Broj: U-III-4259/2015 Zagreb, 24. studenoga 2015. Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Jasna Omejec, predsjednica, te suci Mato Arlović, Marko Babić, Snježana Bagić, Slavica Banić, Mario Jelušić, Ivan Matija, Antun Palarić, Aldo Radolović, Duška Šarin i Miroslav Šeparović u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo Ivo Sanader iz Zagreba, kojeg zastupaju Jadranka Sloković i Čedo Prodanović, odvjetnici u Zagrebu, na sjednici održanoj 24. studenoga 2015. jednoglasno je donio

O D L U K U I. Ustavna tužba se usvaja. II. Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: II Kž 343/15-4 od 30. rujna 2015. prestaje važiti najkasnije 30. studenoga 2015. u 24:00 sata. III. Ova odluka objavit će se u "Narodnim novinama".

O b r a z l o ž e n j e

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. Pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu podnio je 2. studenoga 2015. Ivo Sanader iz Zagreba, kojeg zastupaju Jadranka Sloković i Čedo Prodanović, odvjetnici u Zagrebu (u daljnjem tekstu: podnositelj). Ustavna tužba podnesena je protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj: II Kž-343/15-4 od 30. rujna 2015., kojim je podnositelju produljen istražni zatvor nakon ukidanja prvostupanjske presude (u daljnjem tekstu: osporeno rješenje). 2. Podnositelj je primio osporeno rješenje 2. listopada 2015. Prema tvrdnji iznesenoj u ustavnoj tužbi, "branitelji Čedo Prodanović i Jadranka Sloković rješenje još nisu dobili". 3. Izreka osporenog rješenja glasi:

"I. Na temelju članka 484. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ('Narodne novine' broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.- odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08) protiv optuženog Ive

2

Sanadera produljuje se istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. II. Istražni zatvor produljen protiv optuženog Ive Sanadera u točki I. izreke ovog rješenja, na temelju članka 102. stavka 2. ZKP/08 može se zamijeniti jamstvom u visini od 12,400.000,00 kuna (slovima: dvanaest miliona i četiristo tisuća kuna), a oblik polaganja jamčevine, u smislu članka 103. stavka 1. ZKP/08, može se sastojati u polaganju gotovog novca, vrijednosnih papira, dragocjenosti ili drugih pokretnina veće vrijednosti koje se lako mogu unovčiti i čuvati ili u stavljanju hipoteke za iznos jamstva na nekretnine osobe koja daje jamstvo. III. Nakon što optuženik ili tko drugi za njega položi jamčevinu, a optuženik obeća da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište, prvostupanjski će sud donijeti rješenje o ukidanju istražnog zatvora. IV. Na temelju članka 102. stavka 4 ZKP/08 kao uvjet jamstvu koje može zamijeniti istražni zatvor protiv optuženog Ive Sanadera, određuju se mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 3. i 7. ZKP/08, i to: - obveza redovitog javljanja optuženog Ive Sanadera predsjednici vijeća svakog prvog ponedjeljka u mjesecu u vremenu od 8,30 do 15,00 sati i - privremeno oduzimanje putne isprave."

4. Podnositelj smatra da su mu osporenim rješenjem povrijeđena ustavna prava zajamčena člankom 14. stavkom 2. i člankom 16. stavkom 2. u vezi s člankom 22., te člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.). Povrijeđenima smatra i svoja prava zaštićena člankom 5. i člankom 6. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst i 8/99. - ispr., 14/02. i 1/06.; u daljnjem tekstu: Konvencija). 5. Nadležno vijeće Ustavnog suda jednoglasno je odlučilo na sjednici održanoj 23. studenoga 2015. uputiti predmet na sjednicu Ustavnog suda radi šireg značaja. 5.1. Zbog objektivne spriječenosti da prisustvuje sjednici Ustavnog suda na kojoj je donesena odluka u ovom predmetu, sudac Davor Krapac, član nadležnog vijeća, dao je svoj glas za ovu odluku posebnom izjavom, što je zapisnički konstatirano.

II. ČINJENICE I OKOLNOSTI SLUČAJA

1) Kronologija događaja vezana uz lišenje slobode podnositelja 2010. - 2015.

6. Protiv podnositelja i drugih fizičkih i pravnih osoba pokrenut je kazneni postupak zbog kaznenog djela iz članka 333. stavaka 1. i 3. te drugih članaka Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08.; u daljnjem tekstu: KZ/97). Riječ je o

3

kaznenom predmetu koji se vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem K-Us-08/12, a koji je u javnosti poznat pod nazivom "slučaj FIMI-MEDIA".

a) Određivanje istražnog zatvora (prosinac 2010.) - slučaj FIMI-MEDIA

7. Istražni zatvor prvotno je bio određen podnositelju rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu broj: 1 Kir-Us-491/10 od 9. prosinca 2010. po osnovama iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; u daljnjem tekstu: ZKP/08). Rješenje o određivanju istražnog zatvora doneseno je na ročištu u odsutnosti podnositelja ustavne tužbe, budući da je bio nedostupan tijelima kaznenog progona. Na temelju raspisane tjeralice, podnositelj je 10. prosinca 2010. uhićen u Republici Austriji na temelju naloga Zemaljskog suda u Innsbrucku te mu je određen ekstradicijski pritvor u kojem se nalazio do 18. srpnja 2011. kada je izručen Republici Hrvatskoj. U tom trenutku počelo je teći jednomjesečno razdoblje istražnog zatvora određeno rješenjem suca istrage od 9. prosinca 2010. Protiv navedenog rješenja podnositelj je izjavio žalbu koja je rješenjem vijeća Županijskog suda u Zagrebu broj: 10-II-Kv-Us-68/11-2, Kir-Us-491/10 od 22. srpnja 2011. bila odbijena kao neosnovana. Protiv tog rješenja podnositelj nije podnio ustavnu tužbu.

b) Produljenje istražnog zatvora (kolovoz 2011.) - slučaj FIMI-MEDIA

8. Rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu broj: 1 Kir-Us-370/11 od 17. kolovoza 2011. podnositelju je bio produljen istražni zatvor za daljnja dva mjeseca po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP-a/08, to jest zbog opasnosti od bijega. Protiv tog rješenja podnositelj je izjavio žalbu koja je odbijena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj: 10-II-Kv-Us-87/11-2, Kir-Us-370/11 od 9. rujna 2011. 9. Protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 9. rujna 2011. podnositelj je podnio ustavnu tužbu. Ta je ustavna tužba odbijena odlukom Ustavnog suda broj: U-III-4557/2011 od 13. listopada 2011., koja je objavljena u "Narodnim novinama" broj 123/11. (v. točke od 38. do 40. obrazloženja ove odluke).

c) Produljenje istražnog zatvora (listopad 2011.) - slučaj FIMI-MEDIA

10. Rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu broj: 1. Kir-Us-438/11 od 17. listopada 2011. podnositelju je ponovo produljen istražni zatvor po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP-a/08., to jest zbog opasnosti od bijega. Tim je rješenjem ujedno odbijen i podnositeljev prijedlog za zamjenu istražnog zatvora jamstvom i mjerom opreza. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj: 10-II-Kv-Us-96/11-2, Kir-Us-438/11 od 25. listopada 2011. odbijena je žalba podnositelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 17. listopada 2011.

4

11. Protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 25. listopada 2011. podnositelj je podnio ustavnu tužbu. Odlukom broj: U-III-5141/2011 od 6. prosinca 2011. ("Narodne novine" broj 145/11.) Ustavni sud usvojio je ustavnu tužbu, utvrdio da rješenja o produljenju istražnog zatvora prestaju važiti najkasnije 12. prosinca 2011. te je predmet vratio sudu prvog stupnja radi odlučivanja o zamjeni istražnog zatvora drugom odgovarajućom mjerom ili mjerama za osiguranje prisutnosti podnositelja ustavne tužbe na suđenju (v. točke od 41. do 44. obrazloženja ove odluke).

d) Ukidanje istražnog zatvora (prosinac 2011.) - slučaj FIMI-MEDIA

12. Istražni zatvor podnositelju je nakon određivanja jamstva i polaganja jamčevine bio ukinut rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj: Kov-Us-Iz-2/11 od 10. prosinca 2011. Podnositelj se od 16. prosinca 2011. do 20. studenoga 2012. nalazio na slobodi.

e) Određivanje istražnog zatvora (studeni 2012.) - slučaj Hypo i INA-MOL

13. Podnositelj je 20. studenoga 2012. ponovo lišen slobode na temelju rješenja o određivanju istražnog zatvora u drugom kaznenom predmetu (broj: K-Us-26/11), koji je u javnosti poznat kao "slučajevi Hypo i INA-MOL". U predmetu Hypo i INA-MOL istražni zatvor trajao je do 3. travnja 2014., kada je presuda, kojom je podnositelj osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam (8) godina i šest (6) mjeseci, postala pravomoćna.

f) Izvršavanje kazne zatvora (travanj 2014.) - slučaj Hypo i INA-MOL

14. Od 3. travnja 2014. podnositelj je bio u svojstvu osuđenika, izdržavajući kaznu zatvora na temelju pravomoćne presude u predmetu Hypo i INA-MOL. Međutim, Ustavni sud je odlukom broj: U-III-4149/2014 od 24. srpnja 2015. ("Narodne novine" broj 89/15.) ukinuo pravomoćnu presudu u tom predmetu (to jest presudu Vrhovnog suda: broj I Kž-Us 94/13-10 od 3. travnja 2015. i presudu Županijskog suda u Zagrebu broj: 7 K-Us-26/11 od 19. studenoga 2012.) i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

g) Obligatorni istražni zatvor tijekom žalbenog postupka (kolovoz 2015.) - slučaj FIMI-MEDIA

15. Na temelju odluke Ustavnog suda od 24. srpnja 2015. podnositelju je obustavljeno izvršenje kazne zatvora u predmetu Hypo i INA-MOL. Podnositelj se od 4. kolovoza 2015. ponovo nalazio u obligatornom istražnom zatvoru u predmetu koji se razmatra u ovom ustavnosudskom postupku, to jest u predmetu FIMI-MEDIA, na temelju članka 123. stavka 2. ZKP-a/08. Taj je istražni zatvor u tijeku žalbenog postupka bio određen zbog visine nepravomoćno izrečene jedinstvene kazne zatvora u trajanju od devet (9) godina. 16. Županijski sud u Zagrebu donio je 11. ožujka 2014. presudu u predmetu FIMI-MEDIA, broj: K-Us-8/12. Tom je presudom podnositelj bio proglašen krivim zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 333. stavka 1. i članka 337. stavka 4. KZ-a/97 te mu je bila izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od devet (9) godina.

