Odjeci 6 · Na etvrtoj stubi osjetila sam da mi nešto hladno dodi-ruje noge. Spustila sam pogled i oko sebe vidjela vodu i samo vodu. Kuhinja i sve donje prostorije bile su poplavljene

Odjeci

6.godina

NAKLADNIK

Naklada LJEVAK d.o.o.Palmoti�eva 30, ZagrebHrvatskawww.ljevak.hr

ZA IZDAVA�A

Ivana Ljevak Lebeda

UREDNICA

Jasminka Salamon, prof.

LEKTURA I KOREKTURA

Jasminka Salamon, prof.

FOTOGRAF I JE

Shutterstock

I LUSTRACI JE

Stiv CinikShutterstock

NASLOVNICA I PR I JELOM

Ram

T ISAK

Feroproms

Svako kopiranje, javna uporaba i prenošenje dijelova knjige

bez dopuštenja autora i izdava�a zabranjeni su.

Zagreb, lipanj 2011.

2010. / 2011.

OdjeciZbornik literarnih radova u�enika osnovnih škola

Odjeci

5

S A D R Ž A J

Sadržaj

Odjecima (predgovor) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

Nagrađeni u�enici i u�itelji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

Najbolji radovi u županijama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

Radovi po županijama

Dubrova�ko-neretvanska. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17Splitsko-dalmatinska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21Šibensko-kninska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29Zadarska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33Li�ko-senjska. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37Istarska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43Primorsko-goranska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51Međimurska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67Varaždinska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70Krapinsko-zagorska. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77Zagreba�ka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87Sisa�ko-moslava�ka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95Koprivni�ko-križeva�ka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99Bjelovarsko-bilogorska. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105Požeško-slavonska. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113Brodsko-posavska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117Viroviti�ko-podravska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121Osje�ko-baranjska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125Vukovarsko-srijemska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129Grad Zagreb . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133

Abecedni popis svih u�enika sudionika (po županijama) . . . . . . . . . . . 145

Abecedni popis svih u�itelja sudionika (po županijama) . . . . . . . . . . . 153

6

d

e

i

66

6.godina

Odjeci

7

P R E D G O V O R

Odjecima

Zatvori o�i! Isklju�i se iz svijeta recepata za ispravan život!

Postoji mnogo na�ina za odlazak u svijet u kojem želiš biti. Ne stoji ništa, ni od koga ništa ne traži. Jednostavno: postoji – da bi ti pružio za dovoljstvo trenutka, kap sre�e.

Rijetki uspijevaju u�i u željeni svijet. Društvo nas sputava. Bez razmiš-ljanja pristajemo biti dio velikoga stroja.

Kako bismo stigli u svijet savršen za svakoga od nas, moramo se izdi-�i nad tjelesnu i materijalnu ograni�enost.

Nemoj otvoriti o�i! Ostani u svojemu savršenom svijetu, stopi se s njim i dodirni ljepotu koju svi sanjamo.

Tako zbori osmaš Stribor, a njegova suu�enica Iva nastavlja…

Htjela bih otputovati u �udesnu zemlju. Htjela bih otvoriti vrata novoga svijeta. Nešto novo nau�iti. Ste�i prijatelja s kojim �u se odsrca nasmijati, odsrca rasplakati. Htjela bih oti�i u prošlost. Htjela bih razgovarati s mudrim starcem, sa stoljetnom maslinom.

Imam mnogo želja, ali samo jedno mjesto na kojem se s povjerenjem zaustavljam da bih ih ostvarila.

Mjesto se zove književno djelo. Knjiga je moja �udesna zemlja. Vrata novoga svijeta jesu njezine korice, a moj je mudri starac svaka re�enica toga svijeta.

Da bismo ušli u novi svijet, prvo moramo otvoriti vrata svojega srca i svojega uma. Da bismo �uli što nam pisac kazuje, moramo nau�iti slu-šati. Da bismo vidjeli što nam pokazuje, moramo nau�iti gledati.

Kad se, dakle, tako pripremljena, preselim na neko mjesto i u neko vrijeme pa po�nem upoznavati ljude razli�ite od onih koje ve� znam ili sli�ne njima, mogu re�i da sam otišla na daleki put. S njega �u se vratiti oboga�ena novim spoznajama, novim osje�ajima, novim vidicima.

Knjiga je pravo mjesto gdje se ostvaruju želje.

Knjiga je Odjeka pred nama šesti put.

Uime svih marljivih u�enica i u�enikate svih ponosnih u�iteljica i u�itelja

urednica Jasminka Salamon, prof.

Kad u�enici nadmaše svojega u�itelja,

u�itelj je ponosan, a u�enici pišu.

Odjeci

9

N A G R A Ð E N I U � E N I C I I U � I T E L J I

Nagrađeni učenici i učitelji

1. NAGRADA

Bijes velike vode ili kaj mi

napravi Sutla kad ponori

MIRNA LOJEN, 7. r.OŠ JOSIPA BROZA, Kumrovec

u�iteljica: Dragica Prekrati�-Zuber

2. NAGRADA

Grobničko srce

i duša slavonska

ANJA VUK, 8. r.OŠ �AVLE, �avle

u�iteljica: Dolores Maršani�

3. NAGRADA

Na tome mi mogu

pozavidjeti sva gradska djeca

NIKOLINA STEVI�, 6. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

u�iteljica: Štefica Bariši�

10

OdjeciN A G R A Ð E N I U � E N I C I I U � I T E L J I

KRAPINSKO-ZAGORSKA ŽUPANIJA

1. NAGRADA

Bijes velike vode ili kaj mi napravi Sutla kad ponori

Obla�no je i tmurno jutro. Nebo je sivo i izgleda kao da �e ovog trena spustiti roj sitnih kapljica kiše i prosuti ih na zemlju kao slap. I, eto je. Tup... tup... Ve� pljušti i ispire prašinu s ceste, stvara mlakice, nosi liš�e.

Stanujem u ku�i uz samu rijeku Sutlu. Kao i svakog jutra, spremam se u školu. Vrijeme me pomalo po�inje zabrinjavati. U glavi mi se redaju pitanja: „Što ako ne pre-stane? Što ako se Sutla od te silne kišurine izlije iz korita? A mi smo tako blizu...“ Zabrinuta sam. Poplavit �e nam lijepu djetelinu.

„Pa nismo še vse pospravili, kaj je zde to?!“ slušam baku.

A još sam ju�er promatrala, leže�i na travi, lijepe bijele oblake, poput ov�ica, kako plove na nebu.

Odjednom nebo prekrivaju još crnji oblaci. Kiša lijeva kao iz kabla. Iz trena u tren slijevaju se sve krupnije kaplje u poto�i�e i kao da oko mene sve nekamo juri. Sjedim kraj prozora i promatram Sutlu. Njena se razina mutne žute vode u vrlo kratkom vre-menu poprili�no podigla. Slutim da nas �eka ono najgore.

„Ne bi bilo prvi krat“, gunđa baka, uzima „štaubsauger“ i nosi ga na prvi kat. Ništa od škole. Cijeli dan gledamo samo u nebo i u Sutlu. Tako je strašno...

U kasne ve�ernje sate nestalo je i struje. Zavukla sam se u svoj krevet i pokušavala zaspati. Ali uzalud. Iz glave sam željela izbrisati sve one crne misli koje su me od jutra proganjale.

