OECD Investment Policy Review of Croatia An Overview Assessment OECD … · 2019. 6. 5. · OECD Investment Policy Review of Croatia An Overview Assessment OECD-ov Pregled investicijske

OECD Investment Policy Review of Croatia An Overview Assessment

OECD-ov Pregled investicijske politike Hrvatske prikaz i procjena

OECD Investment Policy Review of Croatia: An Overview Assessment

OECD-ov Pregled investicijske politike Hrvatske: prikaz i procjena

Please cite the publication as OECD (2019), OECD Investment Policy Review of Croatia: An Overview Assessment, Paris, www.oecd.org/investment/OECD-Investment-Policy-Review-of-Croatia-Overview-Assessment.pdf.

This document was produced with the financial assistance of the European Union. The views expressed herein can in no way be taken to reflect the official opinion of the European Union.

This work is published under the responsibility of the Secretary-General of the OECD. The opinions expressed and arguments employed herein do not necessarily reflect the official views of the OECD or of the governments of its member countries or those of the European Union. This document and any map included herein are without prejudice to the status of or sovereignty over any territory, to the delimitation of international frontiers and boundaries and to the name of any territory, city or area.

© OECD 2019

http://www.oecd.org/investement/OECD-Investment-Policy-Review-of%20Croatia-Overview-Assessment.pdf

│ 3

OECD Investment Policy Review of Croatia: An Overview Assessment

4 │

ORGANISATION FOR ECONOMIC CO-OPERATION AND DEVELOPMENT The OECD is a unique forum where governments work together to address the economic, social and environmental challenges of globalisation. The OECD is also at the forefront of efforts to understand and to help governments respond to new developments and concerns, such as corporate governance, the information economy and the challenges of an ageing population. The Organisation provides a setting where governments can compare policy experiences, seek answers to common problems, identify good practice and work to co-ordinate domestic and international policies. The OECD member countries are: Australia, Austria, Belgium, Canada, Chile, the Czech Republic, Denmark, Estonia, Finland, France, Germany, Greece, Hungary, Iceland, Ireland, Israel, Italy, Japan, Korea, Latvia, Lithuania, Luxembourg, Mexico, the Netherlands, New Zealand, Norway, Poland, Portugal, the Slovak Republic, Slovenia, Spain, Sweden, Switzerland, Turkey, the United Kingdom and United States. The European Union takes part in the work of the OECD. www.oecd.org OECD INVESTMENT POLICY REVIEWS OECD Investment Policy Reviews present an overview of investment trends and examine a broad range of policies and practices affecting investment in the economies under review. This can include investment policy, investment promotion and facilitation, competition, trade, taxation, corporate governance, finance, infrastructure, developing human resources, policies to promote responsible business conduct, investment in support of green growth, and broader issues of public governance. The reviews take a comprehensive approach using the OECD Policy Framework for Investment to assess the climate for domestic and foreign investment at sub-national, national or regional levels. They then propose actions for improving the framework conditions for investment and discuss challenges and opportunities for further reforms. www.oecd.org/investment/countryreviews.htm THE STRUCTURAL REFORM SUPPORT SERVICE OF THE EUROPEAN COMMISSION The Structural Reform Support Service (SRSS) of the European Commission helps EU countries to prepare, design and implement reforms. The support is based purely on demand and is tailor-made for the beneficiary Member State. It takes the form of strategic or legal advice, studies, training and in-country missions by experts. Since 2015, the SRSS has engaged, through the Structural Reform Support Programme or other sources, in more than 760 projects in 26 Member States. https://ec.europa.eu/info/departments/structural-reform-support-service_en

http://www.oecd.org/

http://www.oecd.org/investment/countryreviews.htm

https://ec.europa.eu/info/departments/structural-reform-support-service_en

EXECUTIVE SUMMARY │ 5

OECD INVESTMENT POLICY REVIEW OF CROATIA: AN OVERVIEW ASSESSMENT © OECD 2019

Executive Summary

The Investment Policy Review of Croatia is the fruit of a two-year inclusive process carried out in partnership with the Ministry of Foreign and European Affairs of Croatia, and for which the European Union provided funding. It has been undertaken to provide Croatia with a systematic approach to investment climate reform, using the well-tested methodology of the OECD Policy Framework for Investment (PFI), and accompany Croatia’s application for adherence to the OECD Declaration on International Investment and Multinational Enterprises. In total, the Review is composed of eight chapters.

The main finding is that Croatia has achieved a large degree of policy convergence with the Declaration, building on the various reforms which have underpinned the country’s economic and social progress since independence in the early 1990s. This is true, in particular, in terms of the country’s ability to comply with the principles of openness, transparency and non-discrimination and responsible business conduct that are integral to the OECD approach to investment. Croatia has made great strides in opening up its regime for foreign investment. The statutory regime is more open environment than in most other countries surveyed in the OECD FDI Regulatory Restrictiveness Index. Its degree of restrictiveness is low in comparison with the OECD average and Croatia is at par with the average EU economy. There are few barriers to entry for foreign investors and Croatia makes few exceptions to national treatment of foreign investors.

Capitalizing on the PFI, the Review also studies other policy areas that are of key relevance to Croatia’s overall investment climate, such as investment protection, promotion and facilitation, regulatory framework and practices, and the fight against corruption. On some of these dimensions, the scope for doing better and faster remains important – as proven by the fact that creating an attractive environment for investment, foreign and domestic alike, remains among Croatia’s foremost priorities.

On the one hand, important efforts have been made in providing adequate levels of investment protection, including in respect to intellectual property rights, and in improving dispute resolution mechanisms. In particular, significant progress has been made towards reinforcing the independence and efficiency of the judicial system. With the aim to further encourage investment, Croatia also introduced significant tax reforms in 2018, resulting in greater tax transparency, although the effects of the reform are yet to be fully visible. Efforts have also been made to rationalize the framework for investment incentives with more clearly defined criteria albeit further progress may be required on monitoring and evaluation of their effectiveness. Croatia has also introduced a set of useful and important reforms to strengthen regulatory policy, although an overall policy for better regulation is still missing.

On the other hand, Croatia’s low score in a number of international rankings is a cause of concerns. The administrative burden on businesses, as reflected in the World Bank’s Doing Business indicators, remains rather high and dwarfs entrepreneurial spirits. Steps have been

6 │ EXECUTIVE SUMMARY


taken to reduce it, but progress in implementation has been timid. Similarly, Croatia does not perform very well in the OECD PISA measurement of education achievements. On both accounts, the end result is that Croatia fails to attract enough foreign investment to increase fixed capital formation, accelerate GDP growth, and reach all Sustainable Development Goals. Ensuring implementation of the announced plans to improve the investment climate and the quality of education and training is critical to allowing businesses perceive the difference.

Another sensitive area is corruption. Despite substantial efforts made to reduce opportunities for corruption and limit discretion in public decision-making, it remains a recurrent business concerns. Some elements of a well-functioning and transparent framework for state-business interactions are still missing. In particular, Croatia lacks strong ethical standards for local self-governments. There is also space to improve the governance and foster the integrity of state-owned enterprises and public development finance institutions.

The Investment Policy Review also analyses Croatia’s record in promoting responsible business conduct (RBC). Authorities have undertaken important policy reforms aimed at creating an enabling environment for businesses to act responsibly (e.g. human rights; employment and industrial relations; environment; consumer interests and protection). The Review indicates further steps that would help, such as the active implementation of the OECD Guidelines for Multinational Enterprises and the establishment of an effective and impartial National Contact Point - to promote the Guidelines and resolve RBC issues related to environmental, social and governance issues.

The Government is well aware that private investment can play a role in enhancing Croatia’s growth potential and in improving living standards. For this very reason, a more modern investment promotion platform is needed. The institutional set-up for investment promotion appears fragmented and a more explicit national strategy for investment attraction could help ensure better coordination among the different actors, with no prejudice to specific efforts targeted at activities and regions that require further assistance.

Raising investment further requires a comprehensive and coherent policy package. The OECD Investment Policy Review of Croatia looks at challenges and opportunities for attracting more and better investment and the resulting development impact of that investment.

This booklet documents the overall development context in Croatia since independence in 1991, describing the current economic situation and the main investment policy reform efforts, and identifies specific challenges that hinder investment, economic growth, and well-being. It summarizes the key findings of the Investment Policy Review, including proposals for actions for improving the framework conditions for investment.

CROATIA’S INVESTMENT POLICY FRAMEWORK: ASSESSMENT AND RECOMMENDATIONS │ 7


Croatia’s Investment Policy Framework: Assessment and Recommendations

Context

Croatia has made significant economic and social progress since independence in the early 1990s. A broad range of structural reforms have been designed, enacted and implemented to accomplish the transition from a command economy to a market system. In 2018, Croatia became a high-income country according to the new classification of the World Bank. Increased cooperation with the World Trade Organisation (WTO) and the European Union (EU) in the context of the accession process acted as an external anchor for reforms. Croatia applied to become an EU Member State in March 2003; candidate country status was officially granted in June 2004; accession negotiations started in October 2005 and were concluded in June 2011; the accession Agreement was signed in December 2011; and the Croatian Parliament ratified the accession Treaty in March 2012.

The EU accession process played an important role in strengthening the policy framework for investment, including in the many policy areas covered by the OECD Guidelines for Multinational Enterprises (hereafter: the Guidelines) related to responsible business conduct. The negotiations covered policy areas divided into 35 chapters of acquis communautaire, many of which relevant to a sound investment climate. Croatia notably had to meet EU criteria in areas such as corporate law, governance, intellectual property protection, competition policy, social policy and employment, enterprise and industrial policy, science and research, judiciary and fundamental rights, anti-corruption, environment, and consumer and health protection.

Through this process, Croatia has engaged in many structural reforms. However, Croatia’s economy is still in transition, with slower growth than economies at a similar stage of development such as Bulgaria or Romania. In the industrial sector, for example, the decrease of labour-intensive activities has been a trend in all countries of Central and Eastern Europe over the past ten years. In countries like the Czech Republic or Poland, this change has come with capital deepening, technological advancement and increased value added, leading to a successful reindustrialisation. In Croatia by contrast, the last ten years have seen a stabilisation in manufacturing industry’s share in GDP (after the large 1995-2008 drop) and an increase in the share of low-tech activities within the manufacturing industry.

As a result, challenges remain on the way to accelerating the convergence towards the European Union’s income levels and living standards. Of particular relevance are levels of public and private investment still low for an emerging economy with unmet needs and a trade structure that reflects a still feeble participation in global value chains and a specialization in mass-market and import-intensive tourism services.

Croatia’s GDP per capita (USD 13 237 in 2017) remains one of the lowest in the EU; even when expressed in Purchasing Power Standards (PPS), GDP per capita in 2016 was 48% of the EU average. In addition, economic growth has not equally benefited all

8 │ CROATIA’S INVESTMENT POLICY FRAMEWORK: ASSESSMENT AND RECOMMENDATIONS


citizens. In 2016, according to Eurostat, more than a quarter of people were at risk of poverty or social exclusion, the seventh highest share within the EU. In rural areas, a third of residents were at risk of poverty or social exclusion, above the already significant EU average of 25.5%. The situation is particularly serious in the east and the southeast regions of the country - mainly along the border with Bosnia and Herzegovina and Serbia (areas that suffered the most from the Domovinski rat – the Homeland Wars – in the 1990s). The absolute poverty rate (at USD 5.5/day at 2011 purchasing power parity [PPP] per capita) increased from 4.7% in 2009 to 5.8% in 2015.

Box 1. The Declaration on International Investment and Multinational Enterprises

The Declaration is a policy commitment by Adherents to provide an open and transparent environment for international investment and to encourage the positive contribution multinational enterprises can make to economic and social progress.

The Declaration consists of four elements:

National Treatment: A voluntary undertaking by Adherents to accord to foreign-controlled enterprises established on their territories treatment no less favourable than that accorded to domestic enterprises in the same situations.

The Guidelines for Multinational Enterprises: Recommendations on responsible business conduct (RBC) addressed by governments to multinational enterprises operating in or from Adherents. Adherents commit to promote the Guidelines and establish their built-in implementation mechanism – the National Contact Points (NCPs) to further their effectiveness.

International investment incentives and disincentives: Adherents recognize the need to give due weight to the interest of other Adherents affected by laws and practices in this field; they need to strengthen international co-operation in this area and endeavour to make measures as transparent as possible.

Conflicting requirements: Adherents agree to co-operate so as to avoid or minimise the imposition of conflicting requirements on multinational enterprises.

As of 1 May 2019, all 36 OECD member countries have adhered to the Declaration, as have 12 partner countries: Argentina (22 April 1997), Brazil (14 November 1997), Colombia (8 December 2011), Costa Rica (30 September 2013), Egypt (11 July 2007), Jordan (28 November 2013), Kazakhstan (22 June 2017), Morocco (23 November 2009), Peru (25 July 2008), Romania (20 April 2005), Tunisia (25 May 2012), and Ukraine (15 March 2017).

Achieving the transformation that started two decades ago requires addressing structural challenges and revitalising economic competitiveness. Private investment has a role to play in this agenda. Under the right conditions, domestic and international investment can enhance Croatia’s productive capacity and growth potential, drive job creation and improvements in living standards. Active policies to promote and enable RBC and spur private sector contribution to sustainable development can support Croatia’s economic development. RBC standards focus on the positive contribution of the private sector to economic, environmental and social progress, with a view to achieving sustainable development, while addressing potential and actual negative impacts of business operations.



The Investment Policy Review of Croatia (the Review) looks at challenges and opportunities from the perspective of the investment climate. It assesses Croatia’s policy convergence with the OECD Declaration on International Investment and Multinational Enterprises (hereafter: the OECD Declaration), including the country’s ability to comply with the principles of openness, transparency and non-discrimination and responsible business conduct (RBC) practices (Box 1). Capitalising on the OECD Policy Framework for Investment (Box 2), it takes a comprehensive approach to reform priorities looking not only at the need to increase both domestic and foreign investment but also at ways to increase the development impact from that investment. The Review aims to support Croatia’s reform agenda and the implementation of the Sustainable Development Goals (SDGs) to promote sustained, inclusive and sustainable economic growth, full and productive employment and decent work for all.

Box 2. The Policy Framework for Investment

The Policy Framework for Investment (PFI) helps governments mobilise private investment in support of sustainable development, thus contributing to the prosperity of countries and their citizens. It offers a list of key questions to be examined by any government seeking to create a favourable investment climate. The PFI was first developed in 2006 by representatives of 60 OECD and non-OECD governments in association with business, labour, civil society and other international organisations and endorsed by OECD ministers. Designed by governments to support international investment policy dialogue, co-operation, and reform, it has been extensively used by over 25 countries as well as regional bodies to assess and reform the investment climate. The PFI was updated in 2015 to take into account this experience and changes in the global economic landscape.

The PFI is a flexible instrument that allows countries to evaluate their progress and to identify priorities for action in 12 policy areas: investment policy; investment promotion and facilitation; trade; competition; tax; corporate governance; promoting responsible business conduct; human resource development; infrastructure; financing investment; public governance; and investment in support of green growth. Three principles apply throughout the PFI: policy coherence, transparency in policy formulation and implementation, and regular evaluation of the impact of existing and proposed policies.

The value added of the PFI is in bringing together the different policy strands and stressing the overarching issue of governance. The aim is not to break new ground in individual policy areas but to tie them together to ensure policy coherence. It does not provide ready-made reform agendas but rather helps to improve the effectiveness of any reforms that are ultimately undertaken. By encouraging a structured process for formulating and implementing policies at all levels of government, the PFI can be used in various ways and for various purposes by different constituencies, including for self-evaluation and reform design by governments and for peer reviews in regional or multilateral discussions.

The PFI looks at the investment climate from a broad perspective. It is not just about increasing investment but about maximising the economic and social returns. Quality matters as much as the quantity as far as investment in concerned. It also recognizes that a good investment climate should be good for all firms – foreign and domestic, large and small. The objective of a good investment climate is also to improve the flexibility of the economy to respond to new opportunities as they arise – allowing productive firms to expand and uncompetitive ones (including state-owned enterprises) to close. The



government needs to be nimble: responsive to the needs of firms and other stakeholders through systematic public consultation and able to change course quickly when a given policy fails to meet its objectives. It should also create a champion for reform within the government itself. Most importantly, it needs to ensure that the investment climate supports sustainable and inclusive development.

The PFI was created in response to this complexity, fostering a flexible, whole-of government approach, which recognizes that investment climate improvements require not just policy reform but also changes in the way governments go about their business. Source: www.oecd.org/investment/pfi.htm

Substantial reform and strong economic fundamentals

Croatia's reforms since independence in 1991 have been significant, given the historical context. Croatia rapidly implemented an ambitious reform programme based on the gradual opening of trade and investment and the creation of an open market economy, driven in particular by commitments taken during its World Trade Organisation (WTO) accession negotiations and preparations for its strategic goal of acceding to the European Union (EU). Increased cooperation with the WTO and the EU in the context of the accession process acted as an external anchor for reforms. Croatia acceded to the WTO in 2000 and to the EU in July 2013, making Croatia the 28th member state of the EU.

Croatia's annual gross domestic product (GDP) growth rate has been relatively stable, with the exception of the early 1990s when the war led to a sharp decline in output, and in the years 2008-2014. The global financial crisis strongly affected the trade balance and domestic consumption: between 2009 and 2014, the economy declined by a cumulative 12%, the largest contraction in the EU after Greece. Croatia’s recovery since 2015 has been underpinned by improved overall macroeconomic management, stronger external demand, lower oil prices and increased tourism earnings. Faster-than-planned progress in fiscal consolidation permitted exiting the European Union’s Excessive Deficit Procedure in June 2017, the Croatian National Bank accumulated international reserves, and the banking system remained well-capitalised and liquid, despite the crisis at Agrokor, the country’s largest conglomerate and top employer. Annual GDP growth averaged 2.2% in 2015-17 –slightly higher than the EU annual average (2.1%), but weaker than that of most of other EU central and east European countries.