5

Podnositelj je protiv te presude podnio žalbu Vrhovnom sudu. 17. Vrhovni sud održao je 28., 29. i 30. rujna 2015. sjednicu vijeća na kojoj se u predmetu FIMI-MEDIA odlučivalo o žalbama državnog odvjetnika, podnositelja, drugih optuženih fizičkih osoba, optuženih pravnih osoba te trećih fizičkih i pravnih osoba protiv navedene presude Županijskog suda u Zagrebu od 11. ožujka 2014. Vrhovni sud uvažio je žalbe podnositelja i optužene pravne osobe Hrvatske demokratske zajednice te je u povodu tih žalbi i žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, u cijelosti ukinuo prvostupanjsku presudu u slučaju FIMI-MEDIA. Predmet je vratio Županijskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje zbog počinjenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, između ostalih i teške povrede prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom i Konvencijom.

h) Produljenje istražnog zatvora prije prvostupanjske presude (rujan 2015.) - slučaj FIMI-MEDIA

18. Zbog ukidanja prvostupanjske presude u predmetu FIMI-MEDIA zakonska osnova za određivanje obligatornog istražnog zatvora prestala je postojati (v. točke 15. i 17. obrazloženja ove odluke). Stoga je u smislu članka 484. stavka 3. ZKP-a/08 Vrhovni sud trebao ispitati postoje li, nakon ukidanja prvostupanjske presude, "drugi zakonski razlozi" za primjenu istražnog zatvora protiv podnositelja iz članka 123. stavka 1. ZKP-a/08., a "koji su pravomoćno utvrđeni u prethodnom postupku". Mjerodavna odredba ZKP-a/08 glasi:

"Članak 484. (...) (3) Ako se optuženik nalazi u istražnom zatvoru, a prvostupanjska presuda je ukinuta u cijelosti ili djelomično, drugostupanjski sud ispitat će postoje li još razlozi za istražni zatvor i donijeti rješenje o produljenju ili ukidanju istražnog zatvora te ga odmah dostaviti prvostupanjskom sudu. Protiv tog rješenja nije dopuštena žalba."

Vrhovni sud utvrdio je u osporenom rješenju broj: II Kž 343/15-4 od 30. rujna 2015. da i dalje postoji opasnost od bijega podnositelja (za cijelu izreku osporenog rješenja v. točku 3. obrazloženja ove odluke). 19. Budući da protiv tog rješenja Vrhovnog suda nije dopuštena žalba (članak 484. stavak 3. /posljednja rečenica/ ZKP-a/08), podnositelj je na temelju članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99., 29/02. i 49/02. - pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) protiv tog rješenja podnio ustavnu tužbu. To je rješenje predmet ovog ustavnosudskog postupka.

2) Osporeno rješenje o produljenju istražnog zatvora prije prvostupanjske presude zbog opasnosti od bijega - slučaj FIMI-MEDIA

20. Vrhovni sud je u osporenom rješenju prvo utvrdio da u konkretnom slučaju nije isteklo najdulje vrijeme trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP-a/08. Naime, podnositelj je u ovom predmetu već bio u istražnom zatvoru od 18. srpnja 2011. do 16. prosinca 2011., kada mu je nakon određivanja jamstva i polaganja jamčevine

6

istražni zatvor ukinut. U ovom je predmetu podnositelju ponovo određen istražni zatvor 4. kolovoza 2015., a u njemu se nalazi i na dan donošenja ove odluke. Mjerodavni dio obrazloženja osporenog rješenja glasi:

"Naime, činjenica je da je protiv optuženog Ive Sanadera u tijeku više paralelnih kaznenih postupaka, time da je, osim u ovom postupku, bio lišen slobode i u postupku pred Županijskim sudom u Zagrebu broj K-Us-26/11. Tako je u ovom kaznenom postupku ... optuženi Ivo Sanader uhićen na području Republike Austrije 10. prosinca 2010. te mu je određen ekstradicijski pritvor u kojem se nalazio do 18. srpnja 2011., kada je izručen Republici Hrvatskoj. Od navedenog se dana optuženik u ovom predmetu nalazio u istražnom zatvoru sve do 16. prosinca 2011., kada mu je nakon određivanja jamstva i polaganja jamčevine istražni zatvor ukinut. Od toga dana pa do 20. studenoga 2012. optuženik se nalazio na slobodi, a od 20. studenoga 2012. ponovno je lišen slobode, ali sada u već spomenutom postupku broj K-Us-26/11. U tom mu je predmetu istražni zatvor tekao do 3. travnja 2014. kada je presuda kojom je osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od osam godina i šest mjeseci postala pravomoćna pa je od tog dana optuženik stekao svojstvo osuđenika, čime su prestali teći rokovi iz članka 133. ZKP/08. Optuženiku je u tom paralelnom postupku po ukidanju pravomoćne presude od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske obustavljeno izvršenje kazne zatvora te se on od 4. kolovoza 2015. ponovno nalazi u istražnom zatvoru u ovom predmetu, a koji mu je, kao što je već navedeno, određen po osnovi iz članka 123. stavka 2. ZKP/08. Stoga je u ova dva paralelna postupka optuženiku oduzeta sloboda u ukupnom trajanju preko tri godine i deset mjeseci. S obzirom na to da ovakva situacija, odnosno pitanje eventualnog zbrajanja lišenja slobode u paralelnim postupcima protiv iste osobe nije zakonski regulirana, bilo je potrebno utvrditi je li sudska praksa ovaj pravni problem riješila te je utvrđeno da je praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske ovakva situacija riješena. Prije svega, prema stanovištu ovog suda izraženom u više ranijih odluka ... u rokove iz članka 133. ZKP/08 ne uračunava se vrijeme provedeno u ekstradicijskom pritvoru. ... Jednaka je situacija i s pribrajanjem trajanja istražnog zatvora iz paralelnog u aktualni postupak. Prema već zauzetom stavu u ranijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (broj II Kž-78/12) to se vrijeme ne pribraja trajanju istražnog zatvora u aktualnom postupku, a onda tim više niti vrijeme provedeno na izdržavanju u tom paralelnom postupku. ... Imajući na umu sve navedeno, proizlazi da se u ovom postupku optuženi Ivo Sanader u istražnom zatvoru nalazi nepunih sedam mjeseci, a vodeći računa da prema zaprijećenoj kazni za djelo iz članka 337. stavka 4. KZ/97 (od jedne do deset godina) sukladno odredbama članka 133. stavaka 1. i 3. ZKP/08 najdulje može provesti u istražnom zatvoru dvije godine i šest mjeseci, očigledno je da ti rokovi nisu istekli. ..."

21. Vrhovni sud potom je utvrdio da i dalje postoje razlozi za određivanje (produljenje) istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP-a/08, a "koji su pravomoćno utvrđeni u prethodnom postupku". Drugim riječima, utvrdio je da i dalje postoji opasnost od bijega podnositelja. Mjerodavni dio obrazloženja osporenog rješenja glasi:

7

"Budući da iz svega navedenog proizlazi da u ovom predmetu nisu istekli zakonski rokovi iz članka 133. stavaka 1. i 3. ZKP/08 ... a što je, uz postojanje osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku, a koja i dalje proizlazi iz potvrđene optužnice, pretpostavka da bi se protiv njega mogao produljiti istražni zatvor, to je vijeće protiv optuženika odlučilo isti produljiti po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08 jer je utvrđeno da u odnosu na optuženika i dalje postoji opasnost da će on pobjeći s ciljem izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti. Naime, protiv optuženog Ive Sanadera je još u stadiju istrage rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu od 9. prosinca 2010. broj Kir-Us-491/10 određen istražni zatvor po osnovama iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08, a u daljnjem tijeku istrage još je u dva navrata produljen rješenjima suca istrage od 17. kolovoza 2011. broj Kir-Us-370/11 i od 17. listopada 2011. broj Kir-Us-438/11, i to po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08 jer je optuženik, nakon saznanja iz medija da je protiv njega donesen nalog o provođenju i proširenju istrage te zatraženo skidanje imuniteta, napustio područje Republike Hrvatske. Upravo je na temelju navedenog rješenja o određivanju istražnog zatvora, po raspisanoj tjeralici, optuženik uhićen u Republici Austriji te je njegova nazočnost pred hrvatskim pravosudnim tijelima osigurana tek izručenjem dana 18. srpnja 2011. Nakon što je protiv optuženika podignuta optužnica, rješenjem optuženog vijeća Županijskog suda u Zagrebu od 10. prosinca 2011. broj Kov-Us-Iz-2/11, protiv njega je produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08 te je prihvaćen optuženikov prijedlog i određeno je da se istražni zatvor, na temelju članka 102. stavka 2. ZKP/08, zamjenjuje jamstvom u iznosu 12,400.000,00 kuna. ... Po polaganju jamčevine, optuženik je 16. prosinca 2011. pušten iz istražnog zatvora, a ponovno je lišen slobode zbog određivanja obligatornog istražnog zatvora u predmetu Županijskog suda u Zagrebu broj K-Us-26/11 i upravo je ta činjenica bila razlogom ukidanja jamstva u ovom predmetu. Navedeno ukazuje da pravomoćno utvrđene okolnosti koje upućuju na opasnost od optuženikovog bijega u ovom predmetu nikada nisu prestale postojati, jer je nazočnost optuženika bila osigurana kroz njegovo lišenje slobode u drugom postupku. Imajući, stoga, na umu činjenicu da je optuženik područje Republike Hrvatske napustio upravo nakon što je saznao da se protiv njega pokreće ovaj kazneni postupak i traži odobrenje za uhićenje pa je posljedicom toga bila raspisana tjeralica, a optuženikova nazočnost osigurana tek njegovim izručenjem iz Republike Austrije (čemu se protivio), uz činjenicu da prema podacima u spisu predmeta članovi optuženikove uže obitelji žive u inozemstvu, ocjena je ovog vijeća da protiv optuženog Ive Sanadera i dalje postoje razlozi iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Ovo tim više kada se ima na umu da je, kao što je to već navedeno, osim ovog, protiv optuženika u tijeku još nekoliko kaznenih postupaka zbog istovrsnih kaznenih djela s visoko zaprijećenim kaznama zatvora. Utvrđenje ovog vijeća o postojanju opasnosti od bijega kod optuženog Ive Sanadera ne umanjuje niti činjenica proteka vremena od određivanja istražnog zatvora protiv njega, s obzirom da je veći dio tog vremena, tj. gotovo tri godine bio lišen slobode u paralelnom postupku što je osiguralo njegovu nazočnost, neovisno o njegovoj volji."

