29
SVEUČILIŠTE U RIJECI FAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU, OPATIJA VALENTINO BUZA-VIDAS HRVATSKA NA MODERNIM OLIMPIJSKIM IGRAMA SEMINARSKI RAD

Olimpijske Igre

Embed Size (px)

DESCRIPTION

semiar

Citation preview

Page 1: Olimpijske Igre

SVEUČILIŠTE U RIJECIFAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU, OPATIJA

VALENTINO BUZA-VIDASHRVATSKA NA MODERNIM OLIMPIJSKIM IGRAMA

SEMINARSKI RAD

OPATIJA, 2014.

Page 2: Olimpijske Igre

SVEUČILIŠTE U RIJECIFAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU, OPATIJA

HRVATSKA NA MODERNIM OLIMPIJSKIM IGRAMASEMINARSKI RAD

Kolegij: Sportski turizam Student: Valentino Buza-VidasMentor: Zlatko Verunica Matični broj: 21154/10

Smjer: Menadžment u turizmu

Opatija, siječanj 2014.

Page 3: Olimpijske Igre

SADRŽAJ

UVOD.........................................................................................................................................21. OLIMPIJSKE IGRE...............................................................................................................3

1.1. Moderne olimpijske igre..................................................................................................41.2. Hrvati na olimpijskim igrama prije osamostaljenja.........................................................6

2. MODERNE OLIMPIJSKE IGRE ZA VRIJEME REPUBLIKE HRVATSKE.....................92.1. Ljetne olimpijske igre......................................................................................................92.2.Zimske olimpijske igre...................................................................................................13

ZAKLJUČAK...........................................................................................................................16LITERATURA.........................................................................................................................17

I

Page 4: Olimpijske Igre

UVOD

Ovaj seminarski rad će se osvrnuti na uspjehe hrvatskih sportaša na modernim

olimpijskim igrama.

Na samom početku bitno je upoznati se s pojmom olimpijske igre i začetkom modernih

olimpijskih igara. U 19. i 20. stoljeću Hrvati su živjeli u različitim državnim ustrojstvima

(Jugoslavija, Kraljevina SHS…) stoga su sudjelovali na olimpijskim igrama pod tuđim

stjegovima, a od toga posebno će biti izdvojeni periodi od 1896. do 1948. (kada je Hrvatska

bila u sastavu Austro – Ugarske, Prve Jugoslavije i Kraljevine SHS) i od 1948. do 1988. (kada

je Hrvatska bila u sastavu SFRJ).

Od 1992. Hrvatska nastupa samostalno na svim sljedećim zimskim i ljetnim olimpijskim

igrama osvajajući popriličan broj odličja s kojim dokazuje da ima dobar sportski potencijal.

2

Page 5: Olimpijske Igre

1. OLIMPIJSKE IGRE

Olimpijske igre su višesportsko natjecanje koje se održava svako četiri godine. Same Igre

korijene vuku iz vremena stare Grčke, a o samim početcima govore razne legende. Jedna od

najpoznatijih legendi govori da je Igre ustanovio sam bog Zeus kao proslavu svoje pobjede, u

bitci za vrhovništvom, nad ocem Kronom1.

Prvi vjerodostojan zapis o održavanju Igara u Olimpiji datira iz 776. godine prije Krista,

premda nije sigurno da su to bile i prve Igre u staroj Grčkoj. Isprva Igre su bile samo događaj

lokalnoga značaja i imale su samo jednu disciplinu (utrka na jedan stadij). S vremenom se

broj sportova povećavao i samim time postaju jako popularne. Olimpijske su igre također

imale velik vjerski značaj, održavane su u slavu vrhovnog boga Zeusa. Iako su Igre bile

popularne i u Rimskom Carstvu, jačanjem kršćanstva njihova popularnost pada, te su ubrzo

ukinute jer su smatrane slavljenjem poganskih božanstava. Isprva održavane samo u staroj

Grčkoj, Olimpijske su igre oživljene krajem 19. stoljeća djelovanjem francuskog humanista i

zanešenjaka baruna Pierre de Coubertina. Na njegov je prijedlog u Parizu 23. lipnja 1894.

osnovan Međunarodni olimpijski odbor (MOO), franc. CIO, engl. IOC, a prvim

predsjednikom tog najvišeg olimpijskog i, uopće športskog tijela, postao je Grk Demetrios

Vikelas. Ispravno zvane: “Igre I Olimpijade”, tj. Prve Olimpijske igre modernog doba (nisu

imale prefiks “ljetne” jer tada još nije bilo spomena o potrebi održavanja posebnih, Zimskih

olimpijskih igara), održane su 1896. godine u Ateni i otada se održavaju svake četiri godine

osim u vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata. Budući da se ubrzo ukazala potreba za jednako

kvalitetnim natjecanjima u zimskim športovima uskoro su održane i prve Zimske olimpijske

igre u Chamonixu, Francuska, 1924 godine.