Foreign direct investment (FDI) trends have followed an upward trajectory. The inward FDI stock first peaked in 2007 at 28 billion EUR (or 60% of Croatia’s GDP), and after a sharp downward adjustment in 2008, following the financial crisis, has recuperated its earlier trend – reaching a new height in early 2018. Today, the share of inward FDI stock stands at 61% of GDP, above the OECD and EU averages (of 39% and 53%, respectively). By contrast, the share of outward FDI stock stands at 11% of GDP, below the OECD and EU averages (of 48% and 62% each), reflecting the fact that foreign firms remain relatively more important in the Croatian economy than Croatian firms’ operations abroad. The relative concentration and volatility of FDI, as well as the potential appetite of Croatian firms to expand abroad may call for greater government attention and more active investment promotion and facilitation policies.



Attracting investment is a key government priority Since the early 2000s, attracting investment has been a top priority of the government, as evidenced by Croatia's national development strategy plans and various governmental documents. The more recent strategies put investment at the heart of the objective to achieve economic development, improved competitiveness and higher productivity. For example, Croatia's latest national programmes involve an ambitious economic and development policy reform package that focuses on boosting competitiveness, employment, and better living standards. However, there is no dedicated FDI attraction or investment promotion and facilitation strategy in Croatia, and different ministries as well as different levels of government tend to adopt individual plans. Investors point to the need for a more comprehensive and long-term vision of the government in the area, which would go beyond the distribution of EU funds and other state support regulated by the Act on Investment Promotion.

Despite on-going efforts to improve the business environment, investment facilitation remains a challenge. Several of the key reforms aiming to reduce administrative burdens and remove key bottlenecks have been delayed. This includes some administrative procedures that are still complex and burdensome – in particular in the area of business and land registration and the receipt of the associated permits, including construction permits, of inspections and para-fiscal charges – as well as their uneven application at the subnational level. Further follow-up is needed on addressing these shortcomings.

Seizing opportunities to further attract and benefit from investment The competiveness of an economy and its capacity to attract investment depend on a number of factors, including macroeconomic stability, the regulatory environment, the skills base, the quality of infrastructure and access to finance. The challenges Croatia faces are widely documented and recognised in primis by the government. The economy suffers from heavy dependence on tourism – roughly a fifth of Croatia's GDP comes from tourism – and an inadequately educated workforce. These features diminish the country’s ability to attract more and better-qualities investment, to develop industries with higher productivity, and to tackle the challenges of export diversification and production upgrade.

Once the industrial powerhouse of the former Yugoslavia, Croatia has transformed into a service-based economy that relies on the low-productivity tourism sector for jobs and income: in fact, Croatia’s economy is by far the most reliant on foreign visitors among its European peers. This is not to deny that tourism and more generally the service sector – which employed nearly 64% of the population and represented two-thirds of the GDP in 2016 – have had so far a strong development impact. But insofar as Croatia remains specialised in the low end of the market and proves unable to upgrade and become an all-year destination, there are risks to the sustainability of economic growth. Over-dependence on one sector increases the vulnerability of Croatia to external shocks as evidenced by the impact of the global financial crisis in 2008-2014.

Diversification is a challenge faced by many economies. The government's national development strategies contain many concrete measures to achieve the goal of making Croatia an attractive and dynamic investment destination, not only a touristic one. The presence of three Croatian companies in the top 1000 listing of fastest-growing companies in Europe compiled by the Financial Times and Statista testifies to Croatia’s entrepreneurial spirit. In the medium run, the ultimate goal of economic policy should be



not investment for its own sake, but rather investment which fosters sustainable and inclusive growth.

Tackling the challenge of low labour market participation and addressing skills shortage Unemployment has come down from the record levels reached during the six-year recession but remains among the highest in Europe, especially for the youth. Against the background of a rapidly aging population and negative net migration flows, low labour force participation rates and high levels of informality concur to explain this fragile social development situation. Reforms have been introduced and implemented, notably to reduce rigidities in employment protection legislation, but active labour market policies remain insufficient to improve the social outlook.

The authorities should take the decisive steps to strengthen labour force participation, particularly among women. Reform of labour law and parental benefits and access to affordable childcare are important, but would not in themselves be sufficient to secure the desired outcome. In addition, structural reforms, encouragement of competition and entrepreneurship, and the strengthening of institutions enabling better functioning of a market economy are preconditions for creating employment opportunities.

The state of the national system of innovation is also a cause of concern. Although educational attainment is almost universal, PISA scores reveal that Croatian youth is ill-prepared to compete in and contribute to the knowledge economy. Business investment in research and development is also rather low by EU standards. An additional problem is the high rate of skilled workforce that keep migrating.

Strengthening SME’s insertion in global value chains Small and medium-sized enterprises (SMEs) are the backbone of the economy in Croatia, in terms of number of enterprises, employment, and turnover. Productivity of SMEs, however, is disturbingly low, and so is the ability of Croatian SMEs to internationalise through export and insertion in global value chains as suppliers to larger multinationals. One reason is that a large number of Croatian entrepreneurs start a business out of necessity and relatively few are motivated by perceived opportunities (indeed the necessity-opportunity ratio is the highest in Europe). Another, and possibly complementary, reason is that the regulatory burden on SMEs is very heavy. Aware of this, the government in May 2017 introduced the obligation to assess any primary and secondary pieces of legislation from the viewpoint of their possible administrative and cost effect on business, especially SMEs.

Boosting state-owned enterprises reform Croatia’s reform agenda initially placed an appropriate emphasis on the corporatisation, liberalisation and privatisation of state-owned enterprises (SOEs), but the reform momentum petered out in the 2000s. SOEs still dominate large swathes of the economy and in particular the infrastructure sectors, including transport, energy, post and communication, and utilities, and also operate in competitive industries such as agribusiness and manufacturing. They suffer from political interference, ineffective governance, poor management, and low efficiency. The high burden they pose on the economy and on public spending weighs on inclusive growth. Many of these enterprises are classified as strategic, which impedes private investment as an important economic stimulator and source of capital for Croatia's innovation, job growth, and competitiveness.



In fact, even the precise contours of this universe are not known with the necessary precision. An EBRD estimate is that in 2017 SOEs controlled 30% of total assets in the economy, contributed 15% of the total revenue, and employed some 73,000 employees, or 5% of the total workforce. According to European Commission estimates, the numbers were even bigger in certain industries: for example, 79% of those employed in utilities and 45% of those employed in the transportation sector were employed by SOEs. The importance of reducing the SOE sector and in improving the management of those that remain in state ownership to enhance economic efficiency and ensure a public sector supportive of growth has been well recognised in Croatia's most recent National Reform Programmes. Unfortunately, limited progress has been achieved so far in selling state assets and in improving corporate governance in those that remain in state ownership.

Key findings

Croatia is largely open to foreign direct investment With a view to enhancing foreign direct investment (FDI) inflows, continuous efforts have been made to reform the regulatory framework under favourable terms in line with the European legislation and other international standards. Croatia is open to foreign investment, with a few formal ownership restrictions, and the key standards of investor treatment and protection are guaranteed under the constitutional law and other laws.

There are no pre-establishment screenings of foreign investment. National treatment of foreign investors in the post-establishment phase is guaranteed, which means that foreign investors, when incorporated and headquartered in Croatia, are considered to be domestic legal entities, with all the rights and obligations that are applied to domestic investors. The few existing de jure exceptions to national treatment are limited to foreign ownership restrictions in a handful of sectors, namely in legal services, freshwater fisheries and air transport.

Other existing barriers to FDI mainly concern conditions imposed at establishment (e.g. local incorporation requirement and reciprocity condition for the establishment of a branch).Such barriers to entry are few, mostly sector-specific and are typically limited in their scope, applying almost exclusively to investors from outside the European Union or the European Economic Area (EEA) or to investors from countries which are not WTO members.

For instance, foreign ownership of real estate is unrestricted for investors from the EU, while it is conditional on reciprocity for others, with the exception of specific real estate and protected nature reserves. Nevertheless, even in the absence of reciprocity between Croatia and the country of origin of the purchaser, the foreign investor can incorporate a company with its seat in Croatia, which can, subsequently, acquire real estate in Croatia. Access to agricultural land is so far limited to leasehold but, following expiry of the transitional period granted by Croatia's Accession Treaty with the EU, foreign ownership of agricultural land will become in 2020 unrestricted for investors from the European Union.

Croatian law also does not impose performance requirements on or mandate employment requirements to foreign-owned established investors, nor are senior management or board of directors positions mandated in private companies, except in the banking sector, where there is, in addition to an assessment of adequate knowledge and skills required to manage a bank, a legal requirement for at least one member of the management board of a credit institution to be fluent in speaking and writing in Croatian, and in audit firms,



where the majority of members of the management board need to be licensed auditors in Croatia or another EU Member State, and one member needs to be fluent in Croatian. In line with the principles and standards of the OECD Declaration, Croatia does not either impose conflicting requirements on multinational enterprises (MNEs) operating simultaneously on the Croat territory and in other countries.

As a result, Croatia is among the most open economies to FDI (Figure 1). Its degree of FDI regulatory restrictiveness is low in comparison to the OECD average, as well as against the average of non-OECD economies that have adhered to the Declaration, according to the OECD FDI Regulatory Restrictiveness Index. Croatia is at par with the average EU economy under this indicator. As such, any possible difficulty in attracting FDI is unlikely related to the regulatory environment for foreign investors. Croatia is largely open to foreign investment and generally treats domestic and foreign investors alike.

Despite this openness, Croatia suffers from shortcomings that investors say they experience when establishing a business and in the day-to-day running of their business operations as documented by Croatia's performance in international rankings. Croatia’s overall rankings in the World Bank’s Doing Business 2019 edition (58th globally, behind most European Union countries but also some of non-OECD countries which are recent Adherents to the Investment Declaration such as Kazakhstan (30th)) suggests that there is room for rendering administrative procedures speedier, more transparent and effective, and for improving the overall quality and transparency of public governance.

Figure 1. OECD FDI Regulatory Restrictiveness Index, 2017

* This designation is without prejudice to positions on status, and is in line with United Nations Security Council Resolution 1244/99 and the Advisory Opinion of the International Court of Justice on Kosovo’s declaration of independence. Source: OECD FDI Regulatory Restrictiveness Index, www.oecd.org/investment/fdiindex.htm.

Perception of corruption also remains high and not only by regional standards (Croatia was ranked 57th out of 180 economies in the Transparency International’s Corruption Perception Index in 2017). When compared with other non-OECD countries which recently became Adherents to the OECD Declaration, Croatia performs much better than countries such as Kazakhstan (122nd) and Ukraine (130th). It is nevertheless below other

OECD average

NON-OECD average

0.00

0.05

0.10

0.15

0.20

0.25

0.30

0.35

0.40

0.45

Ph

ilip

pin

es

Sa

udi

Ara

bia

Chi

na

Indo

nes

iaM

ala

ysia

Jord

an

New

Zea

lan

dIn

dia

Lao

Pd

rM

exic

oR

ussi

aM

yan

mar

Tu

nisi

aIc

ela

nd

Can

ada

Au

stra

liaK

ore

aV

iet N

am

Ukr

ain

eIs

rael

Ka

zakh

stan

Au

stri

aB

razi

lU

nite

d S

tate

sN

orw

ay

Ky

rgyz

Re

publ

icS

witz

erla

nd

Pe

ruM

ong

olia

Po

lan

dM

oro

cco

Eg

ypt

Tu

rke

yS

we

den

Chi

leS

ou

th A

fric

aC

amb

odia

Japa

nIt

aly

Slo

vak

Rep

ublic

Alb

ania

Cos

ta R

ica

Fra

nce

Ire

lan

dS

erb

iaB

elg

ium

Uni

ted

Kin

gdo

mC

roa

tiaD

enm

ark

Gre

ece

Arg

entin

aH

ung

ary

Bo

snia

and

He

rzeg

ovin

aM

onte

negr

oC

olo

mbi

aG

erm

any

Nor

th M

ace

do

nia

Sp

ain

Lat

via

Lith

uan

iaF

inla

ndE

sto

nia

Net

herla

nds

Cze

ch R

ep

ublic

Rom

ani

aS

love

nia

Po

rtu

gal

Lux

em

bour

gK

oso

vo*

OECD FDI Regulatory Restrictiveness Index (open=0; closed=1)

http://www.oecd.org/investment/fdiindex.htm



non-OECD Adherents to the Declaration such as Costa Rica (38th). While an open environment for foreign investment is important, this is not the only incentive to which FDI responds. Foreign investors are equally affected by deficiencies in the overall business environment impinging on domestic investors too.

Protection of investment The protection of investment, combined with effective enforcement mechanisms, is an important pillar of a sound investment climate. Protecting investors from improper treatment can lower their perception of risk for new investments, and investors who perceive lower risks will generally make capital and resources available at a lower cost and with longer amortisation periods.

Croatia's domestic framework provides investor protection aligned with international standards but could benefit from a justice system more responsive to the needs of business and people Croatia has pursued a comprehensive reform agenda encompassing protection of ownership and other rights. Property rights and regulations on acquisition, benefits, and use of property are well defined. Croatia has also a modern system of intellectual property rights that is aligned with the EU norms and standards. Progress in reforming the judiciary has been steady over the past ten years, in particular towards strengthening the independence and professionalism of the judiciary. The government has also taken a number of steps to streamline the workings of the judicial system, including by rationalising the courts’ network, making capital investment and deploying modern information technologies, and promoting mediation as an alternative method of dispute resolution. As a result, Croatia now offers an increasingly efficient and professional judicial system. According to the 2018 EU Justice Scoreboard, Croatia had in 2018 rates of case efficiency for civil, commercial, administrative and other cases comparable with other EU member states.

There is nevertheless room for improvement. For example, professionalization is still insufficient, especially at local level. The implementation of e-procedures in the court is progressing, though more slowly than expected. Backlogs in the courts are decreasing but remain sizeable. As result, there is still an overall perception that courts are slow in processing cases; that judicial procedures are complex; that frequent amendments in the text of the laws often result in varying interpretations among judges. There is scope for further strengthening Croatia's judiciary to stimulate investor confidence. This includes further reducing delays in court decisions, even if Croatia does not position itself too badly compared to other EU countries, being somewhere in the middle of all EU member states. More intensive continuous training for judges in emerging areas of law should also result in greater court practice consistency. Initiatives to facilitate the use of out-of-court methods of dispute resolution also need to be followed through.

Property registration is another issue. Stakeholders consulted in the process of this Review highlighted that further progress in improving land and property registration remains important to improve the country’s competitiveness. A dual system still governs the management of real estate data in Croatia, with the cadastre as a separate entity from the land registry. Reform is nevertheless in motion. The government has moved towards consolidating the land registry and cadastre systems under a single administration by end 2020 following OECD good practices. If realised, it is hoped that the reform will lead to a



significant reduction in the number of procedures arising from the currently applicable regulations, and thus facilitate registration.

A large but outdated network of investment treaties adds protection for investors but requires active management As many other countries, Croatia grants additional and preferential protections based on investment treaties to some investors from a broad range of countries. These treaties, which nominally cover around 70 jurisdictions and a large share of Croatia’s inward and outward FDI stock, were concluded within 15 years, beginning immediately after independence. The treaties bear the hallmarks of agreements concluded at a time when few treaty-based claims had been brought, awareness of treaty implications was low among governments, and belief in benefits of treaties was greater than it is today.

Twelve treaty-based claims brought against Croatia since 2013 have sharpened Croatia’s understanding of the implications of its investment treaties, the risks associated with their loose drafting and generous provisions, and the restrictions of its policy space and fiscal costs associated with defence against claims. While Croatia remains committed to its treaties, it endeavours to better balance investor protection and the right to regulate in the public interest through amendments. It has also begun considering the conclusion of new treaties with countries where Croatian investors operate.

Investment promotion and facilitation Croatia has been relatively successful in attracting FDI, although investment has been primarily directed at the financial services, as well as real estate, accommodation and construction sectors. Privatisations and mergers and acquisitions (M&A) have been the most prominent channel for investors entering into Croatia with greenfield FDI playing a less prominent role with potential implications for job creation. In addition, the country has been affected strongly by the financial crisis and the subsequent FDI reversal.

In order to minimise the risks associated with high concentration of FDI in a few sectors and to ensure broad-based benefits to the local economy, e.g. in terms of high-quality jobs, innovation or regional development, Croatia faces the challenge in promoting and facilitating investment more effectively, in particular into new sectors and greenfield projects. Well-designed and implemented policies of that kind can help Croatia attract investment into most productive uses and support several objectives such as economic diversification; boosting the indigenous business sector; enhancing access to technology and knowledge transfer; intensifying integration into the global value chains.

A more effective coordination on investment promotion and facilitation is needed In this regard, the lack of strategic guidance on FDI objectives and development targets for Croatia and a fragmented and evolving institutional framework may complicate promotion efforts. This is reflected in the absence of a single, overarching strategy for investment promotion linked to well-defined national development objectives. Investment promotion and facilitation in Croatia tends to focus on the provision of investment incentives for firms and disbursement of EU funds and do not necessarily encompass a whole-of-government approach. Individual ministries at central level of government, as well as local self-governments, tend to have separate strategies that are not necessarily coordinated.



The on-going work to develop a national development strategy could be treated by the government as an opportunity to clarify the role that FDI attraction can play in meeting Croatia’s development goals, and followed up with further more specific measures. In addition, the strategy could also be taken as an opportunity to improve the interactions at different levels of government in the area of investment promotion and facilitation.

The institutional fragmentation may in particular compromise the efficiency of the system. For example, the division of tasks at the central government level, which was in place until January 2019, between the Agency for Investment and Competitiveness (AIK, Agencija za investicije i konkurentnost) and HAMAG-BICRO was atypical among OECD countries. Even if staff of the now defunct AIK considers that AIK was the national IPA, de iure competencies were divided between the two agencies according to the Act on Investment Promotion, and they both provided similar information and services to investors.

