OKO FRA VIDOVABUNARA

Mala monografija upe BarlovciBanja Luka - Barlovci, 2005.

ISPRAVKE:

Na strani 106 podatke o prvoj sestri koja je ubiljeena medu ivima, dakle

1. i 2. red ispod naslova ive doslo je neugodne zamjene, pa prema tome i krivim podatcima. Umjesto navedenog teksta treba stajati:

S. Miroslava Anui, krsnim imenom Manda, ki Ilije i Marije r. Orlovac, r. 03. 07. 1943. u Barlovcima, Druba Keri milosra.

Kad smo ve kod ispravaka, ispraviti i na str. 118 ono pod br. 35. Debeljak Rua treba stajati:

BATKOVI, RUA r. Batkovi, ki Tome i Rue r. Komarica, supruga Nikole Batkovia, ubili je partizani kod kue nakon poroaja, 03. 09. 1944. Onda bi ona po abecednom redu dola s 35. na 13. mjesto. Na str. 124. pod br. 8 o Marku Lipovcu treba ispraviti tj. brisati sve to tamo stoji i staviti ovako: LIPOVAC, MARKO, sin Grge i Jeke r. Vidovi, r. 09. 05. 1902., civil, optuio ga neki Milo Brki koji je iz etnika preao u partizane, te je u svibnju 1944. odveden u Prijedor i ubijen; za grob mu se ne zna.

NADOPUNE: U istom odsjeku o Ramiima treba dodati jo dva imena i to abecednim redom kao br. 1. i 2. (a ostali se onda pomiu nanie):

1. BATKOVI, AUGUSTIN, sin Boe i Janje r. Kaurin, r. 11. 02. 1921. u Matoevcima, ivio u Ramiima, mu Jele r. Lipovac, nestao na Krinom putu 1945.

2. BATKOVI MIRKO, sin Boe i Janje r. Kaurin, nestao na Krinom putu 1945.

NAPOMENA:

Autor ovom prigodom ljubazno zamoljava sve itatelje da obrate posebnu pozornost na spisak rtava, te da sve ispravke i nadopune poalju meni (Marinku Orlovac) preko linka "Kontakt" na ovoj stranici, a ja u to sve proslijediti dr. Anti Orlovac. To nam je, dakako svima u zajednikom interesu. ********************************************** Na autorov zahtjev od 07. sijenja 2007. godine, uvrteno u ovo izdanje knjige.

jaosobnoText BoxSken i OCR (Optical Character Recognition):

Marinko Orlovac02. sijenja 2007.

jaosobnoe-mail

Anto Orlovac

OKO FRA VIDOVA BUNARA

Mala monografija upe Svetoga Vida u Barlovcima

uz 125. obljetnicu osnutka (1879-2004)

Banja Luka - Barlovci, 2005.

jaosobnoText BoxSlobodno kopirati, ispisivati i distribuirati.

NIJE DOZVOLJENO TISKATI U KOMERCIJALNE SVRHE, TJ. RADI PRODAJE!

Autor: dr Anto Orlovac

Izdava: Rimokatoliki upni ured BarlovciZa izdavaa: Mr fra Ivo OrlovacRecenzent: Mr Ivica BoinoviUnos teksta, lektura i korektura: autor

Prijelom: Saa BojaniFotografije: Mr Ivica Boinovi, te arhivi upe Barlovci,

samostana Petrievac i autora

Naklada: 1.000 primjerakaTisak: Atlantik BB, Banja LukaZa tiskaru: Branislav Gali

Posveujem rodnoj upiza njezin 125. roendan,

svim upljanima,preporoenima vodom svetoga krtenja

iz fra Vidova bunara,pod zatitom svetoga muenika Vida,

koji danas - otrgnuti od zaviaja -ive irom ovoga Bojeg arenoga svijeta

Proslov

Zato ovaj naslov: Oko fra Vidova bunara? U sredite zanimanja sta-vio sam u naslov ime jednog sveenika i jedan bunar. Za to sam imaovie razloga.

Ponajprije to je ime sveenika i redovnika, franjevca, rodom iz barlo-vake upe, i to upravo iz sela Barlovci, fra Vida dr Miljanovia. Onsvakako zasluuje da na odreeni nain predstavlja ovu upu kao njezinnajistaknutiji lan. On je graditelj upne crkve u Barlovcima, koja na-kon svih neprilika, ratova i potresa i danas stoji. U njoj se sabire Crkva,zajednica spaenih, krtenih i posveenih. Podigao je i toranj upnecrkve kao prst koji upire prema nebu i pokazuje vjerniku i namjernikutko tu ivi: katoliki vjernici, i kamo stremi: prema nebu, kui Oca ne-beskoga. Time je oznaio da u tome kraju u vrijeme kada on gradi crkvuive veinom katolici Hrvati, autohtoni i najstariji narod u ovom dijeluBosne i Hercegovine, koji je neko bio dio Hrvatsko-ugarskog kra-ljevstva, a nakon pada ovih krajeva pod tursku vlast nazivao se "TurskaHrvatska", sve do poetka 19. stoljea. On je prvi ovjek u cijeloj Bosni i

Autor uz fra Vidov bunar u dvoritu upne crkveHercegovini koji je postigao najvii akademski stupanj, doktorat znanos-ti. Doktorirao je iz crkvenog prava u carskom Beu 1882, samo tri godinenakon to su Barlovci postali samostalna upa. Veoma je zasluan i zapodizanje franjevakog samostana na Petrievcu, kojemu je bio i prvi

poglavar, gvardijan. Svojim sveenikim djelovanjem kroz punih 17 go-dina ostavio je neizbrisiv trag u povijesti rodne barlovake upe. Zbogsvega toga zasluio je da bude osobito istaknut. To sam uinio stavljajuinjegovo ime u naslov ove knjige.

A bunar? Bunar pred glavnim ulazom u upnu crkvu u Barlovcimadao je iskopati upravo fra Vid 1907. godine. Meutim, on je vie od zde-nca, izvora dobre vode za okrepu ednim vjernicima, kada - ponekadpjeaei i po dva sata - edni dou u crkvu. Vodom iz toga bunara kr-tena je najvea veina vjernika barlovake upe. Taj bunar je uzet unaslov i kao simbol krsnog preporoda, jer daje vodu za sveto krtenjekojim postajemo djecom Bojom i lanovima Kristove Katolike crkve.Time se i upa povezuje u mistino zajednitvo s Bogom i meusobno.A o njoj, upi Barlovci, njezinoj 125-godinjoj povijesti, njezinim svee-nicima i njezinim vjernicima, rije je u ovoj knjizi.

Podnaslov Mala monografija upe Svetoga Vida u Barlovcima upravodaje do znanja da je rije o monografskom prikazu ivota ove neko ve-like i ugledne upe pod zatitom Svetoga Vida, muenika, upe u kojojsu vjernici u svim promjenama, uz sve ljudske slabosti od kojih nitko ni-je poteen, revno ivjeli svoju vjeru, predvoeni svojim upnicima fra-njevcima. Rije je o upi bogatoj duhovnim zvanjima, u kojoj su u ne-kim razdobljima dvojica sveenika imala pune ruke posla, uz suradnjuasnih sestara, ali upe koja je vie puta dijelila sudbinu svoga zatitni-ka - stradanje i muenitvo, sve do gotovo posvemanjeg unitenja uzbivanjima posljednjeg desetljea.

A ti, dobrohotni itatelju, kreni prebirati po njezinim stranicama.elim da te itanje podsjeti na tvoje korijene, na tvoj oteti zaviaj. e-lim da te stranice koje slijede osvjee poput ae hladne vode iz fra Vi-dova bunara!

Autor

Uvodupa Barlovci kod Banje Luke navrava ove godine (2004) 125 go-

dina svoga postojanja. Ona pripada banjolukom dekanatu. Osnovanaje 1879. godine diobom od upe Petrievac. Pripalo joj je podruje da-nanjih dviju upa: Barlovci i Trn. Ova posljednja je osnovana 1980. go-dine, tj. nakon jednog stoljea postojanja upe u prvobitnom opsegu, ito diobom od Barlovaca. Cijelo je to podruje neko pripadalostarodrevnoj upi Dragoaj, ije je sjedite kasnije preneseno u Ivanj-sku, te je do 1876. pripadalo upi Ivanjska. Te je godine cijelo podrujekasnije barlovake upe pripalo novoosnovanoj upi na Petrievcu, aonda je sredinom 1879. u Barlovcima osnovana posebna upa.

I nova barlovaka upa bila je veoma velika i prostrana: obuhvaalaje ak 13 sela. Graniila je sa upama: Petrievac na jugu, Ivanjska nasjeverozapadu, Stratinska na zapadu, dok na sjeveru i istoku u vrijemeosnutka barlovake upe nije bilo druge upe sve do Bosanske Gra-dike i Kulaa kod Prnjavora! Meutim, to nipoto ne znai da su kato-lici tu tek od toga vremena; naprotiv veoma je bogata povijest Katoli-ke crkve u ovim krajevima. Ostaci ranokranske bazilike koja je ot-krivena upravo na podruju barlovake upe, na lokalitetu Gri-Paua,svjedoi o nazonosti kranstva jo u rimsko doba. Brojni su tragovi iiz srednjeg vijeka koji su, naalost, jo uvijek nedovoljno istraeni. Ti sukrajevi nakon osnutka Zagrebake biskupije (1093/1094) pripali toj bis-kupiji, a bili su dio Hrvatskog kraljevstva, a kad su oni pali pod turskuvlast, povjesniari i kartografi ih nazivaju "Turskom Hrvatskom" svedo 19. stoljea. To se podruje protee na istok negdje do Vrbasa, a najug do Banje Luke. Prema nekim povjesniarima upravo se u banjolu-kom Potkozarju, na podruju upa Ivanjska i Barlovci, ouvao auto-htoni katoliki i hrvatski element. Zato sam smatrao korisnim u ovomradu obraditi ne samo sadanje i nedavno stanje barlovake upe, negose vratiti i u daleku prolost ovih krajeva, te ih prikazati, iako samo us-put i ukratko, koliko to postojei dokumenti i podaci, kao i predvieniprostor ove publikacije, doputaju.

Dio prvi: POVIJEST UPE BARLOVCI

Poglavlje prvo - DALJNJA PROLOST OVIH KRAJEVA

Sela barlovake upe i njihova starostZavirimo malo u prolost ovoga kraja, odnosno sela koja su pri os-

nutku barlovake upe ula u njezin sastav, koliko nam doputaju povi-jesni podaci.

Samo ime sela Barlovci razmjerno je mlado. Prvi put ga, koliko mi jepoznato, susreemo u maticama upe Ivanjska, kamo je ovaj kraj u todoba spadao, 8. rujna 1767. godine. Spominje ga i biskup fra MarijanBogdanovi, bosanski apostolski vikar, u svom izvjetaju iz 1768. godi-ne, ali ga nema u izvjetaju biskupa fra Pave Dragievia iz 1743. godi-ne! Usporeujui pak prezimena koja se spominju u oba ta popisa,ustanovit emo da se obitelji s prezimenima: Anui, Bumbar, Lopar,Miljanovi, koje kasnije susreemo samo u Barlovcima, kod Dragi-evia vode kao stanovnici sela Bukovica. Iz toga bismo mogli zakljuitida se cijelo podruje dananjih sela Bukovica, Barlovci, pa dijelom i Ja-blan, najprije vodilo kao Bukovica, a kasnije je dobilo svako svoje ime.

Inae, selo Bukovica se spominje vie od stoljea i pol prije Barlo-vaca i to u jednom turskom dokumentu. U Opirnom popisu Bosanskogsandaka iz 1604. godine koji je nedavno objavljen, a to je u stvari de-taljan popis poreznih obveznika u Bosanskom sandaku, navodi se: "i-fluk Idris-age u selu Bukovica, pripada Lefu, sa zeminom Mustafe i Orua,sada ga uiva Husejn-elebi, defterdar timara Bosne. To su jajlak i zemljakoju oni uivaju u spomenutom selu, na osnovu sudskog huddeta, pripadaLefu"1. Rije je o obiteljskom posjedu obradivog zemljita (ifluk) unajmanjoj upravnoj oblasti Lijeve (nahiji Lefe), kojoj je pripadalo ipodruje o kojem ovdje govorimo. Zemin pak oznaava vei kompleksobradivog zemljita, a jajlak panjak za ljetnu ispau stoke. ini se dajeovdje rije upravo o naoj Bukovici.

Meutim, isti popis spominje izriito i sela Bukovicu i BrestovoPolje2. Prireiva toga popisa misli da je to "selo sjeverno od Banjaluke"',a to bi se odnosilo na ovu nau Bukovicu. No, s obzirom na BrestovoPolje on upuuje na potok Brestovac kod Bosanske Gradike, pa bi tubilo i to selo. U svakom sluaju, barem onaj gornji navod odnosi se nanau Bukovicu, odn. on potvruje da se ona prvi put spominje 1604. go-dine, pa je ove godine (2004) 400. obljetnica prvog spomena toga sela,

1 Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine, Sarajevo, 2000, svez. III, str. 538.2 Nav. dj., svez. III, str. 527.

11

Devastirana Gospina kapelica naVidovia brdu u Bukovici

to znai da je to selo staronajmanje etiri stoljea.

