio duan da preduzme radi spreavanja nastupanja posljedice (NPR. sluaj kada se neko lice obavee da njeguje drugo lice koje je bolesno, a koje stanuje u drugom gradu, pa kako ga obavezano lice ne posjeuje, ovaj umre, za mjesto izvrenja e se uzeti mjesto gdje je preminuo. U ovom sluaju lice koje se obavezalo, uopte se nije nalazilo u mjesto izvrenja).

Ukoliko se izvrilac poslui prirodnim silama, ivotinjom, tehnikom napravom i sl. Mjesto izvrenja se smatra i ono mjesto gdje je dolo do dejstva tih sila, odnosno naprava. Kod pokuaja krivinog djela kao mjesto izvrenja smatra se ne samo ono mjesto u kome je preduzeta radnja, ve i ono mjesto u kome je posljedica prema umiljaju uiniopca trebalo da nastupi. Pored toga, mjestom se smatra i svako ono mjesto gdje je prema objektivnim okolnostima konkretnog sluaja posljedica mogla da nastupi. Kod produenog i kolektivnog krivinog djela kao mjesto izvrenja uzima se ono mjesto u kome je preduzeta neka od radnji izvrenja odnosno mjesto nastupanja posljedice. Kod trajnih krivinih djela to je svako mjesto u kome je proizvedeno protivpravno stanje.

Kod vieaktnih krivinih djela mjesto izvrenja je svako mjesto na kome je izvrena bilo koja od radnji. Kod sauesnika je mjesto izvrenja krivinog djela svako mjesto na kome je neko od saizvrilaca dao svoj doprinos izvrenju krivinog djela.

Kod pomagaa i podstrekaa kao mjesto izvrenja krivinog djela uzima se svako mjesto na kome je preduzeta radnja pomaganja ili podstrekavanja, mjesto gdje je nastupila posljedica ili mjesto na kome je radio glavni izvrilac.

5. Nuna odbrana

Nije krivino djelo ono djelo koje je uinjeno u nunoj odbrani.

Nuna je ona odbrana koja je neophodno potrebna da uinilac od svog dobra ili dobra drugog odbije istovremen ili neposredno predstojei napad.

Uinilac koji je prekoraio granice nune odbrane moe se blae kazniti, a ako je prekoraenje uinio usljed jake razdraenosti ili prepasti izazvane napadom, moe se i osloboditi od kazne.

Nuna odbrana je osnov koji iskljuuje postojanje krivinog djela, tj. djelo uinjeno u nunoj odbrani nije krivino djelo. Ona postoji i onda kada neko odbija napad od dobra nekog drugog lica (nuna pomo). Nuna odbrana ima dva elementa: napad i odbranu.

A) Uslovi napada su da je napad:

1) Ponaanje ovjeka Napad preduzima ovjek i on se sastoji u injenju, a izuzetno i u neinjenju. Napada neinjenjem moe biti samo ono lice koje je propustilo duno injenje (garant). U tom sluaju lice koje se brani moe prinuditi napadaa na injenje, ili pak samo preduzeti radnje koje je napada propustio da preduzme. (NPR.iskljueno bi bilo postojanje krivinog djela naruavanja nepovredivosti stana u sluaju da neko lice prodre u tui stan da bi u njemu nahranio pomogao bolesnom licu, koje je garant ostavio zakljuanim i doveo mu tako ivot u opasnost ili ako bolniarka blagovrmeno ne da pacijentu neophodan lijek, moe se upotrebom prijetnje prinuditi da to uini i tada se onaj koji primjenjuje prinudu moe pozvati na nunu odbranu.) 2) Uperen protiv nekog pravom zatienog dobra Ne postoji ogranienje u pogledu vrste i znaaja dobra. To dobro moe biti: ivot, tijelo, sloboda, imovina i dr. Po definiciji, nuna odbrana je dozvoljena kada je napadnuto dobro drugog lice, pri emu to moe biti i pravno lice. Sporno je da li to moe biti i dobro drave politike prirode (NPR. ustavno ureenje). To ne bi bilo prihvatljivo, jer je pretpostavka da drava samu sebe titi preko svojih organa. 3) Protivpravan Napad mora biti protivan normama pravnog sistema procjenjujui to objektivno, a ne sa aspekta napadaa. Tako, ne moe postojati nuna odbrana u sluajevima kada odreena djelatnost objektivno znai napad na neko dobro, ali se ona preduzima na osnovu zakonskog ili drugog ovlaenja (NPR. pretres stana ili lica od strane slubenog lica na osnovu rjeenja nadlenog organa, ili liavanje slobode). Dalje, nije dozvoljena nuna odbrana na nunu odbranu ili na radnje preduzete u krajnjoj nudi. Meutim, dozvoljena je nuna odbrana na radnje koje predstavljaju prekoraenje nune odbrane. Napad je protipravan i onda kada ga je napadnuti izazvao (NPR. ljubavnik udate ene ima pravo da se brani od prevarenog mua koji hoe da ga ubije). Ali, ne bi trebalo priznati pravo na nunu odbranu u sluaju tzv. isprovociranog napada, odnosno kada je napad svjesno i voljno isprovociran da bi se povrijedilo neko dobro napadaa, odnosno da bi se zloupotrebio pravo na nunu odbranu.

4) Istovremen Istovremenost postoji sve dok napad traje, tj. od momenta njegovog zapoinjanja, pa sve dok on ne prestane. Sa istovremenim napadom izjednaen je i neposredno predstojei napad. U praksi se esto javljaju situacije kada je teko utvrditi koje radnje odbrane su preduzete nakon prestanka napada i da li se u tim situacijama radi o nepostojanju uslova istovremenosti ili se pak radi o tome da odbrana nije bila neophodno potrebna, to je presudno za postojanje prekoraenja granica nune odbrane. U nekim takvim sluajevima ima opravdanja da se uzme da odbrana nije bila neophodno potrebna, tj. da se radi o prekoraenju granica nune odbrane ime se otvara mogunost ublaavanja ili osloboenja od kazne, to inae nije mogue u sluaju da nedostaje istovremenost (tzv. ekstenzivni ekces). Uslov istovremenosti je ispunjen i u sluaju preduzimanja odreenih zatitinih mjera (tzv.preventivna ili anticipirana nuna odbrana) koje se preduzimaju u jednom ranijem vremenskom momentu, ako do njihovog aktiviranja dolazi tek u momentu napada (NPR.putanje elektrine struje u ianu ogradu). Meutim, tu vrlo esto dolazi do situacije prekoraenja granica nune odbrane, jer se unaprijed teko moe procijeniti koja je odbrana neophodno potrebna.

5) Stvaran Napad mora stvarno postojati. U subjektivnom smislu napad je stvaran kad je napada svjestan da preduzima djelatnost (injenje ili neinjenje) kojom se ugroava neije pravno zatieno dobro, a u objektivnom smislu ako ta djelatnost i stvarno moe da prouzrokuje navedenu posljedicu. U suprotnom je rije o putativnoj nunoj odbrani kada se ta situacija rjeava kroz institut stvarne zablude.