The coordination between the Ministry of Economy Entrepreneurship and Crafts and the Ministry of Foreign and European Affairs in the area could also be strengthened, in particular to leverage the use of embassies abroad. Coordination among the various bodies at the sub-national level is also a challenge. It remains to be seen if the transfer of the former AIK’s staff and activities into the Ministry of Economy Entrepreneurship and Crafts can help foster coordination among the various bodies or, in fact, turn out counter-productive, depending on the new department’s final role, organisation, resources, and relations with other government bodies. Certainly, the government could try to use the recent institutional change to reflect more thoroughly on the goals and articulation of its FDI attraction policy with the aim to bolster Croatia’s investment promotion and facilitation efforts.

Despite progress, administrative burdens remain a problem Several reforms have aimed to reduce the administrative burden and remove some key bottlenecks. In particular, the government has developed several plans to progress on administrative simplification, each of them using the standard cost model (SCM) methodology. Despite certain delays, implementation is progressing, with about 75% of the measures identified in 2017 and 2018 addressed. For 2019, 314 additional measures to be streamlined have been identified, relating primarily to the simplification in tax and accounting administration, employment procedures for foreign employees, e-procedures in the court system, streamlining of customs procedures by integration of customs and tax departments, e-procedures and e-registers in environment protection. According to the government, the implementation of all plans for years 2017-2019 will require changes to 158 regulations by end of 2020, suggesting an ambitious reform agenda.

Yet, despite improvements, investment facilitation remains a challenge, as suggested, for example, in the World Bank’s Doing Business rankings, in which Croatia scores rather poorly in relation to business and land registration and construction permits. The introduction of the quasi one-stop shop (OSS) service for establishing limited liability companies in 2004, HITRO.HR, has reduced the average time spent on the process. Yet, several factors still hinder the business registration process (e.g. the necessity to validate the name of the company with a judge), resulting in average times spent on the procedure in some Croatian cities, such as Zagreb, above the OECD average.

Advancements in the use of e-permitting services, several of which are already available or being rolled out, and the extension of OSS service to include access to a greater number of public bodies and procedures, can be steps in the right direction. Progress in



other areas considered key by business, including getting construction permits and paying taxes (including parafiscal charges) will also be critical to ensure that the perception of poor business climate in Croatia changes with time. More generally, a greater focus on investment facilitation in Croatia and further progress on improving regulatory quality will be an important part of the process to ensure that poorly designed regulations do not continue accumulating, putting undue burdens on firms in the future.

The transparency of the tax system and of the framework for investment incentives has significantly improved With the aim to encourage entrepreneurship and attract investors Croatia introduced significant tax reforms in 2018, resulting in better tax transparency. A number of measures are also in place or planned to reduce the administrative burden of paying taxes. With a view to enhancing investment in certain targeted activities, efforts have also been made to rationalise the regulatory framework for investment incentives with more clearly defined eligibility criteria. The legislation provides for different incentive measures for investors (domestic and foreign) who undertake investments in certain zones (e.g., entrepreneurial and free economic zones) or activities that are deemed to contribute positively to sustainable economic development, job creation, and innovation.

In the future, Croatia will face a challenge of moving away from special regimes for selected investment and of improving its overall investment climate. This will involve broadening investment facilitation efforts, i.e. reducing the costs for establishment and operating business, while making investment promotion efforts, via investment incentives and other state support, more targeted. Better monitoring and ex post evaluations of public interventions will play an important role in this process. Last but not least, the authorities can face a challenge in transiting from an approach to FDI attraction based on removal of restrictions to FDI to the use of active investment policies that aim not only to maximise the investment value but also to promote sustainable development. In this task, it will find itself balancing the views of business, civil society and other stakeholders as well as goals of investment attraction with responsible business conduct; and a greater reliance on evaluation of socio-economic effects of various policies can become a useful tool to support the decision-making process.

More generally, closer monitoring and evaluation in the area of investment promotion and facilitation, including the allocation of investment incentives, can provide the government with key insights to improve its policies over time. As such, a recent study commissioned by the Ministry of Economy, Entrepreneurship and Crafts to undertake cost-benefit analysis of the entrepreneurial zones, located in nearly each Croatia’s county, is a positive development and could be extended to study all investment incentives and assistance by investment promotion bodies.

Public governance The quality of public governance has a significant influence on the climate for business and investment. Poorly designed or loosely applied regulations can slow business responsiveness, divert resources away from productive investments, hamper or delay entry into markets, reduce job creation and generally discourage entrepreneurship. Nothing contributes more to investor confidence about regulation than predictability and that rules achieve their stated objectives. The quality of public services also significantly influences the investment climate. Integrity is also a crucial determinant of a favourable investment climate.



The legal framework for better regulations is improving but there is room for further progress There has been important improvement in the quality of regulations in Croatia. For example, the legal framework for consultations is among one of the most developed among the EU member states. A new law has strengthened the quality of ex ante review of regulations. In the absence of formal processes that apply to secondary regulations, however, quality is affected. In addition, Croatia has not yet developed a systematic approach towards ex post evaluations Further advances in extending good regulatory practices to secondary regulations, conducting targeted ex post reviews, focusing on the performance of regulations or specific sectors, as well as ensuring greater homogeneity in application and enforcement of regulations at the national and sub-national level can help reduce administrative burdens and improve the quality of regulations in the future.

Even more importantly, ensuring that these rules and requirements are respected in practice remains a challenge. For example, while the consultations on the Labour Act amendments took a year, the whole tax package was discussed in less than three days. Practices vary from Ministry to Ministry and the conduct of Regulatory Impact Assessment (RIA) is often perceived within state administrations as a legal requirement and secondary task, with implications for quality. Some stakeholders have also raised an issue of unequal access of different groups to the legislators. This may be related to the overall low trust in the government, according to polls, and a critical attitude towards its effectiveness (over 80% of Croatians reported not to trust the government in 2018).

Croatia's rather complex administration structure impairs the investment climate The quality of Croatia's public governance also suffers from a rather complex and multi-layered network of public administrations. Such a multi-layered public administration creates a cumbersome and confusing environment for businesses and individual entrepreneurs who have to navigate through it. Streamlining this structure would help reduce red tape and disparities in regulation and in the scope and quality of public services. Better public administration would have high payoffs in boosting medium-term growth. Yet, caution needs to be exercised when undertaking such reforms. As the recent abolition of the Agency for Investments and Competitiveness demonstrates, it is critical that the government reflects on solutions that allow continuity of the work of the affected institutions and how the reform may affect the government’s effectiveness prior to implementing such changes. Otherwise, uncertainty and disruption may have negative effects.

Public integrity and corruption Croatia has made important strides in reducing opportunities for corruption and limiting discretion in public decision-making. At the central level, appropriate standards of integrity are mostly in place and obligations to report personal assets and liabilities are now the prevalent rule. Legislation is also in place to assure transparency of political parties funding. The development of eGovernment services and other approaches is progressing. The legislation governing public procurement has been amended on several occasions, with each version enhancing transparency and control. Reforms aimed at fostering the integrity of state-owned enterprises (SOEs) are also progressing, though more slowly than scheduled.

Significant developments have also taken place to strengthen the efficiency of law enforcement agencies. Croatia’s criminal law against corruption largely meets the



standards of the Council of Europe, EU and UN, and the establishment of USKOK – the Office for the Suppression of Corruption and Organised Crime attached to the State Attorney General's Office and which combines detection, investigation and prosecution of corruption into one law enforcement body – has led to a large number of successful prosecutions and asset confiscations. Investors have acknowledged these achievements: In 2017, 60% of business respondents operating in Croatia thought that corrupt people or companies would be caught, much above the EU-28 average of 43%.

As a result, Croatia is one of the best performing countries among members of the OECD Anti-Corruption Network for Eastern Europe and Central Asia (ACN), a network that supports countries of Eastern Europe and Central Asia in their efforts to prevent and fight corruption. When compared with non-OECD countries that recently became Adherents to the Declaration, Croatia, in the latest Transparency International’s Corruption Perception Index, ranks 57th, much better than countries such as Kazakhstan (122nd) and Ukraine (130th).

Despite the many encouraging steps taken, corruption is perceived to be widespread. Some elements of a functioning anti-corruption framework are still missing. In particular, considering the vulnerability of the local and regional governments to undue influences, Croatia should take additional actions to promote stronger ethical standards among local governments. As local officials and employees are, with a few exceptions, not bound by any integrity standards, this may easily lead to conflicts of interest or abuses of favouritism. Furthermore, while Croatia has made concrete efforts to improve the political funding system, notably by imposing limitations on donations and subjecting political parties to disclosure of financial resources and auditing, lobbying activities have not yet been addressed.

Fostering the integrity of SOEs also requires further attention. Measures to improve corporate governance in SOEs have been implemented, but progress to improve their integrity has been slow. Given that SOEs are still present in many sectors of the economy and that corruption in the SOE sector is still perceived as pervasive, additional steps should be taken to make SOEs more transparent and ensure a level playing field. Addressing other shortcomings, for example in the area of business integrity in the private sector, which weaken Croatia’s efforts to prevent corruption, is also needed. Although Croatia is on track to addressing some of these shortcomings with the recent enactment of a whistle-blower protection law, which requires companies with more than 50 employees to establish internal channels for reporting of irregularities, adoption of such mechanisms is yet to be secured. Continuous participation in the ACN will further support Croatia’s efforts to prevent and fight corruption.

Promoting responsible business conduct as a strategic choice to enhance attractiveness and sustainable development Promoting and enabling responsible business conduct (RBC) is vital to attract and retain quality investment and ensure that business activity contributes to broader value creation and sustainable development. Internationally recognised RBC principles and standards such as the OECD Guidelines for Multinational Enterprises set out an expectation that all business avoid and address negative impacts of their operations, while contributing to sustainable development where they operate.

RBC is not a new topic in Croatia. Businesses in particular have been an important vehicle for RBC promotion in the country, spearheading multi-stakeholder initiatives, developing materials and organising events aimed at raising awareness and understanding of RBC. The Croatian accession process to the EU involved an intensive period of



reforms in areas related to RBC. Fundamental rights are protected under Croatian law, and human and labour rights and the environment are generally well-respected. As mentioned above, significant efforts have also been made to combat corruption.

The Government has also undertaken efforts to promote RBC in its role of economic actor, for example through transposition of EU Directives 2014/25/EU and 2015/24/EU as related to public procurement which give more prominence to environmental and social criteria. Reforms aimed at fostering the integrity of state-owned enterprises (SOEs) are also progressing, though more slowly than scheduled.

Despite significant progress, challenges with implementation of legislation remain in some areas. As noted above, perceptions of corruption remain high and weighs on Croatia’s attractiveness to investors. There is scope to increase the participation of women and minorities in the labour market. Additionally, while environmental protection has long been a focus of the Croatian government, there is a risk that negative social and environmental impacts in relation to energy projects and industrial waste could pose a threat to biodiversity and sustainability of key sectors of the economy such as tourism. Implementation of RBC principles and standards could contribute to addressing these risks.

Countries which are Adherents to the OECD Declaration are required to set up a National Contact Point (NCP) for the Guidelines. NCPs are created to further the effectiveness of the Guidelines, and Adherents are required to make human and financial resources available to their NCPs so they can effectively fulfil their responsibilities, taking into account internal budget priorities and practices. In addition to promoting the Guidelines, NCPs contribute to the resolution of issues that arise relating to their implementation in specific instances. Croatia’s NCP is envisioned to be a two-tier body, consisting of a full-time NCP, staffed with two full-time members and located in the Ministry of Foreign and European Affairs, and a multi-stakeholder group, composed of representatives from trade unions, NGOs, businesses and government ministries. Whereas the full-time NCP will deal with day-to-day operations of the NCP, administrative matters, and the promotion of the Guidelines, the multi-stakeholder group will provide technical advice on RBC-related matters and serve as a platform for high-level engagement.

Summary and recommendations

Attracting more and better investment, including foreign direct investment, takes central stage in the national development goals. The authorities have made strides in opening the country to international investment. The exceptions to national treatment are few. Other barriers to foreign direct investment mainly concern conditions imposed at establishment (e.g. local incorporation requirement and reciprocity condition for establishment of a branch). Such barriers are few, mostly sector-specific, and typically limited in their scope, applying almost exclusively to investors from outside the EU or the European Economic Area (EEA) or to investors from countries that are not WTO members. As a result, Croatia’s degree of restrictiveness is low in comparison to the OECD average, as well as against the average of non-OECD economies that have adhered to the Declaration, according to the OECD FDI Regulatory Restrictiveness Index.

The key standards of investor treatment and protection, including with respect to intellectual property rights, are guaranteed under the constitutional law and other laws. Progress in reforming the judicial system has been steady over the past ten years, in particular towards strengthening the independence and professionalism of the judiciary, although there is room for improvement.



Steps have also been taken to reduce the administrative burden on businesses, albeit progress has been slow. There is also still scope for improving the quality and coherence of the regulatory process, including through systematizing the process of ex post regulatory reviews. Croatia also faces challenges in promoting investment more effectively in the absence of a single, overarching promotion strategy and against the background of an institutional set-up which is fragmented. Significant efforts have been made to combat corruption but the country still suffers from a negative image with respect to its capacity to reduce corruption and other forms of misconduct, calling for additional measures, particularly at local level.

As related to responsible business conduct, positive reforms have been undertaken in many policy areas covered by the Guidelines for Multinational Enterprises. The EU accession process played a key role in strengthening Croatia’s RBC framework. Fundamental rights are generally protected under Croatian law, and human and labour rights and the environment are generally well-respected. The government, in its role of economic actor, also promotes RBC expectations, for example in its legislation on public procurement. Despite significant advances, challenges persist in practice in some areas, for example with respect to the participation of women and minorities in the labour market or in the area of environmental protection. The establishment of a strong NCP will further raise awareness of RBC in Croatia, support implementation of RBC standards by businesses, and contribute to improved accountability.

Box 3. Policy recommendations

Investment protection

Continue efforts to improve the functioning of Croatias court system. Building on recent reforms, further improvements in the capacity of the courts to deal with private sector cases will likely boost confidence of businesses and the general public in the judiciary. This may include additional compulsory training for judges, further digitalisation of court procedures, and further promoting out-of-court settlement.

Enhance dispute resolution mechanisms. Establishing a dispute avoidance mechanism, tailored specifically to business needs, such as a Business Ombudsman, would help expedite the legal process and reduce the cost to businesses and citizens.

Continue and enhance efforts to manage existing treaties and associated exposure. Treaties with vague provisions concluded by Croatia in the past, including those subject to unwanted interpretations in ISDS, should be updated to current standards by amendments, clarifications – for example through joint interpretations –, replaced, or if appropriate, terminated by consent or unilateral action to manage exposure and safeguard the right to regulate in the public interest.

Engage in international efforts to balance treaty-based investor protection and associated governance mechanisms. Croatia should engage actively in current efforts at international level to balance investor protection and the right to regulate, and contribute its experience.

Investment promotion and facilitation

Establish a consistent and unified institutional and policy framework for investment promotion and facilitation encompassing all relevant entities with the



ultimate goal of maximising synergies and effectiveness, eliminating duplication of efforts and giving clarity to investors. This could involve endowing one government body with adequate resources and capacities to perform such functions and ensure that it coordinates its efforts with other relevant bodies at the national and subnational level. Regardless of the legal status of such a body, the government should clearly outline its objectives and the planned course of action to reduce uncertainty.

Focus efforts on effectively streamlining administrative procedures, in particular in the area of starting a business, getting construction permits and paying taxes (including para-fiscal charges). This requires that these efforts are conceived in a way that reduces the heterogeneity of practices across different levels of government. It also involves setting clear, procedure-specific deadlines and monitoring progress to ensure implementation within the planned timeframes.

Introduce and improve systems of monitoring and evaluation of Croatia’s investment promotion and facilitation programmes, including investment incentives regimes. In that context, establish formal channels of consultation between the tax authorities and other stakeholders to allow for a comprehensive view of costs and benefits of the current system. While Croatia has made strides towards enhancing the transparency of its tax and incentives system, analysis to assess its effectiveness has been so far lacking.

Public governance and corruption

Continue improving regulatory quality in the country, in line with the recommendations of the 2019 OECD Regulatory Policy Review of Croatia. This applies to the processes pertaining to creating secondary regulations and the use of ex post regulatory reviews.

Continue anti-corruption efforts, notably by perfecting Croatia’s public integrity framework as foreseen in the Anti-Corruption Strategy 2015-2020. This could include: developing comprehensive codes of conduct for officials at regional and local level, as well as a code of conduct for parliamentarians, and ensuring corresponding accountability tools and dissuasive sanctions for potential violations of such codes; regulating lobbying activities; strengthening the capacity of existing control mechanisms with respect to public procurement.

Strengthen the integrity framework for state-owned enterprises (SOEs). Despite that measures to improve corporate governance in SOEs have been adopted in 2017 and that implementation has progressed since then, SOEs still suffer from political interference and conflicts of interest.

Take action, as appropriate in cooperation with business organisations and other stakeholders, to improve awareness among companies, including small and medium enterprises, which are traditionally at high risk of bribe solicitation by public officials, as well as SOEs, of Croatia’s new whistle-blower protection legislation, and to advise and assist companies in their efforts to establish internal channels for reporting irregularities through, for example, the development of seminars, guidelines and other forms of guidance. Making anti-corruption compliance part of one’s corporate culture is the best way to prevent corrupt acts before they happen.



Signal progress in the fight against corruption to the public and businesses. Increasing raising awareness efforts is of much importance to close any perception gap about actions already taken and reforms in the pipeline. A targeted communication strategy for the public through an on-line platform is in the offing but needs to materialize in practice.

Responsible business conduct

Establish an effectively functioning NCP to further the effectiveness of the Guidelines. All Adherents to the OECD Declaration have an obligation to establish an NCP, in accordance with the Decision of the Council on the OECD Guidelines for Multinational Enterprises. Croatia should ensure that the decision-making process in the NCP is well-defined and clear, particularly as related to the respective roles of the two main NCP bodies.

Actively promote the Guidelines and the NCP among businesses operating in Croatia and Croatian companies operating abroad, as well as among trade unions, workers' organisations and civil society representatives, including measuring business awareness and commitment to implement the Guidelines. Raising awareness of the Guidelines, as well as RBC principles and standards among all relevant stakeholders is an important aspect of ensuring that the NCP can effectively fulfil its mandate.