U nekom crkvenom do-kumentu, koliko je dosadpoznato, spominje se Buko-vica prvi put u izvjetaju sk-radinskog biskupa i apostol-skog upravitelja bosanskogkraljevstva fra Tome Ivko-via od 26. srpnja 1630. go-dine. No, i prema tome izvje-taju, samo selo je puno sta-rije, jer spomenutog danaIvkovi alje izvjetaj u Rimo krizmi koju je obavljao od1626. do 1630. godine po ra-zliitim mjestima Bosanske

biskupije, pa spominje kako je u dva navrata krizmao i u selu Bukovici,prvi put 54, a drugi put 70 osoba3, to znai da selo ve odavno ivi svojimvjernikim ivotom, pa je u odreenom smislu i sredite u koje biskupdolazi krizmati. Sama pak krizma (prvi put) mogla je biti negdje 1627.godine, sudei po redoslijedu mjesta kojim ih Ivkovi navodi u svomepopisu. Budui da su ovi krajevi pali pod tursku vlast jedno stoljee ranije(1528), moemo s pravom pretpostaviti da je Bukovica kao katoliko na-selje postojalo jo u predtursko doba, i da ga je uspjela nadivjeti, zahva-ljujui i injenici, da ona nije bila ba izravno na turskom udaru kao selaneposredno uz put Banja Luka - Bosanska Gradika.

Naselje Dragoaj se, pak, koliko znamo, spominje prvi put 1567. go-dine4. No Dragoaj je skup sela ili zaselaka i svakako je najstarije nase-lje kasnije barlovake upe. Obuhvaao je dananja sela: Orlovac,Ojdanii, Dikevci, Stranjani, Matoevci i Ramii. Biskup Dragievi usvom popisu iz 1742. navodi sva navedena sela osim Orlovca i Ramiakao zasebna naselja, s tim da Dikevce navodi kao "Dicoevci"5. Ista-knimo i to da je u Dragoaju neko bilo sjedite upe. Spomenuti, pak,Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine spominje "selo Drago-anje, Zaselite i Selo"6 koje pripada nahiji Lijeve (Lefe). Na jo jednom

3 Krizmao je prvi put "a Bucouiza" 54 osobe, a "un altra volta ibidem" 70. K. DRAGANOVI, "Izvjeebiskupa T. Ivkovia o krizmi 1626-1630", u: Croatia Sacra br. 7 (1934), str. 75.4 J. MATASOVI, Fojnika regesta, str. 111, br. 70.5 L. AKOVI, Prilozi za demografsku i onomastiku gradu Bosne i Hercegovine (Na osnovu popisa katolikogstanovnitva 1743. godine), Sarajevo 1979, str. 284 sl.6 Opirni popis ..., svez. III, str. 536; v. i str. 538.

12

mjestu spominje jedan posjed (itluk) "u selu Dragoajna"7. Za sada nema-mo dovoljno elemenata da bismo sa sigurnou mogli tvrditi da je rije bao Dragoaju, ali je vjerojatno rije upravo u njemu, pogotovo imajui naumu da se nekadanji Dragoaj protezao sve do rijeke Vrbasa kod dana-njih Zaluana. Ne znamo pouzdano ni jesu li Zaselite i Selo dio Dragoa-ja, ali ne bismo trebali iskljuiti tu pretpostavku. Biskup Ivkovi krizmao jeu Dragoaju, koji on biljei kao "Dragoaja", vjerojatno 1626. godine.

Trn je takoer veoma staro naselje. U njemu ima nalaza iz rimskog,a i kasnijeg vremena, to znai da je tu ivota bilo kontinuirano, bezprestanka od antikih vremena, bez obzira na to kako se samo mjestonazivalo. Pod imenom Trn navodi ga Opirni popis Bosanskog sandakaiz 1604. godine, dakle i Trnu se ove godine navravaju etiri stoljea po-stojanja. U Trnu se, navodi taj popis, pet puta godinje odrava sajamili vaar (badi pazar) i to na "urevdan, potom na Cvijetni Dan, Petro-vdan, Veliku i Malu Gospojinu"8, gdje se naplaivala pristojba od onihkoji prodaju i kupuju, te detaljno nabraja pristojbe za odreenu robu.

Sela Kuljani (Cugliani) i Zaluani spominju se, koliko znamo, prviput u navedenom popisu biskupa Dragievia iz 1742. godine. U prvo-mu ima sedam katolikih kua, a u drugomu 14 9. Nalaze se u sastavu u-pe Ivanjska.

Valja rei da je spomenuti turski popis veoma dragocjen izvor zaistraivanje topografije naih krajeva, jer su se nekadanja imenaizgubila s nekadanjim katolikim stanovnitvom koje je pobjeglopred Turcima. Budui da je izmeu konanog pada ovih krajeva podtursku vlast (1528) i ovog popisa iz 1604. prolo 76 godina, to je vjero-jatno da su tu navedeni toponimi iz predturskog vremena, tj. da su takosvoja sela ili barem veinu njih zvali njihovi nekadanji stanovnici, a tasu se imena u meuvremenu izgubila. Pomno istraivanje vjerojatno bidalo brojne korisne rezultate, no to ovdje ne moe biti na zadatak.Ipak sam smatrao korisnim iznijeti postojee podatke, iako ih mi danasjo ne moemo sve pravilno smjestiti na pripadajue mjesto, ali dio njihsvakako moemo.

Katoliki tragovi iz daljnje prolosti na ovom prostoruU selu Trnu pak, bila je crkva Sv. Ivana Krstitelja, za koju biskupijs-

ki ematizam iz 1892. veli da joj se "i danas vide ostaci"10. Te zidine, piefra Jozo Lopar, nalazile su se na mjestu "Damite", a u njegovo je7 Nav. dj., svez. III, str. 542.

8 Nav. dj., svez. III, str. 543 i 544.

9 L. AKOVI, nav. mj., str. 286.

10 Schematismus cleri dioecesis Banialucensis (ematizam klera Banjoluke biskupije), 1892, str. 16.

13

doba to zemljite pripadalo Matiji Tomiu. Sauvana su dva fermana izgodina 1672. i 1673, kojima Turci doputaju vjernicima prelazak prekoVrbasa na desnu stranu, gdje se nalazila crkva. Na tome mjestu nalazi-la se u starini i rimska kolonija i vojnika utvrda. ini se, da je stari Trn

Kapelica Sv. Ive Krstitelja na groblju Belenica u Trnubio na desnoj obali Vrbasa, a da je dio na lijevoj obali zvan Jaruga, kojije mlai i ak se neko vrijeme vodio kao posebno selo novoosnovanebarlovake upe, kasnije uao u sastav Trna kao Trn-Jaruga, kako sejo ponegdje spominjao, a kasnije se posve istopio u imenu Trn.

U Jablanu je pak, prema predaji, neko bila crkva Sv. Martina bisku-pa. Nisam nigdje naiao na podatak, gdje bi se ona tono nalazila, alinjezin patron govori o njezinoj velikoj starosti pa prema tome i katoli-anstva u tim krajevima, jer su najstarije crkve esto posveivane upra-vo tome svecu. Nije to morala biti upna crkva, nego je mogla biti i po-druna.

Valja zabiljeiti jo jednu predaju koju sam uo, a nisam nigdje sus-reo u pisanom obliku. Bila je naime crkva i na mjestu zvanom Crkvieu gornjem dijelu Barlovaca prema Kozari, na mjestu gdje se put sputak rjeici Bukovici kod orina mosta. Za nju neki svjedoci tvrde da sutemelji postojali jo tridesetih godina ovoga stoljea.

Isto tako postojali su ostaci groblja na mjestu koje se zvalo Crkvie,na brijegu s lijeve strane rjeice Bukovice. Potoi koji tuda protjeezove se Popovac, kao i cijeli areal. Na tom je mjestu pedesetih godina20. st. pravio kuu moj tetak, pok. Ilija Anui. I moj je pok. otac Ivo

14

Orlovac radio s njime i svjedoi, da su kopajui temelje naili na grobo-ve, te da su zbog toga premjestili samo gradilite malo dalje od tog mje-sta, iako je teren gdje su bili zapoeli kopati temelje bio ravniji i pogod-niji. Sam naziv oito svjedoi da je tu bila crkva sa upnim posjedom, anaziv potoka mogao bi potvrivati da je tu moda mogla biti neka upaZagrebake biskupije jo prije turskog vremena, kad je tu bio "pop",naime svjetovni sveenik, za razliku od redovnika franjevca.

Osnovni podaci o selu Barlovci, po kojemu i upa ima nazivDananje selo Barlovci nalazi se na junim obroncima planine Koza-

ra. Brdovito je i breuljkasto, a u svom junom dijelu prelazi gotovo po-sve u ravnicu. Dugo je desetak km u smjeru sjever-jug, a iroko 1-3 kmu smjeru istok-zapad. Nalazi se izmeu sela Bukovica na istoku, Cerikana sjeveru, Ramia na zapadu i Kuljana na jugu. Rubom Barlovacaprotie rijeka Bukovica, a postoji i potok Barlovac kojega tvore dvamanja potoia od kojih jedan dolazi iz zaseoka Miljanovia kod gro-blja Bijeda, drugi pak od Mostina, izmeu zaseoka Lopari i Lukende,te se sastaju nie kole u dolini. Najpoznatija vrela bila su: Marinac(Marinkovac) blizu groblja Bijeda, Zmajevac na granici s Cericima, e-dnovac u Maloj Kozari, unia vrelo kod Gajina, i dr.

Budui da se u meuvremenu stanovnitvo Barlovaca gotovo posveizmijenilo, neka za budunost ostanu zapisani neki toponimi i lokalitetitoga sela:

Bajinac - bare oko vrela Zmajevca na granici s Cericima,Crkvie - brijeg na lijevoj obali rijeke Bukovice prema Cericima,Duboka Dolina - strmi potok niz Osoje prema mlinu upljaku,Gajani - zaselak blizu dananje upne crkve,Gaji - groblje,Gajine - brdo na lijevoj strani potoka Bukovice prema Maloj Kozari,Gradina - na vrh Osoja prema orinom mostu,Kaursko Guvno - istono od Gradine, na vrh zaseoka Lukende(tu je navodno pronaen neki klju iz rimskoga vremena?),Kosa - obronak kod Kaurskog Guvna,(Kukin) arovac - bare i njive na granici s Cericima,Lania - lokalitet na Osojama blizu Gradine,Lopari (ili: Srednje selo) - zaselak u sjevernom dijelu sela,Lukende - zaselak istono od Lopara prema Osojama,Miljani (Miljanovii) - najzapadniji zaselak,Osoje - stjenovita padina prema rijeci Bukovici (sjeveroistonastrana),

15

Popovac - potok kod Crkvia,uplja stijena - stijena kod mlina upljak u Osojama,Visibaba - strmo stjenovito brdo na lijevoj strani rijeke Bukovice(okrenuto prema jugozapadu).

Daljnja prolost barlovakog kraja

Rimsko doba

Povijest kranstva zapoela je u ovom podruju veoma rano. O tomegovore brojni arheoloki nalazi. Svakako je u tom smislu najvanijinalaz ostataka bazilike i ciglane iz rimskog doba koji su otkriveni nalokaciji Gri-Paua u Ramiima. Pokusna iskapanja je tu 1984-1985.godine vrio arheolog Boris Graljuk, nakon to je nalazite jo 1924.otkrio Vladislav Skari. Sam je Graljuk ukratko prikazao to nalazite.Otkopavajui pronaeno je "rimsko naselje i kasnoantika bazilika.(...) Nablagom uzvienju, iznad lijeveobale rjeice Dragoajke, nakompleksu od cca 4000 m2 nalazese brojni ostaci veeg graevins-kog kompleksa: kamen, opeka, b-uka, troska, keramika, temelji zi-dova, novac... Otkrivena je kasno-antika bazilika sa apsidom, popo-enom mozaikom od bijelih tesera,ulomci dekorativne buke, ljeblje-njem ukraene cigle. Rimsko doba,kasnoantiki period"11. Nalaziteje smjeteno izmeu rjeice Dr-agoaj, eljeznike stanice Ra-mii i zaseoka Maleevii. Bazi-lika je dosta velika: 14,20 x14,05, a ima polukrunu apsiduokrenutu prema istoku. Tu pronaeni rimski novi s likom rimskogcara Flaviusa Claudiusa Iulianusa, poznatog kao Julijan Apostata(331-363. godine), navodi na utemeljenu pretpostavku da je tu bila ba-zilika u ranokranskom razdoblju 3-5. stoljea.

Na lokalitetu Crkvene u Dragoaju otkriven je, prema Arheolokom le-ksikonu BiH, uz prahistorijsku gradinu i nalaz rimskog novca, to govori o

Tlocrt kasnoantike bazilike u Ramiima

11 Arheoloki leksikon BiH, sv. II, str. 130.

16

ivotu na tom podruju u to doba. Osim toga u Dragoaju ima i lo-kalitet Gradina na kojoj je otkrivena prahistorijska gradina. Rije je ogroblju Gradina u Stranjanima. Ima jo jedan lokalitet Gradina na po-druju dananje barlovake upe, na vrh Barlovaca, odn. brda Osoje,gdje se put poinje sputati prema rjeici Bukovici odn. orinu mostu,ali se ona ne spominje u spomenutom leksikonu. Navodno su tu arheo-lozi razgledali teren, ali nisu nita nali. Koliko mi je poznato, tu ipaknisu vrena nikakva sustavna istraivanja, ali sam naziv Gradina upuu-je na mogue nalaze.

U Trnu na lokalitetu "Damijetina", kako je navodi spomenuti Ar-heoloki leksikon BiH, ili Damite na desnoj obali Vrbasa otkriveni suostaci rimskog naselja i nekropola. Moda je upravo tu bila rimska pu-tna stanica Ad Ladios i utvrda (castrum). Odatle je, navodno, i jedannatpis koji se nalazio u zidovima sruene damije, a koji je kasnije pre-nesen u Zagreb. to je s njim kasnije bilo, niti to je na njemu pisalo,nije poznato.

