ČASOPIS ZA ZAŠTITU TEKOVINA BORBE ZA …KORAK o SADRŽAJ ODBRANA BOSNE I HERCEGOVINE Bakir Izetbegović, predsjedavajući Predsjedništva BiH ArmIjA odBrAnIlA zemlju, sloBodu, čAst

ČASOPIS ZA ZAŠTITU TEKOVINA BORBE ZA BOSNU I HERCEGOVINU

BROJ 27 - GODINA XAPRIL-JUN 2012.ISSN 1512-9411

Udruženje za zaštitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu - Sarajevowww.zatebebih.ba

Udruženje za zaštitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu - Sarajevowww.zatebebih.ba

Bakir IzetbegovićARMIJA ODBRANILA ZEMLJU, SLOBODU, ČAST I OBRAZ

General, mr. Vahid KaravelićTERORIZIRANJE SARAJEVA 1992.-1995.

Prof. dr. fra Luka MarkešićSARAJEVO IZMEĐU NEBA I GRANATA

Abdulah Jeleč, Besim ŽdralovićKAKO JE PRIPREMANA ODBRANA BUGOJNA

Latinka PerovićBOJALA SAM SE OČIJU UBIJENE DECE SARAJEVA

Brigadir Mahmut FerhatbegovićKAKO SAM SA GENERALOM RASIMOM DELIĆEM NAPUSTIO JNA

Fariba Farshidi"ARAPSKO PROLJEĆE" ili "ISLAMSKO BUĐENJE"

Bakir IzetbegovićARMIJA ODBRANILA ZEMLJU, SLOBODU, ČAST I OBRAZ

General, mr. Vahid KaravelićTERORIZIRANJE SARAJEVA 1992.-1995.

Prof. dr. fra Luka MarkešićSARAJEVO IZMEĐU NEBA I GRANATA

Abdulah Jeleč, Besim ŽdralovićKAKO JE PRIPREMANA ODBRANA BUGOJNA

Latinka PerovićBOJALA SAM SE OČIJU UBIJENE DECE SARAJEVA

Brigadir Mahmut FerhatbegovićKAKO SAM SA GENERALOM RASIMOM DELIĆEM NAPUSTIO JNA

Fariba Farshidi"ARAPSKO PROLJEĆE" ili "ISLAMSKO BUĐENJE"

KORAK broj 27

SADRŽAJ

ODBRANA BOSNE I HERCEGOVINE

Bakir Izetbegović, predsjedavajući Predsjedništva BiH ArmIjA odBrAnIlA zemlju, sloBodu, čAst I oBrAz 5

osman džamalija odBrAnIlI zemlju, A lovorIke PrIPAle drugImA 9

Haris Pašović PonosnI nA svoje voljene, PonosnI nA sArAjevo 12

sudbin musić dAn BIjelIH trAkA 16

Husein kazija zločInI Hvo u trAvnIčkIm selImA velIkA BukovIcA I BAndol 20

TEMA KORAKA: POLITIČKI I VOJNI ZNAČAJ ODBRANE SARAJEVA (II)

general Hasan efendić znAčAj to u odBrAnI sArAjevA 30

general, mr. vahid karavelić terorIzIrAnje sArAjevA 1992.-1995. 37

KORAK broj 27

dr. selmo cikotić gloBAlnI dometI Herojske odBrAne sArAjevA 46

genereal Fikret muslimović sAdrŽAj I kArAkter dogAĐAjA u sArAjevu 2. i 3. mAjA 1992. godIne 53

Prof. dr. džemal najetović odnos sAd PremA emBArgu nA uvoz nAoruŽAnjA rBIH 63

Prof. dr. tomislav Išek (de)moBIlIzAtorskI odnosI nekIH nAjvAŽnIjIH PredstAvnIkA meĐunArodne zAjednIce PremA oPsjednutom sArAjevu 70

mr. muharem omerdić zločInI nAd PrIPAdnIcImA IslAmske zAjednIce I vjerskIm oBjektImA nA Području sArAjevA 77

Prof. dr. fra luka markešić sArAjevo IzmeĐu neBA I grAnAtA 79

TEMA KORAKA (II): SREDNJA BOSNA PRKOSNA

jasmin ganić travnik: okrugli sto o predratnoj 1991. i ratnoj 1992. godini “srednjA BosnA PrkosnA“ 81

Brigadir zijad čaber PrIPreme zA otPor 1991. I odBrAnA od AgresIje u 1992. nA Području oPĆIne trAvnIk 84

Abdulah jeleč, Besim Ždralović kAko je PrIPremAnA odBrAnA BugojnA 94

munib kajmović osnIvAnje PAtrIotske lIge, terItorIjAlne odBrAne I ArmIje rBIH u vItezu 103

KORAK broj 27

KULTURA

sonja Biserko omAŽ svIm ŽrtvAmA sArAjevA, PoseBno nevInoj decI 111

latinka Perović BojAlA sAm se očIju uBIjene dece u sArAjevu 114

Avdo Huseinović PostAo sAm člAn PorodIcA uBIjene djece sArAjevA 117

Prof. dr. Ismet dizdarević kAzIvAnjA stIHom I slIkom o zločInImA 123

Bajro Perva ŽIvA PodrInjskA rAnA 130

Hadžem Hajdarević ŽIvA PodrInjskA rAnA 131

UMIJEĆE SJEĆANJA

Brigadir mahmut Ferhatbegović kAko sAm sA generAlom rAsImom delIĆem nAPustIo jnA 133

Šefko Hodžić rAtnIk kojI je svAkom kresAo u Brk 139

Šefko Hodžić navršilo se 14 godina od smrti generala Arifa Pašalića sImBol odBrAne mostArA 143

sjećanje na mostarsku ratnu legendu midhada Hujdura HujkInA PosljednjA BItkA 147

uz 20-tu godišnjicu pogibije safeta Hadžića orgAnIzAtor odBrAne sArAjevA 151

KORAK broj 27

dvije decenije od pogibije mehdina Hodžića senada crnI lABud 153

sjećanje na heroje odbrane sarajeva safeta zajku i envera Šehovića nAPoleon I ĐAP sA ŽučI 156

memorIjAlnI centAr nA ŽučI – zA trI godIne 161

MEđUNARODNI ODNOSI

Fariba Farshidi „ArAPsko ProljeĆe“ IlI „IslAmsko BuĐenje“ 164

***

održana 10. redovna skupština udruženja za zaštitu tekovina borbe za BiH usPjeŠnA godInA 172

Izdavač: Udruženje za zaštitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu, Sara-jevo, Nedima Filipovića 19 ~ tel. (033) 658 015, fax: (033) 658 015 ~ e-mail: [email protected] www.zatebebih.ba ~ Za izdavača: prof.dr. Mesud Hadžialić ~ Redakcija: dr. Orhan Bajraktarević, Mirsad Begić, Zahir Derviše-vić, Neven Kazazović, mr. Safet Kešo, dr. Džemal Najetović, mr. Emir Ramić, Samija Rizvanović, Husnija Sejdinović ~ Glavni urednik: Šefko Hodžić ~ Se-kretar Redakcije: Dževad Hadžić ~ Lektor i korektor: Nazif Osmanović ~ Di-zajn i računarski prelom: Kenan Branković ~ Štampa: Armis-Print, Sarajevo ~ Za štampariju: Smail Alihodžić

5

KORAK broj 27 Odbrana Bosne i Hercegovine

Bakir Izetbegović, predsjedavajući Predsjedništva BiH

ArmijA odbrAnilA zemlju, slobodu, čAst i obrAz(Govor na centralnoj svečanosti povodom 20-te godišnjice nastanka Armije RBiH, koja je održana u Ustikolini 19. aprila 2012.)

Prije dvadeset godina Predsjedništvo Republike Bosne i Hercego-vine je donijelo Ukaz o objedinjavanju Teritorijalne odbrane, Patriot-ske lige i ostalih patriotskih vojnih jedinica u jedinstvenu oružanu for-maciju koja će uskoro ponijeti slavno i časno ime – Armija Republike Bosne i Hercegovine.

Armija je formirana u vremenu najtežih istorijskih iskušenja s ko-jima se naša domovina suočila u svom hiljadugodišnjem trajanju; u vremenu kada su Bosnu i Hercegovinu brutalno napale agresorske snage sa Istoka, a zatim i sa Zapada, sa namjerom da na njenoj terito-riji ostvare hegemonističke, velikodržavne ciljeve.

Nastanak, jačanje i odbrambeno-oslobodilački ratni put Armije Republike Bosne i Hercegovine je priča o sprezi vitalnosti i mudrosti. Vitalnosti našeg naroda i mudrosti tadašnjeg državnog i vojnog ruko-vodstva. Armija Republike Bosne i Hercegovine je odbranila zemlju, odbranila slobodu, čast i obraz Bosanaca i Hercegovaca. Odbranila je ono što mnogi nazivaju „idejom Bosne“, vjeru da ljudi različitih religija, kultura i identiteta mogu živjeti skupa. To je ideja koja se nalazi u os-novi ujedinjavanja Evrope, kreiranja Evropske unije.

U nevjerovatno složenim uslovima, skoro potpune logističke blo-kade i zaustavljene privrede, stvorena je respektabilna vojna sila koja je nadjačala nadmoćnije agresorske vojske, nadjačala svjetske urote i embarga, nadjačala one u svojim redovima koji su željeli osvetu.

6

KORAK broj 27Odbrana Bosne i Hercegovine

Prvi predsjednik Republike Bosne i Hercegovine i prvi vrhovni ko-mandant Armije Republike Bosne i Hercegovine rahmetli Alija Izetbe-gović je, govoreći o čudesnom jačanju i otporu našeg naroda i naše Armije, kazao „... kada se jednom budu pravile analize, kada se iz neke istorijske udaljenosti bude odgonetalo to čudo bosanskog otpora, naći će se, siguran sam – da je tajna bila negdje u dušama ili karakteru ljudi....“

Zato pamtimo naše heroje i to teško, ali slavno vrijeme. Ne dozvo-limo da se zaboravi njihova uloga i značaj u istoriji naše zemlje i našeg naroda!

Rezultati njihove borbe i njihove žrtve su kamen temeljac za grad-nju bolje budućnosti generacijama koje dolaze. Tu borbu nastavlja-mo i danas – borbu za cjelovitu, prosperitetnu Bosnu i Hercegovinu, zemlju slobodnih i ravnopravnih ljudi bez obzira kako se oni zvali i na koji način se Bogu molili.

* * *

Otpora, urota i dezintegracijskih pokušaja će biti i dalje. Ali snažni integracijski procesi, procesi pomirenja i normalizacije će neumitno jačati i nadjačati. Valjano postavljeni politički ciljevi dobivaju stalnu i

Ustikolina, 19. aprila 2012.: Bakir Izetbegović vrši smotru 2. rendžerskog puka OSBiH.Foto: Dženan Selimbegović

7


sve jaču podršku međunarodne zajednice. Bosna i Hercegovina ima izvanrednu priliku da ubrza svoj put ka euroatlantskim integracijama.

U proteklim sedmicama sam dva puta bio u Briselu. U martu sam obavio sastanke sa rukovodstvom Evropske unije, a prije par dana sam imao sastanak sa generalnim sekretarom, a zatim i cjelokupnim Vijećem zemalja članica NATO.

Potvrđena je spremnost da se Bosni i Hercegovini pomogne na njenom ubrzanom putu u euro-atlantske integracije. U roku od par mjeseci možemo stvoriti uslove za predaju kredibilne aplikacije za članstvo u Evropskoj uniji, te za preuzimanje godišnjeg plana u sklo-pu Akcionog plana za članstvo u NATO-u.

Vrata Evropske unije i NATO su širom otvorena za nas.

Sigurnost NATO saveza, sigurnost za sve u Bosni i Hercegovini, po-litička i ekonomska stabilnost koju pruža članstvo u EU – najbolje je moguće naslijeđe koje možemo ostaviti našoj djeci i potomcima.

Ovo je prilika koju ova generacija bosanskohercegovačkih lidera nema pravo propustiti.

Povremene krize koje se dešavaju nas ne smiju obeshrabriti.

Borci Armije RBiH na Žuči, 20. decembra 1992.

8


Imperativno moramo tragati za rješenjima i iz svake krize izaći jači i za korak bliže ostvarenju postavljenih strateških ciljeva.

Ogromna većina građana u Bosni i Hercegovini je umorna od neiz-vjesnosti i stalnih prepirki i želi bolji život i izvjesnu budućnost za sebe i svoje potomke.

Političari konačno moraju pravilno protumačiti interese svojih bi-rača i energiju usmjeriti na dogovor koji će omogućiti da bosansko-hercegovačko društvo snažno krene putem stabilnosti, prosperiteta i sigurnosti.

Danas dok stojimo pred 2. rendžerskim pješadijskim pukom Oru-žanih snaga Bosne i Hercegovine, pukom koji baštini ponosno nasli-jeđe Armije Republike Bosne i Hercegovine, poručimo i sebi i drugima da patriote Bosne i Hercegovine nikada više neće dopustiti slabost, da ćemo uvijek biti spremni braniti i odbraniti našu domovinu.

Ali, također, poručimo i da smo spremni za dogovor i suradnju. Najspremniji.

Spremni da se, ne zaboravljajući prošlost, okrenemo ka budućno-sti. Ka onome što možemo i trebamo postati, a to je društvo u kojem će svako i na svakom dijelu Bosne i Hercegovine, živjeti u miru, živo-tom dostojnim čovjeka.

To je naš dug prema onima koji su položili svoje živote u odbrani jedine nam domovine Bosne i Hercegovine!

9


Osman Džamalija, predsjednik Udruženja za očuvanje tradicije TO BiH

Odbranili zemlju, a lOvOrike pripale drugima

Osmi april je jedan od najznačajnijih datuma iz novije istorije naše države. Tog dana, prije 20 godina, Predsjedništvo novopriznate drža-ve RBiH donijelo je Uredbu o ukidanju dotadašnjeg Republičkog šta-ba TO SRBiH i formiranju Štaba TO RBiH. To je bio jedan od prvih doku-menata kojim je suvrena država BiH ozakonila svoje Oružane snage, izabrala komandni kadar, odredila privremeni znak za pripadnike TO i regulisala sistem rukovođenja i komandovanja.

Dan kasnije, 9. aprila, Predsjedništvo RBiH je donijelo Odluku o objedinjavanju svih oružanih sastava u Teritorijalnu odbranu RBiH (osim snaga bivše JNA i MUP-a). Ovom odlukom svi oružani sastavi i pojedinci bili su obavezni da se od 15. aprila stave pod jedinstvenu komandu TO. Tako je nova Teritorijalna odbrana Republike BiH od 15. 4. 1992. nastala od pripadnika bivše TO, Patriotske lige, Zelenih beret-ki i drugih patriotskih samoorganizovanih grupa građana Republike BiH.

Teritorijalna odbrana SR BiH je u tom momentu bila jedina legal-na i legitimna vojna slia, koja je imala kontinuitet, bila je usklađena sa Ustavom SR BiH, te povezana sa isto tako legalnim, legitimnim i u kontinuitetu izabranim struktuirama vlasti. Ona je stekla povjerenje naroda s obzirmo da je orgnizovana, opremana i obučavana iz sred-stava radnih ljudi BiH. Teritorijalna odbrana je raspolagala sa najve-ćim brojem vojno-stručnih, dobro obučenih rukovodnih i komandnih kadrova, bez obzira na njenu razgradnju u poslednjim godinama i pucanje po nacinalnim šavovima. Na kraju, imala je dobro razvijenu infrastrukturu.

10


Stavljanjem pod jedinstvenu komandu TO svih patriotskih sna-ga opštinski štabovi TO preko rejonskih štabova odmah počinju na terenu uvezivati svoje sastave i organizovati ih za odbranu, izdajući im zadatke i određujući zone odgovornosti. Takođe prihvataju dobro-voljce i upućuju u jedinice. Već krajem maja 1992. formirane su prve brigade. Zahvaljujući predanom radu štabova TO i njihovih starješina, za kratko vrijeme je organizovana snažna TO R BiH, koja je naredbom Predsjedništva RBiH od 23. juna 1992. godine dobila naziv armija r biH.

Danas nema potrebe licitirati koliko je ko od patriotskih snaga i formacija doprinio pripremi za odbranu i odbrani od agresije. Odbra-ni su doprinijeli, prije svega, obični ljudi, građani i patriote ove zemlje i svi oni koji su se našli u ovoj državi i smatrali je svojom domovinom. Jer, naša odbrana je organizovana iz nužde, zbog svake vrste ugrože-nosti, iz osjećanja “biti ili nebiti” i iz potrebe spasavanja naroda i drža-ve. Mora svima biti jasno da je TO R BiH časno izvršila svoj zadatak koji je dobila od Predsjedništva R BiH kao Vrhovne komande.

Teritorijalna odbrana RBiH je do preimenovanja u Armiju RBiH, iz-među ostalog, sačuvala Sarajevo, Mostar, Goražde, Zenicu i niz drugih gradova i naseljenih mjesta, pa Cazinsku krajinu, centralne dijelove Bosne i Hercegovine, Srebrenicu, Žepu; prihvatila i u dobroj mjeri zbri-nula izbjeglo stanovništvo iz ugroženih mjesta, formirala taktičke je-dinice (odrede, bataljone i brigade) uz stabilizaciju znatnog dijela bh. ratišta; relativno uspješno izvršila logističko obezbjeđenje jedinica i štabova; organizovala saradnju sa jedinicama policije na obezbjeđe-nju vitalnih objekata u rejonima pod kontrolom TO R BiH i sadejstvo sa tim jedinicama u borbi protiv agresorskih snaga itd.

Danas s pravom i ponosom možemo reći da su štabovi TO svih nivoa i njihove starješine dali nemjerljiv doprinos u organizovanju i stvaranju naših Oružanih snaga, odnosno A RBiH. Radili su to preda-no, stručno i iz najdubljih patriotskih osjećanja, radili nenametljivo i časno, ne očekujući nikakav pijedestal i nikakve lovorike. A drugi su pobrali lovorike.

Gdje su danas ti naši borci iz Teritorijalne odbrane, odnosno Armi-je R BiH? Uglavnom ih nema tamo gdje je dobro: u vlasti, na položaji-

11


ma, na direktorskim i ministarskim mjestima, u amdasadama i slično. Tamo su gdje nema posla, stanova, gdje su mala primanja i niske i upitne penzije, na sudovima, tamo gdje posla nema za njihovu djecu i djecu naših šehida.

Za ovo smo, u dobroj mjeri, i sami krivi. Jer, država nas je rasparčala po raznim i udruženjima i strankama, kako bi sa nama lakše manipu-lisala.

I zato danas kad su borci i patriote TO odnosno Armije RBiH na margini političkog zbivanja i u dobroj mjeri prepušteni sami sebi, postoji prijeka potreba da mi iz TO, okupljeni u naše novoformirano udruženje za zaštiti imena i očuvanja tradicija TO, zajedno sa drugim udruženjima, koja imaju približno iste ciljeve, djelujemo koheziono i integrirajuće. Jer, samo tako ćemo otrgnuti od zaborava patriotizam naših proslavljenih ratnih jedinica i sačuvati uspomena na naše naj-bolje sinove koje je iznjedrila ova država.

iz referata na Svečanoj akademiji povodom 8. prila - dana Te-ritorijalne odbrane rbiH.

12


Haris Pašović

Ponosni na svoje voljene, Ponosni na sarajevoSarajevo je impresioniralo svojim dostojanstvom na Sarajevskoj crvenoj liniji. Dese-tine hiljada ljudi su tog dana došle da odaju počast našim voljenim koji su ubijeni.

Sarajevo nije nasjelo na pokušaj sabotaže Sarajevske crvene linije - Sjećanja na 11.541 ubijenog građanina i građanku Sarajeva tokom Opsade Sarajeva 1992-96. Najprije se pojavila tvrdnja da koncept na-vodno nije originalan. Osim što je tvrdnja bila apsurdna - da sjećanje na naše ubijene nije originalno!? - bila je i obična podvala.

Svako ko išta zna o tome kako se jedan veliki projekat razvija, zna da su potrebne godine da osjećanja i ideje dobiju pravi oblik i izraz. U slučaju Sarajevske crvene linije bilo je to od 1998, kada sam prvi put,

Foto: Didije Torše

13


na koncertu Dine Merlina u Titovoj, shvatio koja je to ogromna količi-na života sadržana u hiljadama ljudi. Gledajući hiljade mladih ljudi kako plešu i pjevaju, pomislio sam da je neprijatelj namijenio svima njima da budu ubijeni. Da naši branitelji nisu istrajali, da Sarajlije nisu istrajale, svi mi bismo bili pobijeni ili protjerani. Godine su prolazile i ja sam sve jače osjećao kako gradu nedostaju hiljade njegovih ubijenih građana. U proljeće prošle godine, mi u East Westu smo počeli sa kon-kretnim razgovorima o koncertu za naše ubijene sugrađane. Ja godi-nama radim u teatru, meni je prazno gledalište u sali, tokom proba, svakodnevna stvar. Ali mi znamo da će u to prazno gledalište na pre-mijeri i kasnije na reprizama doći gledaoci. Ovoga puta neće niko od onih za koje se koncert pravi moći da dođe na izvedbu, zato što su svi ti gledaoci ubijeni.

Tvrdnju da je ideja za Sarajevsku crvenu liniju neautentična lansi-rali su oni koji su shvatili da je sjećanje na ubijene Sarajlije ujedno dra-matična optužba za ubistvo 11.541 nevinog čovjeka. Nekoliko nepro-mišljenih novinara se upecalo na ovu propagandnu laž o navodnoj “neautentičnosti”. Borka Rudić i Upravni odbor Udruženja novinara su dali krila ovoj podvali time što su je, bez ikave provjere, ponovili u svome saopćenju. Uz to, u postupku bez presedana u poslijeratnom

14


novinarstvu u Federaciji BiH oduzeli su mi pravo na slobodu govora i pokušali da mi onemoguće da odgovorim na lažne optužbe.

Za slabo poznatu instalaciju u New Yorku koja je upotrebljavala stolice nisam znao, ali i da jesam, to ne bi ništa promijenilo. Sarajevska crvena linija - koncert za ubijene Sarajlije i ta njujorška instalacija ne-maju nikakve konceptualne veze. To je isto kao da neko optuži pisca da je neautentičan zato što u svojoj knjizi upotrebljava slova.

Ja radim 30 godina i imam besprijekornu umjetničku biografiju. Nikada niko nije rekao za neki od mojih mnogobrojnih radova da je preuzet od nekog drugog. Nije ni mogao reći, jer ja svoj posao radim pošteno. Moj jedini problem je što imam previše svojih ideja i što ne-mam vremena da ih sve realiziram.

Kada je bilo jasno da podvala o “neautentičnosti” ne prolazi, kre-nula je nova sabotaža. Navodno “otkriće” da su stolice nabavljene u Srbiji, nije bilo nikakvo otkriće iz prostog razloga što sam ja prvi re-kao odakle su stolice. Rekao sam to i prije nego što su stolice naručene. Jasno je da smo prvo provjerili sve mogućnosti u BiH. Kad smo utvrdili da u BiH nema fabrike koja može proizvesti obične baštenske sto-lice, tražili smo u regionu. Crvena boja za baštenske stolice je netipič-na i bila je potrebna posebna pro-izvodna operacija da se proizvedu stolice u traženoj nijansi crvene.

Privatna fabrika iz Vojvodine je bila jedina koja je mogla odgovoriti zahtjevu pod prihvatljivim uslovima. Druge ponude preko domaćih nabavljača iz Turske i Kine bile su nesigurne i skupe, u suštini nemo-guće. Naravno, mogli smo tražiti da domaći dobavljač uveze stolice iz Srbije, kao što to većina dobavljača radi. Ali to bi bilo licemjerno i bijedno - platili bismo skuplje, a mi bismo bili “čisti”. Fotografija navod-

15


ne etikete na stolici objavljena u rano jutro 6. aprila bila je posljednji pokušaj sabotiranja. Stolice su mnogo puta prošle kroz ruke nas više od 100 organizatora, radnika i volontera tokom utovara, istovara, po-stavke, ravnanja i sklanjanja stolica. Nikada niko od nas, kao što nika-da niko od desetina hiljada posjetilaca, nije vidio nikakvu etiketu. Nije mogao ni da je vidi iz prostog razloga jer je nije bilo.

Ogromna većina Sarajlija nije nasjela na pokušaj da nam se podva-li da smo puni mržnje prema Srbiji, da smo protjerivali Srbe iz Saraje-va i da se s nama ne može živjeti. To je bio cilj “senzacije” o stolicama iz Srbije. Čedo Jovanović je heroj u Sarajevu, kao što su sarajevski heroji i Mirjana Karanović, Nataša Kandić, Sonja Biserko, Đorđe Balašević, Miki Manojlović… Zbog čega ne bi, jednako kao oni, bio častan i tridese-togodišnji proizvođač plastike iz malog vojvođanskog grada i njegovi mladi radnici i radnice? Oni su jedva zapamtili rat jer su tada bili dje-ca. Sada vrijedno rade i svoje proizvode prodaju u BiH, Hrvatskoj, na Kosovu… Većina plastičnih stolica u bosanskim i hercegovačkim ba-štama najvjerovatnije je proizvedena u njihovoj fabrici. Sarajlije nisu nasjele na pokušaj sabotaže ne samo zato što su znale da proizvođač može biti mladi Srbin koji nije zapamtio rat, ili vojvođanski Mađar, ili čovjek rođen u Sandžaku nego jednostavno zato što znaju da su BiH i Srbija već 15 godina najveći trgovinski partneri u regionu. Građevin-ski materijal za obnavljanje kuća uništenih u ratu, materijal za obnovu spaljenih mostova, hrana i mnogi drugi proizvodi, između ostalog, uvoze se i iz Srbije. Naši prijatelji iz Srbije rekli su da smo ovakvim ge-stom još jedanput pokazali kako su Sarajlije veliki ljudi.

Zajedno sa ostalim građanima u Sarajevu branio sam Sarajevo od srpskih snaga tokom Opsade. Jedna crvena stolica mogla je biti i za mene. Potpuno slučajno sam preživio. Postoje stvari u životu koje su temeljne. Njihovo svođenje na medijsku “senzaciju” unaprijed je osu-đeno na propast.

Sarajevo je impresioniralo svojim dostojanstvom na Sarajevskoj cr-venoj liniji. Desetine hiljada ljudi su tog dana došle da odaju počast na-šim voljenim koji su ubijeni. Hodali smo jedni pored drugih u nijemom razumijevanju. Bili smo neutješni. I bili smo ponosni na naše Sarajevo.

Oslobođenje, 13. aprila 2012.

16


Sudbin Musić

Dan bijelih traka

U Prijedoru je početkom ove godine oformljen Odbor za obilje-žavanje 20 godišnice stradanja nevinih ljudi. Njega sačinjavaju pred-stavnici osam nevladinih organizacija i udruženja koja uglavnom oku-pljaju žrtve rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu s područja opštine Prijedor. Među njima su udruženje Prijedorčanki „Izvor“, udruženje logoraša „Prijedor 92“, udruženje logoraša „Kozarac“, udruženje žena „Srcem do mira“ - Kozarac, udruženje žena „Mostovi prijateljstva“ - Ri-zvanovići, Udruženje građana „Optimisti 2004.“ - Kozarac, udruženje građana „Behar“, te udruga za povratak u dolinu rijeke Sane „Hrvatski dom“ – Ljubija. Namjera Odbora je da organizacijom različitih doga-đaja u Bosni i Hercegovini i inostranstvu skrene pažnju domaćoj i me-đunarodnoj javnosti na ratne zločine iz 1992. Godine, kada je Prijedor bio najstrašnije mjesto na planeti sa najgorim logorima smrti nakon Drugog svjetskog rata.

S obzirom na broj datuma koji su tokom 1992.godine, odnijeli go-tovo 3500 ljudskih života, među kojima 256 žena i 102 djece, odgo-vorni pred populacijom koju zastupaju, manifestaciju obilježavanja 20 godina stradanja su nazvali „Genocid u Prijedoru – 20 godina“.

31. majJedan od datuma je i 31. maj 1992. godine, dan kada je nelegalna i

nasilno preuzeta vlast bosanskih Srba u Prijedoru izdala naredbu pu-tem lokalnog radija nesprskom stanovnistvu da obilježi svoje kuće bije-lim zastavama ili čaršafima i da pri izlasku iz kuca stave bijele trake oko rukava. Bila je ovo kulminacija kampanje istrebljenja u kojoj su pro-vodjene masovne egzekucije, silovanja, otvarani koncentracioni logori i činjeni drugi zločini, a čiji je konačni ishod bio uklanjanje 94 odsto

17


bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata sa teritorije opštine Prijedor. Prijedorski logori smrti su od 24.maja 1992. bili dupke puni mještanima šire regije Kozarca. Masovne grobnice, poput najveće u Bosanskoj kraji-ni - u Starim Kevljanima kod Omarske, su već bile pune tijela ubijenih.

Sve ovo je razlog što su navedena udruzenja i organizacije pokre-nule kampanju pod nazivom „31. Maj - Dan bjelih traka“. Kampanja je imala planetarni odjek. U vrlo kratkom periodu podržana je od ogromnog broja ljudi iz Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja, te iz mnogih drugih. Rasuti na pet kontinenata akciju s,u prije svih, podr-žali prognani stanovnici Prijedora, njihovi prijatelji, te prijatelji njiho-vih prijatelja. Pored njih, podržao je ogroman broj boraca za ljudska prava širom svijeta.

Od 1939. i nacističkog proglasa po kojem su poljski Jevreji morali nositi bijele trake sa plavom Davidovom zvijezdom oko rukava, ovo je bilo prvi put da su članovi jedne etničke ili religijske grupe na ovaj nacin bili obiljezeni za istrebljenje. Ovaj put, u jednom bosnaskom gradu u srcu Evrope.

Meni će, pored straha u očima mojih roditelja, ostati zapamćen i slučaj Emsuda Čauševića kojem je naređeno da bijelom trakom obi-

“Zaustavimo negiranje genocida” - foto Didi Torše

18


lježi svoga konja. Nedugo zatim Emsud će ostati bez četvorice braće, majke i petnaestogodišnjeg sina koje su skupa streljani.

Prijedor, 1992. – 2012.

A kakva je situacija u tom gradu danas, 20 godina poslije, dovo-ljan je pokazatelj činjenica da je načelnik opštine Prijedor Marko Pavić nedugo nakon saznanja za naziv manifestacije, pozvao predstavnike ovih organizacija i glasno saopštino da će zabraniti svaki skup pod ovim nazivom koji se planira obaviti na prostoru u vlasništvu opštine. Naime, načelniku je zasmetala upotreba termina „genocid“! Prijedor-ska policija je već 23. maja zabranila postavljanje instalacije u znak sjećanja na 266 žena i djevojčica ubijenih u toku rata u Prijedoru po-kazavši time da je podlegla političkom pritisku i da ponovo, dvadeset godina kasnije, samo jednima može garantovati sigurnost.

Prijedor je niz godina van oka međunarodne zajednice jer je sebi, zahvaljujući brzom impelemntacijom povrata imovine prognanim, nametnuo epitet primjera drugima kada su u pitanju međunacional-ni odnosi. Pod motom „Prijedorčanin“, naglašavajući jednakost svih, bez obzira da li je riječ o povratnicima , domicilnomom stanovništvu ili više od 20.000 izbjeglih Srba iz Hrvatske i Federacije BiH, sprovodi se kampanja sistematske diskriminacije prijedorskih Bošnjaka i Hr-vata. Razne prijetnje, izjave i saopštenja za javnost, koje imaju za cilj uplašiti ovu grupu entuzijasta okupljenu u Odboru za obilježavanje stradanja nevinih ljudi, osim što su udarac slobodi govora, okupljanja i slobodoumlja, alarm su svjetskoj i domaćoj javnosti i prilika da se spriječi posljednja faza etničkog čišćenja u gradu koji je indikator po-vratka u manji BiH entitet uopšte.

Prijedor je potvrdio da je još uvjek grad u kojem vlada strah i grad u kojem i dvadeset godina nakon zločina, koji su se dogodili u nase-ljima u kojima su živjeli Bošnjaci i Hrvati, te logorima zbog kojih je i inicirano formiranje Međunarodnog krivičnog Suda za bivšu SFRJ, žrtve i njihove porodice nemaju pravo ni na sjećanje.

19


bijele trakeO postojanju bijelih zastava na već praznim i u dobroj mjeri poru-

šenim bošnjačkim klućama posvjedočili su i članovi Evropske posma-tracke misije koji su u avgustu 1992. tokom posjetile sela oko Prijedo-ra u kojima su zivjeli i Srbi i Muslimani. Bijele zastave su mogli vidjelti samo na muslimanskim kućama koje su se na taj način razlikovale od srpskih, te postajale meta napada raznih vojnih i paravojnih srpskih formacija.

Zahvaljujući fotografijama iz koncentracionih logora Omarska i Tr-nopolje, spriječeno je još veće zlo. No, svijet je prilično kasno otkrio nevjerovatnu tragediju nesrpskog stanovništva ovog grada i opštine koji je tako postao paradigma stradanja nesrba u 1992. godini.

Danas su udruženja inicijatori Dana bijelih traka zasuta porukama podrške koje prate hiljade fotografija onih koji ih podržavaju. Foto-grafije iz čitave Evrope, Indije, Nepala, Kanade, Australije, čak iz Bijele kuće u Vašingtonu, ohrabruju aktiviste da ustraju u svojim nakanama.

Ono što je zabrinjavajuće je činjenica da je danas malo onih koji su se usudili da s bjelim trakama prošetaju prijedorskom glavnom ulicom. One koje smo uspjeli upitati zbog čega, pravdaju to velikim strahom kojeg još osjećaju. Jer, bijela traka oko ruke je i danas u Prije-doru samo obilježje onih koji vrlo lako mogu postati meta i doživjeti neprijatnost.

Pored tuge i razočarenja u svoj grad i njegov odnos spram žrta-va, Mirsad Duratović, predsjednik Udruženja logoraša „Prijedor 92.“ iz Prijedora ističe: „Kroz glavu mi čitavo jutro prolaze sjećanja koja me guše. Pokušavam zaustaviti suze, a u tome mi pomaže činjenica da danas, osjećam prvi put nakon svih ovih godina, nisam sam, odnosno da nismo sami!“

Dok ovo pišem, preko Radija Prijedor je u toku prijenos zasjedanja Skupštine opštine kojoj, s bjelim trakama oko ruku, prisustvuje i izvje-stan broj odbornika pro-bosanskih političkih partija.

20


Husein Kazija

Zločini HVo u traVničkim selima Velika BukoVica i Bandol

Selo Velika Bukovica nalazi se na jugoistočnim padinama Vlaši-ća-Bukovice sa oko 120 stanovnika bošnjačke nacionalnosti, a prvi susjedi su sela Mala Bukovica i Radonjići sa žiteljima hrvatske nacio-nalnosti. Do početku agresije na našu zemlju od strane SCA, nije bilo nikakvih problema između ova dva naroda. Početak rata na ovom području obilježen je privremenim zauzimanjem vlašičkog platoa od strane SCA potpomognute regularnim jedinicama JNA koje su na tom području još od 1991. izvršile strateško razmještanje jedinica i stacioniranje artiljerijskog oruđa. U tom periodu protjerano je svo nesrpsko stanovništvo sa vlašičkog platoa. Da bi se zaštitili od SCA i JNA Bošnjaci iz Velike Bukovice se dogovaraju sa Hrvatima iz sela Mala Bukovica o zajedničkom uspostavljanju i držanju linija odbra-ne. Uspostavljena linija bila je do početka maja 1992. godine, kada su pripadnici HVO postavili zastavu države Hrvatske na položaj. Nakon toga mještani Bošnjaci samostalno preuzimaju dio linije.

U junu 1992. na koti Kajabaša, nedaleko od sela V. Bukovica, lo-cirana je jedna jedinica HVO “Travničke“ brigade, koju su sačinjavali, uglavnom, mještani iz okoline Travnika. U toku 1992. međunacionalni odnosi bili su zadovoljavajući i nije bilo sukoba ili većih incidenata.

Početkom 1993. u selu V. Bukovica formiran je centar veze HVO, a nedaleko od sela stacionirana je rado-relejna međustanica za komu-nikaciju sa drugim područjima. Zbog ukazane potrebe HVO Travnik donosi odluku o formiranju druge brigade. Ova brigada HVO, koja je formirana 1. 4. 1993. godine, dobila je naziv „Frankopan“, a zapovjed-nik joj je bio Ilija Nakić, a zapovijedno mjestou Gučoj Gori.

Na globalnom planu početak 1993.godine karakterišu pregovori u Ženevi o Vens-Ovenovom planu, o ustrojstvu Bosne i Hercegovine

21


po provincijama sa nacionalnim predznakom, što je imalo direktnog odraza na terenu. HVO je preduzimao sve mjere na stvaranju što bo-ljih pretpostavki za pregovarački tim u Ženevi. Tako je HVO općine Travnik 5. 1. 1993. donio Odluku o unutarnjoj organizaciji HVO općine Travnik1 i na taj način želi pokazati da je ovo dio hrvatske provincije. Dva dana kasnije, 7. 1. 1993., Zapovjedništvo OZ SB donosi odluku o zavođenju policijskog sata u Travniku2 nastojeći da uredi odnose u Travniku kao glavnom gradu provincije sa hrvatskim predznakom.

Kao odgovor na ove postupke HVO, Ratno predsjedništvo opći-ne Travnikna na sjednici održanoj 7. 1. 1993. donosi odluke o zabrani iseljavanja sa travničke općine bez odobrenja RP, proglašava dezerte-rima sve one koji su napustli općinu Travnik, te nalaže SJB Travnik da uspostavi mješoviti punkt sa HVO na Okuki, koji je do tada, a i uvijek, držao HVO3.

HVO nije odstupao od svojih planova za preuzimanje potpune vlasti u Travniku, pa su nastavili sa blokadama svih komunikacija za slobodno kretanje civila, pogotovo jedinica Armije i oružanim provo-kacijama gdje im se ukaže prilika…

U isčekivanju povoljnog raspleta u Travniku i biljanskoj dolini, mje-štani V. Bukovice sa zebnjom osluškuju dalji tok događaja, nadajući da će pokušaji Ratnog predsjedništva općine Travnik i komandi jedi-nica AR BiH uroditi plodom i da će se mirnim putem riješiti situacja sa HVO. Nisu znali za planove HVO, ali su krajem aprila bili svjedoci stacioniranja jedinice HVO na rubu stijena nedaleko od sela i njihovog angažmana na uređivanju položaja okrenutih ka Travniku i njihovog učestalog snajperskog dejstvovanja po Starom gradu i Medresi. To is-čekivanje prekinuto je 4. 6. 1993. u 18,45 sati kada su dva bojovnika HVO, inače mještani M. Bukovice, Frano Lučić, sin Ante i Lovrinović Kažimir, sin Ive, došli u Veliku Bukovicu i mještanima prenijeli ultima-tum HVO da predaju naoružanje4, da je selo u potpunom okruženju, te, ako se predaju, neće nikom ništa faliti.1 Odluka broj: HVO-3-17/93 od 05.01.1993.godine2 Dopuna zapovijedi broj: 01-1-49/933 Zapisnik sa sjednice RP općine Travnik, broj: 01-11/93 od 07.01.1993. godine4 Zapisnik organa vojne bezbjednosti 306. Bbr. broj: 03/383-6 od 28. 06. 1993. godine, uzeta izjava od Delić Šeća,

kći Sejde i Munire iz V. Bukovice, rođena 1958., udata, majka četvoro djece.

22


Imajući u vidu zločin koji je izvršen prije nepuna dva mjeseca u Ahmićima, selu na viteškoj općini, koje se golim okom vidi iz ovog travničkog sela, mještani V. Bukovice odlučili su da se ne predaju, ra-čunajući da ih ima dovoljno do dolaska pomoći jedinica 306. bbr. Po povratku bojovnika Lučića I Lovrinovića u svoju jedinicu, odmah oko 19,00 sati uslijedio je konbinovani artiljerijsko-pješadijski napad iz više pravaca. Malobrojni vojno sposobni mještani V. Bukovice pružaju nadljudski napor nadmočnijem neprijatelju i istovremeno pozivaju komandu 306. Bbr. A RBiH da im pruži pomoć. U isto vrijeme Zapo-vjedništvo HVO sredstvima radio - veze5 od postrojbi oko V. Bukovice zahtjeva da se V. Bukovica zauzme po svaku cijenu (U 18,30 „...Odradi Bukovicu... ako ti treba pomoć... traži od Košarišća...“; u 12,10 nared-nog dana „...Hitno odradi Bukovicu ...kreće pomoć iz Mehurića ...“, ne-što kasnije: „...za jedan sat Bukovica mora biti čista ...“, „...Bukovica mora pasti do 15,00 ...“, „ ...Na Bukovici je ostalo 6 muslimana ... po svaku cijenu da se to odradi“), iz čega se može zaključiti da je Zapovjedniš-tva HVO komandovalo napadom na Veliku Bukovicu, a da to nije bio postupak pojedinaca ili grupa HVO.

Pomoć od 306. bbr. nisu dobili, ali su im data uputstva da se ni slu-čajno ne predaju, jer pomoć stiže6. U toku noći borbe su bile žestoke, ali se pokleklo u jutarnjim satima 5. 6. 1993. godine, pa su pripadnici HVO zauzeli donji dio sela V. Bukovica, zbog čega se civilno stanov-ništvo tog dijela sela sklonilo, zajedno sa ostalim civilma u podrume dvije porodične kuće u gornjem dijelu sela. Napadi nisu prestajali čitavog dana, ali su se branioci nadljudski borili kako bi zaštitili sta-novništvo ne štedeći ni svoje živote. Fazila Hrnjić je slikovito opisala povlačenje iz donjeg u gornji dio sela7: „...Kad smo išli u gornji dio sela uz pucnjavu HVO, došle smo pred jednu štalu, tu je metak pogodio Šehidu i ja sam prišla da joj svežem maramu da ne krvari, ali je onda i mene metak pogodio kroz lijevu plećku. Slijedeći metak pogodio je Šehidu u čelo i ona je pala, a na njoj je bilo i njeno dijete. Smaji je tu odbilo potpuno nogu, a meni je prišao Delić Džemil i pitao me jesi li živa Fazila i on me je podigao i odveo u Zeirovu kuću. Odatle smo na-stavili put u gornji dio sela i gore sam saznala da mi je muž poginuo, a 5 Nađeno u šifarniku veziste koji je primao poruke preko radio veze.6 Izjava Suljić Uzeira iz zapisnika organa vojne bezbjednosti 306. bbr, broj: 03/383-6, od 28.06.1993. godine.7 Izjava data na Okruglom stolu održanom u Velikoj Bukovici 03.06.2011. godine na temu „Zločin u Velikoj Bukovici

i s. Bandol“ na kojem su učešće uzeli sudionici događaja i dio starješina 306. bbr.

23


to sam i pretpostavljala dok je linija pala. Tu su mi pružili prvu pomoć, a sposobni muškarci su odlučili da izađu iz sela...“

U toku napada, dana 4. i 5. juna 1993. od artiljerijske i pješadijske vatre pripadnika HVO poginuli su: Teufik Hrnjić, sin Ibre, Amir Suljić, sin Hazima, Osman Delić, sin Abdulaha, Fehret Delić, sin Ramiza, Su-lejman Delić, sin Uzeira, Asim Suljić, sin Rasima, Smajo Jašarević, sin Alage i Šehida Mehmedović r.Selmić, kći Kasima.

Grupa od 27 branilaca sela, odnosno djece, žena i staraca, spala je na 18 koji su mogli nešto da pomognu sebi i drugima. Ali, pred broj-čano jačim snagama HVO, a I nedostatka municije, branioci su odlučili da se u tri grupe pokušaju probiti na teritoriju pod kontrolom Armije RBiH, računajući ako njih ne bude tu, da pripadnici HVO neće ništa uraditi civilnom stanovništvu. Grupe su se probijale raznim pravcima. Jedna od tih grupa, prema kazivanju8 Suada Delića, prošla je kroz lini-je HVO prema Konjskoj (objekat na istočnim padinama Vlašića). Delić je u izjavi kazao: „Izašli smo nas četvorica na vodu prema Konjskoj. Na kućari smo zarobili dva vojnika i nismo ih ni takli, ali smo ih pitali gdje im je vojska. Rekli su nam da se nalaze na Košariščima (objekat iznad sela), a sa njima smo nastavili dalje i kod neke kućare (objekat) sabrali smo oko 45 vojnika i civila. Kad smo ih sabrali, jedno dijete smo poslali u V. Bukovicu sa porukom o razmjeni civila, a sve zarobljene smo, bez ikakvog maltretiranja, poveli prema selu Suhi Do. Tu smo pred kućom Bajramović Rašida sa njima popili kafu, među kojima su bili Fabo Lo-vrinović i Ivica Agatić, kad smo završili sa kafom sve smo ih odveli u Mehuriće...“

Ujutro 6. 6. 1993. godine, znajući da im nema branilaca sela, svi stanovnici Velike Bukovice su se predali postrojbama HVO, što se vidi i iz izjavi Kasima Prohana9, koja je uzeta po povratku iz zarobljeništva 28. 6. 1993. godine: „...ujutru smo izašli vani sami. Bojovnici HVO su nam dovikivali da idemo prema njima i da nam neće ništa. Kada smo u koloni išli prema njima, žene su propuštali a muškarce su tukli ša-kama, gurali na bodljikavu žicu i čizmama udarali u predjelu leđa. Na mjestu sela zvano Trzan su naredili da sjednemo. Ženama su naredili da zlato, novac i sve stvari koje su imale donesu na jedno mjesto. Muš-8 Isto kao pod 369 Izjava Kasima Prohana, Zapisnik organa Vojne bezbjednosti 306. Bbr. broj: 03/383-6, od 28.06.1993.

24


karcima su takođe oduzeli sve stvari i naredili nam da klečimo. Neke su udarali šamarima, a neke i policijskim palicama po glavi...“.

Na Okruglom stolu10 interesantna je izjava Jasmine Suljić u kojoj se kaže: „...javili su nam da muški idu na čelu, a onda da idemo mi. Sa za-ovom sam vozila nepokretnu svekrvu i na Brižini (dio sela) vidjela sam mrtav leži Delić Sulejman, na desnu stranu vidim da komad Šehide gori, iduć dalje sa strane nas prate bojovnici i ja ću u tom svemu reći – o majko šta će ovo biti s nama, „šta će biti s vama, okreni se ostade vam jedan“, odgovorio je jedan od bojovnika, kad sam se okrenula vdjela sam da mrtav leži Tufik (muž Fazilin). Iduć dalje mama mi je rekla - kćeri okreni se i vidjela sam gdje mi udaraju oca (Prohan Kasim) preko žice (ograda), a on je došao kod nas kao izbjeglica iz Karaule. Okupili su nas sve na Trzan, njih je bilo 5-6 maskiranih u crna odijela tako da nisam mogla prepoznati nikog sem Marka Lovrinovića. Tu su nam oduzeli sve zlato, a za djecu su rekli da se ne trudimo da vadimo ušnjake jer će rezati uši. Jedan od njih je oštrio nož i rekao da ćemo svi doći jedno po jedno na kamen koji je bio pored njega. U tom momen-tu su počeli kopati po torbama, iz moje torbe su izvadili šarenu jaknu koju sam ponijela da mogu djecu zagrnuti, a zatim i muške cipele, a sve Kur’ane stavili su na vatru da gore. Dok je to vadio iz torbe Bili (dijete) je iz moje kuće donio od muža mi dva neka rokovnika (poslali ga oni ranije) i onda su me zovnuli drugi da dođem kod njih, a kada sam došla rekli su mi „...e sad ćeš nam reći Jasmina ko je sve poginuo u selu a ko je ostao živ“. Prvo su pročitali Suljić Amir, Delić Tahir i rekla sam im za sve koje sam znala. Onda su me pitali za muža šta je radio i kakvu je pušku imao. Rekla sam im da je branio sebe i da mu je puška ista kao i njihova, a oni su mi rekli da je on najveći ekstrem i da će svi ići u razmjenu a da ja neću dok se on ne preda i dođe ovdje. Dok su me ispitivali došlo je jedno dijete i donjelo papirić na kom je bila neka poruka. Kad su pročitali odmah su se uzbunili i počeli govoriti „ ...ah Fabo zarobljen“, mene vratiše nazad. Kad sam se vratila vidila sam da mi je vitica (burma) ostala na prstu i odmah sam se još više uzbunila misleći da će me ubiti ako je vide. Dok sam to govorila sa Mejrom (komšinica) naveli su svog Hrvata, našeg komšiju Lucić Ivu, tukuć ga u hodu i psujući mu majku govoreći „...evo ga nije htio da puca na svoje komšije muslimane...“, a ispitivači su nastavili sa ispitivanjem drugih 10 Isto kao pod 36

25


mještana. Išla sam rovove kopat iznad sela i vidjela sam da nam kuće gore. Tu je bilo veoma tvrdo i nismo mogli ništa iskopati pa su nam doveli pomoć. Među njima bio je i Zijo Delić koji je sav natekao od udaraca i jedva sam ga prepoznala, hlače su mu bile na dva dijela i na dva mjesta uvezane žicom. Pitao nas je imamo li išta da se ubije, ali nismo imali ništa i njega su zatim od nas odveli a nas vratili nazad ...“

Pripadnicma HVO se predalo 95 civila, uglavnom žena, djece i stari-jih osoba koje su oni doveli u centar sela. Tu su bili, kako se vidi iz datih izjava, izloženi fizičkom maltretiranju, pljački i ispitivanju. Oko 12,00 sati istog dana devet zarobljenih muškaraca, starijih osoba, je odvede-no na prisilno kopanje rovova usmjerenih prema gradu Travniku gdje su zadržani do 15,00 sati. Nakon toga vraćeni su u selo i naređeno im je da skupe leševe. U međuvremenu pripadnici HVO su pronašli Zija-da Delića, sina Abdulaha, koji je bio skriven u jednom od pomoćnih objekata u selu, prema kojem su primijenili poseban tretman muče-nja i maltretiranja. Zašto - niko nije znao. Ostale zarobljene muškarce zatvorili su u jednu garažu gdje su neki od njih bili izloženi fizičkom zlostavljanju. Iz izjave Kasima Prohana saznajemo još neke detalje o mučenju koje je, sa još trojicom zarobljenika, proživio: “ Poslije ručka smo postrojeni uz zid, došao je zapovjednik po nadimku Buza i rukom pokazao koji se trebamo izdvojiti. Odvojio nas je četvoricu i naredio dvojici bojovnika da nas odvede do škole. Uz put su nas tjerali da pje-vamo ustaške pjesme, a kada smo krenuli naredili su da ponesemo neke rančeve na leđima. Uz put su nas udarali, naređivali da legnemo, da puzimo i skačemo kao zec. Komandovali su da se u mjestu okreče-mo po 5 puta, zatim da legnemo, puzimo i skačemo. Kada smo prolazi-li pored javne vode i korita natjerali su nas da stavimo glavu u vodu do ušiju, zatim da pijemo tu vodu a onda da stavljamo jezik jedan drugom u usta. Zatim su nas tjerali da pasemo prljavu travu. Naredili su nam da zagrabimo šakom pijeska i stavimo u džepove te da do škole moramo znat koliko imamo kamenja u džepu. Naišli smo pored jedne kuće gdje je bio vezan ker i svi smo morali lajati na kera. Doveli su nas u školu sve četvoricu i rekli nam da ćemo spavati tu i da se ne smije čuti nikakav šapat. Jedan bojovnik je došao i odveo nas dvojicu po dvojicu u drugu prostoriju. Ovdje su nas skinuli i natjerali da se valjamo po patosu na kojem je bilo pjeska i stakla, a oni su nas gazili čizmama. Mene je od-veo u prostoriju gdje spavaju bojovnici. Tu me je udario šakom po gla-

26


vi, izvadio mi je iz džepa municiju i pitao me koliko je izvadio komada, rekao sam da ima 10 komada na što je bojovnik odgovorio nije deset i psovao mi majku i udarao me. Zatim je rekao da ima za mene napitak iz lanč paketa. Donio je jednu flašicu i istresao mi je u usta, od čega sam se onesvjestio. Sasuo je lonac vode na mene i došao sam sebi. Kada sam izašao iz ove prostorije vidio sam svu trojicu drugova koji su udarali glavom u zid i mene je natjerao da to radim isto. Poslije ovoga smo odvedeni na čišćenje škole, wc, trpezarije i hodnika, a poslije či-šćenja smo dobili voljno pola sata. Buza je došao sa autom i vratio nas u jednu garažu na spavanje. Ovaj što nas je tukao rekao mu je da nas još treba tući i da se Buza ne žuri, ali nas je ipak morao pustiti. Usput prema garaži gdje smo trebali spavati odvedeni smo na večeru, i po-novo smo dobili alat i odvedeni na kopanje rovova prema Krpeljićima. Kopali smo dva sata i vraćeni na spavanje ...“

Ujutro, 7. 6. 1993. grupa muškaraca sa još 10 zarobljenih žena po-novo je odvedena na prisilno kopanje rovova na liniju razgraničenja sa A RBiH, a svoj odlazak Ševala Suljić opisuje ovako: „Bile smo smje-štene u tri kuće. Sutradan su nas izveli vani i poredali u krug i vidjela sam da su Ziju našli. Jedan je hodao oko nas i rekao „ Ee, hajmo sad 10 jakih da idemo rovove kopat“. Izabrali su nas 10 i odveli na Kotao da kopamo rovove, vidjela sam Ziju i bio je strašan....“ Dok su kopali rovo-ve na njih je otvarana vatra iz pješadijskog oružja. Tu su zadržani cijeli dan, a grupa zarobljenih, koja nije bila na radnom zadatku, iznurivana je glađu, To u izjavi potvrđuje Šeća Delić: „...Tri dana i tri noći nisu nam dali ništa da jedemo, izuzev što su dozvolili da pomuzemo krave za mlijeko djeci ...“

Nakon početnog uspjeha HVO u borbi sa jedinicama A RBiH i bra-niocima sela sa muslimanskom manjinom, ali i većinom (V. Bukovica, Ričice, Brankovac), okrenulo se kolo sreće jer su se pripadnici A RBiH krenuli u kontraofanzivu. Ova kontraofanziva unijela je paniku među članove rukovodstva HVO. Blaškić u toku dana izdaje lično nekoliko borbenih zapovjedi kako bi sačuvao stečene pozicije i ponovo pre-uzeo inicijativu na bojištu, no Izvješće o stanju u z/o Zapovjedništva OZ SB od 6. 6. 1993., broj: 03-6-182/93 u 08,20 sati govori suprotno: ...“ Pali s. Prići, a D. Prići se još brane. Relej Vilenica bio pao, ali je ponovo vraćen. PZO se sprema na povlaćenje jer je stalno napadan od 05,00 sati iz pravca Medrese. Pučanstvo ide u zbjegove prema Ovčarevu i s.