Take a proactive approach to engage with all stakeholders, in particular trade unions and civil society organisations. Croatia has consulted with stakeholders on the plans for the NCP, and plans to involve various stakeholders in the activities of the NCP through a multi-stakeholder group. However, NGOs and trade unions are currently underrepresented in plans for the multi-stakeholder group. Engaging with all stakeholders is key to building confidence.

Undertake a capacity building exercise for the NCP within one year after adherence and, in that context, report back to the OECD on the progress made in implementing the recommendations made to improve the effective functioning of the NCP. Particular attention should be paid to ensuring that the decision-making process in the NCP is well-defined and clear, particularly as related to the respective roles of the two main NCP bodies.

Promote the use of the OECD due diligence guidances by enterprises operating in or from Croatia, through active support to these enterprises in implementing the recommendations of the due diligence guidances, and ensure the widest possible dissemination of the various sector guidance and their use by various stakeholders. Countries that adhere to the OECD Declaration commit to also adhere to all of the related OECD legal instruments aimed at supporting the implementation of the OECD Guidelines, including the OECD due diligence guidances. Promoting and supporting implementation of these instruments will contribute to facilitate businesses in meeting RBC expectations in Croatia.

Promote policy coherence and improve coordination on RBC-related policies within the government. In particular, developing a National Action Plan on RBC in co-operation with relevant stakeholders including businesses, trade unions and civil society organisations could be useful in this regard. Policy coherence is crucial to ensure effective design and implementation of policies to promote RBC.



Table of contents of the OECD Investment Policy Review of Croatia

CHAPTER 1. ASSESSMENT AND RECOMMENDATIONS Substantial reform and strong economic fundamentals Key findings Summary and recommendations

CHAPTER 2. INVESTMENT TRENDS AND SUSTAINABLE GROWTH IN CROATIA

Croatia’s economic development Foreign investment trends Outlook and policy recommendations Notes References

CHAPTER 3. CROATIA’S COMPETITIVENESS: CHALLENGES AND OPPORTUNITIES

Trade patterns and integration into regional and global value chains Enterprise reform Labour markets and skills The innovation system The state of infrastructures Outlook and policy recommendations Notes References

CHAPTER 4. CROATIA’S REGULATORY FRAMEWORK FOR INVESTMENT AND NATIONAL TREATMENT

Croatia is open to foreign direct investment Croatia has few exceptions to national treatment of foreign-controlled enterprises Starting and operating a company remain cumbersome according to business surveys Outlook and policy recommendations Notes References

CHAPTER 5. THE PROTECTION OF INVESTMENT IN CROATIA The domestic legal framework International investment agreements Outlook and policy recommendations Notes References

CHAPTER 6. INVESTMENT PROMOTION AND FACILITATION IN CROATIA

National strategy and the institutional set-up



Investment facilitation and administrative simplification efforts Croatia's incentives scheme for investors Outlook and policy recommendations Notes References

CHAPTER 7. PUBLIC GOVERNANCE Regulatory quality Corruption Outlook and policy recommendations Notes References

CHAPTER 8. PROMOTING AND ENABLING RESPONSIBLE BUSINESS CONDUCT AS A STRATEGIC CHOICE

Croatia’s Plans for Establishing an NCP General policies for promoting responsible business conduct Policies in specific areas covered by the Guidelines Responsible business conduct and the state as an economic actor Outlook and policy recommendations Notes References

ANNEX A. CROATIA’S EXCEPTIONS TO THE OECD NATIONAL TREATMENT INSTRUMENT ANNEX B. MEASURES REPORTED FOR TRANSPARENCY BY CROATIA ANNEX C. ADDITIONAL FIGURES AND TABLES FOR CHAPTER 2

│ 27

OECD-ov Pregled investicijske politike Hrvatske: prikaz i procjena

28 │

ORGANIZACIJA ZA GOSPODARSKU SURADNJU I RAZVOJ Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) jedinstven je forum u kojem vlade surađuju kako bi riješile gospodarske i socijalne izazove globalizacije te izazove globalizacije za okoliš. OECD je i predvodnik napora za razumijevanje i pomoć vladama kako bi odgovorile na nova kretanja i probleme, kao što su korporativno upravljanje, informacijsko gospodarstvo te izazovi koje pred njih stavlja starenje stanovništva. Organizacija pruža mjesto na kojem vlade mogu uspoređivati iskustva u vezi s politikama, potražiti odgovore za zajedničke probleme, utvrđivati dobru praksu i raditi na usklađivanju domaćih i međunarodnih politika. Države članice OECD-a su: Australija, Austrija, Belgija, Češka Republika, Čile, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Grčka, Irska, Island, Izrael, Italija, Japan, Kanada, Koreja, Latvija, Litva, Luksemburg, Mađarska, Meksiko, Njemačka, Nizozemska, Norveška, Novi Zeland, Poljska, Portugal, Sjedinjene Američke Države, Slovačka Republika, Slovenija, Španjolska, Švedska, Švicarska, Turska, Ujedinjena Kraljevina. Europska unija sudjeluje u radu OECD-a. www.oecd.org OECD-ovi PREGLEDI INVESTICIJSKIH POLITIKA U OECD-ovim pregledima investicijskih politika daje se pregled investicijskih kretanja i ispituje niz politika i praksi koje utječu na ulaganja u promatranim gospodarstvima. Time se može obuhvatiti investicijska politika, poticanje i olakšavanje ulaganja, tržišno natjecanje, trgovina, oporezivanje, korporativno upravljanje, financije, infrastruktura, razvoj ljudskih resursa, politika za poticanje odgovornog poslovanja, ulaganje kojim se podupire zeleni rast te šira pitanja javnog upravljanja. Pregledi se temelje na sveobuhvatnom pristupu kojim se pomoću Političkog okvira za ulaganja OECD-a ocjenjuje klima za domaća i strana ulaganja na podnacionalnoj, nacionalnoj ili regionalnoj razini. Zatim se predlažu mjere za poboljšanje okvirnih uvjeta za ulaganja i raspravlja se o izazovima i prilikama za dodatne reforme. www.oecd.org/investment/countryreviews.htm O SRSS-u Služba za potporu strukturnim reformama (SRSS) Europske komisije pomaže zemljama Europske unije u pripremi, planiranju i provedbi reformi. Potpora se temelji isključivo na potražnji i prilagođena je pojedinoj državi članici. Potpora uključuje strateško ili pravno savjetovanje, izradu studija, obuku i usavršavanje te prisutnost stručnjaka na terenu. Od 2015. godine, SRSS je putem Programa potpore strukturnim reformama, ili iz drugih izvora, podržao više od 760 projekata u 26 država članica. https://ec.europa.eu/info/departments/structural-reform-support-service_en

http://www.oecd.org/

http://www.oecd.org/investment/countryreviews.htm

https://ec.europa.eu/info/departments/structural-reform-support-service_en

INFORMATIVNI SAŽETAK │ 29

OECD-OV PREGLED INVESTICIJSKE POLITIKE HRVATSKE: PRIKAZ I PROCJENA © OECD 2019

Informativni sažetak

Pregled investicijske politike Hrvatske plod je dvogodišnjeg sveobuhvatnog postupka provedenog u partnerstvu s Ministarstvom vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske koji je financirala Europska unija. Pokrenut je kako bi se Hrvatskoj omogućio sustavan pristup reformi investicijske klime s pomoću provjerene metodologije Političkog okvira za ulaganja OECD-a te kako bi popratio zahtjev Hrvatske za pristupanje Deklaraciji o međunarodnim ulaganjima i multinacionalnim poduzećima OECD-a. Pregled se sastoji od ukupno osam poglavlja.

Utvrđeno je da je Hrvatska postigla visok stupanj usklađenosti politika s Deklaracijom na temelju različitih reformi koje su poduprle gospodarski i društveni napredak zemlje od stjecanja neovisnosti početkom devedesetih godina 20. stoljeća. To se osobito odnosi na njezinu sposobnost da se pridržava načela otvorenosti, transparentnosti i nediskriminacije te odgovornog poslovanja, koji su sastavni dio pristupa OECD-a ulaganjima. Hrvatska je ostvarila velik napredak u otvaranju svojeg sustava stranim ulaganjima. Pravni sustav otvoreniji je nego u većini drugih zemalja obuhvaćenih OECD-ovim indeksom regulatornih ograničenja za izravna strana ulaganja. Stupanj ograničenja nizak je u odnosu na prosjek OECD-a te je Hrvatska na razini prosječnoga gospodarstva EU-a. Malo je prepreka ulasku stranih ulagača i Hrvatska rijetko pravi iznimke u nacionalnom tretmanu stranih ulagača.

Polazeći od Političkog okvira za ulaganja, u Pregledu se također razmatraju druga područja politika koja su od ključne važnosti za sveukupnu investicijsku klimu u Hrvatskoj, kao što su zaštita, poticanje i olakšavanje ulaganja, regulatorni okvir i prakse te borba protiv korupcije. U nekim od tih područja i dalje je važno postići poboljšanja i ubrzanja, što pokazuje činjenica da stvaranje privlačnog okruženja za ulaganja, i stranih i domaćih, ostaje jedan od glavnih prioriteta Hrvatske.

S jedne strane, uloženi su važni napori kako bi se osigurala adekvatna razina zaštite ulaganja, između ostalog u vezi sa zaštitom prava intelektualnog vlasništva, te unaprijedili mehanizmi rješavanja sporova. Konkretno, postignut je znatan napredak u jačanju neovisnosti i učinkovitosti pravosuđa. U cilju daljnjeg poticanja ulaganja Hrvatska je 2018. uvela i značajne porezne reforme koje su dovele do veće porezne transparentnosti, premda će se potpuni učinci reforme tek vidjeti. Također su uloženi napori radi racionalizacije okvira za poticanje ulaganja s jasnije definiranim kriterijima, iako će možda biti potreban daljnji napredak u pogledu praćenja i ocjene njihove učinkovitosti. Hrvatska je uvela i paket korisnih i važnih reformi kako bi ojačala regulatornu politiku, premda još uvijek ne postoji sveukupna politika za poboljšanje regulative.

S druge strane, nisko rangiranje Hrvatske na međunarodnim ljestvicama razlog je za zabrinutost. Kao što se vidi iz pokazatelja Svjetske banke u izvještajima Doing Business, administrativno opterećenje poduzeća i dalje je vrlo visoko te slabi poduzetnički duh. Poduzeti su koraci za njegovo smanjenje, ali je napredak u primjeni skroman. Isto tako, Hrvatska ne ostvaruje baš dobre rezultate prema mjerenju obrazovnih postignuća u sklopu OECD-ova programa PISA. U oba slučaja krajnji je rezultat taj da Hrvatska ne uspijeva privući dovoljno stranih ulaganja kako bi se povećala ulaganja u dugotrajnu imovinu,

30 │ INFORMATIVNI SAŽETAK


ubrzao rast BDP-a te kako bi se ostvarili svi ciljevi održivog razvoja. Provedba najavljenih planova za poboljšanje investicijske klime i kvalitete obrazovanja i osposobljavanja ključni su kako bi poduzetnici mogli primijetiti razliku.

Drugo je osjetljivo područje korupcija. Unatoč znatnim naporima kako bi se smanjile prilike za korupciju i ograničile diskrecijske ovlasti u javnom odlučivanju, taj se problem i dalje pojavljuje u poslovanju. Još uvijek ne postoje neki elementi funkcionalnog i transparentnog okvira za odnose države i poduzeća. Konkretno, Hrvatskoj nedostaju čvrste etičke norme za lokalnu samoupravu. Također ima prostora za poboljšanje upravljanja državnim poduzećima i financijskim institucijama za javni razvoj te za poticanje njihova integriteta.

U Pregledu investicijske politike također se analizira koliko Hrvatska potiče odgovorno poslovanje. Državne institucije poduzele su važne reforme politika s ciljem stvaranja povoljnog okruženja za odgovorno djelovanje poduzeća (npr. ljudska prava; zapošljavanje i radni odnosi; zaštita okoliša; interesi i zaštita potrošača). U Pregledu se navode daljnji koraci kao pomoć, npr. aktivna provedba Smjernica za multinacionalna poduzeća OECD-a i uspostava učinkovitog i nepristranog nacionalnog kontaktnog tijela radi promicanja Smjernica i rješavanja pitanja odgovornog poslovanja u vezi s pitanjima zaštite okoliša, društvenim pitanjima i pitanjima upravljanja.

Vlada je svjesna da privatna ulaganja mogu imati ulogu u povećanju potencijala rasta hrvatskoga gospodarstva i poboljšanju životnog standarda. Upravo iz tog razloga potrebna je modernija platforma za poticanje ulaganja. Institucijski okvir za poticanje ulaganja čini se rascjepkan i određenija nacionalna strategija za privlačenje ulaganja mogla bi pridonijeti boljoj usklađenosti različitih aktera ne dovodeći u pitanje konkretne napore usmjerene na aktivnosti i regije kojima je potrebna dodatna pomoć.

Poticanje ulaganja nadalje zahtijeva sveobuhvatan i ujednačen paket mjera. U OECD-ovu Pregledu investicijske politike Hrvatske razmatraju izazovi i mogućnosti privlačenja više i kvalitetnijih ulaganja te utjecaj tih ulaganja na razvoj.

Ovom se brošurom pruža uvid u cjelokupan kontekst razvoja Hrvatske od stjecanja neovisnosti 1991. Opisuju se trenutačna gospodarska situacija i glavna reformska nastojanja u sklopu investicijske politike te se utvrđuju konkretni izazovi koji otežavaju ulaganja, gospodarski rast i blagostanje. Daje se sažetak ključnih nalaza Pregleda investicijske politike, uz prijedloge mjera za poboljšanje okvirnih uvjeta za ulaganja.

OKVIR HRVATSKE INVESTICIJSKE POLITIKE: OCJENA I PREPORUKE │ 31


Okvir hrvatske investicijske politike: ocjena i preporuke

Kontekst

Od stjecanja neovisnosti ranih 90-ih godina 20. stoljeća Hrvatska je ostvarila značajan gospodarski i društveni napredak. Osmišljen je, donesen i proveden cijeli niz strukturnih reformi kako bi se dovršio prijelaz iz planske ekonomije u tržišni sustav. Prema novoj klasifikaciji Svjetske banke, Hrvatska je 2018. postala zemlja s visokim dohotkom. Vanjski oslonac za reforme pružila je povećana suradnja sa Svjetskom trgovinskom organizacijom (WTO) i Europskom unijom (EU) tijekom postupka pristupanja. Hrvatska je zahtjev za članstvo u EU-u podnijela u ožujku 2003., status države kandidatkinje službeno je dobila u lipnju 2004., pristupni pregovori počeli su u listopadu 2005. i završili u lipnju 2011., Sporazum o pristupanju potpisan je u prosincu 2011., a Hrvatski sabor ratificirao je Ugovor o pristupanju u ožujku 2012.

Postupak pristupanja EU-u odigrao je važnu ulogu u jačanju političkog okvira za ulaganja, uključujući mnoga područja politike obuhvaćena Smjernicama za multinacionalna poduzeća OECD-a (dalje u tekstu: Smjernice) koja se odnose na odgovorno poslovanje. Pregovorima su bila obuhvaćena područja politike podijeljena u 35 poglavlja pravne stečevine EU-a, a mnoga od njih odnosila su se na zdravu investicijsku klimu. Konkretno, Hrvatska je morala ispuniti kriterije EU-a u područjima kao što su pravo trgovačkih društava, upravljanje, zaštita intelektualnog vlasništva, politika tržišnog natjecanja, socijalna politika i zapošljavanje, poduzetništvo i industrijska politika, znanost i istraživanje, pravosuđe i temeljna prava, borba protiv korupcije, okoliš te zaštita potrošača i zdravlja.

Tijekom tog postupka Hrvatska je poduzela mnoge strukturne reforme. Međutim, hrvatsko je gospodarstvo još uvijek u prijelaznom stanju i raste sporije od onih na sličnom stupnju razvoja kao što su bugarsko ili rumunjsko gospodarstvo. Na primjer, u industrijskom sektoru u posljednjih deset godina postoji trend smanjenja radnointenzivnih aktivnosti u svim državama srednje i istočne Europe. U državama poput Češke ili Poljske ta je promjena donijela produbljivanje kapitala, tehnološki napredak i veću dodanu vrijednost, što je dovelo do uspješne ponovne industrijalizacije. Nasuprot tomu, u Hrvatskoj je u posljednjih deset godina došlo do stabilizacije udjela proizvodne industrije u BDP-u (nakon velikog pada od 1995. do 2008.) i povećanja udjela niskotehnoloških djelatnosti unutar proizvodne industrije.

Kao posljedica toga i dalje postoje izazovi na putu ubrzanog približavanja razinama dohotka i životnog standarda Europske unije. Od posebne su važnosti razine javnog i privatnog ulaganja, koje su još uvijek niske za gospodarstvo s tržištem u nastajanju u kojem postoje nezadovoljene potrebe, a struktura trgovinske razmjene odražava još uvijek slabo sudjelovanje u globalnim vrijednosnim lancima i specijaliziranost za usluge masovnog i uvozno orijentiranog turizma.

32 │ OKVIR HRVATSKE INVESTICIJSKE POLITIKE: OCJENA I PREPORUKE


BDP po glavi stanovnika Hrvatske, koji je 2017. iznosio 13 237 USD, i dalje je jedan od najnižih u EU-u. Čak i kad se izražava mjerilima kupovne moći, BDP po glavi stanovnika 2016. iznosio je 48 % prosjeka EU-a. Osim toga, nisu svi građani imali jednake koristi od gospodarskog rasta. Prema Eurostatu, opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti 2016. bilo je izloženo više od četvrtine stanovništva, što je sedmi udio po visini unutar EU-a. U ruralnim područjima trećini stanovništva prijetila je opasnost od siromaštva ili socijalne isključenosti, što je iznad već znatno visokog prosjeka EU-a od 25,5 %. Stanje je osobito ozbiljno u istočnim i jugoistočnim područjima zemlje, uglavnom uz granicu s Bosnom i Hercegovinom i Srbijom (područja koja su bila najteže pogođena tijekom Domovinskog rata 90-ih godina 20. stoljeća). Apsolutna stopa siromaštva (koja iznosi 5,5 USD na dan, mjerena paritetom kupovne moći po glavi stanovnika iz 2011.) porasla je s 4,7 % 2009. na 5,8 % 2015.