Znakova ivota i kranstva u rimsko doba na podruju ove upebilo je i na drugim mjestima. Kad je pred kraj turske uprave (prema po-vjesniaru Hamdiji Kreevljakoviu bilo je to 1867. godine) popravljanput Banja Luka-Bosanska Gradika, onda je jednim dijelom izmijenje-na njegova trasa, i to upravo na dionici koja je sjekla podruje kasnijebarlovake upe: od eljeznike stanice Dragoaj koja je tek 30-ih god-ina 20 stoljea nazvana Zaluani, do ua rjeice Bukovice u Vrbas. Tuje nova trasa pomaknuta malo desno, blie Vrbasu, kroz selo Trn. Staraje pak trasa toga puta predstavljala granicu izmeu sela Bukovice,Jablana, Glamoana s lijeve i Trna s desne strane. Vladislav Skaripronaao je kraj starog druma, ali na trnskoj strani, "temelje jedne solid-no graene rimske zgrade, a neto dalje odatle, blizu novog druma, koji jeovdje iao starom trasom ostatke druge rimske zgrade". Te su zgrade bilepokraj rimske ceste od Salone prema Servitiumu (od Solina prema Bo-sanskoj Gradiki).

Prema Arheolokom leksikonu Bosne i Hercegovine, na lokalitetu Stu-pevica u Bukovici je "na blagom uzvienju naeno eljezno i bronanokoplje, te ulomci crne keramike rimskog porijekla"12. Prema opisu i smjetajutoga nalazita na odgovarajuoj karti, moglo bi to nalazite biti negdjena Vidovia brdu (Mugavci).

Postoji i usmena predaja, o kojoj mi je govorio domai sin, sveenikmons. Vlado Lukenda, o rimskom putu koji je iz Dalmacije iao preko12 Nav. dj., sv. II, str. 54.

17

Barlovaca u Panoniju. On je vodio nekako od argovca, preko Drago-aja, Ramia, na gornji dio Barlovaca, pa preko rjeice Bukovice kod o-rina mosta, zatim Malom Kozarom na Turjak, te se sputao u Servitium(danas Bosanska Gradika). Za tu trasu govore i gradine, tj. utvrde kojese tu nalaze: jedna na granici Motika i Dragoaja, druga na vrh Barlova-ca na Osojima, a trea u Turjaku. Naalost, nikad tu nisu vrena oz-biljnija arheoloka istraivanja, a vjerujem da bi ona dala vrlo vrijednihrezultata i novih spoznaja o prolosti ovih krajeva.

Toj tvrdnji u prilog ide i injenica da je u srednjem vijeku jedan trgo-vaki i potanski put, kako ga ucrtava povjesniar Marko Vego na svo-joj Povijesnoj karti Bosne i Hercegovine, vodio ovim podrujem: odVrbakog grada (Banje Luke) preko Ivanjske i Turjaka, koji je u Pod-gradcima (Sveti Grgur) izlazio na put od Dubice prema Gradiki, pa jeveoma vjerojatno da je tu negdje mogao postojati put i u antiko doba.

Zanimljivu predaju biljei fra Juro ali, koji je objavio nekolikoknjiga o ovom podruju, "da je ispod Crkvena, u dolini sa zaluanske (tj.istone - op. A. O.) strane, u rano doba kranstva bio samostan asnih se-stara"13. Navodi da su se tu, gdje je sada gradsko smetlite, doskora vi-djeli ostaci neke graevine. Budui da i on sam kae da to nije povijes-no dokazano, i ja to ovdje biljeim samo kao predaju i mogui putokazbuduim istraivaima, a usput spominjem predaju koju je zabiljeiobanjoluki sveenik-povjesniar dr Nikola Bilogrivi, da je u argovcu,dodue puno kasnije, u zaseoku Petrovii bio samostan asnih sestara,moda klarisa.

Crkvene jedno od starijih groblja barlovake upeBudui da je rimskih tragova pronaeno i u irem okruju podruja ko-

jim se ovdje bavimo: dva rimska naselja (i utvrde) na podruju dananjega13

J. ALI, Hod u vjeri, Banja Luka i okolica, Banja Luka, 1991, str. 17.

18

grada Banja Luka (moda i bazilika u Kastelu?), rimska utvrda u Baki-ncima, rimski sarkofag pronaen u argovcu (koji se danas uva u ba-njolukom Kastelu), najnovija iskopavanja rimske zgrade (toplica?) uLaktaima, itd.; sve to govori da je tu, u tom pitomom kraju, ivota bilojo u rimsko antiko doba, a vjerojatno jo i ranije. Ostaci pak crkava(bazilika) svjedoe o ranom dolasku kranstva u ove krajeve, modajo u vrijeme progona prvih krana u prva tri stoljea kranske ere.Propast Rimskog carstva, provale Avara i slavenskih naroda u ove kra-jeve bile su slijedee etape povijesti ovih krajeva. Doseljenjem Hrvatau ove krajeve i njihovim pokrtenjem nastavljena je nazonost kran-stva koja traje do danas.

Srednji vijekOvi su krajevi u srednjem vijeku politiki pripadali Hrvatskom kra-

ljevstvu, a crkveno Zagrebakoj biskupiji (osnovanoj 1094. godine).Bio je to tada isti katoliki kraj. Velika Zagrebaka biskupija bila jepodijeljena na arhiakonate. Podruje dananje barlovake upe i svikrajevi sjevernije od nje pripadali su Dubikom arhiakonatu, a Vrba-skom crkvenom okrugu (distriktu), kojemu je sjedite bilo u graduVrbas odn. Vrbaskom Gradu. Gdje je tono bio taj grad Vrbas, do da-nas se ne moe sa sigurnou rei; moda na podruju dananje BanjeLuke. Naalost, cijelo ovo podruje je arheoloki veoma slabo ispitano,iako tu ima vie crkvina, gradina i slinih lokaliteta. Ipak, i ono to dosada znamo, svjedoi o nazonosti kranstva u ovim krajevima i u tomvremenu.

Na najistonijem rubu kasnije barlovake upe, u unjarima, na lo-kalitetu Zidine otkrivena je srednjovjekovna crkva i groblje. ArheologNada Mileti biljei o njemu: "Na uzviici obrasloj ikarom vidljivi su os-taci zidova, vjerovatno crkve, dimenzija 15 x 8 m. Materijal zidova je razvu-en za gradnju okolnih kuca, kao i nadgrobne ploe od kojih je sauvana sa-mo jedna"14. Nalaz je iz kasnog srednjeg vijeka. Prema jednoj informaci-ji koju sam dobio, odatle bi bila ona sauvana ploa s glagoljakim nat-pisom koja se u znanstvenoj literaturi vodi kao da je pronaena u Sla-tini kod Banje Luke.

Ako imamo na umu da je u razmjernoj blizini naeg podruja otkri-ven jo jedan glagoljski natpis u Gornjim Kijevcima kod Bosanske Gra-dike, onda smijemo zakljuiti da su tu katolici Hrvati bili jako zastup-ljeni, jer je glagoljica eminentno hrvatsko pismo. Povjesniar Stjepan

14 Arheoloki leksikon BiH, svez. II, str. 53.

19

Pavii, govorei o islamizaciji i naseljavanju pravoslavnih u ove kraje-ve nakon pada Jajake banovine (1527), tvrdi da su se starosjedioci ka-tolici u banjolukom kraju najbolje sauvali ba u ovom naem podru-ju: "Katolici starinci odrali su se uglavnom u ratarskom stanovnitvu na bo-ljim niim zemljama u Banjalukom polju i uz potoke Ivanjsku, Bukovicu i Cr-kvinu. U Banjoj Luci oni su bili i obrtnici i mali trgovci, a oko Stratinske i Go-mjenice rudari i Ijevarski i kovaki majstori"15. Ako su se sauvali, to moesamo znaiti, da su morali imati i svoju crkvenu organizaciju sa upamai crkvama, za koje danas, naalost, nita pouzdano ne znamo.

Imamo, dodue, sauvana dva popisa upa i crkava, odnosno svee-nika Zagrebake biskupije iz ovih krajeva, i to popis arhiakona Ivanaiz godine 1334. i drugi nepoznatog sveenika iz 1501. Ni u jednom odnjih ne navodi se neka upa za koju bismo sa sigurnou mogli tvrditida je bila na podruju kasnije barlovake upe. Valja napomenuti dadobar dio navedenih crkava i upa ni do danas nije sa sigurnou ubici-ran. Vie puta izmjenjivano stanovnitvo ovih krajeva nije sauvalo sta-rih predaja i imena mjesta, to samo oteava istraivanja. Povjesniari iarheolozi morat e najprije tono utvrditi smjetaj grada Vrbasa, aonda e vjerojatno lake moi pristupiti ubikaciji pojedinih crkava i u-pa. Moda bi pri istraivanjima na naem podruju valjalo imati na umucrkvu sv. Ive Krstitelja u Trnu i predaju o crkvi sv. Martina u Jablanu.Nedavno je objavljen Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine.Taj i drugi jo neobjavljeni izvori mogli bi biti od pomoi povjesnia-rima u istraivanjima, koja tek trebaju uslijediti.

Tursko razdobljeSigurno je i ovim krajevima pad pod tursku vlast znaio velik udarac

i posve je izmijenio njihovu vjersku i etniku sliku. Ovo je podruje pa-lo definitivno pod tursku vlast tek nakon pada Jajake banovine i utvr-da u Banjoj Luci, Jajcu i cijelom nizu drugih utvrda izmeu ta dva grada1528. godine, ali i sjevernije od njih, kao npr. grada Livaa u Lijevupolju. Dolaskom Turaka doli su i crni dani za ovdanje katolike vje-rnike. Ipak, bili su postojani u svojoj vjeri, ak i uz cijenu vlastitog i-vota. Sigurno je, da je dio starog hrvatskog katolikog puanstva u ov-im krajevima uspio nadivjeti cijelo tursko razdoblje i opstati sve donajnovijeg vremena, tj. sredine 90.-ih godina 20 stoljea. Najstarijitragovi katolianstva na podruju ove upe su: groblje Crkvene gdje je

15 Hrvatska enciklopedija, Zagreb, 1941, svez. II, str. 209.

20

jo 1860.-tih godina 19. stoljea bila drvena crkva Sv. Vida. ematizamBanjoluke biskupije iz 1892. godine tvrdi da je u starini crkva Sv. Vida bilablizu sela Orlovac16.

ivot vjernika katolika i njihovih upnika franjevaca bio je pod Turci-ma veoma teak. Bili su praktiki obespravljena raja bez svojih prava i za-tite. Jo poetkom 19. st. znalo se dogoditi da su Turci nekoga ubili iz isteobijesti. Kao ilustraciju, evo dva takva sluaja iz matica umrlih upe Ivanj-ska, kamo su Barlovci u to doba spadali (prevodim s latinskog). Prvi glasi:

"Dana 26. rujna 1809. Bartol sin Abrama Miljani (Miglianich) iz Barlo-vaca, od god. skoro 35, uvaju-i svinje, ubijen je maem odturskih razbojnika. Tijelo mu jepokopano u groblju zvanomBida (Bijeda). Ubijen je u goriKozari."17

A drugi: "Dolina - Oko da-na 29. sijenja 1810. umro jeNikola, sin Josipa Kovaeviaiz Bukovice i Marije Deli izTrna zbog zloina za koji su gaoptuili govorei ('da je nosio

Kapelica Sv. Marka na groblju barjak protiv Turaka') i kauBijeda u Barlovcima da taj zloin nikad nije poi-

nio; bez obzira na to vezir ga je dao objesiti (drugo ne znam). Imao je oko23 godine. Pokopan je u Banjoj Luci. I nije imao nikakve pomoi, itd."18

upa Dragoaj, prethodnica barlovakeTurskim provalama i pustoenjima, kao i dugotrajnom vladavinom

bitno se mijenjala situacija katolika. U 17. stoljeu cijelo ovo podrujeobuhvaa upa Dragoaj koja je uspjela opstati i onda kad su mnogedruge nestale. Ta je upa 1675. godine, prema izvjetaju biskupa Mara-via, imala 1.800 katolika, te vlastitu crkvu i upni stan19. Valja imati naumu da ime Dragoaj nije ime samo jednog sela, nego obuhvaa cijelopodruje s obje strane potoka Dragoaj. Povjesniar Bilogrivi napisa:"Kao to Ivanjska nije selo, nego skup sela, tako se danas Dragoajem zove16

Schematismus cleri dioecesis Banialucensis 1892, str. 16.17

Matice krtenih upe Ivanjska (pisane na latinskom jeziku) za godinu 1809.18

Nav. mj., godina 1810. - Dolina je mjesto kod Save, nizvodno od Bosanske Gradike, koje je u to doba pri-padalo ivatanskoj upi. "Nije imao nikakve pomoi", vjerojatno: nije primio sv. sakramente umiruih.

19 Schematismus ... provinciae Bosnae Argentinae, (ematizam franjevake provincije Bosne Srebrene), 1895,

str. 99.

21

kraj na rjeici toga imena"20. Budui da su blizu bile i upe Motike i BanjaLuka, znak je to snane prisutnosti katolika i u tom tekom vremenu.

Groblje Gradina u Stranjanima s kapelicom

Gdje je bilo sjedite upe Dragoaj? ini se da je ono bilo ili na Lo-vaca Glavici u selu Orlovac ili na Crkvenama. Sigurno je veoma staracrkvica Sv. Vida na Crkvenama, gdje se i danas nalazi prastaro kato-liko groblje, a kad je ona sruena, sauvao se u predaji patron upe, paje i dananja upna crkva posveena tome svecu. Godine 1867. napravlje-na je na Crkvenama drvena crkva, koja je kasnije popravljana, a jo je1895. prema ematizmu sluila svojoj svrsi, jer Barlovci jo nisu imalisolidnije graene upne crkve. Bilogrivi tvrdi da je na temeljima crkveSv. Vida na Crkvenama dijelio sv. krizmu biskup fra Marijan Bog-danovi 1768. On je ujedno zabiljeio i to to danas znamo o crkvi Sv.Vida. Zanimljivu predaju biljei Ljetopis franjevakog samostana naPetrievcu: "Po dnu spomenutoga groblja 'Crkvene', na zapadnoj strani hu-mka Crkvene, nalaze se katakombe, iji je ulaz pokriven velikom ploomobraslom mainom. Po svoj prilici te su katakombe sluile za sakrivanjeprigodom sv. mise od progona turskih"21. Nisam nigdje drugdje naiao nataj podatak, niti na njegovu potvrdu, ali ovo biljeim kao zanimljivost.No, valja imati na umu da tu, koliko znam, nisu vrena arheolokaistraivanja, koja bi vjerojatno dola do zanimljivih rezultata.