Zimske su se Olimpijske igre održavale također kao i ljetne, svake četiri godine, iste

godine, zaključno do 1992. godine i Igara u Albertvilleu u Francuskoj, kada je, zbog

glomaznosti olimpijskog programa, ali i zbog zahtjeva moćnih TV kuća odlučeno da se

razdvoje termini održavanja Ljetnih i Zimskih igara, pa su prve iduće Zimske olimpijske igre

održane 1994. godine u Lillehammeru u Norveškoj.

Olimpijske igre su natjecanja između športaša u pojedinačnim i ekipnim disciplinama. U

ekipnim disciplinama svaka država, sudionica Igara, smije poslati samo jednu ekipu.

Olimpijske igre okupljaju športaše koje su imenovali njihovi nacionalni olimpijski odbori, a

čije je prijave prihvatio Međunarodni olimpijski odbor. Športaši, ma kako poznati i kvalitetni

1 Jajčević,Z., Antičke olimpijske igre, Libera editio, Zagreb, 2008., str. 24

3

Page 6: Olimpijske Igre

bili, za razliku od natjecanja na nekoliko početnih Olimpijskih igara, ne mogu se

samoinicijativno i sami prijavljivati za sudjelovanje na Igrama jer bi očito broj, na taj način,

prijavljenih športaša bio nepodnošljivo velik.

1.1. Moderne olimpijske igre

Olimpijske igre kakve danas poznajemo pokrenute su 1896. godine u Ateni. No, tijekom

19. stoljeća bilo je nekoliko pokušaja da se obnove nekadašnje igre, s malim ili nikakvim

uspjehom u Engleskoj i Francuskoj, a s nešto više uspjeha u Grčkoj. Bogati grčki dobrotvor i

filantrop Evangelis Zappas sam je financirao Olimpijske igre, koje su se 1859. održale na

središnjem trgu u Ateni, uz sudjelovanje sportaša iz Grčke i Otomanskog carstva. Zappas je

potom čak i platio obnovu antičkog stadiona u Olimpiji, na kojem su se održale igre 1870. i

1875.godine2.

Za razvitak današnjih Olimpijskih igara ipak je najzaslužniji francuski baron Pierre de

Coubertin. Nadograđujući Zappasove ideje, kao i pokušaje u Engleskoj i Francuskoj, došao je

na ideju osnivanja Međunarodnog olimpijskog komiteta i pokretanja Olimpijskih igara, u

kojima bi sudjelovale sve zemlje svijeta. Uporni Coubertin uvjerio je brojne sportske

djelatnike i svjetske čelnike u važnost svog projekta i u travnju 1896. godine u Ateni su

održane prve moderne olimpijske igre. Nastupili su sportaši iz 14 država, među kojima, što je

bio i jedini neslavni zaostatak iz antičkog doba, nije bilo žena. Ta će se nepravda, srećom,

ispraviti već na drugim olimpijskim igrama, 1900. godine u Parizu.

Kad je utemeljen MOO, jedan je od predviđenih športova bilo i klizanje na ledu, a prvo

natjecanje takvog tipa, održano na Igrama 1908. u Londonu, bile su četiri discipline

umjetničkog klizanja. Predloženo je osnivanje posebnih zimskih Igara, ali je ta ideja minirana

glasovima Skandinavaca koji su protežirali svoje “Nordijske igre”. Ipak neke discipline

zimskih športova bile su uvrštene u program Igara 1916. godine u Berlinu (koje nisu održane)

i onih 1920. u Antwerpenu. A onda je, 1924. godine u Chamonixu u Francuskoj pod

pokroviteljstvom MOO-a a u sklopu VIII. Olimpijskih igara 1924. u Parizu, prvo organiziran

“Međunarodni tjedan zimskih športova” koji je postigao uspjeh, pa je iduće, 1925. godine

MOO odlučio ustanoviti posebne Zimske olimpijske igre koje će se održavati neovisno o

2 Malešević, D., Olimpijske igre, Delfi, 2008, str 49

4

Page 7: Olimpijske Igre

Ljetnim Olimpijskim igrama. Na zasjedanju MOO-a, 1926. godine, odlučeno je da se ta

športska priredba, održana 1924. godine, računa kao prve Zimske Olimpijske igre.

Do 1992. i Ljetne i Zimske olimpijske igre održavane su u istoj godini, a onda je, iz

navedenih razloga, MOO odlučio “razdvojiti” ih. Zbog toga su slijedeće Zimske Olimpijske

igre, 1994, održane samo dvije godine poslije prethodnih Igara. Od 245 sudionika (samo

muških) iz 15 država, 1896. u Ateni, Igre su narasle na više od 10500 natjecatelja

(točnije:10651), i to 6582 športaša i 4069 športašica iz 199 država, 2000. godien u Sydneyu.

Broj športaša na Zimskim igrama ipak je manji od njihovih “ljetnih kolega”: oko 2400

športaša i športašica je u 78 disciplina sudjelovalo na Igrama u Salt Lake Cityju, 2002.

godine3.