Okvir 1. Deklaracija o međunarodnim ulaganjima i multinacionalnim poduzećima

Deklaracija predstavlja političku obvezu država pristupnica da osiguraju otvoreno i transparentno okruženje za međunarodna ulaganja i potiču pozitivan doprinos koji međunarodna poduzeća mogu dati gospodarskom i društvenom napretku.

Deklaracija se sastoji od četiriju elemenata:

Nacionalni tretman: dobrovoljna odluka država pristupnica da poduzećima u stranom vlasništvu s poslovnim nastanom na njihovu teritoriju dodijele tretman koji nije manje povoljan od tretmana koji se primjenjuje na domaća poduzeća u istim situacijama.

Smjernice za multinacionalna poduzeća: preporuke za odgovorno poslovanje koje vlade upućuju multinacionalnim poduzećima koja posluju u državama pristupnicama ili iz njih. Države pristupnice obvezuju se da će promicati Smjernice i uspostaviti provedbeni mehanizam koji je ugrađen u njih, a to su nacionalne kontaktne točke, radi unaprjeđenja njihove učinkovitosti.

Poticaji i nepoticajne mjere za međunarodna ulaganja: države pristupnice priznaju potrebu da se uzimaju u obzir interesi drugih država pristupnica na koje utječu zakoni i prakse u ovom području; trebaju ojačati međunarodnu suradnju u ovom području i nastojati donijeti što je moguće transparentnije mjere.

Oprečni zahtjevi: države pristupnice pristaju na suradnju kako bi izbjegle ili svele na najmanju mjeru nametanje oprečnih zahtjeva multinacionalnim poduzećima.

Od 1. svibnja 2019. svih 36 država članica OECD-a pristupilo je Deklaraciji, kao i 12 partnerskih država: Argentina (22. travnja 1997.), Brazil (14. studenoga 1997.), Kolumbija (8. prosinca 2011.), Kostarika (30. rujna 2013.), Egipat (11. srpnja 2007.), Jordan (28. studenoga 2013.), Kazahstan (22. lipnja 2017.), Maroko (23. studenoga 2009.), Peru (25. srpnja 2008.), Rumunjska (20. travnja 2005.), Tunis (25. svibnja 2012.) i Ukrajina (15. ožujka 2017.).

Kako bi se ostvarila preobrazba koja je započela prije dva desetljeća, potrebno je suočiti se sa strukturnim izazovima i oživjeti gospodarsku konkurentnost. Na tom planu mogu odigrati ulogu privatna ulaganja. U pravim uvjetima domaćim i stranim ulaganjima mogu se povećati proizvodni kapaciteti i potencijal rasta Hrvatske, potaknuti otvaranje radnih mjesta i poboljšati životni standard. Gospodarski razvoj Hrvatske mogu poduprijeti aktivne politike kojima se promiče i osigurava odgovorno poslovanje i potiče doprinos



privatnog sektora održivom razvoju. Norme odgovornog poslovanja stavljaju naglasak na doprinos privatnog sektora gospodarskom, ekološkom i društvenom napretku radi ostvarivanja održivog napretka, uz istodobno rješavanje mogućih i stvarnih negativnih utjecaja poslovanja.

U Pregledu investicijske politike Hrvatske (Pregled) sagledavaju se izazovi i mogućnosti sa stajališta investicijske klime. U njemu se ocjenjuje približavanje hrvatskih politika Deklaraciji o međunarodnim ulaganjima i multinacionalnim poduzećima OECD-a (dalje u tekstu: Deklaracija OECD-a), uključujući sposobnost zemlje da se pridržava načela otvorenosti, transparentnosti i nediskriminacije te prakse odgovornog poslovanja (Okvir 1.). Polazeći od Političkog okvira za ulaganja OECD-a (Okvir 2.), u Pregledu se zauzima sveobuhvatan pristup reformskim prioritetima te se sagledava ne samo potreba za povećanjem i domaćih i stranih ulaganja, nego i načini povećanja utjecaja tih ulaganja na razvoj. Pregled ima za cilj poduprijeti reformske planove Hrvatske i provedbu ciljeva održivog razvoja radi promicanja stalnoga, uključivog i održivoga gospodarskog rasta, punog i produktivnog zapošljavanja te pristojnog posla za sve.

Okvir 2. Politički okvir za ulaganja

Politički okvir za ulaganja pomaže vladama da mobiliziraju privatna ulaganja za potporu održivom razvoju, čime se doprinosi blagostanju država i građana. On daje popis ključnih pitanja koja mora razmotriti svaka vlada koja nastoji stvoriti povoljnu investicijsku klimu. Politički okvir za ulaganja 2006. godine razvili su predstavnici vlada 60 država članica i nečlanica OECD-a zajedno s poslovnim organizacijama, organizacijama rada i civilnog društva te drugim međunarodnim organizacijama, a podržali su ga ministri država članica OECD-a. Osmišljen od strane vlada kao potpora međunarodnom dijalogu o investicijskoj politici, suradnji i reformama, naširoko ga koristi više od 25 zemalja, kao i regionalna tijela, za procjenu i reformu investicijske klime. Politički okvir za ulaganja obnovljen je 2015. uzimajući u obzir ta iskustva i promjene u globalnom ekonomskom okružju.

Riječ je o fleksibilnom instrumentu koji državama omogućuje ocjenu svojeg napretka i utvrđivanje prioriteta djelovanja u 12 područja politike: investicijska politika, poticanje i olakšavanje ulaganja, trgovina, tržišno natjecanje, oporezivanje, korporativno upravljanje, poticanje odgovornog poslovanja, razvoj ljudskih resursa, infrastruktura, financiranje ulaganja, javno upravljanje i ulaganje kojim se podupire zeleni rast. Za njega vrijede tri načela: ujednačenost politika, transparentnost u oblikovanju i provedbi politika te redovita procjena utjecaja postojećih i predloženih politika.

Dodana su vrijednost Političkog okvira za ulaganja povezivanje različitih područja politike i naglašavanje najvažnijeg pitanja upravljanja. Cilj nije otvarati nove vidike u pojedinačnim područjima politike, nego ih povezati u ujednačenu politiku. Njime se ne nude gotova reformska rješenja, već se pridonosi povećanju učinkovitosti reformi koje će se u konačnici poduzeti. Poticanjem strukturiranog postupka oblikovanja i provedbe politika na svim razinama vlasti, Politički okvir za ulaganja može poslužiti različitim tijelima na različite načine i za različite svrhe, npr. vladama za procjenu vlastitog rada i osmišljavanje reformi te za stručna preispitivanja u regionalnim i multilateralnim raspravama.

U Političkom okviru za ulaganja investicijska se klima sagledava iz šire perspektive. Nije riječ samo o povećavanju ulaganja, već i o ostvarivanju što veće gospodarske i društvene koristi. Kad je riječ o ulaganjima, kvaliteta je važna koliko i kvantiteta. Također se uzima



u obzir to da dobra investicijska klima treba biti dobra za sva poduzeća – i strana i domaća, i velika i mala. Cilj dobre investicijske klime također je povećati fleksibilnost gospodarstva kako bi se moglo odgovoriti na novonastale prilike te omogućiti širenje produktivnih poduzeća i zatvaranje nekonkurentnih (uključujući poduzeća u državnom vlasništvu). Vlada mora biti spretna: spremna odgovoriti na potrebe poduzeća i drugih dionika putem sustavnih javnih savjetovanja te biti u stanju brzo promijeniti smjer kad određena politika ne uspije postići zacrtane ciljeve. Time se i u samoj Vladi treba stvoriti klima pogodna za reforme. Prije svega, mora se osigurati da investicijska klima podupire održiv i uključiv razvoj.

Politički okvir za ulaganja nastao je kao odgovor na tu složenost, potičući fleksibilan i cjelovit pristup koji obuhvaća sva tijela i razine vlasti, imajući u vidu da poboljšanja investicijske klime zahtijevaju ne samo reformu politika, nego i promjenu načina na koji vlade obavljaju svoj posao. Izvor: www.oecd.org/investment/pfi.htm

Brojne reforme i čvrsti gospodarski temelji

S obzirom na povijesni kontekst, Hrvatska je od stjecanja neovisnosti 1991. provela brojne reforme. Brzo je provela ambiciozan program reformi utemeljen na postupnom otvaranju trgovine i investicija te stvaranju otvorenog tržišnoga gospodarstva, za što su pokretač bile osobito obveze koje je preuzela tijekom pregovora o pristupanju Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO) i pripremama za postizanje svojeg strateškog cilja pristupanja Europskoj uniji (EU). Vanjski oslonac za reforme bila je povećana suradnja s WTO-om i EU-om tijekom procesa pristupanja. Hrvatska je WTO-u pristupila 2000. godine, a EU-u u srpnju 2013., postavši 28. država članica EU-a.

Godišnja stopa rasta bruto domaćeg proizvoda (BDP) Hrvatske relativno je stabilna, izuzev ranih 90-ih godina 20. stoljeća, kada je zbog rata došlo do naglog pada proizvodnje, te od 2008. do 2014. Svjetska financijska kriza snažno je utjecala na trgovinsku bilancu i domaću potrošnju: od 2009. do 2014. gospodarska aktivnost smanjila se kumulativno za 12 %, što je najveće smanjenje u EU-u nakon Grčke. Od 2015. oporavak Hrvatske poduprt je poboljšanim sveukupnim makroekonomskim upravljanjem, snažnijom inozemnom potražnjom, nižim cijenama nafte i povećanim prihodima od turizma. Brži napredak fiskalne konsolidacije od planiranoga omogućio je izlazak iz postupka Europske unije u slučaju prekomjernog deficita u lipnju 2017., Hrvatska narodna banka akumulirala je međunarodne rezerve i bankovni je sustav ostao dobro kapitaliziran i likvidan unatoč krizi u Agrokoru, najvećem koncernu i vodećem poslodavcu u zemlji. Godišnji rast BDP-a između 2015. i 2017. u prosjeku je iznosio 2,2 % i bio je malo viši od godišnjeg prosjeka EU-a (2,1 %), ali slabiji od onog u većini drugih država članica EU-a u srednjoj i istočnoj Europi.

Kretanje izravnih stranih ulaganja u uzlaznoj je putanji. Stanje ulaznih izravnih stranih ulaganja bilo je na vrhuncu od 28 milijardi EUR (ili 60 % hrvatskog BDP-a) 2007. godine, da bi se nakon nagle korekcije naniže 2008. zbog financijske krize ponovno uspostavio prijašnji trend te je stanje izravnih stranih ulaganja dosegnulo novu najvišu razinu početkom 2018. Danas udio stanja ulaznih izravnih stranih ulaganja iznosi 61 % BDP-a, što je iznad prosjeka OECD-a i EU-a (39 % odnosno 53 %). Nasuprot tomu, udio stanja izlaznih izravnih stranih ulaganja iznosi 11 % BDP-a, što je ispod prosjeka OECD-a i EU-a (48 % odnosno 62 %), te proizlazi iz činjenice da su strana poduzeća za hrvatsko

http://www.oecd.org/investment/pfi.htm



gospodarstvo i dalje razmjerno važnija od poslovanja hrvatskih poduzeća u inozemstvu. Razmjerna koncentracija i kolebljivost izravnih stranih ulaganja, kao i moguće želje hrvatskih poduzeća za širenjem u inozemstvu, mogu zahtijevati veću pozornost Vlade i aktivnije politike poticanja i olakšavanja ulaganja.

Privlačenje ulaganja ključni je prioritet Vlade Privlačenje ulaganja glavni je prioritet Vlade još od ranih 2000-ih godina, što pokazuju planovi nacionalne strategije razvoja Republike Hrvatske i različiti Vladini dokumenti. U novijim strategijama ulaganja se postavljaju kao glavni cilj ostvarenja gospodarskog razvoja, bolje konkurentnosti i veće produktivnosti. Na primjer, najnoviji hrvatski nacionalni programi obuhvaćaju ambiciozan reformski paket mjera gospodarske i razvojne politike koji je usmjeren na povećanje konkurentnosti, zapošljavanja i životnog standarda. Međutim, Hrvatska nema posebnu strategiju za privlačenje izravnih stranih ulaganja niti za poticanje i olakšavanje ulaganja, a različita ministarstva i različite razine vlasti skloni su donošenju zasebnih planova. Ulagači upućuju na potrebu za opsežnijom i dugoročnijom vizijom Vlade na tom području koja bi išla dalje od raspodjele sredstava EU-a i drugih državnih potpora uređenih Zakonom o poticanju ulaganja.

Unatoč sadašnjim nastojanjima da se poboljša poslovno okruženje, olakšavanje ulaganja i dalje je izazov. Odgođeno je nekoliko ključnih reformi kojima se nastoje smanjiti administrativna opterećenja i ukloniti glavna uska grla. Među njima su neki još uvijek složeni i opterećujući upravni postupci, osobito u području upisa u registar poslovnih subjekata i u zemljišne knjige te dobivanja povezanih dozvola, uključujući građevinske dozvole, te inspekcija i parafiskalnih nameta, ali i nejednaka primjena tih postupaka na regionalnoj i lokalnoj razini. Za rješavanje tih nedostataka potrebne su daljnje mjere.

Iskorištavanje prilika za daljnje privlačenje ulaganja i koristi od njih Konkurentnost nekoga gospodarstva i njegova sposobnost privlačenja ulaganja ovise o nizu čimbenika, uključujući makroekonomsku stabilnost, regulatorno okruženje, kvalificiranu radnu snagu, kvalitetnu infrastrukturu i pristup financijskim sredstvima. Izazovi s kojima se Hrvatska suočava opsežno su dokumentirani i prepoznati prije svega od strane Vlade. Gospodarstvo trpi zbog pretjerane ovisnosti o turizmu (naime, oko petine hrvatskog BDP-a dolazi od turizma) i neodgovarajuće obrazovane radne snage. Te značajke smanjuju sposobnost zemlje da privuče više ulaganja i kvalitetnija ulaganja, razvije produktivnije djelatnosti i uhvati se u koštac s izazovima diversifikacije izvoza i modernizacije proizvodnje.

Premda je u bivšoj Jugoslaviji Hrvatska imala snažnu industriju, preobrazila se u gospodarstvo zasnovano na uslugama koje se u zapošljavanju i ostvarivanju prihoda oslanja na niskoproduktivan turistički sektor: naime, od usporedivih europskih gospodarstava hrvatsko je daleko najovisnije o stranim posjetiteljima. Time se ne osporava da su turizam i uslužni sektor općenito, u kojima je 2016. bilo zaposleno gotovo 64 % stanovništva i ostvarivalo se dvije trećine BDP-a, do sada imali snažan utjecaj na razvoj. No, sve dok Hrvatska ostaje specijalizirana za segment tržišta s nižim cijenama i ne dokaže da se može unaprijediti kako bi postala cjelogodišnje turističko odredište, postoje rizici za održivost gospodarskog rasta. Prevelika ovisnost o jednom sektoru povećava osjetljivost Hrvatske na vanjske udare, što je pokazao utjecaj svjetske financijske krize od 2008. do 2014.

Diversifikacija je izazov s kojim se suočavaju mnoga gospodarstva. Nacionalne razvojne strategije Vlade sadržavaju mnoge konkretne mjere za postizanje cilja da Hrvatska



postane atraktivno i dinamično odredište za ulaganje, a ne samo turističko odredište. Uvrštenje triju hrvatskih kompanija na popis 1000 najbrže rastućih kompanija u Europi, koji su sastavili Financial Times i Statista, svjedoči o poduzetničkom duhu Hrvatske. U srednjoročnom razdoblju glavni cilj gospodarske politike ne bi trebala biti ulaganja radi njih samih, već ulaganja kojima se potiče održiv i uključiv rast.

Rješavanje problema niske razine sudjelovanja na tržištu rada i nedostatka kvalificirane radne snage Nezaposlenost je smanjena s rekordno visokih razina koje su dosegnute tijekom šestogodišnje recesije, ali je i dalje među najvišima u Europi, osobito među mladima. Uz ubrzano starenje stanovništva i negativne neto migracijske tokove, tako krhko stanje društvenog razvoja objašnjava se kombinacijom niskih stopa sudjelovanja na tržištu rada i visokih razina neprijavljenog rada. Premda su reforme pokrenute i provode se, ponajprije s ciljem smanjenja krutosti zakonodavstva u području zaštite prava radnika, aktivne politike koje se tiču tržišta rada i dalje su nedovoljne za poboljšanje socijalnih izgleda.

Državna tijela trebala bi poduzeti odlučne korake radi jačanja sudjelovanja na tržištu rada, osobito među ženama. Reforma radnog zakonodavstva i roditeljskih naknada te pristup financijski povoljnoj skrbi za djecu jesu važni, ali sami po sebi neće biti dostatni za postizanje željenog ishoda. Osim toga, preduvjeti za stvaranje mogućnosti zapošljavanja su strukturne reforme, poticanje tržišnog natjecanja i poduzetništva te jačanje institucija kojim bi se omogućilo bolje funkcioniranje tržišnoga gospodarstva.

Razloga za zabrinutost daje i stanje nacionalnog sustava inovacija. Iako je obrazovanje gotovo univerzalno, rezultati PISA testova pokazuju da su mladi u Hrvatskoj loše pripremljeni za natjecanje i sudjelovanje u gospodarstvu znanja. Prema mjerilima EU-a, ulaganja poduzeća u istraživanje i razvoj također su prilično niska. Dodatni je problem visoka stopa kvalificirane radne snage koja se i dalje iseljava.