Fra Jozo Lopar, rodom iz Barlovca, koji je bio i upnik barlovake u-pe, zabiljeio je u Knjigu spomenicu odn. ljetopis barlovake upe, da se uselu Orlovac, na lokalitetu Lovria Glavica jo i tada (1928. godine) vide20

Biljeka u Bilogrivievoj ostavtini u Biskupijskom arhivu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: BABL).21

Ljetopis franjevakog samostana Petrievac, u samostanskom arhivu.

22

zidine stare crkve. On biljei i neku predaju, da je tu za vrijeme slubeBoje sav puk od Turaka sasjeen. ini se da upravo tu crkvu, po-sveenu takoer sv. Vidu mueniku, spominje franjevaki ematizam iz1895, za koju, kao i za one sv. Ive u Trnu i sv. Martina u Jablanu veli dase "ruevine (...) i danas vide"22.

Ovaj je kraj privukao i pok. sveenika-povjesniara Nikolu Bilogri-via, pa je poao razgledati ta nalazita. U njegovoj ostavtini naaosam zabiljeeno: "Stari Dragoaj bio je izmeu sela argovca i (groblja) Cr-kvena. U onoj prodolici nie tih Crkvena i danas (pisano je poslije 1937.godine, jer se fra Vid spominje kao pokojni, a on je umro te godine! -op. A. O.) se izorava opeka. Blagopokojni Dr.fra Vid Miljanovi rodom jeiz toga kraja i on je pamtio ruevine 'kao da su sad kue sruene'. Odatle suseljaci nosili opeke sebi za gradnju. Po naputku fra Vidovu poli smo tamo ividjeli, da se i sada, napose po zemlji Ojdania, zemlja u oranici mjestimiceod opeke crveni. Jo se izoralo cigle na drugoj strani eljeznike pruge kodkole, a i kod stanice Ramii. No u ovom prekrasnom kraju kao da je to odrimske naseobine, kao i one ploe, to ih vidjesmo na zapad Crkvenama naonoj obrasloj glavici na Lovria zemlji"23.

teta to Bilogrivi nije zabiljeio o kakvim je ploama rije, niti dali je na njima bilo kakvih natpisa, ali moemo pretpostaviti da je rije onadgrobnim ploama, to bi nas onda navodilo na pomisao da je tu mo-glo biti groblje i crkva, moda jo iz rimskog doba, a da je kasnije tuobnovljena crkva. Sve nas navodi na zakljuak, da je u tom pitomomkraju bilo ivota jo od rimskog vremena, a moda i prije.

Sjedite upe seli iz Dragoaja u IvanjskuKada je za katolike dragoajske upe turski zulum postao preteak,

povlaili su se u ume i brda pod Kozaru. Tako je i sjedite dragoajskeupe jednostavno preneseno u zabaeniju Ivanjsku. Tu 1726. susreemoprvog ivatanskog upnika fra Ivu Kmetovia. Svakako su se najveepromjene u vjerskom sastavu stanovnitva dogodile pod kraj 17. i poet-kom 18. stoljea. Tada su se dogodili veliki ratovi izmeu Turaka i Au-strijanaca, tzv. Beki rat (1683-1699), zatim tragina bitka dviju vojskapod Banjom Lukom 1737. kada je austrijska vojska pretrpjela teak po-raz, a katolici strana stradanja, izgon i iseljavanje. Najvei dio vjernikaje skupa sa svojim sveenicima franjevcima pobjegla u slobodne kraje-ve Hrvatske i Ugarske, a u ovim je krajevima ostalo malo katolika sta-rosjedilaca.22

"rudera ...hodie etiam visuntur", Schematismus ... Bosnae Argentinac, 1895, str. 99.23

Biljeke u Bilogrivievoj ostavtini, BABL.

23

Valja imati na umu da granica Turskog carstva nije stalno bila rijekaSava. Poetkom 18. stoljea, izmeu 1718. i 1739. godine, ona je bila po-maknuta desetak kilometara na jug od Save. Tako su katolici pred Tur-cima bjeali prema sjeveru u slobodne krajeve, najprije u Lijeve polje,kako biljei Bilogrivi, pa onda preko Save. Kako se ovdje ne sjetitinovije povijesti i izgona katolika iz ovih krajeva, od kojih se dobar dionjih zadrao preko Save nedaleko od rodnog kraja, u podruju Oku-ana. Jo je neto to ta dva kraja povezuje: u narodu se sauvala pre-daja da je stara dragoajska upa i crkva na Crkvenama imala za zati-tnika sv. Vida, pa je toga zatitnika uzela i nova barlovaka crkva na-kon osnutka upe, ali i prognani vjernici u Okuanima, gdje je upravoposveena velianstvena crkva Sv. Vida muenika, na mjestu manje uast istom svecu, koju su velikosrpski agresori poruili. ini se da se po-vijest ipak ponavlja! Sava postaje definitivno granicom dvaju carstava1739. Beogradskim mirom.

Pogled na upnu crkvu s Crkvena

U Ljetopisu franjevakog samostana Petrievac naao sam na poseb-nom listu podatke o podruju dananje barlovake upe, iji je autor fraAlojzije Mii, kao i samog ljetopisa. On biljei da je do unatrag 80-100godina, dakle sredinom 19. st. postojala "nedaleko ardaka begovaKapetanovim u Barlovcima"24 jedna franjevaka kua s nekoliko soba snamjetajem. Tu bi odsjedali i konaili franjevci iz Ivanjske kada bi posveenikom poslu doli u ovaj dio upe. Tu bi takoer slavili svete24

Nav. mj.

24

mise i odatle obilazili vjernike po Barlovcima, Bukovici, Dragoaju, svedo preko Vrbasa u Trnu. Ako je taj ardak onaj to je kasnije iznaj-mljen za prvog barlovakog upnika fra Jaku Blaevia 1879, onda je ita franjevaka kua morala biti negdje blizu groblja Bijeda u Barlov-cima.

Osim toga spominje se jo jedna kua u Bukovici sa svojim inventa-rom za vrijeme upnika u Ivanjskoj fra Lovre Tucia iz imia. Bilo jeto poetkom 19. stoljea, jer je Tuci bio upnikom u Ivanjskoj1818-1822. Kad je kua dotrajala, naputena je i nije vie popravljana.U njoj je odmarao i biskup fra Marko Dobreti, kada je 1776. dolaziokrizmati u ivatansku upu. Ne znamo tono gdje je to bilo, ali nijeiskljueno da je to bilo na Vidovia brdu, gdje je kasnije izgraenakapelica. Moj mi je pokojni otac pripovijedao da je na tom mjestu bioveliki zavjetni kri i "oltari". Slian je "oltari" bio i u Miljanovu Gajuu Barlovcima (u zaseoku Miljanovii). ini se da je rije o dva mjestagdje je odsjedao sveenik, a vjerojatno povremeno i sluio misu pa oda-tle i naziv "oltari".

Pohodi biskupa ovim krajevima za turskoga vremenaPrvi poznati biskup koji je pohodio ove krajeve i dijelio krizmu u nji-

ma je fra Tomo Ivkovi, koji je obilazei svoju biskupiju pohodio i dvamjesta dananje barlovake upe i u njima krizmao. U dva navrata po-hodio je Bukovicu i Dragoaj (Dragoaja). Bilo je to izmeu 1626. i1630. godine. Ivanjsku tom prigodom ne spominje.

Biskup fra Nikola Ogrami-Olovi pohodio je ove krajeve nepunopola stoljea kasnije. Na podruju dananje barlovake upe krizmao jeu Dragoaju 24. svibnja 1672.

U proljee 1737. godine pohodio je ivatansku upu biskup fra MatoDelivi. Veli da je upnik fra Ivan Kmetovi tu ve 11 godina, dakle od1726. kad je sjedite upe moglo biti preneseno iz Dragoaja u Ivanjsku.Kako su bila opasna vremena, a biskup ozbiljno obolio, krizmao je sa-mo na dva mjesta u cijeloj toj upi, ali kroz vie dana: u Ojdaniima i uIvanjskoj, gdje je upnik imao jednu u umi skrivenu kuicu i kapelicu.Najprije je u Ojdaniima ("in Villa Hoidanich") krizmano "pred jed-nom kuom" tri dana i to u dva navrata: ujutro i predveer, to znai dase svijet nije smio po danu javno okupljati. Zabiljeio je da su tu krizmanivjernici iz toga sela, zatim oni iz Dragoaja, Zaluana, Tusmahale, Stra-njana i Prnjavora. Za one iz sela Bukovica (izgleda skupa s Barlovcima,iako Barlovce ne spominje), pa ak i iz Trna veli da ih je krizmao uIvanjskoj. Zabiljeio je da Bukovica ima 18 kua s 270 vjernika, od

25

kojih je krizmao ak njih 218. Prosjek od 15 lanova po kui govori dase tada ivjelo u velikim obiteljskim zadrugama, to je u ovim krajevi-ma sauvano ak do 20. stoljea.

Nakon pet godina ove je krajeve pohodio biskup fra Pavao Dragie-vi, koji je u Rim poslao detaljan izvjetaj koji nam danas daje brojnezanimljive podatke. Njegovi su podatci najpouzdaniji, jer je on svojedo-bno bio upnik u Ivanjskoj, pa je imao prilike dobro upoznati ove kra-jeve. U toj ga slubi nalazimo npr. 1730. godine. U ivatanskoj upiboravio je punih 25 dana, od Nove godine do 25. sijenja 1742. Krizmuje dijelio u vie mjesta te prostrane upe, tj. iao je on vjernicima, a nisuoni dolazili k njemu. Ovdje navodim ona sela koja su kasnije ula u sas-tav barlovake upe:

14. sijenja - u selu Ojdanii krizmao je pod vedrim nebom (usredzime!) 146 krizmanika;

15. sijenja - u istom selu njih 35;16. sijenja - u selu Bukovica u kui Petra Bumbara 3225;17. sijenja - u istom selu Bukovica kod kue imuna Miljania 46;25. sijenja - na Crkvenama 11 krizmanika.

Osim navedenih sela spominje u donjem dijelu ivatanske upe jo isela: Dikoevci, Stranjani, Matoevci, ivije, Motike, Trn, Kuljani, Za-luani i argovac.

Ako malo preciznije pogledamo te podatke, dolazimo do zanimljivihzakljuaka. U ovih pet dana krizmao je u donjem dijelu ivatanske u-pe, kako se zvao ovaj kraj nekadanje dragoajske upe, ukupno 270krizmanika, dok je onih u gornjem dijelu, dananja ivatanska sela i i-mii, njih 186. To znai da je veina vjernika ipak ivjela u ovom do-njem dijelu upe. Takoer upada u oi da je daleko najvei broj krizma-nika krizman u Ojdaniima, kamo su svakako doli i oni iz oblinjih za-selaka: u dva dana tu je krizman ak 181 vjernik tadanje ivatanske u-pe. Meutim, valja imati na umu da su u to doba dragoajskom dijeluivatanske upe pripadale i Motike s ivijama i argovcem. U krat-kom uvodnom opisu pie Dragievi:

"A u Dragoaju, koji je, kako rekosmo, donji dio upe (Ivanjska) takoersu oznaena mjesta na kojima se pokopavaju tjelesa vjernika: jedno u Moti-kama, gdje na blagdan sv. Marka Evanelista, kad se obavlja blagoslov poljai usjeva i slavi se misa narodu (kad nema neke zapreke, kako se, osobito uvrijeme rata, dogaa uvijek), i drugo na brijegu zvanom Crkvine (Zarquine),

26

25 Sudei po prezimenu, rije je o dananjim Barlovcima, ali se u to vrijeme Barlovci jo ne spominju, negose Bumbari navode kao stanovnici Bukovice; ista napomena vrijedi i za slijedei dan, jer koliko znamMiljan(ov)ia nikad nije bilo u Bukovici; to samo potvruje da su u to doba Bukovica i Barlovci biliobuhvaeni zajednikim pojmom - Bukovica. Barlovci se spominju tek kasnije.

gdje se redovito Nedjeljama i svetkovinama preko godine skupljaju vjernicida pobono sluaju sv. Misu, a osobito se 15. mjes. lipnja iz svih okolnih upaskuplja puk, iz pobonosti prema sv. Vidu mueniku, ija je crkva, premanarodnoj predaji, ondje neko postojala i blagdan se pobonim zavjetomvjernika slavi kao da je zapovjedni"26.

Dragocjen izvor podataka su i popisi koje je Dragievi napravio usvom izvjetaju: dao je popisati imena svih krizmanika, njihovu dob teimena kumova, a koji, koliko znam, nisu jo sustavno obraeni. Obja-vio ih je Luka akovi. Dob krizmanika je ve od etvrte godine ivota

Kapelica na groblje Suvaje u Bukovici/Jablanu

navie, a najvie je krizmanika u dobi u kojoj se danas jo ne prima niprva sv. Priest, tj. od 4 do 8 godina ivota.

Nakon Dragievia, ove je krajeve pohodio i njegov nasljednik bis-kup fra Marijan Bogdanovi. Bilo je to 1768. godine. I on je poslao op-iran izvjetaj u Rim o pojedinim upama, gdje je, kao i Dragievi, po-pisao sve obitelji po pojedinim selima. Na podruju donje Ivanjske, ka-snije barlovake upe, navodi on ak 14 sela: Lagumije (prema prezi-menima oito je da se radi o Bukovici, a zato je zove "Lagumije"ostaje nam zagonetno), Barlovci, Kuljani, Trn, Zaluani, Vuinovii,Novakovii, argovac, Petrovii (kasnije dio argovca), Motike, BrezSolice (to su dananje ivije), Matoevci, Ojdanii i Orlovac.