Sljede�eg jutra, izmu�ena nesanicom i opakim šumovima rijeke, probudila sam se vrlo rano. Pogledala sam kroz prozor nadaju�i se da je kiša prestala. Još u polusnu zaputila sam se dolje, u kuhinju po �ašu vode. Na �etvrtoj stubi osjetila sam da mi nešto hladno dodi-ruje noge. Spustila sam pogled i oko sebe vidjela vodu i samo vodu. Kuhinja i sve donje prostorije bile su poplavljene. Vikala sam što sam ja�e mogla. Valjda sam zvala mamu.

„Mirna, kaj be�iš? Kaj se je zgodilo?“ odnekud izdaleka �ula sam mamin glas.

„O, moj Bog, znola som da bu i do tega prišlo“, zajaukala je baka.

Nismo mogli nikamo, �ak ni do najbližeg izlaza.

Oko podneva je prestalo padati. Gacaju�i vodu do koljena, izišli smo iz ku�e. Ljudi su vi�u�i vukli stoku nekamo na suho. Travnjaci su postali jezera, ceste rijeke, a podru-mi i hodnici ustajale bare. Po vodi je plutalo granje, plasti�ne vre�ice, boce, drva za ogrjev...

11

Po ku�ama je zavladala žalost i jad. Susjedi su pomagali jedni drugima. Hranu i vodu dovozili su nam �amcima. U školu nisam odlazila dok se sve nije vratilo koliko-toliko u ono staro, nama sada tako priželjkivano, dobro stanje. Tuga je bila velika. Znala sam da �e moji roditelji teško nadoknaditi svu tu strašnu štetu. Mama me tješila kako je znala i kako je najviše mogla, govore�i mi:

„Ne biti strohi, bumo že tu nekak zrihtali.“ A vidjela sam je kako je plakala.“

„Kaj mi je to napravila Sutla?“ pitala sam se.

I moja dobra stara baka, koja se sje�a mnogih poplava, rekla je:

„Tak še pa ni bilo! Bogek dragi, di si ti, ali ti to vidiš?“

Sutla... Gledam je sada. Povukla je svoje zmijske krakove i te�e mirno. Mrzim Sutla Gledam je sada Povukla je svoje zmijske krakove i te�e mirno Mrzimli je? Ili je pak volim? Svemu njenom strašnom bijesu usprkos!

Ne vem. Jas samo vem da ne mislim nikam od tud prejti. Jenega dneva ven-dar bumo napravili hižu na velikem bregu. Jenega dneva gda prideju k nam veliki penezi. Dragi Bog je reko da op�ega potopa ve� ne bu. Nigdar.

MIRNA LOJEN, 7. r.OŠ JOSIPA BROZA, Kumrovec

Odjeci N A G R A Ð E N I U � E N I C I I U � I T E L J I


PRIMORSKO-GORANSKA ŽUPANIJA

2. NAGRADA

Grobničko srce i duša slavonska

Svoj sretan život živim u dvjema razli�itim sredinama, dvama razli�itim svjeto-vima. Zbog podrijetla roditelja jedan je dio moga srca pripao lastavici znatiželj-na kljuna koja je svaki dan u svitanje oblijetala široka, zlatna slavonska polja, dok je drugi dio srca nježno �uvala stara grobni�ka mlikarica koja je u kišnim i mrzlim jutrima nosila na leđima teško breme u Rijeku i gostila rije�ku gospo-du prvoklasnim mlijekom kako bi mogla prehraniti svoju obitelj.

Na po�etku školske godine, sredinom rujna, osmaši su nestrpljivo o�ekivali zajedni�ko putovanje. Odvojivši se od rodnoga Grobnika i starog viteza Kaštela na Gradu Grobniku, krenuli smo vijugavom cestom do, meni osobito drage, zlatne Slavonije.

Na svakom djeli�u putovanja vidjeli smo nešto novo, neusporedivo s krajem u kojem živimo, posebno i jedinstveno. Obišli smo Slavonski Brod, Osijek, Vu - kovar, Ðakovo, Kopa�ki rit...

Svako je mjesto imalo svoju pri�u. Samo je ono moglo ispri�ati istinu koju je nosilo u zidovima ku�a i zelenim poljima. Svako mjesto ima svoje uspomene.

Vukovar se možda teško nosi sa svojim uspomenama, no opstao je unato� tuzi i smrti kako bi svoju pri�u mogao podijeliti sa svijetom. Ondje smo posje-tili Ov�aru. Obavila me tuga, nevjerica i strah. Mra�na prostorija, široka i pro-strana poput neba, s tisu�u zvijezda što odaju po�ast herojima koji su se upravo s ovog mjesta vinuli prema nebu. Svaki je heroj jednom zauvijek postao zvijezda, pa uvijek može motriti svoj dragi Vukovar.

12

Odjeci

13

N A G R A Ð E N I U � E N I C I I U � I T E L J I

Za razliku od Vukovara, Kopa�ki rit pri�ao je vedru pri�u. Popra�eni živoš�u, bojama, raznolikim oblicima života, krenuli smo u novu pustolovinu osje�aju�i se kao istražitelji Amazone. Voze�i se brodi�em, mogli smo osjetiti sve ljepote prirode.

Ni ostala mjesta nisu bila šutljiva, ve� su s nama rado podijelila svoje pri�e, a mi smo im obe�ali da �emo ih pri�ati dalje.

Cijelim su nas putovanjem pratili smijeh, radost i sre�a. Kultura, obi�aji i krajevi bili su jedinstveni u svakom pogledu. Iz osobnog iskustva mogu re�i kako su Slavonci dragi ljudi velika srca, koji u njega primaju svakoga tko je spreman otvoriti im svoje. Moglo bi se re�i kako je polovica srca Slavonaca zlato nepreglednih slavonskih ravnica.

Gledala sam kroz prozor vijugavu cestu koja me vodila ku�i, no to me nije rastužilo. Slavonske ravnice sjajile su se kao zlato na zamamnim bojama sumra-ka. U mojim su se o�ima vrtjele slike grobni�ke mlikarice, našega staroga viteza Kaštela te se miješale s okusima palente kompirice i grobni�kog sira.

Do�ekao me Grobnik raširenih ruku. Osjetila sam toplinu i radost zavi�aja. Da, shvatila sam. Dva razli�ita svijeta, jedna ja. Duboko, skriveno, istovremeno osje�am da moje srce za Grobnik bije i lagano trepti duša Slavonije.


14


LI�KO-SENJSKA ŽUPANIJA

3. NAGRADA

Na tome mi mogu pozavidjeti sva gradska djeca

Živim u velikoj obitelji u kojoj je svaka minuta važna. Moj tata �esto zna re�i da vrijeme treba znati pravilno iskoristiti, da svaka osoba mora imati plan dnevnih obveza, �ak i djeca. Nametnuo nam je svoja pravila, mi ih poštujemo, i svi smo sretni i zadovoljni.

Kažu da je knjiga najve�i �ovjekov prijatelj, stoga joj i posve�ujem najve�i dio vremena, pa u dnevniku nižem samo petice.

Prega�a je sastavni dio moje garderobe. Kada kuham grah, cijelo selo to zna i susjedi me hvale. Operem suđe bolje no i jedna perilica.

Volim s tatom kositi travu i uživati u njezinu mirisu. Dok se ona suši, moje se srce širi i samo razmišljam kako �e stoka imati što jesti kada dođe ona duga i opasna li�ka zima.

Subotom sam pastirica. Sa svojim psom Mikijem, janjetom Lojzekom i stadom ovaca uživam u ljepoti prirode. Na tome mi mogu pozavidjeti sva gradska djeca. Ovce pasu so�nu zelenu travu, Miki skaku�e i budno pazi na njih, a Lojzek se mota oko mene i traži ljubav koju mu nije pružila njegova majka. Ne mogu odo-ljeti ljepoti krajolika, pa napišem, katkad, neki stih, a �esto poželim naslikati brda i planine i sve ono dokle moj pogled seže.