B) Uslovi odbrane su da je:

1) Kroz radnju odbrane ostvareno bie nekog krivinog djela Ukoliko bi napadnuti uspio da odbije napad, a da pri tom ne povrijedi nikakvo napadaevo dobro, odnosno ne ostvari elemente bia nekog krivinog djela, onda nema ni svrhe primjenjivati institut nune odbrane.

2) Upravljena prema nekom napadaevom dobru Ukoliko bi se napad odbijao povredom dobra treeg lica, moglo bi da se radi o krajnjoj nudi.

3) Neophodno potrebna za odbijanje napada Neophodno potrebna je ona odbrana kojom bi se, s obzirom na okolnosti konkretnog sluaja, mogao efikasno odbiti napad uz najmanju povredu napadaevog dobra. Ovo je i najsporniji uslov kod ovog elementa nune odbrane. U tom smislu postoje nekoliko kriterijuma za ocjenu da li je ovaj uslov ispunjen: intezitet napada i upotrebljena sredstva, naini i sredstva koja su napadnutom stajala na raspolaganju i sl.. Pri tom je potrebno da se u najveoj moguoj mjeri tede napadaeva dobra. Da li je odbrana bila neophodno potrebna cijeni se sa aspekta napadnutog i situacije u kojoj se naao (NPR. u sluaju kada je napada noem nanio laku tjelesnu povredu napadnutom, a ovaj ga u odbrani liio ivota, postoji nuna odbrana a ne njeno prekoraenje, s obzirom na to da je napada nastavio sa napadom, a napadnuti je opravdano mogao oekivati da e ga ponovo udariti noem u cilju da ga teko tjelesno povrijedi ili ubije.). Ovdje je izraen i stav da se od optuenog ne moe traiti da hladno i trezveno prosuuje situaciju i u potpunosti podesi odbranu da ona odgovara intezitetu napada. Od posebnog znaaja je pitanje srazmjere izmeu vrijednosti napadaevog dobra i dobra koje se brani. Uslov koji zahtijeva da je odbrana neophodno potrebna nije ispunjen u sluaju kada doe do vee, oiglednije nesrazmjere ovih dobara, tj. kada doe do povrede znatno vrednije dobra napadaa od dobra koje je napadnuto, ak i ako je u konkretnom sluaju to bio jedini nain da se odbije napad.

U sudskoj praksi je prihvaeno shvatanje da se napadnuti ne mora uvijek ograniiti na defanzivnu odbranu, nego ima pravo i na ofanzivnu odbranu ako se drugaije ne moe odbraniti. Ovo znai da napadnuti prvo treba da nastoji da defanzivnom odbranom odbije napad, a ako to nije mogue, onda je svakako dozvoljeno da preduzme i ofanzivnu odbranu.

Napadnuti nije duan da se bjekstvom spaava od napada. Mogunost da se napad izbjegne bjekstvom ne iskljuuje uslov da je odbrana bila neophodno potrebna. Ako bi se to trailo, to bi znailo da pravo ustupi nepravu. Meutim, treba razlikovati bjekstvo i izbjegavanje koje ne znai i poniavanje, odnosno povredu dostojanstva napadnutog. Ima miljenja, ako se napad moe izbjei (NPR. vraanjem unazad ili skretanjem u drugu ulicu kada se primjeti napada (commodus discessus prikladno udaljavanje)) da nuna odbrana ne bi bila dozvoljena.

Prekoraenje (ekces) granica nune odbrane postoji onda kada su ostvareni svi uslovi odbrane i napada, osim onoga koji zahtijeva da je odbrana neophodno potrebna. To je tzv. intezivno prekoraenje (prekoraenje). Sa druge strane, ekstezivni ekces, postoji onda kada je napad prestao, i njega naa sudska praksa ne prihvata. Ako se radi o ekstezivnom ekcesu, ne samo da nema nune odbrane, nego ne postoji ni njeno prekoraenje.

U sluaju prekoraenja nune odbrane postoji krivino djelo. To znai da prvobitni napada ima pravo na nunu odbranu u odnosu na krivino djelo koje se vri u prekoraenju nune odbrane. Za krivina djela uinjena u prekoraenju nune odbrane uinilac odgovara. Ako je do prekoraenja dolo umiljajno, odgovara se za svako uinjeno djelo. Ako je nuna odbrana prekoraena iz nehata, za izvreno krivino djelo odgovara se samo ako je zakonom izriito propisano kanjavanje i za nehatno izvreno djelo. Prekoraenje granica nune odbrane predstavlja fakultativni osnov za ublaavanje kazne. Pod dodatnim uslovima, kada je prekoraenje izvreno usljed jake prepasti ili razdraenosti izazvane napadom, prekoraenje granica nune odbrane moe voditi osloboenju od kazne, tj. predstavlja fakultativni osnov za osloboenje kazne. 6. Krajnja nuda

Nije krivino djelo ono djelo koje je uinjeno u krajnjoj nudi. Krajnja nuda postoji kad je djelo uinjeno radi toga da uinilac otkloni od svog dobra ili dobra drugoga istovremenu ili neposredno predstojeu neskrivljenu opasnost koja se na drugi nain nije mogla otkloniti, a pri tom uinjeno zlo nije vee od zla koje je prijetilo.

Uinilac koji je sam izazvao opasnost, ali iz nehata ili je prekoraio granice krajnje nude, moe se blae kazniti, a a ko je prekoraenje uinjeno pod naroito olakavajuim okolnostima, moe se i osloboditi od kazne.

Nema krajnje nude ako je uinilac bio duan da se izlae opasnosti koja je prijetila.

Krajnja nuda iskljuuje postojanje protivpravnosti, tj. predstavlja opti osnov za iskljuenje postojanja krivinog djela.

Elementi krajnje nude su opasnost i otklanjanje opasnosti. Uslovi za postojanje krajnje nude vezuje se ili za jedan ili za drugi element i isto kao i kod nune odbrane moraju svi biti kumulativno ispunjeni.

A) Opasnost je stanje u kome je neko dobro ugroeno i prema okolnostima konkretnog sluaja postoji neposredna mogunost da ono bude povrijeeno. Ona moe, za razliku od napada kod nune odbrane, biti izazvana ne samo ljudskom radnjom, nego i na bilo koji drugi nain, kao to je na primjer, djelovanje prirodnih nepogoda, napada ivotinja i dr.. Uslovi opasnosti su:

1) Da se njome ugroava bilo koje pravom zatieno dobro Zakon nije ograniio dobra koja se mogu tititi, iako se po prirodi stvari to najvanija dobra ivot, tjelesni integritet, imovina. Mogu se tititi kako svoja tako i tua dobra.