Sa preko 16000 TV i novinskih izvjestitelja (nazočnih u Sydneyu) Olimpijske su igre

najveći medijski događaj na svijetu. Procjenjuje se da je Igre u Sydneyu na televiziji gledalo

oko 3,8 milijardi ljudi. Ali rast Olimpizma je i veliki, pa uz strah od terorizma, i najveći

problem samom olimpijskom pokretu. Iako su nastupi slavnih profesionalnih športaša, te

sponzorstva najvećih svjetskih multinacionalnih kompanija riješili financijske probleme

Olimpijskih igara, činjenica je da je ogroman broj športaša, novinara i gledatelja, prevelik

zalogaj za mnoge gradove koji bi rado organizirali Olimpijske igre.

Nasuprot onoga čemu se Coubertin nadao, Olimpijski pokret nije ostao pošteđen

posljedica političkih zbivanja oko sebe. Sveta je ideja Olimpizma ustuknula tijekom Prvog i

Drugog svjetskog rata. Ali ne samo tada. Politika je umiješala prste još nekoliko puta.

Olimpijske igre u Berlinu 1936. godine su Adolfu Hitleru došle kao dar s neba da bi ih grubo

iskoristio kao prvorazrednu propagandu svoje nacionalsocijalističke stranke i svoje politike.

Kasnije, 70-ih i 80-ih godina XX. stoljeća, zbog rasnih, političkih, hladnoratovskih i inih

podjela došlo je do četiri prijeteća bojkota Olimpijskih igara koji su ozbiljno zaprijetili

plemenitoj ideji Olimpizma. Najprije su Olimpijske igre u Montrealu, 1976. bojkotirale

mnoge afričke države jer nije udovoljeno njihovu zahtjevu da se s Igara udalji Novi Zeland

čija je ragbi momčad nastupala u, tada rasističkoj, Južnoafričkoj Republici, iako ragbi (engl.

rugby) nije tada bio, a nije ni danas, na rasporedu natjecanja na OI. Onda su Sjedinjene

Američke Države i nekoliko drugih zapadnih zemalja, kao i još mnogo država s drugih

kontinenata, američkih saveznica ili ekonomski bliskih sa SAD (kao npr. Japan), te Kina,

sveukupno 65 država (!), bojkotirale Olimpijske igre u Moskvi, 1980. godine zbog Sovjetske

3 Malešević, D., Olimpijske igre, Delfi, 2008, str. 176

5

Page 8: Olimpijske Igre

vojne intervencije u Afganistanu. Odgovor je, očekivano, uslijedio 4 godine poslije. Sovjetski

Savez i zemlje Istočnog bloka, osim Rumunjske, ali zato uz “pomoć” socijalističke Kube,

Etiopije i Sjeverne Koreje, ukupno 14 država, “uzvratile” su bojkotom Olimpijskih igara u

Los Angelesu, 1984. godine. Posljednji, doduše “mini”, bojkot zadesio je Olimpijske igre u

Seoulu, 1988. godine u Južnoj Koreji. Na ovim Igrama nisu se pojavile Sjeverna Koreja,

Kuba, Etiopija i Nikaragva.

Međutim najtragičniji i najgori udarac u olimpijskoj povijesti desio se za vrijeme

Olimpijskih igara u Münchenu, 1972. godine Palestinski teroristi iz organizacije zvane Crni

rujan upali su 5. rujna, 11-og dana Igara, u olimpijsko selo, ubili dvojicu izraelskih športaša, a

devetoricu uzeli za taoce. U nastavku drame, došlo je do pokolja. U minhenskoj (vojnoj)

zračnoj luci, poslije neuspjele akcije spašavanja talaca, ubijeno je svih devet izraelskih

športaša, petorica terorista i jedan njemački policajac. Svijet je bio u šoku, ali su Igre, nakon

34-satnog prekida, nastavljene.

1.2. Hrvati na olimpijskim igrama prije osamostaljenja

Olimpijske igre koje sigurno treba istaknuti su OI 1900. održane u Parizu gdje je Milan

Neralić osvojio prvu hrvatsku medalju i to brončanu, pod austro-ugarskom zastavom. Sport u

kojem se Neralić istakao bio je mačevanje.

Jedan duži period Hrvati nisu imali velikih uspjeha na Igrama. U taj period spadaju i OI

održane 1920. gdje je po prvi put nastupila i nogometna reprezentacija (tadašnje Kraljevine

SHS). Te Igre su značajne jer su gotovo cijelu reprezentaciju činili Hrvati osim dvojice igrača.

Na Igrama u Parizu 1924. Posada osmerca zadarskog veslačkog kluba „Diadora“ osvojila je

brončanu medalju. U posadi je bilo šest Hrvata. U Igrama koje su slijedile Hrvati su se

predstavljali i u drugim disciplinama kao što su: atletika, biciklizam i vaterpolo. Veljko

Narančić najznačajniji je predstavnik atletike i sudjelovao je više puta na OI u disciplini

bacanja kugle i diska. Vaterpolisti su prvi put nastupili na OI 1936. u Berlinu i u sastavu

tadašnje reprezentacije Jugoslavije od 11 igrača bilo je 8 Hrvata. Slijedeće održane olimpijske

igre su bile tek 1948. zbog društvenih neprilika tadašnjeg vremena, tj. Drugog svjetskog rata.