Kad se ovce napasu trave, zadovoljna sam i sretna. Uputimo se ku�i, a one ble-je i meke�u. Miki laje i najavljuje naš dolazak. Pred nas istr�i mali brat i do�eka nas baka. Pomognu mi zatvoriti stado u tor.

Nave�er, kad sve sredimo i kad smo svi na okupu, baka zna pri�ati pri�e, a ja upijam svaku njezinu rije�. Ona me nau�ila plesti džempere i kape, na �emu sam joj veoma zahvalna jer ne može se sve kupiti, nema novca.

Igram se i ja s djecom iz svoga sela. Druženje je zanimljivo, a osobito mi se dopada kada smišljamo i izmišljamo plesne to�ke te plešemo kao prave zvijezde.

Imam i ra�unalo, ali ne volim mnogo vremena pokloniti baš njemu. Bolje je biti na svježem zraku, slušati pjev ptica, tražiti prve proljetne cvjetove, tr�ati ispod duge nego brojiti ispred ra�unala sate duge.


Odjeci

15

N A J B O L J I R A D O V I U Ž U P A N I J A M A

Najbolji radovi u županijama

DUBROVA�KO-NERETVANSKA ŽUPANIJAVolio bih da me volišBOŽO DŽAMARIJA, 8. r.OŠ „ŽUPA DUBROVA�KA“, Mliniu�iteljica: Dubravka Perki�

SPLITSKO-DALMATINSKA ŽUPANIJAPodstranska zvonaANAMARIJA BARIŠI�, 7. r.OŠ „STROŽANAC“, Strožanac-Podstranau�iteljica: Katica Vrbatovi�

ŠIBENSKO-KNINSKA ŽUPANIJAAutobusMATIJA BRKI�, 7. r.OŠ „MURTERSKI ŠKOJI“, Murteru�iteljica: Anita Vrki�

ZADARSKA ŽUPANIJAKad magarac zarevePETRA JUKI�, 7. r.OŠ „STARIGRAD“, Starigradu�iteljica: Milka Trošelj

LI�KO-SENJSKA ŽUPANIJARole, kokice, prijateljstvo...JOSIPA ŠULENTI�, 7. r.OŠ NIKOLE TESLE, Gra�acu�iteljica: Dina Milet

ISTARSKA ŽUPANIJABudi dobar kao kruhFILIP SMAI�, 5. r.OŠ MARIJE I LINE, Umagu�iteljica: Vinka Burolo

PRIMORSKO-GORANSKA ŽUPANIJAPasja dresuraNIKA NIKOLAC, 7. r.OŠ „NIKOLA TESLA“, Rijekau�iteljica: Irena Pei�

MEÐIMURSKA ŽUPANIJAPun me mesec zafrkavalDARIO GAŠPARI�, 8. r.II. OSNOVNA ŠKOLA �AKOVEC, �akovecu�iteljica: Julijana Marđetko

VARAŽDINSKA ŽUPANIJAŠkrinjica željaDOMINIK �REPINKO, 6. r.OŠ IVANA RANGERA, Kamenicau�iteljica: Mirjana Posavec

KRAPINSKO-ZAGORSKA ŽUPANIJAOkneJOSIPA BUN�EC, 6. r.OŠ STUBI�KE TOPLICE, Stubi�ke Topliceu�iteljica: Tatjana Benko

ZAGREBA�KA ŽUPANIJAJesen v TuropoluMATIJA KOS, 8. r.OŠ VUKOVINA, Vukovinau�iteljica: Zrinka Ha�i�

SISA�KO-MOSLAVA�KA ŽUPANIJAI moje je srce ranjivoMARIJA �OSI�, 6. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Lipovljaniu�iteljica: Ana Doležal

KOPRIVNI�KO-KRIŽEVA�KA ŽUPANIJAOvo bi mogla biti moja ulicaSARA MAŠEK, 8. r.OŠ „GRIGOR VITEZ“, Sveti Ivan Žabnou�iteljica: Ivan�ica Sudinec

BJELOVARSKO-BILOGORSKA ŽUPANIJAZima u DežanovcuNENAD VOJNOVI�, 5. r.OŠ DEŽANOVAC, Dežanovacu�iteljica: Morena Mandi�

16

OdjeciN A J B O L J I R A D O V I U Ž U P A N I J A M A

POŽEŠKO-SLAVONSKA ŽUPANIJAKnjige su nao�ale kroz koje gledam svijetSTJEPAN �ULJAK, 7. r.OŠ „MLADOST“, Jakši�u�iteljica: Marijana Beni�

BRODSKO-POSAVSKA ŽUPANIJAPosljednji vranacNIKOLINA MARJANOVI�, 8. r.OŠ „IVAN MAŽURANI�“, Sibinju�itelj: Josip Aladrovi�

VIROVITI�KO-PODRAVSKA ŽUPANIJAMoja pri�a, moj životRUŽICA KOŠ�AK, 8. r.OŠ GRADINA, Gradinau�iteljica: Anđelka Puškari�

OSJE�KO-BARANJSKA ŽUPANIJAMoja obitelj pred TV ekranomJOSIPA IVAN�EVI�, 8. r.OŠ „ANTUNOVAC“, Antunovacu�iteljica: Anja Toki�

VUKOVARSKO-SRIJEMSKA ŽUPANIJAGradDAVID BILI�, 6. r.OŠ SINIŠE GLAVAŠEVI�A, Vukovaru�iteljica: Ivana Skender

GRAD ZAGREBPoezijaGABRIJELA VRBLJANIN, 8. r.OŠ OTOK, Zagrebu�iteljica: Jelena Bunijevac-Mati�i�

17


DUBROVA�KO-NERETVANSKA

OdjeciD U B R O V A � K O - N E R E T V A N S K A Ž U P A N I J A

Volio bih da me voliš

Jednog mirisnog proljetnog nedjeljnog jutra probudio sam se naspavaniji nego ikad te sam ustao na desnu nogu.

Šetao sam obližnjom livadom kad na drugom kraju... ljepotica iz mojih snova... Bila je poput novoprocvjetale visibabe poslije snijega. Njene su me o�i zaslijepile. Zurio sam u nju kao u vatreni komet što postiže veliku brzinu kad pada na Zemlju. A ono najednom... Buuuumm! Za�uje se pad kometa. To je, ustvari, bio njezin slatki piskutavi glasi�. Pozdravila me i tako smo se upoznali. Njene o�i boje lavande sjajile su kao dvije najsjajnije zvijezde u vedroj proljetnoj no�i. Svu tu romanti�nu harmoniju prekinuo je njezin de�ko Veliki Mrga, kako su ga zvali.

To je bilo najromanti�nije prijepodne, ali i najve�e poniženje cijele te go -dine, a i godinu poslije. Još ne mogu zaboraviti njezine blještave biserno-zelene o�i. Nisam je ni za ime upitao... Koja sam ja budala!