22. Visinu jamstva u konkretnom slučaju Vrhovni sud obrazložio je ovako:

8

"Odlučujući o visini jamstva, Vrhovni sud Republike Hrvatske vodio je računa o težini kaznenog djela i osobnim podacima te imovnom stanju optuženika prema podacima koji su mu iz stanja spisa bili poznati u trenutku odlučivanja, a prvenstveno o okolnosti da je upravo sam optuženik u ranijem tijeku postupka predložio da mu se istražni zatvor zamjeni jamstvom u visini od 12,400.000,00 kuna, što je bilo i pravomoćno prihvaćeno."

III. PRIGOVORI PODNOSITELJA

23. Podnositelj smatra da je Vrhovni sud osporeno rješenje donio uz "lakonsko obrazloženje da i dalje egzistira ista osnova zbog koje je istražni zatvor prvotno bio određen" (18. srpnja 2011.). Tvrdi da se Vrhovni sud "nije uopće upustio u obrazlaganje svog stava" o tome da i dalje postoje posebni razlozi za određivanje istražnog zatvora zbog opasnosti od bijega. Također tvrdi kako je Vrhovni sud "zanemario" činjenicu da su se u međuvremenu, to jest od određivanja istražnog zatvora do trenutka donošenja osporenog rješenja, okolnosti "znatno izmijenile". 24. Nadalje, podnositelj navodi kako je netočna tvrdnja Vrhovnog suda da "pravomoćno utvrđene okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega u ovom predmetu nikada nisu prestale postojati". Naime, nadležni sud je u ovom kaznenom predmetu već prethodno utvrdio da su se okolnosti izmijenile odnosno da se intenzitet opasnosti od bijega smanjio, budući da je istražni zatvor zamijenjen jamčevinom. Stoga podnositeljeva prisutnost na suđenju nije bila osigurana time što je on bio lišen slobode u drugom kaznenom postupku. Naprotiv, on se uz jamčevinu gotovo godinu dana nalazio na slobodi i uredno dolazio na rasprave te ispunjavao sve zahtjeve u skladu s izrečenim mjerama opreza. 25. Podnositelj ističe da je Vrhovni sud propustio ocijeniti jesu li razlozi koji opravdavaju zaključak o postojanju opasnosti od bijega "i dalje 'relevantni i dostatni', čime je postupio suprotno praksi Europskog suda za ljudska prava koji ustanovljuje ovakav pristup". U tom smislu dodaje kako je sud bio dužan "pomno i sistematski procijeniti sve okolnosti" koje utječu na njegovu odluku te "bojazan od bijega sagledavati u sadašnjem vremenskom kontekstu te navesti koje to okolnosti danas opravdavaju takvo rješenje". U ustavnoj tužbi dalje se navodi:

"... Posebno iz razloga što su se prvobitne okolnosti u međuvremenu izmijenile i de facto nijedna okolnost ne upućuje na bojazan od bijega. Pri tome sud propušta cijeniti nesporne okolnosti kao što su: činjenica da je podnositelju ove ustavne tužbe oduzeta putna isprava, da su mu odlukom suda blokirana sva novčana sredstva i cjelokupna imovina, da mu je uskraćena viza za SAD te obzirom na danas gotovo notoran slučaj vezan za pravnu situaciju njega kao bivšeg premijera bilo bi iluzorno i pokušati pobjeći i uspješno se sakriti bilo gdje pa niti u nekoj drugoj zemlji. Prema praksi Europskog suda za ljudska prava nadležni domaći sud prilikom odluke o produljenju zbog mogućnosti bijega osobe treba imati u vidu i karakter i osobnost okrivljenika, imovinu okrivljenika, obiteljske veze okrivljenika, kontakte okrivljenika u inozemstvu, težinu presude koja se očekuje, konkretno stanje detencije okrivljenika, /ne/postojanje jakih veza okrivljenika unutar zemlje kao i veze okrivljenika s državom u kojoj je on procesuiran."

U tom smislu podnositelj navodi da je sud pri odlučivanju o produljenju istražnog zatvora propustio cijeniti sljedeće okolnosti: da je podnositelj do sada neosuđivana

9

osoba urednog građanskog ponašanja i prošlosti, koja je zbog svojih kvaliteta i sposobnosti obnašala najviše i najodgovornije društvene i državničke dužnosti; da nije imao nikakve veze niti je pripadao kriminalnom miljeu, a po prirodi nije osoba koja bi imala ikakve avanturističke karakteristike; da su brojne društvene veze u zemlji i inozemstvu stečene tijekom obavljanja funkcija zamjenika ministra vanjskih poslova i predsjednika Vlade Republike Hrvatske, pri čemu bi bilo "posve deplasirano" očekivati da bi osobe takvog statusa i društvenih pozicija pomogle podnositelju u njegovom eventualnom bijegu odnosno skrivanju od kaznenog progona; da su podnositelj i njegova obitelj ostali bez ikakvih materijalnih sredstava za život, budući da su im sva imovina i svi računi blokirani; da je podnositelj izrazito privržen obitelji te da ne bi poduzimao nikakve korake koji bi doveli u pitanje ili mu otežavali kontakte s njima, pri čemu sigurno ne bi želio naštetiti svojoj obitelji; da je sud propustio ocijeniti i pravnu prirodu kaznenih djela za koja se tereti, ali i činjenicu da se do trenutka odlučivanja o mjeri nalazi u istražnom zatvoru tri (3) godine i jedanaest (11) mjeseci. Također ističe da su nakon iniciranja istražnih postupaka protiv njega svi njegovi kontakti i veze s državom odnosno s njezinim tijelima "potpuno ... prekinuti". 26. U odnosu na tvrdnju Vrhovnog suda "... da članovi optuženikove uže obitelji žive u inozemstvu" podnositelj je istaknuo:

"Stav suda da članovi uže optuženikove obitelji žive u inozemstvu također je formalne naravi s obzirom na danas egzistentan i obvezujući europski uhidbeni nalog putem kojeg je nesporno moguće riješiti pitanje eventualnog bijega. Osim toga, nesporno je da je kćer Ive Sanadera u SAD-u, a njemu ukinuta američka viza pa se taj razlog ukazuje potpuno deplasiranim."

27. Podnositelj također naglašava da to što se protiv njega vodi još nekoliko kaznenih postupaka zbog istovrsnih kaznenih djela s visoko zaprijećenim kaznama nije dovoljan razlog za određivanje istražnog zatvora. Optužen je za kaznena djela za koja se može izreći do deset godina zatvora. Jedinstvena kazna koja može biti izrečena za sve te kaznene predmete je 15 godina, a do sada je izdržao gotovo jednu trećinu moguće kazne. Stoga je "teško očekivati da bi se on u takvim okolnostima odlučio na bijeg". 28. U nastavku ustavne tužbe podnositelj upućuje na "lošu sudsku praksu" koja omogućava "brojne manipulacije" s određivanjem i trajanjem istražnog zatvora kada se protiv iste osobe vodi više paralelnih kaznenih postupaka (kao u njegovu slučaju), što dovodi u pitanje standard preciznosti i predvidljivosti krajnjeg trajanja istražnog zatvora. Posebno naglašava da se u istražnom zatvoru nalazi "bez i jedne presude". S obzirom na sve navedene činjenice i okolnosti, podnositelj zaključuje kako je Vrhovni sud u osporenom rješenju propustio, kada je riječ o trajanju istražnog zatvora, ispitati postojanje legitimnog cilja lišenja slobode podnositelja, osobito s aspekta zabrane pretvaranja istražnog zatvora u kaznu. Vrhovni sud također je propustio uspostaviti odnos razmjernosti između tog cilja i trajanja podnositeljeva lišenja slobode u smislu članka 16. u vezi s člankom 22. Ustava. 29. U odnosu na točku II. osporenog rješenje (jamstvo) podnositelj je istaknuo:

10

"S obzirom da podnositelj smatra kako je u konkretnom slučaju protiv njega neosnovano produljen istražni zatvor, nije bilo niti zakonskog razloga za određivanje jamstva kao zamjene za istražni zatvor. Iz tog razloga, u ovoj ustavnoj tužbi nije osporavana visina jamstva koja je s obzirom na izmijenjene okolnosti evidentno određena u previsokom iznosu."

Predlaže da Ustavni sud usvoji njegovu ustavnu tužbu.

IV. MJERODAVNO PRAVO

30. Kad je riječ o domaćem pravu, za ovaj su predmet mjerodavne odredbe članka 123. stavka 1. točke 1., članka 131. stavka 3., te članka 484. stavka 3. ZKP-a/08. Članak 123. stavak 1. točka 1. ZKP-a/08 glasi:

"Članak 123.

(1) Istražni zatvor se može odrediti ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila kazneno djelo i ako: 1) je u bijegu ili osobite okolnosti upućuju na opasnost da će pobjeći (krije se, ne može se utvrditi njezina istovjetnost i slično), (...)"

Članak 131. stavak 3. ZKP-a/08 glasi:

"Članak 131. (...) (3) U rješenju o istražnom zatvoru nakon podnošenja optužnice ne određuje se rok trajanja istražnog zatvora, ali će sud svaka dva mjeseca, do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora, te ga rješenjem produljiti ili ukinuti. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje. ... (...)"

Za članak 484. stavak 3. ZKP-a/08 v. točku 18. obrazloženja ove odluke.