27


Bilići, a u Starom gradu, po procjenama, zatvoreno više stotina civila Hrvata. Na položaje na Kajabaši prvo napali četnici, a zatim i MOS. Na Bukovici naši drže stanje pod kontrolom, a u z/o Frankopan nije bilo intezivnog b/d MOS...“. Već naredno Izvješće o stanju u Travniku broj: 03-6-194/93 od 06.06.1993. u 21,00 sat govori o gubitku teritorije i na-seljenih mjesta, te povlačenju stanovništva i bojovnika: “Snage MOS zauzele sela: Prići, Peševići, Šipovik, G. Dolac, Grahovik. Spojili se sa snagama u s. Slimena preko s. Heldovi. Stavili pod kontrolu dio Vileni-ce, a stalno napadaju Kalibunar i raskrižje prema G. Gori… Postrojbe Travničke brigade zajedno sa pučanstvom sela sjeverno od prometni-ce Travnik-Turbe povući će se prema N.Travniku i Biloj ...“

Zbog ovakve situacije da se izvući zaključak da od travničke Subre-gionalne zajednice i provincije broj 10 po Vens-Ovenovom planu nema ništa. To potvrđuje i informacija11 od istog dana od 13,10 sati u kojoj se kaže da je počela evakuacija civila preko Bukovice i G. Gore za N. Bilu u 05,00 sati, te da je evakuisano do tada oko 1000.

A šta se dalje događalo sa zarobljenim Bošnjacima iz Velike Bu-kovice?

Dana 8.6.1993. u ranim jutarnjim satima grupu od 22 žene i djece je izdvojeno i naređeno im je da u živom štitu idu prema brdu Konj-ska, koje se nalazilo između linija HVO i AR BiH. Tu su zadržani sve dok se pripadnici jedinice HVO, koja se nalazila na tom položaju, nije bezbjedno povukla iz tog rejona. Nakon toga, vraćeni su u selo, gdje im je naređeno da formiraju kolonu, ostavljajući u kućama četiri ne-pokretne osobe. Zarobljene su, potom, poveli kroz šumu u pravcu Putičeva. S njima u koloni su bili i bojovnici HVO, kome su zarobljeni Bošnjaci bili “živi štit” . Pripadnici HVO su tom prilikom ubili Fatimu Lupčević, staricu koja nije mogla pratiti kolonu, a u selu Putičevo iz grupe zarobljenih izdvojili su Zijada Delić i odveli ga u nepoznatom pravcu i ubili ga.

U svojoj izjavi Kasim Prohan je ovako opisao šta se događalo toga dana: „U utorak (08.06.1993.) oko 6 sati ispred garaže smo čuli veliku galamu, nisu imali ključ pa su odvaljivali vrata. Kad su odvalili vrata i istjerali nas vani rekli su da se postrojimo, bilo ih je 5 koje smo prvi put vidjeli, okrenuli su nas uz zid i naredili da skinemo kapu. Jedan 11 Informacija broj: 08-06-209/93 od 07.06.1993.godine u 13,10 sati.

28


je vikao da će nas odmah streljati, a drugi je rekao da će nas pobiti u potoku, a ne ovdje. Govorili su da četnici idu sa Konjske, a da su Arkanovci u Travniku i da sve kolju te da su sve džamije u Travniku porušene i više nećemo imati gdje klanjati. Dogovorili su se da jedan od njih ide po žene i djecu i kada su nas sve skupili poveli su nas preko šume prema N. Biloj. Na brdu zvanom Kotao naredili su da stanemo i da ljubimo Hercegovačku zemlju. Sišli smo do Putičeva i ovdje Fatima Lupčević nije mogla ići dalje, te su je tu ubili. Komandovali su da se ide što brže a ko ne može ići vikali su ubijaj ...“

Kolonu zarobljenika su doveli u proizvodnu halu Pilane u Novoj Biloj, gdje su nastavili sa maltretiranjem, pljačkom i ispitivanjem. Ja-smina Suljić u svojoj izjavi kaže: „Kad smo došli u Bilu, nisu nam dali ništa ni da jedemo ni da pijemo nego su počeli da vode po pet žena na sprat. Morale smo se potpuno skinuti i tako su nas posmatrali ho-dajući oko nas pušeći cigaru. Dok je moja grupa tako bila u prostoriji jedan je čovjek otvorio vrata i rekao im: „ Šta radite od žena, vidite da nemaju ništa i da nisu krive, idite pa vojsku hvatajte“. On je zatim do-nio bure od 50 litara vode i podjelio djeci. Pitala sam ga kako se zove, a on mi je rekao: „Nije važno saznat ćeš poslije“ i ni dan danas neznam ko je. Na njegovu inicijativu podjeljen nam je jedan obrok riže...“. Še-vala Suljić o tom događaju u Biloj kaže: „Najgori udarac mi je bio kad su me potpuno golu skinuli u prvoj grupi da vide da li imamo novca i zlata.“ Istog dana svi su teretnim vozilima dovezeni u logor HVO „Ka-onik“, gdje su muškarce zadržali, a žene i djeca smjestili u napušteno muslimansko selo Skradno u busovačkoj općini.

U toku napada i boravka u selu Velika Bukovica ekstremisti HVO su zapalili većinu stambenih i pomoćnih objekata, a u jednom od njih zapalili su i mrtva tjela branilaca sela - Asima Suljića i Osmana Delića.

Na putu povlačenja HVO i civila hrvatske naconalnosti iz Travnika i okolnih mjesta (ono što nije htjelo ili moglo preko Vlašića) našlo se i selo Bandol koje je trebalo očistiti od Muslimana za nesmetan prola-zak. Prije napada HVO na selo, prema izjavama preživjelih svjedoka, nije bilo nikakvog nagovještaja da bi se takvo što moglo dogoditi. Voj-no sposobni mještani – Bošnjaci bili su uključeni u odbranu na linija-ma okrenutim prema SCA, tako da ih je u selu, na odmoru, bilo vrlo malo. U selu su uglavnom boravile žene, djeca i starci. Napad jedinica HVO na mještane Bandola počeo je 8. 6. 1993. u ranim jutarnjim sa-

29


tima, otvaranjem vatre iz artiljerijskog oružja i zapaljivom municijom iz pješadijskog naoružanja, zbog čega je odmah zapaljeno nekoliko objekata. Napad je izveden iz više pravaca, sa kota koje su ranije kon-trolisale jedinice HVO. Nekoliko vojno sposobnih mještana nastojalo je da pruži otpor napadaču, pri čemu je poginuo Ejub Terzić, sin Osmana. Zbog iznenadnog i snažnog napada civilno stanovništvo je u panici počelo da napušta selo prema susjednom selu Mosor. Prilikom ovog izvlačenja ispod sela je poginula Zumreta Terzić, kći Hamde. Nakon artiljerijske pripreme, uslijedio je i pješadijski napad postrojbi HVO, a malobrojni branioci su bili primorani na povlačenje. Istog dana, oko 13,00 sati, pripadnici HVO su ušli u selo i počeli sa pretresanjem i palje-njem objekata. U selu je ostao Muhamed Terzić, rođen 1920. godine, nepokretan starac, koji nije mogao da bježi sa ostalim civilima. Ostaci spaljenog tijela Muhameda Terzića pronađeni su u kući u kojoj je bora-vio. Pripadnici HVO su ga zapalili zajedno sa kućom.

Paljenje kuća i pomoćnih objekata nastavljeno je i slijedećih dana, tako da su 12. 6. 1993. godine u pratnji UNPROFOR-a, u cilju propa-gande i blaćenja A RBiH, došli i snimili video materijal o porušenim i spaljenim kućama. Snimljeni materijal je emitovan preko Hrvatske televizije, a javnost je obmanjena das u tom spaljenom selu živjeli Hr-vati, a da je zločin počinila Armija RBiH. Time su pokušali da opravdaju povlačenje jedinica HVO i civilnog stanovništva na teritoriju pod kon-trolom SCA.

U Bandolu su tada zapaljene i srušene 64 porodićne kuće, džamija i 37 pratećih objekata.

Komanda 306. bbr., kako je kasnije objašnjeno, nije mogla pomo-ći napadnutim selima Velika Bukovica i Bandol, jer su im sve jedinice bile na linijama odbrane prema SCA na Vlašiću, a tek se nalazio na odmoru u selima rasutim širom biljanske regije.

Borci travničke 312. mtbr i 17. krajiške bbr iz Travnika ujutru 9. 6. 1993. Stigli su u V.Bukovicu i zatekli spaljeno selo i četiri žene (tri ne-pokretne) koje su pripadnici 312. bbr dovezli u Travnik. U narednim danima zajedničkim snagama više jedinica odbranjena su sva sela biljanske regije.

Svi zarobljeni civili iz Velike Bukovice, koji su stigli do Bile a zatim do logora u Busovaći, razmjenjeni su 24. 6. 1993. godine.

30

KORAK broj 27Tema Koraka: Politički i vojni značaj odbrane Sarajeva (II)

General Hasan Efendić

ZNAČAJ TO U ODBRANI SARAJEVA

U oktobru 1991. Hasan Čengić1, na zahtjev Alije Izetbegovića, po-stavio mi je, u jednom dužem razgovoru o vojnoj problematici, pi-tanje: “Koji je značaj TO grada Sarajeva, a s tim i značaj rukovođenja i komandovanja Teritorijalnom odbranom Grada“? Odgovorio sam mu: „Ko bude imao Teritorijalnu odbranu grada Sarajeva, imaće grad Sarajevo“.

Da bih objasnio ovu moju tvrdnju, osjećam potrebu da nešto ka-žem o Teritorijalnoj odbrani grada Sarajeva.

Teritorijalna odbrana grada Sarajeva bila je u stalnom narastanju sve do 1987. godine, kada je imala 40.447 pripadnika svrstanih u šest prvorazrednih partizanskih brigada, laki artiljerijski divizion protiv-vazdušne odbrane, minobacački divizion 120 mm, TO deset gradskih općina i štabove i jedinice radnih organizacija na teritoriji grada Sara-jeva.

Rukovođenje i komandovanje TO vršio je Gradski štab preko op-štinskih štabova TO. U opštinama, pored opštinskih štabova, bili su formirani i rejonski štabovi, štabovi mjesnih zajednica, u većim rad-nim organizacijama i štabovi TO radnih organizacija. Sve jedinice TO grada: brigade, divizioni, odredi, diverzantski odredi, jedinice mjesnih zajednica i radnih organizacija, opštinske baze, jedinice veze u opšti-nama, jedinice podrške, prištapske i druge bile su opremljene i nao-ružane, većina njih, najmodernijim naoružanjem, pogotovo od 1988. godine.

TO grada Sarajeva 31.12.1991. imala je oko 20.000 pripadnika. Na-cionalni sastav TO Grada bio je proporcionalan nacionalnom stanov-1 Čengić Hasan, član Predsjedništva SDA, bio je zadužen ispred stranke za glavnog nosioca i organizatora stvaranja

patriotskih snaga BiH za pružanje otpora predstojećoj agresiji od strane susjednih zemalja

31

KORAK broj 27 Tema Koraka: Politički i vojni značaj odbrane Sarajeva (II)

ništvu stanovništva. U 1990. bilo je Bošnjaka 49,5 odsto, Hrvata 6,5 odsto, Srba 30 odsto i ostalih 13,9 odsto. Komandni sastav je takođe odražavao nacionalnu strukturu stanovništva opština i Grada.

Teritorijalna odbrana Sarajeva bila je opremljena protivoklopnim i protivavionskim raketama. Sve jedinice bile su snadbjevene sa preko 4,5 borbenih kompleta municije za sve vrste naoružanja. Raspolagali smo i sa velikim količinama minsko-eksplozivnih sredstava. Sopstve-nim sredstvima smo izgradili magacine velikog kapaciteta i nekoliko magacina u radnim organizacijama, u zajednici sa MUP – om. Mate-rijalnotehnička sredstva TO Grada bila su smještena u 133 objekta (lokacije). Preuzimanjem naoružanja TO od strane JNA, naoružanje i municija su smješteni u magacine JNA i naše magacine koji su se na-lazili u krugu vojnih objekata, a koje je obezbjeđivala JNA. To su bili Koran, Faletići, Hadžići, Krupačka rijeka, Semizovac, Misoča i Lukavica. Sve je to otišlo u magacine pod kontrolom JNA samo zbog jednog nepromišljenog naređenja Predsjedništva SRBiH.

Teritorijalna odbrana Sarajeva je po ratnim planovima imala osnovni zadatak odbrana grada Sarajeva i protivdesantnu odbranu Sarajevskog polja i Nišićke visoravni. U izvršavanju ovih zadataka TO je bila podčinjena najstarijoj komandi JNA u Sarajevu.

Predratno smanjenje Teritorijalne odbrane išlo je ubrzano. U sklo-pu opšteg smanjenja TO BiH 1988. godine TO Sarajeva smanjuju od-mah za 45,5 odsto. Pošto nisu naišli na otpor republičog rukovodstva, a ni kod nas, smanjenja su nastavljena. Bilo je predviđeno da TO grada Sarajeva, koncem 1991.godine u svom sastavu ima 10.217 pripadni-ka.

Od šest brigada TO, ukinuli su tri. Za komandante preostalih bri-gada postavljeni su aktivni oficiri srpske nacionalnosti, a po ratnom planu bile su predviđene za upotrebu van teritorije grada Sarajeva. Rupublički ŠTO pokušao je svojim naređenjem da ukine odrede TO u Trnovu i Hadžićima, a drastično smanji u Starom Gradu i Novom Gra-du, što mi iz Gradskog i opštinskih štabova nismo dozvolili.

Naređeno je da se rasformiraju sve prostorne jedinice i štabovi u mjesnim zajednicama i radnim organizacijama. Ovdje su komandanti i načelnici štabova TO sa mobilizacijskim organima štabova i opštin-

32


skih sekretarjata za odbranu odigrali pozitivnu ulogu i nisu u potpu-nosti izvršili ovo naređenje.

Odlukom Predsjedništva RBiH od 19. 10. 1990. godine, izvršeno je potpuno razoružanje TO Grada. I pored toga mi smo uspjeli kontroli-sati naše naoružanje, smješteno u magacine pod kontrolom JNA i ni-smo dozvolili da se otuđi iz magacina sve do početka agresije. Jedan dio trofejnog streljačkog naoružanja koje je ustupila JNA Teritorijalnoj odbrani u periodu njenog formiranja, bio je uglavnom vraćen JNA na njihov zahtjev. Poslije znatnog smanjenja brojnog stanja i ukidanja dijela jedinica, nastali su znatni viškovi naoružanja i ostale opreme TO. RŠTO je štabovima TO naređivao predaju tog naoružanja JNA. Među-tim, mi to naoružanje nismo dali sve dok nam nije naređeno od stra-ne Predsjedništva RBiH. Lično sam spiskove viška naoružanja predao gradonačelniku Muhamedu Kreševljaoviću sa prijedlogom da se njim naoruža rezervna milicija. Ali to nije uspjelo zbog poslušnosti naših organa prema JNA. Što se tiče predaje i vraćanja oduzetog naoruža-nja od strane JNA, sa nama iz TO o tome nije htio niko razgovarati. Bez podrške zvaničnih državnih organa, a posebno RŠTO, nismo mogli ni-šta uraditi. Uspjeli smo nešto naoružanja sakriti na račun obezbjeđe-nja štabova i sa njim smo naoružali jednu jedinicu TO Novo Sarajevo 3. marta 1992., kada su postavljene prve barikade u Sarajevu i jedan dio smo sačuvali za obezbjeđenje štabova u opštinama.

JNA je od polovine 1991. pojačala obezbjeđenje magacina. Pisme-no smo zahtijevali 16. oktobra 1991. od RŠTO da nam izdaju odobre-nje za ulazak u magacine, gdje se čuvaju naše naoružanje i oprema. Iako su se zahtjevi odnosili samo na komandante, pomoćnike koman-danata za pozadinu i načelnike službi, odobrenje nismo dobili. Tako nam je pristup u magacine bio potpuno onemogućen.

Pokušao sam da preko mobilizacijskih dokumenata regulišemo izuzimanje naoružanja u slučaju moblizacije i tako stvorimo moguć-nost obilaska i uvida, ali ni u tome nismo uspjeli. Zabranili su nam sve mobilizacijske vježbe štabova i jedinica. Sa pitanjem regulisanja izuzimanja materijalno – tehničkih sredstava u slučaju mobilizacije neprekidno su odugovlačili rješenje.

33


Kada je JNA predavala magacine u Faletićima Republičkom štabu TO, istovremeno je ponudila da TO preuzme i stražarsko obezbjeđenje magacina. Izvršno vijeće Republike i Izvršni odbor Skupštine grada nisu odobrili sredstva za lične dohotke povećanom broju stražara koji bi obezbjeđivali te magacine i tako je propala mogućnost da mi iz TO preuzmemo čuvanje znatnih količina naoružanja. Koliko god su orga-ni JNA i RŠTO nastojali da smanje TO i da je razoružaju, ništa manje na tom planu nisu činilini organi vlasti BiH. Naprotiv, vrlo rado su izlazili u susret takvim rješenjima, jer su to posmatrali sa izričito ekonomskog stajališta. Kada se konačno shvatilo kuda to vodi, bilo je kasno.

Nakon Odluke Predsjedništva RBiH od 4. aprila 1992. o mobiliza-ciji TO, u Skupštini grada Sarajeva 5. aprila 1992. održana je sjednica Savjeta za narodnu odbranu, pod predsjedništvom gradonačelnika Muhameda Kreševljakovića. Na sjednici je zaključeno da se izvrši di-jelimična mobilizacija Teritorijalne odbrane grada Sarajeva: Gradskog i opštinskih štabova, protivdiverzantskih odreda, pozadinskih baza i jedinica veze DPZ-a. Nakon sjednice, pozvao sam komandante OpŠ i naredio da izvrše mobilizacije opštinskih štabova i jedinica, Gradskog štaba i OkŠ TO, da je jedinice i štabovi popune stave u punu borbenu gotovost 6.04. 1992. do 12.00 časova2.

Republički štab TO SRBiH ne preduzima ništa u cilju odbrane dr-žave od agresije. Komandant RŠTO SRBiH Vukosavljević, sa svojim sa-radnicima i rukovodstvom SDS, radi na razbijanju TO BiH.

Štab Teritorijalne odbrane RBiH, nakon Odluke Predsjedništva RBiH od 8. aprila 1992. O njegovom formiranju, preuzima rukovođe-nje i komandovanjem nižim štabovima TO.2 Grupa naoružanih pripadnika članovi PL 6.aprila 1992. godine upala je u staklenu zgradu na Ciglanama, gdje je

bio smješten Gradski štab TO i izvršila pljačku naoružanja i sredstava veze GrŠ TO ( Štab se nalazio u fazi formiranja poslije izvršene mobilizacije). Ovo je bio najveći podvig PL koga je napravila na početku rata. Ubijeđen sam da su znali da je Gradski štab za jedinstvenu BiH. Postavlja se pitanje šta bi bilo da smo se kojim slučajem suprostavili ovom razbojničkom aktu ? Siguran sam da ni jedan od njih ne bi ostao živ. Međutim, ovo je, sticajem okolnosti, imalo i dobru stranu. Komanda 2. VO bila je pripremila vod Vojne policije da pošalje u zgradu Predsjedništva radi zaštite Republičkog štaba TO. Da se to dogodilo, sve bi se okrenulo naglavičke. Komandant RŠTO general Drago Vukosavljević, nakon što sam ga izvjestio o događaju u zgradi Gradskog štaba, nije smio više čekati. Istog dana raspustio je Republički štab, a sa svojim saradnicima 6/7.aprila 1992. godine, napustio je zgra Predsjedništva RBiH i sklonio se u komandu 2. VO kod generala Milutina Kukanjca.

34


Da bi se uključile sve ove snage u jedinstven sistem odbrane i pod jedinstvenu komandu, Predsjedništvo RBiH 9. aprila 1992. donosi: Odluku o objedinjavanju svih naoružanih snaga na teritoriji Republi-ke Bosne i Hercegovine pod jedinstvenu komandu štabova TO RBIH. Odlukom, pored ostalog se određuje:

„1. Svi naoružani sastavi i pojedinci, osim snaga JNA i snaga MUP-a, koji djeluju na teritoriji RBiH, pod raznim oznakama i simbolima, dužni su da se prijave opštinskim, okružnim i Gradskom štabu TO, radi stavljanja pod jedinstvenu komandu i dobivanja jedinstvenih obiljež-ja“.

„3. Sve naoružane grupe i pojedinci, koji se ne prijave i stave pod komandu opštinskim štabovima, odnosno okružnim štabovima TO i Gradskom štabu TO Sarajevo, smatraće se paravojnim formacijama, i prema istima biće preduzete odgovarajuće sankcije.“ Rok za prijavlji-vanje dat je najkasnije do 15. aprila 1992. godine. Ovaj datum je odre-đen kao dan stvaranja Armije republike Bosne i Hercegovine, pošto se smatralo da će se sve grupe i paravojne formacije staviti pod jedistve-nu komandu. Bio je vrlo dobar odziv pojedinaca koji su se dobrovolj-no javljali štabovima, ali odziv već formiranih jedinica nekih paravoj-nih organizacija bio je vrlo slab. Danom stvaranja Armije Republike Bosne i Hercegovine trebao je biti određen 8. april 1992.godine, kada su proglašene legalne i legitimne oružane snage za pružanje oruža-nog otpora agresiji, koja je već bila odpočela šest dana ranije. A ako računamo tihu okupaciju BiH od strane korpusa JNA, onda je agresija počela prije pola godine.

Uredbe Predsjedništva RBiH o ukidanju dotadašnjeg RŠTO i obra-zovanju Štaba TO Republike BiH 8. aprila 1992., Štab TO RBiH je, po-slije izjašnjavanja svakog pojedinca ko želi ostati u Štabu i boriti se za jedinstvenu BiH, otpočeo sa radom istog dana. Već 12. aprila Repu-blički štab TO RBiH je izdaje Direktivu za odbranu suvereniteta i neza-visnosti RBiH . Ministar odbrane Jerko Doko je, na galamu Karadžića na beogradskoj televiziji, kako smo objavili rat JNA, bespravno i neo-vlašteno 16. aprila Direktivu stavio van snage.

Do 15. aprila 1992. konsoliduju se štabovi i sastavi TO grada Sara-jeva koji su za jedinstvenu BiH.

35


U gradu Sarajevu potpuno su organizacijsko – mobilizacijski sa-čuvani Gradski ŠTO Sarajevo, Regionalni ŠTO sarajevskog okruga, štabovi TO u opštinama Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo, Novi Grad i Hadžići (izmješten na Igman), Ilidža (većim dijelom zaposjednuta teritorija) formiran u Hrasnici, Vogošća - Štab TO izmješten na Kobi-lju Glavu, Pale - prešao na srpsku stranu, Ilijaš - teritorija privremeno zaposjednuta, a OpŠ izmješten na drugu lokaciju,Trnovo - teritorija privremeno zaposjednuta - Štab izmješten. Štabovi Opština Hadžići, Trnovo, Ilidža i Ilijaš našli su se van blokiranog Sarajeva i sa njima se do konca maja 1992. nije moglo komunicirati iz blokiranog grada.

Opštinski štabovi sarajevskog Regionalnog štaba TO našli su se u sledećoj situaciji: Visoko, Fojnica i Olovo - normalno mobilisani, šta-bovi opština Kalinovik, Sokolac i Han Pijesak - prešli na srpsku stranu. Kreševski štab se izdvojio pod komandu HVO. Štab TO opštine Roga-tica izmješteni na lokacije van privremeno zaposjednute teritorije op-štine.

Istovremeno sa organizacijsko – formacijskim sređivanjem mo-bilisanih štabova i jedinica, tokom aprila, a na osnovu Direktive ŠTO RBiH, Gradski štab je od Rpubličkog štaba dobio sledeća naređenja: Naređenje za odbranu grada Sarajeva, Naređenje za okrupnjavanje sastava TO i njihovoj upotrebi, Naređenje Štabu TO regije Sarajevo za otvaranje komunikacija, Naređenje o rušenju, zaprečavanju i sprječa-vanju pokreta jedinica JNA3, Naređenje o organizaciji vojne policije, Naređenje o organizaciji i ustrojstvu štabova RBiH, Naređenje za izvr-šenje mobilizacije TORBiH i druga akta.

Težište rada smo odmah stavili na formiranje taktičkih jedinica i organizaciji prve linije odbrane po opštinama. Jedan od prioritetnih zadataka je bilo i obezbjeđenje važnih objekata na teritoriji Sarajeva. To je bio zadatak policijskih jedinica, a iz TO smo im za pomoć slali diverzantske odrede. Imali smo vrlo dobru koordinaciju, saradnju i sa-dejstvo sa jedinicama RMUP-a.

Dakle, što se tiče rukovođenja i komandovanja odbranom Sara-jeva, od 8. aprila 1992. ništa nije bilo slučajno, ni stihijno. Bilo je ne-3 I ovo naređenje jako je uznemirilo Beograd i KOS-ovce u MO i TO,jer im je smanjena mogućnost pljačka privrednih

dobara BiH.

36


odlučnosti kod samoorganizovanih grupa građana i nekih paravojnih organizacija i nepovjerenja u starješine pridošle iz JNA. Neki danas tvrde da je sve bilo stihijno i neorganizovano, da su glavnu riječ vo-dili lokalni i drugi moćnici, da su grad branile neke neorganizovane i nasumice skupljene grupe i pojedinci. To i danas tvrde tadašnji krimi-nalci, pa i da su oni organizovali odbranu grada Sarajeva . Neki od njih jesu učestvovali u odbrani grada, ali organizacija odbrane Grada, ru-kovođenje i komandovanjem odbranom bila je u izričitoj nadležnosti sarajevskog Okružnog štaba TO sa opštinskim štabovima TO.

Gradski i OK štabovi Sarajeva su objedinjeni u jedinstven štab koji je predstavljali Komandu odbrane grada Sarajeva. Za komandanta Štaba 8. aprila je postavljen Himzo Pečenković4. A 15. aprila Štab je reorganizovan, popunjen i preimenovan u Okružni štab TO Sarajevo. Za komandanta Štaba postavljen je Mustafa Hajrulahović Talijan.5 Osnovni zadatak Regionalnog štaba bio je odbrana Sarajeva i poste-peno otvaranje komunikacija prem Hadžićima, Kiseljaku i Brezi. Štab je neprekidno organizacijsko - formacijski usavršavan i brojčano i teh-nički pojačavan sve do konačne reorganizacije i preimenovanja u Ko-mandu Prvog korpusa Armije RBiH.

4 Himzo Pečenković, pukovnik JNA, završio je sva potrebna školovanja u JNA. Bio je komandant pbr. JNA na Kosovu, Radio je u Pokrainskom štabu TO Kosovo, Bio je komandant Okružnog štaba TO Bihać.. posljednja funkcija mu je bila načelnik operativno - nastavnog odsjeka u Gr ŠTO po dolasku iz RŠTO Republike Hrvatske poslije otpočinjanja srpsko crnogorske agresije na istu. Udaljen je sa dužnosti visoko obrazovan i sposoban starješina. .

5 Mustafa Hajrulahović, ppukovnik JNA bio pomorski diverzant. Na dužnost komandanta OKŠTO Sarajevo postav-ljen kao član PL . pokazao se ka o vrlo sposoban komandant. Ovu dužnost je obavljao sve do preimenovanja OkŠ u komandu 1.k ARBiH. Hajrulahović je postavljen na dužnost komandanta 1.k.

37


General, mr. Vahid Karavelić

TERORIZIRANJE SARAJEVA 1992.-1995.

Činjenice govore da je na Bosnu i Hercegovinu izvršena klasič-na agresija1 u aprilu 1992. od strane beogradskog režima na čelu sa Slobodanom Miloševićem, u početku Jugoslovenskom narodnom armijom (JNA), kasnije Vojskom Savezne Republike Jugoslavije (SRJ), potpomognutom domaćim kolaboracionistima Srpske demokratske stranke (SDS) BiH i njenim snagama (Vojskom RS-a), a zatim i sa za-pada od strane zagrebačkog režima na čelu sa Franjom Tuđmanom i Vojskom Republike Hrvatske (RH), potpomognute domaćim kola-boracionistima Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH i njenim Hrvatskim vijećem obrane (HVO) BiH. To je bio međunarodni sukob, što je potvrđeno i prvom presudom Haškog tribunala za bivšu Jugo-slaviju Dušku Tadiću iz Prijedora 2000. godine.

Srpsko-crnogorski agresor je u prvim mjesecima okupirao najveće dijelove teritorije Bosne i Hercegovine, a Sarajevo kao glavni grad dr-žave BiH planirao je uzeti 2. i 3. maja 1992. Međutim, kada je agresor uvidio da nije i ne može okupirati i vojno uzeti Sarajevo, stavio ga je pod dugotrajnu vojnu opsadu s ciljem njegovog svakodnevnog te-roriziranja, kako bi opet ostvario svoj cilj agresije, odnosno državnog terorizma.

Branioci Sarajeva spriječili su da grad padne u ruke neprijatelja. Međutim, nisu mogli spriječiti i u većem procentu smanjiti posljedice teroriziranje grada i zločine nad stanovništvom grada kao i namjeru izvršenja genocida2 nad njegovim nesrpskim nacionalnim, etničkim i vjerskim grupama tokom njegove opsade. Građani su očekivali od međunarodne zajednice i međunarodnog javnog mnijenja da će na 1 Vijeće sigurnosti (VS) – UN-a, Rezolucija br.752 od 18. maja 1992.2 Smail Čekić i ostali, ‘’Zločini nad djecom Sarajeva u opsadi’’, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i

međunarodnog prava, Sarajevo, 2010., str.81, 85, 90.

38


kraju 20. stoljeća spriječiti teroriziranje Sarajeva i ratne zločine kao i izvršenje namjere genocida kao najvećeg oblika ratnog zločina, upra-vo zahvaljujući njegovom zaštitnom znaku različitosti, znaku koji bi trebao biti put vodilja mnogima u svijetu. Nažalost, međunarodna za-jednica je pravila mnoge političke greške prema Bosni i Hercegovini, puno je taktizirala; pokazala je inertnost, pa i pristrasnost i nepraved-nost. Danas su mnogi u BiH i svijetu razočarani zbog činjenice da je Sarajevo pred očima cijelog međunarodnog javnog mnijenja trpjelo stravične zločine tokom četverogodišnje opsade i teroriziranja njego-vih građana.

Tokom aprila 1992. izvršioci državnog terorizma već su ostvarili operativnu dubinu blokade Sarajeva, u prosjeku od oko 20 kilometa-ra. Obruč je sačinjen na savršen vojnički način, te je braniocima Sara-jeva tokom četverogodišnje odbrane uistinu bilo gotovo nemoguće izvršiti deblokadu iznutra.

Opsada grada rađena je po fazama. U prvoj fazi JNA je, pod izgo-vorom raznih tekućih taktičkih radnji, blagovremeno raspoređivala snaga u širokom pojasu oko Sarajeva. U drugoj fazi JNA i SDS su na sličan način raspoređivali snage u bližem pojasu oko grada, a u trećoj fazi grad je hermetički zatvoren opsadnim obručem, nakon čega je počelo njegovo teroriziranje.

Paradržavna tvorevina Srpska Republika u BiH formirala je Vojsku RS-a, čiji je Sarajevsko-romanijski korpus (SRK), kao osnovna opera-tivno-taktička jedinica objedino sve do tada formirane snage SDS-a i najveći dio snaga 4. korpusa JNA. SRK je upravo i imao zadatak da uspostavi neprobojni opsadni obruč oko grada, a zatim da izvrši pre-sijecanje grada na više pravaca i po dijelovima i pristupi njegovom uništenju. Kroz taj stravični teror SRK je počinio ogromne ratne zloči-ne nad stanovništvom grada, počinio najteži oblik zločina, zločin ge-nocida ogromnih razmjera, prvenstveno nad nesrpskim nacionalnim, etničkim i vjerskim grupama.

Agresor je tim zatvaranjem stvorio sve preduslove za početak otvorene oružane borbe za Sarajevo. Protiv sebe nije imao nikakve organizovane i respektabilne vojne snage, stoga je i računao da mu za potpuni slom Sarajeva treba svega nekoliko sedmica, pa, čak, i ne-

39


koliko dana. Oružani napadi na grad otpočeli su 6. aprila 1992. sa više pravaca snažnim artiljerijskim granatiranjima, s ciljem njegovog pre-sijecanja, okupacije i izvršenja namjere genocida u gradu.

Površina teritorije opkoljenog dijela Sarajeva, na početku rata, u aprilu 1992., iznosila je oko 58 kvadratnih kilometara, a u decembru 1995. oko 65 kvadratnih kilometara.

Ukupna dužina odbrambene linije fronta oko Sarajeva, u opsjed-nutom gradu, mjereći pravolinijski bez uspona i padova na početku u aprilu 1992. iznosila je oko 45 km, a krajem 1995. oko 40 km.3

Opsada Sarajeva tipičan je srednjevjekovni model opsade grado-va, s tom razlikom što je ovog puta u paklenom terorisanju i ubijanju grada i njegovih stanovnika upotrijebljeno moderno oružje za ubija-nje ljudi i grada u cjelini. Agresor je na Sarajevu demonstrirao najbru-talnije vidove modernog rata: dugotrajna i veoma snažna i razorna granatiranja gradskog jezgra i prigradskih naselja, neprestano snaj-perisanje civilnog stanovništva, gađanje protivavionskim topovima po gradu i gradskim ulicama, raketiranje grada razornim kombinova-3 Topografska karta 1:50 000 (TK-50), Izdanje vojnogeografskog instituta, 1982., list-2, Sarajevo-2,(525-2).

40


nim raketnim projektilima, čak i avionskim bombama, propagandna djelovanja sa ciljem unošenja panike, haosa i straha kod stanovništva, psihološko iscrpljivanje stanovništva, što je osnov svake definicije te-rorizma, zatim sprečavanje dotura hrane, dotoka struje, vode i plina, te njihovo upotrebljavanje u ratne svrhe. Pokušavao je onemogućiti i odvijanje svakog oblika života u gradu. I, što je bitno naglasiti, ubijao je djecu, masakrirao je civila na ulicama, raskrsnicama, pijacama, pred školama, u redovima za vodu i hljeb radi ostvarenja svojih namjera genocida nad glavnim gradom Bosne i Hercegovine.

Za svo vrijeme opsade Sarajeva podjednako su ispaštali njegovi branioci, njegovi građani i djeca. Sarajevsko-romanijski korpus Vojske RS-a na grad Sarajevo ispalio je preko 50.000 tona projektila, usljed čega je ubijeno 11.541 civil, od čega oko 1.600 djece, ranili 77.863 građanina, od čega preko 18.000 djece. Sarajevo je doživjelo preko 150 masakra, gdje je gotovo u svakom drugom masakru na desetine građana ubijano, a desetine i stotine ranjeno.

Opsada nije poštedjela niti jednu oblast Sarajeva, niti bilo koju populaciju. UNICEF je objavio kako je od 65.000 – 80.000 djece bilo u gradu tokom njegove opsade. Od toga je barem 40 odsto te dje-ce bilo izravno gađano snajperima, 51 odsto je pretrpjelo gubitak poznate osobe, 39 odsto je pretrpjelo gubitak jednog ili više člano-va porodice, 19 odsto je vidjelo masakr, 73 odsto djece je pretrpjelo granatiranje ili napad na svoj dom i 89 odsto je živjelo u podzemnim skloništima. Mislite li da psihološka trauma, strah i teror nanesen djeci tokom opsade grada neće utjecati na njihov život i u godinama koje dolaze? Naravno da hoće!

Još jedan vrlo interesantan podatak koji govori da je u Kliničkom centru u Sarajevu liječeno oko 70.000 povrijeđenih, od toga je 90 od-sto njih povrijeđeno ozlijedama od projektila visoke kinetike, od toga omjer između stradalih muškaraca i žena bio je 2,2 : 1, a odnos civila i vojnika u omjeru 1,04 : 1. Ovo govori da je cilj agresora bio ubiti grad Sarajevo i sve živo u njemu.

Pored niza metoda terorisanja grada, bitno je istaći da je SRK ne-selektivno, masovno granatirao urbane dijelove grada artiljerijsko-ra-ketnim projektilima kalibra preko 100 mm i velikim avio-bombama

41


FAB-2504 koje su imale oko 90 kg eksploziva TNT-a. Neke su čak bile i sa aerosolnim eksplozivnim punjenjem, koje bi pri eksploziji imale od 7 do 20 hiljada ubitačnih gelera. Ove modifikovane avio-bombe proizvođene su u vojnoj fabrici ‘’Pretis’’ u Vogošći. Jedna takva avio-bomba ispaljena je na Radio TV dom 28.06.1995.

Prema istraživanju Komisije eksperata Ujedinjenih nacija za istra-živanje povreda međunarodnog humanitarnog prava u bivšoj Ju-goslaviji (Bassiounijeva komisija), što je Međunarodni sud pravde u Hagu prihvatio, na Sarajevo je tokom terorisanja i njegove opsade u prosjeku dnevno bilo oko 329 granatnih napada, čiji se broj povećao na 3.777 na dan 22.07.1993. u borbama za kotu - 850 Žuč.5 Kombina-cijom ovih razornih modela ubijanja grada, željela se ubiti njegova kultura, kompletna urbana struktura, kako bi se time okupirao njegov prostor, njegovo vrijeme, njegovu sadašnjost i budućnost, njegovu povijest.

U jednoj presudi haškog tribunala za teroriziranje Sarajeva tužilac argumentira da je “za viktimizaciju, kako u smislu brojnosti, tako i u smislu odabira žrtava, bila potrebna izvanredna surovost sa strane da u takvim okolnostima naredi i ustraje u takvoj vojnoj kampanji”. Po njegovom mišljenju, “opakost kojom su birane žrtve i kukavički karak-ter tih čina uveliko dodaju na težini zločinima”.6 Upravo sadržaj ovog citata govori o navedenoj tezi da SRK kada je spoznao da vojnički ne može okupirati grad i da ni blizu nisu bili ostvareni politički ciljevi agresije, prelazi na njegovo dugotrajno teroriziranje za što mu je bila potrebna posebna surovost da istraje tako dugo u toj morbidnoj voj-noj kampanji teoriziranju civila grada.

Pregled dijela raspoloživih resursa kojima je raspolagao Sarajev-sko-romanijski Korpus (SRK), Vojske RS-a kojim je držao Sarajevo pod vojnom opsadom i terorisao njegovo civilno stanovništvo 1479 dana:4 ICTY- ‘’Međunarodni sud za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog

prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991.’’, Hag, Predmet br.IT-98-29/1-A, 12.11. 2009., član. 238 i 242.

5 Smail Čekić i ostali, ‘’Zločini nad djecom Sarajeva u opsadi’’, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Sarajevo, 2010., str.91. (Međunarodni sud pravde u Hagu, paragraf-328).

6 ICTY- ‘’Međunarodni sud za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitar-nog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991.’’, Hag, Predmet br.IT-98-29-A, 30. novembar 2006., član.445.

42


Resursi 1992. 1995.Oficira - vojnika 28.837 20.760Poluautomatska puška (PAP) 7,62 mm, M-59/66 8.267 5.155Automatska puška (AP) 7,62 mm, M-76 8.717 11.341Puškomitraljez - 7,62 mm, M-72 996 1.031Poluautomatska snajperska puška – 7,9 mm, M-76 196Mitraljezi (7,9 mm, M-53 i 7,62 mm, M-84) 172 180Bestrzajni top BsT-82 mm, M-60 30 38Protivoklopno oruđe – zolja 782 310Protivoklopno oruđe – OSA 523 206Protivoklopni top - ZIS 25 21POVR 10Protivavionski mitraljez PAM-12,7 mm 125 142Protivavionski top 95 64PA-strijela 2 M 3 1Minobacači MB – 60 mm, M-57 11 132Minobacači MB – 82 mm, M-69 108 97Minobacači MB – 120 mm, M-75 45 62Top – 76 mm B-1 24 19Top T-12 4 5Haubica -105 mm, M-56 26 22Haubica -122 mm, D-30 20 31Haubica -152 mm, D-20 3 12Samohodna haubica -122 mm, 2S1 8 8Samohodno oruđe - 90 mm 3SH-76790 9Top-130 mm, M-46 6 6Tenk T-34 13 14Tenk T-55 5 5Oklopni transporter M-60 42 46

Iako postoji više podataka o broju poginule djece i civila Sarajeva, Uzimajući podatke iz više izvora u Sarajevu je u vrijeme opsade ubije-no 11.541 civila, od čega oko 1.600 djece.

SRK je puškama, puškomitraljezima, mitraljezima, snajperima i minobacačima 60 i 82 mm mogao na mnogim mjestima i pravcima sa sjeverne i južne strane bukvalno prostreljivati grad. Svim vrstama haubica, topovima 130 mm i minobacačema 120 mm mogao je sa bilo koje tačke oko grada gađati bilo koju tačku u gradu. Tenkovima je takođe mogao prostreljivati cijelu širinu grada na bilo kom mjestu na pravcima sjever-jug i obrnuto, a sa krajnjim dometom bilo koju tač-

43


ku i po dužini na pravcu istok-zapad i obrnuto. S obzirom na to da je najveći broj artiljerije velikog kalibra bio razmješten na vatrenim po-ložajima oko grada (na istoku iznad Starog Grada - na objektu Hreše, na zapadu (s/z) iznad Rajlovca - na objektu Paljevo, na sjeveru iznad Vogošće - u rejonu sela Blagovac i Tihovići i na južnoj strani u reonu sela Tilava i Petrovići), artiljerci SRK su sa bilo kojeg od ove vatrenih položaja mogli uspješno gađati bilo koju tačku u gradu. Znači da u gradu nije postojao ni jedan mrtvi ugao gdje bi se civilno stanovniš-tvo moglo privremeno sklanjati i djeca igrati, osim potpuno zatvore-nih prostora kao što su podrumi, skloništa, ustanove, stanovi, kuće, škole, itd.

Iako su građani Sarajeva za vrijeme opsade najviše boravili u za-tvorenim prostorima, ipak su svakodnevno morali izlaziti po vodu, hranu, ogrijev i dr. Agresorski snajperisti i artiljerci su upravo i čekali da izađu iz skloništa i gađali ih. Ovo jasno govori koliko je vojnom teroriziranju bilo izloženo civilo stanovništvo grada i koliko je SRK bio uporan i istrajan na tom teroriziranju grada.

Posljedice kampanje terora i teroriziranja Sarajeva ogledaju se i u današnjem broju ljudi koji pate i boluju od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) u Kantonu Sarajevo, gdje 73 posto njih ima neke poremećaje povezane sa stresom, a 62 posto koji imaju simptome PTSP-a. Ovi simptomi se mogu javiti i mnogo godina nakon doživ-ljenog stresa, u ovom slučaju kao posljedica straha i stresova koje su doživljavali ljudi u Sarajevu tokom njegovog teroriziranja. Rezultati istraživanja su takođe pokazali da 1,75 miliona stanovnika u BiH ima psihičkih poremećaja izazvanih ratom, da je od toga jedan milion u FBiH, da je 500 demobilisanih boraca podvrgnuto testiranju i da i na tom nivou ima 62 odsto njih simptome PTSP-a.

O težini krivičnih djela počinjenih u Sarajevu tokom njegovog te-roriziranja govore i haške presude, gdje stoji da su gotovo svakod-nevno, tokom mnogih mjeseci, stanovnici Sarajeva - muškarci, žene, djeca i starci bili podvrgnuti teroru, a stotine civila je ubijeno i hiljade ranjeno tokom svakodnevnih aktivnosti kao što su prisustvovanje sa-hranama, obrada povrtnjaka, odlazak po vodu, kupovina, odlasci u bolnicu, vožnja gradskim saobraćajem ili boravak u svojim kućama.

44


Sarajevo nije bio grad u kome je dolazilo do povremenih nasumič-nih akata nasilja nad civilima ili u kojem su životni uslovi bili naprosto teški. Radilo se o nepodnošljivom okruženju u kojem je, u najmanju ruku, stotine muškaraca, žena, djece i staraca ubijeno, a hiljade ranje-no i u najopštijem smislu podvrgnuto teroru.7

Da je, zaista, SRK imao namjeru izvršenja genocida, govori dovolj-no poznata snimljena komanda komandanta Vojske RS-a Ratka Mla-dića, kada u ljeto 1992. komanduje jednom od svojih komandanata artiljerijskih jedinica da gađa artiljerijskim plotunom po Velušićima (Velešićima), naselju u sjevernom dijelu grada, kako on kaže, jer tamo nema mnogo srpskog življa. To, ustvari, govori da unatoč želji politič-kog režima iz Beograda i političkog rukovodstva većeg dijela Srba u BiH, da svi Srbi napuste Sarajevo, to se ipak nije desilo.

Koliko su teroriziranja civila grada bila monstruozna u smislu me-toda i načina kako da ubijaju ciljanu grupu govore i mnogobrojni di-jelovi presuda u Hagu. U jednoj od tih presuda stoji:

‘’Žalbeno vijeće napominje da tužilac upućuje na elemente na koje se poziva Prvostepena presuda i koji pokazuju kakva je okrut-nost bila posrijedi: zločini nad civilima činili su se u prividnoj sigur-nosti njihovih domova, u bolnicama, školama, pijacama, u vozilima gradskog saobraćaja, nišanilo se na ljude koji su nastojali da se nose s posljedicama rata, na primjer na majke koje su išle na rijeku ili na česmu po vodu za sebe i svoje porodice, na pogrebne i svadbene po-vorke, a čak se ni djeca nisu štedjela.’’8

Prva velika, reklo bi se temeljna bitka koju je Sarajevo dobilo u borbi protiv terorizatora sadržana je u činjenici da su njegovi građani uspjeli u paklu stravičnog rata sačuvati sve bitne elemente visoko ur-banizirane svijesti i organizacije. Bez te svijesti građana i saznanja da protiv sebe imaju totalitarnu fašističku ideološku matricu zasnovanu na ruralnom i kvazimitološkom poimanju društva i ljudskih vrijedno-7 ICTY- ‘’Međunarodni sud za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitar-

nog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991.’’, Hag, Predmet br.IT-98-29-A, 30. novembar 2006., član.454.

8 ICTY- ‘’Međunarodni sud za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitar-nog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991.’’, Hag, Predmet br.IT-98-29-A, 30.novembar 2006., član.447.

45


sti, ideologiju zla i zločina, Sarajevo bi vjerovatno pokleklo, kao i BiH u cjelini. Ova pobjeda omogućila je čitav niz drugih. Umjesto haosa, panike, straha, rasula, kao i promjene svijesti i mišljenja ljudi, što je u pravilu pratilo sve druge opsjednute gradove u historiji kao posljedi-ca stravičnog terora (teroriziranja), u Sarajevu su trijumfovali civiliza-cija i demokratija, utemeljena na vjekovnom iskustvu multikulturne i multinacionalne visokourbane zajednice, sve suprotno onome što je terorizator očekivao. To je momenat koji je režim Slobodana Miloše-vića izgubio iz vida, kao što ga je izgubila i Evropa, pa i cijela među-narodna zajednica koji su znali šta je Sarajevo, koje su njegove vrijed-nosti i specifičnosti, svjesno štiteći svoje političke, ekonomske i vojne interese. Distancirano i prećutno su se ponašali i time indirektno bili saučesnici u teroriziranju Sarajeva.

Sarajevo je, bar na početku agresije, za svoju odbranu imalo samo svoje građane svih nacionalnosti, a bilo je osuđeno na smrt. Međutim, upravo u redovima tih građana, tih civila ostali su dijelovi jedinica Teri-torijalne odbrane, dijelovi jedinica policije grada; postojali su Patriot-ska liga i Zelene beretke koji su zajedno, ne bojeći se te osude na smrt, pružali otpor pojedinačno, po grupama. Kroz borbu su se uvezivali, organizovali do stvaranja Prvog korpusa Armije RBiH kao osnovnog nosioca odbrane grada od njegovog četverogodišnjeg teroriziranja.

Prvi korpus A RBiH bio je multietnički korpus. U njegovoj zoni od-govornosti, počev od opsjednutog grada, zatim preko Olova, Vareša, Breze, Visokog, Fojnice, Tarčina do Trnova, Goražda i Žepe, nije poruše-na ni jedna pravoslavna ni katolička crkva, ni jevrejska sinagoga. Ovo je nešto što govori da kod branilaca Sarajeva i njegove okoline nije bilo nagona za osvetničkim činom teroriziranja, izuzev nekih pojedi-načnih slučajeva. Odbranom Sarajeva odbranjena je i Bosna i Herce-govina, odnosno odbranjena su i najveća civilizacijska i demokratska dostignuća savremenog svijeta. Oni koji su ga držali pod opsadom i koji su ga terorizirali trebaju se stidjeti, ali i Evropa i cijela međunarod-na zajednica koja je sve to znala i to tolerisala.