Poslije Drugog svjetskog rata hrvatski su sportaši sudjelovali na svim olimpijskim igrama

od 1948. do 1988. u sastavu bivše SFRJ, a osvojili su više od polovice svih jugoslavenskih

olimpijskih odličja. Na OI 1948. u Londonu veliki uspjeh je ostvarila nogometna

6

Page 9: Olimpijske Igre

reprezentacija, osvojivši srebrnu medalju, i Ivan Gubijan, hrvatski predstavnik u bacanju

kladiva.4 Nešto više uspjeha Hrvati su postigli na OI u Helsinkiju 1952. Prvu zlatnu

poslijeratnu medalju donio je četverac splitskog „Gusara“ u sastavu: Duje Bonačić, Velimir

Valenta, Mate Trojanović i Petar Šegvić. Srebrne medalje osvojili su vaterpolisti i

nogometaši. Vaterpolo reprezentacija bila je gotovo u cijelosti sastavljena od igrača iz

hrvatskih klubova koji su, uz šest pobjeda i dvije nerješene utakmice, ostali bez zlata samo

zbog bolje gol – razlike Mađara. Važno je naglasiti, za najboljeg vratara turnira proglašen je

vratar riječkog „Primorja“ Zdravko Ćiro Kovačić. Na slijedećim Igrama najviše uspjeha

ostvareno je u vaterpolu i nogometu gdje su osvajana srebrna i brončana odličja.

Igre u Mexico Cityu 1968. ostat će zapamćene po najuspješnijoj hrvatskoj plivačici svih

vremena Đurđici Bjedov. Ona je prva Hrvatica osvajačica zlatne olimpijske medalje. Đurđica

je u finalu na 100m prsno postavila olimpijski rekord i osvojila zlatnu medalju. U povijest je

ušla kao prva pobjednica u toj disciplini, što je na program Igara uvedena u Mexicu. Na

dvostruko dužoj stazi, 200m prsno, osvojila je srebrnu medalju. Nakon tri druga mjesta na

olimpijskim igrama jugoslavenski vaterpolisti konačno su osvojili zlatnu medalju s pet Hrvata

u reprezentaciji. Te godine istakli su se i košarkaši koji su se okitili srebrnom medaljom.

Na OI u Münchenu 1972. dominira Mate Parlov, član BK Pula, najbolji hrvatski boksač

svih vremena. Parlov je bio prvi boksač s prostora bivše Jugoslavije koji je osvoji zlatnu

olimpijsku medalju u poluteškoj kategoriji. Inače, Parlov je sudjelovao na još dva olimpijska

boksačka turnira. Te godine su briljirali i rukometaši osvojivši zlatnu medalju. Uspjehe su još

postigli Josip Čorak koji je osvojio srebrnu medalju u hrvanju grčko – rimskim načinom, te

Milan Nenadić, član hrvačkog kluba „Gavrilović“, koji je osvojio broncu u hrvanju.

Na OI u Montrealu 1976. istaknuo se Hrvat Matija Ljubek osvojivši dvije medalje (zlatna

i brončana) na utrkama u kajaku. Ljubek je još nastupao na slijedećim trima manifestacijama

OI. Srebrnu medalju osvojili su košarkaši s izbornikom Mirkom Novoselom, te hrvač Ivica

Frgić. Košarkaši Jugoslavije su napokon osvojili zlatnu medalju na OI u Moskvi 1980.

Kapetan im je bio legendarni Krešimir Čosić (uz njega su igrali Hrvati Knego, Nakić, Jerkov,

Skroče i Krstulović). Rukometašice su prvi put nastupile te su osvojile srebrnu medalju kao i

vaterpolisti, a brončanu medalju uzele su jugoslavenske košarkašice i veslači kluba „Gusar“.

Nakon što je na osvojio zlatnu i brončanu medalju, Matija Ljubek je na OI u Los Angelesu

1984. sa Zemuncem Mirkom Nišovićem u kajaku dvokleku osvojio zlatnu i srebrnu medalju.

S četiri osvojene olimpijske medalje Ljubek je najuspješniji naš olimpijac na ljetnim igrama.

4 Majčević, Z., Bljeskovi i oluje hrvatskog sporta, Hrvatsko slovo, Zagreb, 2007., 123.

7

Page 10: Olimpijske Igre

Antun Josipović iznenadio je boksački svijet osvajanjem zlatnog olimpijskog odličja u

poluteškoj kategoriji boksa.