V. OCJENA USTAVNOG SUDA

31. Ustavni sud u ovom ustavnosudskom postupku ispituje prigovore podnositelja o navodnim povredama njegovih ustavnih prava do kojih je došlo tako što mu je Vrhovni sud, primjenjujući članak 484. stavak 3. ZKP-a/08, produljio istražni zatvor pozivajući se na opasnost da će podnositelj pobjeći radi izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti (članak 123. stavak 1. točka 1. ZKP-a/08). Ti se prigovori podnositelja u ovom postupku u prvom redu razmatraju s proceduralnog aspekta eventualne povrede ustavnog i konvencijskog prava na slobodu, kao temeljnog ljudskog prava.

1) Ustavni i konvencijski okviri

32. Ustav sadržava načelo nepovredivosti slobode čovjeka, koja se može ograničiti samo pod uvjetima propisanim Ustavom. Članak 22. Ustava glasi:

11

"Članak 22. Čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva. Nikomu se ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud."

Pravo na slobodu zajamčeno je i člankom 5. Konvencije, koje se može ograničiti samo pod uvjetima i u slučajevima propisanim Konvencijom. Opće odredbe članka 5. stavka 1. Konvencije propisuju:

"Članak 5. PRAVO NA SLOBODU I SIGURNOST

1. Svatko ima pravo na slobodu i na osobu sigurnost. Nitko se ne smije lišiti slobode, osim u sljedećim slučajevima i u postupku propisanom zakonom: (...)"

Članak 22. Ustava i opće odredbe članka 5. stavka 1. Konvencije međusobno su usporedive. Oba članka pružaju zaštitu od trenutka uhićenja osobe, pa sve do njezina oslobađanja ili do završne pravomoćne sudske presude kojom se osoba osuđuje na kaznu zatvora. 33. Članak 5. Konvencije dalje razlikuje pritvaranje prije i nakon prvostupanjske presude kojom je optuženik proglašen krivim i izriče mu se kazna zatvora kao najteža kaznenopravna sankcija. Za razliku od Konvencije, Ustav ne sadržava usporedivu odredbu, budući da uređenje pojedinih slučajeva dopuštenog oduzimanja slobode prepušta zakonodavcu (v. članak 22. stavak 2. Ustava u točki 32. obrazloženja ove odluke). Neovisno o tome, mjerodavne odredbe domaćeg zakonodavstva moraju se tumačiti u skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLJP) vezanom uz primjenu članka 5. stavka 1. Konvencije. Budući da je u slučaju koji se razmatra u ovom ustavnosudskom postupku prvostupanjska kaznena presuda u cijelosti ukinuta i da je prvostupanjski kazneni postupak ponovo u tijeku, u ovom se predmetu više ne primjenjuju odredbe članka 5. stavka 1. Konvencije o pritvaranju poslije osuđujuće presude kojom je izrečena kazna zatvora jer ta presuda pravno više ne postoji. To istovremeno znači da više nisu primjenjive ni odredbe o pritvaranju odnosno jamstva iz članka 5. stavka 1. točke a) Konvencije ("ako je zatvoren u skladu sa zakonom nakon presude nadležnog suda"), već ponovo jamstva iz članka 5. stavka 1. točke c) u vezi sa stavkom 3. Konvencije. Drugim riječima, istražni zatvor podnositelja više ne može biti obligatoran jer se primjenjuju opće odredbe o pritvaranju koje vrijede za prethodni i glavni stadij kaznenog postupka, kao i procesna jamstva koja pritvorenik ima prije prvostupanjske kaznene presude. Mjerodavne odredbe Konvencije glase:

"Članak 5. PRAVO NA SLOBODU I SIGURNOST

1. ... Nitko se ne smije lišiti slobode, osim u sljedećim slučajevima i u postupku propisanom zakonom: (...) c) ako je zakonito uhićen ili pritvoren radi dovođenja nadležnoj sudbenoj vlasti kad postoji osnovana sumnja da je počinio kazneno djelo ili kad je razumno

12

vjerovati da je to nužno radi sprječavanja izvršenja kaznenog djela ili bijega nakon njegova počinjenja; (...) 3. Svatko uhićen ili pritvoren u uvjetima predviđenim stavkom 1.c) ovoga članka mora se u najkraćem roku izvesti pred suca, ili pred drugo zakonom određeno tijelo sudbene vlasti, i ima pravo u razumnom roku biti suđen ili pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može se uvjetovati davanjem jamstva da će ta osoba pristupiti suđenju."

34. Na konkretne slučajeve oduzimanja ili ograničavanja slobode u postupku pred nadležnim sudom (u slučajevima određenim zakonom) uvijek se primjenjuje načelo razmjernosti. Članak 16. stavak 2. Ustava glasi:

"Članak 16.

(...) Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju."

Ta je ustavna odredba dobila svoj poseban izraz i u kaznenom procesnom zakonodavstvu. Članak 122. stavak 2. (prva rečenica) ZKP-a/08 glasi:

"Članak 122.

(...) (2) Pri odlučivanju o istražnom zatvoru, posebno o njegovu trajanju, vodit će se posebno računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. ... (...)"

2) Načelna pravna stajališta

35. Ako je riječ o oduzimanju osobne slobode u razdoblju prije donošenja prvostupanjske presude o krivnji (kao u predmetu koji se razmatra u ovom ustavnosudskom postupku), osobito je važno pravilo da je istražni zatvor dopušteno odrediti samo ako postoji visok stupanj vjerojatnosti utvrđenja krivnje i izricanja kazne, to jest ako postoji "osnovana sumnja" da je osoba počinila kazneno djelo te, načelno, samo u cilju osiguranja pokretanja i provođenja kaznenog postupka. ZKP/08 za određivanje istražnog zatvora uvijek traži kumulativno postojanje "osnovane sumnje" da je osoba počinila kazneno djelo i postojanje barem jedne od zakonom propisanih osnova za određivanje istražnog zatvora. 36. Nadalje, u slučaju oduzimanja osobne slobode u razdoblju prije donošenja prvostupanjske presude o krivnji, nadležni kazneni sud ima obvezu da u skladu s člankom 5. stavkom 3. Konvencije (v. točku 33. obrazloženja ove odluke) u redovitim vremenskim intervalima, svaki put iznova podrobno ispita postoje li i dalje razlozi koji opravdavaju pritvaranje osobe uz koju se vezuje počinjenje konkretnog kaznenog djela, kao i argumente obrane kojima se traži pritvorenikovo puštanje na slobodu. Produljenje pritvaranja može biti opravdano samo ako postoje jasne indicije stvarnog javnog interesa koji, bez obzira na presumpciju nedužnosti, mora prevagnuti nad pravom na slobodu i ako su nadležna tijela pokazala posebnu marljivost u provedbi postupka. Nadalje, razlozi koji opravdavaju produljenje pritvaranja moraju biti

13

relevantni i dostatni da pokažu kako pritvaranje nije bilo bezrazložno produljeno i protivno članku 5. stavku 3. Konvencije. Pretpostavka mora uvijek ići u korist puštanja na slobodu, osim ako postoje jaki razlozi za produljenje pritvaranja. Ti razlozi moraju postojati cijelo vrijeme trajanja pritvaranja. Članak 5. stavak 3. Konvencije oblikovan je tako da osigurava, do dana prvostupanjske presude, privremeno puštanje na slobodu osobe čim daljnje pritvaranje postane neopravdano. 36.1. Kao što je prethodno rečeno, članak 5. stavak 3. Konvencije zahtijeva da daljnju opstojnost razloga na kojima je zasnovano pritvaranje sudovi u određenim vremenskim intervalima redovito i "automatski" preispituju. U takvim je ispitivanjima teret dokazivanja postojanja dostatnih i relevantnih razloga koji opravdavaju daljnje pritvaranje osobe na nadležnim tijelima, a ne na pritvoreniku. Toj obvezi odgovara obveza nadležnog kaznenog suda propisana člankom 131. stavkom 3. ZKP-a/08 (v. točku 30. obrazloženja ove odluke). 37. Istražni zatvor, kao zakonska mjera oduzimanja temeljnog ljudskog prava na osobnu slobodu u razdoblju prije donošenja pravomoćne sudske presude o krivnji, nije kazna niti se za okrivljenika smije pretvoriti u kaznu.

a) Odluka Ustavnog suda broj: U-lll-4557/2011 od 13. listopada 2011.

38. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj ranijoj odluci broj: U-lll-4557/2011 od 13. listopada 2011. (v. točku 9. obrazloženja ove odluke) u istom kaznenom predmetu (FIMI-MEDIA) već odlučivao o ustavnoj tužbi podnositelja Ive Sanadera protiv rješenja suca istrage i rješenja Županijskog suda u Zagrebu o produljenju istražnog zatvora prije donošenja prvostupanjske presude. U tom je slučaju istražni zatvor protiv podnositelja bio produljen za daljnja dva mjeseca (to jest, do 18. listopada 2011.), a također je bio određen zbog opasnosti od bijega na temelju članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP-a/08. Ustavni sud je u odluci broj: U-lll-4557/2011 posebno obrazložio opća pravna načela za primjenu članka 5., odnosno članka 5. stavka 1. točke c) Konvencije. ESLJP je ta stajališta sažeo u predmetu McKay protiv Ujedinjenog Kraljevstva (presuda, veliko vijeće, 3. listopada 2006., zahtjev br. 543/03 - v. točke 22.1. i 22.2. obrazloženja odluke broj: U-lll-4557/2011). Na ovom je mjestu dostatno ponoviti temeljni pristup ESLJP-a: "Presumpcija je u korist puštanja na slobodu" (§ 41. presude McKay). Ta su načelna pravna stajališta ESLJP-a dužna poštovati sva državna tijela Republike Hrvatske, a osobito sudovi, uključujući Ustavni sud, u svakom pojedinom slučaju lišenja slobode prije presude o krivnji dotične osobe. 39. U odluci broj: U-lll-4557/2011 Ustavni sud podrobno je obrazložio i načelna pravna stajališta vezana uz određivanje istražnog zatvora (kao mjere osiguranja okrivljenikove prisutnosti u kaznenom postupku) zbog opasnosti od bijega i uz obveze nadležnog suda kad ocjenjuje postoje li uvjeti za primjenu istražnog zatvora ili ne. Tako je u točki 15. obrazloženja te odluke naveo:

"15. U članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP-a propisana je standardna pravna pretpostavka za određivanje istražnog zatvora. Riječ je o postojanju opasnosti od bijega osumnjičenika, kao jednom od načina na koji je moguće izbjeći njegovo nepojavljivanje pred sudom.