2) Da je neskrivljena Na krajnju nudu se ne moe pozivati neko ko je bilo sa umiljajem bilo iz nehata izazavao opasnost. U tom sluaju krivino djelo postoji. No, izazivanje opasnosti iz nehata predstavlja fakultativni osnov za ublaavanje kazne. Pravo na krajnju nudu ima samo ono lice koje nije skrivilo opasnost. Pri tome treba razlikovati izazvanost opasnosti i njenu skrivljenost. Mogue je da neko izazove opasnost, a da se ona ne moe pripisati njegovoj krivici, da je npr. rezultata nesrenog sluaja i sl. (NPR. kad neko lice ostavi blizu vatre ili pei neku tenost za koju nije znalo niti je moglo znati da je zapaljiva, pa usljed toga doe do poara, ono je izazvalo, ali nije skrivilo tu opasnost. 3) Da je istovremena Istovremenost postoji onda kada je opasnost nastupila i za vrijeme dok ona traje. Sa njom je izjednaena i neposredno predstojea opasnost. 4) Da je stvarna Opasnost mora stvarno postojati. Kao kod nune odbrane i ovdje moe doi do situacije kada postoji putativna krajnja nuda, to se rjeava u okviru instituta stvarne zablude.

B) Uslovi otklanjanja opasnosti su:

1) Da se ona na drugi nain nije mogla otkloniti osim vrenja radnje kojom su ostvareni svi elementi nekog krivinog djela Kod otklanjanja opasnoti treba uiniti sve to je mogue da ne doe do povrede tueg dobra. Za razliku od nune odbrane, lice koje je u opasnoti od nje mora se spasavati i bjekstvom. Dalje, ako je ve nuno da do povrede tueg dobra doe, ono se mora u najveoj moguoj mjeri tedjeti. 2) Da uinjeno zlo nije vee od onoga koje je prijetilo Uinjeno zlo mora biti manje od onoga koje je prijetilo, a najvie to zakon prihvata jeste da je ono isto. Ovdje je potrebna detaljna procjena konkretne situacije, pri emu se uzima u obzir hijerarhija pravo zatienih dobara. (NPR. povreda prava na napovredivost stana mogla bi biti prihvatljiva u cilju otklanjanja vee imovinske tete.)

Prekoraenje (ekces) granica krajnje nude postoji onda kada je opasnost otklonjena povredom dobra vee vrijednosti od vrijednosti dobra od koga se otklanjala opasnost. Prekoraenje e postojati i onda kada se sa ciljem otklanjanja opasnosti moglo povrijediti dobro manje vrijednosti ili je povreda odreenog dobra mogla biti manjeg inteziteta. U tom sluaju krivino djelo postoji, ali zakon predvia fakultativni osnov za ublaavanje kazne. A ukoliko je prekoraenje uinjeno pod naroito olakavajuim okolnostima, uinilac se moe osloboditi od kazne.

Institut krajnje nude ne moe se primjenjivati u situacijama u kojima je uinilac bio duan da se izloi opasnosti. KZ sadri izriitu odredbu prema kojoj nema krajnje nude ako je uinilac bio duan da se izlae opasnosti koja je prijetila. Radi se o vranju odreenih profesija koje su skopane sa odreenim rizicima (policajci, vatrogasci, piloti). Oni su duni da rtvuju svoja dobra ako se nau u opasnost dok obavljaju svoju profesiju. (NPR. profesionalni oficir se ne moe pozivati na krajnju nudu kada je odbio da izvri nareenje koje se odnosilo na odbranu vanog vojnog kompleksa, bez obzira to je postojao rizik da u borbenim dejstvima izgubi ivot) Tako, ova lica nijesu duna da se izlau opasnosti onda kada je prema okolnostima konkretnim sluaju sasvim izvjesno da e doi do njihove smrti. 7. Sila i prijetnja

Nije krivino djelo ono djelo koje je uinjeno pod dejstvom apsolutne sile.

Ako je djelo uinjeno da bi uinilac od svog dobra ili dobra drugog otklonio opasnost koja je nastala usljed sile koja nije apsolutna ili prijetnje, na uinioca e se primijeniti odredbe lana 11 ovog zakonika (krajnja nuda), uzimajui silu ili prijetnju kao neskrivljenu opasnost.

Ako je krivino djelo uinjeno pod dejstvom sile ili prijetnje, a nisu ispunjeni uslovi iz st.1 i 2 ovog lana, uinilac se moe blae kazniti, a ako je djelo uinjeno pod naroito olakavajuim okolnostima, moe se i osloboditi od kazne.

U sluajevima iz st.1 i 2 ovog lana, ako se lice prema kojem je primjenjena sila ili prijetnja ne smatra izvriocem ovog djela smatrae se lice koje je primjenilo silu.

U smislu ovog lana sila i prijetnja se koriste da se neko prinudi da uini krivino djelo, dok se kod pojedinih krivinih djela sila i prijetnja javljaju kao sredstvo da se krivino djelo izvri (NPR. silovanje, iznuda, razbojnitvo). Kod nekih krivinih djela sa elementom prinude ove dvije situacije se pribliavaju (NPR. ako se neko kod krivinog djela iznude prinudi da uini neto na tetu tue imovine.) Meutim, kljuno pitanje je da li kompulzivna sila i prijetnja mogu da, pod odreenim uslovima, iskljue krivicu. Tako, samo predvianje kompulzivne sile i prijetnje kao fakultativnog osnova za ublaavanje i osloboenje od kazne, moglo bi se shvatiti i tako da zakonodavac ne dozvoljava iskljuenje krivice, a time ni krivinog djela u tim sluajevima. Za postojanje sile vano je i pitanje otpora lica prema kome se primjenjuje. Nije nuno da uvijek postoji stvarni otpor, vano je da je sila upravljena na to da se savlada postojei ili oekivani otpor. Primjena sile pretpostavlja subjektivni element da se savlada stvarni ili oekivani otpor prinuenog.

Sila je upotreba snage prema nekom licu, koja je upravljena na to da ono izvri odreenu radnju (injenje ili neinjenje). Sila moe biti proizvedena i dejstvom viih sila (vis maior). Sila moe biti apsolutna ili kompulzivna. Apsolutna sila iskljuuje mogunost donoenja odluka ili onemoguava ostvarenje postojee odluke usled upotrebljene snage. Sila je apsolutna samo ako je neodoljiva, tj. ako se prisiljeni nije mogao suprostaviti sili. Neodoljivost sile se procjenjuje u svakom konkretnom sluaju pojedinano. KZ pod pojmom sile smatra i primjenu hipnoze ili omamljujuih sredstava. Apsolutna sila iskljuuje postojanje krivinog djela, a u tom sluaju se za izvrioca krivinog djela smatra ono lice koje je primjenilo apsolutnu silu (posredni izvrilac).

Kompulzivna sila predstavlja upotrebu fizike snage prema nekom licu s ciljem da se ono prinudi da izvri odreeno krivino djelo. U tom sluaju, prinueni nije bio lien mogunosti da donese odluku, ali je dejstvom sile njegova odluka bila iznuena. Ona u manjoj ili veoj mjeri utie na donoenje odluke prinuenog lica, ali to lice ipak nije lieno svake mogunosti da odluuje ili da svoju odluku realizuje kao to je to sluaj kod apsolutne sile. Kompulzivna sila moe biti neposredna i posredna.

A) Neposredna je ona sila koja je upotrebljena prema onom licu koje se prinuuje na odreeno injenje ili neinjenje.

