84
Ljudski ekosistem
ivimo u doba kad ovjeanstvo postaje sve svjesnije mogunosti tvorbe i proizvodnje svoje okoline, i to ne samo mogunosti njenog stvaranja nego i unitenja. Negativne posljedice industrijalizacije i urbanizacije te psihofizika optereenja povezana s tim procesom poprimaju u nekim drutvima alarmantne dimenzije. Ozbiljni su problemi: erozija prirodne sredine kao bitne komponente habitata, to jest mjesta u kome ovjek ivi, opasnosti po ljudsku biosferu, eksploatiranje i rasipanje prirodnih bogatstava, zagaivanje vode i zraka. Ekosistem kao cjelina ivih zajednica i neive okoline u mnogim dijelovima svijeta pokazuje disfunkci-onalna obiljeja, to je simptom ovjekove ekoloke neusklaenosti.1
1 Zagaivanje prirodne i urbane sredine, a prema tome i kontrola zagaivanja, na prvi pogled nemaju velikog znaenja za trei svijet. Potreba za proizvodnjom dovoljne koliine prikladne hrane prikriva hitnost priprema za suoavanje s ekolokim posljedicama to proizlaze iz industrijalizacije i urbanizacije, lako su danas zemlje s naprednom tehnologijom one koje se poinju baviti higijenom i kvalitetom okoline, ni zemlje treeg svijeta ne smiju gajiti iluziju da se u blioj ili daljoj budunosti nee morati suoiti s problemima zagaenosti atmosfere, hidrosfere i geosfere. U zemljama treeg svijeta udarac industrijalizacije i urbanizacije imat e jo gore posljedice negoli u tehnoloki naprednim zemljama, i to zato to trei svijet nije ni institucijski ni u pogledu strunjaka spreman da razvije discipline koje su u vezi s okolinom (toksikologija, biometeorologija, industrijska higijena, biotehnika, i td . ) . U vezi s tom temom, vidi: A. Devos, N. Pearson, P.L. Silveston, VV.R. Dryman, The Pollution Reader. Harvest House, Montreal, 1968: Ekologija: prouavanje ivih bia u odnosu na njihovu okolinu i njih meusobno. Ekosistem: sistem to ga tvori interakcija jedne zajednice organizama i njene okoline. O razvoju ljudskog ekosistema vidi: C.C. LaMont, Man's Ecosystem. U Jack B. Bresler ( izd.) . Environments of Man. Addison-Wesley Publishing Company, London 1968, str. 12: Neki gamacidi, osobito DDT, doista su u dananje vrijeme zajednika komponenta svjetske okoline: pojavio se ak i u salu pingvina na Antartiku . . . ovjeanstvo mora odbaciti staru iluziju da atmosfera i hidrosfera predstavljaju posude za otpatke neogranienog kapaciteta.
U vezi s tim, nije naodmet razmotriti prijedlog, iznesen nedavno u jednoj zemlji, da se stvori ministarstvo okoline koje bi nadomjestilo ministarstva prometa, stambene izgradnje i poljoprivrede. Taj se prijedlog zasniva na priznanju da se problemima ljudske okoline ne mogu djelotvorno baviti zasebna tijela, nego da valja primijeniti metodoloko zbliavanje tipa dizajn sistema za medij okoline kao kompleksni sistem.2
Meutim, ovjek posjeduje ne samo sposobnost autoplastike adaptacije nego i aloplastike adaptacije. Ne samo da se ovjek okolini prilagouje pasivno, poput kakve mase kalupu, nego i aktivno sudjeluje tako to reorganizira, modificira, stvara i unitava. ovjek kao to kae Herbert Marcuse ne moe naprosto prihvatiti ili zadovoljiti se svijetom predmeta koji ga okruuje, nego ga mora usvojiti. Predmete tog svijeta on mora preobraziti; na neki nain mora ih preobraziti u organe svog ivota koji se u njima i pomou njih ostvaruje.3
Kontrola okoline i dizajn okoline
Aktivnosti preobrazbe i stvaranja ljudske okoline mogu se svrstati u dvije openite tehniko-znan-stvene discipline, a to su kontrola okoline i dizajn okoline. Kao to je poznato, ljudsko se okolina sastoji od niza komponenata zgrada, proizvoda, ivih bia, procesa i interakcija. Inventaru neke posebne okoline, ili segmentu okoline, pripadaju primjerice: klima, pejza, prometna sredstva, otrovni plinovi automobila, ulice, telegrafski stupovi, pisai strojevi, ekii, pisaljke i spojnice. S jedne strane, dakle, biotiki okvir to ga prua priroda i, s druge strane, medij umjetne okoline civilizacija koji se smjeta unutar tog okvira.