Bogdanovi je potkraj svoga ivota u Ivanjsku kao vizitatora poslaofra Pavla iz Duvna. On je pohodio upu Ivanjska 9. sijenja 1772, dva26

Izvjetaj ap. vikara fra Pavla Dragievia, objavio je Luka akovi u knjizi Prilozi za demografsku i ono-mastiku grau BiH, Sarajevo, 1979, str. 440.

27

dana nakon to je Bogdanovi umro, kao "delegirani vizitator Ordina-rija", kako se potpisao u upnim maticama. Bit e da je on pohodio ineke druge upe, te da do njega nije ni dola vijest o biskupovoj smrti,inae bi svakako prekinuo svoju misiju, jer ona prestaje smru ordina-rija. Dakako da tom prilikom nije dijelio svete krizme, nego samo viz-itirao upu.

etiri godine kasnije boravi tu i biskup fra Marko Dobreti. U mati-cama je taj njegov pohod ubiljeen kao drugi kanonski pohod, to znaida je upu ve jednom pohodio, vjerojatno 1773, jer je te godine poho-dio i banjoluku upu. Na podruju kasnije barlovake upe krizmao jena Crkvenama na blagdan sv. Roka, 16. kolovoza 1776. Doao je iz Ivanj-ske, gdje je krizmao na Veliku Gospu. Nakon toga je "kad se dan ve na-ginjao kraju otiao u drugo selo iste upe, zvano Bukovica, udaljeno jedansat hoda, u kojemu ima jo jedna upna kua"27. Prva je kua ona u Ivanj-skoj, jer je rije o istoj upi. Ne veli da je krizmao i u Bukovici, pa se i-ni da je u tu kuicu otiao samo na odmor i konak. Sutradan 17. kolo-voza je krizmao u Topoli kod Dikevaca. Odatle je otiao u selo Nabr-

Zavjetni kri protiv nevremena u Miljanovia gaju u Barlovcima

ani (Nabargjani) i ruao kod nekog Jure Valentia. Bit e da je Topolaneki zaselak na granici dananjih upa Barlovci i Ivanjska. Jo je u jed-nom navratu krizmao na Crkvenama prije nego je napustio tu upu 25.kolovoza. Zabiljeeno je da je na tom pohodu u cijeloj ivatanskoj upikrizmao ukupno 525 vjernika, a u upi je boravio vie dana.11

J. JELENI, Spomenici kulturnoga rada franjevaca Bosne Srebrenike, Mostar, 1927, str. 212.

28

Dobreti je pohodio ivatansku upu i 1779. na svom treem kano-nskom pohodu, te je na Porcijunkulu na Crkvenama krizmao 169 kri-zmanika, nakon to je dan prije krizmao u Ivanjskoj 121. Dva danakasnije potpisuje se on u upnim maticama, to znai da ih je toga danapregledao. Doivio je i velike neprilike od Turaka, pa se jedva iskupionovcem i darovima.

etvrti put je Dobreti pohodio ivatansku upu 10. srpnja 1782, ka-da je pregledao upne matice. Nemamo, naalost, podataka o krizmi tegodine, niti da li je pohodio neko selo kasnije barlovake upe. On je,dakle, svake tree godine pohaao upe, to je u ono vrijeme moralobiti veoma teko.

Dobretiev nasljednik fra Augustin Oki (ponekad ga zovu Bo-to-Oki) pohodio je ivatansku upu samo jednom i to 19. kolovoza1785. I taj podatak uzimamo iz upnih matica, koje je toga dana pre-gledao, a nemamo drugih podataka o tom njegovu pohodu.

Zatim je uslijedilo dugo razdoblje od punih 13 godina u kojima bis-kup nije dolazio u ovu upu. Uinio je to 20. srpnja 1798. fra Grgo Ilijiiz Varea, naslovni biskup i "apostolski koadjutor u Otomanskoj Bos-ni", kako se potpisao u upnim maticama.

Revni biskup fra Augustin Mileti pohodio je ivatansku upu ak se-dam puta. Prva tri pohoda uinio je kao koadjutor apostolskog vikara ito: 18. rujna 1805, 10. rujna 1808, i 18. rujna 1811, a slijedea etiri kaoapostolski vikar i to: 22. rujna 1818, 23. kolovoza 1922, 20. srpnja 1825.i u kolovozu 1829. Za sve pohode saznajemo iz upnih matica, a za ovajposljednji nema biskupova potpisa u maticama, niti datuma kada ih jepregledao, ali od 8. kolovoza 1829. u maticama se krtenja opet nume-riraju od nitice, a to je znak da je pohod morao biti, budui da se ondatako prakticiralo: krtenja, vjenanja i sprovodi numerirali su se redomod jednog do drugog biskupova pohoda, a nisu svake godine poinjalaiznova, kako je danas obiaj.

Miletiev nasljednik fra Rafael Barii, pohodio je ovu upu dvaput:13. lipnja 1836. i 12. kolovoza 1840. Imamo podatak da je pri prvom po-hodu krizmao na dva mjesta: 12. lipnja krizmao je u Ivanjskoj 428 kriz-manika, a 15. lipnja, na blagdan sv. Vida, zatitnika, ija crkva je tu ne-ko stajala, na groblju Crkvene 244 krizmanika, svakako iz onih selakoja su kasnije pripala barlovakoj upi. To je, koliko znamo, posljed-nji biskup iz toga tj. turskog razdoblja, koji je krizmao i na nekom mjes-tu kasnije barlovake upe. No, i on sam je pri drugom pohodu Ivanj-skoj krizmao u dva navrata, ali oba puta kod upne kue u Ivanjskoj:339 krizmanika 2. kolovoza 1840, a 10. kolovoza njih 108 iz cijele upe.

29

Zatim opet nema kanonskih pohoda ni krizmi u upi 11 godina. I fraAndrija Karai, apostolski provikar Bosanskog apostolskog vikarijatapohodio je tu upu dvaput: u kolovozu 1851. i u srpnju 1853. U prvomnavratu je krizmao tri dana: 10. kolovoza 1851. kod upnog stana u Ivanj-skoj 367 krizmanika, a tjedan dana kasnije na istom mjestu njih 59, dokje u meuvremenu na blagdan Velike Gospe, 15. kolovoza, krizmao nagroblju Valentii ak 612 krizmanika. Tu je svakako bilo puno krizma-nika iz donjih krajeva upe, tj. kasnijeg barlovakog podruja.

Godine 1853. krizmao je u Ivanjskoj u dvije nedjelje: 24. srpnja 69krizmanika, a 31. srpnja, valjda na istom mjestu, njih 67. Broj krizmani-ka je znatno manji jer je prethodna krizma bila samo dvije godine rani-je, kada je krizmao ukupno ak 1.048 krizmanika.

Sljedei vizitator bio je apostolski vikar fra Marijan unji u kolovo-zu 1857. I on je krizmao krizmanike iz cijele upe u njezinu sjeditu uIvanjskoj u dvije susjedne nedjelje: 2. kolovoza, kada je bilo 427 kriz-manika, i tjedan dana kasnije, kada ih je krizmao jo 34.

Nakon sedam godina dolazi u pohod apostolski vikar dubrovakifranjevac fra Sebastijan Frankovi 1864. koji se, obavljajui svoj pastir-ski pohod, razbolio i umro u Ivanjskoj, te je tu i pokopan. Danas mu ko-sti poivaju u upnoj crkvi u Ivanjskoj. Poetkom listopada te godinestigao je u Ivanjsku, te je tu dijelio sv. krizmu 9. listopada i krizmao 471krizmanika. Pregledao je upne matice i potpisao ih tri dana kasnije, 12.listopada, a onda ga je shrvala bolest, te je umro 31. listopada te godine.

Posljednji vikar Bosanskog apostolskog vikarijata fra Pakal Vuii,pohodio je ivatansku upu, dok je u njezinu sastavu bila i dananjabarlovaka, dvaput osobno, a jo jedanput je poslao svoga izaslanika.U upnim maticama nalazimo pod datumom 19. svibnja 1868. potpis fraNikole Krilia koji se potpisuje kao suvizitator (konvizitator) biskupafra Pakala, a svibnja sljedee godine dolazi Vuii na svoj prvi kano-nski pohod u Ivanjsku. Tu on, kako je upisano u maticama krizmanih,16. svibnja 1869. krizma 282 krizmanika, a slijedee nedjelje, tjedandana kasnije njih jo 51. Posljednji njegov pohod toj upi, prije nego suBarlovci postali samostalnom upom bio je 19. srpnja 1874, kada je kri-zmao ukupno 406 krizmanika, od kojih je sigurno dobar dio bio onihiz donjih krajeva upe, koji su kasnije uli u sastav barlovake upe.Naime, 1876. ti su donji krajevi odn. sela pripojeni upi na Petrievcu, dabi konano 1879. bila osnovana posebna upa sa sjeditem u Barlovcima.

30

Poglavlje drugo - PRVO STOLJEE UPE BARLOVCI

Osnutak i poetak upe BarlovciNije nam sauvan dekret osnutka barlovake upe, ali moemo s pri-

linom sigurnou odrediti kada je to bilo. Godina nije sporna; bilo jeto 1879. U najstarijim maticama umrlih stoji na poetku biljeka da jetu knjigu lokalne kapelanije Barlovci ustanovio njezin prvi lokalni ka-pelan o. Jakov Blaevi 7. lipnja 1879, a prvi je sprovod upisan 11. lip-nja. Lokalna kapelanija je u biti isto to i upa, ali kad se jedno podrujeodvaja od neke upe kao budua upa, a jo nema crkve, upnog stanai ostale "infrastrukture", onda se obino najprije proglasi lokalnom ka-pelanijom, ali ve od poetka vodi posebne matice kao i samostalnaupa. Svakako su Barlovci posebna crkvena jedinica od poetka lipnja1879, moda ba od 7. lipnja. Kada je upa osnovana, imala je ta samo-stalna kapelanija 154 kue, a branih parova 277, jer su tada jo posto-jale zadruge, kad je u jednoj kui ivjelo vie obitelji. Odraslih upljanabilo je 884, a djece koja jo nisu primila prvu priest 532, dakle ukupno1416 upljana. To je u ono vrijeme bila sasvim solidna upa. Obuhva-ala je 13 sela: Barlovci, Bukovica, Dik(o)evci, Jablan, Jaruga, Kuljani,Matoevci, Ojdanii, Orlovac, Ramii, Stranjani, Trn i Zaluani.(Jaruga je kasnije postala sastavnim dijelom Trna.)

Na poetku matice krizmanih upisani su nam statistiki podaci o no-voj upi sv. Vida u Barlovcima koji su prikupljeni uz kanonski pohod ikrizmu bosanskog apostolskog vikara, biskupa fra Pakala Vuiia 22.kolovoza 1880, 15-ak mjeseci nakon osnutka upe odn. samostalne ka-pelanije. Ovdje ih donosim u preglednoj tablici:

Br.

1.2.3.4.5.6.7.8.9.10.11.12.13.

Selo

BarlovciBukovicaDikoevciJablanJarugaKuljaniMatoevciOjdaniiOrlovacRamiiStranjaniTrnZaluaniukupno

obitelji182214711148714711813154

parova

43371721162322142014181418277

odrasli

1391284959547772466541504559884

djeca77644430323937343327522736532

ukupno

21619293898611610980986810272951.416

crkve

-

-

-

-

-

-

-

-

ldrv.-

-

-

-

1

oratoriji1-

-

1-

1-

-

1-

-

1-

5

groblja1-

-

1-

1-

-

1-

-

1-

5

daljina-

l/3s.1 1/21 1/4lsat1/2 s.1 3/41 1/21 1/43/4 s.1 3/41 1/43/4

-

31

Sjedite barlovake upePrvo joj je sjedite bilo blizu dananjeg groblja "Bijeda". upnik je

najprije stanovao u iznajmljenom turskom ardaku Mustajbega Kape-tanovia koji je najprije trebalo obnoviti, jer je stradao od ustanika priaustrougarskoj okupaciji BiH. upa Barlovci osnovana je, naime, samogodinu dana nakon prestanka turske vlasti u naim krajevima, odn. na-

upni stan u Ramiima, u pozadini crkvakon uspostave austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. upnik jeu vie navrata htio kupiti Mustajbegovo imanje, ali ga on nije htio pro-dati.

Meutim, ve je 30. travnja 1880. upnik fra Jako Blaevi kupio 43dunuma zemljita u selu Ramii od Hate Kulenovi iz Banje Luke, gdjese nalazi dananja upna crkva i stan. Nastojao je da to bude nekako usreditu upe, koja je inae veoma prostrana. No, teko je bilo svima

32

ugoditi. upljani iz Dragoaja eljeli su svakako da se crkva i upnistan grade kod groblja Crkvene. Stvar je malo zastala, jer je fra Jakobio premjeten za gvardijana na Petrievcu, a zatim i u Livno. Odatle jeopet vraen u Barlovce 7. svibnja 1884. U meuvremenu dogodila se jojedna velika crkvena promjena u Bosni i Hercegovini; ponovno je uve-dena redovita crkvena uprava i osnovana Banjaluka biskupija 5. srpn-ja 1881. Drugi Blaeviev dolazak u Barlovce gotovo se podudario s do-laskom prvog banjolukog biskupa fra Marijana Markovia 16. lipnja1884. u Banju Luku.

Gradnja upnog stanaFra Jako je odmah prionuo radu oko prikupljanja materijala. Ve je

koncem lipnja poeo pripremati kamen za gradnju, a 15. rujna 1884. po-eo je zidati upni stan. Zabiljeeno nam je da je cijeli upni stan sagra-en za 31.883 groa i 10 para.