Jedan od učesnika Dejtonskog mirovnog sporazuma 1995. godi-ne je rekao da je Sarajevo bilo žrtva svoje Bosne, ali je zato i Bosna bila žrtva svog Sarajeva.

46


Dr. Selmo Cikotić

GLOBALNI DOMETI HEROJSKE ODBRANE SARAJEVA

Nakon završetka ratova na prostorima Slovenije i Hrvatske, jedini-ce, komande i ustanove JNA su se iz ovih republka dislocirale, uglav-nom, na prostor Republike Bosne i Hercegovine, tako da je početkom 1992. RBiH predstavljala najveći vojni kamp u Evropi, sa najvećom koncentracijom vojne sile po jedinici površine. Na taj način je Repu-blika Bosna i Hercegovina, u izvjesnoj mjeri, bila okupirana i prije ot-počinjanja oružane agresije.1

Naime, jedinice Jugoslovenske narodne armije (JNA),2 su mjeseci-ma prije početka agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i opsade njenog glavnog grada vršile sistematično posjedanje pložaja u širem zahvatu gradu iz svih bitnih kopnenih putnih pravaca, te posjedanje i inžinjerijsko uređenje ključnog terena koji će se kasnije potvrditi kao presudan za održavanje opsade grada.

Razmještanje jedinica – ljudi, naoružanja i opreme - vršeno je kra-jem 1991. i početkom 1992. pod izgovorom izvođenja vježbovnih ak-tivnosti i sprečavanja mogućih etničkih sukoba. Na ovaj način opsada Sarajeva je bila praktično pripremljena i završena i prije otpočinjanja agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu.1 Sveukupna analiza disolucije bivše SFRJ pokazuje da je ona trebala završiti ne samo osamostaljivanjem republika

koje su tražile samostalnost već i nestankom jedne republike i jednog naroda iz Federacije – nastankom Musli-mana (Bošnjaka) i nestankom Republike Bosne i Hercegovine sa političke karte svijeta.

2 JNA je kasnije preimenovane u Jugoslovensku armiju (JA), a značajan dio njenih sastava na prostoru Republike Bosne i Hercegovine sa početkom agresije Savezne Republike Jugoslavije ulazi u sastav takozvane Vojske Srpske Republike Bosne i Hercegovine, koja naknadno biva preimenovana u Vojsku Republike Srpske (VRS). Naime, JA se, u relativno kratkom periodu, transformirala u tri srpske vojske – Vojsku Savezne Republike Jugoslavije, Vojsku Republike Srpske i Vojsku Republike Srpska Krajina. Suštinski, ovom transformacijom su iznevjereni historijski interesi i očekivanja nesrpskih naroda SFRJ koji su decenijama investirali u razvoj i opremanje ove oružane sile. Time je JNA postala historijski specifičnim i rijetko prisutnim primjerom oružane sile koja se pretvorila u svoju suprotnost – umjesto stabilizirajuće i odbrambene imala je destabilizirajuću i rušilačku ulogu.

47


Dobri poznavaoci ratnih planova za odbranu bivše Jugoslavije su zapazili da je pripremanje opsade Sarajeva uključilo kombinaciju ra-nije sačinjenih planova odbrane Sarajeva – kombinaciju planova za odbranu od agresije s istoka, sa zapada i drugih pravaca u scenariju mogućeg napada snaga Varšavskog ugovora ili NATO-a na Socijali-stičku Federativnu Republiku Jugoslaviju (SFRJ).

Planovi za opsadu Sarajeva u suštini su predstavljali samo reali-zaciju ranije osmišljenih političkih strategija, dizajniranih da, u okvi-ru raspada SFRJ, osiguraju realizaciju projekta Velike Srbije, što je na prostoru Republike Bosne i Hercegovine značilo vojničko osvajanje velikog procenta njene državne teritorije, ubijanje, ponižavanje, pro-tjerivanje i asmiliranje njenog nesrpskog stanovništva i konačan ne-stanak Republike Bosne i Hercegovine.

Treba ovdje napomenuti da su i tako dizajnirani planovi podrazu-mjevali namjeru da dio teritorija Republike Bosne i Hercegovine pri-padne Republici Hrvatskoj, odnosno Velikoj Hrvatskoj.

Djelujući upravo u pravcu realizacije ovako postavljenih politič-kih ciljeva, podržano snagama oružane sile koja se ranije zvala JNA, a tih dana se pretvarala u svoju suprotnost i antinarodnu silu koja se angažirala samo u intersu beogradske politike, rukovodstvo Srpske demokratke stranke Bosne i Hercegovine je krenulo s projektom ru-šenja ustavnog i političkog sistema RBiH, proglašavajući paradržavne tvorevine, tzv „srpske autonomne oblasti – SAO“. Na taj način politika SDS-a je započela spiralu nasilja, nezakonitog i protivustavnog djelo-vanja na prostorima Republike Bosne i Hercegovine, još 1991. godine.

Bitno je da se paralelno sa pripremama napadača za opsadu Sara-jeva u samom gradu ne odgovara mjerama recipročne naravi. Napro-tiv, Sarajevo je u tom periodu predstavljalo sjedište političkih i prak-tičnih napora za mirno rješavanje krize u bivšoj Jugoslaviji.

Legalni organi Republike Bosne i Hercegovine su tek naredne go-dine, u skladu sa utvrđenom međunarodnom procedurom koja je regulirala proces disolucije SFRJ, raspisali referendum za nezavisnost Republike Bosne i Hercegovine, te preduzimali korake u skladu s nje-govim rezultatima – proglašavajući nezavisnost Republike Bosne i Hercegovine, što je odmah prihvaćeno kroz formu međunarodnog

48


priznanja obnovljene nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine, koju su priznale gotovo sve države svijeta i relevantne međunarodne organizacije.

Na ovako ponašanje Republike Bosne i Hercegovine, Beograd i SDS Bosne i Hercegovine odgovaraju agresijom na državu i opsadom njenog glavnog grada.

Suština borbe za Sarajevo prevazilazi sve kvantitativne, numeričke i fizičke veličine koje je ilustrirajuIlustracija koja govori o odnosu snaga napadača i branilaca na sa-

mom početku opsade ni u jednoj konvencionalnoj analizi nije nago-vještavala mogućnost odbrane grada, opstanka institucija u njemu i preživljavanja njegovih stanovnika. Naime, dobro organiziranim i obučenim jedinicama napadača, koje su brojale oko 20 000 ljudi, nao-ružanim sa oko 600 artiljerijskih oruđa velikog kalibra, preko 100 ten-kova i pedesetak oklopnih transportera, raspoloživom zračnom avio i helikopterskom podrškom, raznovrsnim sistemima borbene podrške, logistikom koja je raspolagala stokovima ubojnog materijala i svih drugih potrebnih klasa snabdijevanja za višegodišnji rat, suprotsavile su se manje, brojne snage branilaca koje su raspolagale sa nekoliko hiljada cijevi lovačkog i pješadijskog naoružanja, te minimalnim koli-činama protivoklopnih sredstava.

Nepravedan embargo na uvoz naoružanja, koji su UN nametnule Republici Bosni i Hercegovini, praktično je samo braniocima onemo-gućavao da dođu do potrebnog oružja i svu ovu situaciju činio još težom i tragičnijom.

Napadači i branioci su se bitno razlikovali, pa i u odnosu prema zakonima i običajima ratovanjaZa razumijevanje suštine borbi za Sarajevo, činjenica da je etnička

struktura napadača bila monolitna, a etnička struktura branilaca vrlo raznovrsna, ima naglašen značaj. Naime, isključujući određeni broj dobrovoljaca, stranaca (Rusa, Grka, Ukrajinaca, Rumuna i sl.) snage napadača na Sarajevo su poponjavali pripadnici srpske nacionalnosti,

49


dok su jedinice branilaca bile vrlo raznovrsnog nacionalnog, etnič-kog i vjerskog porijekla. Ovaj aspekat analize je značajan sa stanovi-šta ciljeva za koje su se različite strane borile – napadači za rušenje i ukidanje zajedništva i suživota, a branioci za njegovu odbranu i održavanje.

U toku višegodišnje opsade Sarajeva, pored mnoštva karakteristi-ka koje su razlikovale napadače i branioce (priroda političkih ratnih ciljeva, odnosa prema odlukama i rezolucijama Ujedinjenih nacija i drugih relevantnih međunarodnih organizacija, odnos prema demo-kratski izabranim i imenovanim, odnosno legalnim i legitimnim struk-turama države, te mnogim drugim kriterijima koji su razlikovali do-bro i zlo, ispravno od pogrešnog i td.), napadači i branioci su se bitno razlikovali i po svom odnosu prema zakonima i običajima ratovanja, odnosu prema odredbama Međunarodnog humanitarnog prava. Na-padači su ga, i pored nadmoći u oružju i prednosti u taktičkom raspo-redu i položaju, veoma često i brutalno kršili trudeći se da nanesu što veće patnje i izazovu što veća stradanja nezaštićenih i najugroženijih kategorija stanovništva u gradu. U isto vrijeme, braniocu su nastojali da u svim mogućim okolnostima poštuju i primjenjuju odredbe me-đunarodnog humanitarnog prava, odnosno da na nasilan i nečastan napad odgovore časnom viteškom odbranom.

Dok su napadači slavili i nagrađivali nosioce i izvršioce najbrutal-nijih ratnih zločina, branioci su i u trenutku vrlo neizvjesnom po is-hod opsade glavnog grada, odnosno samog rata u Republici Bosni i Hercegovini, odlučili da se obračunaju sa vlastitim snagama koje su prepoznate kao odgovrne za kršenje određenih civilizacijskih i ratnih normi i običaja. Ovaj postupak, iako vrlo rizičan i neizvjestan, pokazao je jasnu razliku između napadača i branilaca u odnosu prema pitanji-ma nepravde i pravde, kukavičluka i herojstva, prolaznog i trajnog, nečasnog i časnog i suštinski nagovijestio kojoj strani u ovom sukobu pripada budućnost, odnosno sposobnost dugoročnog i trajnog vla-danja nad situacijom u gradu i državi.

Za razliku od napadača koji je sistematično i organizirano svoje sposobnosti i potencijale angažirao na zastrašivanju, destrukciji, ruše-nju, ubijanju i silovanju, uglavnom nesrpskog nevinog stanovništva,

50


te iznurivanju opsjednutog grada, branioci su nastojali ne samo od-braniti grad i sve što je u njemu bilo vrijedno, već i očuvati vrijednosti od značaja ne samo za odbranu Sarajeva i Bosne i Hercegovine, već i cjelokupne ljudske vrste.

Upravo je na ovom nivou rata, u sferi duha, agresor suštinski iz-gubio bitku za Sarajevo. Ne samo da su branioci imali snažno moral-no uporište borbe za pravedne ciljeve, već su u kratkom vremenu sa stanovnicima opsjednutog grada postigli sinergiju koju napadač, pa i mnogi inostrani promatrači, uopšte nisu očekivali. Sarajevski duh ne samo da nije klonuo, već se sa protekom vremena dodatno izgrađi-vao, snažio, oplemenjivao i dodatno obogaćivao.

Snažan sarajevski duh međusobne solidarnosti prevazilazio je nacionalne, socijalne, vjerske, starosne i mnoge druge razlike. Priro-dan odnos prema suživotu je bio velika prednost na strani branilaca i nepremostiva prepreka za napadača. Dok je napadač rušio vjerske i kulturne objekte na svim prostorima pod svojom kontrolom, ili na dometu svoga oružja, braniocu su ih štitili, pa i u mogućoj mjeri ob-navljali.

Jasna namjera napadača je bila da potpuno paralizira sve oblike organiziranog života u opsjednutom gradu. Unatoč tome, u gradu se, u naizgled nemogućim uslovima, odvijao bogat kulturni život – radi-la su pozorišta, održavali se različiti koncerti, organizirale raznovrsne likovne izložbe i promocije knjiga, a škole i univerzitet radili u improvi-ziranim uslovima. Čuvan je i promoviran olimpijski duh Sarajeva, tako da je bilo i sportskih događaja. Mediji su se vrlo aktivno borili u veoma oskudnom ambijentu, a „Oslobođenje“ je proglašeno novinom godi-ne u svijetu za 1992.

Zdravstveni radnici, bolnice i druge zdravstvene ustanove su vo-dili nadljudsku borbu u vrlo opasnim i oskudnim uslovima, pri čemu su, nerijetko, ranjenici bivali ponovo ranjavani ili ubijani, a veliki broj zdravstvenih radnika je stradao tokom opsade.

Jačanju sarajevskog duha nesumnjivo je doprinijela i sve snažnija vjerska svijest i praksa u redovima branioca, koja je jačala trajanjem opsade.

51


Svi ovi, kao i mnogi elementi sarajevskog duha koji ovdje nisu spo-menuti, proizveli su snažan osjećaj solidarnosti i simpatija u čitavom slobodoljubivom svijetu, a osudu napadača.

Različit odnos politika prema Sarajevu u vremenu postizanja i primjene miraRat koji na prostoru Republike Bosne i Hercegovine od 1992. do

1995. godine završen je pregovorima koji su delagacije Republika Bo-sne i Hercegovine, Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije vodili u bazi američkih Zračnih snaga, Write Patterson, u Daytonu, u saveznoj državi Ohio, od 1. do 21. novembra 1995. godine.

Sarajevo je imalo poseban značaj u završnim pregovorima i često predstavljalo tačku kompromisa ili razlaza. Međutim, kako god je bit-no da je dogovor oko podjele i uređenja grada postignut, još bitnije je da su se različite političke opcije u implementaciji tog dogovora ponašale sasvim različito.

Politika i vlada Bosne i Hercegovine je insistirala na očuvanju mo-dela suživota svih građana, bez obzira na etničke, vjerske i druge razli-ke stanovništva. Time se zagovarao i povratak svojim domovima svih onih koji su, na različite načine, bili prinuđeni napustiti ih.

S druge strane, politika i strukture Republike Srpske su kombina-cijaom informacijskih i psiholoških kampanja, pa i fizičkih prijetnji i postupaka, primoravali srpsko stanovništvo da napusti prostore koji su sporazumom ušli u sastav Federacije BiH, a prethodno su bili pod političkom i vojnom kontrolom RS, odnosno VRS.

Ovakvim ponašanjem su strane i nakon samog završetka rata po-kazale svu punoću svojih razlika – od civilizacijske tolerancije i suži-vot, s jedne strane, do retrogradne isključivosti i netolerancije, s druge strane.

Pravilno razumijevanje i interpretacija ovih činjenica je krucijalno važna – ne samo sa stanovišta analize samih ratnih događanja u i oko Sarajeva, već i sa stanovišta razumijevanja mnogih činjenica i realno-sti koje su relevantne danas i koje će imati značajnu ulogu i u vre-menima koja su pred nama. Tako se, primjera radi, od strane politike koja je osmislila agersiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu pokušava

52


osmisliti i braniti argument da je politika Republike Bosne i Herce-govine odgovorna za činjenicu da Sarajevo danas ima znatno manji procenat Srba, pa i Hrvata, nego što je to bio slučaj prije rata. Istina jeste da je procent Srba i Hrvata u ukupnom broju stanovnika Saraje-va danas manji od predratnog učešća oba naroda u strukturi građana Sarajeva.3 Međutim, odgovornost za to se ni u kakvim racionalnim okolnostima ne može pripisati onome ko se borio za mir i suživot, već pripada strani koja je ratom i agresijom nastojala prekomponovati političku kartu ovog dijela svijeta.

U ovom kontekstu valja primijetiti i činjenicu da ni tokom rata, a posebno nakon njegovog završetka i reintegracije određenih terito-rija na kojima je ostao značajan procenat srpskog stanovništva, nije bilo osvetničkog ponašanja niti nasilja prema Srbima, iako su poje-dine procjene međunarodnih organizacija i nekih država očekivale takvu mogućnost.

Posljednji rat je Sarajevu pružio mogućnost da spozna svoju snagu i veličinu koje, vjerovatno, nije bilo svjesno prije otpočinjanja tog rata. Ta spoznaja ne bi smjela dovesti do bilo kakve vrste samoobmane, niti nastupa s pozicije sile (čak i ako okolnosti ponude takvu moguć-nost) u budućnosti – kako u odnosu Sarajeva prema sebi samome, tako i u odnosu prema drugima.

3 Kada se komparira procenat današnjeg učešća Srba u ukupnoj populaciji Sarajeva, onda mnogi previđaju či-njenicu da je znatno manji procenat Srba danas, u odnosu na onaj od prije početka rata, prije svega, izazvan činjenicom da je međuentitetskom linijom razdvajanja od Sarajeva, pa i Sarajevskog kantona, odvojen značajan broj prostora na kojima Srbi čine većinu – prostor Istočnog Sarajeva, koji obuhvata dijelove nekoliko sarajevskih opština, kao i prostor opština Pale i Sokolac, koje su prije rata bile u sastavu Sarajevske regije.Drugi značajan razlog smanjenog broja Srba u današnjem stanovništvu Sarajeva izazvan je iseljavanjem Srba. Zbog ratnih opasnosti i strahota iseljavali su se i stanovnici svih drugih nacionalnosti (prema nekim pokazatelji-ma, u odnosu na ukupnu veličinu, najviše sarajevski Jevreji).

53


Genereal Fikret Muslimović

SADRŽAJ I KARAKTER DOGAĐAJA U SARAJEVU 2. I 3. MAJA 1992. GODINEIzvodi iz duže studije

Ono što se događalo u Sarajevu 02. i 03. maja 1992. godine bilo je izraz provođenja odluke vlasti u Beogradu na čelu sa Miloševićem da se borbenim, ratnim angažiranjem vojnih efektiva pod svojom kon-trolom u BiH, uz dovođenje pojačanja sa teritorija drugih republika bivše SFRJ, okupira ostatak teritorija BiH na kojima raniji pokušaji us-postave srpske vlasti bez radikalne primjene oružane sile nisu uspjeli.

Ipak, Sarajevo se razlikovalo od drugih teritorija koje su tada bile pod kontrolom legalnih vlasti, izvan prostora gdje je beogradski režim bio već uspostavio kontrolu putem svoje tvorevine takozvane „Repu-blike Srpske BiH“. Razlika Sarajeva u odnosu na druge prostore BiH pre-ma kojima se usmjeravala oružana agresija je bila u slijedećem: (a) u Sarajevu su se nalazile državne institucije na čelu sa Predsjedništvom RBiH, a ignoriranje i ukidanje tih institucija je započeto osnivanjem „srpskih općina“, osnivanjem nekoliko takozvanih SAO i osnivanjem takozvane „Republike Srpske BiH“, pa su okupacijom Sarajeva željeli uništiti državne institucije, smatrajući da bi to bio kraj državi BiH, kako bi se nastavkom oružane agresije lakše okupirali preostali dijelovi, a proces uspostave srpske vlasti u BiH po mjeri političkih i vojnih cilje-va beogradskog režima, priveo kraju; (b) u moralnom i psihološkom smislu, spriječavanje okupacije Sarajeva, uz zaštitu državnih instituci-ja koje se nalaze u njemu, imalo je ogroman značaj za stabilnost od-brane BiH u svim ostalim njenim dijelovima, što je bila teška prepreka ostvarivanju političkih i vojnih ciljeva oružane agresije na RBiH koju je realizirao beogradski režim čiji je vrhovni komandant oružanih snaga bio Slobodan Milošević...

54


Sarajevo, 2. maja 1992. godineKulminacija agresorskih aktivnosti je uslijedila 2. maja 1992. godi-

ne, općim napadom na Sarajevo. Po cijelom gradu, od ranog jutra, sa svih strana je sipala kiša od granata, mina, raketa i drugih projektila. Borbeni avioni JNA sa aerodroma iz Srbije i Crne Gore su dolazili u zračni prostor iznad BiH. Zastrašivali su niskim letovima iznad Sara-jeva i okolnih mjesta. Težište napada je usmjeravano prema centru grada gdje se nalaze zgrade Predsjedništva i drugih institucija BiH. Stradavali su civili, Sarajlije, bez obzira ko su – djeca, žene, starci, Boš-njaci, Srbi, Hrvati... Iz jedne sarajevske ulice, novinarka Zrinka Jova-nović je izvijestila: „Na Gorici smo svi zajedno, svih nacionalnosti, Srbi, Hrvati, Muslimani. Molim ove koji napadaju da prestanu. Dom milicije gori, sve je u plamenu.“ Novinarka Milka Figurić je izvijestila: „Tri ten-ka su sišla u grad. Puca se iz svih oruđa. Cijeli grad je napadnut. Ne čujemo naše reportere od detonacije.“ Dr. Silvana Rizvanbegović iz Hitne medicinske pomoći je za medije rekla: „Zovem iz Centra Hit-ne pomoći, obraćam Vam se da nam pomognete... Ovdje se puca na nas! Mi ne možemo izaći, niti bilo kome pomoći ... Izgubili smo jedno vozilo.“ Novinarka Ljerka Draženović je iz Predsjedništva BiH javila: „Pored mene je Vladimir Srebrov. Ima poruku u ovom najdramatični-jem, presudnom danu!“. Zatim je književnik Vladimir Srebrov rekao: „Poručujem građanima Sarajeva da više nisu Srbi, Hrvati, Muslimani!!! Oni su po naciji – branioci. Nas napadaju, žele da nas unište ...To su zločinci...Ovim činom su AGRESOR, a to je JNA, bivša JNA, ekstremno krilo Srpske demokratske stranke, članovi četničkog pokreta i Srpska radikalna stranka ... Građani Sarajeva, zbijte redove i oborite ove hulje koje su napale grad!“1 Prof. dr. Zdravko Grebo je rekao: „U Skenderiji sam. Moje informacije su užasne... okolo leže mrtvi ljudi... Evo avioni nadlijeću ...Ovo je smak svijeta, ali ja se ne bojim.!!! ...To su zločinci ... Ovo je MIG 29! ... Ovo je avionska bomba! ... Ovaj grad može biti razo-ren, ali oni u njega neće ući!!!“

Od članova Predsjedništva, dok su po zgradi Predsjedništa i najbli-žem okruženju te zgrade eksplodirali raketni, tenkovski, topovski, ha-ubički i minobacački projektili, a avijacija Ratnog zrakoplovstva bivše JNA demonstrirala moć, borbeno djelovala i zastrašivala, ključnu ulo-1 Hadžifejzović Senad, Rat uživo, ratni televizijski dnevnik, Sarajevo, autor, 2002. godine, strana 73.-76.

55


gu koordiniranja odbrambenim aktivnostima, u odsustvu predsjed-nika Predsjedništva RBiH Alije Izetbegovića, imali su članovi Predsjed-ništva prof. dr. Ejup Ganić i Stjepan Kljuić. Pozivali su komandanta 2. vojne oblasti, generala Kukanjca da naredi prekid borbenih aktivnosti i napade na Sarajevo i druga mjesta širom BiH. Kao i svi građani Sara-jeva, Ganić i Kljuić su se čudom čudili tvrdnjama Kukanjca da JNA ne puca po Sarajevu, a da Teritorijalna odbrana treba prestati sa vatrom. U tom čuđenju upozoravali su da je Teritorijalna odbrana disciplini-rano postupala izvršavajući naredbe o prekidu vatre, ali su branioci morali odbijati tenkovske i pješadijske napade agresora s ciljem da okupira grad. Uz obećanja da će Teritorijalna odbrana poštovati pre-kid vatre, Ganić je upozorio generalna Kukanjca da će branioci na agresorske napade, „jeziv otpor pružati“.2

Kretanje po ulicama Sarajeva je bilo rizično, a brojni dok su pretrča-vali, projektilima sa agresorskih položaja su ubijeni ili ranjeni. Mnoga vozila, autobusi, trolejbusi, tramvaji su pogođeni i uništeni. Sa borbe-nih položaja vojske pod kontrolom Miloševića i Karadžića, razarajući projektili su pogađali bolnice, porodilišta, škole ... Prijektili su ulijetali i eksplodirali po mnogim kućama, u kućama i stanovima. To su bili civilni ciljevi. U Sarajevu i širom BiH agresorska vojska je ugrožavala civile i civilne objekte. Kršile su se osnovna međunarodna pravila rato-vanja. Generali Kukanjac i Milan Aksentijević koji su 02. maja 1992. davali izjave za medije nisu imali odgovora na novinarska pitanja za-što se po Sarajevu i širom BiH gađaju civilni ciljevi, jer, naprimjer, iz sa-rajevskih tramvaja, bolnica, škola, stanova ... niko ne puca na JNA. Na zahtjeve da naredi prekid napada na civilne ciljeve i na grad Sarajevo, general Aksentijević je odgovarao: „Ja to ne mogu. Može Kukanjac.“3 To je bio važan odgovor, jer se njime jasno potvrđivalo da je Kukanj-čeva moć da naredi prekid napada, ista kao i moć koju je imao da naredi pokretanje napada na Sarajevo, i to na zločinački način, izvan međunarodnih normi rataovanja, humanitarnih obaveza i u konač-nom izvan doktrinarnih pravila upotrebe jedinica u borbi... Kukanjac je na novinarsko pitanje zašto bombarduje Sarajevo slagao, zbunjeno govoreći: „Molim Vas lepo, ja to nisam naredio ... Videćemo ko je bom-2 Hadžifejzović Senad, Rat uživo, ratni televizijski dnevnik, Sarajevo, autor, 2002. godine, strana 77.3 Hadžifejzović Senad, Rat uživo, ratni televizijski dnevnik, Sarajevo, autor, 2002. godine, strana 83.

56


bardovao“, a kada ga je novinar upozorio da granate upravo padaju po zgradi RTV Sarajevo, Kukanjac je nastavio lagati: “To su izmišljoti-ne, priče i pričice.“ Pritiješnjen činjenicama na koje su ga upozoravali novinari, Kukanjac je kukavički komentirao: „Sve je moguće. Moguće. To moramo da utvrdimo.“4

Član Štaba TO RBiH, Vehbija Karić je 2 maja 1992. putem medija obavijetio domaću i svjetsku javnost da se „cijeli grad nesumice gađa iz teških dalekometnih oruđa“, uz poruke Kukanjcu da neće moći za-strašiti branioce i da Kukanjac „Sarajevo nikada neće osvojiti.“

Nada Selimović, rukovodilac Centra za antiratne aktivnosti je poručila vojnom vrhu u Beogradu da „u skladu sa normama ljudske etike narede prekid razaranja našeg Sarajeva“, te im sugerirala da u protivnom „pogledaju Statut Suda u Nirnbergu koji je sudio vojnim zločincima ... Neka se zamisle ... Svijet gleda to što oni rade ...“5 To je bilo precizno predviđanje koje se obistinilo, jer su naredbodavci raza-ranja Sarajeva stigli u ćelije Haškog suda.

Kritičan lokalitet je bio Dom Armije. Nakon što su u jutarnjim sati-ma tog 2. maja 1992. intenzivirani ariljersijski, tenkovski i drugi napa-di, pripdnici JNA koji su se nalazili u objektu Doma JNA iz njega su po-čeli iznositi i u teretne kamione utovarati skupocjene stvari kao što su umjetničke slike, klavir, tepisi, stolovi... Kad se to primijetilo, reagirale su naoružane grupe i građani, s ciljem da to spriječe. Načelnik Doma JNA potpukovnik Bogoje Božinovski je ubio pripadnika TO Asafa Had-žića.6 Bilo je ranjenih koji su prevezeni u bolnicu, a među ranjenima je bio i potpukovnik Božinovski. Mnogi građani su svjedočili da je sukob izazvalo osoblje JNA, pucajući iz zgrade Doma JNA. Tako, naprimjer, Mujo Pašić je za medije rekao: „Bio sam svjedok da je Armija pucala iz Doma armije, a da je niko nije napao!“, te za sebe istakao da je borac iz proteklog Drugog svjetskog rata, da je ratni vojni invalid i da je stva-rao i volio JNA, jer je bio njen.7

4 Hadžifejzović Senad, Rat uživo, ratni televizijski dnevnik, Sarajevo, 2002., st. 83.-87.5 Hadžifejzović Senad, Rat uživo, ratni televizijski dnevnik, Sarajevo, 2002., strana 83.6 Tog 02. maja 1992., u svim dijelovima Sarajeva, od granatiranja sa borbenih položaja JNA je bilo poginulih i

ranjenih. U jednoj od ulica Starog Grada granata je usmrtila šest policajaca MUP-a RBiH.7 Hadžifejzović Senad, Rat uživo, ratni televizijski dnevnik, Sarajevo, 2002., strana 83.

57


Hapšenje predsjednika Alije IzetbegovićaU kasnim popodnevnim satima 02. maja 1992., na Sarajevski ae-

rodrom je sletio avion kojim su se iz Lisabona vratili predsjednik Alija Izetbegović, Zlatko Lagumdžija, predsjednikova kćerka Sabina Izetbe-gović i predsjednikov pratilac Nurudin Imamović. Lišeni su slobode i privedeni u kasarnu JNA u Lukavici kod Sarajeva. U toj nesreći, bilo je i sticaja sretnih okolnosti da se Izetbegoviću, kad je prinudno izdvojen u jednu prostoriju Sarajevskog aerodroma, ukaže prilika da o nastaloj situaciji, putem telefona prenese poruku članovima Predsjedništva Ganiću i Kljuiću, da saznaju za slučaj hapšenja. To su bili „trenuci“ od sudbinskog značaja za državu BiH.8

Od historijskog značaja je samoinicijativa, odvažnost i profesio-nalnost voditelja Dnevnika Televizije Sarajevo, Senada Hadžifejzo-vića, da u telefonski razgovor prenesen u etar uživo, poveže Ganića i Kljuića sa telefona u Predsjedništvu, sa uhapšenim Izetbegovićem sa telefona u kasarni JNA u Lukavici. Izetbegović je Hadžifejzoviću rekao da treba da razgovara „sa nekim iz Predsjedništva“ s ciljem da se odre-di neko „ko bi mogao ugovoriti prekid vatre“, jer su navodno, general Kukanjac i general Đurđevac bili „spremni da obustave vatru“, zato što se JNA „želi da izvuče iz grada u pravcu Lukavice“, što je ustvari bila želja da se Komanda 2. vojne oblasti iz Bistrika premjesti u Lukavicu. Na zahtjev Izetbegovića da razgovara sa nekim iz Predsjedništva, u TV program, uživo se javio član Predsjedništva Ejup Ganić, te na pi-tanje Izetbegovića šta se dešava, odgovorio: „Vojska gađa grad! Ovo je agresija, ovo je nevjerovatno ... Pogođen je Dom sindikata, Skup-ština, relej Hum ... ovdje su novinari, ovdje je domaća javnost, me-đunarodna javnost! Pobogu brate, ovdje padaju granate, rakete!!!...“ Na Ganićevo pitanje zašto ne dođe u Predsjedništvo, Izetbegović je odgovorio: „Zato što mi ne daju da dođem!!! Zato što sam prisilno do-veden u Lukavicu! ... Ja sam ovdje, praktički, zarobljenik. Evo general 8 O načinu svog hapšenja, telefonom za TV program uživo, dok je bio u Lukavici, predsjednik Izetbegović, je rekao:

„Ja sam se na vlastitu odgovornost avionom UN-misije spustio na aerodrom u Sarajevu. Nakon toga su nas vojnici dočekali. Poslije sat vremena došao je pukovnik Magazin i saopštio da po naređenju generala Kuzkanjca treba da me sprovedu u Lukavicu. I onda sam vam se javio ... Za mene lično, očigledno, bi bilo bolje da nisam prihvatio taj rizik ... Za mene se nemojte sikirati ništa. Ja pozdravljam građane Sarajeva. Oni treba da brane grad ako budu napadnuti. Nikog da ne napadaju, naravno.“ (Hadžifejzović Senad, Rat uživo, ratni televizijski dnevnik, Sarajevo, 2002., strana 109.)

58


Đurđevac kaže da to nije tako...“ Predsjednik Izetbegović je Ganiću imperativno naredio: „Neka se vojsci omogući da ide iz grada prema Lukavici!“ U razgovor se uključio član Predsjedništva Stjepan Kljuić, te rekao: „Prvi preduvjet koji moraš postaviti Đurđevcu je da preki-nu paljbu na grad!!!“, što je Izetbegović prokomentirao: „Naravno.“, a Kljuić je nastavio: „I drugi preduvjet, da te dovedu u grad!!! Prekid va-tre sa naše strane je već uspostavljen. Omogućićemo vojsci povratak cestom i putem kojim je došla... Neka Đurđevac naredi prekid vatre! Mi smo svojim naredili!“ Iniciran Kljuićevim porukama, a nalazeći se u kancelariji u kojoj je i general Vojislav Đurđevac, Izetbegović se Đur-đevcu obratio riječima: „Naredite im da prestanu pucati!, Naredite im generale, preko radio-veze da prestanu pucati! Naredite im, generale, naredite! S naše strane se ne puca. Neka čuju građani, ovu poruku. Neka omoguće, svi, kretanje vojske!“ Znači, Izetbegović je uz insisti-ranje da general Đurđevac naredi prekid vatre, snagama odbrane BiH naredio i od građana Sarajeva zahtijevao da „omoguće kretanje“ dijelovima JNA koji se žele „izvući iz grada“. Na taj stav Izetbegovića, Kljuić je reagirao riječima: „Nema kretanja, predsjedniče, dok ti ne do-đeš ovamo!!! Molim te, predsjedniče, ti si uhapšen!!! Ti si predsjednik države! Nema izlaska nikome dok se ti ne pojaviš u Predsjedništvu!!!...Sad je dvadeset do devet (20.40). Za pola sata da Izetbegović bude u Predsjedništvu!!!“9

Đurđevac je istakao da predsjednik Izetbegović ne može doći u Predsjedništvo „iz bezbjednosnih razloga!... te da „ne prihvata ultima-tum“ koga postavljaju članovi Predsjedništva Ganić i Kljuić. Ustvari, predsjednik Izetbegović, Lagumdžija, predsjednikova kćerka Sabina i pratilac Nurudin su bili taoci.

Program uživo je nastavljen uključivanjem člana Predsjedništva Fikreta Abdića i ministra odbrane RBiH Jerka Doke. Hadžifejzović je pitao predsjednika Izetbegovića: „Hoćete li sa gospodinom Abdićem da porazgovarate?“, na šta je predsjednik odgovorio: “Da.“ Fikret Ab-dić je sa prizvukom otpora prema Izetbegoviću, kratko rekao da da se nalazi u zgradi Televizije, da sluša granate „u neposrednoj blizini, što znači da nije izvršen prekid vatre. To je sve što bih u ovom času 9 Hadžifejzović Senad, Rat uživo, ratni televizijski dnevnik, Sarajevo, 2002., strana 93.-97.

59


rekao!“10 Ta Abdićeva izjava se i tada mogla okvalificirati sramnom, jer u najtežoj mogućoj situaciji za državu BiH i njene građane, posebno za Sarajlije, kad mu se već ukazala medijska prilika, on nije, kao što su to činili Ganić i Kljuić, našao za potrebno da zahtijeva od agresorskih komandanata Kukanjca i Đurđevca, kao i od cijelog vojnog i politič-kog vrha u Beogradu, da prekinu granatiranje Sarajeva i drugih mje-sta širom BiH. Takvo ponašanje Abdića pred TV kamerama 02. maja 1992. postaje još jasnije ako se analizira u kontekstu njegovog kasni-jeg ponašanja, do kraja rata i poslije.

Predsjednik Izetbegović je obavezao članove Predsjedništva da Teritorijalnoj odbrani BiH ponovo daju uputstva za prekid vatre. Taj predsjednikov stav je putem TV-a dalje prenio tadašnji koman-dant TO pukovnik Hasan Efendić, rekavši: „Pripadnici Teritorijalne odbrane! Pripadnici MUP-a! Prekinite vatru. Nemojte gađati uko-liko se ciljevi ne budu micali!“. Đurđevac je jedinicama JNA naredi obustavu vatre, rekavši: „Naređujem da se prekine svaka paljba, svako dejstvo vatreno po bilo kojim ciljevima, sem u slučaju nužne samoodbrane!“11

Smatrajući da je dogovoren prekid vatre, povratak Izetbegovića iz Lukavice u Predsjedništvo i odlazak Komande 2. vojne oblasti iz Sarajeva u Lukavicu, predsjednik Izetbegović se obratio Ejupu Ga-niću: „Ganiću, imaš puna ovlaštenja, u moje ime, da naređuješ dok se nađem u Predsjedništvu! Sva tvoja naređenja su i moja naređe-nja. Mislim da je ovo što smo sad dogovorili razumna stvar. Neka se pokupe ranjenici. Neka Kukanjac krene prema ovamo, ja ću prema tamo, negdje ćemo se naći i razmijeniti.“12 S obzirom da se Izetbe-gović nalazio u zatočeništvu i da je bilo neizvjesno kada će doći na svoje radno mjesto u Predsjedništvo RBiH, ovlaštenje Ganiću, u preventivnom smislu je imalo veliki, možda presudan značaj, jer je postojala opasnost da Fikret Abdić, u uslovima izolacije i prinudnog Izetbegovićevog odsustva sa radnog mjesta, umjesto Ganića preuz-me inicijativu.10 Hadžifejzović Senad, Rat uživo, ratni televizijski dnevnik, Sarajevo, 2002., strana 99.-100.11 Hadžifejzović Senad, Rat uživo, ratni televizijski dnevnik, Sarajevo, 2002., strana 197.-103.12 Hadžifejzović Senad, Rat uživo, ratni televizijski dnevnik, Sarajevo, 2002., strana 105.

60


Sarajevo - Dobrovoljačka, 3. maja 1992.Svojim odlukama za napad na Sarajevo 2. i 3. maja 1992., ru-

kovodstvo Miloševićevog beogradskog režima je cijelom Sarajevu i prostoru oko njega dalo ratni karakter „bojišta“, a cijeoj teritoriji RBiH dalo karakter „ratišta“. Zato nema nikakvog osnova da se pro-stor koji zahvata ulica Dobrovoljačka u Sarajevu, i događaji na tom prostoru 02. i 03. maja 1992. godine, upravo u vrijeme eskalacije agresorskih ofanziva, razmatraju po kriterijima odsustva ratnih su-koba, što je logika beogradskih političara, pravnika i njihovih me-dija.

U koloni od oko 20 vozila JNA, Izetbegović je sa ostalim uhap-šenima, 3. maja 1992. godine oko 16.00 sati, iz Lukavice doveden na Bistrik, u zgradu Komande 2. vojne oblasti, kod komandanta ge-nerala Milutina Kukanjca. Za odlazak Komande 2. Vojne oblasti sa Bistrika u Lukavicu, do 18.00 za pokret je pripremljena kolona od ne-koliko desetina vozila. Na čelu te kolone u jednom oklopnom vozilu je bio general Mekenzi. Iza tog vozla je bilo oklopno vozilo u kome su bili predsjednik Izetbegović i general Kukanjac. Iza njih, treće je bilo vozilo UN-a, a zatim su slijdila ostala vozila u formiranoj koloni. Dogovoreno je da, kada kolona Komande dođe do Skenderije da se tada iz kolone izdvoje predsjednik Izetbegović, Lagumdžija, Sabi-na i Nurudin, a da Kukanjac nastavi u svojoj koloni prema Lukavici. Kad je kolona pošla i duboko zašla u grad pravcem svog kretanja od Bistrika prema Skenderiji, zbog vatrenih, verbalnih i drugih pro-vokacija iz kolone, uslijedilo je otvaranje vatre po koloni. U takvim uslovima, opće pometnje i strepnje u cijelom gradu za sudbinom predsjednika Izetbegovića i ostalih koji su s njim bili zatočeni, teško se mogla kontrolirati situacija. Često emitirani TV snimak generala Jovana Divjaka dok uporno naređuje „Ne pucaj! Ne pucaj! ...“ simbo-lizira težnje da se kolona sa Komandom 2. vojne oblasti neometano premjesti iz Bistrika u Lukavicu.

Predsjednik Izetbegović sa ostalima zarobljenima je iz kolone iza-šao na mostu kod Skenderije i konačno, pred veče tog 3. maja 1992. stigao na svoje radno mjesto u zgradi Predsjedništva R BiH.

61


U tom sukobu, prema saopćenju Tužilaštva BiH o obustavljanju istrage za slučaj Dobrovoljačka, poginulo je sedam, a ranjeno 14 osoba13 dok je genaral Kukanjac u jednom od svojih posljednjih intervjua, za Radio Slobodna Evropa 2000. godine koji je vodi-la dopisnica ovog radija iz Užica Novka Ilić, o tome rekao: „U toj Dobrovoljačkoj ulici oni su napali jedno sanitetsko vozilo. Poginuo je jedan vojnik - Tomović Zdravko iz Han Pijeska, tri pukovnika - Sokić Miro, Radulović dr. Budimir i Mihajlović Boško, i jedan potpu-kovnik - Jovanić Boško, i jedna žena, muslimanka, Šuko Nurmela, koja je došla iz Zagreba sa tom komandom...”14Ova Kukanjčeva izja-va o žrtvama u Dobrovoljačkoj se smatra istinitom. Ogorčeni protiv Kukanjca što nije realizirao vojne a time i političke ciljeve u odnosu na Sarajevo, sljedbenici Miloševićeve politike su propagandistički ne-girali Kukanjčeve izvještaje o žrtvama. Cilj te propagande je bio da se među Srbima izazove revolt prema Kukanjcu, jer im je trebao kri-vac za neuspjehe u postizanju političkih i vojnih ciljeva u odnosu na Sarajevo. Zato su negirali Kukanjčevu izjavu i propagirali laži da je u Dobrovoljačkoj, prilikom zaustavljanja kolone poginulo 42, ranjeno 73 i zarobljeno 215 pripadnika JNA. Braneći sebe, Kukanjac je od-govarao: “Valjda su ovi u Beogradu izgubili strpljenje što mi nismo stradali. Te laži koje su prosute oko Dobrovoljačke je nešto najsramni-je što se može čuti. Ja sam se borio da to obelodanim. Novosti nisu smele, Politika - ma ni govora. Televizija Srbije - ma ni govora. Radio Beograd - ma kakvi. Do dan-danas”15

U Dobrovoljačkoj je zarobljeno 126 vojnika, 30 oficira i četiri civila na službi u JNA. Smješteni su u fiskulturnu dvoranu - FIS, blizu zgrade Predsjedništva. Zauzet je stav da im se ponudi: (a) da ostanu u redovi-ma snaga odbrane BiH; (b) da odu svojim kućama; (c) da postupe po zahtjevu Komande JNA, odnosno da odu njima.13 Za slučaj Dobrovoljačke Vojni sudu u Beogradu je 1993. podnesena prijava pod brojem 651/93 protiv 19 osoba,

što je kasnije preuzelo Tužilaštvo za ratne zločine Srbije koje je za svih njih 19 raspisalo potjernicu. Protiv istih osoba podnesena je i krivična prijava Osnovnom javnom tužilaštvu (Istočno) Sarajevo pod brojem 15-02-KU7/96 od 19. 05. 1996. godine. Kasnije je Centar javne bezbjednosti Istočno Sarajevo, 27. aprila 2005., podnio Okruž-nom tužilaštvu Istočno Sarajevo, izvještaj protiv 15 lica kao dopunu krivične prijave iz 1996. godine.. Oni se sum-njiče za “ratni zločin protiv ratnih zarobljenika” i “protivpravno ubijanje i ranjavanje”.

14 http://www.vijesti.ba/kolumne-komentari/68526, http://www.sutra.ba/novost/28543/15 http://www.vijesti.ba/kolumne-komentari/68526 , http://www.sutra.ba/novost/28543/

62


Na pitanjima razmjene zarobljenika, početkom maja 1992. godine, angažiran je dr. Mušir Brkić.16 On je ažurirao podatke o svim zaroblje-nim u ulici Dobrovoljačka, te podatke o pripadnicima snaga odbrane BiH koje su zarobili pripadnici JNA, odnosno četničke vojske i policije. Na spisku zarobljenih, pored ostalih su bili Vahid Karavelić, Bajro Kasu-mović, Nedžad Ajnadžić, Husein Paravlić... U pregovore sa četničkim generalom Milanom Aksentijevićem i komandantom UNPROFOR–a generalom Mekenzijem, u vezi s tim je uključen zamjenik komandan-ta ŠTO R BiH Stjepan Šiber.

Ispred međunarodne zajednice, u ulozi posrednika djelovali su: kanadski general Lewis MacKenzie komandant UNPROFOR-a u BiH, predstavnik EZ Antonije Santos i i irski major Colom Doyle, izaslanik lorda Karinktona.

...Za osobe koje su sa okolnih brda bombardirali Sarajevo, teško je

bilo pronaći riječ kojom bi se izrazila ukupna brutalnost i oneljuđe-nost njihovih zločinačkih postupaka. U pokušajima da za njih upotri-jebe pravu riječ Sarajlije i čestiti ljudi širom svijeta su ih nazivali „bijed-nicima“, „banditima“, „četnicima“, „divljacima“, „huljama“ ...17, što su bili blagi izrazi, s obziro na težinu njihovih zločina. Ni do danas, 20 godina poslije, kao naziv za njih i njihova zlodjela nije pronađena prava riječ. Ljudi su se zgražavali na srpsku propagandu da masovno granatiranje Sarajeva, vrše Sarajlije, sami po sebi, što je kao model propagande upotrijebljeno i za kasnija masovna ubijanja Sarajlija, kao što su ma-sakri na Markalama i drugim dijelovima grada.

16 Predsjednik Vlade R BiH Jure Pelivan je 16. jula 1992. godine donio Odluku o obrazovanju Državne komisije o razmjeni ratnih zarobljenika: Predsjednik Komisije je po funkciji zamjenik ministra unutarnjih poslova, a članovi su bili: dr. Rasim Gačanović, Filip Vuković, Dževad Hadžić, Ilija Rozić, Suzana Badanković i Franjo Topić. (Službeni list Republike Bosne i Hercegovine, Broj 10, Sarajevo, četvrtak, 23.juli 1992. godine)

17 Hadžifejzović Senad, Rat uživo, ratni televizijski dnevnik, Sarajevo, autor, 2002. godine, strana 71.-73.

63


Prof. dr. Džemal Najetović

OdnOs sAd premA embArgu nA uvOz nAOružAnjA rbiHIzvod iz duže studije

Dana 05.07.1991. godine Evropska zajednica (EZ) je uvela embar-go na uvoz naoružanja Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugosla-viji (SFRJ) i zamrzla joj svu finansijsku pomoć.1 Tokom druge sedmice jula 1991. godine, EZ je poslala svoj prvi tim kao prethodnicu po-smatrača u R Sloveniju. To je bila najveća tačka uključenja EZ u SFRJ. Novo predsjedavanje od strane Kraljevine Holandije jedva je čekalo da bude viđeno u rješavanju prve krize evropske sigurnosti nakon za-vršetka hladnog rata.2 Svi su vjerovali u napore EZ-e. Amerikanci su, slijedeći EZ-u, također, uveli embargo na prodaju oružja SFRJ. Među-tim, u narednim danima, bilo je očigledno da se sporazum, postignut na Brionima, raspada. Svu svoju vjeru, EZ je uložila u posmatrače na terenu. Na kraju, upozorene strane nikada nisu prihvatile prijedloge moratorijuma EZ, niti dogovor “Trojke”3, koji je s ponosom bio prezen-tovan, a koji, ustvari, nikada nije postignut.

Rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija (VSUN) broj 713, od 25.09.1991. godine, uveden je opšti i potpuni embargo na ispo-ruke naoružanje i vojne opreme za sve republike SFRJ. Uz uvođenje embarga, VSUN naglašava neprihvatljivost teritorijalnih osvajanja ili izmjena unutar SFRJ ostvarenih nasilno. Organizacija ujedinjenih nacija (OUN), koja je 22.05.1992. godine primila u svoje članstvo Re-publiku Bosnu i Hercegovinu (RBiH), iskazala je svoje slabosti, neod-lučnost i sukob interesa u vlastitim redovima. Ova organizacija je, u 1 Vijeće EU je, tek, 03.02.2006. godine donijelo Odluku o ukidanju embarga na izvoz naoružanja i vojne opreme iz

EU u BiH (prim. Dž. N.).2 Robert Mauthner, “OSCE poziva na hitno slanje posmatrača,” Financial Times, 04.07.1991.3 Oblik međunarodnog djelovanja EU. „Trojku“ su prethodno činili predstavnici aktualnog, prethodnog i budućeg

predsjedavajućeg EU. Ugovorom iz Amsterdama dogovoreno je da će predstavnik predsjedavajuće države članice biti u pratnji glavnog sekretara Vijeća (u funkciji visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku) i predstavnika države članice koja će u idućih šest mjeseci predsjedavati Vijećem EU. RH-MVP, Pojmovnik EU, Zagreb, 2000, 2.

64


odnosu na RBiH, napravila dvije krupne greške: embargom na uvoz naoružanja RBiH je onemogućila da ostvari pravo na samoodbranu i nije preduzela mjere za kolektivnu odbranu svoje članice. Ustvari, član 51. Povelje OUN-a uopće nije poštovan, niti primijenjen u slučaju agresije na RBiH. Upravo zbog razjedinjenosti OUN-a, ta organizacija nije mogla ni da odredi karakter agresije i agresora na RBiH. Umjesto oružane intervencije, kao vida kolektivne odbrane članice OUN-a, ak-tivnosti OUN-a prema RBiH odnosile su se na održavanje mira putem pregovoranja i prekida vatre, isporučivanje humanitarne pomoći i na-metanje sankcija Saveznoj Republici Jugoslaviji (SRJ). Uslijedilo je do-nošenje rezolucija, čiji se broj popeo na oko šezdeset, od čega nijedna nije realizovana, osim one o embargu na uvoz oružja.4

Početkom 1992. godine, kako su borbe u Hrvatskoj jenjavale, JNA se, uz odobrenje OUN-a, iz Hrvatske povukla u RBiH, u kojoj je bila bazirana većina vojne industrije. Svrstavanje JNA na srpsku stranu i embargo VSUN za čitavu bivšu SFRJ5 pomoglo je Srbima u RBiH da dobiju veliku vojnu superiornost nad snagama Vlade RBiH od samog početka rata. Pored toga, JNA je konfiskovala oružje od TO SR BiH.6

Države, koje su u okviru UNPROFOR-a imale svoje vojnike na terenu, smatrale su politikom zadnje nade ukidanje embarga Vladi RBiH. Fran-cuska i V. Britanija su tvrdile da se plaše za svoje vojnike na terenu. Po-red toga, plašile su se da bi, ako bi Vlada RBiH dobila tešku artiljeriju, ova oruđa dijelom završila i u Hrvatskoj, pa bi se predsjednik Tuđman radije nastavio boriti nego pregovarati sa Srbima oko Krajine.7 Bez ikakvog poimanja stvarnosti, oni su smatrali da bi naoružavanje Vlade RBiH zna-čilo stajanje na jednu stranu u ratu u kojem su i NATO i OUN stalno tvr-dili da su neutralni.8 Ustvari, uvođenjem embarga na naoružanje, me-đunarodni faktori su intervenisali u ratu na strani Srba, ostavljajući žrtvu bez mogućnosti na odbranu. Ovo je bila politika nazvana “genocid iza-zvan embargom,” jer su “od juna 1991. godine SAD upotrebljavale svoju 4 Bećir Macić: Međunarodna zajednica u odbrani suvereniteta BiH, udžbenik: Vojna obuka 1, Ministarstvo obrazo-

vanja, nauke, kulture i sporta, Sarajevo, 1996., 62.5 Rezolucija VSUN broj 713, 25.09.1991.6 James Gow, “Jedna godina rata u BiH,” RFE/RL Research Report 2, No: 23, 04.06.1993., 8.7 Ustvari, prema člancima u raznim izdanjima, Jane’s Intelligence Review, Hrvatska je pokrenula veliku kampanju

kupovine oružja, većinom bivše sovjetske vojne opreme iz naklonjenih istočnoevropskih država, Irana i korumpi-ranih elemenata ruskih i ukrajinskih oružanih snaga, Jane’s Intelligence Report, 404-409.