BOŽO DŽAMARIJA, 8. r.OŠ „ŽUPA DUBROVA�KA“, Mlini

18

Odjeci

19

D U B R O V A � K O - N E R E T V A N S K A Ž U P A N I J A

Moja mala dobročinstva

Svi mi govore da je lijepo �initi dobra djela, da �u se �ine�i ih dobro osje�ati. Tako sam, probudivši se jednog jutra, odlu�ila poslušati savjet i zapitala se: „Moraju li dobra djela biti velika?“

Prvo sam obukla brata za vrti� i tako pomogla mami. Mama me pohvalila. Ve� sam se osje�ala bolje. Zatim sam otišla po kruh umjesto bake jer je ona ve� stara i nije joj lako. U školi sam bila dobre volje. Prijateljima je neki zadatak bio nejasan. Rado sam im pomogla. Popodne sam nastavila �initi dobra djela. Susjeda je mela ulicu i ve� je bila umorna. Umjesto nje ja sam pomela ulicu. Bila mi je zahvalna i nagradila me bombonima. Prolaze�i kraj stabla, za�ula sam mijaukanje. Ma�i� je zapeo na grani. Popela sam se i dohvatila ga. Po�eo me lizati. Uh, koliko posla danas u ulici! Nisam ni znala da se tu može toliko toga napraviti. Odlu�ila sam malo prošetati i tako došla do autobusne stanice. Autobus je baš stigao. U njemu je bila starija gospođa iz ulice koja se vra�ala s tržnice. Zamolila je voza�a da joj pomogne iznijeti vre�ice, ali on je bezobra-zno odbio. Tada sam ja primila vre�ice i nosila ih sve do ku�e. Zahvalila mi je i rekla da sam ja dobro dijete. Bila sam jako ponosna na sebe.

Toga sam se dana naradila, ali nije mi bilo teško. Našla sam i odgovor na ono pitanje koje sam si postavila na po�etku. �ak je i malo dobro djelo veliko. Stvarno sam se taj dan uvjerila da se, �ine�i dobra djela, bolje osje�amo.

DEŠA KELEZ, 5. r.OŠ „ŽUPA DUBROVA�KA“, Mlini

OdjeciD U B R O V A � K O - N E R E T V A N S K A Ž U P A N I J A

Odrast ću ja!

Svaki dan u mojoj ku�i: svađa s roditeljima. Nikako da se nađemo na pola puta.

Svakog dana kad onako umoran dođem iz škole, mama je odmah na vratima: „O, Nikola, kako si?“ Tad sve zvu�i kao iz bajke, ali ve� nakon pola sata... „Hajde, Nikola, pođi donijeti kruh“, a ja, naravno, kao pametan �ovjek odgovaram: „Pa, zašto baš ja?“ iako znam odgovor. On uvijek glasi: „Zar nisi najmlađi?“ Onda pođem po kruh jer – moram slušati roditelje! Al’ do pekare i nazad brusim li ga brusim u sebi.

I tako iz dana u dan.

Problem je i sme�e. Hajde, ovo je nešto lakše. Ne može se u dan napuniti vre�a sme�a, pa ga bacam svaki tre�i dan. Uvijek postav-ljam isto pitanje, ali i odgovor se ne mijenja.

Nema veze. I Nikola �e jednog dana odrasti!

NIKOLA KRISTOVI�, 7. r.OŠ „ŽUPA DUBROVA�KA“, Mlini

20

BLA, BLA,

BLA...

NIKOLA, NIKOLA,

NIKOLA...

Odjeci Z A G R E B A � K A Ž U P A N I J A

21


SPLITSKO-DALMATINSKA

22

OdjeciS P L I T S K O - D A L M A T I N S K A Ž U P A N I J A

Podstranska zvona

Prva nedjelja listopada.Glas zvona Gospe Ružaricepreko obronaka Perunarazliježe se poljima i vinogradima.Uvla�i se u masline,zaroni u morske dubine.

ANAMARIJA BARIŠI�, 7. r.OŠ „STROŽANAC“, Strožanac-Podstrana

Rugali su mi se

Kad san bi mali, rugali su mi se da san „klempo“ zato �a san krivi uši.Meni to ni smetalo, ponekad san se i ja smija skupa s njima.Prolazili su dani, miseci i godine, a ja san resa i minja se.Kad san bokun ogluši, kako su govorili moji jer san nikako slabije �uja,

po�eli su mi se opet rugat i zvat me „glavonja“.I opet mi ni smetalo, i ja san se, ka i oni, smija... Bilo mi je najvažnije da san

s njima, da se družimo i zajedno igramo isprid skule.Ruganje mi je i tužno i veselo, ne znan ni sam �a bi o tome više mislija.

Samo znan da mi ipak ni uvik bilo svejedno.U�ili su me da su judi dobri i da ne triba uvik sve obadavat, da triba koji put

i pritrpit...Iden u šesti razred i još nosin aparat za boje �ut. Više mi se ne rugaju!Ruganje je prošlost, to je iza mene. Nadan se: gotovo je!

TON�I ELEZOVI�, 6. r.OŠ GROHOTE, Grohote

Odjeci S P L I T S K O - D A L M A T I N S K A Ž U P A N I J A

Događa se to u jesenjoj noći

Kad sam sam, napokon daleko od svijeta, od briga i svakodnevnih problema, svoj sam. Tada, u toj dugoj jesenjoj no�i, u samo�i i svoj njenoj puno�i, ja lutam bespu�ima svog uma i svog postojanja. Nikakve me brige ne more. Samo ja i ja sa mnom.

I tako idem, prolazim kroz ta polja, polja zelene trave. Nema visokih žutih žita, samo me trava (možda je to svila) miluje po sto-palima. Lutaju�i tim bespu�ima, shvatio sam da je ljudski vijek kra-tak. Da se ljudi troše na nepotrebno. �ujem glas. Osjetim ruku na ramenu. Mamurno se budim i shva�am da sam zaspao. Ne želim se probuditi, ne želim prestati sanjati.

Ali ve� sam ba�en u veliki okrutni svijet. Ve� se moram boriti da preživim. Imam osje�aj da se nikada ne�u mo�i vratiti, iako kasnije uviđam da nije tako. Veselim se povratku onamo.

Vidite, ma koliko nas svijet izmu�io, uvijek se možemo ne�emu boljem vratiti.

PETAR MAMI�, 8. r.OŠ „STROŽANAC“, Strožanac-Podstrana

23

Odjeci

24

S P L I T S K O - D A L M A T I N S K A Ž U P A N I J A

Ljeto dvije tisuće i desete

Ovo �e mi ljeto ostati u dobrom sje�anju po mnogo�emu: ronjenju, jedrenju, ribolovu, ludim avanturama, prvim simpatijama i novim prijateljstvima, vožnja-ma modrom pu�inom Šibenskog arhipelaga.

Posebno me se dojmilo jedrenje. Skoro svakog dana poslijepodne nakon kupanja moji prijatelji i ja isplovili bismo u jedrilici koju smo sami izradili. Taj sitni brodi� velikih jedara sjekao je valove našeg otoka Prvi�a. Nakon jedrenja zapo-�ela bi naša mala međusobna natjecanja u ribolovu. No�nim izlascima upotpu-nili bismo dan. Svaki dan zapo�injao sam ronjenjem kraj kamene rivice. More je bilo bistro i �isto. Uživao sam rone�i tom „ribljom oazom“. Ribe su se po�e-le privikavati na moju nazo�nost. Mnoge stijene i gusta morska trava bile su odli�no skrovište mnogim vrstama za vrijeme žege. Na drugoj strani otoka po stoji jedna mala pješ�ana plaža. �esto bih odlazio onamo. Pogled s nje na zalaze�e sunce bio je o�aravaju�i. Eksplozije žarkih boja bile su raspršene ne bom. Nikad ne�u zaboraviti taj pogled. Posljednjeg dana mjeseca srpnja po �ela su natjecanja između sedam otoka zvana Bodulska pripetavanja. Svake subote održavala bi se na drugom otoku: Zlarinu, Krapnju, Prvi�u, Kaprijima... To je bio vrhunac ljeta. Nakon raznih disciplina, u kojima sam i ja sudjelovao, bendovi bi zapo�eli svirku koja je trajala do sitnih sati. Bilo je odli�no.