Istovremeno je iskreno oko 200 dunuma zemljita na Crkvenama"za upsku crkvu sv. Vida muenika", kako pie fra Josip Lopar u lje-topisu, to znai da se ipak raunalo da e crkva biti tu graena. Zani-mljive pojedinosti o tome groblju i okolnoj zemlji pronaao sam u jed-nom zapisu koji se nalazi u ljetopisu franjevakog samostana na Petri-evcu. Prepisujem taj dio doslovno:

"Jo koju o greblju Crkvenam: Ustmeno prianje naroda kazuje, da je ze-mlja okolo greblja do druma, orlovakih barah, odanle prama pol dne (jugu)uz potoi na brieg u put, sputa niz dol i potoi Crkveni, do starog obrastlo-ga druma od pamtivjeka svojina Crkve, stoga reenu zemlju uvjeriv se, daTurci na njih Tapijah neimaju, zdogovoriv se s narodom zapoe fra Jako kr-iti dne 10 Svibnja g. 1881, ali se najde svakomu poznati zlikovac HadiamidUsegjinovi iz Banjaluke, i tuih (tui!) fra Jaku kao toboe prisvojitelja nje-gova vlasnitva, te o tomu bih na Sudu rasprava, i nemogui Hadiamid po-svojiti, da je reena zemlja njegova, Sud obree izviditi stvar, te izrei odsu-du, to se sve otezalo do god. 1884, te u veljai jedva izajde komisija, koju jeizazvao fra Jako, kojoj osim reenog, prisustovao je kao upnik o. AmbroaRadmanovi, ipriko 80 Ijudih; bili su sudbeno pozvati i Turci, da ponesu do-kaze, ali nijedan nije doao; medjuto okrili su po nagovoru i branenju fraJakinu kod Suda krani iz Orlovca 10 duinah (dunuma?) zemlje oko ree-nog greblja, za tri godine peti diel ita u Crkvu da dadnu, a kanje trei"28.

Slijedee godine, 1885. sagraene su gospodarske zgrade, a u njihovojgradnji sudjelovala su sva sela barlovake upe, prema odreenom ras-poredu.28

Ljetopis franjevakog samostana Petrievac.

33

upna crkva Sv. Vida muenika

Godine 1907. upnik, doma-i sin, dr fra Vid Miljanovi daoje iskopati i ozidati bunar du-bok 13 metara, koji i danas po-stoji, a ijom vodom su krtenibrojni narataji barlovakih u-pljana.

upna kua je nakon potre-sa 1935. tako temeljito obnov-ljena i preureena, napravljenje i podrum, da se gotovo moegovoriti o posve novoj kui. Za-to je obnova i trajala punih petgodina, kako je zapisano u up-nom ljetopisu.

Nakon tridesetak godina, to-nije 1969. ponovio se potres,ovaj put jo jai, te je nakon nj-ega valjalo opet posve renovi-rati upnu kuu. Sruen je cijeligornji kat i graen iznova(1969-1971).

Gradnja upne crkveIzgleda da je kao upna crkva jo dosta dugo sluila drvena crkvica

sv. Vida na groblju Crkvene. Tek godine 1895. sagraena je prostranakapelica kod upnog stana u Ramiima koja je sluila za bogosluja29.U meuvremenu je propao pokuaj da se kupi zemljite Mustaj-begaKapetanovia kod groblja Bijeda, ali i onaj da se crkva gradi na zemlji-tu koje je kod groblja Crkvene dao iskriti fra Jakin nasljednik, upnikfra Ambroa Radmanovi (188-1884). Kad se fra Jako 1884. ponovnovratio za upnika u Barlovce, pokuao je s Mustaj-begom zamijeniti ze-mljite kupljeno u Ramiima za ono u Barlovcima, uz odreenu nado-platu, ali beg opet nije pristao. Zato je odlueno da se s gradnjom up-nog stana i kapelice ipak pone u Ramiima. Tako e upa i dalje nositiime sela Barlovci, a sjedite e joj biti u drugom selu - Ramiima.

upnu crkvu je 1911-1912. gradio upnik fra Vid Miljanovi sa svo-jim upljanima. Te godine crkva sa sakristijom je ozidana, pokrivena i29

Schematismus cleri Dioecesis Banialucensis (ematizam klera Banjoluke biskupije), 1900, str. 19. - O grad-nji upnog stana i crkve v. B. GAVRANOVI, "Povijest franjevakog samostana Petrievac i upa uBosanskoj Krajini", u reviji Dobri Pastir, Sarajevo, 1959, str. 173-175 (tiskano i kao separat).

34

obukana, a toranj je sazidan do visine krova crkve. Opet nam nedosta-ju podati, ali se ini da je crkva dovrena prije poetka Prvog svjetskograta (1914). Toranj je dogradio takoer domai sin fra Josip Lopar(ev-i) 1915. godine.

Nabavke inventara i popravci

upnik fra Josip Lopar(evi) nabavio je 1921. tri oltara za crkvu, glav-ni i dva pokrajna, od uvenog graditelja Ferdinanda Stufflessera iz Innsb-rucka u Austriji. On je napravio kor, krstionicu i vodio jo neke radove naponutrici crkve. Zvono od 170,5 kg nabavili su sami upljani 1923. godine.

Vaan dogaaj za crkvu bila je i njezina elektrifikacija. Elektrinosvjetlo je uvedeno u crkvu i upnu kuu i zasjalo je prvi put upravo naBadnjak 1959, te je prvi put bio obasjani Boi.

upna je crkva temeljito obnavljana i u ljeto 1963. godine za upni-ka fra Franje Josipovia. Izmijenjen je strop, obnovljene slike, zidovi istolarija, itd.

Nakon veoma tekih oteenja upne crkve u potresu 1969. u njojvie nije sluena sv. misa pune tri godine i dva mjeseca. Obnova crkvezapoela je 1. lipnja 1972. za drugog upnikovanja fra Franje Josipo-via. Plan je izgradilo poduzee "Projekt" iz Banje Luke, a obnovu jeizvelo graevinsko poduzee "Bosna" iz Sarajeva. Za Boi te godine

Gospina kapelica na Crkvenama

ponovo je u crkvi sluena sv. misa. Radovi su konano dovreni u ljeto1973. godine. Unutranjost crkve je ureivana i oslikana 1975. godine.

35

Nakon to je 1981. potres otetio zvonik upne crkve, on je obnav-ljan od 22. oujka 1983. za upnika fra Ive Jakovljevia.

Filijale i kapeliceupa Barlovci bila je veoma prostrana. Nije bilo lako s kraja upe

doi do upne crkve. Neki su imali i preko dva sata hoda do crkve. Toje vrijedilo za dolazak na svetu misu, ali isto tako i za okupljanje djecena vjeronauk. Zato je bilo potrebno da ona uz upnu crkvu ima i podru-ne crkve i kapelice. U istonom dijelu upe, u selima: Bukovica, Jablani Trn nije bilo nikakve crkve, ni kapelice. Zato je, u sporazumu s grko-katolikim upnikom u Banjoj Luci, 16. kolovoza 1959. zapoelo slavljesvetih misa u nedjelje i blagdane, te vjeronauk za djecu u grkokatoli-koj crkvici u Jablanu.

Istovremeno je zapoeto s vjeronaukom za djecu osnovne kole ukapelici koja je 1959. sagraena u Ojdaniima, odn. na Ojdania brdu.Tu je neko bila drvena kapelica, a onda je sagraena zidana. Do togvremena sva se vjeronauna pouka drala samo u upnoj crkvi, dapae,bilo je razdoblja, ega se osobno sjeam, da su djeca dolazila upnikusamo na ispit iz vjeronauka koji bi nauili kod kue od roditelja ili stari-je brae i sestara. U nedavnoj prolosti teko je oteena, ali je obnov-ljena, te je ove godine (2004.) prvi put nakon rata bila u njoj sv. misa ipoljski blagoslov.

Kapelica na Crkvenama popravljana je u proljee 1963, jer se radislijeganja zemljita poeo ruiti prednji desni kut kapelice.

Kapelice su bile na nekim grobljima, a bila je jedna malena kapelicaSv. Ilije u Kuljanima bez groblja, gdje se slavila sveta misa na blagdantoga sveca. Tu je kapelicu sruio potres 1969 te je 1971. sagraena no-va, upravo pred blagdan svoga zatitnika sv. Ilije.

Na groblju u Dikevcima bila je takoer mala drvena kapelica Sv.Jurja koju je sruilo nevrijeme u ljeto 1961. Iste jeseni vjernici su poeligraditi novu kapelicu, a dovrili su je u proljee slijedee godine.

Godine 1975. napravljena je u Stranjanima 12 metara duga i 6 iro-ka crkvica za vjernike toga sela i Matoevaca. Posveena je Sv. FranjiAsikom. Otada je tamo uvedena i sv. misa nedjeljom te vjeronauk, uzve postojei kod upne crkve, na Ojdania brdu i u grkokatolikojcrkvici Sv. Nikole u Jablanu. Crkvica je iznutra ureivana dvije godinekasnije. I ona je teko oteena i devastirana u prolom desetljeu, alije prole, 2003, godine napravljena nova.

U Bukovici je jo od starine bilo zavjetno mjesto na Vidovia brduili Mugavci. Iz jednog dopisa upnika fra Josipa Loparevia biskupu

36

Gariu od 10. svibnja 1926. saznajemo da je selo Bukovica imalo zavjetprotiv tue ili grada, te da su tu podigli "svetinju" s velikim kriem odgreda. To im je dopustio jo pokojni biskup fra Marijan Markovi (kojije umro 1912) "kada im je i svetinju za kri proti vremenu dao"30. Tu su imsveenici sluili sv. misu svake godine na blagdan Pohoda Bl. Dj. Ma-rije ili Marine, kako su ga ovdje zvali, a on je to zatekao kada je doaou Barlovce za upnika (1918). Godine 1925. to im je zabranjeno; ne velise od koga, ali iz svega proizlazi, da je to zabranio biskup, da ne budekonkurencija banjolukoj upi kojoj je to patron upe. Molio je bisku-pa da zabranu dokine, ali je on molbu odbio, ali je dopustio da Bukov-ani to slave slijedee nedjelje.

Negdje pedesetih godina prolog stoljea bila je tu napravljena malakapelica, ali su je komunistike vlasti sruile, a vie ljudi zatvorile. Novaje sagraena tek u rujnu 1979. godine, i to nakon to je graevinska do-zvola dobivena "tekom mukom", kako biljei upnik fra Dujo Ljevaru ljetopisu upe. Napravili su je sami mjetani zajedno sa upnikom. Umeuvremenu je bilo postavljeno malo postolje s malim Gospinim kipomi tamo bi vjernici, osobito ene i djevojke u svibnju i listopadu dolazile"obii kip", tj. izmoliti krunicu hodajui posve lagano oko toga kipa.

Godine 1990. pojavila se potreba da se i u selu Orlovcu gradi manjacrkva, jer su se tamonji vjernici poneto otuili od crkve i vjere. U tuje svrhu kupljen dunum zemlje na lokalitetu njive "Babljaa".

Grobljaupa je imala osam grobalja: Crkvene u Orlovcu, Suvaje u Bukovi-

ci/Jablanu, Bijeda i Gaji u Barlovcima, Belenica u Trnu na desnoj obaliVrbasa, Gradina u Stranjanima, Batkovia groblje u Matoevcima i naj-mlae u Dikevcima, s kapeli-com posveenom sv. Jurju. NaCrkvenama koje su najvee inajstarije groblje pokapanisu i vjernici iz petrievakeupe. Evo kako to grobljesveano opisuje Ljetopis fra-njevakog samostana na Pe-trievcu: "Na najviem humkuu Dragoaju i sada postoji gro-blje zvano 'Crkvene', gdje se

Kapelica Sv. Petra i Pavla na groblju Gaji

30 Dopis upnika Loparevia Biskupskom ordinarijatu u Banjoj Luci od nav. datuma u BABL-u.

37

dri sv. misa na 2. augusta svake godine tj. na blagdan Gospe od Anela. Nataj dan skupi se brojan narod iz sve etiri oblinje upe: Barlovaca, Ivanjske,Petrievca i Banje Luke. Groblje je prastaro, to se vidi iz silne mnoine drve-nih krieva od hrastove crveni na kojima lei stoljetna maina, a starost nje-govu svjedoe i hiljadu godinji hrastovi to se koe, njih desetak ko kakvi he-roji - kojima nema ravnih u onim krajevima."31. Isti ljetopis spominje i neke"katakombe", podzemni prostor, "iji je ulaz pokriven velikom ploomobraslom mainom", a nalazio se na zapadnoj strani brijega, na dnu grobl-ja. Naalost, ne znam, da li su tu ikada vrena kakva arheoloka istrai-vanja, a nije iskljueno da se tu kriju zanimljive tajne.

Drugo je po veliini groblje Suvaje na granici Bukovice i Jablana,dok su ostala manja. Groblje Gaji otvoreno je za doseljenike, prijesvega Slovence, a kasnije su se tu ukapali i drugi vjernici iz Kuljana. Nanjemu je kapelica Sv. Petra i Pavla.

Na groblju Bijeda u Barlovcima sagraena je nova kapelica Sv. Mar-ka koncem 1971. godine, a u prvoj polovici slijedee godine takoer zi-dane kapelice na grobljima Suvaje i Crkvene.