14

Članak 123. stavak 1. točka 1. ZKP-a jasno ukazuje da pojam 'opasnost od bijega' ne znači samo opasnost od bijega osobe u inozemstvo, to jest bijega 'preko granica Republike Hrvatske', nego i sve oblike skrivanja osobe na području Republike Hrvatske radi izbjegavanja pojavljivanja na sudu. Obveza je nadležnog suda da u svjetlu osobitih okolnosti svakog konkretnog slučaja procijeni je li pretpostavka iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP-a doista i ostvarena, odnosno opstoji li ona i dalje poslije proteka određenog vremena. Toj je obvezi, dakle, inherentan zahtjev da nadležni sud svaki put iznova, redovito, u zakonskim razdobljima, provodi valjanu i sveobuhvatnu procjenu činjenica i okolnosti konkretnog slučaja, uvažavajući i promjene u osobnoj situaciji osobe koja se nalazi u istražnom zatvoru i promjene koje objektivno nastaju zbog napretka u istrazi, odnosno u kaznenom postupku uz koju je vezan istražni zatvor dotične osobe."

U točki 23.1. obrazloženja odluke broj: U-lll-4557/2011 Ustavni sud posebno je naveo čimbenike koje nadležni sudovi trebaju imati u vidu pri procjeni je li potrebno produljiti istražni zatvor zbog mogućnosti bijega osobe (karakter i osobnost okrivljenika, imovinu okrivljenika, obiteljske veze okrivljenika, kontakte okrivljenika u inozemstvu, težinu presude koja se očekuje, konkretno stanje detencije okrivljenika i (ne)postojanje jakih veza okrivljenika unutar zemlje). U točki 23.2. obrazloženja te odluke utvrdio je i načelno pravno stajalište o utjecaju proteka vremena na opstojnost opasnosti od bijega kao pravne osnove za produljenje pritvaranja. 40. Konačno, u točki 14. obrazloženja odluke broj: U-lll-4557/2011 Ustavni sud utvrdio je i mjerila kojima se nadležni sud mora voditi kad utvrđuje razloge za lišenje slobode pojedinca prije pravomoćne presude o krivnji:

"14. Ustavni sud ponavlja da su sloboda i tjelesni integritet osobe nepovredivi i da svako oduzimanje slobode u skladu s člankom 22. stavkom 2. Ustava ... i mjerodavnim zakonom mora biti utemeljeno na razlozima koji su relevantni i dostatni da bi ga mogli opravdati."

Provodeći ustavni nadzor nad primjenom tih mjerila u predmetu broj: U-lll-4557/2011, Ustavni sud odbio je ustavnu tužbu podnositelja sa sljedećim obrazloženjem:

"24. ... Ustavni sud ocjenjuje da su razlozi sadržani u prvom rješenju o produljenju istražnog zatvora podnositelja ustavne tužbe zadovoljili temeljne standarde 'dostatnosti' u odnosu na pravnu osnovu iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP-a (opasnost od bijega). Hoće li oni biti 'dostatni' i u predstojećem razdoblju ovisi o ocjeni suca istrage, odnosno sudskog vijeća, uz pridržaj nadzora Ustavnog suda s aspekta zaštite ljudskih prava podnositelja ustavne tužbe, zajamčenih Ustavom i tumačenih u skladu s relevantnim europskim pravnim standardima. S druge strane, uvažavajući činjenicu da su osporena rješenja, koja su bila predmet nadzora u ovom ustavnosudskom postupku, donesena u ranoj fazi oduzimanja slobode podnositelja, Ustavni sud utvrđuje preuranjenim davati bilo kakve konačne ocjene o 'relevantnosti' tih razloga u odnosu na eventualno daljnje produljenje istražnog zatvora podnositelja ustavne tužbe po osnovi opasnosti od bijega."

b) Odluka Ustavnog suda broj: U-III-5141/2011 od 6. prosinca 2011.

41. Prethodno naznačena pravna stajališta Ustavni sud ponovio je u svojoj odluci

15

broj: U-III-5141/2011 od 6. prosinca 2011. (v. točku 11. obrazloženja ove odluke). I tu je odluku Ustavni sud donio u povodu ustavne tužbe istog podnositelja (Ive Sanadera), pri čemu su predmet tog ustavnosudskog postupka bila nova rješenja suca istrage i nadležnog izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu kojima se u slučaju FIMI-MEDIA istražni zatvor, prije donošenja prvostupanjske presude, produljio za daljnja dva mjeseca zbog opasnosti od bijega podnositelja (to jest do 18. prosinca 2011.). Za razliku od odluke broj: U-lll-4557/2011, Ustavni sud usvojio je tu ustavnu tužbu podnositelja. U odluci broj: U-III-5141/2011 ponovio je temeljna pravna stajališta već obrazložena u prethodno navedenoj odluci, ali ih je s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja dopunio (v. točke 19., 19.1. i 19.2. obrazloženja odluke broj: U-III-5141/2011). 42. Za potrebe ovog ustavnosudskog postupka navodi se mjerodavni dio točke 19.2. odluke broj: U-III-5141/2011 u kojem Ustavni sud upozorava na obveze koje za kaznene sudove proizlaze iz Konvencije i prakse ESLJP-a, a osobito na obvezu dinamičkog pristupa tumačenju i primjeni pritvorskih razloga:

"... Europski sud opetovano upozorava na obvezu dinamičkog pristupa tumačenju i primjeni pritvorskih razloga: razlozi koji opravdavaju pritvor u času njegova određivanja mogu tijekom vremena izblijediti, pa za svako daljnje produljenje pritvora moraju postojati posebni razlozi koji to opravdavaju. U predmetu Kudla protiv Poljske (presuda, veliko vijeće, 26. listopada 2000., zahtjev br. 30210/96, § 111.) Europski sud postavio je precedentno pravilo: postojanje osnovane sumnje da je osoba lišena slobode počinila neko kazneno djelo jest conditio sine qua non za 'zakonitost' produljenog pritvora. Međutim, poslije proteka određenog vremena to više nije dostatno, pa se mora ocijeniti opravdavaju li neki drugi razlozi oduzimanje slobode. Pa ako takvi razlozi i postoje i ako opravdavaju daljnje pritvaranje - jer su 'relevantni' i 'dostatni' - Europski sud zadržava pravo da ispita jesu li domaća tijela kaznenog postupka u njihovu utvrđivanju iskazala 'posebnu marnost' u vođenju postupka."

Za "dinamički pristup" tumačenju i primjeni pritvorskih razloga posebno je značajan predmet Khodorkovskiy protiv Rusije (presuda, 31. svibnja 2011., zahtjev br. 5829/04), u kojem je ESLJP istaknuo ovo:

"187. Sud na kraju ponavlja da radi procjene 'relevantnosti' i 'dostatnosti' razloga za preventivno pritvaranje (preventive detention) (to jest pritvaranje po članku 5. stavku 1. točki (c)) on koristi dinamički pristup. Prema tome, primjerice, u odnosu na osumnjičenikov presumirani potencijal za sprječavanje utvrđivanja istine, 'protekom vremena ova osnova neizbježno postaje sve manje i manje relevantna' (vidjeti Panchenko gore naveden, § 103.; vidjeti također Muller protiv Francuske, 17. ožujka 1997., § 40.,...; i Debboub alias Husseini Ali protiv Francuske, br. 37786/97, §44., 9. studenoga 1999.), pa čak i potpuno nestaje protekom vremena (vidjeti Letellier protiv Francuske, 26. lipnja 1991., § 39.,...)."

43. Za potrebe ovog ustavnosudskog postupka, iz odluke broj: U-III-5141/2011 treba navesti i utvrđenja sadržana u točki 22.1. obrazloženja:

16

"Ustavni sud je već u odluci broj: U-lll-4557/2011 upozorio da redovni sudovi moraju pri produljenju istražnog zatvora paziti na dinamički pristup koji zahtijeva Europski sud kod procjene 'dostatnosti' i 'relevantnosti' okolnosti prilikom donošenja (novog) rješenja o produljenju istražnog zatvora te uzeti u obzir naknadno izmijenjene okolnosti (i objektivne i one na strani podnositelja ustavne tužbe) koje su se dogodile u vremenskom razdoblju od donošenja prethodnog rješenja o produljenju istražnog zatvora, odnosno u cjelokupnom vremenskom razdoblju od prvog uhićenja podnositelja ustavne tužbe. Razmotre li se obrazloženja osporenih sudskih rješenja u tom svjetlu mora se zaključiti da je utvrđenje 'osobitih okolnosti', koje bi ukazivale na opasnost od bijega podnositelja ustavne tužbe u listopadu 2011., utemeljeno na statičkoj konstataciji o postojanju te opasnosti s obzirom na događaje iz prosinca 2010. godine. To se odnosi kako na rješenje suca istrage, tako i na rješenje sudskog vijeća Županijskog suda u Zagrebu. Oba osporena rješenja (i rješenje suca istrage i rješenje nadležnog sudskog vijeća) zanemarila su, dakle, dinamiku promjene činjenica u razdoblju od prosinca 2010. do srpnja 2011., te od razdoblja prvog rješenja o produljenju istražnog zatvora od 17. kolovoza 2011. do novog (osporenog) rješenja o (daljnjem) produljenju istražnog zatvora. Iz tih činjenica sudovi su trebali, prema utvrđenju iz točke 21. odluke Ustavnog suda broj: U-lll-4557/2011, zaključiti o njihovoj daljnjoj 'dostatnosti' za primjenu istražnog zatvora. Prema ocjeni Ustavnog suda opetovano pozivanje suca istrage (i u drugom rješenju o produljenju istražnog zatvora) isključivo na događaj vezan uz podnositeljevo napuštanje teritorija Republike Hrvatske u prosincu 2010. navođenjem da je '(...) isključivi motiv napuštanja RH od strane XVI osum. bilo izbjegavanje kaznenog progona ... što potvrđuje ... zaključak o stvarnim motivima njegovog postupanja', te da nakon godinu dana proteklog vremena 'po ocjeni suca istrage i nadalje egzistira zakonski razlog opasnosti od bijega iz čl.123 st.1 toč.1 ZKP-a', prema ocjeni Ustavnog suda, više nije 'dostatno'. Činjenice podnositeljevog ponašanja pri napuštanju Republike Hrvatske 9. i 10. prosinca 2010. sudac istrage nije sagledavao u svjetlu činjenica koje su se u međuvremenu dogodile (protek vremena, nemogućnost podnositelja da raspolaže novčanim sredstvima zbog blokade računa u bankama, osobnost podnositelja i njegova odgovornost za sudbinu članova vlastite obitelji u slučaju njegova bijega u tijeku sudskog postupka, odgovornost podnositelja za sudbinu njegovih prijatelja koji su iskazali volju i namjeru za njega dati jamstva zalaganjem vlastitih nekretnina ili davanjem visokih novčanih sredstava, 'opća prepoznatljivost' podnositelja koja stvara ozbiljnu zapreku bilo kakvoj potencijalnoj namjeri njegova skrivanja u zemlji i inozemstvu, osobito na području zemalja Europske unije među dužnosnicima kojim je on poznata osoba, faktična nemogućnost ulaska podnositelja u SAD zbog uskraćene mu vize, itd.). Ako se navedene činjenice uzmu kao relevantne i specifične za podnositeljev slučaj, onda se logičkim može smatrati i zaključak podnositelja iz ustavne tužbe da sud '(...) a priori odbacuje sve argumente okrivljenika u prilog njegovoj tvrdnji da se namjeravao podvrći kaznenom postupku u RH, okolnosti o opasnosti od bijega cijeni prema tadašnjem (nazovimo ga prvobitnom - 'zaleđenom') stanju iako su se u međuvremenu okolnosti stubokom promijenile, te danas iste de facto onemogućavaju bijeg okrivljenika.'"