Kako se ljeto bližilo kraju, bližio se i dan moga odlaska. Kako li je brzo proš-lo... Putem do broda cijelo se društvo pozdravljalo sa mnom. Uspomene na proteklo ljeto zauvijek ostaju u meni. Redovito se �ujem s prijateljima s otoka Prvi�a. Ve� planiramo provod za idu�e praznike.

PETAR CRMARI�, 7. r.OŠ DOBRI, Split

Odjeci

25


Učiteljice

U�iteljice su našenajbolje na svijetu,

nema ih boljihnigdje na planetu.

Ponekad su dobre,a ponekad ljute.

Naljute ih oništo ne�e da šute.

Trude se biti što bolje prema nama.To nam govore i tata i mama,

a vrlo �estoi u�iteljica sama.

MONIKA JOKI�, 6. r.OŠ ANTE STAR�EVI�A, Dicmo

Jesenja šetnja

Jesen se spustila posve tiho u naše mjesto. Ušuljala se ne�ujno, ali svuda ostavila poneki trag. Svojim je rukama obojila do neprepoznatljivosti moj najdraži šumarak. Promatram kako sa svakog stabla skida ostatke ljeta. Priprema im spava�icu za zimski san.

Hodam polako i gledam taj šumarak koji je do ju�er bio u zelenim tono-vima. Nestalo je pjeva ptica. Odletjele su u toplije krajeve dok zima ne utih-ne. Sunce više ne sja svojim dugim zrakama. Kukci ne zuje oko šarenog cvije�a. Cijela priroda najavljuje predstavu duge, hladne zime.

No, bez obzira na vjetar, griju me medene boje jeseni. Crni se oblaci skupljaju i prijete. Tjeraju me da ubrzam korak, spustim se do rijeke i pro-motrim kakav je jesen na njoj ostavila trag. A ona kao da bježi svojim tokom da što prije dođe do uš�a i bude dalje od oluje koja stiže. Uz njezin prepla-šeni žubor �ujem grmljavinu što prijeti krupnim kapima. Ubrzavam.

Nebo je sve tamnije, vjetar svoju sonatu i dalje svira, a svaki list izvodi samo svoj balet. Uživam.

TEA MIHANOVI�, 7. r.OŠ ŽRNOVNICA, Žrnovnica

26


Proljetna šetnja

Stojim. Stojim i ne mi�em se.Kako sam dospjela ovamo?Gledam u prazninu ispred sebe, u veliku travnatu ravnicu.Sunce žari s neba, grije travke okupane rosom. Osje�am mirissvježe pokošene trave.Hodam.Kuda prođem, cvije�e ni�e. Ljubi�ice, jaglaci, jorgovani. Stvara sešarenilo boja i oblika. Lagani me miris zove, privla�i k sebi.Pokraj mene prolazi leptir, šaren poput duge.Približavam mu se, letim na njegovim nježnim krilima.Dovodi me do potoka. Bistra voda žubori,otkriva sav živi svijet u sebi.Dolaze djeca.Djeca razdraganih lica i veselih osmijeha. Sretna su. Sretna su zbog mirisa, zvukova laganog južnog vjetra,zbog šarenila,zbog nesputanih vrabaca koji tr�karaju uokolo.Zbog prolje�a.I ja sam sretna.Ukipljena promatram sve to savršenstvo oko sebe.San ili java?Ipak san.Savršen i poseban.Proljetni san.

JOSIPA ŠALINOVI�, 8. r.OŠ „BOL“, Split

Korisno je! Probajte!

Osnovala sam svoju banku.Ali ne obi�nu.U toj banci postoje dvije štedionice:za ljubav i prijateljstvo.

KATARINA KORDI�, 5. r.OŠ ANTE STAR�EVI�A, Dicmo

Odjeci

27


Vinograd

Iznad srušene ku�e moga djedazapušteni vinograd širi tugu.

Toplo ga sunce miluje u krugu,a odozgo, s neba, djed ga gleda.

(Iz prepunih košara grožđe viri.Umoran, ali sretan, djed se vra�a.Iza brda mjesec ve� malo žmiri...)

Djed ve� odavno nije s nama.U stari vinograd nitko ne svra�a,

srušena ku�a ostala je sama.

LUCIJA IVANDI�, 7. r.OŠ „SKALICE“, Split

222222222777777777

28


More

Zašto volim more?

Volim ga jer je plavo i duboko. Volim ga zato što mi pruža ljetne radosti,

kupanje, ronjenje i ribolov.

Zašto volim more, a tatu mi odnosidaleko, daleko?

Volim ga zato što mi uvijek tatu vrati.

Zbog mora sam strpljiv i na kraju sretan.

LINO ŠEREMET, 5. r.OŠ „SKALICE“, Split

Odjeci

29

Š I B E N S K O - K N I N S K A Ž U P A N I J A


ŠIBENSKO-KNINSKA

30

OdjeciŠ I B E N S K O - K N I N S K A Ž U P A N I J A

Autobus

Ispra�am ga mislima stazom kojom se uputio.Krijem svoju tugu makar znam da je pošaokud i svi prije njega.Zamire zvuk autobusa, bura zavija sve ja�e.Klatim se neslobodan ispri�ati sve mislio istinama dvojice bra�e,uvijek jednoga starijeg, a drugoga mlađeg.

Kad u no�i po sobama skrivamo srca pla�na,on iza maglene rijeke, a ja na rubu mora,podignemo li poglede prema zvijezdama,istu �emo zvijezdu ugledati.

MATIJA BRKI�, 7. r.OŠ MURTERSKI ŠKOJI, Murter

Odjeci Š I B E N S K O - K N I N S K A Ž U P A N I J A

Barba Davoru

Od rođenja sam ga znala. Uvijek je bio dobar prema meni. Nikada na meni nije gledao mane, zato �e uvijek biti u mom srcu. Sada su za njim ostale samo uspomene. Leže duboko u meni, ali ipak se sjetim...

Bio je najbolji prijatelj mog oca. Sestra i ja zvale smo ga barba Davor. Bio je podebeo i krupan, nezgrapan. Ali imao je posebne o�i. Tople, smeđe o�i... Najviše smo vremena provodili skupa dok me vozio u glazbenu školu. Znao me puno toga pitati, no ne na neugodan na�in. Njegove su mi pri�e otkrivale svije-tle to�ke moga pohađanja glazbene škole. Ponekad smo se vozili u tišini, ali je �ak i ta tišina bila opuštaju�a. Dopuštao mi je da sjedim na prednjem sjedalu njegova velikoga crnog automobila. Osje�ala sam se važno i odraslo.

Nedavno smo �uli da je barba Davor obolio. Moji su roditelji s velikom boli govorili o tome, a ja sam tu temu uvijek nastojala izbje�i jer sam vjerovala da �e uskoro ozdraviti. Ali stanje se pogoršalo. Poslan je u Zagreb na lije�enje. No ni tada se nisam bojala. Mislila sam da Bog ne�e dopustiti da se toliko ljudi utapa u tuzi, jer je barba Davor bio voljen.