Snažnije uključivanje malih i srednjih poduzeća u globalne vrijednosne lance Mala i srednja poduzeća, prema svojem broju, zapošljavanju i prometu, čine okosnicu hrvatskoga gospodarstva. Međutim, njihova je produktivnost zabrinjavajuće niska, kao i sposobnost hrvatskih malih i srednjih poduzeća da se internacionaliziraju kroz izvoz i uključivanje u globalne vrijednosne lance kao dobavljači većih multinacionalnih kompanija. Jedan je razlog taj što velik broj hrvatskih poduzetnika pokreće posao iz nužnosti, a relativno malo ih je motivirano mogućim poslovnim prilikama (naime, odnos nužnosti i poslovnih mogućnosti najviši je u Europi). Još je jedan razlog, koji se možda podudara s prethodnim, vrlo veliko regulatorno opterećenje malih i srednjih poduzeća. Svjesna toga, Vlada je u svibnju 2017. uvela obvezu ocjenjivanja svih propisa primarnog i sekundarnog zakonodavstva u pogledu njihova mogućeg administrativnog i troškovnog utjecaja na poslovanje, osobito malih i srednjih poduzeća.

Poticanje reforme državnih poduzeća Programom reformi Republike Hrvatske prvotno je stavljen odgovarajući naglasak na pretvorbu poduzeća u državnom vlasništvu, njihovu liberalizaciju i privatizaciju, ali se od 2000. nadalje reformski zamah postupno izgubio. Državna poduzeća još uvijek prevladavaju u velikom dijelu gospodarstva, osobito u infrastrukturnim sektorima, uključujući promet, energetiku, poštu i komunikacije i komunalne usluge, a posluju i u konkurentnim djelatnostima kao što su poljoprivreda i proizvodnja. Trpe zbog političkog uplitanja, neučinkovitog upravljanja, lošeg rukovođenja i niske učinkovitosti. Velik teret



koji predstavljaju za gospodarstvo i javnu potrošnju opterećenje je za uključivi rast. Mnoga od tih poduzeća svrstavaju se u strateška, što koči privatna ulaganja kao važan pokretač gospodarstva i izvor kapitala za inovacije, rast zapošljavanja i konkurentnost Hrvatske.

Točne granice tog sektora zapravo se uopće ne mogu precizno utvrditi. Procjena je EBRD-a da je u 2017. godini u vlasništvu državnih poduzeća bilo 30 % ukupne imovine gospodarstva, udio tih poduzeća u ukupnim prihodima iznosio je 15 % i imala su oko 73 000 zaposlenika, što je 5 % ukupne radne snage. Prema procjenama Europske komisije, te su brojke u nekim djelatnostima bile i više: na primjer, državna su poduzeća zapošljavala 79 % zaposlenih u komunalnim djelatnostima i 45 % zaposlenih u prometnom sektoru. U najnovijim hrvatskim nacionalnim programima reformi prepoznaje se važnost smanjivanja sektora državnih poduzeća i unaprjeđenja upravljanja poduzećima koja su i dalje u državnom vlasništvu kako bi se poboljšala njihova gospodarska učinkovitost i osigurala potpora javnog sektora gospodarskom rastu. Nažalost, do sada je u prodaji državne imovine i poboljšanju upravljanja poduzećima koja su i dalje u državnom vlasništvu ostvaren ograničen napredak.

Ključni nalazi

Hrvatska je u velikoj mjeri otvorena za izravna strana ulaganja Radi povećanja priljeva izravnih stranih ulaganja poduzimaju se stalni napori kako bi se regulatorni okvir reformirao pod povoljnim uvjetima u skladu s europskim zakonodavstvom i drugim međunarodnim normama. Hrvatska je otvorena za strana ulaganja, uz nekoliko formalnih ograničenja u pogledu vlasništva, a ključne norme tretmana i zaštite ulagača zajamčene su ustavnim zakonom i drugim zakonima.

Ne postoje provjere stranih ulaganja prije uspostave poslovnog nastana. Stranim ulagačima nakon uspostave poslovnog nastana zajamčen je nacionalni tretman, što znači da se strani ulagači nakon osnivanja društva sa sjedištem u Hrvatskoj smatraju domaćim pravnim subjektima sa svim pravima i obvezama koji se primjenjuju na domaće ulagače. Nekoliko postojećih de iure iznimki od nacionalnog tretmana odnose se na ograničenja stranog vlasništva u nekoliko sektora, točnije u pružanju pravnih usluga, slatkovodnom ribarstvu i zračnom prijevozu.

Ostale postojeće prepreke izravnim stranim ulaganjima uglavnom se odnose na uvjete koji su određeni pri uspostavi poslovnog nastana (npr. zahtjev za osnivanje društva u zemlji i uvjet uzajamnosti za osnivanje podružnice). Takvih je prepreka za ulazak ulaganja malo, one se uglavnom odnose na određene sektore i obično su ograničenog opsega, a gotovo se isključivo primjenjuju na ulagače izvan Europske unije ili Europskoga gospodarskog područja (EGP) ili na ulagače iz država koje nisu članice WTO-a.

Na primjer, strano vlasništvo nad nekretninama neograničeno je za ulagače iz EU-a, dok je za ostale ulagače uvjetovano uzajamnošću, uz iznimku određenih nekretnina i zaštićenih prirodnih rezervata. Ipak, čak i ako nema uzajamnosti između Hrvatske i države podrijetla kupca, strani ulagač može osnovati društvo sa sjedištem u Hrvatskoj koje naknadno može stjecati nekretnine u Hrvatskoj. Pristup poljoprivrednom zemljištu za sada je ograničen na uzimanje u zakup, ali nakon isteka prijelaznog razdoblja koji je odobren Ugovorom o pristupanju Republike Hrvatske EU-u, strano vlasništvo nad poljoprivrednim zemljištem za ulagače iz Europske unije od 2020. bit će neograničeno.



Hrvatskim se zakonodavstvom ulagačima u stranom vlasništvu s poslovnim nastanom u Hrvatskoj ne propisuju zahtjevi u pogledu poslovne uspješnosti i zapošljavanja niti se nameću uvjeti za funkcije u višem rukovodstvu ili upravnim odborima privatnih društava, osim u bankarskom sektoru, u kojem uz procjenu odgovarajućeg znanja i vještina potrebnih za upravljanje bankom postoji i zakonski uvjet da barem jedan član upravnog odbora kreditne institucije mora dobro vladati hrvatskim u govoru i pismu, te u revizorskim društvima, u kojima većina članova upravnog odbora moraju biti ovlašteni revizori u Hrvatskoj ili drugoj državi članici EU-a, a jedan član mora dobro vladati hrvatskim jezikom. U skladu s načelima i normama Deklaracije OECD-a, Hrvatska ne propisuje oprečne zahtjeve multinacionalnim poduzećima koja istodobno posluju na području Republike Hrvatske i drugih država.

Zbog toga je Hrvatska među najotvorenijim gospodarstvima za izravna strana ulaganja (Slika 1.). Stupanj regulatornih ograničenja za izravna strana ulaganja u Hrvatskoj, prema OECD-ovu indeksu regulatornih ograničenja za izravna strana ulaganja, nizak je u usporedbi s prosjekom OECD-a, kao i u odnosu na prosjek gospodarstava država nečlanica OECD-a koje su pristupile Deklaraciji. Prema tom pokazatelju, Hrvatska je na razini prosječnoga gospodarstva EU-a. Stoga bilo kakve poteškoće u privlačenju izravnih stranih ulaganja najvjerojatnije nisu povezane s regulatornim okruženjem za strane ulagače. Hrvatska je u velikoj mjeri otvorena za strana ulaganja i općenito se jednako odnosi prema domaćim i stranim ulagačima.

Slika 1. OECD-ov indeks regulatornih ograničenja za izravna strana ulaganja za 2017

* Ovaj naziv ne dovodi u pitanje stajališta o statusu te je u skladu s Rezolucijom Vijeća Sigurnosti Ujedinjenih naroda 1244/99 i Savjetodavnim mišljenjem Međunarodnog suda o Deklaraciji o neovisnosti Kosova. Izvor: OECD-ov indeks regulatornih ograničenja za izravna strana ulaganja, www.oecd.org/investment/fdiindex.htm.

No, unatoč toj otvorenosti trpi zbog nedostataka o kojima ulagači govore da ih doživljavaju prilikom osnivanja društva i u svakodnevnom vođenju poslovanja, što pokazuje položaj Hrvatske na međunarodnim ljestvicama. Ukupan rezultat koji je Hrvatska postigla na ljestvici Svjetske banke Doing Business za 2019. (58. mjesto u svijetu, iza većine država Europske unije, ali i nekih država nečlanica OECD-a koje su

Prosjek država članica OECD-a

Prosjek država nečlanica OECD-a

0.00

0.05

0.10

0.15

0.20

0.25

0.30

0.35

0.40

0.45

Fili

pin

iS

au

dijs

ka A

rabi

jaK

ina

Indo

nez

ijaM

ale

zija

Jord

an

Nov

i Zel

and

Indi

jaN

DR

Lao

sM

eks

iko

Rus

ijaM

ijan

ma

rT

uni

sIs

land

Ka

nad

aA

ust

ralij

aK

ore

jaV

ijetn

amU

kraj

ina

Izra

elK

aza

hsta

nA

ust

rija

Bra

zil

Sj.

Am

. D

rža

veN

orve

ška

,K

irg

isk

a R

ep.

Šv

ica

rska

Pe

ruM

ong

olija

Po

ljska

Mar

oko

Eg

ipa

tT

urs

kaŠ

ved

ska

Čile

Južn

a A

frik

aK

am

bod

žaJa

pan

Ital

ijaS

lova

čka

Re

p.

Alb

anija

Ko

sta

rika

Fra

ncu

ska

Irsk

aS

rbija

Be

lgija

Uje

d. K

ralje

vin

aH

rvat

ska

Dan

ska

Grč

kaA

rgen

tina

Mađ

arsk

aB

osn

a i H

erce

go

vina

Crn

a G

ora

Ko

lum

bija

Nje

ma

čka

Sje

v. M

ake

doni

jaŠ

pa

njo

lsk

aL

atv

ijaL

itva

Fin

ska

Es

ton

ijaN

izoz

emsk

aČ

eška

Re

p.

Rum

unj

ska

Slo

veni

jaP

ort

uga

lL

ukse

mbu

rgK

oso

vo*

OECD-ov indeks regulatornih ograničenja za izravna strana ulaganja (otvoreno=0; zatvoreno=1)

http://www.oecd.org/investment/fdiindex.htm



nedavno pristupile Deklaraciji o ulaganjima, kao što je 30. Kazahstan), upućuje na to da ima prostora za poboljšanje kako bi se upravni postupci ubrzali te postali transparentniji i učinkovitiji, kao i za poboljšanje sveukupne kvalitete i transparentnosti javnog upravljanja.

Percepcija korupcije također je i dalje visoka, i to ne samo prema regionalnim standardima (Hrvatska je 2017. zauzimala 57. mjesto od 180 gospodarstava prema indeksu percepcije korupcije organizacije Transparency International). U usporedbi s drugim državama nečlanicama OECD-a koje su nedavno pristupile Deklaraciji OECD-a, Hrvatska je puno uspješnija od Kazahstana (na 122.) i Ukrajine (na 130. mjestu). No ipak je ispod drugih država nečlanica OECD-a koje su pristupile Deklaraciji poput Kostarike (na 38. mjestu). Premda je otvoreno okruženje za strana ulaganja važno, ono nije jedini poticaj na koji izravna strana ulaganja reagiraju. Na strane ulagače jednako utječu nedostaci u sveukupnom poslovnom okruženju koji pogađaju i domaće ulagače.

Zaštita ulaganja Zaštita ulaganja, u kombinaciji s učinkovitim provedbenim mehanizmima, važan je stup zdrave investicijske klime. Zaštitom ulagača od neprimjerenog tretmana može se smanjiti njihova percepciju rizika za nova ulaganja, a ulagači koji smatraju da su rizici niski obično nude kapital i sredstva po nižoj cijeni i s duljim razdobljima amortizacije.

Hrvatski nacionalni okvir pruža zaštitu ulagačima u skladu s međunarodnim normama, a mogao bi mu pridonijeti i pravosudni sustav koji bi bio osjetljiviji na potrebe poduzeća i stanovništva Hrvatska provodi sveobuhvatan program reformi koji obuhvaća zaštitu vlasničkih i drugih prava. Dobro su utvrđena imovinska prava i propisi o stjecanju, pogodnostima i upotrebi imovine. Hrvatska također ima moderan sustav prava intelektualnog vlasništva koji je usklađen s normama i standardima EU-a. U posljednjih deset godina ostvaren je postojan napredak u području reformi pravosuđa, osobito s ciljem jačanja njegove neovisnosti i stručnosti. Vlada je također poduzela niz koraka kako bi pojednostavnila funkcioniranje pravosudnog sustava, uključujući racionalizaciju mreže sudova, kapitalna ulaganja i primjenu modernih informacijskih tehnologija, te se potiče mirenje kao alternativna metoda rješavanja sporova. Kao rezultat toga, Hrvatska danas ima sve učinkovitiji i profesionalniji pravosudni sustav. Prema Pregledu stanja u području pravosuđa u EU-u za 2018., stope učinkovitosti postupaka u građanskim, trgovačkim, upravnim i drugim predmetima u Hrvatskoj te godine bile su usporedive sa stopama u drugim državama članicama EU-a.

Ipak, ima prostora za poboljšanje. Na primjer, profesionalizacija je još uvijek nedovoljna, osobito na lokalnoj razini. Provedba e-postupaka na sudovima napreduje, premda sporije nego što se očekivalo. Broj se neriješenih sudskih predmeta smanjuje, ali je i dalje znatan. Stoga još uvijek prevladava percepcija da su sudovi spori u obradi predmeta, da su pravosudni postupci složeni, a učestale izmjene teksta zakona često dovode do njihova različitog tumačenja među sucima. Ima prostora za dodatno jačanje hrvatskog pravosuđa radi poticanja povjerenja ulagača. To uključuje daljnje smanjenje broja odgođenih sudskih odluka, iako Hrvatska ne stoji tako loše u usporedbi s drugim državama članicama EU-a, smjestivši se negdje u sredini. Intenzivnija trajna obuka sudaca u novim područjima prava također bi trebala poboljšati uspostavu ujednačenije sudske prakse. Također treba provesti do kraja inicijative za olakšavanje upotrebe izvansudskih metoda rješavanja sporova.



Dodatan je problem upis u vlasničke knjige. Dionici s kojima smo se savjetovali tijekom izrade ovog Pregleda istaknuli su da je dodatni napredak u poboljšanju upisa u zemljišne i vlasničke knjige i dalje važno pitanje za poboljšanje konkurentnosti zemlje. Upravljanje podacima o nekretninama u Hrvatskoj još uvijek je uređeno dvojnim sustavom, u kojem su katastar i zemljišne knjige odvojeni subjekti. Međutim, reforma je u tijeku. Vlada je po uzoru na dobru praksu OECD-a poduzela mjere za konsolidaciju sustava zemljišnih knjiga i katastra pod jedinstvenom upravom do kraja 2020. Ako se to ostvari, očekuje se da će reforma dovesti do znatnog smanjenja broja postupaka koji proizlaze iz trenutačno važećih propisa te olakšati upis.

Velika, no zastarjela mreža ugovora o ulaganjima pruža dodatnu zaštitu ulagačima, ali zahtijeva aktivno upravljanje Poput mnogih drugih zemalja, Hrvatska na temelju ugovora o ulaganjima pruža dodatnu i preferencijalnu zaštitu nekim ulagačima iz niza zemalja. Ti ugovori, koji se nominalno odnose na 70-ak država i na velik udio hrvatskih ulaznih i izlaznih izravnih stranih ulaganja, zaključivani su tijekom razdoblja od 15 godina, počevši odmah nakon stjecanja neovisnosti. Imaju obilježja sporazuma postignutih u vrijeme kad se podnosilo malo tužbi na osnovi ugovora, a svijest vlada o implikacijama ugovora bila je niska i više se vjerovalo u koristi od ugovora nego danas.

Dvanaest tužbi podnesenih protiv Hrvatske od 2013. naovamo izoštrilo je razumijevanje implikacija ugovora o ulaganjima koje je država zaključila, rizika povezanih s njihovom nepreciznom izradom i velikodušnim odredbama, kao i ograničenog prostora njezinih politika i fiskalnih troškova povezanih s obranom od tužbi. Iako Hrvatska ostaje predana tim ugovorima, njihovim izmjenama nastoji postići bolju ravnotežu između zaštite ulagača i prava na regulaciju u javnom interesu. Također je počela razmatrati zaključenje novih ugovora s državama u kojima posluju hrvatski ulagači.

Poticanje i olakšavanje ulaganja Hrvatska je relativno uspješna u privlačenju izravnih stranih ulaganja, iako su ona uglavnom usmjerena na financijske usluge te na nekretnine, smještaj i graditeljstvo. Privatizacija te spajanja i preuzimanja najvažniji su kanali kojima ulagači ulaze u Hrvatsku, dok tzv. greenfield izravna strana ulaganja s mogućim implikacijama za otvaranje radnih mjesta imaju manje važnu ulogu. Osim toga, Hrvatska je bila snažno pogođena financijskom krizom i posljedičnim smanjenjem izravnih stranih ulaganja.

Kako bi rizike povezane s visokom koncentracijom izravnih stranih ulaganja u nekoliko sektora svela na najnižu mjeru i osigurala sveobuhvatne koristi za domaće gospodarstvo, npr. u pogledu visokokvalitetnih radnih mjesta, inovacija ili regionalnog razvoja, Hrvatska se suočava s izazovom učinkovitijeg poticanja i olakšavanja ulaganja, osobito u nova područja i greenfield projekte. Takve dobro osmišljene i provedene politike mogu joj pomoći da privuče ulaganja u najproduktivnije svrhe i podupre nastojanja za postizanje ciljeva kao što su gospodarska diversifikacija, poticanje autohtonog poslovnog sektora, unaprjeđenje pristupa prijenosu tehnologije i znanja, jačanje integracije u globalne vrijednosne lance.