Nakon Mexica 1968. Vaterpolisti su osvojili drugu zlatnu medalju. Na pobjedničkom

postolju od 13 vaterpolista, čak su osmorica bili Hrvati (Lušić, Luetić, Đuho, Roje, Bebić,

Bukić, Sukno, Paškvalin). 1984. je bila godina rukometa jer su zlatno odličje osvojili i

rukometaši i rukometašice. Izbornik Mirko Novosel vodio je košarkašku ekipu Jugoslavije

koja je na igrama u Los Angelesu osvojila brončanu medalju, a od naših su igrali: Dražen i

Aleksandar Petrović, Ivan Sunara, Andro Knego, Mihovil Nakić i Dražen Dalipagić. Bio je to

debitantski nastup Dražena Petrovića na olimpijskom turniru. Treću zlatnu medalju

vaterpolisti Jugoslavije su izborili na OI u Seoulu 1988. pod vodstvom Ratka Rudića koji je

vodio reprezentaciju i na igrama u Los Angelesu. Od 13 igrača koji su dobili medalje, bilo je

7 hrvatskih igrača. Te iste godine košarkaši osvajaju srebrnu medalju. Na čelu reprezentacije

bio je Dražen Petrović, a Hrvati koji su s njim igrali su: Danko Cvijetičanin, Zoran Čutura,

Toni Kukoč, Stojko Vranković, Dino Rađa i Franjo Arapović. Na svom prvom

stolnoteniskom olimpijskom turniru Zoran Primorac u igri parova je osvojio srebrnu medalju,

a brončanu je osvojio ženski par Fazlić – Perkučin (zagrebačko – novosadski par) Damir

Škaro u svom trećem nastupu na OI osvojio je brončanu medalju u poluteškoj kategoriji i

jedini je hrvatski boksač koji je, kao natjecatelj, nastupao na trima olimpijskim igrama.5

5 Majčević, Z., Bljeskovi i oluje hrvatskog sporta, Hrvatsko slovo, Zagreb, 2007., str. 161.

8

Page 11: Olimpijske Igre

2. MODERNE OLIMPIJSKE IGRE ZA VRIJEME REPUBLIKE HRVATSKE

Hrvatski su sportaši od prvog nastupa pod vlastitim stijegom 1992., uključujući i Olimpijske

igre u Londonu 2012. , na zimskim i ljetnim olimpijskim igrama hrvatskom sportu donijeli

ukupno 33 odličja od kojih su 23 s ljetnih, a 10 sa zimskih olimpijskih igara.6

2.1. Ljetne olimpijske igre

Olimpijske Igre u Barceloni 1992. održane su od 25. srpnja do 9. kolovoza. Barcelona

za hrvatske sportaše bila je dvostruka "bitka": prvo za pravo nastupa koje im je pripalo

priznanjem HOO-a 17. siječnja 1992. unatoč kvalifikacijama koje su već bile u tijeku, a u

nekim sportovima gotovo završene, a potom i "bitka" za postizanje najboljeg mogućeg

plasmana, po mogućnosti osvajanja odličja. Na kraju, dobili su obje.

U hrvatskoj je olimpijskoj delegaciji bilo 39 natjecatelja (od toga tri športašice), a

nastupili su u 12 športova: atletika, boks, hrvanje, jedrenje, kajak/kanu, konjički šport

(preponsko jahanje), košarka, stolni tenis, streljaštvo, tenis, veslanje i taekwondo.

Ostvareni uspjesi:

Medalja Sport Sportaš

Srebro Košarka Košarkaška olimpijska reprezentacija

Vladan Alanović, Franjo Arapović, Danko Cvjetičanin, Alan Gregov, Arijan Komazec, Toni

Kukoč, Aramis Naglić, Velimir Perasović, Dražen Petrović, Dino Rađa, Žan Tabak, Stojko

Vranković

Bronca Tenis Goran Ivanišević

Bronca Tenis Goran Ivanišević i Goran Prpić (parovi)

Ivaniševićeva brončana medalja prvo je pojedinačno olimpijsko odličje za neovisnu i

samostalnu Hrvatsku i zauvijek će biti upisano u našu noviju sportsku povijest. Za taj je

pothvat Goran morao na zemljanoj podlozi stadiona Vall d''Hebrona igrati punih 14 sati i šest

minuta.

6 Gizdić, J., Hrvatska i olimpijska odličja, Alfa d.d., Zagreb, 2013. str 18

9

Page 12: Olimpijske Igre

Olimpijske igre u Atlanti 1996. održane su od 19. srpnja do 4. listopada. Na Igrama

sudjelovalo je 84 hrvatska natjecatelja, od kojih je bilo osam športašica. Nastupili su u 14

športova: atletika, boks, hrvanje, gimnastika, jedrenje, kajakaštvo, košarka, plivanje, rukomet,

stolni tenis, streljaštvo, tenis, vaterpolo, veslanje.