Jednog dana u goste su nam došli teta i tetak. Svi smo bili u dnevnoj sobi, šalili se, i sve je bilo baš onako kako treba biti. Mom je ocu zazvonio mobitel. Re�enice su mu bile kratke, oštre i ozbiljne. Kad je završio razgovor, svi smo utihnuli i pogledali ga. Rekao je samo: „Davor je umro.“ Ta re�enica, ta uža-sna, zla re�enica proparala mi je uši. Imali smo nenajavljenu minutu šutnje. Bila je tako bolno duga. Ništa se nije �ulo, �ak ni zavijanje vjetra. Samo praznina, velika praznina. Pogledala sam izobli�ena lica oko sebe. Kako je samo Bog mogao dopustiti da se onaj beskona�ni sjaj u barba Davorovim o�ima zauvijek ugasi?

Život je jedno veliko putovanje vlakom. Ljudi ulaze u taj vlak, ali i izlaze. Izlaze i sa sobom uzimaju djeli� mog srca. Ondje ostaje praznina. Ni�im se ona ne može popuniti.

Jednog je dana po mene u glazbenu školu došao barba Frane, prijatelj moga oca. No nije bilo isto.

GLORIA BRALI�, 8. r.OŠ TINA UJEVI�A, Šibenik

31

32

OdjeciŠ I B E N S K O - K N I N S K A Ž U P A N I J A

Slasni mirisi kruha

Nitko ne može odoljeti mirisu toploga kruha. Svi ga vole, ali još nisam �uo da netko voli kruh kao što ga je volio moj djed. Obožavao ga je i jeo uz svako jelo. Kad bi ga jeo s paštom, lazanjama i njokima, ja bih se �udio. On bi se tada zagonetno nasmiješio i ispri�ao mi svoju pri�u iz djetinjstva.

Bio je gladan kruha jer su bili jako siromašni. Sje�ao se slasnoga miri-sa, koji se širio ku�om, kad bi njegova majka ispekla kruh. Nikad nisu jeli svježi, nego onaj ispe�en prije nekoliko dana. Miluju�i me po glavi, obja-snio mi je da se topli, svježe pe�eni kruh brzo pojede. Toliko je ukusan da mu nitko ne može odoljeti. Zato su jeli stari kruh i imali više kruha za drugi dan.

Tako je on svaki dan jeo stari kruh, a u nosnicama osje�ao miris toplo-ga, ali zabranjenoga svježeg kruha.

Volio sam slušati pri�e svoga djeda, a ona o kruhu bila mi je najdraža, ali i naj�udnija.

Uvijek se sjetim svoga dragog djeda kad jedem topli kruh. Dok mi hrs-kava korica pucketa pod zubima, a slastan okus miluje usta, svjestan sam koliko sam sretan.

ROBERT JURIN, 5. r.OŠ TINA UJEVI�A, Šibenik


33


ZADARSKA

34

OdjeciZ A D A R S K A Ž U P A N I J A

Kad magarac zareve

Nekad je davno skoro iz svakog dvorišta dopirao njegov zov. Budio je cijelo selo. Pozivao je svoju subra�u da se jave, da se zna da su tu. Uporno su najav-ljivali svaki novi dan.

Na teže su se poslove, jednostavno, naviknuli. I nikad im nije teško ništa, pa ni na svojim leđima nositi ostarjelog gazdu do njegova vinograda.

I tamo �e magare na�i svoju razonodu. Privezat �e ga gazda u debelom hladu, past �e so�nu i zelenu travu i zaboraviti sve neda�e. Ponekad �e se javiti svojim zvonkim iiiiiiaaaaaaa, pa onda opet ispo�etka. Dan za danom iiaaa, ia, ia.

Ta dva tona �ine pravo suzvu�je, melodiju, himnu prirodi, a i umornom gazdi koji �e ga opet mirno osamariti i krenuti za poslom. I tako iz dana u dan.

A nave�er? Nave�er odvede gazda magare u njegovu mra�nu staju, a ono se opet javi iiiaaa, samo da se zna da je tu. Svete li životinje!

Uvijek kada magare zareve, kad pusti svoj glas iz radosti ili iz pobune, uvijek to zvu�i jednako zvonko, hrabro, jako.

I dok ga danas nerijetko pokazujemo turistima, on uporno tjera po svom. Reve, reve i reve, a radi samo kad je natjeran i samo kad nema izbora, baš kao pravi Dalmatinac.

Ia, ia, iaaa, a sutra kako bude.

PETRA JUKI�, 7. r.OŠ „STARIGRAD“, Starigrad

Odjeci

35

Z A D A R S K A Ž U P A N I J A

Moj dida

Moj dida živi u Zadru. Drugi idu didu na selo, a ja obratno: idem didu u grad.

Moj je dida poseban. Nisam vidio nekog tako starog i bolesnog tko toliko voli život i veseli se svakom novom danu. I nikad mu nije dosadno. Kaže da mu dan prekratko traje. Dida ima svoj dnevni red. Ujutro doru�ak pa polusat-no vježbanje. Zatim se �itaju dnevne novine. Slijedi ru�ak, šetnja ulicom, �aku-la sa susjedima, partija karata s prijateljem. Potom je gledanje vijesti, ve�era, spavanje.

Dida ima oslabljene glasnice, pa teško govori. Slabo ga razumijem, ali mi mama prevodi. Žao mi je što ne mogu razgovarati s njim jer je dida mudar. Vidi se to u njegovom pogledu bistrom i živom. Obožavam njegove pri�e iz davni-na, kako ih mama zove.

Dida hoda pomo�u hodalice za invalide. Ve� je tri puta pao zajedno s njom, ali to ga ne sprje�ava da svako popodne šeta ulicom. A kad pri�a o svojim padovima, puca od smijeha. Smijeh mu je zarazan. Tako se slatko smije da mu se i mi pridružimo ako i ne razumijemo što je rekao i �emu se smije.

Moj dida voli život. Zato je, usprkos svim bolestima i nevoljama koje su ga snašle, veseo i sretan, a srce mu raste kad mu moj brat i ja dođemo u posjet.

Zato �u i ovu nedjelju u posjet didu, a na odlasku �u mu, kao i svaki put, poželjeti: „Poživi mi još dugo, dida moj!“

BRUNO BUDANOVI�, 6. r.OŠ SV. FILIP I JAKOV, Sv. Filip i Jakov

36

OdjeciZ A D A R S K A Ž U P A N I J A

Poniznost

„Mira i puno zdravlja želimo vam“, glavne su rije�i svake �estitke za najve�e blag-dane u godini. Dok sam bila malena, to me stvarno nerviralo. Željela sam nešto drugo: vesele pjesme, šarene darove, zanimljive crti�e, najljepše lutke; �es titke s crvenim srcima, bez tih, za mene besmislenih, rije�i.

Sada, ve� donekle odrasla, pomalo razumijem te rije�i. Bez zdravlja i mira nema smijeha ni šarenih srca.

To sam nau�ila kad je oboljela moja baka. Bolest je ispunila cijelu našu ku�u, nestalo je smijeha.

Donedavno je baka bila najveselija osoba koju sam poznavala. Najobi�niji dan s njom je bio fešta. Imala je puno prijatelja sa svih strana svijeta, koji još uvijek dolaze u našu ku�u u želji da posjete mjesto gdje su bili najljepše ugoš�eni.

Bolest je uspjela izbrisati osmijeh s bakina lica. Cijela je ku�a utihnula. Željeli smo pomo�i, a nismo mogli. Svi smo uvidjeli koliko smo nemo�ni. Bolest nas je porazila. Kad novac više nije bio dovoljan i lijekovi više nisu pomagali, ku�u je ispunila samo ponizna molitva da bol prestane.

I sad se sje�am trena kad je baka umrla. Cijelo je selo utihnulo u nevjerici. Ako je ona umrla, ona koja je bila puna životne radosti, što �eka ostale?