8 I britanski ministar vanjskih poslova Robin Cook i kozervativni član Parlamenta, koji je predsjedavao Odborom za vanjske poslove, David Howell, su se već duže vremena protivili viđenju sukoba kao građanskog rata. Vidjeti “Mirovni pokreti u Bosni,” Guardian, 15.05.1994.

65


diplomatiju i VSUN u ružnoj šaradi ‘neutralnog medijatora’ između srbi-jansko-crnogorskog genocidnog agresora i njegovih žrtava. Francuska i V. Britanija su na sličan način iskoristile VSUN i EZ, kasnije EU.”9

Prilikom svoje prve aktivnosti na rješavanju krize u vanjskoj po-litici, Clintonova administracija je tražila puteve za proširenje svoje ofanzivne aktivnosti na Balkanu izvan ograničenih ciljeva Bushove administracije. Nacionalno vijeće sigurnosti je zatražilo međuagen-cijsku studiju procjene onoga što bi se moglo desiti u RBiH i drugim dijelovima SFRJ ako politika SAD ostane ista. Ustvari, ova studija je bila obimna, imala je pristup od “zida do zida” za svaki aspekt sukoba na Balkanu, uključujući i novi pogled na ideje Busheve administraci-je.10 Ovo je uključivalo takve opcije kao što su: obaranje srpskih letje-lica koje su narušavale zonu zabrane letenja nad RBiH proglašenu od strane UN, bombardovanje srbijanskih aerodromskih pista i artiljerij-skih položaja, modifikaciju embarga UN na naoružanje da bi se Vladi RBiH omogućilo da dobije više oružja i uvođenje strožijih ekonomskih sankcija za SR Jugoslaviju.11

Od samog početka rata, uprkos pozivima na predaju, pošto vojna intervencija međunarodne zajednice nije bila na vidiku i pošto su sna-ge Vlade RBiH bile suviše slabo naoružane da bi se suprotstavile vojsci Republike Srpske (VRS), predsjednik RBiH Alija Izetbegović je odbio predaju i umjesto toga pozvao međunarodnu zajednicu da usvoji po-litiku “ukini i udari.”12 Odgovarajući na apele Izetbegovića, predsjednik Bill Clinton je u aprilu 1993. godine odlučio da podrži opciju “ukini i udari.” Međutim, pokušaji državnog sekretara SAD Warrena Christo-phera da dobije podršku za tu ideju naišli su na otpor i bili zaustavljeni čitavu 1993. godinu jakim protivljenjima V. Britanije i Francuske, pa je Clinton, suočen sa dilemom “da nešto učini”, ali da se “previše ne umiješa u RBiH”, uložio mnogo napora na odbijanju ovakvih prigo-vora. Dana 25.04.1993. godine Vlade evropskih država, koje su imale vojnike u mirovnim snagama u BiH, protivile su se ukidanju embarga na uvoz naoružanja za RBiH.9 Albert Wholstetter, “Genocid embargom,” Wall Street Journal Europe, 10.05.1994.10 John M. Goshko i Don Oberdorfer, “Bliži američki pogledi na preduzimanje ofanzive za zaustavljanje balkanskog

rata,” International Herald Tribune, 29.01.1993.11 Robert Mautner, “SAD mogu odbiti prijedloge za Bosnu,” Financial Times, 01.02.1993.12 Jane M. O. Sharp, “Pošteni broker ili perfidni Albion: Britanska politika u bivšoj Jugoslaviji,” Institut za javna istra-

živanja, London, 1997., 40-41.

66


Od maja 1994. godine odnosi između predsjednika Clintona i Kon-gresa su postali napeti oko politike SAD prema RBiH. Senat SAD je 12.05.1994. godine glasao za ukidanje embarga na naoružanje Vladi RBiH i zahtijevao da predsjednik prekine OUN-ov embargo na snab-dijevanje oružjem za Vladu RBiH, čak i ukoliko bi to značilo da jedino SAD to urade. Iako su mnogi od onih koji su podržali ovu promjenu bili glasni protivnici slanja trupa SAD na teren, a čak i odobravali vaz-dušne napade SAD, podržavali su ukidanje embarga na naoružanje kako bi Armija RBiH (ARBiH) sama branila RBiH, umjesto uz podršku Amerikanaca. Kao odgovor na ovu odluku, Duma Ruske Federacije sutradan je kontrirala glasanjem za ukidanje sankcija prema SRJ.

U svjetlu nastavka razgovora, zbog odbijanja plana Kontakt gru-pe od strane rukovodstva Srba u RBiH, ministar odbrane SAD William Perry je rekao da je međunarodna zajednica došla do “viljuške na putu” i da “SAD i NATO mogu očekivati da budu više uključeni u krizu u RBiH, bez obzira na sudbinu mirovnog plana.”13 Predsjednik Clinton je, pod pritiskom Kongresa, do određenog stepena, prihvatio ukida-nje embarga na naoružanje Vladi RBiH, kada je izjavio: “Već dugo sma-tram da je embargo na naoružanje namjerno i nefer kažnjavao žrtvu u sukobu, a VSUN bi trebalo da djeluje da bi popravilo ovu nepravdu.”14

Kada je 01.07.1994. godine Senat SAD, uz malu razliku u broju gla-sova, odbacio amandman koji bi primorao na jednostrano ukidanje embarga, Francuska, V. Britanija i Ruska Federacija su ponovo sa pa-nikom posmatrale mogućnost da se Senat primora na ukidanje em-barga na naoružanje ARBiH.15 Britanski zvaničnici su brzo naglasili da, čak i da je prihvaćena, odluka Senata ne bi bila obavezujuća za pred-sjednika SAD. Ali, Clinton je davno uvidio da je njegov stav da se drži svoje “politike pod vođstvom Evrope” po pitanju RBiH davno načet i da više nema objašnjenja zašto se još uvijek klanja evropskom, a po-sebno britanskom, pritisku da ne preduzme odgovarajuće mjere da zaustavi krvoproliće kada je evropska umješanost u rat u RBiH već bila otkrivena. Suočen sa ovim, Predsjednik je rekao da je favorizovao uki-danje embarga na naoružanje, ali da nije želio da djeluje unilateralno suprotno željama evropskih država koje su obezbjeđivale najveći broj 13 Bruce Clark, “SAD i NATO će, najvjerovatnije, proširiti svoju ulogu u BiH,” Financial Times, 19.07.1994.14 Ruth Marcus i Daniel Williams, “Clinton postavlja rok do 15. oktobra da se ukine embargo za Bosnu,” International

Herald Tribune, 12.08.1994.15 Helen Dewar, “Senat zadržava embargo na dostavu oružja Muslimanima u Bosni,” International Herald Tribune,

2.-3.07.1994.

67


vojnika za mirovne snage UN-a u RBiH. Na kraju, predsjednik Clinton je u avgustu 1994. godine najavio i u pismu predsjedavajućem Odbo-ra za vojnu službu objavio da će, ukoliko separatistički Srbi u RBiH do 15.10.1994. godine ne prihvate plan Kontakt grupe, od 06.07.1994. godine, zvanično zahtijevati da UN podigne embargo na naoružanje protiv Vlade RBiH. Clinton je u Kongresu rekao da će on na svoju ruku prekinuti embargo ukoliko do 15.11.1994. godine ne dobije podršku širom svijeta.16

Dana 11.11.1994. godine, u skladu sa odlukom Senata SAD, ame-rička vlast je objavila da ubuduće neće učestvovati u kontroli embar-ga na uvoz oružja u RBiH, a u Washingtonu senator Dolle još uvijek je tragao za većinom koja bi podržala ukidanje embarga.17 Predstavnički dom Kongresa SAD je 08.06.1995. godine izglasao jednostrano ukida-nje embarga na uvoz naoružanja u BiH, kako bi ARBiH omogućili da se odbrani od napada VRS.

Razvoj događanja, koji je učinio ulogu UNPROFOR-a neodrživom za manje od mjesec dana, bio je glavni pokretač politike SAD sredi-nom 1995. godine. U 1995. godini, V. Britanija i Francuska su više puta upozoravale da će povući svoje trupe iz RBiH, ukoliko bude inicirana politika za podizanje embarga na naoružanje i vazdušne udare bez obavezivanja administracije SAD da će raditi na političkom rješenju krize.18 Kongres SAD je izglasao većinom glasova zakon senatora Do-lla i Liebermana o podizanju embarga na naoružanje nametnutog Vladi RBiH.19 Slijedeći nametanje veta od strane predsjednika Clinto-na i u središtu glasina da će kongresmeni nastaviti bez obzira na to, 16 Douglas Jehl, “Bosanska kriza nad glavom Clintona kao tamni oblak,” International Herald Tribune, 09.09.1994.17 “Iscrpivši ideje,” članak na prvoj strani, Guardian, 08.03.1995.18 Francuski predsjednik Jacques Chirac javno je indicirao da francuske trupe, bez pozitivnije uloge SAD, neće ostati

u BiH još jednu zimu. Citirano u: James Gow, „Trijumf nedostatka volje: Međunarodna diplomatija i jugoslovenski rat”, London, Chatham House Paper, 1991., 276.

19 Dana 26.07.1995. godine Senat SAD je glasao sa 69 naspram 29 za unilateralno (jednostrano) podizanje (ukidanje) embraga na naoružanje nametnutog Vladi BiH. Predstavnički dom slijedio je 01.08.1995. godine sa glasanjem 298 naspram 128 u korist podizanja embarga. Glasalo se na prijedlog republikanskog vođe u Senatu Boba Dolla, koji je ovaj zahtjev obrazložio time da UNPROFOR ne može braniti niti sebe niti Bošnjake, tako da embargo na naoružanje treba da bude podignut kako bi se dozvolilo Bošnjacima da se brane. Prijedlog bi vodio predsjednika Clintona da prekine učešće SAD u UN-ovom embargu na naoružanje, ukoliko BiH to i zatraži, ako se UN-ove snage povuku iz BiH ili 12 sedmica pošto Vlada BiH zatraži od UN-a da ode. Glasovi ZA su premašili za osam dvotrećinsku većinu koja je potrebna teoretski da se prevaziđe predsjednički veto. Predsjednik Clinton je istaknuo svoje pravo na veto već 11. augusta, ističući da bi okončanje embarga bio “pogrešan korak u pogrešno vrijeme” zato što bi “intenziviralo borbe, ugrozilo diplomatiju i učinilo okončanje rata u Bosni američkom odgovornošću.” George Graham, “Clinton ulaže veto na prijedlog zakona o ukidanju embarga na naoružanje,” Financial Times, 12-13.08.1995.

68


predsjednik Clinton je krenuo u diplomatski maraton kako bi pokušao da smiri situaciju putem pregovora prije nego što se Kongres pono-vo sastane sredinom septembra, jer se uticaj takve odluke na položaj UNPROFOR-a ne bi mogao izbjeći. Također je postojala izvjesnost da bi daljnja poniženja od strane VRS učinila misiju UN neodrživom i da bi V. Britanija i Francuska mogle izvršiti svoje prijetnje da povuku svo-je vojnike iz UNPROFOR-a. Službena studija procesa, koji je vodio ka Daytonskom mirovnom sporazumu iz novembra 1995. godine, ura-đena od strane State Departmenta 1996. godine, potvrđuje da su ve-ćina zvaničnika vanjske politike, ponajviše sam Predsjednik, bili izne-nađeni kad su saznali da bi trupe SAD, već u junu 1995. godine, mogle biti na putu ka RBiH, bez obzira na to da li se to svidjelo administraciji SAD ili ne.20 NATO je odobrio svoju misiju u proljeće 1995. godine, uz pristanak američkog ambasadora u NATO-u Roberta E. Huntera i voj-nih planera SAD u Brusselsu. Clintonova administracija je time samu sebe uhvatila u zamku. Nekoliko visokih zvaničnika, uključujući am-basadora SAD u UN-u Madeline Albright i nacionalnog savjetnika za sigurnost Anthony Lakea, počeli su da argumentiraju - pošto će ame-ričke trupe, prije ili kasnije morati ići u RBiH, zašto ih onda ne poslati odmah, pod uslovima iz Washingtona.21

Nakon genocida u Srebrenici, senator Dolle je u Washingtonu re-kao da misija UN-a u RBiH nije uspjela, da snage za zaštitu trebaju biti povučene i da embargo na naoružanje treba da bude ukinut, tako da Vlada RBiH može dobiti naoružanje: “Malo je kasno da se ojača UNPROFOR. Ja bih im rekao da se izvuku.”22

Predstavnički dom Kongresa SAD ponovo je 01.08.1995. godine glasao (298 glasova za, 128 protiv) za jednostrano ukidanje embar-ga na uvoz naoružanja protiv Vlade RBiH, što je otvorilo mogućnost direktnog konflikta zakonodavne i izvršne vlasti. Deset dana kasnije 11.08.1995. godine Bill Clinton je vetom odbio jednostrano ukinuti embargo na naoružavanje Vladi RBiH i odredio da Richard Holbrook pokrene novu mirovnu inicijativu.20 Warren Bass, “Određivanje prioriteta u Daytonu,” Foreign Affairs 77, br. 5. septembar-oktobar 1998., 99-100.21 Lenard J. Cohen, “Bosna i Hercegovina: Krhki mir u podijeljenoj državi”, Current History 95, br. 599, mart 1996., 14-16.22 S druge strane, državni sekretar SAD, Warren Christopher je insistirao da bi podizanje emberga bila “ozbiljna

greška” i da je to jedna lagana gesta koja bi na kraju prisilila SAD da snabdijevaju Vladu BiH naoružanjem, što bi natjeralo SAD da stanu na stranu jedne od učesnica rata u BiH. Bernard Gray, “Reinforce or Pull Out, US Urges,” Financial Times, 17.07.1995.

69


Izaslanstvo SAD, predvođeno sa Robertom Frasureom, 11-12.08.1995. godine otpočelo je obilaskom Evrope, kako bi raspravljali o različitim mirovnim incijativama sa ostalim članovima Kontakt gru-pe. Vanjska politika SAD bila je bazirana na tri inicijative: traganje za pregovaranim smirenjem, baziranim na međunarodnom priznanju SRJ, Republike Hrvatske (RH) i RBiH; koristeći plodove pregovora iz zadnje tri godine na “fleksibilan” način, to jest, ne isključujući modi-fikacije plana Kontakt grupe i korištenje sistema pogodnosti i nepo-godnosti, kako bi učinili da strane koje su uključene u sukobe prihva-te mirovne prijedloge. Jedna od pogodnosti, koje su SAD predviđale, bila je mogućnost plana rekonstrukcije za regiju i ukidanje ekonom-skih sankcija protiv SRJ. Među nepogodnostima koje su predviđale SAD, bile su unilateralno podizanje embarga na naoružanje u korist Vlade RBiH, praćeno mogućim vazdušnim udarima ili razmiještanjem multinacionalnih snaga za intervenciju, koje bi se borile zajedno sa snagama Vlade RBiH.

Dana 26.09.1995. godine predsjednici Clinton i Izetbegović po-stigli se dogovor da se ukidanje embarga na uvoz naoružanja RBiH odgodi za četiri do šest mjeseci. Sve nade na unilateralnu akciju su ne-stale kada je u septembru predsjednik Izetbegović najavio u UN da on ne traži trenutno ukidanje embarga na naoružanje. On se, vjerovatno, bojao da bi iznenadna promjena politike o ovom pitanju dovela do toga da snage UN napuste istočne enklave, te pokrenula novu tešku ofanzivu VRS.23

23 Dilek Eryilmaz, “SAD i bosanski rat: Analitički pregled formulisanja politike SAD o raspadu Jugoslavije do Dayton-skog sporazuma 1991-1995.” Neobjavljeni magistarski rad, Bilkent Univerzitet, Ankara, mart 1997.

70


Prof. dr. Tomislav Išek

(De)mobilizatorski oDnosi nekih najvažnijih preDstavnika međunaroDne zajeDnice prema opsjeDnutom sarajevu

Glavni i odgovorni urednik najcjenjenijeg francuskog dnevnika Le Monda Remy Ourdan (Remi Urdan) napuštajući Sarajevo, nakon više-kratnog i dugotrajnog boravka u opsjednutom glavnom gradu Bosne i Hercegovine, na upit svog sarajevskog kolege Senada Pećanina kako ga se doimao život kroz protekle godine u i oko grada iz kojeg odlazi, ukratko je odgovorio da je u Sarajevu živio životom koji se „kao nebo i zemlja” razlikovao od života SVIH građana: u „Holidey Innu”, u civilizi-ranim uvjetima, imajući SVE čega su Sarajlije bile lišene, hranu, vodu, grijanje etc.

O tom životu bez minimalnih egzistencijalnih uvjeta tijekom svih tih 1425 dana neviđene opsade, četiri proljeća, četiri ljeta, četiri jese-ni, četiri zime mogu govoriti, svjedočiti SAMO oni koji su svo vrijeme boravili u njemu.

Dva su me motiva ponukala da se odazovem pozivu organizato-ra da nešto napišem za ovu međunarodnu znanstvenu konferenciju: PRVI: već dugotrajni, česti, a u posljednje vrijeme i ofanzivno drski, bezgranično perverzni pokušaji relativiziranja mnogih događaja koji se u crno-bijeloj viziji vezuju ne samo za Sarajevo, nego za cijelu Bo-snu i Hercegovinu i sve žrtve, posebno, kako se u ratu često govorilo muslimane, ergo Bošnjake (negiranje genocida). Više nego je evi-dentna POLITIZACIJA onog što se DOGODILO, iskrivljavanje ISTINE, i, logično „izvlačenje” neodrživih zaključaka koji se bezočno stavljaju,

71


kako je i u pozivu navedeno u „funkciju aktuelne politike” dodao bih nepodnošljive „naciokratske politike partijskih lidera“.

Tijekom, u modernoj historiji nedoživljene opsade jednog grada, i to u srcu Europe koja je trajala nepojamno dugo, Sarajevo je posje-tilo mnogo najistaknutijih predstavnika međunarodne zajednice, od kojih su neki zbog svoje državničke pozicije imali ogroman, neki pre-sudan, uticaj na sveopća zbivanja u regionu, Bosni i Hercegovini, Sa-rajevu – posebno. Motivi njihovih odnosa i posjeta bili su apsolutno različiti. Oficijelno Sarajevo, u kome su djelovali ratno Predsjedništvo i Vlada Republike Bosne i Hercegovine, njegovi stanovnici imali su samo jednu želju i jedan cilj: od leadera, moćnika međunarodne za-jednice imati minimum razumijevanja za njihovu STVARNU, REALNU poziciju (od početka do kraja OPSADE). Gostima iz brojnih društvenih oblasti – prvenstveno politike, potom vojske, vjera, kulture – predo-čiti ISTINU što se, s jedne strane, događa sa međunarodno priznatom državom Bosnom i Hercegovinom u uvjetima agresije na dvije trećine njenog stanovništva, a s druge strane upoznati ih sa razmjerama sva-kodnevne egzistencijalne ugroženosti.

Očekivanja SVIH, i zvaničnih dužnosnika i „običnih” građana, bila su ogromna kao i povjerenje, nade polagane i u SVE dobro-došle goste.

Od brojne skupine gostiju iz raznih oblasti KULTURE npr. građani Sarajeva su doživjeli ispunjenje želja i nadanja koja su apsolutno pre-vazilazila očekivanja. Većina njih maksimalno je doprinijela POTICA-NJU (dolaskom i aktivnostima), a nakon odlaska PROMICANJU onog što se u žargonu nazivalo „duhovni otpor”. I najneinformiraniji koji su (bez oglašavanja, poziva) punili njima poznate dvorane (prije svih Ka-merni teatar) bili su oduševljeni nastupima svjetski poznatih ličnosti. Dovoljno je navesti samo neke: Suzan Zontag, Zubina Mehtu, Hoze Karerasa, Bibi Anderson, Eni Lajbovic, Džoan Baez, Barbaru Hendriks, Vaclava Havela, Tomislava Durbešića...

Najbrojniji su bili les hommes des politiques – političari. Veći dio iz okruženja, Europe i svijeta dolazio je kao osvjedočeni prijatelj, u na-mjeri da olakša, pomogne, promijeni što je moguće više na bolje. No, bilo je onih, i to najuticajnijih, od kojih se očekivalo najviše, ali su ura-

72


dili malo, premalo, gotovo NIŠTA. Neki, koliko im je pozicija, s obzirom na provenijenciju, pripadnost velikim silama – državama, funkcijama dozvoljavala mogli su učiniti MNOGO, a efekat njihovih posjeta bio je, nažalost, minoran, ništavan, a po posljedicama za Bosnu i Herce-govinu, Sarajevo – porazan, obrnuto proporcionalan mogućnostima, očekivanjima.

Tri su mi se ličnosti među takvim nametnule same po sebi u poku-šaju da bar na marginama njihovih posjeta pratim odnos prema do-gađajima u Bosni i Hercegovini i Sarajevu: Fransoa Miteran (Francois Mitterrand), Daglas Herd (Douglas Hurd) i Butros Butros Gali, gene-ralni sekretar najreprezentativnije svjetske organizacije – Ujedinjenih nacija (OUN-a). Ovaj izbor je krajnje pragmatičan i paradigmatičan. Suzio je REGISTRIRANJE brojnih političara na egzemplarnost, a pri-stup temi i njena kratka elaboracija ovako uslovljena dobrano pruža mogućnost da se ocijeni (de)mobilizatorski efekat ne samo njihovih posjeta, nego i ODNOSA međunarodne zajednice.

Fransoa Miteran, francuski šef države, posjetio je i za sve dobro upućene, krajnje iznenadno opsjednuto Sarajevo „na jednu čudnu godišnjicu”.1

Pravi Miteranovi motivi bili su malo kome poznati. U Bosni je po-sjeta doživljena kao iznenađenje, u međunarodnoj zajednici izazvala je „kako čuđenje tako i odobravanje”.

On osobno pred let u „nepoznato” – tj. Sarajevo u Lisabonu (na summetu) izjavio je (valjda opravdavajući se pred savješću), da se „mogu preskočiti uobičajene norme diplomatskog ponašanja kada to zahtijevaju moralni razlozi”.2

S obzirom na tijek posjete, koji je poznat u detalje3, ostaje pita-nje koji su za njega bili „moralni razlozi”. Ishod je ne samo za Sarajlije, nego i za sve koji su se našli pod udarom agresora, bio poražavajući. Kratkotrajan, šestosatni boravak francuskog predsjednika bio je ne-1 Upravo toga 28. lipnja (1992.), točno prije 78 godina (1914.), u gradu na Miljacki, pisao je pariski Le Monde ubi-

jen je austrijski prijestolonasljednik nadvojvoda Ferdinand Habsburški”. Dominique de Guilledoux, La visite de M. Mitterand a Sarajevo – Six heures dans la capitale bosniaque. – Le Monde od 30. 06. 1992.

2 Claire Treau, La visite de M. Mitterrand â Sarajevo „Hors diplomatie” – Le Monde, 30. 06. 1992.3 Vid. Carol Off, Lav, lisac, orao. Priča o generalima i pravdi u Jugoslaviji i Ruandi. Sarajevo, Armis Print, 2010., 156-

161.

73


predvidiv (sastao se, iako nije namjeravao, sa Karadžićem, Krajišnikom i Mladićem), dinamičan i na kraju se evidentno potvrdilo s ciljem da se otvori sarajevski aerodrom. Taj dan, pokazaće se za SLIJED događaja za Europsku zajednicu izuzetno značajan, jer su najodgovorniji u njoj željeli „povjerovati da se cjelokupni bosanski debakl može riješiti do-stavom humanitarne pomoći iz zraka”.4

Ostavljajući za trenutak po strani koji su to bili stvarni MORALNI ra-zlozi Miteranove sarajevske avanture, u Mondu se moglo pročitati da ona „svakako odudara od konvencionalnog diplomatskog djelovanja, pogotovo ako se ima u vidu da je riječ i o europskoj diplomaciji čija je PRVA OBVEZA usaglašavanje mišljenja i akcija”.5

Na kraju krajeva, Miteran je poslao svijetu poruku „da aerodrom može funkcionirati i da avioni mogu slijetati na njega”. Ključni mo-menat da se francuski predsjednik uvjeri da donese takvu odluku nastupio je kada ga je u to uvjerio kontroverzni komandant sektora u Sarajevu Luis Mekenzi (Lewis MacKenzi). Treba imati na umu da se ovaj kanadski generalmajor nalazio na čelu humanitarne misije čiji je zadatak bio da preuzme kontrolu nad Aerodromom i drži ga otvore-nim za dotur humanitarne pomoći.

Da li je vrijeme za Miterana bilo prekratko da spozna prave činjeni-ce ili ga one kao takve nisu ni interesirale ostaje u sferi pretpostavki za koje povjesničari in ultima linea ne bi trebalo da mare. Da su Evropska zajednica i Ujedinjeni narodi dobili pravu sliku šta se dešava u Saraje-vu i šire od martovskih dana 1992., pa posebno 2. svibnja, kada se tzv. Jugoslavenska NARODNA armija stavila u funkciju agresora i kada je nota bene odbranjeno ne samo Sarajevo nego i Bosna i Hercegovi-na, scenarij događanja bi bio usmjeren za novi pregovarački ciklus i pronalaženje nove strategije ne samo za opsjednuto i svakodnevno granatirano Sarajevo, nego i za cijelo područje. Jedan od učesnika pregovora oko otvaranja Aerodroma, Džon Vilson (John Wilson), bio je mišljenja da nije postojala politička volja da se uradi nešto drugo. Ostvareni dogovor o otvaranju Aerodroma imao je nesagledive kata-strofalne posljedice. Umjesto da se pregovorima zaustavi RAT, on je kroz humanitarnu pomoć NASTAVLJEN. Miteranovom posjetom Sa-4 Carol Off., s. 156.5 Clair Tréan, Le Monde od 30. 06. 1992.

74


rajevu oživjela je iluzija da je ukinuto opsadno stanje u gradu, a ono je u stvari za njegove žitelje do kraj rata poprimalo kataklizmične raz-mjere. Sasvim je dovoljno podsjetiti na milione svakodnevno bačenih granata i – 10541 (desettisućačetiristotinepedesetjedan – registrirani) izgubljeni život!?

Epizoda oko Miteranovog dolaska u Sarajevo samo je jedan eklan-tantan primjer – slučaj katastrofalne uloge Francuske u razaranju Bo-sne. Britanski povjesničar Brendan Simms, po mišljenju prof. Ive Ban-ca, „raskrinkao je svu bijedu britanske politike u Bosni i na Balkanu 1990-tih godina”.6

Neprevaziđeni korifej te politike bio je ministar vanjskih poslova Daglas Herd (Douglas Hurd) koji je svojim odnosom prema Bosni i Hercegovini neprevaziđeno doprinio ocjeni da je sveukupna vanjska politika Britanije u razaranju Bosne bila poraznija od francuske.

Daglas Herd je svoju funkciju obnašao u vrijeme jugoslavenske krize. Trenutak odlaska sa političke scene ljeta 1995. označen je kao najneslavniji za njega i sveukupnu britansku vanjsku politiku od 1938. g. „Željezna lady” M. Tačer je Herdu otvoreno rekla da je kapitulant-ski Nevil Čemberlen (Nevill Chamberlain), simbol nedjelotvornosti te politike uoči Drugog svjetskog rata, naspram njega – Herda izgledao vrlo ratoborno”.7 Prevedeno, to je značilo da je Herdova politika prema sadržajima bosanske tragedije bila krajnje neučinkovita, mada je, što paradoksalno zvuči, Britanija bila „zaokupljena JEDINSTVOM u me-đunarodnoj politici prema Bosni”.8 Herd nije krio načela svoje politike naspram Bosne. Po njemu „Bosna za Britance nije bila toliko važna”, pa u Vajtholu (Whitehallu) – Ministarstvu vanjskih poslova nitko ne bi izabrao Bosnu da u nju pošalje britanske trupe ili usmjeri ekonomsku pomoć, jer to, jednostavno, nije u interesu Britanije”. Konkretno, to je značilo da nemiješanje podrazumijeva toleriranje agresije, etničkog 6 Iz recenzije knjige Brendana Simsa, Najsramniji trenutak Britanije i uništavanje Bosne, vice verna zadnjih korica

knjige.7 Sims, s. 408 Ibidem, 11.

75


čišćenja, nepoduzimanje zračnih udara, nepodržavanje npr. evakua-cije djece9, slanje humanitarne pomoći, etc.

Britanija je preko Herda do svršetka rata uspjela sabotirati sve ini-cijative u prilog vlade u Sarajevu. Mogla bi se navesti paleta respekta-bilnih ličnosti svjetske politike koji su do kraja razotkrili ulogu Britani-je kao najveće prepreke zajedničkoj akciji u Bosni.10

Ni posjeta D. Herda Sarajevu, koju je bez osobitih razloga odgađao od srpnja 1992. do siječnja 1994., nije mogla da donese ništa drugo do potvrdu vođene (neučinkovite) politike prema BiH i Sarajevu. Vr-hunac licemjerja političkog sljepila su bile njegove izjave o „tipičnim građanskim ratovima koji haraju u Sudanu, Angoli, Liberiji, Gruziji, Ru-andi, Somaliji, Tadžikistanu, Azerbejdžanu” i – BOSNI!

Jedna logična poveznica, nažalost po Bosnu i Hercegovinu i op-sjednuto Sarajevo, postojala je između Herda i prvog čovjeka OUN – Butros Butros Galija (Boutros Boutros Ghalia). Tešku i političku i vojnu krizu sa naglašeno specifičnim povijesnim konotacijama na prostori-ma ex Jugoslavije, Bosne i Hercegovine, posebno, koja se evidentno odvijala u srcu Europe, apsolutno neprimjereno su obojica izjedna-čavali sa, priznati je, teškim i kompliciranim sukobima u pobrojanim zemljama Afrike i Azije. Generalni sekretar OUN je došavši u Sarajevo (u listopadu 1994.) pokušao da napravi paralelu između, u moder-noj povijesti bez presedana, opsjednutog grada i nevoljã u desetini drugih gradova. Neubjedljivo, pa i neistinito ukazivao je na „kontrast između međunarodnog humanitarnog i mirotvornog angažmana u Bosni”, svojevrsni „rat bijelaca” sa izostankom akcije na Kavkazu i u So-maliji. Umjesto razumijevanja i podrške Sarajlije su dobile svojevrsni šamar, a B. B. Gali podsmijeh i porugu. Za Galija se veže još jedna „bi-ser” izjava da je čista izmišljotina da Srbi imaju prednost u oružju, jer mu je poznato da Bosanci dobivaju tajne isporuke oružja od islamskih zemalja.9 Dok su slike stradanja djece u Bosni i Sarajevu obilazile svijet Herd je svoje stavove po ovom pitanju definirao

riječima da ona u načelu „često nanosi više štete no koristi, posebno djeci”. Trauma odvajanja od obitelji često je gora od traume ostajanja s obitelji u području pogođenom sukobom”. – Isti., 30.

10 Tadeuš Mazovjecki je u svibnju 1993. izjavio da „kad god bi bila na vidiku neka djelotvorna akcija, između ostalih tu bi bio i Herd koji bi „intervenirao da je spriječi”.

76


Umjesto zaključka ovdje en passent praćene takve ličnosti među-narodne zajednice od kojih su prva dvojica (Miteran i Herd) personi-fikacija francusko-britanskog entente (saveza) skovanog 1992.-1995. g., a B. B. Gali, ni manje ni više, prvi čovjek OUN, samo su svojevrsni dokazi „lica i naličja” politike prema Bosni i Hercegovini i Sarajevu u periodu agresije, upozorenje i opomena da bez još dubljih kritičkih i objektivnih analiza postoji opasnost da se zlo u nekom drugom obli-ku ponovi. Ostaje također osjećaj da se od stranog faktora, velikih, moćnih, koji su raspolućeni sopstvenim interesima, međusobo diver-gentnim nije moglo niti može u nekim drugim prilikama očekivati prava i pravovremena pomoć.

Dosadašnji napori osvjetljavanja povijesnih događaja i dosegnute povijesne istine o zbivanjima u Bosni i Hercegovini, odnosno Sarajevu od 1992. do 1995. godine, pa i ovaj skromni prilog zacijelo pomažu da se dekonstruira svojevrsna „politika savršenog zaborava”, ali i svjedo-če da će i dalje suočavanje sa povijesnom istinom za neke biti bolno, a katarza neminovna.

77


Mr. Muharem Omerdić

ZLOČINI NAD PRIPADNICIMA ISLAMSKE ZAJEDNICE I VJERSKIM OBJEKTIMA NA PODRUČJU SARAJEVA

Mogao bi nas neko upitati čemu na ovome uvaženom naučnom sku-pu tema: Zločini nad pripadnicima Islamske zajednice u BiH i vjerskim objektima na području Sarajeva.

Međutim, ako se zna da je sjedište Islamske zajednice u BiH u Sara-jevu, da su njezine sve značajnije institucije u Sarajevu, da je sjedište re-isu-l-uleme u Sarajevu, da su od stanovništva tokom 44 mjeseca opsade Sarajeva najbrojniji bili muslimani, onda se već može govoriti i o oprav-danosti referata pod ovim naslovom.

Faktor vjerskog u BH društvu nije zanemarljiv. Važan je i ima svoj najači pečat u Sarajevu od njegovog osnivcanja do danas. To njegovo obilježje je, također, bilo razlog što mu je bilo namijenjeno uništenje od strane srpsko-crnogorskog agresora i vojnih i paravojnih snaga Republi-ke Srpske.

Razumijevanje zanačaja islama i Islamske zajednice u BiH potvrdit će snagu njezinog autoriteta i ukazati na pozitivan odnoso naspram sve-ga sarajevskog i bosanskog. Muslimani u Sarajevu su pored njegovanja univerzalnih principa islama, svoje islamske prakse, čuvanja baštine i tra-dicije u svakodnevnom životu, izdašno uvažavali činjenice komšiluka sa pripadnicima drugih vjera i nacija i bezgranično poštivanje međusobnih različitosti. Zbog tog odnosa prema različitostima, sa opravdanim razlo-gom Sarajevo slovi kao drugi Jerusalim ili Evropski Jerusalim. To se kroz historiju bezbroj puta pokazalo, a u toku agresije na BiH i opsade Saraje-va posebno. A to potvrđuju podaci iz ovog rata: Bošnjaci u Sarajevu nisu uništili ni jednu bogomolju druga tri naroda, dok su sve njihove džamije bile uništene na područjima pod kontrolom bosanskih Srba i bosanskih Hrvata i dobar broj njih iz dalekometnog njihovog oruđa, pa i u samome gradu Sarajevu.

78


Agresija na BiH 1992.-1995. bila je instruirana iz država bosanskog ko-mšiluka, a prihvaćena od strane političkih i vojnih oligarhija dva druga naroda unutar zemlje, koji su se nadali odcjepljenju dijela Bosne radi pro-glašenja svoje državice na tome teritoriju ili njenog pripajanja susjednoj zemlji. To su bili velikodržavni zločinački projekti političkih elita tih zema-lje. Zagovornici tih monstruoznih projekata su dobro poznati.

U ovoj agresiji na BiH sve pozitivno je bilo zloupotrijebljena radi uništenja muslimana. To se zorno moglo vidjeti na primjeru opsade Sarajeva kada se nisu birala sredstva i snage koje trebaju doprinijeti što većem stradanju njegovog stanovništa. (Naprimjer, ratni zločinc Ratko Mladić naređuje rušenje sarajevskog naselja Velešići i ubijanje njegovog stanovništva jer tamo nije bilo mnogo Srba).

Procjene Islamske zajednice su da je u Sarajevu tokom 44-mje-sečne opsade ubijeno oko 10.000 muslimana, oba spola i različite dobi, među kojima je bilo mnogo djece. Među pogibijama pripadnika Islamske zajednice je bilo mnogo onih koji su ubijeni u džamijama za vrijeme molitvi, u džamijskim dvorištima, za vrijeme dženaza...

O toj zločinačkoj namjeri srpskog agresora zorno svjedoči i događaj iz avgusta 1992. godine kada je sa srpskog položaja na Borijama ispaljen navođeni velikokalibarski projektil na zgradu Rijaseta Islamske zajednice. Tom prilikom su ubijeni profesor Fakulteta Islamskih nauka Nijaz Šukrić, njegov malodobni sin Muhamed, kćerka ranijeg reisu-l-uleme Naima ef. Hadžiabdića Tenzila, njegov sedmogodišnji unuk Edin i pastorka Nermi-na, a ranjeno, teže i lakše, više lica, među kojima i sam reisu-l-ulema Ja-kub ef. Selimoski.

Također su svi objekti Islamske zajednice u Sarajevu pretrpjeli velika oštećenja, među kojima je 38 džamija potpuno uništeno u gradskim i pri-gradskim općinama (Centar, Novi Grad, Novo Sarajevo, Stari Grad, Hadži-ći, Ilidža, Ilijaš, Trnovo i Vogošća).

Fakultet islamskih nauka, Gazi Husrev-begova medresa, Gazi Hu-srev-begova biblioteka i zgrada Rijaseta Islamske zajednice su pretrpje-li velika oštećenja, a Gazi Husrev-begova džamija, glavna džamija u BiH, je pogođena sa 120 projektila različitih kalibara.

Podaci koji su bilježeni neposredno i nakon događaja su neoborivi pokazatelji namjera koje je agresor imao u toku opsade bosanske prije-stolnice.

79


Prof. dr. fra Luka Markešić

SARAJEVO IZMEĐU NEBA I GRANATA(Izvadak iz „Sarajevskog dnevnika 1992. - 1995.“ fra Ljube Lucića)

Dr. fra Ljubo Lucić (1931.-1995.) bio je franjevac-svećenik i profe-sor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Cijelo vrijeme rata ostao je u Sarajevu i bio sudionik mnogih važnijih događaja tih godina. Sam je dijelio humanitarnu pomoć, spašavao uhapšene, pregovarao s najvi-šim civilnim i vojnim vlastima, sudjelovao u kulturnim događanjima, primao strane veleposlanike i novinare, ali i one najpotrebnije, za koje nitko nije imao ni srca ni vremena. Sve je to zapisivao vjerno u svoj dnevnik, koji je pravo svjedočanstvo posebno o Sarajevu u prošlom ratu, izloženom granatama, gladi, zimi, progonstvima i velikim strada-njima ljudi, pojedinačno i u masakrima, ali nepokolebljivom u samoo-brani nesebičnom i hrabrom borbom ljudi u njemu za svoj opstanak, s nadom u pomoć drugih i samog Boga s neba. Na završetku rata, poginuo je u prometnoj nesreći u Zagrebu, 20. prosinca 1995., a po-kopan u rodnoj Rami, na groblju u Ripcima, 23. prosinca 1995.

1992.

5. travnja – nedjeljaRat je stigao u Sarajevo . Pale su prve granate po gradu u 17 sati.

Kod Vrbanja mosta došlo je do žrtava: iz židovskog groblja pucali su Srbi. General Milutin Kukanjac i predstavnici države dali su proglas o miru i redu.

21. travnja – utorakRano jutros počelo je granatiranje Sarajeva. Jedna je granata po-

godila našu kuću: ugao prema Trebeviću pogođen je na samom sa-stavu krova i zida tako da nije bilo mnogo štete, ali jest upozorenje da se čuvamo. Našli smo tragove granate od osamdesetak milimetara. Navečer je bilo pakleno granatiranje u doba TV dnevnika.

80


29. travnja – srijedaNoćas je pucalo i to blizu nas. Kao da je bio neki napad na kasarnu.

Jutros je Alija Izetbegović otišao na pregovore u Lisabon: predstavnici triju naroda traže rješenje za Bosnu i Hercegovinu.

2. svibnja – subotaArmija je izvela tenkove na ulice da zaštiti građane (računaj Srbe).

TO (Teritorijalna obrana) napala je Dom JNA. Srbi su zapaljivim meci-ma i granatama potpuno spalili glavnu poštu na Obali, kraj kazališta. Stradale su i druge javne zgrade kao Hitna pomoć…

Granate su ugusto padale oko naše kuće. Škola Moris Moco je stra-dala od granata…

Navečer je Alija Izetbegović došao u Sarajevo, ali ga je Armija zaro-bila i konfinirala u Lukavici…

3. prosinca – petakJutros prije 8 sati pale su dvije granate negdje u blizini. Jedna je

pala pred Carevu džamiju, odnosno pred Gazi Husrefbegovu biblio-teku. Rečeno je da su poginule dvije osobe, a više ih je ranjeno. U N. Pozderca ulici, kraj džamije, ostao je velik trag krvi. Još je nekoliko lju-di poginulo pred Velepekarom. Neki dan je pala granata na Kirurgiju, te su poginule dvije bolničke sestre i jedna liječnica je teže ranjena. Granate i snajperi odnose svoje žrtve, a glad i zima će početi odnositi svoje. Granate se čuju, a glad i zima tiho obavljaju svoj posao…

12. prosinca – petak. Stara godinaNekog velikog čekanja Nove godine neće biti jer nema elektrike.

Palčići pjevaju s Crnom damom, dolaze neki gosti koji žele postići po-pularnost, ali od svega nema velike koristi.

1. siječnja 1994. – subotaNovu sam godinu dočekao u krevetu, ali nisam mogao spavati.

Najprije su ovi u gradu pucali da proslave, a onda su okrenuli oni s brda i to teškim granatama, pa je sve odjekivalo. Pucnjava je trajala gotovo cijelu noć.

81

KORAK broj 27 Tema Koraka (II): Srednja Bosna prkosna

Jasmin Ganić

Travnik: Okrugli sTO O predraTnOj 1991. i raTnOj 1992. gOdini “srednja BOsna prkOsna“

U organizaciji Udruženja za zaštitu tekovina borbe za BiH Sred-njobosanskog kantona održan je okrugli sto pod nazivom „SREDNJA BOSNA PRKOSNA - PREDRATNE 1991. I RATNE 1992. GODINE“. Povod održavanja okruglog stola je obilježavanje godišnjice formiranja 7. korpusa A RBiH i godišnjice formiranja A RBiH. Okrugli sto je održan 14. aprila 2012. godine u Travniku.

Ovaj vid aktivnosti predstavlja kontinuitet rada Udruženja za za-štitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu Srednjobosanskog kan-tona, jer će refararti i diskusija biti objavljeni u zborniku. Okrugli sto „srednja Bosna prkosna“ zapravo je nastavak projekta „Srednja Bo-sna 1991.-1995. - Argumenti i dokumenti“.

Ove godine navršilo se 20 godina od početka agresije na Bosnu i Hercegovinu i tim povodom namjera organizatora je bila osvrnuti se na početke organizovanja otpora agresoru i prikazati kontinuitet pri-prema, organizovanja i pružanja otpora agresiji na prostoru srednje Bosne.

Sa aspekta organizovanja i pružanja otpora agresiji, kraj 1991. i prva polovina 1992. godine smatraju se periodima u kojima je došlo do intenzivnih aktivnosti, koje su, kao odgovor na velikonacionalne težnje, inicirale organizovanu pripremu za suprotstavljanje nadolaze-ćim nacionalizmima. U tom periodu odvijali su se značajniji vojno-po-litički događaji, koje su autori imali u vidui prilikom pisanja referata. Svaki autor je u domenu svoje teme tretirao događaje, kao što su:•Bitna obilježja u 1991. godini.•Savjetovanje pripadnika PL BiH u s. Miletići (Mehurić) 7. i 8. fe-

bruara 1992.

82

KORAK broj 27Tema Koraka (II): Srednja Bosna prkosna

•Referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine 29. februara. i 01. marta 1992.

•Međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine, april 1992.•Agresija na Bosnu i Hercegovinu, mart/april 1992.•Aktivnosti Predsjedništva BiH po pitanju funkcionisanja Štaba TO

BiH i proglašenje opće mobilizacije u državi, april 1992.•Formiranje oružanih komponenti u BiH, Armija BiH i HVO BiH,

april 1992.•Realizacija aktivnosti po općinama srednje Bosne na implemen-

taciji odluka o formiranju jedinica TO na prostoru njihovih teri-torija.

•Borbena dejstva i posjedanje borbenih položaja prema SCA na dijelovima općina Travnik, Jajce, Bugojno, Donji Vakuf, Gornji Va-kuf, Novi Travnik i Kiseljak.

•Incindentne situacije između pripadnika HVO i ARBiH na područ-jima općina Busovača, Vitez, Kiseljak, Novi Travnik i Gornji Vakuf, juni i oktobar 1992.

•Razvoj oružanih formacija na prostorima općina u 1992. godini.•Formiranje krupnih borbenih formacija ARBiH; formiranje 3. kor-

pusa i njemu potčinjenih jedinica, decembar 1992. godine.•Prikaz glavnih vojno-političkih zbivanja na općinama srednje Bo-

sne u 1992. godini.Partneri u organizaciji okrugloga stola su bili Udruženje za zaštitu

tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu Srednjobosanskog kantona i Uprava za pitanje boraca i invalida odbrambenooslobodilačkog rata SBK. Izvršni organizator je Udruženje za zaštitu tekovina borbe za Bo-snu i Hercegovinu Srednjobosanskog kantona.

Obrađivači tema okrugloga stolaDžemal Merdan

Aktivnosti rada Patriotske lige i OkŠTO Zenica 1991. i 1992. godine

Kenan Dautović Vojno-politički aspekti u BiH u 1991. i 1992. godini

83


Jasmin Ganić Glavni politički događaji na prostoru BiH od disolucije Jugoslavije do međunarodne inicijative Vance-Owenovog plana za rješavanje krize u BiH

Halid Genjac, Zijad Čaber, Migalo Enver Pripreme za otpor agresiji 1991. godine i odbrana od agresije u 1992. godini na području općine Travnik

Hasib Belegić Pripreme za otpor agresiji 1991. godine i odbrana od agresije u 1992. godini na području općine Novi Travnik

Munib Kajmović, Refik Hajdarević, Šefkija Džidić Pripreme za otpor agresiji 1991. godine i odbrana od agresije u 1992. godini na području općine Vitez

Senad Buljina, Nijaz Begović Pripreme za otpor agresiji 1991. godine i odbrana od agresije u 1992. godini na području općine Busovača

Adem Spahić Pripreme za otpor agresiji 1991. godine i odbrana od agresije u 1992. godini na području općine Jajce

Kemal Terzić, Safet Kršlak Pripreme za otpor agresiji 1991. godine i odbrana od agresije u 1992. godini na području općine Donji Vakuf

Abdulah Jeleč, Besim Ždralović i Edin Ramić Pripreme za otpor agresiji 1991. godine i odbrana od agresije u 1992. godini na području općine Bugojno

Sead Sinanbašić Pripreme za otpor agresiji 1991. godine i odbrana od agresije u 1992. godini na području općine Kiseljak

84


Brigadir Zijad Čaber

PRIPREME ZA OTPOR 1991. I ODBRANA OD AGRESIJE U 1992. NA PODRUČJU OPĆINE TRAVNIK

Za razumijevanje opšte slike uvoda u rat na prostorima bivše SFRJ jedan od datuma je i 14. maj 1990.godine kada je Generalštab OS SFRJ izdao Naređenje o povlačenju naoružanja Teritorijalne od-brane, njegovom obezbjeđenju i smještaju u skladišta JNA. Tako je pod krinkom „uslovnijeg skladištenja“ izvršeno razoružavanje onih snaga koje bi se mogle suprostaviti konceptu Velike Srbije. Smještaj, prebacivanje i čuvanje oduzetog naoružanja vršeno je u vojnim ma-gacinima koji su većinom bili locirani na teritorijama sa većinskim srpskim stanovništvom.

Pod izgovorom rasterećenja privrede i angažovanosti ljudskih i materijalnih potencijala, za TO SR BiH na snazi je Plan „JEDINSTVO – 3“ po kome se TO SR BiH sa 4,8 odsto stanovništva angažovanoga u jedinicama TO treba svesti na, prvo tri, a zatim u narednoj fazi na dva odsto angažovanog ljudstva u jedinicama TO.

Realizacija ovih ciljeva osjetila se i na prostorima travničke op-ćine. Ratne jedinice JNA na ovim prostorima su rasformirane (429. bbr., 14. lpbr., Pozadinski puk, čije mobilizacijsko zborište je bilo na području općine Travnik, a popunjavaju se vojnim obveznicima sa općina Travnik, Novi Travnik, Vitez i Zenica), a formiraju se nove jedi-nice sa sjedištem u sredinama sa srpskom većinom (Skender Vaku-fu - 22. pbr. i Donji Vakuf 19. brigada, koje će imati glavnu ulogu u agresiji na teritoriju travničke općine).

Za travničku općinu je značajno da je ukinuta 13. partbr. TO čiji se jedan bataljon popunjavao sa područja travničke općine, kao i mo-bilizacijsko zborište koje se takođe ovdje nalazilo. U to vrijeme nao-ružanje i oprema jedinica TO općine Travnik su se nalazili u skladišti-

85


ma JNA naselja Slimena pod neposrednim obezbjeđenjem jedinica JNA. Da bi se ušlo u ova skladišta bilo je potrebno podnijeti pismeni zahtjev višim komandama TO i JNA, odnosno tražiti odobrenje od najvišeg starješine tog ranga.

Rad i angažovanje mirnodobskog Štaba TOPoslije višestranačkih izbora u Bosni i Hercegovini, općina Trav-

nik je imala predsjednika Općine iz SDA koja je i bila vodeća partija u općinskim organima. U septembru 1991. Skupština SDA općine Travnik donosi Odluku da iz svojih redova imenuje komandanta Šta-ba TO. Poslije procedure provedene preko Okružnog Štaba TO Zeni-ca, Republički Štab TO SR BiH donosi Odluku o postavljenju Zijada Čabera na mjesto Komandanta TO općine Travnik. Inače, imenovani je bio oficir bivše JNA sa činom kapetan I klase i obavljao je dužnost komandanta oklopnog bataljona. Kao pripadnik Patriotske lige, koja je djelovala u sastavu SDA, bio je direktno uključen u pripre-me za odbranu od agresije. U to vrijeme Štab TO u nekoliko navrata pokušava legalnim putem doći do svog naoružanja koje je „čuvala“ JNA. Uvijek je bio negativan odgovor. U kontaktima sa najvišim star-ješinama JNA u Kasarni pokušavalo se doći do bitnih informacija o djelovanju, namjerama i pokretima JNA. S obzirom da je rat već bio na pragu, građani se samoorganizuju u seoske – mahalske straže. Pojedini članovi Štaba TO iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda se angažuju u stručnoj obuci, prije svega, čuvanja i zaštite objekata i ljudi. Građani su u to vrijeme prvenstveno koristili svoje lično na-oružanje (pištolj, lovačka puška), dok je mali broj imao duge cijevi nabavljane preko švercera uz velike svote novaca.

Formiranje novog Štaba TO R BiHPočetkom 1992. tzv. JNA se otvoreno stavila na stranu jednog

naroda (srpskog), a pošto se u njenim redovima nalaze razne para-vojne formacije (četničke) iz nje masovno odlaze vojnici i starješine drugih nacionalnosti. Prema ranije pripremljenim planovima, a pod vidom izvođenja vojnih vježbi, JNA vrši okupaciju prostora travničke općine. Zaposjedjela je dominantne i ključne objekte: Babanovac, Galica, Gostilj, Smet, te prevoj Komar, a putni pravci Travnik – Donji Vakuf i Travnik – Skender Vakuf su presječeni.

86


Zato je Odluka Predsjedništva R BiH početkom aprila 1992. o ras-formiranju starog i formiranju novog Štaba TO R BiH potpuno razu-mljiva.

Shodno navedenoj odluci, Savjet za narodnu odbranu općine Travnik donosi opću Obavijest za sve građane Travnika, u kojoj pre-cizira obaveze sa mjestom i rokom realizacije.