B) Posredna je ona sila koja se posredno upotrebljava prema nekom treem licu (obino prema bliskim srodnicima prinuenog), a izuzetno i prema stvarima, da bi se na taj nain uticalo na volju lica koje se prinuava (kod apsolutne sile, ovo je sporno). (NPR.stavljanje noa pod grlo, zavrtanje ruke i sl.) Prijetnja predstavlja stavljanje u izgled nekog zla licu koje se prinuava. Da bi postojao uticaj, potrebno je da prijetnja bude ozbiljna i mogua, to se procjenjuje prije svega sa aspekta lica kome je upuena. Prijetnju treba razlikovati od opomene, jer je kod prijetnje nuno da lice koje prijeti na bilo koji nain doprinese slu kojim prijeti. Moe biti usmena ili pismena, a moe biti uinjena i konkludentnim radnjama. Za pojam prijetnje nije potrebno da je lice koje prijeti zaista spremno da sprovede prijetnju u djelo, niti mora postojati mogunost da se prijetnja ostvari. Potrebno je da lice kojem se prijeti ima osnova da prema konkretnim okolnostima shvati prijetnju kao ozbiljnu i moguu. Djelo uinjeno pod dejstvom apsolutne sile nije krivino djelo. Dejstvo apsolutne sile iskljuuje postojanje vinosti.

Djelo izvreno pod dejstvom kompulzivne sile ili prijetnje upodobljava se sa djelom koje je uinjeno u stanju krajnje nude, pa se iskljuuje protivpravnost.

Ako nisu ispunjeni uslovi koji se predviaju za postojanje krajnje nude onda se sila i prijetnja mogu uzeti kao osnovi za blae kanjavanje a ako je djelo poinjeno pod osobito olakavajuim okolnostima uinilac se moe osloboditi od kazne.

Ukupno gledano, u pogledu znaaja izjednaeni su apsolutna i kompulzivna sila odnosno prijetnja, mada izmeu njih postoje znaajne razlike u pogledu inteziteta uticaja na izvenje djela. U oba sluaja iskljueno je postojanje krivinog djela, s tim to treba uzeti da apsolutna sila iskljuuje krivicu, a kompulzivna sila i prijetnja protivpravnost djela (po osnovu krajnje nude). U nekim situacijama, kada je intezitet kompulzivne sile i prijetnje toliko visok, tj. kad se od prinuenog lica nije moglo oekivati da drugaije djeluje, mogao bi se iskljuiti umiljaj.8. Krivica

Kriv je za krivino djelo uinilac koji je uraunljiv i koji je postupao sa umiljajem, a bio je svjestan ili je bio duan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno.

Za krivino djelo uinjeno iz nehata uinilac moe biti kriv samo kad to zakon odreuje.

Ne moe biti rijei o krivinom djelu, bez krivice (subjektivnog odnosa uinioca prema djelu, neophodnih da bi mu se izvreno djelo moglo staviti na teret). Prema psiholoko-normativnim teorijama, krivica je psihiki odnos uinioca prema djelu zbog kojeg mu se moe uputiti prijekor. Ova teorija je prihvaena i u KZ-u.

Strukturu krivice ine tri komponente:

A) Uraunljivost;

B) Umiljaj ili nehat;

C) Svijest (ili dunost i mogunost svijesti) o protivpravnosti ovo je jedna od novina u odnosu na ranija rjeenja u zakonu;

Utvrivanje postojanja krivice kao obaveznog elementa opteg pojma krivinog djela u konkretnom sluaju ima svoj pozitivan i negativan aspekt. To podrazumijeva postojanje umiljaja ili nehata (kod nehatnih krivinih djela koja su kao takva propisana zakonom), i odsustvo osnova koji iskljuuju krivicu. Odsustvo osnova iskljuenja krivice nije potrebno utvrivati, ono se pretpostavlja. 1. Uraunljivost

Uraunljivost

lan 14

(1) Nije uraunljiv uinilac koji u vrijeme izvrenja protivpravnog djela odreenog u zakonu kao krivino djelo nije mogao da shvati znaaj svog djela ili nije mogao da upravlja svojim postupcima usljed duevne bolesti, privremene duevne poremeenosti, zaostalog duevnog razvoja ili druge tee duevne poremeenosti (neuraunljivost).

(2) Uinilac krivinog djela ija je sposobnost da shvati znaaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena usljed nekog stanja iz stava 1 ovog lana (bitno smanjena uraunljivost) moe se blae kazniti.

(3) Krivica uinioca krivinog djela koji se upotrebom alkohola, droga ili na drugi nain doveo u stanje u kojem nije mogao da shvati znaaj svog djela ili da upravlja svojim postupcima utvruje se prema vremenu neposredno prije dovoenja u takvo stanje.

(4) Uiniocu koji je pod okolnostima iz stava 3 ovog lana uinio krivino djelo u stanju bitno smanjene uraunljivosti ne moe se ublaiti kazna.Uraunljivost je skup intelektualnih i voljnih sposobnosti ovjeka na osnovu kojih je on u stanju da shvati stvarni i pravni znaaj svog djela i da na osnovu toga odluuje.

Uraunljivost je pretpostavka vinosti ali ne vai obratno.

Uraunljivost se uvijek pretpostavlja (oboriva pretpostavka) i cijeni se u odnosu na momenat izvrenja djela i u odnosu na konkretno krivino djelo. Ako je uinilac ante delictum neuraunljiv to moe imati samo krivinoprocesni znaaj jer moe uzrokovati obustavu ili prekid postupka. O uraunljivosti sud odluuje u svakom konkretnom sluaju a svoju odluku najee temelji na nalazu i miljenju vjetaka.

Iako postoje razliita teorijska shvatanja pojma uraunljivosti najire je prihvaena tzv. bio-psiholoka teorija po kojoj se prilikom utvrivanja uraunljivosti moraju ispitati i bioloka i psiholoka svojstva. Dakle, prvenstveno se ispituje da li je kod uinioca postojalo normalno duevno zdravlje (kad nema duevne bolesti, privremene duevne poremeenosti, zaostalog duevnog razvoja ili druge tee duevne poremeenosti) a zatim i da li je on bio sposoban da racionalno rasuuje i odluuje o svojim postupcima.

3. Neuraunljivost

Neuraunljivost je stanje suprotno stanju uraunljivosti i ono se utvruje u svakom konkretnom sluaju, u vrijeme izvrenja k.d, u vezi sa konkretnim k.d. i to ini sud iz pomo vjetaka.

Neuraunljivost iskljuuje odgovornost uinioca krivinog djela tako da mu se ne mogu izrei kazne, uslovne osude, sudske opomene i maloljetniki zatvor ali mu se obavezno izriu mjere brzbjednosti medicinske prirode i eventualno neke druge mjere bezbjednosti.

U naem KZ je neuraunljivost odreena primjenom bio-psiholokog metoda. Da bi neko lice bilo neuraunljivo potrebno je da postoji neki bioloki osnov koji dovodi do toga da mo rasuivanja i odluivanja budu poremeene.

Dakle, moemo govoriti o biolokim i psiholokim komponentama neuraunljivosti.

U bioloke osnove spadaju: - duevne bolesti psihoze ( to su oboljenja centralnog nervnog sistema koja za posljedicu imaju patoloku poremeenost psihikih funkcija ovjeka. Ona mogu biti privremena/delirijum tremens, reaktivna depresija, zatvorska psihoza itd. i trajna/progresivna paraliza,paranoja, shizofrenija, epilepsija itd.