Veina kapelica bila je devastirana i teko oteena devedesetih god-ina. upnici su neke od njih uspjeli obnoviti zajedno sa svojim uplja-nima, a neke jo ekaju obnovu, kao ona posveena Sv. Josipu na Bat-kovia groblju i kapelica sv. Ilije u Kuljanima. Na Batkovia groblju jeove godine takoer sluena Sv. misa, te je zapoelo prikupljanje prilo-ga za obnovu kapelice.

koleNa podruju ove velike upe bilo je 1967. godine ak osam osnovnih

kola: od toga pet etvorogodinjih, te tri osmogodinje u kojima je radi-lo ukupno 22 uitelja i 50 nastavnika. etvorogodinje osnovne kole bilesu u: Bukovici, Jablanu, Barlovcima, Stranjanima, Kuljanima, Dragoaju,Trnu i Zaluanima, a osmogodinje su bile u: Dragoaju, Trnu iZaluanima (u Kuljanima je bila osmogodinja kola dok nije sagraenaona u Zaluanima, a otada je kao podruna ostala samo sa nia etirirazreda). U upi su bile i dvije pote: Dragoaj i Zaluani. Sve to govori oveliini ove upe. Meu starije kole spadaju one u Dragoaju i Bukovici.

Jedna od starijih kola na podruju barlovake upe bila je sagrae-na u Bukovici 1938. godine. upnik fra Anto Hrvat zamolio je 23. kolo-voza te godine doputenje od biskupa da kolu moe blagosloviti, tomu je on i dopustio. kola je uskoro blagoslovljena, te je zapoela prvakolska godina. Ta je kola djelovala tri desetljea tj. do katastrofalnog31

Ljetopis franjevakog samostana Petrievac, na nav. mj.

38

U Bukovici je 1938. sveano otvorena osnovna kola

potresa 1969, kada je teko oteena, te vie nije bila za uporabu. Nika-da nije obnovljena, jer je bila u isto katolikom selu, nego su djeca ota-da ila u druge kole: u Jablanu i Trnu.

U selu Barlovci otvorena je 1955. estogodinja osnovna kola, ali jekolovala samo jedan narataj, jer je 1961. opet svedena na etvorogo-dinju.

upne maticeupa ima, uz neke iznimke, svoje matice od samog poetka tj. od

1879. godine. Matice krtenih postoje za cijelo to razdoblje, dok nedo-staju neke izvorne matice vjenanih i umrlih. Ipak, nedavno su napravl-jene fotokopije njihovih prijepisa, pa se - uvezane - uvaju u upnomuredu. Tu su i matice krizmanih od poetka upe do danas. Takoer susauvana dva opsena sveska tzv. Stanja dua s popisom obitelji i njiho-vih lanova po selima za cijelu upu, koja su nam danas dragocjen izvorpodataka. Postoji i upna spomenica koju je zapoeo pisati fra Jozo Lo-par 1928, ali je u nju unio i dogaaje iz ranijeg razdoblja. Naalost, onanije cijelo vrijeme voena, pa nam nedostaju neki dragocjeni podaci,osobito iz vremena Drugog svjetskog rata i poraa. Ipak i ovako je dra-gocjen izvor za zainteresiranog istraivaa.

Brojani razvitak upeEvo kako se kretao broj katolika u ovoj upi. Prema biskupijskom e-

matizmu iz 1883. godine upa Barlovci obuhvaala je 13 sela: Barlovci,

39

Bukovica, Dikevci, Jablan, Jaruga, Kuljani, Matoevci, Ojdanii, Orlovac,Ramii, Stranjani, Trn i Zaluani, u kojima je ukupno bilo 1407 vjernika.Godine 1885. ima 1672 vjernika,godine 1892. 1781godine 1900. 1869godine 1935. 4460godine 1960. 5858.

upnik fra Rafael Lipovac zabiljeio je u ljetopisu da je prilikom bla-goslova kua uz Boi 1964. u upi ubiljeena 1.171 kua s 5.606 dua. Odtoga je djece od 7-15 godina, tj. uenika osnovne kole bilo 925, a mla-dei od 15-20 godina 537. Rije je zaista o velikoj i vitalnoj upi.

Evo i podataka s poetka 1967. prikupljenih uz boini blagoslov ku-a. U ukupno 12 sela ivjele su u to doba 1.203 obitelji s 5.517 dua. Kaorazlog to se broj vjernika smanjuje, upnik navodi seobe u susjedne(pri) gradske upe, kao i u Hrvatsku, osobito u zagrebaku upu Rudei u epin kod Osijeka. Bit e danas zanimljivo vidjeti brojani iskaz popojedinim selima:

selo obitelji duaTrn 207 851Kuljani 139 620Orlovac 131 563Barlovci 120 609Bukovica 114 601Zaluani 113 479Jablan 100 449Ramii 62 284Matoevci 61 327Stranjani 60 285Dikevci 54 262Ojdanii 42 187

Kanonski pohodi biskupa i krizme u barlovakoj upiSvakako je za jednu upu znaajan dogaaj kanonski pohod biskupa

kada on posjeuje pojedine upe, pregleda crkvu, upni stan, ured i vo-enje knjiga, porazgovara sa upnikom i njegovim suradnicima, a redo-vito tom prigodom dijeli sakrament sv. krizme. To se dogaa najeeu razmaku od 4-5 godina.

Prvi biskup koji je pohodio novoosnovanu upu Barlovce bio je apo-stolski vikar fra Pakal Vuii. Kako smo ve vidjeli, Vuii je dvaput

40

32 Podaci za ovu i sve slijedee krizme uzeti su iz Matica krizmanih barlovake upe.

41

pohodio i krizmao vjernike sela kasnije barlovake upe, dok su oni jopripadali upi u Ivanjskoj, i to 1869. i 1874. godine. On je obavio svojtrei kanonski pohod (u Barlovcima prvi!) 22. kolovoza 1880. Tom jezgodom slavio sv. misu i podijelio sv. krizmu na groblju "Bijeda". Kri-zmanika je bilo 20232.

Vrhbosanski nadbiskup dr Josip Stadler, koji je upravljao Banjolu-kom biskupijom kao njezin apostolski upravitelj dvije godine (1882-1884), nije dodue pohodio Barlovaca, ali su Barlovani pohodili njega;prigodom njegova prvog (i jedinog) kanonskog pohoda upi Banja Lu-ka 6. kolovoza 1882. Stadler je u banjolukoj upnoj crkvi uz tamonjekrizmanike krizmao i 41 vjernika iz barlovake upe.

Biskup fra Marijan Markovi koji je biskupijom upravljao 1884-1912. i rezidirao u Banjoj Luci, est je puta, u pravilnim razmacima odetiri odn. pet godina, pohodio barlovaku upu i dijelio sv. krizmu. Bi-lo je to:

1) 11. srpnja 1888. 276 krizmanika2) 29. lipnja 1892. 143 krizmanika3) 27. rujna 1896. 277 krizmanika4) 13. listopada 1901. 250 krizmanika5) 9. rujna 1906. 298 krizmanika6) 10. rujna 1911. 431 krizmanika.I njegov nasljednik fra Jozo Gari kanonski je pohodio tu upu est

puta, i to:1) 4. kolovoza 1918, kada je krizmao 686 krizmanika2) 12. kolovoza 1923. 438 krizmanika3) 19. kolovoza 1928. 357 krizmanika4) 13. kolovoza 1933. 690 krizmanika5) 24. lipnja 1938. 742 krizmanika6) 22. kolovoza 1943. 839 krizmanika.Iz broja krizmanika vidljivo je koliko je to velika upa bila.Prvi biskup koji je barlovaku upu pohodio nakon Drugog svjet-

skog rata bio je biskup skopski dr Smiljan Franjo ekada koji je upravl-jao Banjolukom biskupijom kao njezin apostolski upravitelj od 1946.do 1951. iz Skoplja, gdje je bio rezidencijalni biskup. Zanimljivo je dasu ga komunistike vlasti dvaput protjerivale iz Bosne i Hercegovinekao "stranca", a roen je u Donjem Vakufu! On je uskoro nakon svogimenovanja upraviteljem Banjoluke biskupije, tj. na Veliku Gospu1946. u banjolukoj katedrali krizmao kandidate iz samoga grada iokolnih upa, meu njima i 45 krizmanika iz barlovake upe. Barlovaku

je upu pohodio na svom prvom kanonskom pohodu 7. rujna 1947. ipodijelio sv. krizmu. Naalost, u maticama krizmanih nije upisana takrizma, pa ne znamo broj krizmanika.

Biskup dr Dragutin elik pohodio je barlovaku upu dvaput: 24.kolovoza 1952. i krizmao 785 krizmanika, te 28. srpnja 1957. kada jebilo 588 krizmanika (meu njima je i autor ovoga rada).

Najvie je puta kanonski pohodio ovu upu i krizmao biskup mons.Alfred Pichler, ak devet puta. Kanonski pohodi i krizme bile su redom:

1) 26. kolovoza 1962. 328 krizmanika2) 21. kolovoza 1966. 4463) 23. srpnja 1970. 4354) 24. srpnja 1975. 3885) 24. srpnja 1977. 1446) 8. srpnja 1979. 3127) 12. srpnja 1981. 1708) 3. srpnja 1983. 1969) 6. lipnja 1987. 148,

Biskup mons. dr Franjo Komarica predvodi misno slavlje povodom125. obljetnice barlovake upe 2. kolovoza 2004.

dok ga je 11. srpnja 1985. zastupao generalni vikar mons. Branimir u-pani, koji je krizmao 174 krizmanika.

Mladi biskup mons. dr Franjo Komarica elio je odmah po preuziman-ju uprave biskupije 15. srpnja 1989. od umirovljenog biskupa Alfreda

42

Pichlera to bolje upoznati svoju biskupiju. Tako je krenuo u obilazakpojedinih upa ne ekajui da doe na red krizma i kanonska vizitaci-ja. Barlovaku upu pohodio je 28. sijenja 1990, te sluio dvije sv. mi-se u upnoj crkvi, te popodne u Stranjanima i susreo se s brojnim uplj-anima. Narod je lijepo primio tu novu praksu mladoga biskupa.

Biskup Komarica imao je prvi kanonski pohod 14. srpnja 1990. te jekrizmao 125 krizmanika. Krizmao je u Barlovcima 28. lipnja 1992. kadasu bila 82 krizmanika i 16. srpnja 1994. godine 61 krizmanika, ali tomprigodom nije imao redovitu kanonsku vizitaciju. U vremenu kada suvjernici bili prognani, crkva devastirana, a nakon 1995. ni upnik nije vi-e mogao boraviti u upi, biskup Komarica je u dva navrata krizmao ubanjolukoj katedrali i krizmanike iz barlovake upe: 14. srpnja 1996.njih pet, a 19. srpnja 1998. njih osam.

Drugi njegov kanonski pohod Barlovcima bio je 14. srpnja 2002, ka-da je krizmao samo est krizmanika i jo jednog iz banjoluke upe.Duhovni ivot

Od godine 1959. vjeronauk se poeo drati na tri mjesta, a do tadasamo u upnoj crkvi. Osim u upnoj crkvi, to je bilo u grkokatolikoj cr-kvici u Jablanu, te u kapelici u Ojdaniima. To je znatno poboljalo vje-ronaunu pouku, a obuhvatilo je gotovo svu djecu, jer je bilo malo onihkoji su pod utjecajem komunista uskraivali svojoj djeci vjersku pouku.

Godine 1958. upnik fra Franjo Josipovi obnovio je u upi Bratovti-nu svete krunice i uveo moljenje tzv. "ive krunice". Koliko je vjernicimabila bliska ta pobonost govori i podatak da se upisalo ak 370 lanova.

Trei red sv. Franje djelovao je veoma uspjeno. Tako je na Blago-vijest, 25. oujka 1966. primljeno njih 41 u novicijat Treeg reda.

Veoma agilni upnik fra Rafael Lipovac odrao je 30. kolovoza 1964.u upi duhovnu obnovu za sve bogoslove i sjemenitarce i to kako re-dovnike, tako i biskupijske, za cijelu banjoluku okolicu.

upniku su desna ruka bili suradnici zvani prakaraturi, uglavnomstariji ljudi iz svih sela upe. Tako ih je 1964. bilo ukupno 18. Oni su po-magali upniku kod bogosluja, blagoslova kua i polja, te savjetom.

U upi su za Boi bile uobiajene mise zornice, a godine 1965. poelji vjernika prvi puta je sluena misa ponoka. Ljetopis biljei da je do1930. godine misa ponoka bila sluena na Crkvenama.

Vjeronauk se od 1978. drao na jo jednom mjestu u upi: u Dikev-cima. Sveta misa sluila se na tri mjesta: u upnoj crkvi, u Jablanu i uStranjanima.

43

Meutim, crkva nije ba najpogodniji prostor za vjeronaunu pouku.Zato je upnik fra Dujo Ljevar u rano proljee 1978. zapoeo gradnjuvjeronaune dvorane u dvoritu upne crkve u Ramiima, duge 16, a i-roke 6 metara i priveo je sretnom kraju. Radove su izveli domai maj-stori, upljani.

Misije i duhovne obnovePrema crkvenim propisima trebalo bi da se barem svakih deset go-

dina u upi odre puke misije, koje obino traju tjedan dana, kako bi

Sveeniki pripravnici na duhovnoj obnovi u Barlovcima 1964. godine

se temeljitije obnovila vjera i vjersko znanje vjernika. Vrijeme je tobrojnih proppvijedi i stalekih pouka (za djecu, mlade, brane drugove,starije), te intenzivnijeg primanja svetih sakramenata, osobito sv. ispo-vijedi i priesti. Barlovaka je upa u svojoj povijesti imala tri puta pu-ke misije, ali i vie duhovnih obnova.

Prve puke misije bile su u barlovkoj upi 1922. godine, ali o njimanemamo potanjih podataka.

Druge su bile poetkom listopada 1935, a drali su ih oci dominikanci.Tree misije bile su nakon punih trideset godina, od 17. do 24. listopa-

da 1965. Vodili su ih hrvatski franjevci treoreci fra Bono Mazi i fra GrgoSikiri, obojica rodom od Zadra. Misije su veoma dobro uspjele i dugo seo njima prepriavalo. Sve je grnulo na misijske propovijedi, svete sakra-mente i druge pobonosti, na veliki jad komunistikim monicima.