Potrebno je učinkovitije usklađivanje poticanja i olakšavanja ulaganja U tom pogledu bi nedostatak strateških smjernica o ciljevima izravnih stranih ulaganja i ciljevima razvoja u Hrvatskoj te rascjepkan i promjenljiv institucijski okvir mogli otežati napore za poticanje ulaganja. To se vidi u nepostojanju jedinstvene, sveobuhvatne



strategije poticanja ulaganja povezane s jasno utvrđenim nacionalnim razvojnim ciljevima. Poticanje i olakšavanje ulaganja u Hrvatskoj često je usmjereno na davanje poticaja za ulaganja poduzećima i na raspodjelu sredstava EU-a, umjesto da bude cjelovit pristup koji obuhvaća sva tijela i razine vlasti. Pojedinačna ministarstva na razini središnje države, kao i jedinice lokalne samouprave često imaju zasebne strategije koje nisu uvijek međusobno usklađene.

Vlada bi mogla iskoristiti priliku kontinuiranog rada na izradi nacionalne razvojne strategije kako bi objasnila koju ulogu izravna strana ulaganja mogu imati u postizanju hrvatskih razvojnih ciljeva, a zatim ga popratiti daljnjim, konkretnijim mjerama. Strategija bi također mogla biti prilika za unaprjeđenje suradnje na različitim razinama vlasti u području poticanja i olakšavanja ulaganja.

Institucijska rascjepkanost osobito bi mogla ugroziti učinkovitost sustava. Na primjer, raspodjela zadaća na razini središnje države između Agencije za investicije i konkurentnost (AIK) i HAMAG-BICRO-a, koja je bila na snazi do siječnja 2019., bila je neuobičajena za države članice OECD-a. Iako zaposlenici ugašenog AIK-a smatraju da je on bio nacionalna agencija za promicanje ulaganja, prema Zakonu o poticanju ulaganja su nadležnosti de iure bile podijeljene između tih dviju agencija i obje su pružale slične informacije i usluge ulagačima.

Također bi se mogla ojačati usklađenost Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta i Ministarstva vanjskih i europskih poslova u tom području, osobito radi boljeg iskorištenja veleposlanstava u inozemstvu. Usklađenost raznih tijela na regionalnoj i lokalnoj razini također je izazov. Tek treba vidjeti može li prijelaz zaposlenika i prijenos djelatnosti bivšeg AIK-a u Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta pridonijeti boljoj usklađenosti različitih tijela ili će se pak pokazati kontraproduktivnim, ovisno o konačnoj ulozi, organizaciji i sredstvima novog odjela i njegovim odnosima s drugim državnim tijelima. Vlada svakako može pokušati najnovijim institucijskim promjenama snažnije utjecati na ciljeve i oblikovanje politike privlačenja izravnih stranih ulaganja kako bi ona poduprla hrvatska nastojanja za poticanje i olakšavanje ulaganja.

Unatoč napretku, administrativna opterećenja ostaju problem Nekoliko je reformi imalo za cilj smanjenje administrativnog opterećenja i uklanjanje nekih ključnih uskih grla. Konkretno, Vlada je izradila nekoliko planova za daljnje pojednostavnjenje upravnih postupaka, pri čemu se svaki oslanjao na metodologiju standardnog modela troškova. Unatoč nekim kašnjenjima njihova provedba napreduje, te je oko 75 % mjera utvrđenih 2017. i 2018. riješeno. Za 2019. je utvrđeno 314 dodatnih mjera koje će biti pojednostavnjene, a uglavnom se odnose na postupke u poreznoj upravi i računovodstvu, postupke zapošljavanja stranaca, e-postupke u sudbenom sustavu, pojednostavnjenje carinskih postupaka spajanjem carinskih i poreznih odjela, e-postupke i e-registre u području zaštite okoliša. Prema Vladinim tvrdnjama, provedba svih planova za razdoblje 2017. – 2019. zahtijevat će izmjenu 158 propisa do kraja 2020., što upućuje na ambiciozan program reformi.

Međutim, usprkos poboljšanjima olakšavanje ulaganja i dalje je izazov, što pokazuje, na primjer, ljestvica Svjetske banke u sklopu izvještaja Doing Business na kojoj je Hrvatska prilično loše ocijenjena u vezi s upisom poslovnih subjekata u sudski registar i u zemljišne knjige te s izdavanjem građevinskih dozvola. Uvođenjem usluge HITRO.HR 2004. s ciljem da se pri osnivanju društava s ograničenom odgovornošću obavi „sve na jednom mjestu“ skratilo se prosječno trajanje tog postupka. Međutim, postupak upisa poslovnih subjekata u sudski registar još uvijek otežava nekoliko čimbenika (npr. nužnost



sudske potvrde naziva društva), zbog čega je prosječno trajanje tog postupka u nekim hrvatskim gradovima, na primjer u Zagrebu, iznad prosjeka OECD-a.

Unaprjeđenja pri upotrebi usluga e-dozvola, od kojih je nekoliko već dostupno ili se upravo uvode, te proširenje usluge „sve na jednom mjestu“ na pristup većem broju tijela javne vlasti i postupaka mogli bi biti koraci u pravom smjeru. Napredak u drugim područjima koja poduzeća smatraju ključnima, kao što je dobivanje građevinskih dozvola i plaćanje poreza (uključujući parafiskalne namete), također će biti presudan kako bi se percepcija loše poslovne klime u Hrvatskoj s vremenom promijenila. Općenito, veći naglasak na olakšavanju ulaganja u Hrvatskoj i daljnji napredak u poboljšanju kvalitete regulative bit će važan dio procesa kojim se treba osigurati da se ne nastave gomilati loše osmišljeni propisi i da se poduzećima u budućnosti ne nameće nepotreban teret.

Transparentnost poreznog sustava i okvira za poticanje ulaganja znatno se povećala S ciljem poticanja poduzetništva i privlačenja ulagača Hrvatska je 2018. uvela važne porezne reforme koje su dovele do veće porezne transparentnosti. Osim toga, uspostavljene su ili se planiraju brojne mjere za smanjenje administrativnog opterećenja prilikom plaćanja poreza. Radi poticanja ulaganja u određene ciljne djelatnosti uložen je napor i u racionalizaciju regulatornog okvira za poticanje ulaganja s jasnije utvrđenim kriterijima prihvatljivosti. Zakonodavstvom su predviđene različite poticajne mjere za ulagače (domaće i strane) koji ulažu u određene zone (npr. poduzetničke i slobodne gospodarske zone) ili u djelatnosti za koje se smatra da pozitivno pridonose održivom gospodarskom razvoju, otvaranju radnih mjesta i inovacijama.

Ubuduće će se Hrvatska suočiti s izazovom odustajanja od posebnih režima za odabrane vrste ulaganja i unaprjeđenja cjelokupne investicijske klime. To će uključiti poduzimanje širih napora za olakšavanje ulaganja, tj. smanjenje troškova osnivanja poduzeća i njihova poslovanja, uz istodobna nastojanja za poticanje ulaganja u vidu poticaja za ulaganje i ostalih, usmjerenijih oblika državne potpore. Važnu ulogu u tom procesu imat će bolje praćenje javnih intervencija i njihova evaluacija ex post. Naposljetku, vlasti bi se mogle suočiti s izazovom pri prijelazu s pristupa privlačenju izravnih stranih ulaganja koji se temelji na uklanjanju ograničenja za izravna strana ulaganja na primjenu aktivnih investicijskih politika, kojima je cilj ne samo povećati vrijednost ulaganja što je više moguće, nego i promicati održiv razvoj. U sklopu te zadaće bit će potrebno usklađivati gledišta poduzetnika, civilnog društva i ostalih dionika te ciljeve privlačenja ulaganja u odnosu na odgovorno poslovanje, pri čemu veće oslanjanje na evaluaciju socioekonomskih učinaka raznih politika može postati koristan alat za potporu u postupku odlučivanja.

Općenito govoreći, pomnijim praćenjem i evaluacijom u području poticanja i olakšavanja ulaganja, uključujući dodjelu poticaja za ulaganje, Vlada može dobiti ključne informacije kako bi s vremenom poboljšala svoje politike. U tom smislu pozitivan je pomak istraživanje koje je nedavno naručilo Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta radi provedbe analize troškova i koristi poduzetničkih zona koje se nalaze u gotovo svakoj hrvatskoj županiji, a koja bi se mogla proširiti na istraživanje svih poticaja za ulaganje i svih oblika pomoći koju pružaju tijela za poticanje ulaganja.

Javno upravljanje Kvaliteta javnog upravljanja uvelike utječe na poslovnu i investicijsku klimu. Loše osmišljeni propisi koji se nedosljedno primjenjuju mogu usporiti odgovor poduzeća na



njih, odvratiti resurse od produktivnih ulaganja, spriječiti ili odgoditi ulazak na tržišta, smanjiti otvaranje radnih mjesta i općenito obeshrabriti poduzetništvo. Ništa toliko ne pridonosi povjerenju ulagača u regulativu koliko predvidljivost i uspješno postizanje zadanih ciljeva. Na investicijsku klimu znatno utječe i kvaliteta javnih usluga. Integritet je također ključna odrednica povoljne investicijske klime.

Poboljšava se pravni okvir za poboljšanje kvalitete propisa, ali ima prostora za daljnji napredak Kvaliteta propisa u Hrvatskoj znatno se poboljšala. Na primjer, pravni okvir za savjetovanja jedan je od najrazvijenijih među državama članicama EU-a. Novim se zakonom poboljšala kvaliteta preispitivanja propisa ex ante. Međutim, zbog nepostojanja službenih postupaka koji se primjenjuju na sekundarne propise njihova je kvaliteta slabija. Osim toga, Hrvatska još nije uspostavila sustavni pristup evaluacijama ex post. Smanjenju administrativnog opterećenja i poboljšanju kvalitete propisa u budućnosti mogu pridonijeti daljnji napredak u prijenosu dobre regulatorne prakse na sekundarne propise, provedba ciljanog preispitivanja ex post, pri čemu se treba usredotočiti na uspjeh propisa ili određenih sektora, ali i osiguravanje veće homogenosti u primjeni i provedbi propisa na nacionalnoj i podnacionalnoj razini.

Što je još važnije, i dalje je teško osigurati da se ta pravila i zahtjevi poštuju u praksi. Na primjer, dok je savjetovanje u vezi s izmjenama Zakona o radu potrajalo godinu dana, rasprava o cijelom paketu poreznih zakona trajala je manje od tri dana. Prakse se razlikuju od ministarstva do ministarstva, a u državnoj se upravi na procjenu regulatornog učinka često gleda kao na pravni zahtjev i sporedni zadatak, što se odražava na kvalitetu. Neki su dionici istaknuli i problem nejednakosti pristupa različitih skupina zakonodavcima. Sudeći prema anketama, to se može povezati s cjelokupnom niskom razinom povjerenja u vlast i kritičkim stajalištem prema njezinoj učinkovitosti (više od 80 % Hrvata izjavilo je 2018. da nema povjerenja u vlast).

Prilično složena struktura javne uprave u Hrvatskoj šteti investicijskoj klimi Kvalitetu javnog upravljanja u Hrvatskoj narušava i prilično složena i višeslojna mreža javne uprave. Takva višeslojna javna uprava stvara teško i zbunjujuće okruženje za poduzeća i pojedinačne poduzetnike koji se u njemu moraju snaći. Pojednostavnjenje te strukture pridonijelo bi smanjenju prekomjerne birokracije i neujednačenosti propisa te opsega i kvalitete javnih usluga. Kvalitetnija javna uprava uvelike bi pridonijela povećanju srednjoročnog rasta. Ipak, pri poduzimanju takvih reformi potreban je oprez. Kao što se pokazalo u slučaju nedavnog ukidanja Agencije za investicije i konkurentnost, iznimno je važno da prije provedbe takvih promjena Vlada razmisli o rješenjima koja omogućuju kontinuitet rada institucija na koje se one odnose i o mogućem utjecaju reforme na vlastitu učinkovitost. U protivnom, nesigurnost i prekidi u radu mogu imati negativne posljedice.

Javni integritet i korupcija Hrvatska je poduzela važne korake za smanjenje mogućnosti korupcije i ograničenje diskrecijskih ovlasti u javnom odlučivanju. Na središnjoj su razini uglavnom uspostavljeni odgovarajući standardi integriteta, a postoji i obveza izvješćivanja o osobnoj imovini i obvezama. Također su doneseni zakoni kojima se jamči transparentnost financiranja političkih stranaka. Dobro napreduje razvoj usluga elektroničke uprave i drugih sustava. Zakoni kojima se uređuje javna nabava izmijenjeni su u nekoliko navrata,



pri čemu su se u svakoj inačici poboljšali transparentnost i nadzor. Reforme usmjerene na poticanje integriteta poduzeća u državnom vlasništvu također napreduju, ali sporije nego što je predviđeno.

Osim toga, znatno je osnažena učinkovitost tijela za kazneni progon. Hrvatsko kazneno pravo za suzbijanje korupcije uvelike zadovoljava standarde Vijeća Europe, EU-a i UN-a, a osnivanje USKOKA – Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta pri Državnom odvjetništvu, koji u jednom tijelu za kazneno gonjenje objedinjuje otkrivanje, istragu i progon korupcije – dovelo je do brojnih uspješnih slučajeva kaznenog gonjenja i oduzimanja imovine. Ulagači su prepoznali ova postignuća: u 2017. je 60 % ispitanika koji posluju u Hrvatskoj smatralo da će se korumpirane osobe ili poduzeća uhvatiti, što je znatno više od prosjeka skupine zemalja EU-28 koji iznosi 43 %.

Stoga je Hrvatska jedna od najuspješnijih članica OECD-ove Mreže za borbu protiv korupcije za istočnu Europu i srednju Aziju (eng. Anti-Corruption Network for Eastern Europe and Central Asia), koja državama istočne Europe i srednje Azije pruža potporu u sprječavanju i borbi protiv korupcije. U usporedbi sa zemljama koje nisu članice OECD-a, a koje su nedavno pristupile Deklaraciji, Hrvatska je prema najnovijem indeksu percepcije korupcije organizacije Transparency International zauzela 57. mjesto, što je znatno bolje od država kao što su Kazahstan (na 122.) i Ukrajina (na 130. mjestu).

Usprkos brojnim ohrabrujućim koracima korupcija se smatra raširenom. I dalje nedostaju neki dijelovi funkcionalnog okvira za suzbijanje korupcije. Konkretno, s obzirom na podložnost lokalnih i regionalnih vlasti nedopuštenom utjecaju, Hrvatska bi trebala poduzeti dodatne mjere za promicanje snažnijih etičkih normi u lokalnoj vlasti. Budući da lokalni dužnosnici i zaposlenici uz nekoliko iznimaka ne podliježu nikakvim normama moralnog integriteta, lako može doći do sukoba interesa ili zlouporabe položaja u vidu klijentelizma. Nadalje, iako je Hrvatska uložila konkretne napore u poboljšanje sustava političkog financiranja, osobito ograničenjem donacija i obvezivanjem političkih stranaka na objavu podataka o financijskim sredstvima i na reviziju, još se nije pozabavila lobističkim aktivnostima.

Poticanje integriteta u poduzećima u državnom vlasništvu također zahtijeva dodatnu pozornost. Provedene su mjere za poboljšanje korporativnog upravljanja u poduzećima u državnom vlasništvu, ali je spor napredak prema poboljšanju njihova integriteta. Budući da su poduzeća u državnom vlasništvu prisutna u još mnogim sektorima gospodarstva i s obzirom na to da se korupcija u sektoru poduzeća u državnom vlasništvu i dalje smatra sveprisutnom, treba poduzeti dodatne korake kako bi se povećala transparentnost tih poduzeća i osigurali ravnopravni uvjeti tržišnog natjecanja. Treba ukloniti i druge nedostatke, na primjer u području poslovnog integriteta u privatnom sektoru, jer oni podrivaju napore koje Hrvatska ulaže u sprječavanje korupcije. Premda je Hrvatska na dobrom putu da ukloni neke od tih nedostataka zahvaljujući nedavnom donošenju zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, u kojem se od poduzeća s više od 50 zaposlenika zahtijeva da uspostave interne kanale za prijavu nepravilnosti, tek se treba pobrinuti da se ti mehanizmi i usvoje. Napore Hrvatske u sprječavanju i suzbijanju korupcije dodatno će poduprijeti stalno sudjelovanje u Mreži za borbu protiv korupcije.

Poticanje odgovornog poslovanja kao strateškog odabira za povećanje privlačnosti i održivog razvoja Nužno je poticati i omogućiti odgovorno poslovanje radi privlačenja i zadržavanja kvalitetnih ulaganja te kako bi se osiguralo da poslovna aktivnost pridonese rasprostranjenijem stvaranju vrijednosti i održivom razvoju. U međunarodno priznatim



načelima i normama odgovornog poslovanja kao što su OECD-ove Smjernice o multinacionalnim poduzećima iznosi se očekivanje da će sva poduzeća izbjegavati i rješavati pitanje negativnog učinka svojeg poslovanja, uz istodoban doprinos održivom razvoju u zajednicama u kojima posluju.

Odgovorno poslovanje u Hrvatskoj nije novost. Poduzeća su osobito važan instrument poticanja odgovornog poslovanja u zemlji jer pokreću inicijative koje uključuju više dionika, pripremaju materijale i organiziraju događaje s ciljem podizanja svijesti o odgovornom poslovanju i razumijevanja tog pojma. Proces pristupanja Hrvatske EU-u bio je intenzivno razdoblje reformi u područjima povezanima s odgovornim poslovanjem. Hrvatskim se zakonima štite temeljna prava i općenito se poštuju ljudska i radna prava te okoliš. Kao što je prethodno spomenuto, poduzete su znatne mjere za borbu protiv korupcije.

Osim toga, Vlada je u ulozi gospodarskog subjekta uložila napore u poticanje odgovornog poslovanja, na primjer prijenosom Direktiva EU-a 2014/25/EU i 2015/24/EU u vezi s javnom nabavom, u kojima se pridaje veća važnost okolišnim i društvenim kriterijima. Reforme usmjerene na poticanje integriteta poduzeća u državnom vlasništvu također napreduju, ali sporije nego što je predviđeno.