Svi su ljudi u tim trenucima puni poniznosti i suosje�anja. Boje se i strah ih �ini takvima. Sre�om, to kratko traje. Ljudi se brzo vrate na svoje stare putove.

Život je nešto nepredvidivo. Može biti veseo i lijep. Za to nije zaslužan novac i sve što možemo kupiti njime. Zdravlje i mir su u našim obiteljima najve�e bogatstvo.

Kad si zdrav, možeš raditi i zaraditi da bi mogao imati sve što ti treba. Ponizni i puni razumijevanja moramo biti svaki dan, a ne samo kad se dogodi neka bolest i nesre�a.

Dobre nas stvari �ine sretnima, a dobro se dobrim vra�a.

LUCIJA JURLINA, 8. r.OŠ STARIGRAD, Starigrad

37


LI�KO-SENJSKA

38

OdjeciL I � K O - S E N J S K A Ž U P A N I J A

Role, kokice, prijateljstvo...

Petra je bila moja prijateljica. Zajedno smo odrastale u igri, smijehu, sanjarenju. Dijelile smo igra�ke, knjige, a �esto i užine. Izmišljale smo pri�e o princezama koje bi uvijek na kraju ostvarile svoje ciljeve. Obje smo željele biti poput njih, no bile smo tek obi�ne djevoj�ice.

Naše je druženje trajalo do moga dvanaestog rođendana. Tada mi se ostvarila naj-ve�a želja: napokon sam dobila role. Izišla sam na ulicu ogledavaju�i se vidi li tko moje potpuno nove role.

Petra mi je mahnula s prozora svog stana i doviknula: – Tako mi je drago što si ih napokon dobila!

Ja sam odjurila niz cestu ne obaziru�i se više na Petru.

Poslije sam je ugledala s ostalom djecom. Igrala se i smijala kao i obi�no. Veselo mi je mahala kad god bi prošla kraj njih.

– Ho�eš li mi malo posuditi role? – bilo je njezino nehajno pitanje, na koje sam ja u sebi pomislila: „Bože, sa�uvaj“, a naglas rekla: – Ne mogu sad,

kasnije...

To kasnije nije se dogodilo ni drugog, a ni tre�eg dana. Nije se, nažalost, uop�e dogodilo jer moje su role moje role, a Petra je ipak samo Petra.

Shvatila je i nije više tražila da joj ih posudim.

Sve smo se rjeđe posje�ivale, ali ja o tome nisam razmišljala. Imala sam svoje role!

Nakon ljeta po�ele su kiše, pa ulica više nije mog la biti moje igralište. Nisam se mogla rolati. Tada sam se sjetila Petre i pozvala je k sebi.

– Ne mogu, evo Sandre, upravo ulazi u sobu, gledat �emo film i jesti kokice...

Dakako da mi je bilo krivo, ali nisam ništa rekla. Ubrzo sam sjedila na krevetu i žvakala kokice. Eh, bile su dobre te kokice, ali nešto je nedostajalo. Valjda sol. Ili Petra. Koju mi roditelji više ne mogu darovati niti kupiti za rođendan.

U kutu sobe stajale su role. Moje veli�anstvene role. Mogla sam im i ime nadjenuti koliko sam ih voljela, ali nisam mogla razgovarati s njima.

Kao ni jesti kokice.

JOSIPA ŠULENTI�, 7. r.OŠ NIKOLE TESLE, Gra�ac

Odjeci

39

L I � K O - S E N J S K A Ž U P A N I J A

U slobodno vrijeme

U ovome sedmom razredu imam toliko školskih obveza da skoro i nemam slobodnog vremena. U�im povijest i geografiju, vježbam matematiku, mu�im se zavisnim re�eni-cama, a u razgovoru pomiješam njema�ki, engleski i hrvatski pa ludim po ku�i. Da nije vikenda, bila bih pravi mali rob školi.

Moj je djed ljubitelj šaha, a nema s kime igrati, pa svake subote nađe mene za žrtvu. Odigramo po nekoliko partija. To traje ve� godinama te sam tako usavršila igranje da sam spremna za natjecanje. Djed je na mene ponosan i �esto kaže da su rijetke žene koje igraju šah, pa još tako vješto kao ja.

Baka druk�ije misli: „Djevoj�ice moraju znati vesti, šivati, raditi goblene.“ Ja znam što tada trebam u�initi. Zagrlim je i kažem: „Spremna sam za te�aj.“ Nitko nije sretni-ji od nje kada vidi kako lijepo vezem stolnjak za mamin novi stol.

Mlađi se brat mota oko mene i moli da igramo neku društvenu igru. U tome je on bolji. Pobijedi me i hvali se: „Djede, opet sam Svetlanu pobijedio! Djede, ona ne zna igrati monopoli!“

Nedjeljom sam kuharica. Najviše volim pe�i pala�inke. Znam ih bacati tako da se okrenu nekoliko puta u zraku pa se vrate u tavu. Još mi se nije dogodilo da je koja pala ili se zalijepila za strop.

A najviše volim srijedu. Tad odlazim na ples i uživam u društvu prijatelja i prijateljica. Vođeni vještim uputama u�iteljice mi smo postali pravi mali plesa�i. Kad jednoga dana budemo živjeli u gradu, mo�i �emo i�i na zabave, i ne�emo se sramiti.

Tako slobodno vrijeme provodi jedna sedmoškolka iz malog mjesta Donji Lapac, u kojemu nema bazena, ni rijeka, ni športskih dvorana, ni kazališta, ali ima djece koja znaju korisno ispuniti svoje slobodno vrijeme.

SVETLANA BAJI�, 7. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

40


Put srca

Svi idemo putemkao da mu kraja nema,ali put je ustvari krataki �esto pun problema.

Na tom putu ima i sre�e,nekad manje, nekad ve�e.No najve�a je sre�aimati srce veliko i zlatnokoje u druga srca pogledati zna.

Tome se u�imo cijelim putem.Slijediti srce najteži je i najljepši darjer na kraju puta�eka nas najve�e srce,koje ostala srca stvara i ljubi.

A vjetar što lagano cijelim putem pušeBožji je šapat u dubini naše duše.Jer put srca zapravo i nema kraj:putovat �emo zauvijek kroz raj.

NIKOL JOVI�, 7. r.OŠ NIKOLE TESLE, Gra�ac

Odjeci

41

L I � K O - S E N J S K A Ž U P A N I J A

Ne vide i ne čuju

Svakodnevno u našoj ku�i odjekuje: „Pogledaj, Sanja, kako je tvoj brat lijepo napisao zada�u! Sve je zadatke to�no riješio. Bravo! Zna sve iz njema�koga jezika, a ti...“ Tada budem tužna i neraspoložena.

Znaju, katkad, djed i baka re�i svoje: „Brat je još malen, pa muško je, ti trebaš popu-stiti, oprostiti mu.“

Ode to unedogled, a ja se pitam kako moji roditelji ne vide...

Mama i tata svojim o�ima ne vide što vidim ja. Ne vide oni malog dje�aka koji samo stvara probleme. Kad me mama zamoli da odnesem baciti sme�e, u kuhinju uleti brat, uzme iz moje ruke sme�e i odnese ga baciti. Znam da to namjerno �ini samo da me prikaže kao neposlušnu djevoj�icu. I, zaista, mama ga pohvali, a meni kaže da se tre-bam ugledati na njega.