Putem lokalnog medija (Radio Travnik) komandant Općinskog štaba TO i sekretar Sekreterijata za narodnu odbranu (Zijad Čaber i Tomislav Rajić), pozivaju sve građane općine Travnik da postupe prema Odluci Predsjedništva R BiH, dajući konkretna pojašnjenja i uputstva za njenu realizaciju. Radnici mirnodopskog Štaba TO Op-ćine Travnik su se trebali izjasniti o lojalnosti novoj Komandi TO R BiH. Svi su se pozitivno opredijelili bez obzira na različitu nacionalnu strukturu (dva Bošnjaka, pet Hrvata i četiri Srbina).

Formiranje Štaba TO općine Travnik i jedinica na veziUposlenici Štaba TO Travnik u vrijeme realizacije Odluke Pred-

sjedništva R BiH se angažuju 24 sata. Građani se prijavljuju, eviden-tiraju se dobrovoljci, daju se uputstva i objašnjenja. Ali, teško je bilo u tim trenutcima objasniti patriotama Bosne i Hercegovine da ne-mamo dovoljno naoružanja i opreme i da ne možemo mobilizirati sve one koji žele odmah stati na liniju odbrane od agresora. A takvih je bilo ne mali broj.

Vladajuće političke stranke (SDA i HDZ) odlučuju da u Štab TO općine Travnik postave po šest Muslimana i Hrvata. Bošnjaci, koje je doredila SDA, dolaze na nove dužnosti, dok Hrvati (HDZ) odugo-vlače, radeći uporedo na formiranju postrojbi HVO, kao paralelnih oružanih snaga, koje ne priznaju TO, niti legalne organe vlasti. Već u aprilu 1992., shodno zaključcima Odluke Predsjedništva RBiH, Štab TO općine Travnik jedinice Patriotske lige i Zelenih beretki objedi-njuje i formira nove jedinice TO Travnik. Ove jedinice su bile formira-ne na teritorijalnom principu, po mjesnim zajednicama i drugim na-seljenim mjestima. S obzirom na brojnost ovako usitnjenih sastava, Oštinski štab TO Travnik, radi lakšeg rukovođenja i komandovanja, objedinjuje seoske i mahalske jedinice pod komandu Rejonskog štaba TO.

87


U biljanskoj dolini se formiraju Rejonski štab Mehurići, Rejonski štab Han Bila i Rejonski štab Krpeljići, dok lašvanska dolina, koja obuhvata pravac Karaulska gora – naselje Slimena, od usitnjenih sastava formira Rejonski štab Travnik i Rejonski štab Turbe. Na di-rektnoj vezi OpŠTO, pored navedenih rejonskih štabova, su i odredi TO Travnik i Karaula, baterija MB 120 mm, Zaštitno-štabna četa, vod Vojne policije i vod veze. Po nekim evidencijama pripadnika Op-ŠTO, u to vrijeme je bilo evidentirano u svim jedinicama oko 4.200 pripadnika. Procenat ljudstva pod oružjem se kretao oko 10 odsto. Oruužje je bilo privatno vlasništvo.

Početak agresije na travničku općinuKao što je već rečeno, bivša JNA je pod vidom izvođenja vojnih

vježbi u rano proljeće 1992. zaposjela objekte na sjeverozapadnom dijelu općine Travnik, Komar i plato Vlašića. Političke strukture SDS-a, koje djeluju na terenu MZ Turbe, na sve moguće načine pokušava-ju isprovocirati sukob, govoreći o ugroženosti srpskog stanovništva i o potrebi da budu zaštićeni baš od onih koji su na brdima, a to su srpsko-četničke formacije. Savjet za odbranu općine Travnik (kasni-je će se preimenovati u Ratno predsjedništvo) zasjeda stalno, a sve u cilju da ne dođe do sukoba. Mnogo je raznih primjera gdje su inci-denti bili na ivici sukoba.

Otvorena agresija, sa upotrebom svog raspoloživog naoruža-nog, ljudstva i artiljerijske podrške se desila u ponedjeljak, 20. aprila 1992. godine oko 15,00 sati napadom na uži centar naselja u Turbe-tu i okolnih sela sa bošnjačkom većinom. Branioci Turbeta, veoma skromno naoružani, ne dozvoljavaju četnicima da, kako su planira-li, samo promarširaju tim prostorom. Ogroman patriotizam, volja, srce i inat bosanski spriječili su agresora u njegovom naumu. Svo naoružano ljudstvo mještana Turbeta, pripadnici policije, patriote Travnika i Han Bile su se uključili u borbu za odbranu od napada četvrte vojne sile u Evropi koja se stavila u službu četnika. Istog dana u pomoć pristižu i paripadnici TO Busovača (Kaćuni). Okružni štab TO Zenica angažuje starješine Štaba da zajedno sa Štabom TO op-ćine Travnik procijene situaciju, sagledaju stanje i donose odluku o odbrani napadnutog područja. Branioci, koji su svojim tijelima zau-

88


stavili četnike, uspostavili su liniju odbrane Alejom u Turbetu, prema Stoličari i Metaloradu, preko Crkvina i sela Ganići i Kazići. Ti prvi dani rata su bili prava „mora“ za sve građane Travnika, a pogotovo napad-nutog područja Turbeta.

Događaji su se smjenjivali filmskom trakom. Svi su željeli pomoći, a najbitnija pomoć - naoružanje i oprema, još su bili pod kontrolom JNA u skladištu Slimena. Štab TO Travnik, koji stavlja svo ljudstvo Štaba u punu borbenu gotovost, donosi planove odbrane i angažo-vanja jedinica u odbrani općine. Težište u zadnjoj dekadi aprila 1992. je bilo područje Turbeta. Jedan od bitnih faktora praćenja stanja na terenu su sredstva veze koja su još uvijek u rukama nekih oficira JNA koji ne shvataju situaciju u kojoj su se našli. Ratno predsjedništvo preko svojih članova je u kontaktu sa ljudima koji čuvaju i ne daju „jugoslovensku imovinu“ - TRZ Travnik, Kasarna i skladište Slimena. Krajem aprila delegacija OpŠTO i HVO odlazi u TRZ i kod tadašnjeg direktora tražeći da im se ustupe sredstva i objekti u koje su ulagali i građani Travnika i Bosne i Hercegovine. I njihovi zahtjevi su ispu-njeni. Od tada već lakše funkcioniše Štab TO kad je u pitanju ruko-vođenje i komandovanje, jer smo opremili sve jedinice potrebnim sredstvima. U to vrijeme četnici, koji su se nalazili na Vlašiću – Pla-ninarski dom na Devećanima, uporno pokušavaju zauzeti Radio–re-lejni čvor Opaljenik, kojeg su branili pripadnici MUP-a. Svo ljudstvo koje je bilo naoružano iz RJŠTO Mehurići i Krpeljići Štab TO Travnik je uputio u ispomoć u odbrani ovog značajnog objekta. I pored jakog otpora, naše snage nisu mogle izdržati napade tehnički opremljeni-jeg agresora. Opaljenik je pao u četničke ruke 1. maja 1992.

Preuzimanje skladišta u Slimenima i Kasarne TravnikOdluka Predsjedništva BiH o stavljanju svih oružanih formacija

formiranih do tada pod jedinstvenu komandu RŠ TO BiH nije ispo-štovana kada su u pitanju postrojbe HVO. Kroz odrđene političke manipulacije uvijek su tražili izgovor i čekali neko novo vrijeme. OpŠTO Travnik, u saradnji sa legalnim organima vlasti Općine,e intenzivno je radio na profesionalnom i stručnom rukovođenju sa komandama i jedinicama na vezi sa osnovnim ciljem spriječiti sr-bo-četničkog agresora da zauzme i etnički očisti ove prostore. U to

89


vrijeme se već počinju javljati incidenti i sa pripadnicima HVO, koji postavljaju punktove, spriječavaju normalnu komunikaciju kako jedinica koje idu ka položajima za odbranu od četnika, tako i gra-đana nehrvatske nacionalnosti. Da bi preduhitrili Opštinski štab TO i pripadnike jedinica na vezi, HVO 2. maja 1992. opkoljava objekat skladišta naoružanja i opreme kojeg čuvaju pripadnici JNA i daju im ultimatum za predaju. Iako smo svo naoružano ljudstvo imali na liniji odbrane prema četnicima, ipak smo, kao Štab TO, brzo reago-vali na ovaj postupak HVO i uključili se u akciju zauzimanja objekata JNA i prije isteka ultimatuma kojeg su ovi dali. Ali tzv. JNA, mada u dvostrukom obruču – HVO-a i TO-a, nije pristala ni na nikakve ul-timatume i odlučila je da se brani. Komande Štaba TO i HVO sada vode razgovore šta i kako dalje. Odluka je da se ide na pregovore i iscrpljivanje okruženog ljudstva JNA. Oprema i naoružanje će se dijeliti na jednake dijelove po zauzimanju skladišta.

Tokom noći 2./3. maja 1992. građane Travnika je uznemirila stra-hovita eksplozija iz rejona Slimena. Pripadnici JNA digli su u zrak je-dan dio skladišta, a potom se se pod zaštitom noći izvukli u pravcu Vilenice. U narednih nekoliko dana većina ih je uhapšena.

Događaj od 3. maja 1992. posebna je priča. S obzirom na posto-janje dvije komande (OpŠTO i HVO) i različitost pogleda na agresi-ju i političke događaje, teško je bilo spriječiti „stampedo“ ljudi da dođu do poške, pištolja ili minobacača. Tih dana ljudi su ginuli na minskim poljima ili su ostali trajni invalidi. U akciji „uzimanja“ naoru-žanja uključile su se sve općine srednje Bosne. OpŠTO preko starje-šina jedinica na vezi, evidentirao je svo dospjelo naoružanje i donio odgovarajuće odluke kada je u pitanju učvrščivanje linije odbrane prema agresoru.

Tih dana Ratno predsjedništvo općine Travnik intenzivno dogo-vara odlazak „JNA“ iz Kasarne. Dogovor je bio da pripadnici tzv. JNA odu samo sa ličnim naoružanjem i opremom, a da svo ostalo naoru-žanje , opremu i objekte predaju organima vlasti Općine, odnosno OpŠTO i HVO.

Kada je „JNA“ 6. maja 1992. napustila Kasarnu i uputila se na Vla-šić, jedinice OpŠTO i HVO preuzeli su objekte, i podijelili naoružanje i opremu koju su ostavili pripadnici tzv. JNA.

90


OpŠTO tada nastoji da iskoristi kasarske uslove za pripremu jedi-nica za vođenje oružane borbe. To donekle i uspijevamo nastojeći da jedan broj gradskih i prigradskih jedinica smjestimo u Kasarnu. Međutim, agresor kroz etničko čišćenje masovno protjeruje nesrp-skog stanovništva na prostor općine Travnik. Sasvim razumljiva je bila odluka Predsjedništva Općine o ustupanju Kasarne za smještaj prognanih civila.

Rad OpŠTO na jačanju jedinica, učvršćavanje odbrane i izvođenje borbenih dejstavaU prvoj polovini maja 1992. Opštinski štab TO jača organizacijski

i stručno, popunjava se sa iskusnim starješinskim kadrom. Da bi za-dovoljio sve obaveze u ratnim uvjetima, izmješta se na lokaciju MZ „Šumeće“ u objekat nekadašnjeg restorana „Plava voda“. U gradskoj zoni Travnika stalne tenzije drže pripadnici HVO zauzimajući objek-te i nastoje isprovocirati sukobe. I dalje ne prihvataju komandu Op-ŠTO za legalnu instituciju. Takvim ponašanjem uveliko su optereći-vali rad Štaba TO na poslovima odbrane.

Sredinom maja 1992. u Travnik dolazi hrvatski general Tolo, koji pred Ratno predsjedništvo Općine iznosi ideju o zajedničkom djelo-vanju protiv istog agresora. Predlaže formiranje zajedničke koman-de OpŠTO i HVO. Ova ideja je jedva dočekana od strane bošnjačke politike. Tada su imenovani novi komandant Zajedničke komande i njegov zamjenik – Haso Ribo i Ivica Stojak. Ali, bila je to farsa. Nikad predstavnici HVO nisu ni pokušali da se približe OpŠTO u njegovoj osnovnoj misiji - odbrana grada, općine i građana od agresije.

Zbog nedostatka ličnog naoružanja za sve pripadnike jedinica, a da bismo sačuvali linije odbrane, nastojali smo angažovati jedinice i ljudstvo koje nisu bili u neposrednom dodiru sa neprijateljem, upo-trebljavajući ih, prema potrebi, na svim pravcima. Bile su to jedinice iz sastava RJŠTO Travnik i 1. travnički odred. Inače, liniju odbrane od rijeke Krne, preko južnih padina Meokrnja, Vlaške gromile, Kajaba-še sela Sećeva, naselja u Turbetu, Šešičke planine, Karaulske gore, istočnih padina Radalja, Metalorada i Crkvina u Turbetu, sela Ganići, Kazići i Bijelo Bučje, držale su jedinice od mjesnog stanovništva pot-pomognute sa slobodnim sbagama iz sastava OpŠTO.

91


Do početka juna 1992. selo Goleš je držala jedinica sa četrdese-tak naoružanih ljudi. Međutim, zbog stalnie opasnosti da se nađu u okruženju, jedinica se povukla na povoljnije taktičke položaje što Štab TO Travnika nije odobrio. Nasuprot naših jedinica bile su snage agresora iz sastava 1. KK (Prva kotorvaroška brigada, 22.pbr. i 1. pbr. iz Šipova).

Progonom Bošnjaka iz Donjeg Vakufa i iz sela duž komunikacije prema Jajcu krajem maja 1992. godine, put Turbe – Karaula – Jajce postaje rizičan, jer su četnici sa Radalja i Galice artiljerijom i PA oruđi-ma tukli sve što se tuda kretalo. Zato je ova komunikacija korištena pretežno kolima noću; kolima se vozilo bez upaljenih svjetala. Zbog toga se u nezavidnoj situaciji našla jedinice u Karaulskom džepu.

Usitnjene jedinice nisu omogućavale vođenje značajnih bor-benih dejstava, te je Štab TO odlučio da transformiše RJŠTO i da objedini manje formacijske sastave u odrede. Tako da smo formira-li odrede: Prvi i Drugi travnički, Turbetski, Karaulski, Vlašićki, Odred Gradina, te odrede Han Bila, Mehurići, Hum i Ljuta Greda.

U drugoj polovini juna 1992. u Kasarni Travnik od izbjeglica pro-gnanih iz Bosanske krajine, kao i dobrovoljaca iz Zapadne Evrope i Hrvatske, formirana je 1. krajiška brigada, na čijem je čelu bio Osman Omanović. Brigada se aktivno uključila u odbranu od agresora. Kra-jem juna, 28. 6. 1992. Štab TO je sa Komandom 1. travničkog odre-da isplanirao akciju prema četnicima u rejonu sela Bešlije i Goleš, te objekta Šarmaja. Istovremeno sa Šešičke planine su planirane i diverzantske akcije na prostor Gostilja i Smeta. O rezultatu ovakvih aktivnoh borbenih dejstava dovoljno govori da su četnici u večer-njim satima na Travnik lansirali raketu velike razorne moći -„lunu“ zemlja – zemlja. Da li zbog nestručnosti, ili onog narodnog da je i Bog na pravednoj strani, ta raketa je eksplodirala na smetljištu Ov-čareva, gdje joj je i bilo mjesto.

Komanda Oružanih snaga Armije BiH u Travniku kako se sada već transformisala u respektabilnu vojnu formaciju i dalje radi intenziv-no na očuvanju linija odbrane prema agresoru, vrši obuku komandi i jedinica, ali i planira i realizuje aktivna borbena dejstva duž cijele zone odgovornosti. Ova borbena dejstva su bila najefikasnija na tur-betskom i karaulskom ratištu. Treba istaći da su nam značajnu po-

92


dršku u odbrani travničke općine pružale jedinice iz Zenice, Viteza, Busovače i Novog Travnika.

Nismo bili zadovoljni logističkom podrškom. Iako je na našem području bilo mnogo logističara, što pojedinaca, što humanitarnih organizacija, naš borac nije bio zadovoljan njihovim radom, jer do-voljno nije bio ni naoružan, ni opremljen, ni nahranjen. Zato i jeste 1992. bio složen, odgovoran i iscrpljujući rad Opštinskog štaba od-brane i naših boraca na čuvanju linije prema četnicima od Meokrnja, preko Vlašića, pa Karaulske gore i do Bijelog Bučja.

Ovom treba dodati da smo u to vrijeme imali stalne problem sa postrojbama HVO koji nas nisu priznavali, te da su na porostoru Op-ćine dijelovali MOS i Specijalne jedinice „Mečići“, koji su imali svoju liniju rukovođenja i komandovanja, što je naš posao usložnjavalo i komplikovalo.

Krajem avgusta 1992. na prostor općine Travnik dolazi 7. krajiška bri-gada na čelu sa Fikretom Čuskićem, koja se smiješta u rejon Han Bile.

Početkom septembra 1992. Štab odbrane Travnika donosi odluku o izvođenju aktivnih borbenih dejstava. Glavne snage (Odred Musli-manskih snaga, Krajiška brigada i Karaulski odred) su bile angažova-ni na pravcu Šešička planina – Gostilj, a pomoćne (RŠOS Mehurić i Han Bila) na pravcu Studenjača – Meokrnje. Na glavnom pravcu naše snage su uspjele prodrijeti na prostor jajačke općine, u sela Kokići i Grdovo, ali ih nismo zadržali. Na pomoćnom pravcu smo oslobodili Meokrnje, Glavica, Javorak i linija odbrane pomjerena za četiri km. Od tada naše jedinice dobijaju samopouzdanje i jača im moral.

Rekli smo da su na području travničke općini ratovale 1. krajiška i 7. krajiška brigada sa po jednim aktivnim bataljonom. Sredinom septembra 1992., naredbom pretpostavljene Komande u Zenici, 1. krajiški bataljon je ušao u sastav 7. krajiške brigade kao njen 3. bataljon. Obje ove jedinice su se dobro borile za odbranu Jajca, a istakle su se i u borbama u travničkom kraju. Zbog žestokog pritiska srbočetničkog agresora na položaje branioca grada Jajca jedinice Armije BiH, kao i HVO koji je u to vrijeme bio u Jajcu, bili su prinuđe-ni da se povuku prema travničkoj općini. Nakon gubitka Jajca, Ka-raulska gora i Karaulska dolina postale su prvom linijom odbrane, a

93


u nezavidom položaju su se našle naše jedinice na Smetu, Gostilju i Radalju.

Štab OS Travnik angažuje sve ljudske i druge resurse da očuva ovaj prostor. U vezi s tim treba istaći angažovanje i Okružnog štaba Zenica jer su bili svjesni da situacija poslije pada Jajca može da se prenese i na borce koji su branili Karaulu. I pored nastojanja i odluč-nosti da se ta linija odbrane sačuva, desio se sindrom Jajca. Jedinice koje su branile Karaulu povukle su se 14. 11. 1992. godine i formirali odsudnu odbranu na prilazima Turbetu.

Transformacija Armije R BiH na prostoru općine TravnikNakon stabilizacije linija odbrane na Turbetskom ratištu i u cijeloj

zoni odgovornosti travničke općine, zbog neminovnosti, a po nare-đenju ŠVK OS R BiH, počinje proces ukrupnjavanja jedinica Armije Bosne i Hercegovine.

Početkom novembra 1992.godine (05.11.) član ŠVK Enver Hadži-hasanović, zajedno sa timom starješina, poslije sagledavanja uku-pnog stanja na prostoru Srednje Bosne, potpisuje prijedlog o pre-formiranju jedinica na ovim prostorima. Na osnovu ovog prijedloga, Štab Vrhovne komande 9. 11. 1992. naređuje da se na teritoriji opći-ne Travnik formira jedna motorizovana i jedna brdska brigada, kao i jedan do dva protivdiverzantska odreda pri Općinskom Štabu od-brane.

Komanda Općinskog Štaba odbrane Travnik, postupajući po na-ređenju ŠVK, donosi odluku o formiranju 312. mtbr i 306. bbr.

U 312. mtbr. su ušli I travnički i II travnički odred, te odredi Karau-la, Turbe, Vlašić i Gradina. Zona odgovornosti ove brigade bila je na turbetskom ratištu; desno: jugoistočne padine Galice (selo Sećevo), lijevo: sjeverno od sela Bijelo Bučje (Šarmalja).

Odredi biljanske doline - Mehurić, Han Bila, Ljuta Greda, Hum, kao i bataljoni Šipraški i PL formirali su 306. bbr. Naređenje o ulaska jedinica u sastav 306. bbr. neće biti do kraja ispoštovano, jer se bata-ljon PL priključio 314. mtbr.

Zona odgovornosti 306. brigade nalazi se na vlašićkom ratištu: desno Meokrnje, lijevo Ledenica – Kajabaša.

94


Abdulah Jeleč, Besim Ždralović

KAKO JE PRIPREMANA ODBRANA BUGOJNA

Sveopštu situaciju tokom 1990. i 1991. godine na prostorima bivše Jugoslavije obilježili su prvo stalni politički sukobi, a nakon njih i oru-žani sukobi, uz masovnu upotrebu svih raspoloživih borbenih sred-stava.

Sve se to reflektovalo na opštu situaciju u BiH, pa i na Bugojno. Srpska demokratska stranka (SDS) i Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) Bosne i Hercegovine imale su status „vladajućih stranaka“ u in-stitucijama države, a vaninstitucionalno su radile na otvorenoj ustav-no-pravnoj destrukciji Bosne i Hercegovine, prije svega kroz stvaranje regija zasnovanih isključivo na etničkom principu, istovremeno zane-marujući sve druge razloge.

Refleksija događaja na stanje u BugojnuRat u Hrvatskoj, u kome su kao dobrovoljci učestvovali Hrvati

Bugojna kao pripadnici jedinica ZNG (Zbor narodne garde) i MUP R Hrvatske i mobilisani Srbi kao pripadnici rezervnog sastava JNA, na suprotstavljenim stranama, izvršio je značajan uticaj na događaje u Bugojnu. Povratnici iz rata u Hrvatskoj su organizovali pripreme za obuku srpskog, odnosno hrvatskog stanovništva na području općine Bugojno. Općinski odbor Srpske demokratske stranke Bugojno i Op-ćinski odbor Hrvatske demokratske zajednice Bugojno u tajnosti su vršili organizacione i materijalne pripreme srpskog, odnosno hrvat-skog naroda. U sklopu tih priprema formirali su komande i jedinice i vršili naoružavanje stanovništva.

Općinski odbor HDZ Bugojno je krajem jula 1991., u ilegali, for-mirao Krizni štab Bugojno (političko rukovodstvo hrvatskog naro-da) i Zapovjedništvo grada Bugojna (vojno rukovodstvo hrvatskog

95


naroda).1 Za novoformiranu vojnu organizaciju usvojen je naziv “Hr-vatska vojska BiH”, a po formiranju „Hrvatske zajednice Herceg-Bosna“ (HZ HB) - Hrvatska vojska HZ H-B. Formirano „zapovjedništvo”, već u avgustu 1991., izrađuje dokumente za „odbranu‘ Bugojna. Osniva komande, jedinice i razne službe, priprema „odbrau”‘ grada, u kojoj se označava osnovnim nosiocem odbrane. Paralelno s tim, naoruža-va i oprema vojsku, te pomažee Hrvatskoj vojsci u ratu protiv JNA, prije svega koordiniranjem aktivnosti tokom odlaska dobrovoljaca u policiju Hrvatske, a kasnije i u Hrvatsku vojsku. Prema dokumen-tima „Zapovjedništva obrane Bugojna”, koje je formirao bugojanski HDZ, vršena je obuka jedinica prema „Planovima pouke” Hrvatske vojske, a krajem 1991. i prema NATO priručnicima, te, nakon toga, organizovan odlazak oficira i vojnika u jedinice Hrvatske vojske - na prva vatrena krštenja.

Naoružavanje hrvatskog stanovništva općine Bugojno, od sredine 1991. godine, je realizovano pod rukovodstvom HDZ za BiH, koja je prikupljala novčana sredstva, a potom naoružanje kupovala u Gruda-ma, kao i naoružanjem dobijenim od Glavnog stožera iz Gruda (vojno rukovodstvo HDZ za BiH na nivou BiH).

Najvažnija politička odluka „izabranih predstavnika hrvatskog naro-da” u BiH donesena je na sjednici održanoj 18. novembra 1991. godine u Grudama. Tada je uspostavljena „Hrvatska zajednica Herceg-Bosna”, koja je obuhvatala 30 općina BiH, uključujući i Bugojno. Bošnjake Bu-gojna, iako su bili relativno većinski narod (42 odsto), niko nije pitao žele li u Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu. Ta je Odluka predodredila političke probleme i kasnije oružane sukobe u Bugojnu sa nesagledi-vim posljedicama po stanovnike i infrastrukturu općine Bugojno.

Naoružavanje srpskog stanovništva u Bugojnu, u prvoj fazi, sredi-nom 1991. godine, vršeno je iz magacina JNA, kroz formu pozivanja rezervista na vježbe, a u drugoj fazi, početkom 1992. Godine, naoru-žanje je dovoženo kućama i dijeljeno (MZ Čipuljić, MZ Zijamet). Oficiri JNA iz kasarne u Donjem Vakufu i rukovodstvo SDS-a naoružali su cje-lokupno sposobno srpsko stanovništvo i mobilisali ga. Tom prilikom „ukopano“ je artiljerijsko naoružanje, postavljena su mitraljeska gni-1 Grupa autora 2001, Zločini u Vrbanji jula 1993., Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog

prava, Sarajevo, str. 82.

96


jezda i straže.2 Na prostoru općine Bugojno bile su formirane srpske dobrovoljačke jedinice koje su brojale 800 ljudi.3

U okviru priprema za realizaciju velikodržavnog projekta „Velika Sr-bija“, s najvišeg državnog i vojnog vrha Jugoslavije planirano je i na-ređeno razoružavanje Teritorijalne odbrane svih republika, pa tako i Bosne i Hercegovine. Predislociranje naoružanja i municije Teritorijalne odbrane (TO) općine Bugojno izvršeno je 6. augusta 1991. Tom prilikom iz skladišta Teritorijalne odbrane u magacine JNA Daljan kod Donjeg Vakufa odveženo je 2.684 komada ličnog naoružanja (puške i automati - bez pištolja), 32 minobacačka i artiljerijska oruđa, te 787.716 metaka za lično naoružanje i velike količine granata za artiljerijska oruđa.4

Navedeni događaji s kraja 1991., prvenstveno odlazak hrvatskog stanovništva u Republiku Hrvatsku i uključivanje u borbu protiv srp-skog agresora, kao i angažovanje srpskog stanovništva u rezervnom sastavu JNA u Republici Hrvatskoj, podgrijavali su ratnu atmosferu i na prostoru općine Bugojno, što se naročito ispoljavalo u formi or-ganizovanja „noćnih straža“, kako u gradskim, tako i u prigradskim naseljima. U skladu sa uputama SDS BiH, 8. februara 1992. godine SDS Bugojno je formirao „srpsku opštinu“ Bugojno, kao dio srpske re-gije Bosanska krajina, sa sjedištem u Čipuljiću. Početkom marta 1992. Noćne straže prerstaju u punktove, koje su uspostavljali prvenstveno Srbi, predvođeni SDS-om , u MZ Čipuljić i Zijamet, naseljenim gotovo stoprocentno srpskim stanovništvom. Na tim punktovima su zaustav-ljani stanovnici bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, pretresana su im vozila, neki su i maltretirani, a nekima je prolaz onemogućavan.

Osnivanje i aktivnosti Patriotske ligePL BiH je formirana 10. juna 1991. godine na sastanku najodgo-

vornijih ljudi Stranke demokratske akcije (SDA), odnosno bošnjačkih predstavnika u organima vlasti SRBiH i Jugoslavije i jednog broja ista-knutih intelektualaca. Sastanak je održan u Domu milicije u Sarajevu, uz prisustvo više od 400 ljudi. Na sastanku je analizirana vojna i poli-2 Čekić, Smail 2004, Agresija na Bosnu i Hercegovinu, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i me-

đunarodnog prava, Sarajevo, str. 613.3 Grupa autora 2001, Zločini u Vrbanji jula 1993., op.cit., str. 82.4 Ibidem, str. 81.

97


tička situacija u tadašnjoj Jugoslaviji, a posebno u SRBiH i mogućim daljnjim dešavanjima i posljedicama, kako po Bosnu i Hercegovinu, tako i po bošnjački narod. Iz Bugojna sastanku su prisustvovali tadaš-nji predsjednik SDA Bugojno Dževad Mlaćo i zastupnica u parlamen-tu BiH Azra Idrizbegović. Nakon toga su uslijedile aktivnosti i sastanci, prvo na nivou Zeničke regije, a zatim i na nivou općine Bugojno.

Prateći navedena dešavanja, SDA Bugojno je organizovala Patriot-sku ligu (PL) u okviru koje je vršila kadrovske i materijalne pripreme za odbranu od eventualne agresije na BiH. U daljnjim aktivnostima PL Bugojno je svoje djelovanje i aktivnosti usmjerila na vojnu oblast, s ciljem pronalaženja i uvezivanja što većeg broja rezervnih oficira i realizacije daljnjih mogućih odbrambenih aktivnosti u skladu sa nji-hovim procjenama.

Do 5. decembra 1991. formirano je uže rukovodstvo (jezgro) Patri-otske lige za općinu Bugojno kroz sva tri segmenta: političko djelova-nje (prvenstveno kroz SDA), djelovanje kroz vojnu aktivnost i okuplja-nje snaga po mjesnim zajednicama koje će djelovati samozaštitno za muslimansko stanovništvo u prvom naletu agresora. To jezgro je imalo 18 članova, od kojih su sedmorica bili rezervni oficiri.

Vojni dio rukovodstva se od tada često sastajao, a od polovine marta 1992. godine skoro svakodnevno. Abdulah Jeleč, koji je bio no-silac toga dijela aktivnosti, preuzima obaveze iz oblasti vojnih pripre-ma za odbranu i maksimalno se angažuje na njihovoj realizaciji.

Krajem decembra 1991. također su formirana rukovodstva PL po mjesnim zajednicama (krizni štabovi) i na taj način je završeno formi-ranje šireg rukovodstva Patriotske lige Bugojno.

Nakon formiranja Kriznih štabova po mjesnim zajednicama, zapo-četa je aktivnost okupljanja dobrovoljaca, u slobodnom vremenu, i vršene pripreme za eventualnu odbranu: organizovanje kondicionih marševa, izvođenje taktičko-tehničkih vježbi i gađanja iz pješadijskog naoružanja.

Posebne aktivnosti tokom marta 1992. godine usmjerene su na nabavku naoružanja i vojne opreme, što je bio drugi važan faktor u pripremi za odbranu BiH na prostoru Bugojna.

98


Do aprila 1992. godine animiran je veliki broj rezervnih oficira i mlađih oficira, kao i starješina koje su profesionalno radile u mirno-dopskom Štabu teritorijalne odbrane. Tako je, do početka rata, skoro u potpunosti osiguran komandni kadar koji je za samo dva mjeseca uspio formirati jedinicu ekvivalenta manevarske brigade i stvorio pre-duslove za uspješnu odbranu i konačno oslobođenje Bugojna.

Kao jedan od primjera koji može ilustrovati funkcionisanje PL je i slijedeće: polovinom marta 1992. godine rukovodstvo PL-a Bugoj-no donijelo je odluku da Muslimani za Bajram, 4. aprila 1992. godine, ne pucaju i da se na taj način ne vesele. Odluka je prenesena putem Islamske zajednice Bugojno u džamijama i na sastancima po mjesnim zajednicama. Činjenica da se na cijelom prostoru općine Bugojno od-luka ispoštovala potvrđuje da su Bošnjaci Bugojna prihvatili odluku rukovodstva PL Bugojno, što je bilo jako važno za daljnje aktivnosti.

Konstituisanje i rad Patriotske lige i njenih jedinica odvijao se u okviru SDA i bio je ilegalan sve do otpočinjanja otvorene agresije na našu zemlju, kada članovi PL organizovano stupaju u redove Teritori-jalne odbrane RBiH, koja je svojim razvojem iznjedrila Armiju Republi-ke Bosne i Hercegovine. Vrlo je važno da je, odmah na početku agre-sije, od članova Patriotske lige Bugojno imenovan ključni starješinski kadar u Štabu TO, a potom i u 307. motorizovanoj brigadi (mtbr), i to: komandant i načelnik Štaba TO, komandanti Prvog, Drugog i Trećeg bataljona, pomoćnik komandanta za logistiku, načelnik artiljerije, na-čelnik sanitetske službe, načelnik Ratne bolnice, komandir Prve bu-gojanske čete, komandir Diverzansko-izviđački voda (DIV), komandir voda Vojne policije i sekretar Sekretarijata odbrane.

Prvi incidentiKao prvi oružani incident na području općine Bugojno može se

označiti ubistvo Nedeljka Jukića, Hrvata iz Imotskog, koji je ubijen na jednom od punktova u naselju Čipuljić , u noći 19/20. marta 1992. godine. Nakon ovog događaja situacija u Bugojnu se dodatno uslo-žnjava, povećava se broj noćnih straža, intenzivira se naoružavanje stanovništva, formiranje punktova i kontrolisanje prolaznika.

99


Do marta 1992. naoružanje su nabavljali samo pojedinci i grupe I to I do 2.000 maraka po komadu. U martu 1992. godine, u organizaciji SDA Bugojno, nabavljeno je oko 500 komada pješadijskog, automat-skog, naoružanja. Ovako nabavljano naoružanje je plaćano po 800 DM. U aprilu 1992. Nabavljeno je milion metaka za pješadijsko naoru-žanje iz preduzeća „Igman“ Konjic i dva minobacača 120 mm iz predu-zeća „Bratstvo“ Novi Travnik. Dio naoružanja je osiguran od rezervnog sastava Ministarstva unutrašnjih poslova Bugojno, zatim od jedinice rezervnog sastava MUP-a Donji Vakuf (71 pripadnik na čelu sa Ene-som Handžićem) i jedan dio (lovačkog naoružanja) od lovaca, koji su imali kvalitetnije naoružanje. Također, od Streljačkog saveza Bugojno je preuzeto vojničko naoružanje (puške M-79 i poluautomatske puš-ke). U preduzeću „Slavko Rodić“ Bugojno također je postojala određe-na količina automatskih pušaka 7,62 mm. Na ovaj način je osiguran dio naoružanja koji je bio dovoljan za ključne jedinice tadašnje Terito-rijalne odbrane Bugojno.

Ovdje treba dodati da je dio bošnjačkog stanovništva naoruža-nje nabavljao i samoinicijativno, te isto držao kod sebe „navodno za odbranu kuće i porodice“, a koje je kasnijim formiranjem jedinica TO, odnosno Armije i MUP-a Republike Bosne i Hercegovine stavljeno u funkciju odbrane.

Osigurane su i određene zalihe repromaterijala za proizvodnju ručnih bombi od koga je napravljena veća količina ručnih odbrambe-nih bombi. Vojna proizvodnja u okviru fabrike „Slavko Rodić“ Bugojno bila je od ključnog značaja za odbranu ne samo Bugojna, nego i Bo-sne i Hercegovine u cjelini.

Rezultati kadrovskih priprema za odbranu zemlje, od sve izvjesnije agresije, ogledali su se u činjenici da je najveći broj rezervnih oficira i mlađih oficira na vrijeme animiran i da je prihvatio učešće u odbra-ni BiH od agresije. U tome su važnu ulogu odigrale i starješine koje su bile u radnom odnosu u Opštinskom štabu teritorijalne odbrane (OpŠTO) Bugojno. Kada je Predsjedništvo BiH 8. aprila 1992. donijelo odluku da je Teritorijalna odbrana BiH jedina legalna i legitimna oru-žana sila BiH i kada je dotadašnji Komandant OpŠTO Bugojno Zdrav-ko Stanišić odbio da potpiše izjavu o lojalnosti državi BiH, na prijedlog

100


ljudi iz Patriotske lige Bugojno 19. aprila 1992. za komandanta OpŠTO Bugojno je postavljen Senad Dautović.

Od tog momenta započinju aktivnosti na popunjavanju OpŠTO Bugojno, evidentiranju dobrovoljaca, angažovanju rezervnih vojnih starješina i formiranju jedinica TO RBiH, te rad na realizaciji Odluke Predsjedništva RBiH o objedinjavanju svih naoružanih snaga na te-ritoriji RBiH. Prva jedinica koju je 27. Aprila 1992. formirao Štab Teri-torijalne odbrane na prostoru općine Bugojno je Vod Vojne policije, zatim su osnovani Protivdiverzantski vod (PDv), 1. bugojanska četa („Omerova četa”), 1. donjevakufska četa, a vrlo brzo 1, 2. i 3. bataljon.

Istog dana, 8. aprila 1992. godine, kada je Predsjedništvo RBiH do-nijelo odluku o stvaranju Teritorijalne odbrane RBiH (kasnije Armije RBiH) kao republičke oružane sile, u Grudama je na sjednici Hrvatske zajednice Herceg-Bosna osnovano Hrvatsko vijeće obrane (HVO), kao vrhovno tijelo odbrane hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini i službena oružana snaga paradržavne tvorevine HZ Herceg-Bosne. Na osnovu te odluke formiran je i Općinski stožer HVO Bugojno. Prema naredbi Mate Bobana od 10. aprila 1992. Glavni stožer HVO, „komu-nicira samo sa općinskim stožerima Hrvatskog vijeća obrane”, a „sve druge vojne formacije na području HZ Herceg -Bosne su ili nelegalne ili neprijateljske”, i „svi drugi nazivi se brišu iz službene uporabe”.5

HDZ Bugojno je već do tada iz različitih izvora nabavio naoružanje za oko 700 pripadnika HVO, kao i značajnu količinu oruđa i municije.

Srpska demokratska stranka je odbila učešće u zajedničkim sna-gama za odbranu Bugojna, što je bilo i za očekivati jer je već formirala „srpsku opštinu“ Bugojno.

U skladu sa dogovorima predstavnika Štaba TO Bugojno i Općin-skog stožera HVO Bugojno, Savjet za narodnu odbranu je 8. maja 1992. donio Odluku o formiranju zajedničke Komande odbrane grada Bugojna. Odluku je potvrdilo i Općinsko vijeće 14. maja 1992. Koman-da odbrane grada je je trebalo da koordinira zajedničke napore jedi-nica TO RBiH i HVO na odbrani prostora općine Bugojno od agresije.5 Čekić, Smail, 2004., Agresija na Bosnu i Hercegovinu, op.cit., str. 959 i 960.

101


Skupšrina općine Bugojno se 14. maja 1992. se definitivno raspala, kada je sjednicu nakon šire rasprave o mogućim načinima smirivanja situacije na terenu općine, prekinuo njen predsjednik Vladimir Šoljić riječima da više nema potrebe za održavanjem skupštinskih sjednica, da HDZ zamrzava svoj rad i da će ubuduće Hrvate predstavljati HVO Bugojno, kao legalni organ vlasti.

Komanda odbrane grada raspala se svega mjesec dana nakon for-miranja, prevenstveno zbog različitih pogleda na ciljeve borbe protiv agresije i težnje snaga HVO da ostvare dominaciju u okviru zajedničke komande. Neposredni povod za raspad Komande odbrane grada bio je napad specijalne jedinice HVO Bugojno „Garavi“ na motel „Akvari-jum“ Bugojno, koncem maja 1992. godine. Naime, jedinica „Garavi“ je opkolila motel „Akvarijum“ i pod prijetnjom oružjem zahtijevala da je-dinice TO, koje su bile smještene u tom objektu (mješovita specijalna jedinica MUP-a Bugojno, četa TO Donji Vakuf i dio jedinice za snabdi-jevanje - kuhinja), odmah napuste motela „Akvarijum“. Ne želeći su-kob sa HVO-om, starješine Komande TO su povukle snage iz motela, ali i napustile komandno mjesto zajedničke Komande odbrane grada Bugojno na Titovoj vili „Gorica“, čime je praktično prestalo funkcioni-sanje Komande odbrane grada.

Sredinom juna, na zahtjev HVO, postignut je dogovor predstavni-ka TO RBiH i HVO o podjeli zona odgovornosti prema srpskom agre-soru, tako da su jedinice TO RBiH zaposjele zonu odgovornosti prema Donjem Vakufu, a HVO prema Kupresu.

HVO započinje i na prostoru općine Bugojno sa intenzivnijim pro-vođenjem politike dominacije i „uvođenja“ općine Bugojno u sistem vlasti „HZ HB“: uvođenje hrvatskog dinara, kao jedinog platežnog sredstva, uvođenje obaveznih potvrda za odlazak preko Hrvatske u inostranstvo (samo za Bošnjake), gotovo potpuna kontrola trgovine koja se odvijala isključivo preko Hrvatske, nabavka i promet nafte i naftnih derivata bili su mogući jedino preko HVO i postavljanje pun-ktova i kontrola kretanja ljudi i roba.

Zahvaljujući navedenim aktivnostima, a prije svega osnivanjem trgovinskog preduzeća „Delta“, koje je imalo monopol na trgovinu vi-soko tarifnim robama (cigarete, alkohol, nafta i naftni derivati), HVO

102


Bugojno je imao ekonomsku moć, odnosno mogućnost finansiranja kupovine naoružanja, municije i vojne opreme, isplate plaća pripad-nicima HVO i sl., što mu je olakšalo formiranje i opremanje jedinica.

Kao odgovor na navedene aktivnosti HVO Bugojno, sredinom maja 1992. sazvan je skup Bošnjaka intelektualaca u hotelu “Kalin”, kome je prisustvovalo oko 70 viđenijih stanovnika Bugojna. Na sa-stanku je izabrano rukovodstvo od sedam članova. Ovo rukovod-stvo je od tada predstavljalo zamjenu za organe općinske vlasti koji su prestali sa radom i preuzelo na sebe donošenje i u dobroj mjeri provođenje odluka vezanih za politička, privredna, vojna i sva druga bitna pitanja, te prevashodno radilo za potrebe Armije RBiH Bugojno i omogućavalo njen razvoj.

103


Munib Kajmović

Osnivanje PatriOtske lige, teritOrijalne Odbrane i armije rbiH u vitezu

Nakon formiranja Štaba Patriotske lige za regiju Zenica u drugoj polovini 1991. godine, otpočele su i konkretne aktivnosti na formi-ranju ove vojne organizacije i u Vitezu. Početkom novembra 1991. predsjednik SDA Viteza Munib Kajmović je od članova Štaba Patriot-ske lige zeničke regije Džeme Merdana i Hajrudina Hube dobio upute kako da se i u ovoj općini formira Patriotska liga kao vojna organi-zacija Bošnjaka. Jedan od prvih zadataka bio je da se nađe aktivni ili rezervni oficir koji je patriotski, vjerski i stranački opredijeljen i da se uputi u prostorije Stranke demokratske akcije Zenica radi dobijanja instrukcija.

Nakon dobijenih uputa, nekoliko članova Izvršnog odbora SDA Vitez je za komandanta Patriotske lige Vitez predložilo rezervnog oficira Šefkiju Džidića. On se prihvatio te dužnosti, ali nakon dvije sedmice ove poslove nije mogao dalje obavljati zbog zdravstvenih i porodičnih razloga. Tada je IO SDA Vitez za novog komandanta iza-brao rezervnog oficira Refika Hajdarevića, koji je tu dužnost obavljao do 15. aprila 1992. godine, tj. do formiranja Teritorijalne odbrane BiH. Hajdarević je decembra 1991., u dogovoru sa jednim brojem članova Izvršnog odbora SDA Vitez, imao zadatak da formira Štab Patriotske lige Vitez. Nakon dosta truda i rada, krajem 1991. formiran je Štab Pa-triotske lige Vitez.1

1 Štab Patriotske lige Vitez sačinjavali su: Hajdarević Refik, Patković Muhamed, Varupa Mirsad, Čengić Hakija, Đa-nanović Esad, Hodžić Muatafa, Varupa Eniz, Kajmović Munib, Mujezinović Muhamed, Kovačević Halid i Bektaš Jasmin.

104


Formiranje Štaba je izvedeno na dobrovoljnoj osnovi uz konstata-ciju da su svi njegovi članovi, bez obzira na rizik i odgovornost koju su preuzeli, smatrali da taj rad za njih predstavlja veliku čast i patriotsku dužnost. Gotovo svi su imali određena vojna znanja i iskustvo, pogo-tovo su imali veliku želju da opravdaju ukazano povjerenje i urade sve ono što se od njih očekivalo. Jedan od najvažnijih zadataka Štaba prvih mjeseci 1992. bio je formiranje rejonskih štabova na prostoru općine Vitez. U cilju realizacije ovog zadatka bilo je potrebno održati niz sastanaka sa vojno-stručnim licima, ali i sa ostalim građanima po mjesnim zajednicama. Tom prilikom stanovništvo je upoznato da je tokom 1991. godine došlo do transformacije JNA i da je ona postala vojska koja vodi rat za “veliku Srbiju”, da Bošnjaci ne mogu više imati povjerenja u takvu armiju i da se moraju vojno organizirati radi od-brane. Tokom februara i marta 1992. formirani su rejonski štabovi PL u Vitezu, Biloj, Počulici, Dubravici i Kruščici.

Uspostavljanjem organizacione strukture Patriotske lige Vitez, vo-đena je aktivnost i na prikupljanju oružja i vojne opreme. U početnoj fazi ova vojna organizacija nije raspolagala, izuzev ličnog oružja po-jedinaca, kao što su pištolji i lovačke puške, nikakvom vojnom opre-mom ili naoružanjem. Ozbiljniji rad na ovom poslu počeo je prvih mjeseci 1992. godine i svodio se na savjetovanje građana da nabav-ljaju oružje. Jedan broj ljudi je ozbiljno shvatao ove poruke i za lični novac kupovao je puške, a nešto oružja su rejonski štabovi dobili od SDA. Pošto su pripadnici rezervnog sastava policije, uglavnom, bili i pripadnici rejonskih štabova, oni su sa svojim zaduženim puškama značajno doprinijeli jačanju jedinice Patriotske lige. Neke jedinice su oružje kupovale i sredstvima mjesnog doprinosa, a nešto oružja je pravljeno i u privatnim radionicama. Vojnih uniformi je bilo vrlo malo, zbog toga su korištene stare uniforme (SMB), a nešto maskirnih uni-formi šilo se od šatorskih krila.

Na izvođenju vojne obuke pripadnika Patriotske lige Viteza zna-čajan doprinos dali su Halid Kovačević Halko, Harun Suljević, Ramo Vatreš i Jasmin Bektaš. U pripremi prvih maskirnih uniformi za jedan broj pripadnika ove vojne organizacije zaslužni su Esad Džananović i Muhamed Patković. Prva grupa naoružanih i uniformisanih pripad-nika Patriotske lige obezbjeđivala je vjerske objekte i prisustvovala

105


vjerskim i drugim skupovima, kako u Vitezu, tako i u susjednim opći-nama - Travniku i Novom Travniku. Oni su bili centar pažnje i poštova-nja građana, koji su u njima vidjeli određenu sigurnost u nesigurnom vremenu.

Patriotska liga Vitez je prestala da radi polovinom aprila 1992. go-dine, kada je došlo do formiranja nove Teritorijalne odbrane RBiH. Svi članovi Patriotske lige tada su postali pripadnici novoformirane Teri-torijalne odbrane, kojoj su predata i sva materijalno-tehnička sred-stva PL-a. Bez obzira na sve slabosti, koje su, nesumnjivo, bile prisutne u fazi formiranja i rada Patriotske lige, ona je, svakako, činila prvobitnu osnovu na kojoj je uspostavljena i dalje se razvijala Teritorijalna od-brana, odnosno, Armija Bosne i Hercegovine.2

Predsjedništvo R BiH je 8. aprila 1992. godine donijelo uredbu ko-jom se ukida dotadašnji Republički štab Teritorijalne odbrane i obra-zuje novi Štab Teritorijalne odbrane R BiH.3 Po ovoj uredbi, trebalo je do 15. aprila 1992. godine formirati novi Štab TO R BiH koji će preuzeti komandu nad različitim jedinicama na prostoru Bosne i Hercegovine. U skladu sa tom uredbom, Predsjedništvo R BiH je 9. aprila 1992. go-dine donijelo i “Odluku o objedinjavanju svih naoružanih snaga na te-ritoriji R BiH”4, prema kojoj je do 15. aprila 1992. na prostoru R BiH tre-balo objediniti sve naoružane formacije u novu Teritorijalnu odbranu.

Naziv “Teritorijalna odbrana” zadržan je u upotrebi veoma krat-ko. Predsjedništvo R BiH je već 20. maja 1992. donijelo Uredbu sa zakonskom snagom o oružanim snagama R BiH, kojom je određeno da Teritorijalna odbrana R BiH dobija naziv Armija Republike Bosne i Hercegovine.5 Dakle, naziv TO je formalno-pravno bio u upotrebi od 15. aprila do 20. maja 1992. godine, bez obzira što se taj naziv u sva-kodnevnoj praksi upotrebljavao još nekoliko mjeseci.2 Tekst o Patriotskoj ligi Vitez napisan je na osnovu lične arhive članova Štaba ove vojne organizacije: Refika Hajda-

revića, Muhameda Patkovića i Eniza Varupa. Zapravo, izvorni dokumenti o osnivanju i djelovanju Patriotske lige u Vitezu i ne postoje, zbog toga što oni nisu ni pisani. Jedini pisani tragovi su zabilješke sa nekih sastanaka koje su za lične potrebe vodili pojedini članovi.Inače, SDA Vitez je predložila HDZ-u Vitez da organizuju zajedničku odbranu. Međutim, rukovodeće strukture HDZ-a ovaj su prijedlog odbile, s obrazloženjem da oni ne žele više nikakvu zajedničku vojsku. Prema tome, Boš-njacima nije ništa drugo ostalo nego da sami stvaraju svoju vojnu organizaciju.

3 Službeni list SR BiH, br. 1/92.4 Safet Halilović, Restitucija bosanske državnosti, Zenica, mart 1993. godine, str. 224.5 Isto, strana 25.

106


Do 15. aprila 1992. na prostoru općine Vitez postojale su slijedeće vojne formacije: HVO, Patriotska liga, HOS i grupe naoružanih Srba u selu Tolovići. Sve su one bile organizirane od strane političkih stra-naka: HDZ, SDA, HSP-a i SDS-a. Kada je Predsjedništvo R BiH donijelo spomenutu uredbu 8. aprila 1992. godine, Štab Patriotske lige Vitez i Izvršni odbor SDA Vitez su usvojili odluku kojom se ova vojna or-ganizacija stavlja pod neposrednu komandu Opštinskog štaba Teri-torijalne odbrane Vitez, odnosno novog Štaba Teritorijalne odbrane R BiH. Tom prilikom su Opštinskom štabu TO predati spiskovi od 1.772 pripadnika Patriotske lige, kao i sva materijalno-tehnička sredstva ko-jima je raspolagala ova vojna formacija. Ostale vojne formacije u op-ćini Vitez su odbile svaku mogućnost priključenja novoj Teritorijalnoj odbrani R BiH.