44. Zaključno, Ustavni sud usvojio je ustavnu tužbu podnositelja u predmetu broj: U-III-5141/2011 nakon utvrđenja da razlozi navedeni u osporenim rješenjima nisu pružili dostatne osnove za ocjenu da je produljenje istražnog zatvora podnositelju

17

zbog opasnosti od bijega bilo određeno "u skladu sa zakonom" i da je "zakonito", a osobito zbog neuvažavanja vremenske dinamike događaja uslijed koje je rizik od bijega podnositelja postao očito neznatan (uz točku 22.1. v. i točku 27. obrazloženja odluke broj: U-III-5141/2011). 45. Ustavni sud na kraju podsjeća da zahtjevi "zakonitosti" (lawfulness) proizlaze iz konvencijskog prava. ESLJP opetovano naglašava kako se sva lišenja slobode moraju provoditi 'u postupku propisanom zakonom' i biti 'zakonita' kako bi pojedinac bio zaštićen od arbitrarnosti vlasti koje odlučuju o oduzimanju njegove slobode (predmet Bizzotto protiv Grčke, presuda, 15. studenoga 1996., zahtjev br. 22126/93, § 31.). Zahtjev 'zakonitosti' iz članka 5. Konvencije ne znači samo puko poštovanje mjerodavnog domaćeg prava već to pravo mora biti sukladno općim načelima Konvencije, a osobito načelu vladavine prava iz preambule Konvencije (predmet Ilascu i drugi protiv Moldove i Rusije, presuda, veliko vijeće, 8. srpnja 2004., zahtjev br. 48787/99, § 461.). Zahtjevi "zakonitosti" u smislu konvencijskog prava podvode se u hrvatskom ustavnom poretku pod vladavinu prava kao najvišu vrednotu ustavnog poretka Republike Hrvatske (članak 3. Ustava).

3) Primjena načelnih pravnih stajališta na konkretan slučaj

46. Ustavni sud ponavlja da je u postupcima pokrenutim ustavnim tužbama njegova zadaća usmjerena na zaštitu individualnih prava pojedinaca zajamčenih Ustavom. Ona je stoga ograničena na ispitivanje jesu li nadležni sudovi ispunili svoje obveze u području ljudskih prava i temeljnih sloboda (ustavnih prava) na koje ih obvezuje nacionalni Ustav. Sukladno tome, čak i kad bi nacionalni sudovi pogriješili u nekom konkretnom slučaju, Ustavni sud ne bi bio nadležan popravljati tu pogrešku, osim ako ona ne zadire u ljudska prava i temeljne slobode zajamčene Ustavom.

a) Produljenje istražnog zatvora zbog opasnosti od bijega (točka I. izreke osporenog rješenja)

47. Ustavni sud prvo utvrđuje nespornom činjenicu da u konkretnom slučaju postoji osnovana sumnja da je podnositelj počinio kaznena djela za koja se tereti u slučaju FIMI-MEDIA, jer ona i dalje proizlazi iz potvrđene optužnice (v. točku 35. obrazloženja ove odluke). Ostaje da se ispita je li nadležni sud naveo dostatne i relevantne razloge za utvrđenje da u konkretnom slučaju postoje "osobite okolnosti" u smislu članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP-a/08 koje upućuju da i dalje postoji opasnost od bijega podnositelja pusti li ga sud da se brani sa slobode. 48. Nadležnost Ustavnog suda u ovom slučaju ograničena je na ispitivanje jesu li učinci osporenog rješenja o produljenju istražnog zatvora doveli do povrede podnositeljevog ustavnog prava na osobnu slobodu u proceduralnom aspektu, kojoj povredi podnositelj prigovara u ustavnoj tužbi. To znači da nadzor Ustavnog suda u ovom ustavnosudskom postupku isključuje razmatranje bilo kojeg elementa ovog slučaja koji bi imao materijalnopravna (supstancijalna) obilježja. Sukladno tome, Ustavni sud u ovom ustavnosudskom postupku mora odgovoriti na

18

pitanje: polazeći od okolnosti konkretnog slučaja, je li produljenje istražnog zatvora podnositelju bilo "zakonito" odnosno u "skladu s postupkom propisanim zakonom" s aspekta ustavnih i konvencijskih zahtjeva vezanih uz lišenje slobode prije prvostupanjske presude zbog postojanja opasnosti od bijega? 49. Nekoliko je razloga kojima je nadležni sud opravdao svoju ocjenu da u konkretnom slučaju i dalje postoji opasnost od bijega podnositelja, zbog čega je opravdano u slučaju FIMI-MEDIA ponovo mu produljiti istražni zatvor u fazi postupka prije donošenja prvostupanjske presude. To su sljedeći razlozi: - prvo, podnositelj je u prosincu 2010. pobjegao iz zemlje pa je njegova nazočnost pred domaćim kaznenim sudom bila osigurana tek njegovim izručenjem iz Republike Austrije u srpnju 2011. (čemu se sam podnositelj protivio); - drugo, protiv optuženika je u tijeku još nekoliko kaznenih postupaka zbog istovrsnih kaznenih djela s visoko zaprijećenim kaznama zatvora; - treće, članovi optuženikove uže obitelji žive u inozemstvu. 50. Ustavni sud podsjeća da je od samog početka pokretanja niza istražnih (kasnije kaznenih) postupaka protiv podnositelja njegov odlazak u Republiku Austriju u prosincu 2010. (sudski kvalificiran kao bijeg) bio središnji razlog za određivanje odnosno produljenje istražnog zatvora. U tim su se rješenjima razlozi nadležnog suda kojima se opravdavao istražni zatvor iscrpljivali u opisu ponašanja podnositelja ustavne tužbe u dva kritična dana, 8. i 9. prosinca 2010. kada je on, prema sudskom stajalištu, pobjegao iz zemlje u Republiku Austriju u namjeri da preko Njemačke pobjegne u Sjedinjene Američke Države (SAD) i tako izbjegne kazneni progon. Gotovo pet godina poslije tog događaja, nadležni sud u osporenom rješenju ponovo je opravdao produljenje istražnog zatvora pozivajući se na taj isti događaj. Nadležni sud pri tome nije spomenuo odluku Ustavnog suda broj: U-III-5141/2011, kojom je usvojena ustavna tužba podnositelja s utvrđenjem da pozivanje suca istrage "isključivo na događaj vezan uz podnositeljevo napuštanje teritorija Republike Hrvatske u prosincu 2010. ... nije više 'dostatno'..." te da je zbog vremenske dinamike događaja rizik od bijega podnositelja postao očito neznatan (v. točku 44. obrazloženja ove odluke). S obzirom na takve okolnosti, Ustavni sud ne smatra potrebnim ponavljati stajališta koja je iznio u odlukama broj: U-lll-4557/2011 i U-III-5141/2011 iz 2011. godine, a ni ponovo obrazlagati razloge na kojima je utemeljio ocjenu o povredi ustavnih prava podnositelja. Umjesto toga, upućuje na odluku broj: U-III-5141/2011. 51. Na ovom je mjestu dostatno ponoviti pravilo utvrđeno u točki 21. obrazloženja odluke broj: U-lll-4557/2011: u postupku svakog sljedećeg preispitivanja zakonskih osnova za produljenje istražnog zatvora pred nadležni sud postavljaju se stroži zahtjevi, koje prati i pojačan nadzor Ustavnog suda. Razlozi, koji bi eventualno mogli opravdati zaključak suda o daljnjem postojanju opasnosti od bijega podnositelja, moraju biti i "dostatni" i "relevantni", ali sada u svjetlu proteka vremena (prethodnih razdoblja istražnog zatvora), a osobito činjenica vezanih uz osobnu situaciju podnositelja ustavne tužbe te objektivnih okolnosti koje okružuju podnositelja i njegov "slučaj", sve u svjetlu drugih zakonskih mogućnosti osiguravanja njegove prisutnosti na sudu.