44

upnik je s pravom ponosno zabiljeio da su te misije "najvei dogaajupe pa i banjalukog kraja u zadnja tri decenija"33.

Slijedee godine, 1966. obavljena je obnova misija u tjednu pred blag-dan Porcijunkule, od 27. srpnja do 2. kolovoza. Bila je to prava reprizalanjskih misija i po posjeenosti i po sveanostima. Na zavretak misij-ske obnove doao je banjoluki biskup Alfred Pichler, koji je vodio sve-anu procesiju u upnom dvoritu i vonjaku. No kako bi plodovi mi-sija ostali trajni objavljen je program trajne duhovne obnove upe u e-st toaka, koje bi trebalo stalno promicati i ostvarivati:

a) Euharistijski ivot,b) Trei red sv. Franje,c) Apostolat,d) Vjerska izobrazba (osobito vjeronauk),e) Briga za duhovna zvanja,f) Rad na moralnom popravku.Duhovna obnova u upi obavljena je i 1974. godine pred blagdan

Porijunkule. Voditelj je bio treoredac fra Grgo Sikiri. Slinu trodne-vnu duhovnu obnovu pred Porcijunkulu ili Gospu od anela (zanimlji-vo: narod je taj blagdan ovdje zvao "Gospodanel", kao imenicu mu-kog roda!) 1977. godine vodio je fra imo imi iz Visokoga.

Sveenici - dragulji upe: mlade i zlatne miseMeu najradosnije dane neke upe spadaju svakako mlade mise ka-

da novozareeni sveenici prvi puta slave sv. misu sa svojim upljani-ma. Najvea veina sveenika slavi svoje mlade mise veoma sveano usvojoj rodnoj upi. upa Barlovci dala je dosta sveenika, pa mlada mi-sa nije bila ba rijetkost. No, svaki put bio je nezaboravan doivljaj zamladomisnikovu obitelj i rodbinu, ali i za sav vjerni puk koji ovdje sve-enike izvanredno cijeni. Mlade mise nakon Drugog svjetskog rata bilesu u Barlovcima:

godine 1947. - vl. Tomo Matoevi1958. - vl. Nikola Matoevi1961. - vl. Marko ali1962. - fra Velimir Blaevi1969. - vl. Filip Lukenda341974. - vl. Vlado Lukenda

33 Knjiga spomenica Barlovci (Ljetopis upe Barlovci), u arhivu upnog ureda. I veinu drugih podataka u

ovom poglavlju uzimam iz toga ljetopisa.34

Autor ove knjige krenuo je 1961. godine u sjemenite iz ove barlovake upe. Meutim dvije godine kas-nije, u jesen 1963, cijela je obitelj iz rodne Bukovice odselila u Ivanovac kod Osijeka, a on je i dalje ostaokandidat Banjoluke biskupije. Zato je svoju Mladu misu slavio 30. srpnja 1972. u Ivanovcu, a uBarlovcima je slavio zaviajnu Mladu misu ili sekundicije 6. kolovoza te godine.

45

1984. - fra Ivo Orlovac1986. - fra Boidar Blaevi.

Od ove posljednje prolo je ve punih 18 godina.I slavlje zlatne sv. mise, tj. 50. obljetnica misnitva redovito se slavi kao

znak zahvalnosti Bogu na daru pet desetljea sveenikog djelovanjadotinog jubilarca. No, ta se proslava, to se puka tie, uglavnom oba-vlja u okviru crkve, odnosno svete mise, bez sveanog banketa, kakavje uobiajen kod mladih misa. Na Porcijunkulu ili Gospu od anela, ko-

Procesiju na obnovi misija 1966. predvodi biskup Pichlerja se u barlovakoj upi veoma sveano slavi, 2. kolovoza 1963, bila jesveanost zlatne svete mise kojom je nekadanji upnik fra Anto Hrvatproslavio 50 godina svoga sveenitva. Spomenimo ovdje da su zlatnumisu doekala i dva sveenika-franjevca iz barlovake upe. Prvi je drfra Vid Miljanovi, koji ju je sveano proslavio na Petrievcu 1928. go-dine. U slavlju je sudjelovao i banjoluki biskup fra Jozo Gari tedvadesetak najuglednijih sveenika, franjevakih i biskupijskih, onogavremena. Drugi je fra Viktor aki, ija je 50. obljetnica sveenike slu-be i zlatni misniki jubilej bio 1982. godine. I on je u to vrijeme bio naPetrievcu, ali naalost nemam podataka o njegovu zlatomisnikomslavlju.

Neki obiaji u barlovakoj upiNekih se obiaja sjeam iz svoga djetinjstva, a dio ih je zabiljeio i

Barlovanin mons. Vlado Lukenda, upnik u Prnjavoru. Donosim ov-

46

dje neke od njih kao sjeanje, jer su u novije vrijeme oni nestajali, a iz-gonom vjernika katolika 1995. posve su utrnuli. Vjerujem da e itate-lju biti zanimljivi.

Od vjerskih obiaja valja najprije istaknuti da su katolici redovito ne-djeljom ili u crkvu na sv. misu, bez obzira na to koliko su daleko bili

Sudionici slavlja zlatne mise dr fra Vida Miljanoviasjede (slijeva): Antun uri,fra Filip Paali, biskup fra Jozo Gari, svear dr fra

Vid Miljanovi, fra Petar orkovi, banjoluki upnik Josip Antun Milorad;stoje 1. red: Pero Gapar "ira" u narodnoj nonji, brat laik fra Sabin Slukan, fra

Alfonz Kudri, fra Jozo Markui, fra Anto Mainkovi ml., fra Marijan Jakovljevi,fra Kruno Brki, vl. Ivan Miji, fra Anto eremet;

stoje 2. red: fra Anto Hrvat, nepoznat, fra Berislav Gavranovi, fra Nedjeljko Zubak,vl. Petar Paji, vl. Franjo Prpi

od crkve. Netko bi uvijek ostajao kod kue s malom djecom, kuhati ru-ak i pripaziti na kuu i sermiju (tako smo zvali domae ivotinje).Naveer bi se molila "uovena" tj. zajednika molitva, a kako u to vri-jeme nije bilo struje, redovito se to inilo u mraku, napamet, jer je svaeljad uglavnom znala sve vanije molitve. Netko bi predmolio, a svi biodgovarali. Uz ostale molitve: Oe na, Zdravo Marijo, Slava Ocu, Vje-rovanje, Pozdrav Gospi, preporuke na razliite nakane, molile su se i"Propetije". Ta se molitva molila rairenih ruku, na spomen Isusova ra-zapinjanja na kriu, a molilo se sedam Oenaa, Zdravomarija i Slava-ocu: pet od toga na ast pet svetih rana Isusovih, tj. na objema rukamai nogama te boku, te jo dva na druge nakane. Osim kod veernje mo-litve, to se esto molilo u crkvi, kad bi se dolo malo ranije, prije negopone sveta misa. Molila bi se redovito i "etiri dila koja su dragomBogu mila". To su djelo vjere, ufanja, ljubavi i skruenja ili kajanja. Iz

47

onoga "dila" vidi se da su ovdanji Hrvati katolici u starini bili ikavci.Ljeti bi eljad znala posjedati po travi u dvoritu ili na kakve klupe imoliti, pa bi zakanjeli prolaznik usput mogao sluati brujanje molitveiz svakog dvorita kao zuj roja pela. Na kraju molitve djeca i mlaedjevojke su starijima (roditeljima i ako bi se zatekao kakav stariji gost)ljubili ruke i to vanjsku stranu ake, koju bi onda prinijeli svome elu idotakli ga. Tek po zavretku molitve palila bi se lampa i davala veeraeljadi.

Pristupanje svetim sakramentima uglavnom je bilo redovito. Bila jeiznimka da netko u selu ne bi pristupio boinoj i uskrsnoj ispovijedi ipriesti. Boini blagoslov kua u novije vrijeme obavlja sveenik upratnji prakaratura ili ministranata, dok je to u starini inio prakaratur,a ne sveenik. Tom se prilikom sveenika daruje u novcu ili u naravi.

Oni su desna ruka upnikova - crkveni oci (prakaraturi); snimljeno 1967.

Boi je bio povezan uz lijepe i djeci najdrae obiaje. Na Badnjicu(tako smo zvali Badnji dan, a badnjak u nas nije znaio Badnji dan,nego drvo koje se prislanjalo uz kuu) djeca bi uranila pa bi ila traitibadnjak kod susjeda da ga podignu tj. prislone uz kuu i onda estitajudomainu Badnjicu. Bio je obiaj da svaki domain dan prije usijee uumi badnjak, tj. veu hrastovu ili ljeskovu granu, koja bi se jednosta-vno prislonila uz kuu. Pritom je trebalo ovako pozdraviti: "HvaljenIsus (ali bi se to uglavnom izgovaralo: 'Faljn 'Is'), domaine! estitam tiBadnjicu. Badnjak na kuu, Bog i Gospa u kuu!" On bi onda djecu da-rivao slatkiima, voem i sl. Badnjak bi ostao prislonjen uz kuu do Bo-gojavljenja, tj. do pravoslavnog Boia. ene su znale paziti tko im naBadnjicu prvi dolazi u kuu. Ako na Badnjicu prvi gosti koji u kuu ue

48

bude ensko, bit e na proljee sve same kokice koje e kvoka izlei, aako muko bit e 'oroii.

Na Badnjicu predveer kitio bi se krizban. Jednostavno bi usjekli lje-pu divlju smrekvu i objesili je ili prislonili u jedan kut kue. Okitili biih bombonima zamotanima u arene papire, te sitnim jabukama, a tekkasnije su poeli kupovati ukrasne kuglice. Domain bi u sepetu donioslame u kuu. Tom bi prilikom pozdravio! "Faljn 'Is! esti (tako se izgo-varalo, a znailo bi: estitam ti ili: estitam vam) Badnjica". Svi bi od-govorili "esti vjera i dua". Slami su se najvie veselila djeca. Smjelasu se u njoj igrati, a ponegdje se u toj slami i spavalo. Uslijedila bi dugamolitva kod koje su mlai i djeca kleali na slami, a stariji su sjedili. Ve-era je kao i cijeli dan bila posna, i to jeo se ugnjeeni grah i slatka gi-banica. Obavezno se ilo na zornice, jer polnoke u to vrijeme (prijeDrugog vatikanskog sabora) nije bilo. Peenicu, tj. peeno prase, smje-lo se jesti tek nakon povratka iz crkve.

Na prvi dan Boia pozdravljalo se: "Faljn'Is. esti Boi i sveto Isu-sovo poroenje", a odgovor je bio: "esti vjera i dua!" Na Boi se ni-je ilo nikuda od kue, jer je bio red da cijela obitelj rua zajedno kod

Mlada misa vl. Filipa Lukende 1969. godine

kue. Drugi dan Boia pozdrav je glasio: Faljn'Is! esti Boi i svetiStjepan!", a trei: "Faljn'Is! esti Boi i sveti Ivo!", a odgovor uvijekisti: "esti vjera i dua!". Na Mladijence odn. blagdan Nevine djeice,smjelo se djecu lagano tui tankom ibom.

49

U korizmi se nije pjevalo, niti se sluao radio, kad su "krenuli" prviradioaparati (televizija nije ni postojala). Ako bi se pjevalo, onda bi tobile "svete" pjesme, uglavnom korizmene, i to se pjevanje zvalo kanta-nje (prema latinskom: cantare = pjevati). Na Cvjetnicu bi se djeca umi-vala, pa na mokro lice stavljali latice ljubiica, rascvjetalih voaka ilidrugog cvijea. To smo zvali ljubianje.

Za Uskrs bi se arala jaja. Ne znam ima li to kakve veze s time, alismo Veliku subotu zvali Crvena subota, tonije "Crljena subata". Onispretniji, naroito djevojke, znale bi voskom arati jaja, pa bi to bila pr-ava mala umjetnika djela, jer su se natjecale, tko e to ljepe uraditi.Bio je obiaj ponijeti areno jaje u crkvu i nakon mise potucati se; tkonadjaa odnosio bi i ono protivnikovo jaje i dobivao bi na ugledu. Prijenego bi se na Uskrs bilo to drugo pojelo molio se Oena i Vjerovanje,te bi se jelo od posveenog jela tzv. "prieenje". Na blagoslov se nosiokruh, jaja, meso, mladi luk, sol, itd.

Bilo je razliitih prigoda kada je trebalo poastiti goste. Jedna odnjih je tzv. svraanje. Ono se prakticiralo nakon sv. mise i blagoslovapolja na grobljima u pojedinim selima u proljee. Svraalo se svoju rod-binu i(li) prijatelje iz drugih sela ili iz drugog kraja sela. Kad se misa sla-vi na drugom kojem groblju, onda bi svraali oni koji imaju kue u tomekraju. Bio je sveani ruak i druenje dobar dio popodneva.

Uoi imendana bi se ilo sveara "vjeati". "Prijetilo bi mu se da ega se objesiti, a cilj je bio da se on "otkupi" aenjem, pa je "vjeanje"otpalo.

Djeci je veoma drago bilo paljenje lila uoi svetog Ive. Naime, 23. li-pnja naveer, kad se smrai, na kakvom breuljku blizu kue palile bise lile. Naloila bi se velika vatra od suhoga granja, osuenih smrekavai bujade (paprati), a djeca bi trala okolo, preskakivala vatru odn. era-vicu, kad je plamen splasnuo, nosei u rukama "lile". A lile bi se napra-vile ovako: uzeo bi se deblji tap i djelomino rascijepio. U procjep bise metnulo trijeski, suhe kore od treanja ili kakvog drugog drveta, pai kakve gume, npr. od bicikla, ili stari opanak, a onda bi se na vrhu steg-nulo icom da ne ispada. To bi se sve dobro osuilo na suncu da boljegori. Lile bi se zapalile, a djeca (dakako ne posve malena) s tim su tra