U Općinskom štabu Teritorijalne odbrane Vitez došlo je, od polo-vine aprila do kraja juna 1992. godine, do značajnih kadrovskih pro-mjena. Kadrovi hrvatske nacionalnosti nisu iskazali lojalnost novom Štabu TO R BiH, ali su povremeno dolazili na posao i aktivno radili za potrebe lokalnog HVO-a i ulagali su i velike napore da onemoguće organizaciono ustrojavanje i materijalno-tehničko osposobljavanje Teritorijalne odbrane Vitez. Zbog toga je tadašnji komandant Štaba TO Vitez Hakija Čengić, u skladu sa odlukom Vlade R BiH od 22. maja 1992. i zahtjevom komandanta Štaba TO R BiH od 18. juna 1992. godi-ne, izdao rješenje o prestanku radnog odnosa radnicima koji nisu do-lazili na posao duže od 20 dana: Stipi Žigonja, pomoćniku komandan-ta za obavještajne poslove, Želji Vrebac, rukovaocu MTS-a, Ani Granić, referentu opštih poslova i Želji Sajević, pomoćniku komandanta za operativno-nastavne poslove.6

Osnovu nove Teritorijalne odbrane u Vitezu činile su jedinice Patri-otske lige, kao i svi ostali patriotski opredijeljeni građani, bez obzira na nacionalnu, vjersku i političku pripadnost. Osim Bošnjaka, Teritori-jalnoj odbrani priključilo se i nekoliko građana hrvatske i srpske naci-onalnosti, tako da je ona, u početnoj fazi, imala multietnički karakter. Nakon kraćeg vremena, pripadnici hrvatske nacionalnosti su napusti-li TO i prešli u redove HVO-a, ponijevši sa sobom zadužene uniforme 6 Riješenja o prestanku radnog odnosa u Opštinskom štabu TO Vitez za radnike: Žigonja Stipu, Vrebac Željka, Granić

Anu i Sajević Želju.

107


i naoružanje. Tako je TO Vitez postala gotovo u potpunosti jednona-cionalna, iako je njen štab ulagao velike napore da ona dobije mul-tietnički karakter, koji bi odgovarao etničkoj strukturi stanovništva općine Vitez.

U početku je TO Viteza bio organiziran na teritorijalnom principu, kao i Patriotska liga, odnosno kroz tzv. rejonske odrede: Preočica, Kruščica, Vraniska, Počulica, Ahmići, Sivrino Selo, Han Kompanija, Bila i Stari Vitez.7 U novom dijelu grada Viteza bio je formiran Štab rejon-skog odreda, ali on, praktično, nikada nije funkcionirao. Personalni sastav komandi rejonskih štabova bio je slijedeći: Esad Đananović - Rejonski odred Preočica, Hakija Dželilović – Rejonski odred Kruščica i Vraniska, Refik Hajdarević – Rejonski odred Počulica, Nijaz Sivro – Rejonski odred Ahmići i Sivrino Selo, Nedim Zlotrg – Rejonski odred Han-Kompanija (nikada nije funkcionirao), Enver Salkić – Rejonski odred Bila i Abdulatif Baručija – Rejonski odred Stari Vitez.

Osnovna aktivnost svih rejonskih štabova bila je vezana za orga-nizaciono ustrojavanje jedinica i njihovo materijalno-tehničko opre-manje. realizacija oba zadatka je išla teško zbog nedovoljne spo-znaje znatnog broja građana o opasnosti pred kojom se našao bošnjački narod općine vitez. Pasivno posmatranje i iščekivanje šta će se dogoditi znatno je otežavalo i usporavalo vojne pripre-me. Ponekad se dešavalo da su pojedinci na sastancima u mjesnim zajednicama prijetili aktivistima SDA da će ih prijaviti policiji zbog toga što su u negativnom kontekstu predstavljali bivšu JNA.

Kolika je polarizacija vladala kod Bošnjaka općine Vitez oko od-nosa prema bivšoj JNA, pokazale su demonstracije pred kasarnom u Travniku. Naime, HDZ je organizirala protest građana protiv bivše JNA zbog agresije na Republiku Hrvatsku. Tom protest je prisustvova-lo i dosta građana bošnjačke nacionalnosti iz Viteza. Narednog dana grupa građana bošnjačke nacionalnosti iz Viteza je odnijela hranu i cvijeće jedinicama JNA na Kupresu. Ovaj i drugi primjeri pokazuju i činjenicu da njihov pokušaj vojnog organizovanja nije imao cilj ugro-žavanja drugih naroda, već preventivnu mjeru za ličnu odbranu i oču-7 Izvještaj komandanta Odreda Stari Vitez o polaganju zakletve, broj 169/92. od 12. VIII 1992. godine, Izvještaj

komandanta Odreda Počulica o položenoj zakletvi, broj 03/92. od l2.VIlI 1992. godine i Izvještaj komandanta V odreda Sivre Nijaza od 14. VIII 1992. godine.

108


vanje Bosne i Hercegovine kao države. Proces ustrojavanja jedinica Teritorijalne odbrane Viteza usporavao je i princip dobrovoljnosti, jer se pravilo “obaveze” nije moglo praktično provoditi.

I proces materijalno-tehničkog opremanja jedinica Teritorijalne odbrane je išao teško i sporo. Državni organi BiH nisu bili u mogućno-sti da u početku snabdijevaju jedinice oružjem i municijom, već je tu obavezu i teret moralo preuzeti lokalno stanovništvo. Stanje sa nao-ružanjem i municijom se dosta popravilo nakon što je početkom maja 1992. napadnuto skladište vojne opreme i naoružanja u Slimenima, kada su izvučene značajne količine vojne opreme i naoružanja.

S obzirom da se u aprilu 1992. godine pojačavala agresija na Bo-snu i Hercegovinu, Teritorijalna odbrana Viteza se morala postepeno prilagođavati novonastalim prilikama. Po naredbi tadašnjeg koman-danta Općinskog štaba formirana je 21. aprila 1992. prva manevar-ska jedinica na području Viteza. Osnovana je tako što je iz postojećih rejonskih odreda izdvojeno po 20 pripadnika, uz saglasnost svakog pojedinca.8 Manevarska jedinica je bila veoma slabo naoružana, pa su rejonski odredi bili dužni da za pripadnike ove jedinice obezbijede naoružanje i municiju.9 Objektivne potrebe su nalagale da se pripad-nici ove jedinice odmah upućuju na liniju borbenih dejstava u rejonu Turbeta. Kako na području Viteza nije postojala linija fronta, bilo je moguće, a i potrebno, angažovati više boraca na linijama u Turbetu i Visokom. Zbog toga je Općinski štab TO Viteza naredio rejonskim odredima da izdvoje još po pet naoružanih boraca za potrebe mane-varske jedinice.10

Na zahtjev više komande, Štab TO Viteza je 21. maja 1992. na ra-tište u Visoko uputio Viteški odred, koji je brojao oko 200 boraca. Za komandanta ovog odreda postavljen je Hakija Dželilović. Viteški odred je bio angažovan na visočkom ratištu od 21. maja do 19. ok-tobra 1992., kada prestaje njegov angažman na ovom ratištu zbog stalne opasnosti od napada HVO-a Viteza na bošnjačko stanovništvo 8 Naredba komandanta Opštinskog štaba TO Vitez za formiranje manevarske jedinice, br. 01/44-1/92. od 20. aprila

1992. godine.9 Naredba komandanta Opštinskog štaba TO Vitez o prikupljanju naoružanja za potrebe Manevarske jedinice, broj

01/44-3/92. od 21. aprila 1992. godine.10 Naredba komandanta Opštinskog štaba TO Vitez za popunu Manevarske jedinice, broj 01/60 - 3/92., od 7. maja

1992. godine.

109


ove općine. Pripadnici Odreda su na ovom ratištu vrlo savjesno i od-govorno izvršavali borbene zadatke, zbog čega su u više navrata bili i pohvaljeni. I prvi “zlatni ljiljan”, koji je dodijeljen borcima sa prostora Viteza, dobio je, posthumno, pripadnik upravo ovog odreda.

U cilju što bolje organizacije jedinica Terotorijalne odbrane Viteza, krajem aprila 1992. godine u svim rejonskim odredima formirano je po jedno odjeljenje Vojne policije. Svako odjeljenje je imalo po šest boraca i jednog starješinu. Slično odjeljenje vojne policije formirano je i u okviru Interventne jedinice Opštinskog štaba TO Viteza.11

Zbog određenih propusta u radu, 24. jula 1992. godine smijenjen je komandant Štaba TO Viteza Hakija Čengić i za novog komandan-ta postavljen Šefkija Džidić. Promjene u Štabu Oružanih snaga Viteza čelni ljudi HVO-a Vitez su ocijenili kao postupak čiji je cilj zaoštrava-nje odnosa između dvije vojne formacije. Takvi zaključci su bili bez ikakvih osnova i u funkciji jačanja ekstremne struje u HVO-u, odnosno obezbjeđivanja što šire podrške hrvatskog naroda za buduće radikal-ne akcije. Ovim kadrovskim promjenama trebalo je otkloniti propu-ste prethodnog Štaba i ubrzati organizaciono i materijalno-tehničko jačanje oružanih snaga na nivou općine.12 Novi Štab Oružanih snaga Viteza je 4. avgusta 1992. transformisao rejonske štabove u rejonske odrede, a provedene su i određene kadrovske promjene. Štab se na-šao i pred novim obavezama. Jedna od njih je bila i priprema jedinice koja je 31. avgusta1992. pod komandom Mehmeda Mehića upućena na Vlašić.

Uslovi rada novog Štaba bili su izuzetno teški. Novi dio grada, gdje se do 20. oktobra 1992. godine nalazilo i sjedište Štaba, bio je potpu-no okupiran od strane HVO-a. Dok je Komanda AR BiH u Vitezu ulaga-la napore na minimalnom opremanju jedinica za visočko ratište, HVO je ubrzano vršio pripreme za agresiju na našu Armiju. Ta agresija je počela 20. oktobra 1992. napadom HVO-a na Komandu A BiH u zgradi Srednjoškolskog centra “Boris Kidrič” i kontrolni punkt u selu Ahmići. 11 Naredba komandanta Opštinskog štaba TO Vitez o formiranju Vojne policije, broj 00 - 04, od 27. aprila 1992. god.12 Personalni sastav novog Štaba A BiH u Vitezu bio je sljedeći: Šefkija Džidić - komandant Štaba, Suljeman Kalčo

- načelnik Štaba, Ramiz Dugalić - pomoćnik komandanta za bezbjednost, Zikret Ahmić - načelnik Vojne policije, Muhamed Mujezinović - načelnik saniteta, Latif Baručija - pomočnik komandanta za logistiku, Muhamed Pat-ković - pomočnik komandanta za operativne poslove, Esad Omerović - načelnik tehničke službe i Ćazim Ahmić - pomoćnik komandanta za moral i politički rad.

110


Napad je bio takvih razmjera da se može okvalificirati kao agresija, a ne incident. Bez obzira što je trajao jedan dan i što je nakon toga uspostavljeno krhko primirje, postoji dovoljno elemenata da se 20. oktobar 1992. može uzeti kao početak agresije HVO-a na Armiju BiH i Bošnjake u Vitezu.

Za vrijeme napada HVO-a, Štab A BiH Viteza se povukao u Stari Vitez, dio grada sa dominantno bošnjačkim stanovništvom. Uslovi za dalji razvoj Armije na području Viteza su postali sve teži, a obaveze prema frontovima u Turbetu i Visokom sve veće. U takvim uslovima, a u cilju efikasnijeg izvođenja borbenih dejstava, od jedinica I i II do-brovoljačkog odreda i dijela jedinica Općinskog štaba A BiH Viteza 1. decembra 1992. je, po naredbi Štaba Vrhovne komande, formirana 325. brdska brigade. Brigada je u početku imala dva bataljona i vod Vojne policije, sa ukupno 800 boraca. Prvi komandant ove jedinice, od njenog osnivanja do 16. aprila 1993. godine, bio je rezervni oficir Esad Džananović.

Osim 325. brdske brigade i dalje je na nivou općine funkcionirao Općinski štab Armije BiH Vitez, koji je pod svojom komandom imao dva protivdiverzantska odreda i još neke jedinice. Ovakvo ustrojstvo Armije na dva nivoa u okviru općine, stvaralo je određene teškoće i otežavalo njeno efikasnije funkcionisanje. Naime, 325. brdska briga-da je bila orijentisana na izvođenje borbenih dejstava van područja općine Vitez, dok su jedinice pod komandom Općinskog štaba imale zadatak da zaštite bošnjački narod u slučaju napada HVO-a. U takvim prilikama, između Općinskog štaba i Komande 325. brdske brigade javljali su se, povremeno, nesporazumi i dileme oko toga da li više pažnje, u materijalno-tehničkom opremanju, posvetiti brigadi ili je-dinicama pod komandom Općinskog štaba. Takvih dilema, svakako, ne bi bilo da je postojalo više oružja i municije i da nije prijetila sva-kodnevna opasnost od napada HVO-a. A da je ta opasnost bila realna, potvrdilo se 16. aprila 1993. godine, kada je HVO izvršio napad na sva područja općine Vitez na kojima je bio nastanjen bošnjački narod i počinio stravičan zločin nad Bošnjacima u Ahmićima.

111

KORAK broj 27 Kultura

Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji

Omaž svim žrtvama sarajeva, pOsebnO nevinOj deciRiječ na promociji knjige Zločin nad djecom Sarajeva u opsadi, u izdanju Univerziteta u Sarajevu, Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Sarajevo 2012., u Beogradu, 6. aprila 2012.

Cenim što svojim dolaskom i učestvovanjem u prezentaciji poka-zujete moralnu osetljivost za tragičnu temu stradanja stanovnika i, posebno, dece u 1450 dana opsade Sarajeva. “...Sutra naveče će u čast vas koji ste stradali tokom opsade postaviti 11 541 stolicu, za svakog ko je stradao tokom opsade grada. Stolice će biti poredane duž Titove ulice i na njima niko neće sjediti. One su tu, prazne, kako bismo se sjetili vas kojih više nema...”

Helsinški odbor je počašćen što je domaćin ove prezentacije. Naj-srdačnije pozdravljam naše goste iz Sarajeva: prof. dr Ismeta Dizdare-vića, Fikret Grabovica, predsednika Udruženja roditelja ubijene dece u opsadi Sarajeva, Stanu Ćišić, jednu od majki ubijene dece Sarajeva u opsadi i prof. dr Smaila Čekića, Institut za istraživanje zločina protiv čovečnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.

Dobro došli, dragi prijatelji. Hvala vam što ste nam doneli ovu dragocenu knjigu. Ona nas svojim potresnim istorijskim činjenicama učvršćuje u našem zalaganju za istorijsku istinu i historijsku pravdu. Suočavanje s istorijskom istinom i ostvarivanje historijske pravde je naš dug žrtvama i naša obaveza prema mladim generacijama da uči-nimo sve da se zlo nikad ne ponovi.

Ove se godine Sarajevo pripremilo za veliku manifestaciju koja tre-ba da podseti na međunarodnu neosetljivost prema ubijanju grada u ime jednog strateškog cilja koji je unakazio čitav Balkan.

112

KORAK broj 27Kultura

Na današnji je dan, pre dvadeset godina - uzeću reči Ivana Lovre-novića, jednog od svetionika u poslovičnom balkanskom mraku – po-čela “sarajevska, bosanska apokalipsa poslednjeg desetljeća dvadese-toga veka”.

Lovrenović je te reči napisao pre dvadeset godina, krajem. Pitao se, u istom tom poetskom tekstu, “što ćemo i kakvi ćemo biti kada, ako, preživimo” tu apokalipsu.

Deca o kojoj govori ova knjiga nisu je preživela. Njihovo stradanje, njihov nestanak je tema o kojoj se malo ili skoro nikada nije govo-rilo. Nije se govorilo zato jer sudbina te dece najpotresnije ilustruje stradanje tog grada i zločin počinjen nad njegovim stanovništvom, uključujući nad nevinom decom.

Kakvi smo sada, mi koji smo preživeli apokalipsu iako ne u Sarajevu?Nažalost, dok Sarajevo uporno pokušava da se izbori za svoj ideal

o pluralnosti i suživotu, ovde u Beogradu se rehabilituje zločinac Dra-ža Mihajlović pod čijim simbolima se vodio rat devedesetih u Bosni i Hercegovini.

Ovde, u Beogradu, istovremeno se promoviše knjiga Dobrice Ćo-sića “Bosanski rat”. Njene poruke nisu upućene samo Bosni i Herce-govini, već pre svega srpskoj političkoj eliti i zadatku koji još, prema autoru, nije dovršen.

Knjiga predstavlja bosanske Srbe kao žrtve muslimansko-hrvatske koalicije, a Republiku Srpsku kao “preskupu ali jedinstvenu političku i ratnu pobedu srpskog naroda u drugoj polovini 20. veka“.

U suštini, nema sumnje da Srbija nastavlja sa istom politikom pre-ma Bosni i Hercegovini koja je dovela do rata i stradanja na koje nas podseća knjiga koju danas promovišemo.

RS se u Srbiji tretira kao država, kao nova činjenica koja je nastala u funkciji odbrane konstitutivnosti srpskog naroda i koja je međunarod-no verifikovana Dejtonskim sporazumom. Raspad Bosne, odnosno osamostavljivanje Republike Srpske je državni cilj kome su podređeni i članstvo u EU, i suštinski nacionalni interesi same Srbije. I zato, kako misle nacionalisti, sudbinsko vezivanje Srbije za evropske integracije vezalo bi ruke Srbiji da pomogne u održanju Republike Srpske.

113


Takva hijerarhija prioriteta opredeljuje ponašanje Srbije prema Sarajevu. Događaji iz devedesetih i njihovo tumačenje kao oslobodi-lačkog rata i, prema Ćosiću, kao “obrane slobode i istine i nacionalnih prava u Republici Srpskoj” - ostaju glavna prepreka uklanjanju suštin-ske kočnice državnoj konsolidaciji Bosne i Hercegovine, kao i norma-lizaciji odnosa između dvije zemlje.

Ovakve i slične publikacije, u kontekstu dvadesetogodišnje mani-pulacije istorijskim činjenicama, u Srbiji su već zacementirale inter-pretaciju o ratu u Bosni i Hercegovini koja je suprotna istorijskoj istini. I to bez obzira na to što je Haški tribunal doneo najviše presuda upra-vo povodom zločina Srba počinjenih nad Bošnjacima.

Ignorisanje Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i svih prikupljenih i dokumentovanih dokaza o ratu u Bosni i Hercegovini dodatno komplikuje odnose u BiH, posebno odnose Srba i Bošnjaka. To je višestruko opasno i štetno, ne samo za konsoli-dovanje u Bosni i Hercegovini, nego i za demokratski napredak i eu-ropsku budućnost Srbije.

Ta se “nepropisno upokojena, mračna prošlost”1 mora upokojiti. A može se upokojiti jedino istorijskom istinom i pravdom. Delić te istine je u ovoj knjizi koja je danas pred nama.

Dragi prijatelji,Knjiga koju danas promovišemo o stradanju dece u Sarajevu jeste

naš omaž svim žrtvama opsade Sarajevo, posebno naš omaž ovoj ne-vinoj deci.

Ona je ujedno i potsetnik da nam je ovde u Beogradu još veoma dalek put do realnosti, elementarne ljudskosti i moralnosti.

Dame i gospodo,Pre nego što dam reč našim panelistima pozivam vas da minutom

ćutanja odamo počast svim žrtvama Sarajeva i, posebno, 1600 dece.

1 “Nepropisno upokojena, mračna prošlost ima vampirsku osobinu da se vraća, iznova i trajno, i da, trujući ih, odre-đuje živote cijelih generacija.“ I. Lovrenović, M. Jergović, Bosna i Hercegovina - budućnost nezavršenog rata, Novi Liber, Zagreb, 2010.

114


Latinka Perović

Bojala sam se očiju uBijene dece u sarajevuRiječ na promociji knjige Zločin nad djecom Sarajeva u opsadi, Beograd, 6. aprila 2012.

Okupila nas je knjiga Zločini nad djecom Sarajeva u opsadi. Među nama su i roditelji dvoje ubijene dece. Dugujemo im neizmernu za-hvalnost što su došli u Beograd i dali nam priliku da im pokažemo da mi nismo ravnodušni ljudi: znamo i za revolt i za kajanje, i umemo da molimo za oproštaj.

Svaka reč u naslovu knjige dotiče i naše emocije i naš razum, a sve zajedno kao opis jednog čudovišnog dela traže od nas stav. Iz-bor je tesan: ili smo na bilo koji način – činjenjem, prećutkivanjem, poricanjem – na strani zla ili smo kategorično protiv. Ali da izbor ne zavisi samo od naših čovečnih instinkata, potrebno je da konkretne manifestacije zla budu dokumentovane, proučene i opisane. I dalje će se lagati, ali uz knjigu Zločin nad djecom Sarajeva u opsadi – laž se ne može cementirati i podići na nivo istorijske istine. Porozan će biti i novi nacionalni identitet koji se pokušava konstruisati na laži.

Knjiga Zločin nad djecom Sarajeva u opsadi nastala je u okviru na-učnog projekta o stradanjima dečje populacije u ratu u Bosni i Herce-govini devedesetih godina i samo je prvi realizovani deo tog projekta. Na njoj je godinama, praktično od 1996. godine, radio multidiscipli-narni istraživački tim. Njeni su akteri prof. Smail Čekić, prof. Muhamed Šestanović, Merisa Karović i Zilka Mastalić-Košuta. Izdavač je Univerzi-tet u Sarajevu, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i me-đunarodnog prava.

Pred akademskom javnošću, pred javnošću uopšte – domaćom i stranom – nalazi se naučna studija o jednom od najgnusnijih zločina

115


počinjenih u Bosni i Hercegovini na kraju XX veka. Autori su obrazloži-li metod, precizirali pojmovno-kategorijalni aparat, dali politički i isto-rijski kontekst rata i počinjeni zločin nad decom Sarajeva posmatrali u okviru međunarodnog prava. Oni govore jezikom brojki. Poznat je broj lokacija, 115, na kojima su, uz ostale, ubijana i deca. Utvrđena je struktura ubijene dece – u ovoj knjizi 524 – po starosti, polu, nacional-noj pripadnosti, mestu izvršenja zločina, načinu izvršenja. Ali sve te okrutne brojke deluju apstraktno dok se ne dođe do središnog dela knjige: popisa ubijene dece, sa fotografijom svakog ubijenog deteta, a tamo gde se nije mogla naći fotografija, sa pupoljkom ruže. I krat-kom biografijom svakog ubijenog deteta: čitav jedan mali svet snova i nada, neostvarenih mogućnosti i potencijalnog bogatstva. Nekako sam smogla snage da pročitam te opise života u nagoveštaju, ali ne i da sa teksta podignem pogled prema fotografijama tih devojčica i dečaka. Bojala sam se njihovih očiju u kojima nema srdžbe već razo-čaranosti: zašto, zar vi tada kada su nas nemilosrdno usmrćivali niste već bili odrasli, zreli i odgovorni ljudi? Sa tim pitanjem su se, uverena sam, uz svu naučnu strogost i činjeničnu preciznost, sretali i autori knjige Zločini nad djecom Sarajeva u opsadi. Zato su, verujem, i detalj-no obrazložili razloge zbog kojih su stradanja dece u gradu u opsadi učinili predmetom naučnog proučavanja.

Autorski tim polazi od toga da su „Djeca... po međunarodnom hu-manitarnom pravu zaštićena (lica) od bilo kakvog napada, što je bilo jako dobro poznato i onima koji su planirali, pripremali i (iz)vršili zlo-čine nad djecom, a zatim i nad njihovim roditeljima, ali i svim ostalim koji imaju djecu i koji mogu razumjeti i shvatiti karakter i težinu ta-kvog (izvršenog) zločina“.

Stradanje dece, ravnodušnost sa kojom su ubijana, najbolje ilu-struju namere planera i izvođača rata, sam karakter rata kao etničkog inženjeringa: ljudi, uključujući najslabije, bili su puki materijal za os-tvarenje zamišljenog plana: „Gađana su i djeca u školama, kući – sta-nu, na ulici i dok su se igrala napolju i drugim mjestima“.

Najzad, visok procenat dečje populacije, kao najslabije i najoset-ljivije, među ubijenima i ranjenima u Sarajevu u opsadi, zahteva du-goročna i kompleksna proučavanja zbog višestrukih posledica: de-mografskih, psiholoških, kulturoloških i civilizacijskih. Posebno, zbog

116


sistema vrednosti u postratnim društvima: relativizacije moralnih i pravnih normi, dovođenja u pitanje naučnih saznanja, posvemašnjeg nasilja koje permanentno podriva osnove mira i stabilnosti.

U opsadi Sarajeva koja je trajala 1479 dana ubijeno je 10615 ljudi – od toga 1601 dete, a ranjeno 61136 – od toga 14.946 dece. Važna su, dakako, empirijska istraživanja. Ali u sredinama gde se sve brzo zaboravlja i lako poigrava brojkama od suštinske je važnosti težnja ka istorijskoj istini kao sinergiji nauka. Bez toga nema samorefleksije, a bez nje ni perspektive.

Šta bi nama u Beogradu, u Srbiji koja je mnogonacionalna država, mogla da znači knjiga Zločin nad djecom Sarajeva u opsadi? Budući da autori knjige zločin nad decom Sarajeva vide kao zločin države Srbije „izvršen u ambijentu agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu na kraju XX stoljeća“, dolazak knjige u Beograd je znak poverenja u srp-sko društvo, u napore koje ono čini da se počinjeni zločini ne relati-vizuju. Relativizacija je drugo ime za ravnodušnost koja je egzistenci-jalna opasnost: ona je, kako je govorio jedan ruski mislilac u XIX veku, prvi znak istorijskog propadanja naroda.

Još su žive velikodržavne ideje. One imaju nivo dogme, koja srpski narod drži u sukobu sa realnim svetom podstičući proces truljenja u njemu samom. Ali, etnički nacionalizam nije uspeo da amalgamiše i homogenizuje srpsko društvo: ono je, duboko sam uverena, pluralnije nego što izgleda. To vi iz Instituta za istraživanje zločina protiv čovječ-nosti i međunarodnog prava i vi, roditelji ubijene dece, dobro znate i zato ste danas u Beogradu. Primamo vas sa stidom i nepristajanjem da se u ime bilo kog cilja identifikujemo sa zločinom. Mi, dakako, zna-mo da postoje ideje koje vode u zločin. Takve su ideje organskog je-dinstva nacije i etnički čiste države. Ali i da su one u svakom pokušaju da se ostvare završavale u katastrofi. Drugog nije moguće videti kao fizičku smetnju ostvarenju mitologije a da se time ne ugroze sloboda i razvoj vlastitog naroda. U Beogradu su vas, dragi prijatelji iz Sarajeva, dočekali ljudi koji su toga uvek bili svesni. Neka vas ne zbunjuje muk koji vlada u ovoj dvorani: vaša potresna, vaša dragocena knjiga, tre-nutak je istine za nas. Hvala vam za to.

117


Avdo Huseinović

Postao sam član Porodica ubijene djece sarajeva

Bio je avgust 2011. godine kada sam sa svojim najbližim sa-radnicima iz produkcije „Haber“ odlučio da naš peti dokumen-tarni film bude posvećen ubijenoj sarajevskoj djeci. Znao sam da će priče o stradanju sarajevskih mališana biti potresne, da će roditelji koji budu učestvovali u realizaciji filma teško podnositi svjedočenja, jer imao sam takvih iskustava dok sam snimao film „Daleko je Tuzla“ i dok sam pisao knjigu „Dželati naroda mog“. Ipak, bio sam i više nego uvjeren da ću ja, kao neko ko se već očeličio tokom istraživanja ratnih zločina, samu realizaciju pro-fesionalno dovesti do kraja.

Međutim, zapelo je već na prvom snimanju. Naime, sa svojim dugogodišnjim prijateljem i saradnikom Esetom Muračevićem, novinarom, publicistom i bivšim logorašem vogošćanskog lo-gora „Bunker“, koji je uspio pobjeći iz „živog štita“ u decembru 1992. godine na brdu Žuč, snimao smo priču o stradanju po-rodice efendije Hasiba Ramića u sarajevskom perifernom na-selju Semizovac. Pričao nam je Eset kako je efendija doveden početkom maja 1992. godine u logor „Planjina kuća“, kako je mogao izaći sa porodicom, ali da nije htio otići sve dok ijedan njegov džematlija boravi na okupiranoj teritoriji. A onda su ga odveli u kućni pritvor, u kuću pored koje svakodnevno prolaze raznorazne srpske vojne formacije kada idu na uzavrelo ratište na Ravnom Nabožiću. Trajalalo je to tako do maja 1993. go-dine. I, tada ubijaju efendiju i cijelu njegovu porodicu. Njega,

118


suprugu i četvero djece. Hajde, sve smo nekako podnosili, dok nas Eset nije odveo na lokaciju pored rijeke Ljubine, na petom kilometru puta od Semizovca prema Olovu. Eset nam je opisi-vao kako su nakon reintegracije sarajevskih općina, na osnovu anonimne dojave semizovačkog Srbina, tragali za posmrtnim ostacima porodice Ramić i kada su mislili da je dojava bila lažna, te razmišljali da prestanu sa pretragama lokacije, u blatu su po-red rijeke pronašli - cuclu male Amine, efendijine kćerke koja je imala svega 30 dana kada je ubijena od strane pripadnika Semi-zovačkog bataljona Vojske Republike Srpske. Cucla male Amine je pomogla da pronađu grobnicu sa tijelima. Sjećam se da sam tada pomislio: „Bože, kako ćemo ovo privesti kraju, a tek smo počeli?“ Kamerman Džemal Ramović i producent Edo Hadrović su u povratku samo šutjeli. Neko je pokušao nešto u autu da prokomentariše. Pokušao, ali je rečenica ostala neizrečena.

Sljedeće snimanje bilo je još potresnije. Snimali smo na Stup-skom brdu priču o tragediji porodice Merajić. Hajrudin i Zifa Me-rajić su nam pričali o kobnom 23. maju 1992., kada im je granata ubila dvojicu sinova, 15-godišnjeg Halila i 13-godišnjeg Adisa.

Avdo Huseinović (prvi zdesna) sa saradnicima na premijeri filma “A bili su samo djeca”

119


Sjećam se da je Zifa rekla: “Ne sikirajte se, ja sam od jutros pod jakim sedativima“. I pričala je kako, boreći se za život jednog djeteta, uopšte nije znala da je i drugo ranjeno. Pa, kad joj u kri-lu stariji Halil izdahnu, da joj neko javi da je ranjen i Adis. I dok i drugi sin umire na rukama, on joj mrsi kosu i govori: „Majko, umrijeću ti“. A, Zifa mu odgovara: „Nemoj sine i ti majku ostaviti i brat ti je maloprije umro“.

Nisam mogao više slušati. Izmislio sam telefonski poziv kako bih samo na trenutak izašao iz te kuće tuge. Plakao sam, a to rijetko kad činim. Bilo me stid da uđem u kuću sa suzama u oči-ma, jer majka Zifa ih nije pustila dok je pričala o svojim sinovi-ma. Danas sam siguran da ona više suza i nema. Sve su za ovih 20 godina isplakane. Njen izvor suza je presušio. Vratio sam se, nekako smo završili tragičnu ispovijest Merajića, ali dugo mi je trebalo da smognem snage da uzmem taj snimak i da ga pre-gledam, kako bih izvršio odabir onoga što ću koristiti u filmu. Kada sam dogovarao snimanje sa Alijom Hodžićem, ocem ubijene djevojčice Jasmine, koja mu je bila jedinica, bio sam začuđen kako je Alija mirno i staloženo pričao o svom djetetu ubijenom u julu 1993. godine, ispod mosta na rijeci Mošćanici u općini Stari Grad. Međutim, kada smo nekoliko dana kasnije počeli snimanje intervjua sa Alijom, to je bila sasvim druga oso-ba. Jednostavno, Alija nije izdržao, a da ne zaplače. Nešto ga je gušilo. Pokušavao je, borio se, ali u jednom momentu glas ga je izdao. Pokušavao je nešto da kaže, ali...

Dugo ću pamtiti i razgovor sa Halidom Bojadži, majkom ko-joj je granata na Sedreniku ubila dvojicu sinova. Nazvao sam je iz kancelarije Fikreta Grabovice, predsjednika Udruženja rodite-lja ubijene djece opkoljenog Sarajeva, a ona mi je kazala: “Hvala Vam na pozivu, bolesna sam. Dobro sam bolesna.“ Bilo mi je ne-prijatno što sam je bihuzurio, pa sam kazao: „Izvinite, žao mi je, ali, eto, ako do kraja snimanja ovog filma budete smogli snage, ja bih volio da napravimo jedan razgovor o vašim sinovima“. A,

120


onda mi je Halida kazala: „Ja sam rekla da sam bolesna, ali nisam rekla da ne mogu doći na snimanje. Ja ću četveronoške, hoda-jući na rukama, doći da vam ispričam istinu o ubistvu svojih si-nova“. I, došla je Halida sa suprugom. Na mezarju Ravne Bakije pričala je kako je u dekama nosila dijelove tijela svojih sinova. Njen muž Abdulah nije mogao. Glas ga je pod jakim sedativima izdao.

Kada je u februaru ove godine onaj veliki snijeg opasao Bo-snu, neka teško opisiva tuga, nataložena tonama bolnih priča roditelja ubijene djece sarajevske, počela je slamati cijelu ekipu koja je radila na filmu. Znam da su me neki od njih molili da na-pravimo pauzu. I, taj snijeg, kakvog Sarajevo odavno ne pamti, pomogao je da se ljudi malo stabilizuju. Međutim, dok sam se borio da u radnu formu vratim svoje saradnike, ta melanholi-ja je prešla i na mene. I, prvi put sam osjetio tešku psihološku barikadu. Nikada se ranije nisam sretao s tim. Imao sam teških trenutaka tokom rata, ali ovo stanje je bilo čudno, da čudnije biti ne može. Malo sam spavao. Budile su me slike, pratile izjave roditelja, posebno se mi se urezale slike djece koja nisu imala

Članovi šehidakih porodica za vrijeme premijere filma “A bili su samo djeca”

121


više od dvije-tri godine. Najčešće slika petogodišnje djevojčice Mirele Hožbo, koja je sa bratom izgorjela u avgustu 1992. go-dine, na 17 spratu u naselju Trg heroja. Trebalo je da povodom 1. marta, Dana nezavisnosti, odem u Švajcarsku i da našim ze-mljacima održim nekoliko tribina o mom istaživačkom radu na temu ratnih zločina i nekažnjenih ratnih zločinaca. Međutim, jednostavno nisam mogao. Nisam bio sposoban za to. Puno mi je pomogao Avdo Hebib, blizak prijatelj, koji je tu uvijek kad zatreba, inače psiholog. Danima smo razgovarali, mogao sam mu se u potpunosti povjeriti, otvoriti. Nekoliko njegovih savjeta me vratilo u život i nastavio sam sa montažom. Posebno moram spomenuti ogromnu pomoć koju sam imao od magistrice Zilhe Mastalić-Košuta i Merise Karović, stručnih saradnica Instituta za istraživanje ratnih zločina Univerziteta u Sarajevu. One su sve ovo preživljavale prije mene, dok su radile na Monografiji ubi-jene djece opkoljenog Sarajeva. Njihov istraživački rad dao je posebnu težinu samom filmu.

Ima nešto čudno što se desilo tokom realizacije ovog filma, a to je da me većina roditelja ubijene djece primila kao člana porodice. Čudna se neka veza stvorila između nas. Govorili su mi da je ovaj film oživio priču o njhovoj djeci.

I za kraj, iskoristiću ovu priliku da se posebno zahvalim na-šem fudbalskom asu Edinu Džeki za učešće u filmu „A bili su samo djeca“. Načuo sam ranije da je Džeko kao šestogodišnjak preživio masakr djece u sarajevskom naselju Otoka. Želio sam da mi to posvjedoči u samom filmu. Tih dana je trebalo da dođe u Sarajevo. Ali, mnogi su me upozoravali na dvije stvari. Prvo, da mu je svaki minut isplaniran kad dođe u Sarajevo i da nema vremena ni za šta, a drugo, da možda i neće željeti pričati o ovoj tematici, jer ipak je on sad jedan od najpoznatijih evropskih fud-balera i da mu ta priča ne bi išla u prilog. Imao sam predosjećaj da će Džeko bez razmišljanja pristati da ispriča dio svoje životne priče. Sjetio sam se svog prijatelja Dine Begića, jednog od prvih

122


ljudi u Fudbalskom savezu BiH i zamolio da pokuša nagovoriti Džeku na intervju i da mu kaže šta je tema filma. Jednog dana, negdje iza podne, nazvao me Dino i rekao: „Budi za sat vremena sa ekipom na stadionu u Hrasnici, Edin će ti odvojiti 10 minu-ta za razgovor“. Više mi i nije trebalo, mada sam imao problem kako za tako kratko vrijeme mobilisati ekipu. Ipak, uspjelo se i našli smo se na stadionu u Hrasnici. Džeko je otvoreno pričao kako je zahvaljujući majci Belmi, koja mu je zabranila da izađe u park s djecom, s kojom se svaki dan igrao, ostao živ. Samo što su njegovi drugovi izašli u park bez njega, pala je granata i sve ih pobila.

Džekina priča, ustvari, postavlja ključno pitanje i šalje poruku o ovom najvećem nekažnjenom zločinu, a to je „koliko su samo srpski vojnici sa brda iznad Sarajeva, tokom agresije, ubili dječa-ka i djevojčica, koji bi danas bili genijalci u raznoraznim oblasti-ma?“

123


Prof. dr. Ismet Dizdarević

KAZIVANJA STIHOM I SLIKOM O ZLOČINIMAJusuf Omerika: Krici iz utrobe planina, Univerzitet u Sarajevu – Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Sarajevo i Udruženje Povratkom za Bosnu i Hercegovinu, Mostar; Mostar, 2011.

Jusuf Omerika, autor epske hronike Stradanja Bošnjaka Nevesinja, stihom i slikom nas uvodi u stanja i tokove zbivanja davne 1992. go-dine. Uvodi nas u strahomorne dane zločina, u dane u kojima su ba-hate horde svoje „junaštvo i srpsku časnost“ dokazivali mučenjem i ubijenjem onemoćalih staraca, obnevidjelih starica i dječice za školu dorasle ili u bešici uspavane – „najmlađa beba je imala samo sedam dana, a najstarija osoba 92 godine“. Svoje doživljaje i doživljaje dru-gih preživjelih žrtava, Bošnjaka grada i sela Nevesinja, svoja sjećanja i sjećanja drugih sapatnika, o viđenim i osobno doživljenim, jezivim i ljudski nepojmljivim, prizorima klanja, mučenja i bježanja, autor vjer-no oživljava svjedočenjem triju, od iskona prisutnih planina – Crvanj, Crna Gora i Velež.

Ubijena je 301 osoba, a od toga 26 djece „sa majkama skupa po-bijeno, pobijeno i iskasapljeno, podavljeno ili popaljeno, popaljeno u jame bačeno.“ Stihovi poeme snažno govore, ostavljaju duboke tra-gove u intimnom svijetu svakog ko se čovjekom osjeća, koji preživlja-va tegobe drugoga, a prezire one koji muče, progone i ubijaju nevine samo zato što su druge vjere i nacionalnosti.

Emotivno duboko, ljudski potresno i trajno opominjući kazuju mjesta masovnih stradanja nevesinjskih Bošnjaka: lokalitet Krsta-ča, Kiser, Jasenov do, jama Kušići, jama Borisavac, logori Kotlovnica, Alatnica, Dom JNA i Osnovna škola Zijemlje. Tri planine – Crvanj, Crna Gora i Velež – jedna drugoj otkrivaju mjesta gdje su i kako su zlotvori ubijali nevine žitelje Nevesinje. Planine svjedoče o mjestima masov-

124


nih ubijanja, ustvari o mjestu gdje je „poklano 16 iznemoglih staraca zaostalih iza zbijega“, „mjestu strijeljanja Bošnjaka sela Lakat“, „mjesto gdje je zarobljeno, a potom zvjerski ubijeno 73 Bošnjaka Nevesinja“, o jamama u koje su bačeni Bošnjaci koji su „zarobljeni prilikom lutanja kroz planinu Velež“, „mjestu gdje su na 86 metara dubine pronađena tijela nevesinjskih Bošnjaka“, masovnoj grobnici gdje su na dubini od četiri metra pronađena tijela ubijenih Bošnjaka sela Čanje“ i o sadistič-kim, logorskim mučilištima. Mjesta masovnog strijeljanja, klanja i ba-canja živih Bošnjaka u jame i bezdane su zorni pokazatelji sadizmom i mržnjom opijenih srbijanskih soldata, rezervista iz Srbije i Crne Gore i naoružanih Srba mještana, prvih komšija. U progonu, mučenju i ubi-janju Bošnjaka bili su aktivni sudionici i komšije Srbi, čije su djedove ili očeve spašavali Bošnjaci od ustaških zuluma 1942. godine. Kako su se ponašali? O tome će pričati „dedo unucima“, kako je „crn obraz srp-skim zločincima“ i kada su četnici komšije upitali „ima l’ išta balijsko da diše“, „oni su jedva dočekali, na Šikale prstom pokazali.“ U stihovoma je sadržana istina o ponašanju Srba komšija:

Četerdest druge je to bilo,u Laktu se selu dogodilo,ustaše su Srbe povezali,kako bi ih sve redom pobili.Kad su za to čuli Muslimani,svi ustali da im se zabrani,i živote svoje založili,te komšije svoje spasili.Pedeset godina kasnije,uloge se sada izmijenile.Kad je došla devedeset druga,četnici se pojavili svuda,i Lakat su selo opkolili,već su mnoga sela opljačkali,opljačkali, zločin počinili.

125


Nakon spoznaje o stradanju Bošnjaka u drugim selima i zaseocima Nevesinja, Bošnjaci Lakta su spoznali da i njih čeka ista sudbina. Skla-njaju se u šume i tu, udaljeni od svojih domova, u neizvjesnosti šta uraditi, nalaze rješenje u čekanju. Od iskona pošteni i uvjereni da i svi drugi, kao i oni, ne zaboravljaju dobra djela, nadali su se da ih četnici, ustvari djeca onih čije su očeve oni odbranili od ustaške kame, neće mučiti i ubijati. Povjerovali su u „slatkorječitost“ jednog od vodećih zločinaca i vratili se u selo. Istina u stihovima je sadržana:

Do devetog sedmog boravili,a četnici nisu dolazili,i tada dođe Vukoviću Žara,zove narod svašta obećava.Obećava da će ih spasiti,da će stare dugove vratiti,nisu ljudi mogli ni slutiti,kako će ih Srbi prevariti,prevariti, riječ pogaziti.Kad se starci u selo vratili,sa oružjem njih su dočekali,u konope ruke povezali,povezali ništa ne kazali.Dželati su onda odlučili,da ih treba na Borke voditi,sve do jednog tamo pobiti,sve pobiti i dobro sakriti.Što smislili to uradilii na Borke žive ih doveli.

Zajednička nit ovih masovnih zločina sadržana je u grozomornosti načinu vršenja zločina i ljudski neshvatljivog uživanja četnika u muka-ma nevinih. Stihovi otkrivaju jezivost zločina. Planine kazuju o tome

126


kako su gledale prizore nad jamom i kako „neki s krvavom kamom ubacuje u ponore, u duboke bezdane“:

Gledao sam, a da Bog do nisam,kako majku nožima parajuiz naručja dijete otimaju,dok je biju nije je boljelo,dvije duše a jedno je tijelo,i nisu ih mogli rastaviti,već zajedno u ponor baciti. .......................Slušao sam, jecaji se čuju,dok posljednje trenutke boluju,kako zovu najbližega svoga,dijete majku, a starica Boga,iz dubine vapaji se čuju,dok krvnici bombe ubacuju.

Nemoguće je riječima iskazati dubinu i težinu psihološke boli koju je majka Emina doživjela u momentima gledanja kako joj šesnaesto-godišnji sin Mirza gori u zapaljenoj kući i kako, kraj kuće, četnici kolju njenu majku. Emocionalno potresno teško je izreći bilo koju riječ ili rečenicu kojima bi se moglo opisati dubina psihološke tragedije Eme Ploskić, kojoj su zlotvori ubili tri sina, petoro unučadi, nevjestu, dje-vera i sestru. Šta su koljači htjeli pokazati udovoljenjem molbe majke Mejre da izabere dijete koje joj je najmilije i koje oni, nakon njenog izbora, neće zaklati? Nisu pokazali uznemirenost savjesti, jer oni gri-žnje savjesti nisu imali, već su činom „milosrđa“ u sebi pokazali koliko su moćni u svom osjećanju mita, o sebi kao pripadnicima „nebeskog naroda“. Majčino ponašanja govori ono što prava majka stvarno jeste:

Grli Mehu, miluje Merimu,a Huso joj u naramak sinua kada dođe do Nazike male

127


a ruke joj, a i oči stale,ciknu jadna kol’ko grle dade,sve u šumi u trenu zastade,poviše se breze i jablani,zaplakaše orli i gavraninikad Mejra ne bi odabrala,al’ Bog dade snaga je izdala,puče srce kao ledenica,mrtva pade majka mučenica.

Planine svjedoče i o drugim ubijanjima Bošnjaka Nevesinja, poje-dinaca i članova porodica. Nisu imali obzira ni prema djetetu, niti pre-ma bolesnom, ni onemoćalom starcu. Ubijali su iz potrebe da ubijaju, iz potrebe da dokažu koliki su „vitezovi i junaci“. Uz životinjsku ciku, uz pjesmu „Ko će sa mnom, ja ću prvi, da pijemo turske krvi“, uživali su u sadističkom mučenju i klanju Bošnjaka Nevesinja. Četnici, obijesna, „podivljala kokarda i kama“, su palili sve što je strpljiva bošnjačka ruka stoljećima gradila, ubijali su koga su god zatekli u kući, u polju, u zbi-jegu. Nestale su mnoge porodice, a preživjeli pojedini članovi će do kraja života nositi tegobu, nosit će psihološke posljedice doživljene traume. Sudbina porodice Šarančića je jedna od mnogih.

Ubili su osam Šarančića,Nefu, Muntu, Zejnu i Sabiru,Jusu, Sudu, Fadila i Bajru,Kljako Đulsu i Ibru Kevelja,ubiše ih kraj kućnih temelja.

Crvanj, Crna Gora i Velež pričaju i o psihološkim dramama rastana-ka djece od roditelja, o otporu i prkosnom umiranju odvažnih staraca, smionosti podviga nevesinjskih boraca u spašavanju mještana Borov-čića koji su se krili u Crnoj Gori 75 dana, neustrašivosti i snalažljivosti gazija u komplikovanim uvjetima iznalaženja puteva spasa. Rastanci, bilo kraći ili duži, uvijek su stresni. Ali rastanci koje su doživjeli preži-

128


vjeli Bošnjaci Nevesinja su bili vrlo traumatični, psihološki vrlo tegob-ni, trajno nezaboravni. Nosili su u sebi spoznaju da oni koji ostaju u Nevesinju, jer ne mogu zbog godina starosti, bolesti ili nepokretnosti krenuti planinskim stazama, jedinim putevima spasa, neće ostati u ži-votu. Osjećali su oni koji su ostali i oni koji su napuštali Nevesinje da rastanak znači smrt, jer će četnici, one koji su ostali u svojim domo-vima, sigurno poubijati. Stvarna drama rastanka slikovito je izražena stihovima:

Tad nastaše veliki problemi,ko u oči pogledati neni,reć’ starici kako neće ići,kako majku svoju zagrliti,na uho joj tužno govoriti,kako će je djeca ostaviti,to zboriti a ne zaplakati,jer njih majka ostavila ne bipr’je bi život oduzela sebi.

Ale, jedan od brojnih Bošnjaka Nevesinja koji su otporom „skupo prodali svoju glavu“, je nazirao šta će uraditi četnici njemu, njegovoj ženi i djeci. Ale, kao otac ne želi ono što četnici žele da gleda kako njegovu djecu kolju i čini ono što je, za njega, u tom momentu bilo jedino rješenje. Stihovi rječito govore o tome:

Al’ da ti je bilo pogledati,kad Alija stao udarati,jednog bije, a trojica leže,sve ih tako na kamaru slaže,kog udara više ne ustaje,kako bije tako podvriskuje.Skupo Ale svoju glavu dade,skupo dade al’ bez nje ostade.

129


Ukazali smo samo na neke karakterstične detalje sadržane u istini-tim, realnim podacima, dokumentiranim i psihološki vrlo potresnim, epskim jezikom iskazanim i reljefno opisanim prizorima četničkih zlo-djela. Svaka stranica ove epske hronike govori o onome što se stvar-no događalo 1992. godine u gradu i selima Nevesinja, govori o gro-zomornosti nasilja bradatih spodoba, koji opijenim srpskim mitom dokazuju svoje viteštvo na nejakim, iznemoglim, onemoćalim i (ili) bolesnim Bošnjacima, žiteljima nevesinjskih prostora, mirnim, dobro-namjernim i saosjećajnim osobama sa drugima bez obzira na vjerska i nacionalna osjećanja. Epska hronika je izvorno kazivanje o psihološ-koj dramatičnosti rastanaka djece od roditelja, sadističkog mučenja i ubijanja nevinih, umiranje u zbjegovima, iznalaženje puteva spasa u vrletnim stazama planina Crvanj, Crna Gora i Velež i uzajmnog poma-ganja u nevoljama.

Djelo Jusufa Omerike naići će na dobar prijem čitatelja i to ne samo sapatnika i potomaka onih koji su preživjeli smrtonosnu oštrinu nasi-lja, već i kod svakog čitaoca koji cijeni ljudskost, a osuđuje nasilje nad ljudima. Čitalac će se, vjerovatno, upitati kako se mogu zvati ljudima oni koji su mučili, ubijali i protjerivali Bošnjake samo zato što su druge vjere i druge nacionalnosti. Kakvi su to ljudi reljefno su okarakterizira-ni na posljednjim stranicama ovog vrijednog i aktualnog ostvarenja Jusufa Omerike:

Dragi, Bože, sam ću sebe kleti,kad me dade, što ne oslijepi,da gledam što sam vidio,tog zločina svak bi se stidio,sav sam bolan od dubokih rana.Nek se pamti od sad dovijekaŠta uradi zvijer od čovjeka.

130


Kad sam došla sebirekli su mida si otišlaza babom svojimna Vječnostkoja jeBožijom pravdomposuta.U posljednjem sihropcukažuispuštajući dušukao planinski izvorčistustežući mi rukešehadet donosilai govorila:I smrt je boljamajkood rukedušmanskekad na obrazudari...

Kćeri mojaZulijopod bremenomgodinai sjećanjamoradohnastavitihod.

Kad mi se plačepomislimna Nazijuiz Đulićapodrinjskihkojoj zlikovciubišesinoveMurizaBerizaIdrizaFerizaRamuFahrudinai suprugaMustafu.NajmlađiFahrudindvije godinebijaše

starijiod tebekćeri mojaZulijo.Svi mikćeri mojaZulijonosimovlastitobremeza kojesmoodgovornihoćemo li gauspravnidonijetina odredišteželjeno.

Do susretaponovnogu perivojimadžennetskimgrlit ću tedovamai snovimakćeri mojaZulijo...

Bajro Perva

Zulija(Odlomak iz poeme)

131


Hadžem Hajdarević

ŽIVA PODRINJSKA RANAO poemi Bajre Perve „Zulija“, Izdavač: Sejtarija, d.o.o., Sarajevo, 2012.

U prilici sam da nekih četrdesetak godina pratim pisanje Bajre Perve.

Još od prvih njegovih pjesama i zapisa iz medresanskoga uče-ničkog doba (1972. godine i kasnije), pa do niza prigodnih tekstova, reportaža, intervjua, komentara objavljivanih u bosanskoj islamskoj periodici, ovaj se autor i opsegom tema i spisateljskom energijom kojom je u njih ulazio primarno zadržao na pitanjima islama, Bosne i bosanskomuslimanske tradicije na našim prostorima. A kad su u vre-menima Agresije (1992.-1995.) Bosna i sve njezine supstancijalne vri-jednosti bile izložene velikonacionalnom, fašističkom teroru i kad su Bošnjaci, kao narod, bili izloženi izgonu i istrebljenju, i Bajro Perva je, prirodom vlastite duhovne i autorske opredjeljenosti, najviše pisao o zlu koje se sručilo na zemlju Bosnu i o dramatičnim posljedicama koje je to zlo izazvalo. Pisanje je podrazumijevalo mjeru mudrosti, opreza i odgovornosti prema nepobitnim činjenicama. Poznato je da se istina najprije počne runiti nasilničkim ideologizacijama. Upravo u takvom spisateljskom raspoloženju, da se pamti, i osjećanju odgovornosti prema vremenu u kojemu se živi ostvarena je i poema Zulija.