- privremene duevne poremeenosti tranzitorna stanja ( poremeaji svijesti koji su kraeg trajanja i mogu nastati kao reakcije na jake afekte ili mogu biti razne vrste intoksikacija, epileptina stanja isl.)

- zaostali duevni razvoj oligofrenija (postoji nesklad izmeu biolokog i mentalnog uzrasta. Po teini duevna zaostalost moe biti: debilitet / IQ 50-65 tj. 7-9 godina, veliki forenziki znaaj; imbecilitet /IQ 20-50 tj. 3-6 god, nemaju veliki forenziki znaaj; idiotija / IG do 20 tj. 2 godine, imaju vliki viktimoloki znaaj)

Psiholoka komponenta neuraunljivosti obuhvata:

- nemogunost shvatanja znaaja djela/intelektualna mo neuraunljiv uinilac nema svijest o stvarnom i drutvenom znaaju svog djela

- nemogunost upravljanja svojim postupcima/sposobnost odluivanja odn. voluntaristika sposobnost

Mogue je da je neko pravilno shvata znaaj djela ali da ne moe da upravlja svojim postupcima, to se deava onda kada se djelo vri pod uticajem nagona ili sklonosti.

Da bi neko od uinioca proglasili neuraunljivim ako postoji neki od biolokih osnova koji dovodi do toga da on ne moe da shvati znaaj djela ili da ne moe da upravlja svoji postupcima ( psiholoki osnovi su alternativno postavljeni).

4. Bitno smanjena uraunljivost

Bitno smanjena uraunljivost postoji onda kada je sposobnost rasuivanja ili sposobnost odluivanja bitno smanjena usljed dejstva nekog od biolokih faktora. Ona se npr. javlja kod osoba sa podljedicama akutnog ili hroninog trovanja, u stanju premorenosti, iscrpljenosti isl.

Stanje bitno smanjene uraunljivosti cijeni se u odnosu na konkretno krivino djelo i u momentu njegovog izvrenja i to je questio facti o kome odluuje sud.

Bitno smanjena uraunljivost predstavlja osnov za fakultativno ublaavanje kazne a uiniocu se uz kaznu moe izei i medicinska mjera bezbjednosti.

U sluaju da umanjenje uraunljivost nije bilo veeg intenziteta ono se moe uzeti kao olakavajua okolnost prilikom odmjeravanja kazne.

5. Pomak uraunljivosti ( actiones liberae in causa radnje slobodne u odluci ali ne i u izvrenju)

Izuzetak od pravila da neuraunljivi uinilac krivinopravno ne odgovara jeste pomak uraunljivosti koji postoji onda kada uinilac sam sebe stavi u stanje neuraunljivosti i u takvom stanju poini krivino djelo. Dakle, da bi postojao pomak uraunljivosti neophodno je da: uinilac sam sebe stavlja u stanje neuraunljivosti ( upotrebom droga, alkohola isl) i da je uinilac prije dovoenja sebe u stanje neuraunljivosti bio uraunljiv. U sluaju postojanja pomaka uraunljivosti postoji puna krivina odgovornost uinioca koja se utvruje prema vremenu koje je neposredno prethodilo momentu dovoenja u stanje neuraunljivosti.

Ako je uinilac sam sebe stavio u stanje bitno smanjene uraunljivosti ne moe doi do ublaavanja kazne.

2. Vinost

Vinost (krivnja) je subjektivni odnos uinioca prema krivinom djelu koji se ispoljava kroz svijest i volju i na osnovu koga se uiniocu krivino djelo moe staviti na teret i izrei mu se kazna.

Prilikom odreivanja da li je kod uinioca postojala vinost ili ne postavlja se pitanje da li je on u svojoj svijesti predvidio krivino djelo i da li je elio nastupanje tetne posljedice.

U naem pravu je prihvaen princip subjektivne odgovornosti tako da krivino moe odgovarati samo onaj uinilac koji je uraunljiv i vin.

Za razliku od npr. srednjevjekovnog prava u savremenom krivinom zakonodavstvu prihvaena je prezumpcija nevinosti koja je i Ustavom zagarantovana: Niko ne moe biti smatran krivim za krivino djelo dok to ne budev utvreno pravnosnanom odlukom suda.

Utvrivanje vinosti predstavlja questio facti i o njemu sud odluuje u svakom konkretnom sluaju. Ona se utvruje u odnosu na konkretno krivino djelo ( ako se radi o sticaju vie krivinih djela mogua je situacija da je prema njima uinilac postupao sa razliitim oblicima vinosti. Vinost se takoe utvruje u momentu nastanka djela, ona moe postojati i prije izvrenja (npr. predumiljaj/dolus premediatis) ali je nepohodno da postoji u momentu izvrenja.

Odnos uraunljivosti i vinosti

Uraunljivost predstavlja conditio sine qua non vinosti ali ne vai i obratno.Dva su osnovna oblika vinosti: umiljaj i nehat.

1.6. PODJELA KRIVINIH DJELA

1. Trodioba i dvodioba krivinih djela

Trodioba: - zloini

- prekraji

- prestupi

Dvodioba: - zloini

- prestupi

Ova podjela je prevaziena.

2. Trajna i trenutna krivina djela

Trajno krivino djelo (delictum continuum) je krivino djelo kod koga se radnjom izvrenja stvara due protivpravno stanje. Zastarjelost se rauna od momenta prestanke protivpravnog stanja. Dobrovoljni odustanak i nuna odbrana su trajne prirode i mogui su dok je u toku radnja izvrenja.Primjeri ove vrste k.d. su: protivpravno lienje slobode, vanbraani ivot sa maloljetnim licem i sl.Trenutna krivina djela su ona kod kojih se na radnju uinioca ne nadovezuje trajno protivpravno stanje.3. Temporalna i momentalna krivina djela

Temporalna krivina djela su ona kod kojih postoji vremensi razmak izmeu radnje izvrenja i nastupanja posljedice pa je kod njih mogu dobrovoljni odustanak.

Momentalna krivina djela su ona kod kojih se posljedica odmah nadovezuje na radnju izvrenja i nema mogunosti dobrovoljnog odustanka.

4. Opta i posebna krivina djela

Kriterijum za ovu diobu su svojstva samog uinioca.

Opta krivina djela su ona iji uinilac moe biti svako lice.

Posebna krivina djela su ona iji uinilac moe biti samo lice koje ima odreena svojstva (pr. slubena krivina djela). SILOVANJEVlastoruna krivina djela (delicta propria manu) su krivina djela iji uinilac moe biti samo tano odreeno lice (pr. davanje lanog iskaza).

5. Pokuana i svrena krivina djela

Kod pokuanih krivinih djela tetna posljedica nije nastupila i mogu je dobrovoljni odustanak. U naem pravu pokuaj je fakultativni osnov za ublaavanje kazne.

Svrena krivina djela su ona kod kojih je nastupila tetna posljedica.

6. Prosta i sloena krivina djela

Prosta krivina djela su najea i ona sadre obiljeje bia samo jednog krivinog djela.