Ostvareni uspjesi:

Medalja Sport Sportaš

Zlato RukometHrvatska rukometna

reprezentacija (m)

Patrik Čavar, Valner Franković, Slavko Goluža, Bruno Gudelj, Vladimir Jelčić, Božidar

Jović, Nenad Kljaić, Venio Losert, Valter Matošević, Zoran Mikulić, Alvaro Načinović,

Goran Perkovac, Iztok Puc, Zlatko Saračević, Irfan Smajlagić, Vladimir Šujster

Srebro Vaterpolo

Hrvatska

vaterpolska

reprezentacija (m)

Maro Balić, Perica Bukić, Damir Glavan, Igor Hinić, Vjekoslav Kobešćak, Joško Kreković,

Ognjen Kržić, Dubravko Šimenc, Siniša Školneković, Ratko Štritof, Tino Vegar, Renato

Vrbičić, Zdeslav Vrdoljak

U Atlanti je, prvi put na olimpijskim igrama, zahvaljujući zlatnom odličju rukometaša,

odsvirana hrvatska himna, a na najviši je jarbol podignuta hrvatska trobojnica.7

Olimpijske igre u Sydneyu 2000. održane su od 15. rujna do 1. listopada. Na Igrama

nastupio je 91 natjecatelj, od toga 23 športašice, u 12 športova: atletika, dizanje utega,

jedrenje, kajakaštvo, odbojka, plivanje, stolni tenis, streljaštvo, taekwondo, tenis, vaterpolo,

veslanje.

7 Gizdić, J., Hrvatska i olimpijska odličja, Alfa d.d., Zagreb, 2013. str. 54

10

Page 13: Olimpijske Igre

Ostvareni uspjesi:

Medalja Sport Sportaš

Zlato Dizanje utega Nikolaj Pešalov (do 62kg)

Bronca Veslanje Osmerac

Igor Boraska, Tihomir Franković, Krešimir Čuljak, Branimir Vujević, Tomislav

Smoljenović, Nikša Skelin, Siniša Skelin, Silvijo Petriško

Bolji početak Igara u Sydeyu nije se mogao ni zamisliti. Već drugog dana na programu

dizanja utega u Convention Centru bilo je natjecanje u kategoriji do 62 kilograma u kojem je

Nikolaj Pešalov, hrvatski olimpijac, taktički nadmudrio i pobijedio trostrukog olimpijskog

pobjednika i jednog od najslavnijih dizača današnjice, Turčina Naima Sulejmanoglua koji je u

Sydney došao po četvrto olimpijsko zlato. Njegova pobjeda je bila i prvo samostalno zlatno

odličje.

Olimpijske igre u Ateni 2004. održane su od 13. do 29. kolovoza. Na Igrama je nastupio

81 hrvatski natjecatelj (od toga 15 športašica), a natjecali su se u 14 športova: atletici, boksu,

dizanju utega, jedrenju, kajakaštvu, konjičkom športu, plivanju, rukometu, stolnom tenisu,

streljaštvu, taekwondou, tenisu, vaterpolu i veslanju.

Ostvareni uspjesi:

Medalja Sport Sportaš

Zlato RukometHrvatska rukometna reprezentacija

(m)

Ivano Balić, Davor Dominiković, Mirza Džomba, Slavko Goluža, Nikša Kaleb, Blaženko

Lacković, Venio Losert, Valter Matošević, Petar Metličić, Vlado Šola, Denis Špoljarić,

Goran Šprem, Igor Vori, Drago Vuković, Vedran Zrnić

Srebro Plivanje Duje Draganja (50m slobodno)

Srebro Veslanje Siniša i Nikša Skelin (dvojac bez)

Bronca Dizanje utega Nikolaj Pešalov (do 69kg)

Bronca TenisMario Ančić i Ivan Ljubičić

(parovi)

11

Page 14: Olimpijske Igre

Duje Draganja je, osvojivši srebrno odličje u Ateni, osvojio i prvu olimpijsku medalju u

povijesti hrvatskog plivanja od osamostaljenja. Ove olimpijske igre bile su i najplodnije igre

od hrvatske samostalnosti.

Olimpijske igre u Pekingu 2008. održane su od 8. do 24. kolovoza. Hrvatska je olimpijska

delegacija brojila 101 športaša (od toga 19 žena) koji su se natjecali u 15 športova: atletika,

boks, biciklizam, jedrenje, kajak/kanu, košarka, gimnastika, plivanje, rukomet, streljaštvo,

stolni tenis, taekwondo, tenis, vaterpolo i veslanje.

Ostvareni uspjesi:

Medalj

aSport Sportaš

Srebro Gimnastika Filip Ude (konj s hvataljkama)

Srebro Atletika Blanka Vlašić (skok u vis)

Bronca Streljaštvo Snježana Pejčić (zračna puška 10m)

Bronca Taekwondo Martina Zubčić (do 57kg)

Bronca Taekwondo Sandra Šarić (do 67kg)

Naša najbolja atletičarka svih vremena Blanka Vlašić osvojila je na Olimpijskim igrama u

Pekingu srebrno odličje u skoku uvis, preskočivši 205 cm iz drugog pokušaja. Njezina je

srebrna medalja prva hrvatska atletska medalja na olimpijskim igrama i jedan od najvećih

uspjeha naše atletike.