U ovoj „poemi o Podrinjki“, kako je i podnaslovljeno ovo, obimom, neveliko djelo, kroz životnu sudbinu djevojke Zulije iz Podrinja predo-čena je svojevrsna povjesnica cijeloga jednog kraja, zemlje i naroda kojem je Zulija pripadala... Poema počinje od majčina sna, kad je sve već bilo izloženo tragičnoj dogođenosti, i završava senabijama čije zrijevanje kao da oklijeva u suosjećajničkim razlozima. Zulija je bila djevojčica pa djevojka kao i sve njezine vršnjakinje u Podrinju. Autor poeme nas polahko, kroz majčino sjećanje, vodi kroz tradicionalne

132


osobenosti muslimanskoga života u Podrinju, pa porodične veze, ve-zanosti i kontekste, običaje, svjetove, nastojeći oživjeti onu obiteljsku i širu porodičnu atmosferu kakvu, primjerice, prepoznajemo u pouč-nim bosanskim hikajama ili, pak, u sevdalinkama. Životne, porodične i intimne radosti bivaju, međutim, prekinute barbarskom bešćutnošću i bestijalnošću. I Zulijina majka je kao i sve podrinjske i sve rastuže-ne majke ovoga svijeta postaje osuđena na sjećanje. Kroz sjećanje su povezana imena, ljudi, predjeli, događaji, sudbine... Zulijina majka ne kune i ne priziva osvetu kao što to rade mnoge druge majke na Bal-kanu. Ona dostojanstveno pati i moli Svevišnjega za strpljenje prije negoli se sa svojom Zulijom nanovo sastane u Džennetu. A do tada će ona svoju kći grliti snovima i dovama.

Voda Drine je u konstantnoj simboličkoj funkciji da povezuje, ispi-ra, opominje, upotpunjuje pokrenuta sjećanja, ali i da ohrabruje nadu u sretnije dolazeće vrijeme. Bajro Perva se odupro da junakinju svoje poeme izloži nasilničkoj muškoj egomanijskoj torturi; djevojka Zulija gine u času kad su izbjeglice tek ukoračile na slobodnu teritoriju, a s leđa ih iznenada zasula divljačka paljba. Sudbina je učinila da Zulijino lice bude okrenuto i od lica ubica i od vlastite smrti.

Poema Zulija se, zahvaljujući živom i lapidarnom načinu stihova-nja, čita nadušak, odjednom, pa se nastavlja čitati i onda kad prođe-mo i posljednje njezine stihove: „Petak je / danas / u drugoj hefti / jula / kćeri moja / Zulijo / a senabije / još ne zriju...“ Tu čitateljsku psihološku poziciju nastavljenoga čitanja sugeriraju i autorove tri tačke na kraju poeme... Tako da i mi, čitaoci, Zulijino lice počnemo tražiti u vlastitim sjećanjem na mnoga lica koja smo pamtili i o čijem smo stradanju neposredno bivali informirani.

I ovoga puta mogao bih se sjetiti one precizne misli Denisa de Ro-ugemonta da se današnjem čovjeku sve može oduzeti osim sjećanje. Čitanje poeme Zulija pomaže našem obnavljanju, jačanju, kultivira-nju i, što je najvažnije, ne i traumatiziranju postignutoga sjećanja. A tad će i senabije iz Zulijina vrta ponuditi svoj puni miris i blagoslovno zrijenje.

133

KORAK broj 27 Umijeće sjećanja

Brigadir Mahmut Ferhatbegović

KaKo sam sa generalom rasimom Delićem napustio JnaNa drugu godišnjicu smrti generala Rasima Delića kraj njegovog mezara na Kovačima 16. aprila su se okupili članovi porodice, mnogi saborci, prijatelji i poštovaoci, među kojima je bio i predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, te delegacije bo-račkih i drugih organizacija raznih nivoa da bi odali počast čovjeku koji je komando-vao našom armijom u najsudbonosnijem vremenu za odbranu Bosne i Hercegovine. „Došao sam da odam počast generalu koji je otišao prerano“, izjavio je Bakir Izetbe-gović. „Taj čovjek je od jednog skoro nenaoružanog i neorganizovanog naroda stvorio respektabilnu oružanu silu, koja zaustavila agresiju.“U ime Udruženja za zaštitu tekovina borbe za BiH o generalu Deliću je govorio njegov saborac i dugogodišnji prijatelj general Mustafa Polutak. Članovi porodice i mnoge delegacije i pojedinici položili su cvijeće na mezar generala Delića, a imami Sarajev-skog medžlisa Islamske zajednice proučili su Ja’sin pred njegovu dušu. Nema potrebe da, ovim povodom, ponavljamo dobro poznatu biografiju i zasluge generala Delića u ratu i nakon njega. Ali, objavljujemo svjedočenje brigadira Mahmu-ta Ferhatbegovića o tome kako je zajedno sa generalom Delićem 13. aprila 1992. na-pustio JNA i priključili se braniocima Bosne i Hercegovine.

Dok ovo pišem razmišljam o rahmetli Rasimu Deliću, generalu i prvom komandantu Armije Republike BiH.

Zbog tereta vremena koje smo podnosili, zla koje smo dijelili i iskušenja u koja smo padali, ovo i pišem. Ta predratna, a posebno rat-na zbivanja, pa i poslijeratna događanja sigurno su znatno doprinijela njegovom preranom odlasku. I ovaj tekst je moj doprinos sjećanju na mog ratnog druga, prijatelja i komandanta. U početku ću, možda, i odstupiti od te namjere. Odakle početi? Da li od onda kad mi je nare-đeno (bio sam aktivno vojno lice na sluzbi u Lukavici), da autobusom odem u Kalinovik i dovezem grupu, njih oko 50 dobrovoljaca. Oni bi proveli nekoliko dana na pripremama u kasarni, a zatim su odlazili za

134

KORAK broj 27Umijeće sjećanja

Vukovar. Tad je kasarna vrvjela od bradatih rezervista sa šireg područ-ja Sarajeva. U Kalinoviku me dočekuje major JNA, ne sjećam mu se imena, znam samo da je bio rodom od Zvornika i da je Srbin. Iznena-đen dobronamjerno me upitao: ‘”Pa što si ti došao? Ovo su sve SDS-ovci, bolje reći četnici. Nemoj slučajno da im kažeš svoje ime,gotov si. Odmah će te zaklati.”

Ili, možda, od onog dana kada je načelnik opštine Ilijaš Ađžić, po-slije večere, u krugu kasarne okupio njegove rezerviste i počeo govor: ‘’Znate li vi da u Visokom postoji logor za Srbe, da ih Muslimani i Hr-vati tamo odvode i da postoje brojna vješala na koja vješaju Srbe, a po gradu na sve strane leže tijela ubijenih i zaklanih naših ljudi i da ni-jedan do sada nije preživio.’ Kad sam čuo te bezočne laži, vrisno sam, iz sveg glasa: “Zašto, Ađžiću, lažeš? Napolje iz kasarne! Ovdje nema mjesta takvim lažovima.’’ Mislio je da sam Srbin, pa mi je prišao i po-čeo priču: “Znate šta, moramo ovako. Juče sam bio sa Karadžićem i Biljanom Plavšić i još nekim ljudima iz SDS-a kod generala Đurđev-ca. Imamo problema da se ljudi pokrenu, motivišu; predugo su živjeli zajedno. Bili su kumovi, prijatelji, komšije, pa se moramo služiti svim sredstvima, lažima i obmanama, pa, ako bude potrebno, ubiti neke Srbe i okriviti Muslimane i Hrvate da su to učinili.”

Dobrovoljci za VukovarKad je riječ o dovođenju, pripremanju i odlasku dobrovoljaca za

Vukovar, posebno se isticao Velimir Dunjić, tada major JNA. Nekoliko puta je sa svojom bratijom išao na hrvatsko ratište, prije svega, u Vu-kovar. Danas se najviše angažuje u obilježavanju tobožnje pogibije pripadnika JNA u Dobrovoljačkoj.

Jednog dana pozvao me pukovnik Jakovljević, načelnik Odjelje-nja za moral 4. korpusa JNA i saopštio mi da se, po potrebi službe, premještam iz kasarne u Lukavici u Komandu Korpusa pod Bistrikom. “Znam da si i umoran od posla sa vojnicima, odgovorna je to obaveza, pa te povlačimo ovdje, biće ti puno lakše...

Tu sam upoznao rahmetli Rasima Delića, tada potpukovnika. Bio je jedan od najobrazovanijih oficira u Komandi, pa i šire. Pored vojnog obrazovanja, neprekidno je radio na sticanju opšteg znanja. Sve viso-ke vojne škole završio je kao najbolji. Pored praćenja dostignuća u vojnim naukama, vrlo često sam mu u rukama viđao i knjige Meše

135


Selimovića, Ive Andrića, Dostojevskog... Bio je skroman, nenametljiv, ali uporan i odlučan u svakoj svojoj namjeri. Upoznao sam ga o deša-vanjima u Lukavici vezano za dolazak rezervista i dobrovoljaca. Znali smo nadugo razgovarati o situaciji. Nije u neke stvari mogao da po-vjeruje. Kad smo jedne prilike, sa većom grupom oficira, otišli u Garni-zon Zenica da prekontrolišemo stanje i kad smo već bili pri kraju, obratio mi se jedan rezervista riječima: “Zašto mi čuvamo magacine u Kaoniku kad su oni prazni?”. “Pa, gdje je naoružanje i municija?” - upi-tah ga. “Sve je SDS odvukao i podijelio Srbima u i oko Zenice.” “Zna li za to komandant kasarne pukovnik Šipčić?” ‘’ Zna, gledao je kako se tovari na vojne kamione.’. Na kraju analize uočenog stanja, upitao sam pukovnika Šipčića da li je on siguran da mu je sva municija i naoruža-nje u magacinima u Kaoniku. Odlučno je odgovorio, bolje reći slagao. ‘’Da. Do zadnje puške i zadnjeg metka sve je u magacinima RR-a’’. Ni-sam htio da mu kažem da znam istinu. Procijenio sam da je bolje da o tome obavijestim organ bezbijednosti Komande korpusa, što sam i uradio, očekujući da će nešto preduzeti. Od toga nije bilo ništa. Tad je i general Delić shvatio da je SDS pod svoju šapu stavio JNA.

Armijski general Rasim Delić nakon preuzimanja dužnosti komandanta Armije RBiH (Snimio: Didije Torshe)

136


odlazak na ZlatišteMislim da je bio august 1991. godine. Pozvao me je pukovnik Ja-

kovljević i naredio da spremim svoju ratnu opremu i da idem na istu-reno komandno mjesto Korpusa Tilava u Lukavici. Kako su već ranije puške podijeljene samo stariješinama srpske nacionalnosti, rekao sam mu da neću da idem jer nemam puške. ‘’Dobićeš je tamo’’ – od-govorio je. “Ko je tamo komandant?” - upitao sam. ‘’Pukovnik Milisav Gagović’’. Gagović je bio poznat kao veliki Srbin. “Znam ko je Gagović, ja tamo ne idem’’- drsko sam mu rekao. Počeo je luđački da se dere. ‘’Onda se spremi, ideš na ratište u Hrvatsku’’, urlao je. ‘’Ne, a ako bu-dem išao ja ću da biram stranu kojoj ću se priključiti’’, zgromio sam mu u lice. Zgrabio je telefon i rekao mi: ‘’Pripremi se, ideš na rapoirt kod generala Đurđevca, pa ćeš vidjeti...’’ Kukanjac se nije javljao I Ja-kovljević je spustio slušalicu I, crven u licu, izašao iz kancelarije. Nakon 20-tak minuta dolazi i naređuje mi: ‘’Spremi ratnu opremu, ideš na Zlatište.” “Ko ima gore?”, - upitao sam ga. ‘’Gore je komandant general Ante Karanušić (hrvatske nacionalnosti) i ostale stariješine: Slavko Bu-latović, Rasim Delić, Ibro Šapčanin, Milan Mirojević...’’

A na Zlatištu haos. Pijani i čupavi rezervisti i dobrovoljci na sve stra-ne, posjednuti položaji svih mogućih oruđa i oružja. Neprekidno se puca na grad. Više puta se dogovarao prekid vatre, ali ta dejstva se nisu smanjivala. Naprotiv. Čak je vodnik Jovica Marković, komandir obezbjeđenja Komande, sa grupom snajperista neprekidno gađao naše policajce koji su držali punkt na Zlatištu. Kad sam o tome izvi-jestio generala Karanušića, on je nazvao generala Đurđevca i tražio njegovu smjenu, ovaj mu je zgrmio u telefonsku slušalicu: ‘’Prije ću vas smijeniti. Vi ste nesposobni...’’ Ovaj je samo slegao ramenima. Oči-gledno da nije imao nikakvog uticaja.

Nedugo zatim zazvonio je telefon, podigao sam slušalicu, čujem dernjavu: ‘ “Ovdje krizni štab opštine srpsko Novo Sarajevo. Ako smi-jenite Jovicu, bićete sravnjeni sa zemljom’’. General nije ni mogao, niti smio smijeniti vodnika.

Kad je gađan predajnik na Humu iz tenka sa položaja na Vracama, odmah sam obavijestio generala Karanušića. ‘’Koja je to budala nare-dila?’’ Bio je njegov komentar, zatim je pozvao potpukovnika Slavka Bulatovića i naredio mu da to ispita i da ga izvijesti. Ovaj je to i ura-dio. ‘’Ko vam je naredio da gađate?” - pitao je komandira tenka koji

137


je gađao. ‘’Lično 101’’, slijedio je odgovor. To je bio šifrovani naziv za generala Đurđevca.

Jednog jutra sam čuo razgovor između potpukovnika Krstića i Bu-latovića.

‘’Večeras izvozimo MTS iz magacina na Faletićima’’, bile su Krstiće-ve riječi. Znao sam da se radi o MTS-u jedinica TO Sarajeva. Uzbudio sam se i zabrinuo. Nešto sam morao preduzeti. Šta? Praćen sam. Iz komande nisam mogao mrdnuti. Telefoni su radili, ali svi razgovori neprekidno prisluškivani. Ipak sam odlučio da nešto učinim, uz sav rizik, dovodeći u pitanje i soj život. Kad su svi otišli na ručak, telefo-nom sam nazvao suprugu kući i rekao joj: ‘’Odmah otiđi u MUP, nađi nekog zvaničnika, ali Muslimana obavezno, reci mu da Srbi planiraju da večeras izvuku MTS iz magacina na Faletićima i da, ako mogu ika-ko, to spriječe’’. Ona je to i uradila, dotična osoba joj se predstavila kao Enver. On joj je, na želost, odgovorio: ‘’Neka voze, nećemo mi da se konfrontiramo sa JNA.’’

Ovdje treba istaći i ovo. U januaru ili februaru 1992. godine grupa stariješina u Kasarni u Lukavici dogovorila se da ukrade kamion MTS i da ga preda našim organima vlasti. Zastavnik Rasim Babić, koji je bio rukovalac MTS-a, natovario je pun TAM-110 naoružanja i municije, a zastavnik Sabrija Omanović dobio je zadatak da obezbijedi da se to preda našem MUP-u. Međutim, tamo su mu rekli da to ne žele, jer neće da izazivaju JNA, pa je zastavnik Babić odvezo kamion sa muni-cijom i naoružanjem u Kiseljak i sve je predao HVO-u.

laž o Delićevom hapšenjuI mene i Rasima Delića teško je pogađala situacija u kojoj smo se

nalazili. Usamljeni i nemoćni, pod neprekidnom pratnjom aždaha. Svakog novog jutra smo pomišljali: ‘’Fala Bogu, noćas me nisu ubili. Da li ću sutra biti živ’’? Sve što bi čovjek uradio sam, golim rukama, bilo bi gubljenje života na glup način. Počeli smo da se dogovaramo o bježanju. On je malo oklijevao. Jedno popodne na nekom sastanku, sjedili smo jedan do drugog. Uzeo sam parče papira i napisao: ‘’JNA = ČETNICI. Šta mi ovdje tražimo i čekamo?’’ I dao mu papir. Gledao je i čitao..

Poslije sastanka uslijedio je razgovor. Moramo napustiti JNA. Ali, kako? Primijetio sam da je general Karanušić takođe bio duboko ra-

138


zočaran i gotovo u depresivnom stanju, pa sam predložio da njemu kažemo, da nam pomogne, a ako bude zatrebalo i pokuša zaštiti. On nije imao ništa protiv. General nas je potpuno shvatio i podržao. Re-kao nam je da sutradan, 13. aprila 1992., rano uzmemo vozilo (ladu NIVU) i neka nam je Bog na pomoći.

Dogovorili smo se da ne stajemo na srpskoj barikadi, pa šta bude. Kad smo prišli blizu, očigledno pospan, vojnik je mašući rukom poku-šao da nas zaustavi. Otvorio sam prozor na vozilu i povišenim tonom mu rekao: ‘’Hitno moramo u Lukavicu!” Nije reagovo. Držao je u ruci pušku, ali je, valjda, bio iznenađen, pa nije ni pokušao da je upotrijebi. Znam da mu je naređeno da u tim situacijama puca. Došli smo do naše barikade. Sreći nigdje kraja. Ne sjećam se koliko je tu bilo ljudi, samo znam da su neki bili u policijskim uniformama, a neki u civil-noj odjeći i sa nekoliko pušaka. Porazgovarali smo sa njima. Ukratko smo ih upoznali sa situacijom i rasporedom neprijateljskih položaja na Zlatištu, onoliko koliko smo znali. Po dolasku pod Bistrik, ostavili smo vozilo, kako smo se dogovorili sa generalom Karanušićem, i otišli svako svojim putem.

Kad je rahmetli general Delić postavljen za komandanta Armije RBiH, neki su počeli da se šire glasine kako je on bio uhapšen, prive-den i ne znam šta još. To nije istina. Ovako je bilo kako sam napisao i nikako drugačije. Ne znam zašto je to nekome trebalo. Vjerovatno da na podmukao i nepošten način uveliča sebe, a umanji doprinos, ugled i veličinu komandanta naše armije – generala Rasima Delića, rahmetli.

139


Šefko Hodžić

Šesta godišnjica smrti generala Rifata Bilajca

Ratnik koji je svakom kResao u bRk

General Rifat Bilajac bio je u minulom ratu, i inače, oličenje voj-ničke i ljudske časti i poštenja; bio je osebujna i neponovljiva ličnost. Iako sve armije svijeta, pa i naša, pokušavaju „unificirati“ svoje vojnike i komandante, Bilajcu niko nije bio ni nalik. U ratu je ponekad činio ono što nije mogao ili smio niko drugi. Ali, imao je djevojačku dušu, a srce ratničko. Nikad nije kalkulisao i uvijek je svakom “kresao u brk”. Zato je, možda, bio najomiljeniji starješina u minulom ratu.

General Bilajac je umro prije šest godina – 12. maja 2006., a uko-pan je kraj Alipašine džamije u Sarajevu tri dana kasnije. I mrtav je učinio nešto što niko prije toga, a ni poslije, nije mogao da učini: na svojoj dženazi je “okupio” (većinom zavađene) komandante Armije RBiH i Vojske Federacije: Hasana Efendića, Sefera Halilovića, Rasima Delića, Atifa Dudakovića, Hajrudina Grabovicu... Razumije se, okupio je i stotine poznatih i nepoznatih branilaca Bosne i Hercegovine koji su tabut sa njegovim tijelom do Alipašine džamije u Sarajevu nosili vi-soko iznad glava. Takva počast je ukazana malom broju naših ratnika.

Šest godina poslije, 12. maja 2012., kraj mezara generala Bilajca ponovo su se okupili članovi njegove porodice, mnogi saborci i prija-telji i podsjetili se na ovog osebujnog i nezaobilaznog ratnika.

General Rifat Bilajac rođen je 1936. u Bosanskoj Dubici. U bivšoj JNA je završio Vojnu akademiju, pa Višu političku školu, Školu narod-ne odbrane i Višu vojnu akademiju, te je smatran jednim od najobra-zovanijih ljudi u JNA, a kasnije u Armiji RBiH. U JNA je bio komandant puka i načelnik štaba divizije, a potom u Republičkom štabu TO SRBiH načelnik Operativno-nastavnog odjeljenja.

140


Već 1991. godine, zajedno sa nerazdvojnim prijateljem i saborcem Zićrom Suljevićem, izabran je u prvi Štab Patriotske lige BiH i uzeo konspirativno ime – Čiča. Radeći i dalje u Republičkom štabu Terito-rijalne odbrane BiH, 1991. je saznao da je pukovnik KOS-a Slavoljub Belošević naložio jednom Bošnjaku da prati njega - Bilajca, Hasana Efendića, Hasana Čengića i Irfana Ajanovića, “jer rade na organizaciji ilegalne Patriotske lige”. Bošnjak koji je dobio taj zadatak upoznao je svu četvoricu „sumnjivih“ o Beloševićevim namjerama, a Bilajca je za-molio da mu nekako pomogne da se izvuče iz te neugodne situacije.

Bilajac je rekao kako će smisliti nešto i na diskretan način dati do znanja Beloševiću da zna da ga prati, a da pri tome zaštiti tog prija-telja. I Bilajac je vrlo brzo na jednostavan način „riješio“ taj „gordijev čvor“. U hodniku Štaba TO sreo je Beloševića i na očigled nekoliko starješina TO uhvatio ga za prsa i počeo da mu prijeti:

„Ti mene da pratiš, je li? Znaš li ti da sam ja oficir JNA!?“- vikao je na njega Bilajac.

Nekoliko dana kasnije Bilajac je, kao član Glavnog štaba ilegalne PL, došao u sukob sa mladim oficirima, takođe članovima PL-a. I njima je rekao prijeteći im prstom: „Znate li vi da sam ja oficir JNA?“

Shvatili su da je on zapravo - ljuti Krajišnik, koji nema dlake na jeziku.

Kao član Glavnog štaba Patriotske lige učestvovao je na tajnom savjetovanju u Mehoriću 7. i 8. februara 1992., a potom, zajedno sa Zićrom Suljevićem, Seferom Halilovićem i Kemom Karišikom napisao prvu, tajnu Direktivu za odbranu Bosne i Hercegovine.

Smatrajući ga najsposobnijim oficirom, u ilegalnom Štabu PL-a su računali da bi Bilajac bio najpogodniji za komandanta buduće Armije RBiH, ali on je rekao da to treba da bude neko mlađi. I početkom aprila 1992., kada je biran prvi komandant Štaba TO RBiH, Bilajac je bio u krugu kandidata za tu najodgovorrniju funkciju.

Prvih dana aprila 1992. godine Bilajac je ispred Glavnog štaba PL-a otišao kod predsjednika Izetbegovića da od njega traži saglasnost za napad na skladište oružja Teritorijalne odbrane u Faletićima. Među-tim, Izetbegović nije odobrio Bilajcu da PL napadne Faletiće govoreći

141


mu kako će u tom slučaju JNA „srušiti Sarajevo“. Bilajac je podigao prst i rekao:

„Predsjedniče, oni će Sarajevo rušiti uzeli mi oružje ili ne uzeli. Ma-nje će rušiti ako ga uzmemo.“

Iako je bio zašao u godine, pa i penzionisan uoči rata, za četiri go-dine agresije više puta je prošpartao cijelu slobodnu teritoriju Bosne i Hercegovine, bodreći, kako je za njega rekao general Vahid Karave-lić, „od vojnika do predsjednika države“. Čak je krajem 1992. godine, izlažući se velikom riziku, uspio da se prebaci do Bihaća i ratničkim vještinama poduči svoje zemljake – Krajišnike.

Predsjedništvo RBiH je 8. juna 1993. godine, umjesto Sefera Hali-lovića, na čelo Armije dovelo Rasima Delića. Istom odlukom nekoliko

General Rifat Bilajac (desno) sa Zaimom Imamovićem, Pazarić, septembra 1995.

142


visokih oficira je penzionisano. Među njima i Rifat Bilajac. Na drama-tičnom sastanku u Glavnom štabu koji je održan zbog primopredaje dužnosti između Delića i Sefera, Bilajac je zamjerio Predsjedništvu što je na takav način smijenilo Sefera, odnosno što za promjene na čelu Armije nije konsultovalo Glavni štab.

Ali, Bilajac je tada kazao kako odluku Predsjedništva, kao Vrhovne komande, moraju ispoštovati. Međutim, kako se Sefer teško mirio sa smjenom, a još teže prihvatao Delića kao komandanta, Bilajac je stao pred njega, podigao prst i kazao: „Sefere, moraš prihvatiti Rasima. Vas dvojica morate biti kao nokat i meso.“

Bilajac nije prihvatio odluku o svom penzionisanju, jer je smatrao da niko nema pravo da ga penzioniše dok je njegova domovina na-padnuta. I ta odluka, na sreću, nije realizovana i Bilajac je sve do kraja rata neumorno špartao ratištem, pravio strategijske planove, držao predavanja... Čak je neko vrijeme bio pomoćnik komandanta Delića i glavni inspektor Armije.

Volio je bosanske simbole. Bio je oduševljen prvim vojničkim po-zdravom bh. armije koji je usvojen na početku rata. Bio je to pozdrav koji je “skinut” sa bosanskog stećka, a koji su pratile riječi: “A, se!” I kad je taj pozdrav zvanično ukinut, Bilajac je cijelog rata “kršio” tu odluku pozdravljajući se sa “A, se!”

Bilajčev životni put od rodne Bosanske Dubice do Alipašine dža-mije bio je dug 70 godina. Bio je to častan put koji je ostavio duboke tragove u najnovijoj i najburnijoj historiji Bosne i Hercegovine.

143


Šefko HodžićNavršilo se 14 godina od smrti generala Arifa Pašalića

Simbol odbrane moStara

„Ne znam kako bih mogao da zamislim Bosnu i Hercegovinu bez Ne-retve.“

Ovo je krajem jula 1996. izjavio general Arif Pašalić, legendarni komandant Četvrtog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine. Za njega je dolina Neretve bila politička, vojna i ekonomska arterija Bosne i Hercegovine. Zapravo, bila je simbol odbrane Bosne i Herce-govine.

Nepune dvije godine kasnije, 26. aprila 1998., general Pašalić je, nakon teškog saobraćajnog udesa na magistralnom putu M-17 u Drežnici, automobilom upao u Neretvu i utopio se. Tako je Neretva postala dio njegove sudbine u životu i u smrti.

Nedavno, 26. aprila, članovi porodice, prijatelji i saborci generala Pašalića na prigodan način su obilježili 14-tu godišnjicu njegove smr-ti. Prvo su se okupili u Drežnici, gdje su pred spomenikom koji obilje-žava mjesto njegove pogibije, položili vijence. Potom je Šefkija Džiho govorio o Pašaliću koji je, kako je rekao, bio „organizator, inspirator otpora u Hercegovini, bio naša snaga“.

Džiho je podsjetio da je dženaza Arifu Pašaliću u kasarni „Sjeverni logor“ bila „najveličanstvenija“, jer su „cijeli Mostar, cijela Hercegovi-na“ došli da se oproste od svog komandanta. Tada ga je, kako je rekao, general Rasim Delić, rahmetli, pitao: „Pobogu, Džiho, zar ste ovoliko voljeli generala Pašalića?“

Podsjećanje na generala Pašalića nastavljeno je kraj njegovog me-zara u mostarskim Šehitlucima.

“Ponosan sam što sam poznavao rahmetli Arifa Pašalića koji je bio simbol odbrane Mostara”, kazao je mostarski muftija Seid ef. Smajkić.

144


“S njim sam podijelio mnogo lijepih trenutaka i teških iskušenja. Biti ovdje nad njegovim mezarom uistinu je danas nelagodno s obzirom da se nalazimo u teškom političkom položaju zbog kojeg bi se mi svi, njegovi saborci, trebali stidjeti. Pašalić se nije borio za ovakav Mostar u kojem nam se oduzimaju prava jednakopravnosti. Ne smijemo ni-kad zaboraviti šta je sve general Pašalić dao za Mostar. Na nama je da u miru nastavimo borbu generala i njegovih saboraca za jedinstven Mostar, protiv svih podjela i apetita fašista.”

U ime Udruženja za zaštitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu i Udruženja generala BiH o Pašaliću je govorio i njegov ratni kolega i prijatelj general Jusuf Jašarević. On je kazao kako je nemjerljiv dopri-nos generala Pašalića odbrani Mostara, Neretve, Hercegovine.

“Nešto ga je vuklo u ove krajeve”, kazao je general Jašarević. “Jed-nom je rekao: “Volim Bosnu i Hercegovinu, ali što volim Neretvu!”

Jašarević je kazao kako se general Pašalić borio za istinu i pravdu, te podsjetio na ideale za koje se borila Armija RBiH:

“Mi nismo željeli osvetu, jer nismo osvetnici. Ali, željeli smo zaštitu našeg bića i našeg identiteta. ”

On je dodao kako smo i dalje izloženi napadima, ali da “nemamo mudrosti, iako imamo znanja”.

Arif Pašalić, rahmetli, rođen je u Janjićima kod Zenice 1943. Vojnu akademiju je završio u Zadru, a potom Komandno-štabnu akademiju, kao i Školu za komandni kadar u Beogradu, pa je važio za jednog od od najobrazovanijih oficira u bivšoj JNA. Službovao je u Zagrebu, Bi-haću, Mostaru, Sarajevu.

Imao je čin potpukovnika kada je iz Rajlovca marta 1992. napustio JNA. Narednog mjeseca priključio se braniocima Mostara. U maju 1992. postavljen je za komandanta Samostalnog bataljona Mostar, a 17. no-vembra iste godine za prvog komandanta 4. korpusa Armije RBH.

Iako Zeničanin bio je opčinjen hercegovačkim ratnicima i Herce-govinom, opčinjen Mostarom i Neretvom. Pod njegovom koman-dom prve dvije ratne godine Četvrti korpus je vodio najsudbonosni-je bitke za odbranu Mostara i Hercegovine, i to protiv dva agresora, srpskog i hrvatskog.

145


Odbrana Hercegovine je višeslojna tajna. Posebna je misterija kako je sačuvan najveći dio Mostara i pojas Hercegovine uz Neretvu kad su dva agresora ponegdje bila udaljena svega dva, tri kilometra, a mostarski branioci između njih. Mnogi vjeruju da je upravo Pašalić bio najzaslužniji za uspješnu odbranu glavnog grada Hercegovine. “Da njega nije bilo, ne bi bilo ni slobodnog Mostara”, tvrde mnogi Pa-šalićevi saborci.

Ta nevjerovatna, začuđujuća “formula opstanka Mostara”, stiješ-njenog između dva agresora, krije još jednu misteriju. A to je sarad-nja pripadnika srpskih snaga u Podveležju sa braniocima Mostara u ljeto 1993., za vrijeme najžešćih napada HVO-a na istočni, slobodni dio Mostara. Srpske snage su za novac pružale artiljerijsku podršku 4. korpusu Armije RBiH. Komandant 8. motorizovane nevesinjske briga-de srpske vojske Novica Gušić čak je ponudio Pašaliću 1.200 vojnika da zajedno “oslobode Mostar od ustaša”. Pašalić je tu ponudu odbio s obrazloženjem: “Kad otjeram ustaše, šta ću s vama?”

General Pašalić nije volio da se preuveličava njegova uloga u od-brani Mostara i Hercegovine. Volio je da ističe saborce. Posebno legen-du Midhata Hujdura Hujku, Mirzu Humu, za koga je rekao da je “jedan od najvećih naših boraca svih vremena”, pa Miralema Jugu, Dragana Malkoča, Husu Imamovića i mnoge druge, žive i mrtve, ratnike, bez kojih se ne može pisati historija odbrane Hercegovine i Mostara.

Rado je pričao o srećnoj bici za oslobađanje Sjevernog logora i Bi-jelog Polja 30. juna 1993., kada je, nažalost, poginuo i Hujka. Pričao je i o nesretnim bitkama, u kojima je izgubio dosta boraca. Jedna od njih je ona u Podveležju 1992., kada je Armiju RBiH izdao HVO, a druga iz decembra iste godine, kada su hercegovački ratnici učestvovali u čuvenoj operaciji “Koverat” za deblokadu Sarajeva i u kojoj ih je na desetine poginulo.

Generalu Pašaliću su neki zamjerali što 4. korpus nije uspio da od-brani Stolac i Dubravsku visoravan. On je imao jednostavna, vojnička objašnjenja. Na tom dijelu ratišta dva agresora su se prije i bolje or-ganizovali od nas. U vezi s tim isticao je još nešto što treba “ostaviti kao opomenu mladim generacijama”. A to je da je u Hercegovini, do sukoba sa HVO, oko 4.500 Bošnjaka ratovalo u jedinicama HVO-a. Kad je sukob izbio, neki od njih su završili u logorima, a neki “praznih šaka”,

146


odnosno bez oružja se uključili u 4. korpus Armije RBiH. Iako nije volio da nagađa, ipak bi ponekad postavio pitanje: “A da su ti ljudi odmah stupili u redove Armije BiH?”

Iako je bio školovan oficir, vazduhoplovac, ratnu slavu je stekao na zemlji, komandujući borcima sa vrućeg hercegovačkog kamenja-ra. Ratovao je protiv dva neprijatelja, a ponekad su mu, i bukvalno, o glavi radili i neki iz vlastitog naroda.

Imao je dostojanstveno držanje, što je bilo jedna od njegovih pri-rodnih osobina. U ratu se moglo dogoditi da sve izgubi, pa i život, ali dostojanstvo mu niko nije mogao oduzeti.

Posljednje dvije ratne godine proveo je u Ministarstvu odbrane kao pomoćnik ministra za inspekcijske poslove.

Planirao je da napiše knjigu o borbama za odbranu Hercegovine, Mostara i Neretve. Ali, smrt je bila brža.

Međutim, najvažni-je je ono na šta je Paša-lić bio naročito pono-san – da, zahvaljujući njemu i njegovim sa-borcima, Neretva nije postala granica, nego ono što je oduvijek bila – jedna od najljep-ših bosanskohercego-vačkih rijeka.

Mostar, 16. februara 1993.: Arif Pašalić (lijevo) i Midhad Hujdur Hujka prelaze preko tek otvorenog mosta “Kamenica” (Snimio: Ifet Kapidžić)

147


Sjećanje na mostarsku ratnu legendu Midhada Hujdura

Hujkina posljednja bitkaLegendarni komandant Prve mostarske brigade Midhad Huj-dur Hujka poginuo je prije 19 godina – 30. juna 1993. za vrijeme bitke za oslobađanje Sjevernog logora u Mostaru i Bijelog Polja. Ovim tekstom sjećamo se slavnog mostarskog komandanta i čuvene bitke u kojoj je poginuo.

Kada se 19. septembra 1991. rezervni policajac Midhad Hujdur Hujka javio u Stanicu policije Luka I u Mostara, trebalo je da zaduži pušku. Ali, on je tražio i dobio puškomitraljez. Od tog puškomitraljeza nije se odvajao. Ponio ga je i 13. juna 1993., kada je vođena bitka za Mostar u kojoj je Hujka poginuo.

U odbranu Bosne i Hercegovine uključio se još dok je radio kao kondukter mostarskog Autoprevoza. Žene su ga zvale „kondukter sa lijepim očima“.

Za petnaest mjeseci ratovanja Hujka je izrastao u legendarnog ju-naka i postao jednim od simbola mostarskog i bosanskog otpora.

I prije „zvanične“ agresije na Bosnu i Hercegovinu, Midhad Hujdur Hujka se mjesecima „nosao“ po Hercegovini sa srbijanskim i crnogor-skim rezervistima i Karadžićevim „SAO – policajcima“.

Jednom su ga uhapsili na Buni, ali ga je spasio prijatelj Safet Memić.

Iz predratnog Hujkinog vojevanja valja spomenuti događaj kada je 250 Karadžićevih policajaca krenulo na Mostar. U Dračevicama su ih zaustavili mostarski policajci na čelu sa Hujkom.

Hujka je napustio rezervnu policiju 6. aprila 1992. i u svojoj mahali Luka I počeo da okuplja dobrovoljce. Tada se, zapravo, uključio u Te-

148


ritorijalnu odbranu, odnosno Armiju Bosne i Hercegovine. S njim su bila i njegova braća Jasmin i Mirsad. Hujka je volio da ističe to „oku-pljanje po mahalama“ kao vid organizovanja mostarskih branilaca. Borci, kojima je on komandovao od prvih dana otpora bili su udarna snaga odbrane Mostara.

U Prvoj mostarskoj brigadi, čiji je prvi komandant bio Arif Pašalić, Hujka je komandovao bataljonom koji je imao 1.200 boraca. Kad je Pašalić postavljen za komandanta tek osnovanog Četvrtog koprusa, Hujka je preuzeo komandu Prve mostarske brigade.

U prvoj fazi rata, kada su vođene borbe protiv četnika, Hujka je učestvovao u svim mostarskim bitkama. A najveća je bila ona 11. juna 1992., kada su mostarski borci forsirali Neretvu i istjerali četnike iz istočnog dijela grada i tjerali ih do Podveležja. Hujka je u toj bici vodio svoje borce prema Južnom logoru, koji je oslobođen dva dana kasnije.

Bilo je to vrijeme kada su se u Mostar slijevale rijeke izbjeglih Boš-njaka iz istočne Hercegovine. Hujka se trudio da niko od njih ne osta-ne bez hrane i smještaja.

Onda su izbili sukobi sa HVO. Devetog maja 1993. jedinice HVO na-pale su Komandu 4. korpusa u zgradi Vranice i zarobile dosta mostar-skih boraca i starješina; neke pobili, neke poslali u logore Heliodrom i Dretelj. Za vrijeme te bitke Hujka i najveći dio njegove jedinice nalazio se u istočnom dijelu Mostara.

Bio je to početak žestokih borbi sa HVO koje su, bukvalno, trajale svakog dana i svake noći.

Sabijeni na uskom prostoru u istočnom dijelu Mostara, odsječe-ni sa svih strana četnicima i ekstremistima HVO, mostarski branioci su neviđenom hrabrošću vodili sudbonosne bitke za odbranu ovog dijela grada, posebno u Šantićevoj ulici i na Bulevaru. Hujka i njegovi saborci uporedo su se borili i tajnim kanalima dobavljali oružje u Mo-star.

Nakon majske agresije HVO-a na Mostar i totalne blokade slobod-nog dijela grada i jedinica Četvrtog korpusa, komandant Korpusa Arif Pašalić naređuje Miralemu Jugi, Šerifu Špagi i Draganu Malkoču da

149


pripreme plan deblokade Mostara, odnosno oslobađanja Sjevernog logora i bjelopoljske kotline.

Priprema plana deblokade Mostara i priprema jedinica vršeni su u strogoj tajnosti. Posebna grupa izviđača stalno je provjeravala oba-vještajne podatke. Bitka je planirana bez rezervne varijante – šta ako deblokada ne uspije?

„Nismo ostavili nikakvu mogućnost da nećemo uspjeti“, kaže Šerif Špago. „Jer, to je bila bitka za život desetina hiljada ljudi koji su se na-lazili u okruženju i akcija je morala uspjeti.“

U toj bici života za Mostarce Midhad Hujdur Hujka je komandovao jedinicama koje su imale zadatak da oslobode gradsko jezgro – ka-sarnu Sjeverni logor i poligon kasarne prema Sutini. Dragan Malkoč i Šerif Špago su se nalazili u sklopu komandne grupe koja je vodila akciju oslobađanja Vrapčića i bjelopoljske kotline.

Oružja i municije su imali – koliko su imali. Dragocjena im je bila municija koju su Hećim Demirović i njegova grupa u Mostar dopre-mili na konjima iz Bjelimića, preko nevesinjske, četničke teritorije. Mo-starci su imali i svoje „tajno oružje“ –„ bosanski lonac“, koji su u nevolji konstruisali mostarski stručnjaci za oružje.

Pašalić je izado zapovijest da bitka počne 30. juna 1993. u tri sata ujutro. Hujka je odredio da tri ispaljena hica iz „bosanskog lonca“ budu signal za početak napada na Sjeverni logor.

Za svoje komandno mjesto Hujka je odredio zgradu uz ogradu Sjevernog logora.

Bilo je tačno tri sata ujutro 30. juna 1993. kada su na Sjeverni logor ispaljena tri „bosanska lonca“. Eksplodirao je samo jedan. Zabuna je trajala kratko. Jer, Hujka je izdao naredbu da se krene u juriš. Hujkine jedinice su brzo oslobodile najveći dio Sjevernog logora. Ali, Zapo-vjedništvo HVO u logoru se još držalo, iako se nalazilo u okruženju jedinica Četvrtog korpusa. Mrtvih i ranjenih bilo je na obje strane.

Da bi i zgrada Zapovjedništva HVO u Sjevernom logoru bila oslo-bođena, valjalo je uvesti pojačanje. Zato je Hujka naredio da u Sje-verni logor stignu novi borci. Zatim je, zajedno sa Esadom Humom,

150


preskočio ogradu logora kako bi na licu mjesta komandovao zauzi-manjem Zapovjedništva HVO.

Oko njih su odjekivale granate. Zalijegali su, pa se dizali i trčali pre-ko čistine. Ali, Hujku je zauvijek zaustavila jedna granata, a Humo je teško ranjen.

Hujkini borci su oslobodili cijeli Sjeverni logor, a oslobođeno je i Bijelo Polje. Nažalost, Hujka nije doživio ljepotu ove pobjede, koju mogu i znaju da dožive samo pravi ratnici.

Hujkina smrt u zoru 30. juna 1993. pomutila je Mostarcima ljepotu te blistave pobjede u njihovoj „bici života“.

Dva dana kasnije Midhad Hujdur Hujka je ukopan na Šehitlucima, kraj velikog broja svojih saboraca.

Midhad Hujdur Hujka je rođen u Mostaru 1953. Njegov otac Hu-snija i Majka Bahrija rano su umrli i nisu doživjeli da u borbu ispraćaju svoja tri sana, nisu doživjeli slavu svog Midhada, niti njegovu smrt. Iza Hujke su ostali supruga Ramiza i kćerke Elvina, Edita i Enita.

Posthumno je odlikovan “Ordenom heroja oslobodilačkog rata” i proizveden u čin generala.

Oslobođenje, 4. 3. 1996.

151


Uz 20-tu godišnjicu pogibije Safeta Hadžića

OrganizatOr Odbrane Sarajeva

Safet Hadžić je bio predsjednik Kriznog štaba sarajevske regije kada je 18. aprila 1992. poginuo nadomak vogošćanskog Pretisa. Iako je, dakle, bio prvi čovjek od-brane našeg glavnog grada i njegove šire regije, poginuo je kao obični borac.

Veličina Safeta Hadžića, međutim, nije samo u njehovoj herojskoj pogibiji na po-četku rata, nego u onom što je uradio na pripremi odbrane Sarajeva i naše zemlje. A uradio je mnogo i zato mu pripada jedno od ključnih mjesta u historiji naše oslobo-dilačke borbe.

Njegova životna priča slična je priči Safeta Zajke. Rođen je na po-dručju opštine Rudo, u selu Strgačina 1952. Završio je metalostrugar-ski zanat i radio u preduzeću Vodovod. Rano mu je umro otac Nezir i dvadesetogodišnji Safet je preuzeo brigu o porodici. Možda je to bilo presudno da rano sazrije i da rano stekne jasnu viziju svijeta.

Safet Hadžić je u posljednje dvije godine života neumorno dje-lovao na dva kolosijeka: kao aktivista SDA borio se za demokratiju i afirmaciju bošnjačkog naroda, a kao jedan od prvih ljudi Patriotske lige, koju je osnovala SDA, pripremao je bošnjački narod za odbranu Bosne, nad kojom su se nadvijali crni oblaci.

Safet Hadžić je okupljao oficire koji su 1991. godine bježali iz bivše JNA i uključivao ih u PL. U okviru Kriznog štaba sarajevske regije, sa njim na čelu, djelovala je jaka grupa PL koja je izradila plan odbrane Sarajeva i sarajevske regije. Njihov rad je koordinirao Safet Hadžić koji je 2. decembra 1991. u Hrasnici, u kući Hasije i Kasima Ibrahimovića,

152


organizovao tajni sastanak predsjednika Izetbegovića sa ovom gru-pom. Tada je predsjednik Izetbegović prihvatio plan odbrane Saraje-va i naše zemlje koji mu je, u ime grupe PL-a, izložio Sefer Halilović. U daljnjem radu PL, sve do četničke agresije na našu zemlju, Safet Had-žić je imao jednu od najvažnijih uloga u sarajevskoj regiji.

U njegovoj kući je bio postavljen centar veza preko kojeg je Hadžić primao i izdavao naređenja uoči prvih dana rata. Uporedo je primao nove članove u PL, raspoređivao ih, dijelio zadatke, brinuo se o njima, naoružavao narod i vodio političku borbu sa bivšom JNA i SDS i to tako dobro da je nadmudrivao i jugogenerale, a i čelnike SDS-a, pa je Momčila Krajišnika ostavljao bez teksta.

Nekoliko dana prije srbocrnogorske agresije na našu zemlju, Sa-fet Hadžić je, vozeći ratnu opremu, bio uhapšen na Ilidži. Isljednike je tako tuširao odgovorima, da su ga nakon devet sati ispitivanja oslo-bodili. Više su vjerovali njegovim riječima nego svojim očima.

Šira javnost ne zna da je Safet Hadžić bio ključni čovjek za postav-ljanje kontrabarikada koje su bile odgovor na one prve četničke ba-rikade u našem glavnom gradu 2. marta 1992. Inače, imao je i veliki krug prijatelja patriota, i onih s kojim je radio javno, i onih s kojim je radio ilegalno. Imao je i svoj mali, neformalni, operativni štab od ne-koliko ljudi koji su mu bili više od saradnika. To su Suljo Kapidžija, koji je bio uz njega i kada je poginuo, pa Safet i Rahim Baltić, Suad Berbić, Ismet Čengić, Ševkija Okerić i još neki.

Posljednji put Safet Hadžić, posredstvom svog centra veze, izda-vao je naređenja 18. aprila 1992. Mustafi Zebi i Vahidu Ahmetspahiću je naredio da sa četom krenu prema Pretisu i zaštite ga od četnika. Po-sljednje naređenje izdao je Nusretu Prljači da sa elitnom grupom PL krene prema Pretisu. S tom grupom krenuo je i on. Tada je posljednji put vidio svoju majku Semizu, suprugu Džemilu i djecu Almiru, Nezira i Amelu. Još ranije ih je pripremio da mu se može dogoditi ono što mu se na kapiji Pretisa i dogodilo. Sa svojim saborcima upao je u zasjedu. Četnički rafal ga je pokosio.

Posthumno je odlikovan “Ordenom heroja oslobodilačkog rata” i proizveden u čin generala

Oslobođenje, 3. 3. 1996..

153


Dvije decenije od pogibije Mehdina Hodžića Senada

Crni labudDesetog maja ove godine navršile su se dvije decenije od pogibije heroja našeg odbrambeno-oslobodilačkog rata Mehdina Hodžića Senada. Bio je jedan od prvaka Patriotske lige tu-zlanske regije. Početkom agresije na našu zemlju vodio je jedinicu koja se istakla hrabrošću u odbrani Teočaka i slobodne teritorije Zvornika, a na-kon njegove pogibije, pod nazivom „Crni labudovi“, u borbima širom naše zemlje.

Dok je, kao policajac, prije agresije na našu zemlju, radio u Splitu, Mehdin Hodžić Senad (rođen 1957. u Šićkom Brodu, Tuzla), tragao je za crnim labudom. Težio je, dakle, za nečim što je posebno, rijetko i lijepo.

Sredinom 1991. Hodžić je predosjetio oluju koja se sprema u Bosni i Hercegovini,i napustio Split, vratio se u rodnu Tuzlu, uključio u Patri-otsku ligu i uzeo konspirativno ime Senad. Atletski građen, pun snage koju je oplemenio borilačkim vještinama, Mehdin se u tuzlanskom kraju svim žarom posvetio formiranju specijalnih jedinica PL-a, radeći i na njihovom naoružavanju. U Regionalnom štabu tajne Patriotske Lige Tuzla bio je pomoćnik komandanta Vahida Karavelića za obavje-štajne poslove. Tu dužnost je obavljao i kada je Karavelić postavljen za komandanta Regionalnog štaba TO Tuzla, aprila 1992.

Poslije pada Bijeljine početkom aprila 1992., Mehdin Hodžić i Hase Tirić, sa dobro naoružanom jedinicom, dolaze na područje Sapne i Te-

154


očaka u namjeri da odatle krenu u pomoć Almiru Ništoviću koji je sa grupom boraca branio Kula Grad kod Zvornika, te da, onda, mobilišu narod tog kraja. Do Kule – Grada nisu stigli, ali su se u Nezuku sastali sa kapetanom Hajrudinom Mešićem i njegovim borcima iz Teočaka.

Tada su njih trojica formirali zajedničku komandu. Komandant je bio Mehdin Hodžić Senad, zamjenik Hajrudin Mešić i pomoćnik Hase Tirić. Narednih dana su vodili žestoke bitke sa četnicima na širokom prostoru Teočaka, Sapne, Nezuka, Vitnice, Međeđe. Miniranjem brane u Đulićima i prijetnjom da će je dići u vazduh, Senad je uspio da zau-stavi prodor četnika tenkovima iz Karakaja prema Đulićima. Nažalost, rukovodstvo Đulića i Klisa, dva dana kasnije, potpisalo je lojalnost čet-ničkoj vlasti. Četnici stižu odmah u ova sela i vrše pokolj Bošnjaka.

Jedinica pod Hodžićevom komandom tada je prodrla ka selima Zaselak i Nezuk. Međutim, četnici su doveli jake snage kako bi uni-štili ovu jedinicu. I zato su narednih dana borci kojim je komandovao Mehdin Hodžić vodili više bitaka na život i smrt. Jer, ova je teritorija bila u potpunom okruženju.

Ali, ratnici koje su vodili Mehdin Hodžić, Hajrudin Mešić i Hase Tirić, uspjeli da odbiju nekoliko neprijateljskih napada, a zatim i da oslobo-de više sela, te naoružaju nove borce koji su im pristizali.

Mladićeve i Karadžićeve snage su 5. maja 1992. izvršili masakr u selu Kobilići. Pobili su 17 Bošnjaka i njihove leševe poredali u obliku polumjeseca i zvijezde. Ali, istog dana u selo je stigao Senad Hodžić sa saborcima i poslije višesatne borbe, otjerao četnike i spasio preživjele mještane.

Posljednja dva dana Mehdinovog života protekli su, takođe, u bor-bama. U tim bitkama Senad je pokazao nevjerovatnu hrabrost, pri-sebnost, odigravši značajnu ulogu u odbrani zvorničke i teočanske enklave.

Borci Mehdina Hodžića, Hajrudina Mešića i Haseta Tirića 9. maja 1992. u paklenoj bici oslobađaju jako četničko uporište Baljkovicu. Međutim, u bici je teže ranjen kapetan Hajrudin Mešić.

Narednog dana, 10. maja, četnici kreću u opšti napad na Teočak, Sapnu i Nezuk. A glavna bitka je vođena za selo Zaselak u kome su

155


se nalazili Komanda i borci Mehdina Hodžića. U jednoj šumi bili su smješteni ranjenici i izbjeglo stanovništvo. Na početku bitke teže je ranjen i Hase Tirić, koji se, potom, zajedno sa kapetanom Hajrom, lije-čio u poljskoj bolnici u šumi. Na ratištu je sa borcima, tako, ostao samo komandant Mehdin Hodžić Senad. A četnici su napadali sa desetak tenkova i transportera. Obruč oko Hodžićevih boraca, stanovništva i ranjenika, se stezao. Četnici su megafonom pozivali borce da se pre-daju.