Sloena krivina djela su ona koja sadre obiljeja bia vie krivinih djela, ona su uvijek zakonom predviena i ne moe ih praksa sama stvarati. U sutini ova krivina djela predstavljaju jedan od pojavnih oblika prividnog realnog sticaja.Primjer za ovakvo k.d. je razbojnitvo koje se sastoji od prinude i krae.

7. Produena i kolektivna krivina djela

Produeno krivino djelo (delictum continuatum) se sastoji iz vie puta sukcesivno ponovljenih istovrsnih radnji istovjetnih djela sa vremeniskim kontinuitetom i jedinstvenim umiljajem.

Kolektivno krivino djelo (delictum collectivum) se od produenog razlikuje po tome to je kod njega presudna spremnost uinioca da djelo ponavlja tako da ve i prava radna sa namjerom da se djelo ponavlja predstavlja ostvarenje bia kolektivnog krivinog djela. Ova krivina djela se mogu izvravati: u vidu zanata, zanimanja ili iz navike.- tajna krivina djela (delicta occulta)

- Delica carnis su krivina djela poinjena sa seksualnim motivima

- Putativna k.d. su ona kod kojih uinilac misli da svojim ponaanjem vri krivino djelo a zapravo se ne radi o zabranjenom ponaanju

- Delicta publica e privata podjela iz rimskog prava

- Marsijalni delikti k. d. uperena protiv oruanih snaga zemlje

- Bezastea k.d. poinjena iz najniih pobuda

- Sakralna k.d.

1.7. STADIJUMI IZVRENJA KRIVINOG DJELA

Na putu kriminala (iter criminis) odn. prilikom izvrenja krivinog djela postoje 4 faze: pomisao o krivinom djelu, pripremne radnje, pokuaj i svreno krivino djelo. U konkretnom sluaju ne moraju postojati sve ove faze.U zavisnosti od konkretnog drutva i okolnosti kanjavanje se vri u razliitim stadijumima i veoma je vano adekvatno razgraniiti kanjivo i nekanjivo ponaanje.

1. Pomisao (ideja) o izvrenju krivinog djela

U savremenim zakonodavstvima prihvaen je princip cogitationes nemo punitor to znai da se za ideju o izvrenju krivinog djela ne odgovara. Za ovakava stav zakonodavca zasluni su: istorijski momenti, tj. progoni jeretika i neistomiljenika i brojne zloupotrebe; ideja humanizma i princip legaliteta i problemi prilikom dokazivanja. Saoptavanje ideje o izvrenju k.d. drugoj osobi takoe nije kanjivo, osim ako to nije nain izvrenja djela (pr. Kod verbalnih delikata).

2. Pripremne radnje

Pripremnim radnjama se smatraju sve radnje kojima se priprema izvrenje krivinog djela. One ne ulaze u bie samog krivinog djela i dok ih izvrava uinilac je i dalje ante portas delictum, odnosno u zoni nekanjivosti. Izuzetno se pripremne radnje mogu kanjavati ukoliko se radi o pripremi krivinog djela koje je upereno na zatitni objekat velike vanosti ili ako su zakonom predviene kao samostalna krivina djela (pr. zloinako udruivanje). 3. Pokuaj / CONATUS

Pokuaj

lan 20

(1) Ko sa umiljajem zapone izvrenje krivinog djela, ali ga ne dovri, kaznie se za pokuaj krivinog djela za koje se po zakonu moe izrei kazna zatvora od pet godina ili tea kazna, a za pokuaj drugog krivinog djela samo kad zakon izriito propisuje kanjavanje i za pokuaj.

(2) Kao zapoinjanje izvrenja krivinog djela smatra se i upotreba odreenog sredstva ili primjena odreenog naina izvrenja, ako su oni zakonom odreeni kao obiljeja krivinog djela.

(3) Uinilac e se za pokuaj kazniti kaznom propisanom za krivino djelo, a moe se i blae kazniti.

Pokuaj je umiljajno zapoinjanje izvrenja krivinog djela pri emu nije nastupila posljedica koja je bila obuhvaena umiljajem uinoca. Na osnovu ove definicije kao elemente pokuaja izdvajamo: umiljaj uinioca, zapoinjanje radnje izvrenja k.d. i izostanak tetne posljedice.Pokuaj moe biti:

- svreni (conatus perfectus) koji postoji onda kada je radnja izvrenja kompletno dovrena ali nije nastupila posljedica

- nesvreni (conatus imperfectus) postoji onda kada je radnja izvrenja zapoeta, nije dovrena niti je nastupila tetna posljedica

Ova podjela je od znaaja prilikom odmjeravanja kazne uiniocu.

Kvalifikovani pokuaj postoji onda kada uinilac umiljajno zapone izvrenja jednog k.d. koje ostane u pokuaju ali pri tom ostvari elemente bia nekog drugog k.d. U takvim sluajevima uiniocu se na teret satavlja namjeravano k.d. koje je ostalo u pokuaju dok usputno ostvareno drugo krivino djelo predstavlja oteavajuu okolnost prilikom odmjeravanja kazne. Pokuaj odreenih krivinih djela nije mogu. To su krivina djela kod kojih je radnja izvrenja odreena formulacijom ko pokua (k.d. iz XIX glave KZ-a odn. k.d. protiv ustavnog ureenja i bezbjednosti C.G, k.d. nedozvoljeni prekid trudnoe i sl); omisivni delikti i k.d. kod kojih po prirodi stvari pokuaj nije mogu (uestvovanje u tui). Kanjavanje za pokuaj

Pokuaj izvrenja krivinih djela koja su zaprijeena kaznom zatvora u trajanju od 5 godina i vie je uvijek kanjiv. U ostalim sluajevima za pokuaj se moe kazniti samo ukoliko je to zakonom izriito propisano.

Takoe pokuaj predstavlja fakultativni osnov za ublaavanje kazne.Nepodoban pokuaj

Nepodoban pokuaj

lan 21

Uinilac koji pokua da izvri krivino djelo nepodobnim sredstvom ili prema nepodobnom predmetu moe se osloboditi od kazne.Specifinost nepodobnog pokuaja je u tome to u konkretnom sluaju nije moglo doi do nastupanja posljedice zbog nepodobnosti sredstva ili nepodobnosti samog predmeta na koji je upereno izvrenje krivinog djela.Pokuaj moe biti: - apsolutno nepodoban (nastupanje posljedice uopte nije bilo mogue )

- relativno nepodoban (iako su upotrijebljeno sredstvo ili objekat bili pogodni za nastupanje posljedice u konkretnom sluaju zbog neke okolnosti do toga nije dolo)

Iako je nepodoban pokuaj kanjiv pod istim okolnostima kao i podoban zakon predvia da uinilac nepodobnog pokuaja moe biti osloboen kazne.

4. Nastupanje zabranjene krivinopravne posljedice-dovreno krivino djelo

DOBROVOLJNI ODUSTANAKlan 22

(1) Uinilac koji je pokuao izvrenje krivinog djela, ali je dobrovoljno odustao od njegovog izvrenja, moe se osloboditi od kazne.