Olimpijske igre u Londonu 2012. održane su od 27. srpnja do 12. kolovoza. Londonu

je ovo treće domaćinstvo Olimpijskih igara, nakon 1908. i poslijeratne 1948. London je bio

izabran za domaćina i 1994. no te godine Igre nisu održane zbog rata. Na Igre se kvalificiralo

108 hrvatskih sportaša, a s njima i 2 zamjenska sportaša (iako je nastupilo njih 107) u 18

sportova i 94. pratećih osoba, odnosno ukupno 204 člana hrvatske delegacije.

Ostvareni uspjesi:

Medalja Sport Sportaš

Zlato Atletika Sandra Perković (disk)

Zlato Streljaštvo Giovanni Cernogoraz (trap)

Zlato VaterpoloHrvatska vaterpolo reprezentacija

(m)

12

Page 15: Olimpijske Igre

Josip Pavić, Damir Burić, Miho Bošković, Nikša Dobud, Maro Joković, Petar Muslim, Ivan

Buljubašić, Andro Bušlje, Sandro Sukno, Samir Barač,Igor Hinić, Paulo Obradović, Frano

Vićan

Srebro Veslanje Četverac na pariće

David Šain, Martin Sinković, Damir Martin i Valent Sinković

Bronca Taekwondo Lucija Zaninović (- 49kg)

Bronca RukometHrvatska rukometna

reprezentacija (m)

Mirko Alilović, Venio Losert, Manuel Štrlek, Ivan Ninčević, Ivan Čupić, Zlatko Horvat,

Igor Vori, Jakov Gojun, Drago Vuković, Blaženko Lacković, Domagoj Duvnjak, Ivano

Balić, Marko Kopljar, Denis Buntić, Damir Bičanić

2.2.Zimske olimpijske igre

Olimpijske igre u Albertville 1992. održane su od 8. do 23 veljače. Zimske olimpijske

igre u Albertville 1992. posljednje su zimske Igre održane u istoj godini kad i ljetne

(Barcelona 1992). U maloj, ali po važnosti velikoj olimpijskoj delegaciji pod vodstvom šefice

Misije Sande Dubravčić Šimunjak, bili su Željka i Tomislav Čižmešija, sestra i brat koji su se

natjecali u umjetničkom klizanju, Vedran Pavlek, natjecatelj u alpskom skijanju, i Siniša

Vukonić, natjecatelj u skijaškom trčanju.

Te godine hrvatski su sportaši prvi put nastupili na olimpijskim igrama samostalno, pod

vlastitom zastavom. Prvorazredni povijesni događaj trajno će ostati zabilježen u povijesti

hrvatskog olimpizma. Hrvatska na ovim Igrama nije osvojila medalje.

Olimpijske igre u Lillehammeru 1994. održane su od 12. do 27. veljače. Na ovim igrama u

Lillehammeru Hrvatsku je predstavljala šesteročlana olimpijska delegacija, pod vodstvom

šefice Misije Sande Dubravčić Šimunjak, najbolje hrvatske klizačice, europske doprvakinje u

umjetničkom klizanju 1981. u Innsbrucku i olimpijke koja je nastupila na ZOI Sarajevo 1984.,

gdje je na svečanosti otvaranja Igara zapalila olimpijsku vatru. U Lillehammeru su nastupila

trojica olimpijaca; skijaš Vedran Pavlek, te Siniša Vukonić i Antonio Rački u nordijskim

disciplinama.

Te su igre oživjele i sjećanje na ZOI Sarajevo 1984., čiji su stanovni ci te olimpijske 1994.

preživljavali u okupaciji i ratnim stradanjima . Međunarodna olimpijska obitelj na čelu s

predsjednikom Juanom Antonijem Samaranchom uputila je svjetskoj zajednici apel

13

Page 16: Olimpijske Igre

"Zaustavite rat! Zaustavite ubijanje. Bacite oružje!" Hrvatska na ovim Igrama nije osvojila

medalje.

Olimpijske igre u Naganu 1998. održale su se od 7. do 22. veljače. Na tim zimskim

olimpijskim igrama u Naganu nastupila je dotad najbrojnija hrvatska olimpijska

reprezentacija, a u njima i nova nada hrvatskog i svjetskog alpskog skijanja, 16-godišnja

Zagrepčanka Janica Kostelić. Njoj je pripala čast da ponese hrvatsku zastavu na svečanosti

otvaranja Igara. Janica Kostelić nastupila je u svim disciplinama alpskog skijanja: u

kombinaciji je bila osma, što je do tada bio najbolji plasman nekog hrvatskog sportaša na ZOI

u povijesti.

Olimpijske igre u Salt Lake Cityu 2002. održale su se od 8. do 20. travnja. Na XIX.

zimskim olimpijskim igrama u Salt Lake Cityu svijet je u punom sjaju upoznao novu skijašku

kraljicu Janicu Kostelić koja je osvojila čak četiri olimpijska odličja - tri zlatna i jedno

srebrno.S četiri medalje, zlatom u alpskoj kombinaciji, slalomu i veleslalomu te srebrom u

superveleslalomu na XIX. zimskim olimpijskim igrama u Salt Lake Cityu naša najbolja

skijašica uspjela je preteći jedinu dvojicu skijaških velikana koji su od 1924., kada su u

Chamonixu održane Prve zimske olimpijske igre, osvojili tri zlatne medalje na jednim

olimpijskim igrama - Austrijanca Tonija Sailera (1956. Cortina d''Ampezzo) i Francuza Jean-

Claudea Killyja (1968. Grenoble).