Ulazeći dublje u selo, četnici nisu znali da su, zapravo, upali u klop-ku koju im je pripremio Mehdin Hodžić. Tada su se začule naše „ose“ i nekoliko četničkih tenkova je izgorjelo. Mehdin je, potom, naredio kontranapad i razbili su četnike. Zaplijenili su i prvi tenk i prvu samo-hotku. Tako je, zahvaljujući Mehdinu Hodžiću i njegovim saborcima, prvi put sačuvan narod ovog kraja i odbranjena slobodna teritorija Teočaka i Zvornika.

Nažalost, u smiraj bitke poginuo je i junak Mehdin Hodžić Senad. Četnički snajperista pogodio ga je u srce. Bilo je to u predvečerje 10. maja 1992. u selu Zaselak. Isto veče ukopan je na mjestu gdje je i po-ginuo.

Mehdin Hodžić je kao komandant jedinice imao tajni naziv „ka-petan Labud“. Kada je poginuo, Hase Tirić je preuzeo komandu nad jedinicom koju je osnovao Mehdin Hodžić. On i njegovi borci su, kao uspomenu na svog komandanta, toj jedinici dali naziv „Crni labudovi“.

Mehdin Hodžić je posthumno odlikovan “Ordenom heroja oslobo-dilačkog rata” i proizveden u čin generala.

Oslobođenje, 7. 3. 1996.

156


Sjećanje na heroje odbrane Sarajeva Safeta Zajku i Envera Šehovića

NapoleoN i Đap sa ŽučiProtekle su dvije decenije od naslavnijih bitaka koje su 1992. vođene za odbranu Sara-jeva – Pofalićke bitke i bitki za Žuč. Slavlja povodom jubileja Pofalićke i Bitke Orlić na Žuči već su održana 16. maja, odnosno 8. juna. U decembru ove godine biće obilježene i bitke za najpoznatije kote na Žuči – Vis, Golo brdo i kotu 850, te Mijatovića stranu. Te slavne bitke za Pofaliće i Žuč vodili su, uz povremenu pomoć i drugih sarajevskih jedinica, borci Pofalića, Velešića, Boljakovog i Buća Potoka, Sokolja i Vogošće. Zbog hrabrosti i blistavih pobjeda, nakon kojih je slobodna teritorija našeg glavnog grada udvostručena, još u ratu su nazvani “vanzemaljcima”.

Nažalost, na Žuči je poginulo više stotina ovih slavnih, hrabrih ratnika. Poginula su i dvojica njihovih komandanata, heroja odbrane Sarajeva – Safet Zajko i Enver Še-hović. Zajko je poginuo 17. juna, a Šehović četrdeset dana kasnije – 27. jula 1993. godine. Sjećanjem na Safeta Zajku i Envera Šehovića, želimo da damo doprinos obi-lježavanju čuvenih bitaka za Pofaliće i Žuč, te 19-te godišnjice pogibije ova dva slavna komandanta.

Kad Enver i ja pogledamo odavde, sa Žuči, sve ono što su naši borci zajedno sa združenim vogošćanskim odredima oslobodili, čini nam se da smo dvostruko uvećali slobodnu sarajevsku teritoriju.

Ovo je rekao Safet Zajko kada smo dočekivali Novu 1993. godinu među njegovim borcima na ovom legendarnom brdu. A prva ratna godina bila je godina njihovih velikih pobjeda. Obojica, i Zajko i Še-hović, su već bili slavni, legendarni komandanti. I to samo za osam mjeseci. Naravno, oni će bitke na Žuči nastaviti i kasnije, sve do 17. juna 1993. godine kada je poginuo Zajko i 27. jula iste godine kada je poginuo Šehović.

Bila je sretna okolnost da su se na čelu tih mudrih i hrabrih ratnika Prve mehanizovane i Druge motorizovane, koji su najzaslužniji za oslobađanje Žuči, našli baš njih dvojica - Šehović i Zajko. Njihovi borci i starješine su besprijekorno izvršavali zadatke, zadivljujuće su se sna-

157


lazili na terenu i, kao kruna svega, oslobađali, i to odozdo, stopu po stopu zlatne sarajevske zemlje na sada već legendarnoj Žuči.

Njihove jedinice su bile komšije na terenu, a njihove komande, baš komšijske, udaljene jedna od druge stotinjak metara. Zato su i njih dvojica gotovo svakog dana bili zajedno i na Žuči, i u komandama. Ta-kođer su redovno odlazili na sastanke i kod predsjednika Izetbegovi-ća i tako učestvovali u donošenju ključnih odluka za odbranu zemlje.

Idealno su se slagali, jer su bili potpuno različiti. Zajko je tipičan primjer komandanta, bolje reći epskog junaka, koji je iznikao iz naro-da. A Šehović je, opet, lik legendarnog komandanta, koji je izrastao iz reda školovanih oficira. Doduše, i Zajko je završio školu rezervnih oficira u bivšoj JNA, i to kao najbolji u klasi i imao je čin rezervnog kapetana. Ipak,završio je metalski zanat i radio je u preduzeću Zrak.

Zajko se već 1991.godine uključio u ilegalni rad PL. On je stajao na čelu nekoliko stotina patriota Sokolja, Boljakovog i Buća Poto-ka, koji su se 2. januara 1992. postrojili pred džamijom u Boljako-vom Potoku. U tom stroju su bili kasnije hrabri ratnici, kao rahmetli Smajo Šikalo, pa Sejo Čardaklija, braća Spahići i mnogi drugi. To će biti i okosnica brigade, kojom će kasnije, sve do smrti, komando-vati Safet Zajko.

Žuč, marta 1993.: Predsjednik Alija Izetbegović na Žuči. Desno od njega Safet Zajko, lijevo Enver Šehović (Snimio: Kemal Hadžić)

158


Neporedno pred agresiju i prvih dana agresije njemu i njegovim saborcima priključiće se oficiri koji će bježati iz bivše JNA: britki i hra-bri Safet Isović, srce brigade, pa odmjereni i mudri Huso Imamović, Salko Muraspahić, te još neki. Ipak, neprikosnoveni autoritet Druge motorizovane bio je njezin komandant - Safet Zajko. Jedna od prvih velikih pobjeda boraca, kojima je komandovao Safet Zajko, bila je blokada i oslobođenje kasarne Jusuf Džonlić. Tada sam ga upoznao. Nosio je automatsku pušku, blok, a na sebi je imao odjeću koja je više podsjećala na narodnu nošnju. Tada je bio nepoznat široj javnosti. A već je bio neprikosnoveni komandant boraca u podnožju Žuči.

Enver Šehović je imao je drugačiji ratnički početak. Kao mlad po-ručnik, zadužen za vojnu muziku u kasarni Maršal Tito u Sarajevu, na-mjeravao je da se 5. i 6. aprila 1992., s kompletnom vojnom muzikom priključi narodu koji je protestovao pred Skupštinom. Zbog toga je dobio malo zatvora. Ipak, sa svojim prijateljom Alijom Ismetom, u aprilu, bježi iz kasarne i priključuje se braniocima Sarajeva. Prvi ratni zadatak mu je bio da blokira svoju dojučerašnju kasarnu.

U Pofalićkoj bici susrest će se sudbine Safeta Zajke i Envera Šeho-vića. I od tada će neprekidno ratovati zajedno ili jedan kraj drugog komandujući svojim jedinicama. Početkom jula 1992. obojica će biti postavljeni za komandante brigada. Poručnik Šehović je komando-vao 13-tom, a Zajko 15-tom brigadom. Od 1.septembra 1992. te će brigade promijeniti nazive u Prvu mehanizovanu i Drugu motorizo-vanu, ali komandanti će ostati isti. Borci ovih brigada, na čelu sa svo-jim slavnim komandantima, izvojevaće nekoliko blistavih pobjeda na Žuči. Poslije one prve, čuvene bitke 8. juna 1992.godine, slijediće decembarska niska velikih bitaka i velikih pobjeda za čuvene kote na Žuči - Vis, Kotu 850 i Golo brdo.

Safet Zajko je i u ratu ostao dosljedan ilegali i konspiraciji iz vreme-na PL. Pripremao je operacije sa najbližim saradnicima krijući i od sebe, kako bi govorio. Zato su njegovi borci izvodili munjevite akcije i posti-zali munjevite pobjede. Bili su to, zapravo, diverzantske akcije. Za manje od jednog sata njegovi vitezovi su oslobodili i Vis i Mijatovića stranu.

Zajko je, također, zahtijevao od svojih boraca da naliježu na leđa četnicima. “Oni ne vole našu blizinu”, govorio je. Tako su se borci Druge motorizovane brigade polahko primicali, a četnici uzmicali i kad borbi

159


nije bilo. četnici su se čak povlačili i u kasarni Nedžarići, prepuštajući Zajkinim borcima dio kruga kasarne. Diverzijama i stalnim pritiskom, njegovi borci su mnogo belaja zadavali četnicima i u kasarni u Rajlovcu.

Zajko je maštao da oslobodi obje kasarne, posebno onu u Raj-lovcu. Imam dosta oficira iz ove kasarne, pa im se žuri da se vrate na posao, govorio je u šali. Nažalost, oslobođenja ovih kasarni poslije Dejtonskog sporazuma nisu dočekali ni bivši oficiri iz Rajlovca: Isović, Imamović i još neki.

Dok je Zajko, koji je imao 33 godine kad je izbio rat, nastupao do-nekle oprezno, 25-godišnji Enver Šehović je ratovao - prsa u prsa. Cilj mu je bio da potuče neprijatelja i zato su njegovo bitke trajale i po više dana. Npr, za Golo brdo čak četiri dana. Javno je najavio bitku za Vogošću početkom 1993. Sad se zna da je to imalo efekta i da su četnici, u strahu, već bili otpisali ovaj dio Sarajeva. Ali, naši nisu ušli u Vogošću, jer je pucala prva linija u Doglodima i Azićima, pa je dio snaga na Žuči prebačen na ovaj pravac. Šehović je tada nekoliko dana komandovao svojim borcima na ovom pravcu odakle je neočekivano zaprijetila velika opasnost Sarajevu. Na taj pravac dio snaga je preba-cio i Zajko, a njegovi artiljerci uništili su nekoliko četničkih tenkova, što je presudno uticalo na zaustavljanje neprijateljske ofanzive.

Zajko je volio da ide sa borcima u diverzije, a Šehović da koman-duje i djejstvuje iz ZIS-a. Ni jedan ni drugi se nisu čuvali. Obojica su komandovali u blizini prve linije i danonoćno bili na ratištu ili u ko-mandama. Ponekad bi ih od premora hvatao san u hodu. Šehović je, čekajući da se digne magla i da otpočne bitka za Vogošću, slatko zaspao na smrznutoj zemlji, a po njemu je padao snijeg. A kada su Zajko, Šehović, Ajandžić i Osman Džamalija otišli u posjetu ranjenom Ismetu Hadžiću, Zajko je od premora izgubio svijest. Kada su ga ljekari vratili u život, rekao je: “Kako sam slatko spavao.” I otišao je na Žuč.

Komandant Prvog korpusa Mustafa Hajrulahović Talijan Zajku je, zbog njegovih ratnih uspjeha, posebno na Žuči, upoređivao sa samoniklim vi-jetnamskim generalom Đapom, a saborci su Šehovića, takođe zbog bli-stavih pobjeda na Žuči i malog rasta, upoređivali sa Napoleonom.

Smrti se nisu plašili. Uostalom kao i njihovi borci. Djeluje goto-vo nestvarno, ali na Žuči sam prve dvije godine vidio samo pet, šest boraca kako im blijede usne i kako se plaše dok isčekuju bitku ili u

160


toku bitke. Takvo je bilo to vrijeme. Uoči bitke za Perivoj, 20.decem-bra 1992.godine, gledajući kako diverzanti Juke Gojaka počinju bitku, Šehović je rekao: “Ovdje je šansa da se preživi svega 20 odsto.” To je rekao mirno, kao da se na njega ne odnosi. A oko nas je od granata i metaka svih kalibara gorjela zemlja.

Šehovića su rijetko uspijevali utjerati u kakav rov dok je koman-dovao. Vjerovao je da će preživjeti i da će ići u lov. Zajko je, opet, očekivao smrt.

“Smrt je teška, ali je časno poginuti za Bosnu”, rekao je u onoj novogodišnjoj noći 1993. dok smo bili na Žuči.

Zajkinoj smrti prethodila je pogibija njegovog prijatelja i duše Druge motorizovane Safeta Isovića. Zajko je teško primio smrt svog odanog i sposobnog saborca. Isović je poginuo 12. juna 1993. godi-ne kada je oslobađana Mijatovića strana, a Zajko pet dana kasnije, 17. juna, također na Mijatovića strani. Išao je na izviđanje zajedno sa Asimom Džambasovićem, Ibrom Derviševićem i Alijom Ismetom. Završili su izviđanje i krenuli nazad.

Ali, Zajku je pozvala smrt i on je rekao Džambasoviću da se vrate na osmatračnicu i još nešto vide. Dok su ponovo osmatrao teren, čet-nički snajperista ga je uhvatio na nišan. Odmah je izdahnuo. Bez riječi.

Šehović je bliskost smrti osjetio dan uoči pogibije. Sanjao je ružan san i protumačio ga da bi mogao poginuti. I na dan pogibije se tako-đer osjećao čudno, predosjećajući smrt. I poginuo je 27 jula 1993., a zajedno sa njima i braća Panjeta – Zahir i Esad, te Zlatko Kalamujić. Našla ga je granata na otvorenom na Žuči, dok je komandovao od-branom Golog brda. Dakle, poginuo je tačno 40 dana poslije Zajke.

Njihovom pogibijom glavna ratna priča o Žuči je završena. Za-jedno su ratovali, zajedno oslobađali zemlju, zajedno postali slavni, u kratkom razmaku otišli u legendu i jedan kraj drugog, sada i zauvi-jek, leže u mezarju Ali-pašine džamije u Sarajevu.

Posthumno su obojica odlikovani “Orednom heroja oslobodilač-kog rata”. Zajko je posthumno proizveden i u čin generala. Šehoviću je određen čin brigadira, ali njegova porodica, u znak nezadovoljstva i revolta, nikad nije primila taj čin.

Šefko Hodžić

161


Planovi Ministarstva za boračka pitanja Kantona Sarajevo

MeMorijalni centar na Žuči – za tri godine

Na Žuči su u minulom ratu vođene najsudbonosnije, najsrećnije, ali i najtragičnije bitke za odbranu našeg glavnog grada i Bosne i Her-cegovine. Nakon što su 16. maju 1992. učestvovali u čuvenoj bici za oslobođenje Pofalića, pa dvadesetak dana kasnije – 8. juna ovladali najvišim vrhom na Žuči – Orlićem, a potom u decembru iste godine u nizu blistavih pobjeda oslobodili još tri važne kote – Vis, Golo brdo i slavnu kotu 850, ratnici na Žuči su postali simboli hrabrih, časnih bo-raca Armije RBiH koji ne samo da brane, nego i oslobađaju zemlju i - nazvani su „vanzemaljcima“.

U to vrijeme bili su najslavniji ratnici u svijetu, a „njihova“ Žuč naj-poznatije brdo na kugli zemaljskoj. Najuglednije ličnosti naše zemlje krajem 1992. i početkom 1993. godine odlazili su na Žuč da se po-klone ovim ratnicima i slikaju se s njima. Jer, u to vrijeme doći među ratnike na Žuči bio je vrhunac hrabrosti i „ratne slave“ svakog ko je nešto značio u državi.

Na Žuči je poginulo više stotina znanih i neznanih junaka. Među njima i dva najpoznatija sarajevska komandanta brigada Safet Zajko i Enver Šehović, pa plejada drugih slavnih ratnika: Safet Isović, Salko Muraspahić, Remzija Vejo, Hakija Mršo, Fehim Agić Aga, Fadila Odža-ković Žuta, Ejub Delalić, Hamdo Radonja, Fikret Kavazović Roki, Smajo Šikalo, Sejo Spahić, Zahir Panjeta i njegov brat Cero, Šaban Panjeta, Rudo Tomić,Rasim Kelemiš Dida, Dubravko Anđelić, Mujo Šejto, Fikret Kobiljak Gagi, Zijo Kajmović i mnogi drugi.

U decembru 1992. Žuč je postala metafora odbrane Sarajeva i Bo-sne i Hercegovine i od tada su ove bitke po značaju upoređivane sa Bitkom na Sutjesci u Drugom svjetskom ratu. U predahu jedne od tih bitaka rođena je i ideja da poslije rata „na Žuči, kao na Sutjesci“, izgradi-

162


mo Memorijalni kompleks sa muzejom, spomenikom itd, a Enver Šeho-vić je smatrao da „ćemo Ibru Derviševića postaviti za prvog direktora“.

Odmah nakon rata pravljeni su planovi o izgradnji memorijalnog spomen - kompleksa na Žuči. Za deset godina ipak se nešto uradilo. Ministarstvo za boračka pitanja kantona Sarajevo 2005. godine je već imalo jasnu sliku šta bi budući memorijalni centar na Žuči trebalo da ima. Ovo ministarstvo je 20. maja 2005., odnosno u vrijeme izrade pla-na razvoja Kantona Sarajevo, uputilo dopis Zavodu za planiranje ra-zvoja KS tražeći od njega da planira i izgradnju memorijalnog centra Žuč. U dopisu je navedeno da će memorijalni centar Žuč imati: muzej genocida nad Bošnjacima, galerijski prostor gdje će umjetnici moći izlagati svoje radove, biblioteku, sale za video projekcije i časove isto-rije, radni prostor, posebno spomeničko obilježje bitke za Čuč na ko-jem će biti ugravirani nazivi jedinica koje su oslobodile i branile Žuč, grobna mjesta branilaca Žiči (koja su već obilježena), rute i mjesta za časove istorije u prirodi, panoramski prikaz opsade i odbrane Saraje-va, kao i druge sadržaje koji će biti ukomponovani u ovaj ambijent.

Naredne godine, 23. marta 2006., Skupština kantona Sarajevo je usvojila projekat „Opsada Sarajeva 1992. – 1995. godine“, u okviru ko-jeg je deset potprojekata: oilježavanja značajnih događaja i ličnosti iz perioda odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992. – 1995., izgradnja centralnog spomen obilježja poginulim branaiteljima opkoljenog Sa-rajeva, Izgradnja spomen obilježja djeci opkoljengo Sarajeva, sanacija tunela D – B, „Igmanski put spasa“, obilježavanje vatrenih tačaka opsa-de i odbrane Sarajeva, obilježavanja mjesta većih stradanja u Sarajevu, izgradnja memorijalnog centra „Žuč“, potprojekat „Pisana riječ u funkciji da se ne zaboravi 1992. – 1995.“ i sanacija mosta na rijeci Željeznici.

Neki od ovih potprojekata su završeni. Urađen je kalendar obilje-žvanja značajnih događaja i ličnosti, podignut spomenik ubijenoj dje-ci opkoljenog Sarajeva, saniran je i ratni most na Željeznici. Takođe je prije nekoliko godina u Sarajevu „ružama“ obilježeno 100 mjesta gdje su agresorske granate ubile mnoge Sarajlije a u maju je počela nji-hova sanacija. Za taj posao Ministarstvo za boračka pitanja Kantona Sarajevo ovlastilo je Fond memorijala Kantona Sarajevo.

„Naš stav je da treba obilježiti sva mjesta gdje su poginula tri i više Sarajlija“, kaže Osman Smajlović, pomoćnik ministra za boračka pitanja

163


Kantona Sarajevo. „Takođe vršimo i reviziju, odnosno dopunu, datuma i ličnosti koje treba obilježiti. Zapravo, realizacijom svih ovih projekta želimo Sarajevo kompletno proglasiti gradom muzejom, čime bismo zauvijek kazali da je samo jedna istina i da naše buduće generacije zna-ju šta se dešavalo na ovim prostorima u toku četiri godine rata.”

Ali, vratimo se glavnoj temi ove priče – izgradnji Memorijalnog centra na Žuči. Za proteklih šest godina urađene su neke važne stvari u pripremi realizaciji ovog projekta. Pije svega, određena je lokacija od 7.000 kvadratnih metara i regilisani imovinsko-pravni odnosi.

U maju ove godine Ministarstvo za boračka pitanja Kantona Sara-jevu, na poticaj bivšeg ministra generala dr. Nedžada Ajnadžića, ubr-zalo je poslove u vezi sa realizacijom projekta izgradnje memorijala na Žuči. Ovo ministarstvo je 15. maja 2012. dalo saglasnost Fondu memorijala Kantona Sarajevo za realizaciju izgradnje memorijalnog centra Žuč. A 23. maja u Fondu Memorijala je održan konsultativni sastanak čelnih ljudi Općine Novi Grad, Zavoda za planiranje Kantona Sarajevo, Zavoda za izgradnju KS, Ministarstva prostornog uređenja KS i Ministarstva za boračka pitanja KS u vezi sa izradom i odabirom najboljeg idejnog rješenja za izgradnju memorijalnog centra „Žuč“.

„Sve ove institucije će učestvovati u izgradnji Memorijalnog centra Žuč“, kaže Osman Smajlović. „A prvi potez je raspisivanje javnog kon-kursa za idejno rješenje memorijala „Žuč“.

Brigadir Šaćir Hrustemović iz Ministarstva za boračka pitanja Kan-tona Sarajevo u posljednje je vrijeme bio naročito angažovan na pripremama izgradnje memorijalnog centra „Žuč“. Prema njegovim riječima, do kraja ove godine bi trebalo da dobijemo idejno rješenje memorijalnog centra „Žuč“, a kamen temeljac bi trebalo postaviti naj-dalje 8. juna naredne godine.

Smajlović i Hrustemović procjenjuju da bi Memorijalni centar „Žuč“ trebalo da bude završen za tri godine.

Dakle, sve je izvjesnije da će ratni snovi „vanzemaljaca“ sa Žuči o izgradnji spomenika u čast njihovih veličanstvenih pobjeda, ali i stra-danja, biti i ostvareni.

Š. H.

164

KORAK broj 27Međunarodni odnosi

Fariba Farshidi

„ArApsko proljeće“ ili „islAmsko buđenje“

„Arapsko proljeće“ je naziv koji su arapski i zapadni mediji dali do-gađajima na Bliskom istoku kako bi zasjenili izraz „Islamsko buđenje“. Ali, šta je ishodište ovog naziva? Kakva je bila njegova primjena u prošlosti i kakvu je imao sudbinu? I da li će ta sudbina biti ponovljena i u revolucijama naroda regije? Ovo su pitanja na koja želimo dati od-govor. Naravno, uz podsjećanje na gorka iskustva „proljeća“ istočne Evrope (bolje rečeno, Istočnog bloka).

„budimpeštansko proljeće“Smrću Jozefa Staljina (1878.–1953.) krvožednog sovjetskog lide-

ra u Sovjetskom Savezu i zemljama istočne Evrope, kojima je nakon Drugog svjetskog rata nametnut komunistički režim, pokrenuo se talas nade. Prvi talas narodnog protesta buknuo je u Poljskoj, gdje je 21. oktobra 1956. godine na vlast vraćen reformatorski lider Vladislav Gomulka.

Dva dana kasnije stanovnici Budimpešte, glavnog grada Mađar-ske, pokrenuli su velike demonstracije protiv komunističke vladavine Erne Geroa, marionete Sovjetskog Saveza, koji je naredio da se otvo-ri vatra na demonstrante. Velike narodne demonstracije brzo su se pretvorile u opći ustanak i revoltirani i izmučeni narod je uništio sve simbole komunističke vladavine. Mađari su zatražili vraćanje bivšeg premijera Imre Nađa (7. juni 1896. – 16. juni 1958.), koji je bio umjereni komunista i koji je zbog preranog otkrivanja Staljinovih zločina smije-njen sa funkcije 1955. godine.

Okupatorska sovjetska armija se 27. oktobra povukla iz ovog grada. Jurij Andropov, tadašnji ambasador Sovjetskog saveza u

165

KORAK broj 27 Međunarodni odnosi

Mađarskoj i istinski vladar ove zemlje, složio se sa povratkom Imre Nađa na vlast. Imre Nađ je veoma brzo, pod utjecajem općeg za-nosa, formirao koalicionu vladu i obznanio izlazak Mađarske iz Varšavskog pakta. Također, zvaničnici vlade su naredili uklanjanje bodljikave žice na granici sa Austrijom (jedinim susjedom Mađar-ske izvan Istočnog bloka). Ove postupke mađarske Vlade Sovjetski savez nije mogao podnijeti, pa se 4. novembra 1996. Crvena ar-mija vratila u Budimpeštu i, nakon okupacije grada, nemilosrdno se obračunala sa pobunjenicima. Sukobi sa sovjetskom okupator-skom silom okončani su smrću 200 hiljada Mađara i progonom desetina hiljada u sibirske logore. Oko 160 hiljada ih je prebjeglo u zapadne zemlje. „Budimpeštansko proljeće“ trajalo je samo tri-naest dana.

Tokom ustanka stanovnika Budimpešte radio stanica „Radio slo-bodna Evropa“ kojom je upravljala američka špijunska agencija CIA, neprekidno je podsticala ustanak Mađara i garantovala da će im, u slučaju vojnog uplitanja Sovjetskog saveza, zapadne armije priteći u pomoć. Ipak, u vrijeme napada sovjetske armije i masakra nad sta-novnicima Budimpešte i drugih mjesta Mađarske, Zapad je bio samo posmatrač. Nađ je 1. novembra od Zapada zatražio pomoć, ali nije do-bio odgovor i zbog toga je zajedno sa svojim prijateljima našao utoči-šte u ambasadi Jugoslavije. Nađ je uhapšen 22. novembra 1956. i pod optužbom za „izdaju Komunističke partije“ i uloge u ustancima protiv Sovjetskog saveza, zajedno sa sedam saradnika, na tajnom sudu osu-đen na smrt i zajedno sa Palom Maleterom, ministrom odbrane i Mi-klošom Gimešom, poznatim mađarskim novinarom, strijeljan u junu 1958. godine.

Na kraju ove krvave avanture mađarski narod je shvatio da ga Za-pad neće podržati i da je Amerika šutnjom pred sovjetskom interven-cijom zapravo željela da, zbog intervencije u Mađarskoj, svijet zamrzi Sovjetski savez i Varšavski pakt.

Zapad nije podržao „Budimpeštansko proljeće“ i zbog toga što je mnogo zabrinutiji bio za opstanak Izraela. Uporedo sa doga-đajima u Mađarskoj, ljevičarski vođa Egipta Gamal Abdel Naser, proglasio je nacionalizaciju Sueckog kanala. Francuska i Engleska

166


otvoreno, a Amerika iza zavjese, požurile su da pomognu Izraelu i zauzmu Suecki kanal. Međutim, Sovjetski savez zaprijetio da će se umiješati u sukob na strani Egipta i francuske i engleske snage su se povukle.

„praško proljeće“

„Praško proljeće“ se odnosi na period širenja individualnih i druš-tvenih sloboda u Čehoslovačkoj od 5. januara do 20. avgusta 1968. godine. Lider „Praškog proljeća“ je bio Alekdsandar Dubček, koje nije težio da promijeni komunistički sistem u zemlji, nego da izgradi „ko-munizam s ljudskim licem“.

Ekonomske reforme, vraćanje digniteta žrtvama političkih represi-ja, sloboda štampe i stvaranje atmosfere dijaloga bile su najznačajnije odrednice Dubčekovog reformatorskog pokreta. „Praško proljeće“ je okončano u noći 20/21. avgusta 1968., kada je između 200 i 600 hilja-da vojnika Varšavskog pakta i pet do sedam hiljada tenkova okupiralo ovu zemlju. Politika Sovjetskog saveza za nametanje vladavine slične sovjetskoj u zemljama satelitima poznata je kao „Brežnjevljeva doktri-na“ ili „Politika ograničenog suvereniteta“, koju je 1989. ukinuo Mihail Gorbačov.

Zapadne zemlje, na čelu sa Amerikom, plašeći se nuklearnog rata između istočnog i zapadnog bloka, zadovoljile su se verbalnim pro-testima zbog okupacije Čehoslovačke; više od toga ništa nisu učini-le. Ali, nastavljeni su hladni rat i trka u naoružanju. Nakon tragičnog okončanja „Praškog proljeća“, oko 300.000 stanovnika ove zemlje je emigriralo na Zapad.

Lider Sovjetskog saveza Leonid Brežnjev, uz prijetnje, ubijedio je Dubčeka da ostane na položaju generalnog sekretara Komunističke partije Čehoslovačke. Ali, Dubček je nakon izvjesnog vremena sa te funkcije uklonjen.

Nakon ovih događaja u Čehoslovačkoj, termin „praško proljeće“ postaje poznat i prihvaćen širom svijeta.

167


„pekinško proljeće“Deceniju nakon događaja u Pragu, u Kini je započeo sličan period

političkih sloboda koji su nazvali „Pekinško proljeće“. Naravno Ameri-ka ponovo nije imala nikakvu ulogu u početku ovog političkog pro-ljeća, kao što nije imala ni na njegovom kraju. Dok se na čelu Komu-nističke partije nalazio Zao Zijanga, u Kini su započele reforme. Više nije bilo političkih čistki i represija poznatih iz perioda „Kulturna revo-lucija“. Ustvari, te promjene inicirao je Den Siao Ping. Između ostalog, u ovom periodu rehabilitovane su mnoge žrtve Kulturne revolucije. Den Siao Ping je od 1979. do 1984. poboljšao odnose Kine sa Ame-rikom, Japanom, Engleskom. Povjerenje koje je on stekao unutar i izvan Kine omogućilo je sprovođenje ekonomskih reformi. U prolje-će 1989. u Pekingu su građani, posebno studenti, organizovali mirne demonstracije tražeći više slobode, efikasniju borbu protiv korupcije i slično.

U početku je kineska vlada dozvljavala ove demonstracije. Ali, uju-tro 6. juna 1989. Vlada Kine je poslala vojsku na Tjenanmen kako bi ugušila demonstracije i „Pekinško proljeće“ je okončano. Govori se da je u tim protestima ubijeno do tri hiljade ljudi. Zbog solidarnosti sa demonstrantima smijenjen je Zao Zijang. Zapad je bio samo posma-trač propadanja još jednog političkog proljeća u istočnom bloku.

„Teheransko proljeće“Husro M’otazad, historičar savremene historije Irana, objavio je

knjigu „Teheransko proljeće“, u kojoj je pokazao da se period kada je dr. Ali Amini bio premijer Irana (1961.-1962.), zbog realtivnog politič-kog otvaranja, kao i odnosa prema diktaturi Muhameda Reze Pahlavi-ja, može nazvati „Teheranskim proljećem“. Ako prihvatimo ovo objaš-njenje, treba reći da je ovo jedini period kada je Amerika utjecala na stvaranje političkog proljeća u jednoj zemlji. Jer je dr. Ali Amini Med-ždi 1961. isključivo uz podršku demokratske vlade Džona F. Kenedija izabran za iranskog premijera.

Teheransko proljeće je bilo mješavina poluliberalnih političkih i ekonomskih kvazisocijalističkih reformi i borbi protiv državne korup-cije. Iako je Amini u početku imao podršku dijela američke admini-

168


stracije da ograniči ulogu šaha, veoma brzo je naišao na otpor šaha Reze Pahlavija. Nakon što je Reza Pahlavi otputovao u Ameriku i ste-kao naklonost demokrata zbog obećane poslušnosti, Amerikanci su žrtvovali Aminija. Sa druge strane, Amini nije uspio da stekne ni po-vjerenje snaga koje su se suprotstavljale šahu. Nakon što mu je po-dršku uskratio Nacionalni front, bio je primoran na povlačenje. Tako se jedino političko proljeće, koje je inicirala američka vlada, njenim rukama pretvorilo u - zimu.

Imajući u vidu da su sva politička „proljeća“ u doba hladnog rata doživjela poraze, za žaljenje je što neki narodne i islamske revoluci-je na Bliskom istoku nazivaju „Arapskim proljećem“. Zašto bi se ove uspješne revolucije poredile sa tim kratkotrajnim pokretima, koji su, uz šutnju Zapada, okončane neuspjehom?

Da li će Arapi ponovo nasjesti na prevaru ovih slatkorječivih naziva nametnutih od strane Zapada, ili će, daleko od etničkih predrasuda i intelektualnih zabluda, ići prema jedinstvenom vjerskom motivu kako bi potpuno srušili dekadentne, zavisne režime i ostvarili islam-sko buđenje?

Sejid Husein Nasrullah, generalni sekretar Hizbullaha Libana to-kom obraćanja na ceremoniji otvaranja skupa „Kuds, prijestonica Pa-lestine, Arapa i muslimana“ 4.3.2012. je rekao: „Sporazum Sajks–Piko je region podijelio s obzirom na dominaciju nad Kudsom i projekat novog Bliskog istoka je, također, koncipiran u tom pogledu, a i svi bu-dući projekti će biti pravljeni oko ove osovine i radi uništenja ideala Palestine.“

Sporazum Sajks - Piko je sramotni sporazum vlada Engleske i Fran-cuske iz 1916. godine na osnovu kojeg su Sirija i Liban predati Fran-cuskoj, a Jordan i Irak Engleskoj. Palestina je određena kao međuna-rodno područje da bi kasnije došla pod tutorstvo Engleza, koji su je na kraju predali Izraelu. Ovaj sporazum se može uporediti sa Sporazu-mom iz Sankt Peterburga 1907. između Engleske i Rusije, koji je odre-đivao sudbinu Irana, Afganistana i nekoliko drugih zemalja. Na osno-vu ovog sporazuma Iran je podijeljen na tri područja: sjeverno (pod utjecajem Rusije), južno (pod utjecajem Engleske) i srednje, neutralno područje. U skladu sa tim sporazumom sjever Irana su okupirali Rusi,

169


a nakon Prvog svjetskog rata, Britanci su zauzeli Bu Šehr i napredovali prema Širazu i zauzeli južna područja Irana.1 Na sreću, ovaj sporazum, kao i sramni Sporazum od 9. avgusta 1919. između Vosukud-Dule i Sir Persi Kaksa, zbog budnosti vjerskih vođa Irana, ostao je bezuspješan.2 Ali sudbina Arapa nije bila kao sudbina Irana.

Arapska revolucija kao prevaraKako je nastao Sporazum Sajks–Piko? Kada je 1914. godine

Osmansko carstvo podržalo Centralne sile - Njemačku i Austriju, koje su zaratile protiv sila Antante (Engleska, Rusija, Francuska), nadalo se da će na taj način povratiti svoju moć. Zbog toga je pokušalo da, lansi-ranjem parole jedinstva islama, dobije podršku muslimanskih naroda i u tome je, u određenoj mjeri, i uspjela. Na drugoj strani, sile Antan-te su odlučile da podijele i unište osmansku imperiju. Zato su, pored toga što su direktno napale Osmansku carstvo, potakle njene etničke i vjerske manjine na pobunu i borbu za nezavisnost.3 Na toj osnovi 1916. godine Arape su potakle na pokretanje arapske revolucije. Tako je termin „arapska revolucija“ prvi put i upotrijebljen kada su preva-reni Arapi digli pobunu protiv osmanske države, koja je bila brana protiv invazije kolonijalizma na Bliski istok i islamski svijet. Komandu nad Arapima imali su Britanci, poput generala Lorensa (poznatog kao Lorens od Arabije) i na taj način su Francuska i Engleska, na osnovu Sporazuma Sajks–Piko, arapska područja osmanske imperije podije-lile među sobom, te, sa marionetskim vladarima, zavladali islamskim svijetom.

S obzirom na ovo gorko historijsko iskustvo – dominacije arap-skog nacionalizma nad islamskim jedinstvom – treba biti oprezan pred zavjerama Zapada koji ponovo želi nametnuti arapska osjećanja pod zastavom „arapskog proljeća“ nad „islamskim buđenjem“.

Vikipedija, kao nezvanični medij usmjeren ka ciljevima neprija-telja, pod „arapskim proljećem“ smatra „revolucije, pobune, proteste na jugozapadu Azije i na sjeveru Afrike tokom 2010. i 2011. godine“. Naziva ih „Arapskim proljećem“ jer se dešavaju u arapskim zemljama: Tunisu, Egiptu, Libiji, Siriji, Jemenu, Bahreinu i Jordanu, a na nižem ni-vou u Saudijskoj Arabiji, Alžiru, Omanu, Kuvajtu, Maroku, Mauritaniji i Sudanu.

170


Treba vidjeti zašto Zapad insistira na ovom nazivu. U vezi sa ovim treba podsjetiti na objašnjenja lidera islamske revolucije u Iranu aja-tola Hamneija koji je ove revolucionarne događaje nazvao „islamsko buđenje“. On je 7. februara 2012. na Kongresu islamskog buđenja kazao: „Ovaj pokret je istinsko, islamsko buđenje i rezultat je mnogih pouka, dubokih razumijevanja i uzvišenih nastojanja arapskih naroda tokom dugih godina i zbog toga naziv „Arapsko proljeće“ za ovaj veli-ki pokret nije tačan.“ Hamnei je također istakao: „Ovaj pokret je neza-ustavljiv i, uz Božiju dozvolu, promijeniće historiju islamskog umeta.“

Ali, zašto Zapad ističe arapske karakteristike revolucija? Najjedno-stavnije objašnjenje je to da, pošto u ovim zemljama postoje i nemu-slimanske etničke manjine koje su imale ulogu u revolucijama (izme-đu ostalih, Kopti i kršćani u Egiptu), revoluciju ne treba smatrati samo rezultatom pokreta muslimana.

Neko vrijeme nakon koncipiranja naziva „Arapsko proljeće“ na-spram „Islamskog buđenja“ zapadni mediji su počeli spominjati i po-jam „Arapsko ljeto“. Autori i teoretičari, povezani sa svjetskim impe-rijalizmom, govorili su da nakon „Arapskog proljeća“ slijedi „Arapsko ljeto“. A ljeto je doba odmora i uživanja u blagodetima „proljeća“. Da-kle, da narodi Tunisa, Egipta i Libije treba da se vrate svojim kućama kako bi političari preuzeli poslove u svoje ruke i mogli nesmetano da spletkare sa Zapadom i u vjetar bace ostvarenja revolucije! Istovreme-no revolucije u Bahreinu, Jemenu, Jordanu i Saudijskoj Arabiji, koje još nisu okončane, treba da se prekinu, a to znači da narodi ovih ze-malja neće imati nikakve koristi od revolucije.

Historija arapskih naroda nije bila samo svjedokom Sporazuma Sajks – Piko. Arapi su također poniženi i mirovnom sporazumu iz Kemp Dejvida i odbacivanje ovog sporazuma od strane Revolucio-narne Vlade Egipta može se smatrati njihovim korakom u vraćanju dostojanstva Arapa i muslimana. Naravno, Zapad neće popustiti i cijelim biće će braniti opstanak Izraela. Uz to, ovih godina su prezen-tirani i drugi programi kao što je „Plan velikog Bliskog istoka“ koga su islamski otpor Libana i Palestine i upravo sada islamsko buđenje obezvrijedili. Prije nekoliko godina Sejid Hasan Nasrullah je razotkrio skriveni plan Izraela i diktatora Egipta i Jordana koji su namjeravali

171


da podjelom Palestine zauvijek unište otpor palestinskog naroda na taj način da se Zapadna obala pripoji Jordanu, a pojas Gaze teritoriji Egipta, kako bi se Palestina izbrisala sa karte svijeta i ostao samo Izrael i njegovi prijatelji arapski diktatori. Naravno i ovaj plan je osujećen kao i drugi zapadno –arapski planovi i sada je region pred novim poli-tičkim rađanjem, ukoliko dozvoli medijska i politička zavjera Zapada.

1 Ovaj sporazum, bez učešća Vlade Irana, potpisan je na vrhuncu Pokreta ustavotvornosti. Na kraju je naišao na oštru reakciju nacionalne Skupštine. Iran je 16. septembra zvanično obaviješten o ovom sporazumu. Unatoč protestima Irana, njegove odredbe su provođene i tokom Prvog svjetskog rata, takođe pod izgovorom rata sa Osmanlijama. Neka područja Irana su bile okupirale Britanija i Rusija. Nakon Oktobarske revolucije ovaj spora-zum je ukinut.

2 Sporazum 1919., kojim se Iran praktično stavlja pod protektorat Engleske, suočio se sa oštrim protivljenjem jav-nog mnijenja i nije usvojen u Paralemntu. Ličnosti kao što je rahmetli Sejid Hasan Moderis odigrale su značajnu ulogu u razotkrivanju dimenzija ovog sporazuma i njegovom odbacivanju.

3 Henri Mek Majon, visoki povjerenik Engleske u Egiptu, u prepisci sa Šerifom Huseinom, tadašnjim vladarom Hid-žaza, obećao je da će, u slučaju njegovog ustanka protiv Osmanlija, njegovim sinovima – Aliju, Abdullahu i Fej-salu - predati arapsko kraljevstvo koje će obuhvatati Arabiju, Irak i Siriju. Međutim, Engleska Šerifu nije priznala ni vladavinu nad cijelom teritorijom Arabije i ostao mu je samo Hidžaz. Kasnije, kada su njegovi potomci osvojili vlast nad Irakom, Sirijom i Jordanom, porodica Sauda je iz Nedžda napala na Hidžaz i Šerifu Husejnu oduzela i to područje, a on je mislio da Osmansku imperiju može zamijeniti arapskim hilafetom.

172

KORAK broj 27

Održana 10. redovna Skupština Udruženja za zaštitu tekovina borbe za BiH

Uspješna godina

U Sarajevu je 7. juna ove godine održana 10. redovna Skupština Udruženja za zaštitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovini na kojoj je usvojen izvještaj o radu za preteklih godinu dana, te donesen plan rada za ovu godinu. Takođe je donesena odluka o ukidanju Fondacije za pomoć porodicama pripadnika Oružanih snaga BiH procesuiranim u Hagu. Skupština je za nove članove Predsjedništva Udruženja iza-brala Osmana Čengića i Šefku Hodžića, a za novog sekretara Skupštine Rasima Hodžića.

Učenjem Fatihe odata je počast poginulim pripadnicima Oružanih snaga RBiH i umrlim članovima Udruženja. Posebna počast je odata rahmetli Asafu Džaniću, dugogodišnjem članu Predsjedništva Udruže-nja, predsjedniku Komisije za izdavaštvo i glavnom uredniku Koraka, koji je iznenada umro jaunara ove godine. Delegacija Skupštine je po-sjetila njegov mezar i položila cvijeće.

Sjednicom je predsjedavao predsjednik Skupštine prof. dr. Mesud Hadžialić, a uvodno izlaganje o radu Udruženja između dvije Skupšti-ne, odnosno od 9. juna prošle do 7. juna ove godine, podnio predsjed-nik Udruženja general Mustafa Polutak.

General Polutak je kazao kako je Udruženje, zajedno sa državniim i drugim institucijama, učestvovalo u rješavanju socijalnih i drugih pi-tanja boračke populacije, te na njegovanju tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu. Udruženje je, dodao je, sudjelovalo i na svim sastancima i aktivnostima Koordinacionog odbora 16 boračkih udruženja na ni-vou Federacije Bosne i Hercegovine na kojima se raspavljalo o statusu boraca, vojnih penzionera i boračke populacije u našem društvu.

173

KORAK broj 27

„I pored nepovoljne finansijske situacije“, naglasio je general Mu-stafa Polutak, „Udruženje je nastavilo sa tradicionalnim aktivnostima na obilježavanju značajnih događaja i ličnosti iz rata za odbranu Bosne i Hercegovine. Udruženje je i ove godine bilo nosilac obilježavanja 8. aprila, Dana Teritorijalne odbrane Republike Bosne i Hercegovine, te je tom prigodom organiziralo svečanu akademiju u Domu OS BiH. Toga dana položeni su vijenci na spomen kompleksu Kovači i ispred Vječne vatre u Sarajevu. Sudjelovali smo i u obilježavanju 15. aprila – Dana Ar-mije RBiH i pratećim manifestacijama. Članovi Udruženja su 16. aprila ove godine obilježili drugu godišnjicu smrti generala Rasima Delića.“

General Polutak je dodao da je Udruženjem za zaštitu tekovina borbe za BiH Kantona Sarajevo krajem oktobra 2011. organiziralo „čas istorije“ za učenike Pete gimnazije iz Sarajeva na Nišićkoj visoravni, koja je tokom rata bila poprište intenzivnih borbenih dejstava. TV Sa-rajevo je objavila zanimljivu reportažu o ovom događaju: detaljno su predstavljeni sadržaji manifestacije na Nišićkoj visoravni, te afirmisani napori Udruženja da se mladim generacijama prenesu iskustva i sjeća-nja na borbu za odbranu BiH.

(Inače, ovaj čas istorije na Nišićkoj visoravni učenicima i nastavnici-ma Pete gimnazije održao ju predsjednik Udruženja Mustafa Polutak).

„Kao i ranije“, rekao je general Polutak, „naše Udruženje je učestvo-valo u obilježavanju manifestacije “Odbrana BiH - Igman 2011. godi-ne“. Sa ostalim boračkim udruženjima učestvovali smo u obilježavanju i drugih značajnih datuma i ličnosti, posebno godišnjica poginulih i umrlih komandanata i drugih starješina ARBiH. Više članova našeg Udruženja referatima je doprinijelo uspješnom organizovanju među-narodne konferencije „Politički i vojni značaj odbrane Sarajeva“. U sa-radnju sa Bošnjačkim institutom Udruženje je održalo „okrugli sto“ o temi „Bilans rata u BiH“.

Polutak je govorio i o radu nekih kantonalnih udruženja za odbranu tekovina BiH. U vezi s tim spomenuo je Udruženja ZA TEBE BiH Sred-njobosanskog kantona, koje je u proteklih godinu dana organizovalo dva značajna „okrugla stola“. U okviru prvog - “Džehenem u Srednjoj Bosni“, obrađini su ratni događaji iz 1993. godine, a drugog – „Srednja Bosna prkosna“, događaji iz predratne 1991. i ratne 1992. godine.

174

KORAK broj 27

Podsjetio je i da je Kantonalni odbor „ZA TEBE BIH“ Hercegovač-koneretvanskog kantona obilježio godišnjicu Bitke za Podveležje, te da je na ovoj manifestaciji učestvovalo i Udruženje za zaštitu tekovina borbe za BiH.

Govoreći o izdavačkoj djelatnosti Udruženja general Polutak je na-glasio da se ona odvijala u skladu sa planom. To se, prije svega, kako je kazao, odnosi na časopis „Korak“, koji redovno izlazi u tiražu od 1.000 primjeraka.

„Koliki je uticaj ovoga časopisa i izvan granica naše zemlje“, kazao je on, „svjedoči i podatak da su četnički hakeri napali web stranicu Udru-ženja, na kojoj se nalaze arhivski brojevi časopisa od njegovog prvoga broja, kako bi onemogućili njihovo korištenje od strane zainteresiranih istraživača i najšire javnosti.“

Polutak je kazao da je Udruženje u prošloj godini objavilo knjige “Specijalni rat protiv Bosne i Hercegovine” generala Fikreta Muslimovi-ća i “Paradržavne tvorevine – oslonci uništavanja Bosne i Hercegovine“ generala Hasana Efendića, te, u saradnji sa Udruženjem za zaštitu teko-vina borbe za Bosnu i Hercegovinu Srednjobosanskog kantona knjigu mr. Muniba Kajmovića pod naslovom “48 sati pepela”.

Iz izvještaja o radu Udruženja, Polutak je naveo i sljedeće:

U saradnji sa Fondacijom Kantona sarajevo za izgradnju i oču-vanje grobalja šehida i poginulih boraca, memorijalnih centara i spomen-obilježja žrtava genocida, objavljen je zbornik radova sa „okruglog stola“ o 1993. godini kao prelomnoj za odbranu Bosne i Hercegovine, održanog 21. septembra 2010. godine u okviru manife-stacije „Odbrana Bosne: Igman 2010“. Takođe, Udruženje je u saradnji sa Udruženjem za zaštitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu Sred-njebosanskog kantona objavilo zbornik radova sa „okruglog stola“ o 1993. godini kao prelomnoj godini rata na području srednje Bosne, pod naslovom „1993: Džehenem u srednjoj Bosni“. Štampan je i zbor-nik radova sa „okruglog stola“„Bilans rata za odbranu Bosne i Hercego-vine“, održanog 23. juna 2011. godine.

175

KORAK broj 27

Udruženje je objavilo separat „Razvoj odbrambeno-oslobodilačkih snaga Bosne i Hercegovine u periodu 1992.-1995.godine“, koji je ura-dio general Avdulah Kajević.

U saradnji sa Gazi Husrevbegovom medresom u Sarajevu, Udru-ženje je priredilo izložbu kanadskih arhitektica Lejle Odobašić i Liane Bresler pod nazivom „Jerusalim/Sarajevo: Go-Between Cities“. Izložba je otvorena 27. maja 2011. godine i trajala do 20. juna.

Udruženje je bilo domaćin prikazivanja dokumentarnog filmskog iranskog reditelja Reze Burdžija pod naslovom „Majke Srebrenice“, koje je organizovano u sali općine Stari Grad i Kulturnom centru Vogošća 16. i 19. jula ove godine. Film je prikazala i TV Vogošća.

Udruženje je i u prošloj godini prikupljalo video i pisane materijale za knjige o narodnim herojima 1992.-1995. godine, što je, inače, trajni zadatka Udruženja.

Polutak je kazao kako je Udruženje u prošloj godini radilo onoliko koliko su mu omogućavala finansijska sredstva. A bila su to, kako je kazao, mala sredstva, koja su trošena racionalno.

Skupština Udruženja je ukinula Fondaciju za pomoć porodicama pripadnika Oružanih snaga RBiH u Hagu, jer se u Haškom tribunali više ne sudi i neće se suditi ni jednom pripadniku Oružanih snaga RBiH, ali je obavezala Udruženje da, prema svojim mogućnostima, pomaže pripadnicima OS RBiH procesuiranim pred sudovima u Bosni i Herce-govini.

Skupštini je usvojila dosta ambiciozan plan Udruženja. Pored po-drške jačanju institucija države BiH, ustavnim promjenama i ulasku zemlje u evroatlantske integracije, reformskim procesima u BiH, po-drške borcima u poboljšanju njihovog statusa, sudovima u procesuira-nju ratnih zločina, obilježavanju značajnih događaja i ličnosti iz našeg odbrambenooslobodilačkog rata, Udruženje u narednih godinu dana planira nekoliko značajnih projekata.

Iz domena naučnog valorizovanja tekovina borbe za BiH, Udruže-nje će se angažovati za dovršenje projekta „Vojna iskustva iz rata 1992.-1995. godine“ i štampanje separata o tome. Predviđeno je održavanje nekoliko „okruglih stolova“, među kojima o paradržavnim tvorevinama

176

KORAK broj 27

u funkciji ratnog uništenja RBiH i 1995. kao završnoj godini u ratu za odbranu BiH. Timovi Udruženja nastaviće prikupljati građu za knjige o herojima Safetu Zajki i Izetu Naniću. Do kraja ove godine Udruženje namjerava objaviti drugo, prošireno izdanje knjige generala Hasana Efendića “Mudžahedini u Bosni i Hercegovini”.

Naravno, Udruženje će i u narednoj godini redovno izdavati časo-pis „Korak“.

Kao i do sada, članovi Udruženja za zaštitu tekovina borbe za BiH, organizovaće „časove istorije“ na kojima će mlade generacije, kad im je to uskraćeno u školama, saznavati istinu o našem odbrambenoos-lobodilačkom ratu.

Š. H.

Documents

ČASOPIS ZA ZAŠTITU TEKOVINA BORBE ZA …KORAK o SADRŽAJ ODBRANA BOSNE I HERCEGOVINE Bakir Izetbegović, predsjedavajući Predsjedništva BiH ArmIjA odBrAnIlA zemlju, sloBodu, čAst