(2) U sluaju dobrovoljnog odustanka, uinilac e se kazniti za one radnje koje ine neko drugo samostalno krivino djelo, koje nije obuhvaeno krivinim djelom od ijeg izvrenja je uinilac odustao.Kod instituta dobrovoljnog odustanka krivino djelo ostaje u pokuaju zahvaljujui samom uiniocu. On dobrovoljno prekida radnju izvrenja krivinog djela odn. ukoliko je radnja izvrenja kompletno dovrena onda on aktivnim zalaganjem spreava nastupanje posljedice.

Motivi koji su doveli do dobrovoljnog odustanka su irelevantni ali je vano da je odustanak trajne prirode.

Vrste dobrovoljnog odustanka su:

- dobrovoljni odustanak od nesvrenog pokuaja

- dobrovoljni odustanak od svrenog pokuaja -podrazumijeva aktivno zalaganje uinioca koje je upereno na spreavanje nastupanja tetne posljedice. Ukoliko posljedica ipak nastupi nema dobrovoljnog odustanka ali se zalaganje uinioca za spreavanje nastupanja posljedice cijeni kao olakavajua okolnost priliom odmjeravanja kazne.

- dobrovoljni odustanak od pripremnih radnji ima znaaja onda kada su pripremne radnje zakonom odreene kao kanjive.

Ukoliko uinilac do momenta dobrovoljnog odustanka svojim injenjem ostvari bie nekog drugog krivinog djela mogue su dvije situacije: 1. ako se radi o samostalnom k.d. koje bi postojalo i da nije bilo dobrovoljnog odustanka od glavnog k.d. onda uinilac za njega odgovara2. ako krivino djelo od ijeg je izvrenja uinilac dobrovoljno odustao u sebi konzumira krivino djelo koje je poinjeno onda on odgovara samo za djelo od koga je odustaoU zavisnosti od toga da li je mogu dobrovoljni odustanak razlikujemo: temporalna i momentalna krivina djela.

Dobrovoljni odustanak predstavlja fakultativni osnov za osloboenje uinioca od kazne to znai da sud moe ignorisati postojanje ovog instituta i izrei uiniocu kaznu koja je u granicama one koja se predvia za uinjeno k.d, moe je ublaiti ili ga osloboditi kazne.

1.8. STICAJ KRIVINIH DJELAlan 48

(1) Ako je uinilac jednom radnjom ili sa vie radnji uinio vie krivinih djela za koja mu se istovremeno sudi, sud e prethodno utvrditi kazne za svako od tih djela, pa e za sva ta djela izrei jedinstvenu kaznu.

(2) Jedinstvenu kaznu sud e izrei po sljedeim pravilima:

1) ako je za neko od krivinih djela u sticaju utvrdio kaznu zatvora od trideset godina izrei e samo tu kaznu;

2) ako je za krivina djela u sticaju utvrdio kazne zatvora, povisie najteu izreenu kaznu, s tim da jedinstvena kazna ne smije dostii zbir utvrenih kazni, niti prei dvadeset godina zatvora;

3) ako su za sva krivina djela u sticaju propisane kazne zatvora do tri godine, jedinstvena kazna ne moe biti vea od deset godina zatvora;

4) ako je za krivina djela u sticaju utvrdio samo novane kazne, izrei e jednu novanu kaznu u visini zbira utvrenih kazni, s tim da ona ne smije prei dvadeset hiljada eura, odnosno sto hiljada eura kad su jedno ili vie krivinih djela izvreni iz koristoljublja;

5) ako je za neka krivina djela u sticaju utvrdio kazne zatvora, a za druga djela novane kazne, izrei e jednu kaznu zatvora i jednu novanu kaznu po odredbama ta. 2 do 4 ovog stava.

(3) Novanu kaznu kao sporednu kaznu sud e izrei ako je utvrena makar i za jedno krivino djelo u sticaju, a ako je utvrdio vie novanih kazni, izrei e jednu novanu kaznu po odredbi stava 2 taka 4 ovog lana.

(4) Ako je sud za krivina djela u sticaju utvrdio kazne zatvora i maloljetnikog zatvora, izrei e kaznu zatvora kao jedinstvenu kaznu primjenom pravila predvienih u stavu 2 taka 2 ovog lana.Sticaj krivinih djela (concursus delictorum) postoji onda kada uinilac sa jednom ili vie radnji ostvaruje vie razliitih ili istovjetnih bia krivinih djela za koja mu se istovremeno sudi i izrie mu se jedinstvena kazna.Elementi:

- jedno lice koje je uestvovalo u izvrenju vie krivinih djela ( to lice moe biti izvrilac, podstreka, pomaga ili kombinacija, takoe neka djela moe izvriti sa umiljajem a neka sa nehatom, nije neophodan isti oblik vinosti)- vie krivinih djela odn. krivino-pravnih posljedica (ona mogu biti istovjetna ali ne moraju, takoe mogu biti u razliitim fazama izvrenja/kanjivi pokuaj i svreo k.d.) U teoriji srijeemo podjelu na:1. Idealni sticaj postoji kada je uinilac jednom radnjom (ne mora se neophodno raditi o jednom tjelesnom pokretu ve moe biti i vie radnji koje su tako povezane da ine prirodnu cjelinu) izvrio vie krivinih djela za koja mu se istovremeno sudi i izrie jedinstvena kazna (npr. A puca i istim metkom ubije B. i nanese teku tjelesnu povredu C).

1.a Prividni idealni sticaj postoji onda kada se radi o prividu da je jednom radnjom ostvareno vie bia krivinih djela a zapravo se radi samo o jednom krivinom djelu.On se javlja u tri vrste odnosa: - odnos specijaliteta/lex specialis derogat legi generali postoji onda kada se jedno djelo pojavljuje kao poseban oblik drugog djela koje ima opti karakter ( to je sluaj kod osnovnih oblika djela i njegovih pivilegovanih i kvalifikovanih oblika)Ako se poinjena djela samo djelimino poklapaju onda se radi o alternativitetu i uiniocu se na teret stavlja ona kvalifikacija koja je zaprijeena teom kaznom.

- odnos supsidijariteta/lex primaria derogat legi supsidiariae postoji onda kada jedno djelo predstavlja raniji stadijum u izvrenju drugog djela i za njega e uinilac biti kanjen iskljuivo ukoliko ne nastupi krajnja posljedica

- odnos konsumpcije/lex consumeus derogat legi consumptae izmeu dva krivina djela postoji onda kada je jedno krivino djelo obuhvaeno drugim krivinim djelom (npr. k.d. ubistva u sebi konzumira k.d. nanoenje teke tjelesne povrede)U sluaju idealnog sticaja za svako krivino djelo se odmjerava posebna kazna ali se izrie jedinstvena kazna.2. Realni sticaj postoji onda kada je uinilac sa vie radnji izvrenja prouzrokovao vie krivinih djela za koja mu se istovremeno sudi i izrie jedinstvena kazna. Ova vrsta sticaja podrazumijeva: jednog uinioca, vie radnji izvrenja koje mogu biti uinjene u razliitim vremenskim i prostornim prilikama, vie poinjenih krivinih djela koja mogu biti uinjena sa razliitim oblicima vinosti i u razliitim stadijumima.2.a. Prividni realni sticaj postoji onda kada imamo privid da je sa vie radnji izvrenja ostvareno vie bia krivinih djela a zapravo se radi o jednom krivinom djelu.