2
Za tumaenje pojmova okolina (environment, Umwelt) i sistem vidi: A.D. Hall, A Methodology for Systems Engineering. D. van Nostrand, Princeton London New York Toronto, 1962, str. 6 1 : Za neki dani sistem, okolina je skup svih predmeta izvan tog sistema: 1) modifikacija u ijim atributima pogaa i sistem te 2) iji se atributi modificiraju ponaanjem sistema. O definiciji pojma 'systems approach' vidi: D.H.K. Lee, The Nature of Environmental Health Sciences. U B.R. Wilson ( izd.) . Environmental Problems. J. B. Lippincott Company, Philadelphia Toronto, 1968, str. 22: 'Systems approach' je u biti nastojanje da se na neko specifino polje gleda kao na sistematski skup komponenata u interakciji, koji je uklopljen u okolinu gdje je 'imputs' i 'outputs' takav da pokazuje holistiko ponaanje i prua okvir za sreeno promatranje. O odnosu dizajn-ekologije vidi: VIA 1 Ecology in Design. University of Pennsylvania, 1968. 3
H. Marcuse, Ideen zu einer kritischen Theorie der Gesellschaft. Suhr-kamp, Frankfurt 1969, str. 2 1 .
85
Svjesne i planirane intervencije, u okolini koja je ranije bila prirodna u svom klimatskom, geofizikom i ekolokom aspektu, nazivaju se tehnikim izrazom kontrola okoline. Dizajn okoline odnosi se, naprotiv, na stvorenu okolinu, na Okolinu predmeta to ih je proizveo ovjek. Urbanisti, arhitekti, planeri prometa, graevinski inenjeri stvaraju fiziku okolinu, a predstavnici primijenjene kemije, biologije, bakteriologije, sanitarne tehnike, nauke o javnom zdravstvu i ekologiji bave se prouavanjem okoline.4
Interakcija ovjeka i okoline
Poznato je da prirodna, komunikativna i sociokulturna okolina utjee na ovjeka. Naravno da nam je poznatiji utjecaj imbenika okoline na razvoj i ponaanje laboratorijskih mieva negoli ovjeka. Iako nam je slabo poznata interakcija ovjeka i okoline, kao maksimu racionalne akcije moemo prihvatiti ovu dobro poznatu izreku: Ako okolnosti formiraju ovjeka, onda te okolnosti valja formirati ljudski. Ta maksima odnosi se na drutvenu okolinu, a poznat je njen globalni odgovor na stvaranje ljudskih okolnosti: uklanjanje iracionalnih Oblika vlasti ovjeka nad ovjekom. Ali ta maksima moe se prenijeti i na fiziku okolinu. Kako se stvara ljudska okolina s arhitekturom i industrijskim proizvodima? Na to jo nemamo toan odgovor. Humano dizajnirana okolina bila bi moda ona koja ne ometa razvoj i zadovoljenje drutvenih i individualnih potreba, ukoliko je njih mogue zadovoljiti proizvodima. To jedan teoretiar dizajna ovako formulira: Ljudsko bie moe izmijeniti svoj nain ivota samo onda kad i okolina surauje u tim njegovim nastojanjima.5
Ta je misao slina misli ruskih arhitekata u poetku dvadesetih godina: arhitektura je kao pojaalo drutvenih tenji.6 To nam je dobra hipoteza o interakciji tehniko-umjetne okoline i ovjeka; ali njena vrijednost dobrim dijelom ovisi o odgovoru na pitanje formulirano u jednom razgovoru o dizajnu okoline: da li okolina pospjeuje ili spreava ljudsko ponaanje ili ga moe aktivno i znatno modificirati? Drugim rijeima: koliko stvorena okolina djeluje na ovjeka? Odgovor se ne moe dobiti dogmatski, nego empiriki, uz pomo suptilnih i diferenciranih znanstvenih metoda. Pri tom se i arhitekti i industrijski dizajneri kreu nestabilnim terenom. Oni su uglavnom skloni da precjenjuju ili pogreno ocjenjuju svoj utjecaj na drutvo arhitekturom i dizajniranim proizvodima. Naivne misli arhitekata o drutvenim procesima kritizirali su predstavnici drutvenih znanosti; tako, na primjer, misao o susjedstvu koja je nastala oko sredine tridesetih godina i drutvenu predodbu na kojoj se zasniva Le Corbusierova cite radi-euse.7 Jednako ograniena bila je i ambicija da se stanovito drutveno ponaanje pobudi odreenim dizajnom okoline. Manipulatornom stavu nema mjesta u dizajnu okoline.8 To to posjedujemo tako malo provjerenih podataka o djelovanju regionalnog planiranja, urbanizma, arhitekture i industrijskog dizajna na pojedince i drutvo, po mome miljenju, motiviraju tri razloga: 1. nedovoljna znanstvena sprema dizajnera; 2. nedovoljan interes i nivo drutvenih znanosti; 3. visok stupanj kompleksnosti sistema ovjek--okolina.
6
A. Kopp, V i l l e et revo lu t ion . Edi t ions An th ropos , Pariz 1967 .
7
Koncept o arhitekturi koja raa drutvene odnose svemoan i krut determinizam nadomjeten je konceptom o arhitekturi kao katalizatoru. Vidi, na primjer: C.B. Moller, Architectural Environment and Our Mental Health. Horizon Press, New York 1968, str. 50: . . . arhitekturu bi bilo bolje tumaiti kao agens, kao katalizator koji je kadar smanjiti frustracije i napetosti te doprinijeti postizanju emocionalne stabilnosti kao i bolje osobne motivacije i drutvene interakcije.
8 F. Ramon, Miseria de la ideologfa urbanistica. Editorial Ciencia Nueva, Madrid 1967.
4
Jo p r i j e vie od 50 godina T rock i je veoma o t roumno prognozi rao t rans fo rm i ran j