19

52. Ustavni sud u tom smislu primjećuje da se uz događaj iz prosinca 2010. (to jest podnositeljevo napuštanje zemlje koje su sudovi kvalificirali kao bijeg) u osporenom rješenju vezuje samo jedan novi element koji nije bio sadržan u rješenjima iz 2011. godine. Naime, nadležni sud utvrdio je u osporenom rješenju da protek vremena od događaja iz prosinca 2010., kao element "dinamičkog" tumačenja i primjene pritvorskih razloga, ne utječe na činjenicu da taj događaj i dalje opravdava produljenje istražnog zatvora podnositelju. To je stajalište nadležni sud zasnovao na ocjeni da se protek vremena (od srpnja 2011. do rujna 2015.) ne može uzeti u obzir kad se procjenjuje je li prestala opasnost od bijega podnositelja, budući da je on "veći dio tog vremena, tj. gotovo tri godine bio lišen slobode u paralelnom postupku što je osiguralo njegovu nazočnost, neovisno o njegovoj volji", odnosno da "pravomoćno utvrđene okolnosti koje upućuju na opasnost od optuženikovog bijega u ovom predmetu nikada nisu prestale postojati, jer je nazočnost optuženika bila osigurana kroz njegovo lišenje slobode u drugom postupku". 53. Ustavni sud takvu argumentaciju nadležnog suda ne smatra prihvatljivom s aspekta ustavnih prava podnositelja na osobnu slobodu u proceduralnom smislu. Ta je argumentacija u osnovi selektivna jer ne uzima u obzir relevantne okolnosti odnosno pravnu situaciju u kojoj se nalazi podnositelj ustavne tužbe u cjelini, kao i usporedivu sudsku praksu. Stoga se čini da je nadležni sud njome (neuspješno) pokušao prevladati opetovane prigovore da je u podnositeljevom slučaju zauzet neprihvatljiv "statički pristup" događaju iz prosinca 2010. (to jest podnositeljevom napuštanju zemlje koje su sudovi kvalificirali kao bijeg). 54. Ustavni sud dužan je dalje primijetiti da istaknuti novi element u osporenom rješenju (to jest sudski argument da protek vremena od događaja iz prosinca 2010. ne utječe na činjenicu da taj događaj i dalje opravdava produljenje istražnog zatvora podnositelju) otkriva određenu pravnu nedosljednost u postojećoj sudskoj praksi, uzmu li se u obzir razlozi kojima nadležni sud obrazlaže druge relevantne činjenice u istom slučaju. 55. Naime, nesporna je činjenica da je podnositelj u posljednjih pet godina lišen slobode gotovo četiri godine. Prvo razdoblje oduzimanja slobode trajalo je neprekidno od 10. prosinca 2010. do 16. prosinca 2011., prvo zbog određivanja ekstradicijskog pritvora podnositelju u Republici Austriji, a nakon toga zbog određivanja istražnog zatvora u Zagrebu. Podnositelj je nakon toga lišen slobode neprekidno od 20. studenoga 2012., prvo zbog određivanja istražnog zatvora, a nakon toga zbog izdržavanja kazne zatvora u predmetu Hypo i INA-MOL, da bi danas bio lišen slobode zbog ponovnog određivanja istražnog zatvora u slučaju FIMI-MEDIA (v. točku 20. obrazloženja ove odluke). Štoviše, podnositelju je de facto oduzeta sloboda gotovo četiri godine, a da ni u jednom od spomenutih kaznenih predmeta još nije donesena ni prvostupanjska presuda. 56. U takvoj faktičnoj situaciji, baveći se pitanjem je li za podnositelja isteklo najdulje vrijeme trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP-a/08, nadležni sud

20

utvrdio je u osporenom rješenju "da se u ovom postupku optuženi Ivo Sanader u istražnom zatvoru nalazi nepunih sedam mjeseci", a "najdulje može provesti u istražnom zatvoru dvije godine i šest mjeseci", pa "očigledno je da ti rokovi nisu istekli". Navedeni je zaključak nadležni sud izveo pozivajući se na vlastitu sudsku praksu (jer "pitanje eventualnog zbrajanja lišenja slobode u paralelnim postupcima protiv iste osobe nije zakonski regulirano" - v. točku 20. obrazloženja ove odluke). Pozivom na tu praksu, kazneni sudovi se pri ispitivanju je li isteklo najdulje vrijeme trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP-a/08 vode formalnim mjerilima: vrstom i osnovom lišenja slobode pojedinca. Drugim riječima, oni prave razliku između istražnog zatvora, ekstradicijskog pritvora i izdržavanja kazne zatvora kao različitih formalnih osnova oduzimanja slobode (v. točku 20. obrazloženja ove odluke). 57. Štoviše, kazneni sudovi strogo razlikuju same istražne zatvore po pojedinim paralelnim (istodobno vođenim) kaznenim postupcima, iako je riječ o istom zatvoreniku, jer u istražni zatvor za koji se procjenjuje ukupna duljina trajanja (u daljnjem tekstu: aktualni istražni zatvor) ne uračunavaju vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kaznenom postupku koji se paralelno vodi uz taj aktualni. Po toj je osnovi nadležni sud i utvrdio u osporenom rješenju "da se u ovom postupku optuženi Ivo Sanader u istražnom zatvoru nalazi nepunih sedam mjeseci", iako je podnositelj u istražnom zatvoru i de facto i de iure više od 25 mjeseci, uzme li se u obzir trajanje istražnog zatvora u paralelnim (istodobno vođenim) predmetima FIMI-MEDIA, Hypo i INA-MOL. Drugim riječima, osobna sloboda pojedinca, kao temeljna ustavna vrednota, danas nije središnje mjerilo kojim se domaći kazneni sudovi vode kad odlučuju o dopuštenom trajanju istražnog zatvora u slučaju više paralelnih kaznenih postupaka koji se istodobno vode protiv tog pojedinca. Ustavni sud za sada nema namjeru preispitivati tu sudsku praksu jer uvažava činjenicu da je riječ o procesu razvitka sudskog prava koji zahtijeva vrijeme, a koji moraju pratiti i osmišljena zakonska rješenja kako bi se osigurala nužna ravnoteža između djelotvornog kaznenopravnog mehanizma i najduljeg dopuštenog trajanja oduzimanja slobode osobe prije prvostupanjske odnosno prije pravomoćne kaznene presude. 58. Unatoč tome, za potrebe ovog ustavnosudskog postupka Ustavni sud dužan je razloge kojima nadležni sud opravdava produljenje istražnog zatvora podnositelju u predmetu FIMI-MEDIA razmotriti u svjetlu opisane sudske prakse koja strogo odvaja paralelne kaznene postupke kad je riječ o istražnom zatvoru. Riječ je o dvama razlozima kojima nadležni sud u osporenom rješenju opravdava produljenje istražnog zatvora: - onom da je protiv optuženika u tijeku još nekoliko kaznenih postupaka zbog istovrsnih kaznenih djela s visoko zaprijećenim kaznama zatvora, i - onom da je podnositelj u prosincu 2010. pobjegao iz zemlje (v. točku 49. obrazloženja ove odluke). 59. Prvo, kazneni sudovi trajanje istražnog zatvora strogo razdvajaju i "sjeckaju"

21

po pojedinim (paralelnim i istodobno vođenim) postupcima, s posljedicom da bi oduzimanje slobode zbog određivanja istražnog zatvora za osobu protiv koje se ti postupci vode moglo prijeći sve zakonske maksimume i de facto trajati neodređeno dugo. U takvoj situaciji, nadležni sud nije pravno dosljedan kad produljenje istražnog zatvora u predmetu FIMI-MEDIA opravdava time što je "protiv optuženika u tijeku još nekoliko kaznenih postupaka zbog istovrsnih kaznenih djela s visoko zaprijećenim kaznama zatvora". Ako bi ostali kazneni postupci koji se vode protiv podnositelja bili relevantna činjenica za produljenje istražnog zatvora u predmetu FIMI-MEDIA, tada bi bilo pravno dosljedno da kod računanja ukupnog trajanja istražnog zatvora u svrhu članka 133. ZKP-a/08 relevantna bude i činjenica o tome koliko je trajao istražni zatvor istom podnositelju u tim drugim, paralelno vođenim kaznenim postupcima (konkretno, u predmetu Hypo i INA-MOL). Pozivanje suda na druge kaznene postupke koji se vode protiv istog zatvorenika da bi se opravdalo daljnje oduzimanje njegove slobode, a negiranje relevantnosti tih drugih postupaka kad je riječ o računanju ukupnog trajanja oduzete mu slobode nije samo pravno nedosljedno, nego je i izravno suprotno temeljnom pravilu koja se vezuje uz članak 22. Ustava i članak 5. Konvencije: "Presumpcija je u korist puštanja na slobodu" (v. točke 36. i 38. obrazloženja ove odluke). 60. Drugo, kad je riječ o pozivanju na događaj iz prosinca 2010. (to jest na podnositeljevo napuštanje zemlje koje je kvalificirano kao bijeg), nadležni sud zauzeo je stajalište da protek vremena od tog događaja do danas ne umanjuje opasnost od bijega podnositelja. Slično kao u prethodnom primjeru, sud je i ovdje posegnuo za drugim kaznenim postupcima koji se (paralelno) vode protiv podnositelja kako bi opravdao takvo stajalište. Kao i u prethodnom primjeru, i ovdje je pozivanje na druge kaznene postupke izravno i izričito (podnositelj je "veći dio tog vremena, tj. gotovo tri godine bio lišen slobode u paralelnom postupku što je osiguralo njegovu nazočnost, neovisno o njegovoj volji"), ponovo s ciljem da produlji oduzimanje slobode podnositelju u aktualnom postupku. Na pravnu nedosljednost takvog stajališta upozorio je sam podnositelj u ustavnoj tužbi (v. točku 24. obrazloženja ove odluke). Međutim, važnije su posljedice takve sudske argumentacije za ostvarenje podnositeljevog ustavnog prava na slobodu. Naime, kad bi se ta argumentacija prihvatila kao valjana, tada bi bila otvorena mogućnost da događaj iz prosinca 2010. postane stalno i trajno opravdanje za svako daljnje određenje istražnog zatvora podnositelju u bilo kojem kaznenom postupku koji se protiv njega vodi. Drugim riječima, s obzirom na nepromjenjivost događaja iz prosinca 2010., taj bi događaj mogao poslužiti kao trajna "osobita okolnost" iz članka 103. stavka 1. točke 1. ZKP-a/08 zbog koje bi u slučaju podnositelja uvijek postojala opasnost od bijega. Utoliko pozivanje nadležnog suda na istražni zatvor u paralelnom kaznenom postupku (konkretno, u predmetu Hypo i INA-MOL), kako bi se opravdalo produljenje istražnog zatvora u aktualnom kaznenom postupku (u predmetu FIMI-MEDIA), nije samo pravno nedosljedno, nego je u svjetlu opisanih okolnosti i ustavnopravno neprihvatljivo. Zaključno, Ustavni sud ustraje na ocjeni da je za kvalifikaciju postojanja opasnosti od bijega podnositelja u 2015. godini relevantno vrijeme koje je proteklo od događaja iz