Zimske olimpijske igre u Salt Lake Cityu pamtit ćemo i po tome što je Hrvatska prvi put

imala predstavnike u bobu i biatlonu, te po tome što je hrvatska olimpijska delegacija imala

najviše natjecatelja od osamostaljenja, čak 14, u pet sportova.

Medalj

aSport Sportaš

Zlato Alpsko skijanje Janica Kostelić (veleslalom)

Zlato Alpsko skijanje Janica Kostelić (kombinacija)

Zlato Alpsko skijanje Janica Kostelić (slalom)

Srebro Alpsko skijanje Janica Kostelić (superveleslalom)

Olimpijske igre u Torinu 2006. održane su od 10. do 26. veljače. U Torinu je Hrvatska,

zahvaljujući Ivicu Kosteliću, dobila prvo odličje na zimskim olimpijskim igrama u muškoj

konkurenciji. U kombinaciji Janica Kostelić osvojila je svoju četvrtu zlatnu olimpijsku

14

Page 17: Olimpijske Igre

medalju te nastavila četverogodišnji niz nepobjedivosti u toj disciplini. Janica osvaja i srebrnu

medalju u superveleslalomu, čime impresivnu olimpijsku karijeru zaokružuje na šest odličja -

četiri zlatna i dva srebrna, i postaje najuspješnija alpinka u povijesti zimskih olimpijskih

igara. Te su je medalje svrstale na prvo mjesto među hrvatskim sportašima, kao i uz bok

najboljih sportaša u povijesti zimskih olimpijskih igara.

Medalj

aSport Sportaš

Zlato Alpsko skijanje Janica Kostelić (kombinacija)

Srebro Alpsko skijanje Ivica Kostelić (kombinacija)

Srebro Alpsko skijanje Janica Kostelić (superveleslalom)

Olimpijske igre u Vancouveru 2010. održane su od 12. do 28. veljače. Na Zimskim

olimpijskim igrama u Vancouveru sudjelovala je i hrvatska olimpijska delegacija sa 19

natjecatelja, od toga 7 sportašica. Nastupili su u alpskom skijanju, skijaškom trčanju, biatlonu

i bobu četverosjedu. Igre u Vancouveru 2010. potvrdile su neiscrpan kapital hrvatskog

zimskog sporta. 22-godišnji Jakov Fak je osvojio brončano odličje u biatlonu u utrci na 10

km. Bila je to osma medalja za hrvatske sportaše na ZOI, prva koja nije osvojena u alpskom

skijanju.

Medalj

aSport Sportaš

Srebro Alpsko skijanje Ivica Kostelić (superkombinacija)

Srebro Alpsko skijanje Ivica Kostelić (slalom)

Bronca Biatlon Jakov Fak (10km)

15

Page 18: Olimpijske Igre

ZAKLJUČAK

Iako su Olimpijske Igre nastale kao poganski ritual, već su u i u staroj Grčkoj stekle veliku

popularnost i prestiž. O tome svjedoče zapisi kako su sportaši, koji su sudjelovali na Igrama,

bili jako poštovani i cijenjeni. To poštovanje svakako danas nije umanjeno, nego može biti

samo još veće, stoga je san svakog sportaša da barem sudjeluje na njima, a ako ima sreće da i

pobijedi.

Iako je Hrvatska jako mala i, uspoređujući se s mnogim drugim državama, ne baš toliko

razvijena zemlja ima jako puno sportskih uspjeha. Ti uspjesi, ne samo da pokazuju napredak

hrvatskog sporta, nego hrvatski sportaši „fer“ igrom i s pravim sportskim duhom promoviraju

svoju državu u najboljem svjetlu.

Unatoč tome često im društvo zna davati kritike i ne pridaje im toliki značaj koliki

zaslužuju. Možda ponekad nacija ima prevelika očekivanja naviknuta na dobre rezultate, ali i

možda zato što vjeruje u njihov veliki potencijal i epitet Hrvatska - „sportska nacija“.

16

Page 19: Olimpijske Igre

LITERATURA

Knjige:

1. Škaro, D.,Menagment olimpijskih igara, Mate d.o.o., Split, 2012.2. Jajčević,Z., Antičke olimpijske igre, Libera editio, Zagreb, 2008.3. Majčević, Z., Bljeskovi i oluje hrvatskog sporta, Hrvatsko slovo, Zagreb, 2007.4. Gizdić, J., Hrvatska i olimpijska odličja, Alfa d.d., Zagreb, 2013.5. Malešević, D., Olimpijske igre, Delfi, 2008.

Web izvori:

www.hoo.hrwww.olympic.com

17