U nekim su područjima unatoč znatnom napretku još prisutni izazovi u vezi s provedbom zakonodavstva. Kao što je već spomenuto, percepcija korupcije i dalje je visoka i nepovoljno se odražava na privlačnost Hrvatske ulagačima. Ima prostora i za povećanje sudjelovanja žena i manjina na tržištu rada. Osim toga, iako je hrvatska Vlada već dugo usredotočena na zaštitu okoliša, postoji opasnost da će negativan društveni utjecaj i utjecaj na okoliš u vezi s energetskim projektima i industrijskim otpadom ugroziti biološku raznolikost i održivost ključnih sektora gospodarstva kao što je turizam. Rješavanju tih pitanja mogla bi pridonijeti provedba načela i normi odgovornog poslovanja.

Države koje su pristupile Deklaraciji OECD-a dužne su uspostaviti nacionalne kontaktne točke za Smjernice. Nacionalne kontaktne točke osnivaju se radi unaprjeđenja učinkovitosti Smjernica, a pristupnice su im dužne staviti na raspolaganje ljudske i financijske resurse kako bi mogle učinkovito ispunjavati svoje dužnosti, uzimajući u obzir prioritete i prakse unutarnjeg proračuna. Osim što promiču Smjernice, nacionalne kontaktne točke pridonose rješavanju problema koji se javljaju u vezi s njihovom provedbom u posebnim slučajevima. Hrvatska nacionalna kontaktna točka zamišljena je kao dvodijelno tijelo, koje se sastoji od stalne nacionalne kontaktne točke s osobljem od dva člana s punim radnim vremenom u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova i od višedioničke skupine, koju čini do jedanaest predstavnika sindikata, nevladinih organizacija, poduzeća i državnih ministarstava. Dok će se stalna nacionalna kontaktna točka baviti svakodnevnim poslovima nacionale kontaktne točke, administrativnim pitanjima i promicanjem Smjernica, višedionička skupina davat će tehničke savjete o pitanjima koja se odnose na odgovorno poslovanje i služit će kao platforma za djelovanje na visokoj razini.

Sažetak i preporuke

Privlačenje većeg broja kvalitetnih ulaganja, uključujući izravna strana ulaganja zauzima središnje mjesto u nacionalnim razvojnim ciljevima. Vlasti su postigle napredak u otvaranju zemlje za međunarodna ulaganja. Malo je iznimaka u nacionalnom tretmanu. Ostale prepreke izravnim stranim ulaganjima uglavnom se odnose na uvjete pri uspostavi



poslovnog nastana (npr. zahtjev za osnivanje društva u zemlji i uvjet uzajamnosti za osnivanje podružnice). Takvih je prepreka malo, one se uglavnom odnose na određene sektore i obično su ograničenog opsega, a gotovo se isključivo primjenjuju na ulagače izvan EU-a ili EGP-a ili na ulagače iz država koje nisu članice WTO-a. Stoga je stupanj ograničenja u Hrvatskoj, prema OECD-ovu indeksu regulatornih ograničenja za izravna strana ulaganja, nizak u usporedbi s prosjekom OECD-a, kao i u odnosu na prosjek gospodarstava država nečlanica OECD-a koje su pristupile Deklaraciji.

Ključne norme tretmana i zaštite ulagača, uključujući prava intelektualnog vlasništva, zajamčene su ustavnim zakonom i drugim zakonima. U posljednjih deset godina ostvaren je postojan napredak u području reformi pravosudnog sustava, osobito s ciljem jačanja neovisnosti i stručnosti pravosuđa, iako ima prostora za poboljšanja.

Poduzeti su i koraci za smanjenje administrativnog opterećenja za poduzeća, iako je u tom području napredak spor. Također bi se mogla dodatno poboljšati kvaliteta i usklađenost regulatornog postupka, među ostalim, sistematičnijim preispitivanjem propisa ex post. U nedostatku jedinstvene, sveobuhvatne strategije poticanja ulaganja i zbog rascjepkane strukture institucija Hrvatska se suočava i s izazovom učinkovitijeg poticanja ulaganja. U borbu protiv korupcije uloženi su znatni napori, ali je država i dalje na lošem glasu u pogledu sposobnosti da smanji korupciju i druge oblike povrede dužnosti, što zahtijeva dodatne mjere, osobito na lokalnoj razini.

Što se tiče odgovornog poslovanja, u mnogim područjima politika obuhvaćenima Smjernicama za multinacionalna poduzeća provedene su pozitivne reforme. Ključnu je ulogu u jačanju okvira za odgovorno poslovanje u Hrvatskoj imao proces pristupanja EU-u. Hrvatskim se zakonima općenito štite temeljna prava te se općenito dobro poštuju ljudska i radna prava i štiti se okoliš. U ulozi gospodarskog subjekta Vlada također promiče očekivanja povezana s odgovornim poslovanjem, na primjer u zakonodavstvu o javnoj nabavi. Unatoč znatnom napretku, u nekim područjima i dalje postoje izazovi u praksi, na primjer u pogledu sudjelovanja žena i manjina na tržištu rada ili u području zaštite okoliša. Uspostavom snažne nacionalne kontaktne točke dodatno će se podići svijest o odgovornom poslovanju u Hrvatskoj, poduprijet će se primjena normi odgovornog poslovanja u poduzećima i pridonijet će se jačanju odgovornosti.

Okvir 3. Preporuke o politici

Zaštita ulaganja

Nastaviti s naporima za poboljšanje rada hrvatskog sudstva: kao nastavak nedavnih reformi dodatna poboljšanja sposobnosti sudova za rješavanje predmeta iz privatnog sektora vjerojatno bi ojačala povjerenje poduzeća i šire javnosti u pravosuđe. Mogla bi se obuhvatiti dodatna obuka sudaca, daljnja digitalizacija sudskih postupaka i dodatno poticanje izvansudskog rješavanja sporova.

Unaprijediti mehanizme rješavanja sporova: uspostava mehanizma izbjegavanja sporova koji je posebno prilagođen potrebama poduzeća, kao što je pravobranitelj za poduzetnike, pridonijela bi ubrzanju pravnog postupka i smanjenju troška za poduzeća i građane.

Nastaviti ulagati i dodatno povećati napore za upravljanje postojećim ugovorima i povezanom izloženošću: ugovore s nejasnim odredbama koje je Hrvatska zaključila u prošlosti, uključujući one koji podliježu neželjenim tumačenjima pri rješavanju sporova između ulagača i države, trebalo bi uskladiti



s važećim standardima putem izmjena i pojašnjenja – na primjer, zajedničkih tumačenja – odnosno zamijeniti ih ili, prema potrebi, raskinuti uz obostranu suglasnost ili jednostranim postupkom radi upravljanja izloženošću i radi zaštite prava na regulaciju u javnom interesu.

Pridružiti se međunarodnim nastojanjima kako bi se uspostavila ravnoteža između zaštite ulagača zasnovane na ugovoru i povezanih mehanizama upravljanja: Hrvatska bi se trebala aktivno uključiti u nastojanja koja se upravo poduzimaju na međunarodnoj razini s ciljem uspostave ravnoteže između zaštite ulagača i prava na regulaciju te im pridonijeti svojim iskustvom.

Poticanje i olakšavanje ulaganja

Uspostaviti dosljedan i ujednačen institucijski i politički okvir za poticanje i olakšavanje ulaganja, koji će obuhvatiti sve relevantne subjekte s krajnjim ciljem maksimalnog povećanja sinergija i učinkovitosti bez udvostručavanja napora i pružanjem jasnih informacija ulagačima: time se jednom vladinom tijelu mogu dodijeliti odgovarajući resursi i kapaciteti za obavljanje tih funkcija i osigurati da to tijelo koordinira svoje aktivnosti s drugim relevantnim tijelima na nacionalnoj i podnacionalnoj razini. Bez obzira na pravni status takvog tijela, Vlada bi trebala jasno odrediti njegove ciljeve i planirani način djelovanja kako bi se smanjila nesigurnost.

Usmjeriti djelovanje na pojednostavnjenje upravnih postupaka, osobito u području pokretanja poduzeća, ishođenja građevinskih dozvola i plaćanja poreza (uključujući parafiskalne namete): to zahtijeva da sva nastojanja budu osmišljena kako bi se smanjila neujednačenost praksa na različitim razinama vlasti. Uključuje i postavljanje jasnih rokova za pojedine postupke i praćenje napretka kako bi se osigurala provedba prema planiranom vremenskom rasporedu.

Uvesti i unaprijediti sustave praćenja i evaluacije programa Hrvatske za poticanje i olakšavanje ulaganja, uključujući i režime poticaja za ulaganje: u tom kontekstu treba uspostaviti službene kanale savjetovanja između poreznih vlasti i drugih dionika kako bi se mogli cjelovito sagledati troškovi i koristi postojećeg sustava. Iako je Hrvatska ostvarila napredak u pogledu povećanja transparentnosti sustava poreza i poticaja, još nije provedena analiza za procjenu njegove učinkovitosti.

Javno upravljanje i korupcija

Nastaviti poboljšavati kvalitetu propisa u državi u skladu s preporukama iz OECD-ova Pregleda regulatornih politika u Hrvatskoj za 2019. godinu: to se odnosi na postupke u vezi s donošenjem sekundarnih propisa i na primjenu preispitivanja propisa ex post.

Nastaviti s djelovanjem na području borbe protiv korupcije, osobito usavršavanjem hrvatskog okvira javnog integriteta, kako je predviđeno Strategijom suzbijanja korupcije za razdoblje od 2015. do 2020.: time bi se mogla uključiti izrada sveobuhvatnih kodeksa ponašanja za dužnosnike na regionalnoj i lokalnoj razini, kao i kodeksa ponašanja za zastupnike u parlamentu, te uspostavljanje odgovarajućih alata odgovornosti i sankcija za odvraćanje od potencijalnog kršenja tih kodeksa, uređenje aktivnosti lobiranja, jačanje



kapaciteta postojećih mehanizama nadzora u vezi s javnom nabavom.

Ojačati okvir integriteta za poduzeća u državnom vlasništvu: unatoč tomu što su 2017. godine donesene mjere za poboljšanje korporativnog upravljanja u poduzećima u državnom vlasništvu i što je njihova provedba napredovala, uplitanje politike i sukobi interesa i dalje pogađaju poduzeća u državnom vlasništvu.

Potrebno je poduzeti odgovarajuće mjere u suradnji s poslovnim organizacijama i drugim dionicima kako bi se među poduzećima, uključujući mala i srednja poduzeća koja su tradicionalno izložena velikom riziku od davanja mita na poticaj javnih dužnosnika, ali i poduzeća u državnom vlasništvu, povećala svijest o novom hrvatskom zakonu o zaštiti prijavitelja nepravilnosti. Također je potrebno savjetovati poduzeća i pomagati im pri uspostavi internih kanala za prijavljivanje nepravilnosti, na primjer osmišljavanjem seminara, smjernica i drugih oblika uputa. Usađivanje usklađenosti s načelima borbe protiv korupcije u korporativnu kulturu najbolja je metoda sprječavanja da se koruptivna djela dogode.

Objavljivati napredak u borbi protiv korupcije javnosti i poduzećima: snažnije podizanje svijesti iznimno je važno kako bi se premostio jaz između već poduzetog djelovanja i reformi koje su u pripremi. U tijeku je izrada ciljane komunikacijske strategije za javnost putem online platforme, ali se ona mora ostvariti u praksi.

Odgovorno poslovanje

Uspostaviti funkcionalnu nacionalnu kontaktnu točku kako bi se unaprijedila učinkovitost Smjernica: sve države koje su pristupile Deklaraciji OECD-a obvezale su se uspostaviti nacionalnu kontaktnu točku u skladu s Odlukom Vijeća o Smjernicama za multinacionalna poduzeća OECD-a. Hrvatska bi trebala uspostaviti dobro utvrđen i jasan postupak odlučivanja od strane nacionalne kontaktne točke, osobito u vezi s odgovarajućim ulogama dvaju glavnih tijela koja čine nacionalnu kontaktnu točku.

Aktivno promicati Smjernice i nacionalnu kontaktnu točku među poduzećima koja posluju u Hrvatskoj i među hrvatskim poduzećima koja posluju u inozemstvu, kao i među sindikatima, radničkim organizacijama i predstavnicima civilnog društva, među ostalim ispitivanjem osviještenosti o Smjernicama i njihove predane provedbe: Podizanje svijesti o Smjernicama te o načelima i normama odgovornog poslovanja među svim relevantnim dionicima važan je aspekt osiguravanja učinkovitog ispunjenja mandata nacionalne kontaktne točke.

Zauzeti proaktivan pristup suradnji sa svim dionicima, osobito sa sindikatima i organizacijama civilnog društva: Hrvatska se savjetovala s dionicima o planovima za uspostavljanje nacionalne kontaktne točke i za uključenje raznih dionika u njezino djelovanje u sklopu višedioničke skupine. Međutim, nevladine organizacije i sindikati trenutačno su premalo zastupljeni u planovima za višedioničke skupine. Za izgradnju povjerenja ključna je suradnja sa svim dionicima.

Dovršiti izgradnju kapaciteta nacionalne kontaktne točke u roku od godine



dana od pristupanja i, u tom kontekstu, izvijestiti OECD o napretku provedbe preporuka za poboljšanje učinkovitosti nacionalne kontaktne točke: posebnu pozornost trebalo bi posvetiti uspostavi dobro utvrđenog i jasnog postupka odlučivanja od strane nacionalne kontaktne točke, osobito u vezi s odgovarajućim ulogama dvaju glavnih tijela koja čine nacionalnu kontaktnu točku.

Promicati primjenu OECD-ovih smjernica za dubinsku analizu u hrvatskim poduzećima ili poduzećima koja posluju u Hrvatskoj, i to pružanjem aktivne potpore tim poduzećima pri provedbi preporuka iz smjernica za dubinsku analizu, te osigurati najširu moguću distribuciju raznih sektorskih smjernica i njihovu upotrebu među raznim dionicima: države koje su pristupile Deklaraciji OECD-a obvezuju se pristupiti i svim povezanim pravnim instrumentima OECD-a kojima je cilj pružanje potpore za provedbu Smjernica OECD-a, među ostalima smjernica za dubinsku analizu: promicanje i podupiranje provedbe tih instrumenata poduzećima će olakšati ispunjavanje očekivanja u vezi s odgovornim poslovanjem u Hrvatskoj.

Promicati usklađenost politika i poboljšati koordinaciju politika povezanih s odgovornim poslovanjem unutar Vlade: konkretno bi u tom smislu moglo biti korisno sastaviti Nacionalni akcijski plan za odgovorno poslovanje u suradnji s relevantnim dionicima, uključujući poduzeća, sindikate i organizacije civilnog društva. Usklađenost politika od ključne je važnosti kako bi se osigurala učinkovita izrada i provedba politika za poticanje odgovornog poslovanja.



Sadržaj OECD-ova pregleda investicijske politike Hrvatske

POGLAVLJE 1. OCJENA I PREPORUKE Brojne reforme i čvrsti gospodarski temelji Ključni nalazi Ocjena i preporuke

POGLAVLJE 2. INVESTICIJSKA KRETANJA I ODRŽIVI RAST U HRVATSKOJ

Gospodarski razvoj hrvatske Kretanja inozemnih ulaganja Izgledi i preporuke u vezi s politkama Napomene Literatura

POGLAVLJE 3. KONKURENTNOST HRVATSKE: IZAZOVI I PRILIKE Trgovinski obrasci i integracija u regionalne i globalne lance vrijednosti Reforma poduzeća Tržišta rada i vještine Sustav inovacija Stanje infrastrukture Izgledi i preporuke u vezi s politikama Napomene Literatura

POGLAVLJE 4. HRVATSKI REGULATORNI OKVIR ZA ULAGANJA I NACIONALNI TRETMAN

Hrvatska je otvorena izravnim stranim ulaganjima Hrvatska rijetko pravi iznimke u nacionalnom tretmanu poduzeća u stranom vlasništvu Prema nekim poslovnim istraživanjima, osnivanje i upravljanje poduzećem još je teško Izgledi i preporuke u vezi s politkama Napomene Literatura

POGLAVLJE 5. ZAŠTITA ULAGANJA U HRVATSKOJ Domaći pravni okvir Međunarodni sporazumi o ulaganju Izgledi i preporuke u vezi s politkama Napomene Literatura

POGLAVLJE 6. POTICANJE I OLAKŠAVANJE ULAGANJA U HRVATSKOJ Nacionalna strategija i institucijska struktura Olakšavanje ulaganja i nastojanja da se upravni postupci pojednostavne Programi poticaja za ulagače u Hrvatskoj



Izgledi i preporuke u vezi s politkama Napomene Literatura

POGLAVLJE 7. JAVNO UPRAVLJANJE Kvaliteta propisa Korupcija Izgledi i preporuke u vezi s politkama Napomene Literatura

POGLAVLJE 8. POTICANJE I OMOGUĆIVANJE ODGOVORNOG POSLOVANJA KAO STRATEŠKE ODLUKE

Hrvatski planovi za uspostavu nacionalne kontaktne točke Opće politike za poticanje odgovornog poslovanja Politike u posebnim područjima uključenima u smjernice Odgovorno poslovanje i država kao gospodarski subjekt Izgledi i preporuke u vezi s politkama Napomene Literatura

PRILOG A. IZNIMKE U PRIMJENI OECD-OVA INSTRUMENTA ZA NACIONALNI TRETMAN U HRVATSKOJ PRILOG B. MJERE TRANSPARENTNOSTI O KOJIMA HRVATSKA IZVJEŠTAVA PRILOG C. DODATNI PODATCI I TABLICE IZ POGLAVLJA 2.

www.oecd.org/investment

c o - f u n d e d b y t h e E u r o p e a n U n i o n

http://oe.cd/1-0

http://www.oecd.org/competition

http://www.oecd.org/going-digital

Documents

OECD Investment Policy Review of Croatia An Overview Assessment OECD … · 2019. 6. 5. · OECD Investment Policy Review of Croatia An Overview Assessment OECD-ov Pregled investicijske