22

prosinca 2010., to jest od podnositeljevog napuštanja zemlje koje su sudovi kvalificirali kao bijeg, što je nadležni sud bio obvezan ispitati (s obzirom na protek vremena i u odnosu na taj protek) u svjetlu današnjih okolnosti i današnje osobne situacije podnositelja. S time se dolazi i do trećeg razloga kojim je nadležni sud opravdao produljenje istražnog zatvora podnositelju, a koji je vezan uz osobnu situaciju i osobnost podnositelja (v. točku 49. obrazloženja ove odluke). 61. Kao jedini razlog za produljenje istražnog zatvora vezan uz osobnu situaciju i osobnost podnositelja nadležni sud naveo je činjenicu da članovi podnositeljeve uže obitelji žive u inozemstvu. Podnositelj je potvrdio da mu kći živi u SAD-u (v. točku 26. obrazloženja ove odluke). Stoga treba pretpostaviti da je nadležni sud smatrao kako postoji mogućnost da podnositelj pobjegne kod svoje kćeri u SAD, pa je jedini način na koji bi se to moglo spriječiti zadržavanje podnositelja u zatvoru. S tim u vezi, čini se dostatnim uputiti na rješenje suca istrage Županijskog suda u Zagrebu broj: 1. Kir-Us-370/11 od 17. kolovoza 2011., u kojem je izrijekom bilo navedeno:

"Međutim, nakon što su mu Sjedinjene Američke Države iznenada, zbog skidanja imuniteta te njegovog bijega u inozemstvo, otkazale vizu za ulazak u SAD, XVI osum. Ivo Sanader je otkazao let za SAD, obzirom da njegov odlazak sada više nije bio moguć."

Ustavni sud s tim u vezi mora utvrditi da se oduzimanje slobode podnositelju zbog činjenice da članovi njegove uže obitelji žive u inozemstvu ne može opravdati na ustavnoj razini. Bijeg podnositelja u SAD nije isključivo pitanje njegove volje koja se sprječava detencijom. Nemogućnost odlaska podnositelja u SAD je rezultat i faktičnog stanja stvari koje proizlazi iz administrativnih režima i kontrolnih mehanizama dviju država (Republike Hrvatske i SAD-a) i nadležnih međunarodnih tijela i asocijacija kojih su one članice ili stranke. Stoga se taj razlog za produljenje istražnog zatvora sam po sebi ne bi mogao ocijeniti relevantnim do mjere da bi mogao opravdati oduzimanje slobode podnositelju. 62. Ustavni sud na kraju primjećuje da, osim navedenog, u rješenju nije ispitan nijedan drugi razlog vezan uz osobnu situaciju i osobnost podnositelja koji bi mogao biti relevantan za ocjenu o (ne)opravdanosti produljenja istražnog zatvora podnositelju (kao što su, primjerice, nemogućnost podnositelja da raspolaže novčanim sredstvima zbog blokade računa u bankama, odgovornost podnositelja prema članovima vlastite obitelji u slučaju njegova bijega u tijeku sudskog postupka, utjecaj "opće" prepoznatljivosti podnositelja na mogućnost ostvarenja potencijalne namjere njegova skrivanja u zemlji i inozemstvu, jačina preostalih veza podnositelja u zemlji, i sl.). 63. Ustavni sud ponavlja da oduzimanje slobode u skladu s člankom 22. stavkom 2. Ustava i ZKP-om/08 mora biti utemeljeno na razlozima koji su relevantni i dostatni da bi ga mogli opravdati. Razlozi kojima je nadležni sud obrazložio da i dalje postoji opasnost od bijega podnositelja s ciljem izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti očito nemaju zahtijevane kvalitete i ne mogu opravdati produljenje istražnog zatvora

23

podnositelju s aspekta zaštite njegovog ustavnog i konvencijskog prava na slobodu. Drugim riječima, osporeno rješenje nije pokazalo da je pretpostavljena opasnost od bijega povezana s "osobitim okolnostima" u smislu članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP-a/08 pa da se stoga ne može otkloniti drugim blažim sredstvima, već samo oduzimanjem podnositeljeve slobode. 64. Iz navedenih je razloga osporenim rješenjem podnositelju povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na slobodu zajamčeno člankom 22. zasebno i zajedno s člankom 16. stavkom 2. Ustava (proceduralni aspekt), kao i člankom 5. stavkom 1. točkom c) Konvencije.

b) Jamstvo i uvjeti jamstva (točke II., III. i IV. izreke osporenog rješenja)

65. Podnositelj je u ustavnoj tužbi istaknuo da ne osporava visinu jamstva jer smatra "kako je u konkretnom slučaju protiv njega neosnovano produljen istražni zatvor", pa stoga "nije bilo niti zakonskog razloga za određivanje jamstva kao zamjene za istražni zatvor". Unatoč tome, naglašava da je visina jamstva "s obzirom na izmijenjene okolnosti evidentno određena u previsokom iznosu" (v. točku 29. obrazloženja ove odluke). 66. S obzirom na to da je prihvatio ustavnu tužbu i ukinuo osporeno rješenje zbog toga što dovodi do povrede ustavnog prava podnositelja na slobodu u proceduralnom aspektu, Ustavni sud ne smatra potrebnim baviti se u ovom ustavnosudskom postupku visinom jamstva kakva je bila određena u (sada ukinutom) rješenju (točka II. i s njom povezana točka III. izreke osporenog rješenja). To se odnosi i na mjere opreza koje su bile izrečene kao uvjet jamstvu (točka IV. izreke osporenog rješenja).

VI. IZREKA ODLUKE

67. Budući da razlozi navedeni u osporenom rješenju nisu pokazali da je pretpostavljena opasnost od bijega podnositelja povezana s "osobitim okolnostima" u smislu članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP-a/08 pa da se stoga ne može otkloniti drugim blažim sredstvima, već samo produljivanjem istražnog zatvora, Ustavni sud usvojio je ustavnu tužbu podnositelja zbog povrede njegovog ustavnog i konvencijskog prava na slobodu zajamčenog člankom 22. zasebno i zajedno s člankom 16. stavkom 2. Ustava (proceduralni aspekt) i člankom 5. stavkom 1. točkom c) Konvencije (točka I. izreke ove odluke). 68. Ustavni sud istodobno je odredio da rješenje Vrhovnog suda broj: II Kž 343/15-4 od 30. rujna 2015. prestaje važiti najkasnije 30. studenoga 2015. u 24:00 sata (točka II. izreke ove odluke). Prestanak važenja osporenog rješenja iz točke II. izreke ove odluke koincidira s protekom dva mjeseca od dana kada je to rješenje doneseno. Ustavni sud podsjeća da se protekom dva mjeseca od pravomoćnosti tog rješenja ionako aktivira po sili članka 131. stavka 3. (prve rečenice) ZKP-a/08 obveza nadležnog suda da ispita postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora i o tome donese novo rješenje (v. točku 30. obrazloženja ove odluke). 69. Ocijeni li nadležni sud da i dalje postoji opasnost od bijega podnositelja (s

24

ciljem izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti u smislu članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP-a/08) iz nekih drugih razloga koji nisu navedeni u osporenom rješenju, a koji su dostatni i relevantni za produljenje aktivnog istražnog zatvora podnositelju, točka II. izreke ove odluke ostavlja dovoljno vremena nadležnom sudu da po toj osnovi donese novo rješenje koje će zamijeniti osporeno. Ne bude li to slučaj, točka II. izreke ove odluke ostavlja dovoljno vremena nadležnom sudu da donese, smatra li potrebnim i na zakonu osnovanim, novo rješenje kojim će odrediti blaža sredstva radi ostvarenja iste svrhe koju je Vrhovni sud nastojao postići osporenim rješenjem. Drugim riječima, ocijeni li sud da i dalje postoji opasnost od bijega podnositelja s ciljem izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti, ovlašten je odrediti odgovarajuće mjere opreza iz članka 98. ZKP-a/08 kojima se postiže ista svrha (osiguranje podnositeljeve prisutnosti pred sudom), ali bez zadiranja u njegovu slobodu, uvijek uz otvorenu zakonsku mogućnost da se u slučaju nepridržavanja izrečene mjere ona zamijeni istražnim zatvorom. Takvo bi sudsko rješenje bilo izraz uravnoteživanja ustavnog zahtjeva vezanog uz slobodu podnositelja s ustavnim mogućnostima njezina ograničavanja. 70. Ova odluka ne priječi nadležni sud da do donošenja prvostupanjske presude odredi istražni zatvor podnositelju po nekoj drugoj zakonskoj osnovi ili osnovama iz članka 123. stavka 1. točaka 2., 3., 4. i/ili 5. ZKP-a/08, ako za to postoje dostatni i relevantni razlozi koji opravdavaju takvu mjeru. To se odnosi i na osnovu iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP-a/08 ako bi se u budućnosti pojavile nove okolnosti izvan onih navedenih u osporenom rješenju. 71. U slučaju da nadležni sud ne donese odgovarajuće rješenje do 30. studenoga 2015. u 24:00 sata, rješenje Vrhovnog suda broj: II Kž 343/15-4 od 30. rujna 2015. prestaje važiti, a podnositelj se bez odgode i bez daljnjih uvjeta ima pustiti na slobodu. 72. Točke I. i II. izreke ove odluke temelje se na člancima 73. i 76. Ustavnog zakona. 73. Objava ove odluke temelji se na članku 29. Ustavnog zakona (točka III. izreke).

PREDSJEDNICA dr. sc. Jasna Omejec, v. r.