Sluajevi prividnog realnog sticaja su:

- Sloeno krivino djelo je zakonsaka konstrukcija. Ono podrazumijeva da se sa vie radnji ostvaruje vie bia razliitih krivinih djela ali se ona zbog ciljne povezanosti tretiraju kao jedno krivino djelo (npr. razbojnitvo koje se sastoji od krivinih djela prinude i krae).

- Kolektivno krivino djelo (delictum colectivum) je takoe zakonska konstrukcija. Ono predstavlja vie istih ili istovrsnih krivinih djela koje uinilac vri u odreenom kontinuitetu a osnovna odlika ovog djela je subjektivne prirode odn. spremnosti uinioca da djelo ponavlja. Kolektivno krivino djelo uinilac vri: - u vidu zanata ( vrenje k.d. je trajan izvor prihoda uinioca) - u vidu zanimanja ( uinilac je pokazao gotovost za ponavljanjem k.d. ali bez namjere da na taj nain ostvaruje prihode) - iz navike ( uinilac vrenjem k.d. pokazuje sklonost ka tome)Kod ove vrste krivinih djela sporno je koliko puta djelo treba da bude izvreno da bi ustanovili da kod uinioca postoji namjera da ga ponavlja odn. da bi mogli govoriti o postojanju kolektivnog k.d. logian odgovor na ovo pitanje bi bio da je neophodno da moraju biti izvrena najmanje dva k.d. da bi se, uz postojanje subjektivnog elementa, radilo o kolektivnom k.d.

Odmjeravanje kazne za djela uinjena u sticajuZa djela uinjena u sticaju uiniocu se istovremeno sudi i izrie mu se jedinstvena kazna. Prilikom odmjeravanja te kazne primjenjuje se jedan od sledea tri sistema:- sistem kumulacije podrazumijeva da se prvo utvruju individualne kazne za svako pojedinano krivino djelo pa da se njihovim sabiranjem dolazi da jedinstvene kazne. Ovaj sistem je u naem K.Z. izuzetak.

-sistem asperacije prvo se utvruju pojedinane kazne, bira se najtea koja se poveava s tim to ne smije dostii zbir pojedinano utvrenih kazni niti smije prei opti zakonski maksimum najtee kazne.

- sistem apsorbcije od svih individualnih kazni ostaje ona najtea koja se izdrava

U naem pravu su sljedea pravila:

- ako je jedna od utvrenih kazni kazna zatvora od 40 godine samo se ona izrie sistem apsorbcije

- vie pojedinano utvrenih zatvorskih kazni povisi se najtea kazna ali jedinstvena ne smije dostii zbir pojedinano utvrenih kazni, niti smije prei 20 godina zatvora sistem asperacije

- pojedinane kazne do 3 godine zatvora jedinstvena kazna max. 10 godina

- vie pojedinanih novanih kazni zbir ali do 20.000 eura, odn. 100.000 eura ako su djela poinjena iz koristoljublja, ako su kazne utvrene u dnevnim iznosima max. 360.000 eura

- vie pojedinano utvrenih kazni rad u optem interesu - zbir, max. 240 asova rada i max. 6 mjeseci

- kazne zatvora i novane kazne jedna kazna zatvora i jedna novana kazna kumulacija i asperacija

- ako je i za jedno k.d. novana kazna utvrena kao sporedna ona ostaje i uz jedinstvenu kaznu

- kazna zatvora i kazna maloljetnikog zatvora jedinstvena kazna zatvora

Produeno krivino djelo/delictum continuatum lan 49

(1) Produeno krivino djelo ini vie istih ili istovrsnih krivinih djela uinjenih u vremenskoj povezanosti od strane istog uinioca i koja predstavljaju cjelinu zbog postojanja najmanje dvije od sledeih okolnosti: istovjetnosti oteenog, istovrsnosti predmeta djela, korienja iste situacije ili istog trajnog odnosa, jedinstva mjesta ili prostora izvrenja djela ili jedinstvenog umiljaja uinioca.

(2) Krivina djela upravljena protiv linosti mogu initi produeno krivino djelo samo ako su uinjena prema istom licu.

(3) Ne mogu initi produeno krivino djelo ona djela koja po svojoj prirodi ne doputaju spajanje u jedno djelo.

(4) Ako produeno krivino djelo obuhvata lake i tee oblike istog djela smatrae se da je produenim krivinim djelom uinjen najtei oblik od uinjenih djela.

Pojam produenog krivinog djela prvi put je predvien Krivinim zakonikom iz 2006. godine.

Da bi mogli govoriti o postojanju ovog oblika prividnog realnog sticaja moraju biti ispunjeni sledei uslovi:

- istovjetnost uinioca ( nije relevantno ako se on pojavljuje kao izvrilac ili u raznim formama sauesnitva)

- da je uinilac izvrio vie istih ili istovrsnih (laki ili tei oblici istog djela, za kvalifikaciju se uzima najtei oblik) krivinih djela- vremenska povezanost djela ( faktiko pitanje)

- da ponaanje vezano za uinjena djela i uinioca predstavljaju prirodnu cjelinu. Da li je ovaj uslov ispunjen sud odluuje u svakom konkretnom sluaju vodei rauna o: istovjetnosti oteenog (koja je neophodna ako se radi o k.d. uperenim protiv linosti), istovrsnosti predmeta djela, korienju iste situacije ili istog trajnog odnosa, jedinstvu mjesta ili vremena, jedinstvu umiljaja i sl.Produeno trajanje krivinog djela predstavlja oteavajuu okolnost prilikom odmjeravanje kazne. Homogeni i heterogeni sticaj

Homogeni (jednorodni) sticaj postoji onda kada su sa jednom ili vie radnji jednog lica otvarena istovrsna krivina djela. Moe biti idealni (A jednim metkom ubije B i C) i realni ( A jednim metkom ubije B, a drugim C).

Hetreogeni sticaj postoji onda kada se sa jednom ili vie radnji ostvari vie bia krivinih djela koja su razliita po vrsti. On, takoe, moe biti idealni ( A jednim metkom ubije B i nanese teku tjelesnu povredu C) i realni ( A jednim metkom ubije B a drugim nanese teku tjelesnu povredu C).Ova podjela je vana sa aspekta odluivanja o sankciji jer vrenje istorodnih krivinih djela ukazuje na poveanu opasnost koja drutvu prijeti od uinioca koji se specijalizuje za vrenje odreenih k.d.

5. Pristanak povrijeenog

Pristanak povrijeenog je manifestacija volje nekoh lica kojom se on objektivno saglaava da neko njegovo pravno dobro bude povrijeeno ili ugroeno. On mora biti dobrovoljno i ozbiljno dat, a moe biti uinjen usmeno pismeno ili konkludentnim radnjama.Iako kod nas pristanak povrijeenog nema karakter opteg instituta krivinog prava on u odreenim situacijama dovodi do ekskriminacije krivinih djela ( npr. kod krivinih djela koja predviaju otpor rtve izostanak istog se tretira kao pristanak tako da nema krivinog djela, silovanje,