Sjedim i gledam omiljenu seriju, kad, odjednom, uleti taj mali vrag, po�ne skakati, razbacivati stvari po sobi i vikati na sav glas. Djed i baka sve to �uju u prizemlju ku�e, pa kad dođu tata i mama, opet optuže mene. Ja se trudim objasniti da nisam zapo�e-la svađu i govorim da je brat krivac, ali uzalud. Moje rije�i nitko ne �uje, one se gube negdje u zraku, u fijukanju vjetra, u šuštanju suhoga liš�a... Brat samo pogleda majku umiljatim o�ima i ona mu povjeruje. On je za nju pravi anđelak, koji nikada ne griješi.

Osje�am da me ne vide i ne �uju moji roditelji. Kao da je ispred mene slika koju su oni sami stvorili u svojim glavama. Kao da se ja i ta slika uporno borimo jedna protiv druge. Zašto se ne polomi pa da me roditelji vide u pravom svjetlu, onakvu kakva zai-sta jesam?

Zašto ne vide jednu obi�nu djevoj�icu koja �ezne da joj roditelji, katkad, vjeruju i da znaju da postoji i ona, a ne samo njezin mlađi brat?

SANJA ÐUKI�, 6. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

Pogledati trebamo oko sebe malo!

Kao i svakom djetetu, na pameti mi je bila samo zabava. Nisam se brinuo ni zbog �ega. Sve što se događalo u svijetu, mene uop�e nije zanimalo. Bio sam tipi�ni predstavnik svoje vrste: ra�unalne igrice, tu i tamo nogomet i slatkiši, druženje s prijateljima, a na posljednjem mjestu škola...

Svjetski problemi, ratovi, kriza u državi, ma hajde... A da ne spominjem zagađivanje okoliša, izumiranje životinja i ostale gluposti kojima se moj mladi mozak nipošto nije htio zamarati. Ma, baš me briga... Bitno je da ja imam svoje ra�unalo i toplu sobu.

42


Bila je obi�na ve�er. Roditelji su gledali televizijsku emisiju o životinjama. Odlaze�i u svoju sobu, prošao sam kraj televizora i na�uo temu emisije. Sve ve�i broj izumiranja ži votinja. Upravo su prikazivali smiješnu njušku sredozemne medvjedice. Suzdržao sam se od smijeha, odmahnuo rukom i prokomentirao glasno u svom stilu: „Ma, glupost, koga još to zanima!“ Roditelji su me samo �udno pogledali, navikli na moje komentare.

Na sam Badnjak cijeli sam se dan �udno osje�ao. Nešto mi nije bilo pravo. Kao da mi je netko u glavi prikazivao slajdove ugroženih životinjskih vrsta: medvjedica, bengal-ski tigrovi, magarci...

Uve�er su svi bili veseli, radovali se Boži�u, slavili, ali bez mene. Ja sam bio tužan, ni sam ne znaju�i razlog. Otišao sam ranije u krevet, na �uđenje svih uku�ana.

Pokušavao sam zaspati ne misle�i ni na što. Ubrzo sam usnuo �udan san. Sanjao sam kako sam se izgubio u nepoznatoj šumi. Hodaju�i tako, naiđem na nekoliko živo-tinja. Sve su zurile u mene. Odnekud se pojavi medvjedica. Pogledao sam malo bolje i vidio da pla�e. Ništa mi nije bilo jasno. Medvjedica koja pla�e, moš’ mislit! Još kad mi se približila, pogledala me, pa odjednom digla svoje prijete�e šape iznad mene... Htio sam pobje�i, ali sam se toliko uplašio da se nisam uspio pomaknuti.

– Što radiš ovdje? Pa, tebe ne zanimaju naši problemi! – uputila mi je rije�i. Pokušao sam nešto izustiti, no ona me prekinula. Izderala se na mene medvjeđim glasom.

– Grrr... Niste li vi ljudi ve� sve uništili? Eto, moja mladun�ad – re�e pogledavaju�i u stranu prema medvjedi�ima koji su svi redom zurili u mene – umire od gladi jer ste sve zagadili.

– Ali – promucao sam – nisam ja kriv...

– Nisi? – razroga�ila je ionako velike o�i. – A koliko si puta, Mario, baš ti ostavio žvaku u našoj šumi, koliko si puta ostavio sme�e igraju�i se sa svojim prijateljima, a? A ono kad ste donijeli stari, pokvareni bicikl i ostavili ga nasred šume... Toga se ne sje�aš, je li? – navila se medvjedica.

– Pa, nisam mislio o tome na taj na�in – bio sam totalno zbunjen. Prvo: jer mi se obra�ala ljuta medvjedica, drugo: jer nisam imao pojma o �emu govori. Dobro, znao sam što misli, ali...

– U�ini nešto – sasula mi je u lice i nastavila – ili više ne dolazi! Pa, i mi smo živa bi�a! U�ini nešto ili se vrati svojim igricama i toploj sobi!

Bez rije�i sam se okrenuo i otišao.

Odjednom sam sko�io. Bilo je boži�no jutro. Probudila su me crkvena zvona. „U�ini ne -što!“ odzvanjalo mi je u glavi. Brzo sam se obukao i uklju�io ra�unalo. Osnovao sam grupu na fejsu za pomaganje životinjama. Ubrzo su mi se pridružili neki moji prijatelji. Od lu�ili smo ve� sutra u svojoj šumi napraviti ku�icu gdje �emo skupljati hranu za životinje.

Tako je Boži� u moje srce unio veselje. Jer na svijetu ne postojimo samo mi, mada smo sebi najvažniji.

MARIO NOVOSELAC, 7. r.OŠ NIKOLE TESLE, Gra�ac

Odjeci

43


ISTARSKA

44

OdjeciI S T A R S K A Ž U P A N I J A

Budi dobar kao kruh

Mali Tomica krenuo u školu i nije mu baš dobro išlo. Dobivao je same dvoj-ke. Jednom prilikom, kad se u školi održavala sve�anost u �ast Dana kruha i plodova zemlje, u�iteljica je zadala u�enicima za doma�u zada�u da napi-šu sastavak o kruhu.

Tomo nije �uo što ima za zada�u jer nije pazio što u�iteljica govori.

No kruh od marende, zaboravljen u njegovoj torbi, sve je �uo.

Kad je Tomica kod ku�e otvorio torbu, ugledao je kruh. On ga je podsje-tio na doma�u zada�u. Tomi se nije odmah dalo pisati. Nije znao ni što bi napisao. Kruh mu je šapnuo: „Budi dobar kao kruh.“

Tomica se za�udio, a potom i zamislio... Odlu�io je biti bolji da vidi što �e se dogoditi.

Uzeo je olovku, otvorio bilježnicu i po�eo razmišljati kako je kruh dobar, kako nas hrani...

Prisje�ao se i ugodnoga, neodoljivog mirisa koji bi od vrha do dna ispu-nio ku�u kad bi njegova majka umijesila i ispekla svoj doma�i kruh. U usti-ma mu još okus tople „pupe“ i hrskave korice. Odli�an je i bez ikakva namaza ili dodatka!

A zatim se sjetio i nekih izreka o kruhu koje je negdje �uo u razgovorima starijih: kruh sa sedam kora, trbuhom za kruhom, kruha i igara i sli�nih.

Sljede�ega je dana u školi, pred cijelim razredom, pro�itao doma�u zada-�u. U�iteljica nije mogla vjerovati svojim ušima i o�ima. Zadovoljna, upisala je Tomici veeeeliku peticu u bilježnicu i u imenik.

Tomica je bio sretan i ponosan, pa mu se u�ini i da je u�iteljica dobra kao kruh.

FILIP SMAI�, 5. r.OŠ MARIJE I LINE, Umag

Odjeci

45

I S T A R S K A Ž U P A N I J A

Modri šumor vječnosti

Promatram plavetnilo neba.Oblaci kao vuna

skupljaju se u hrpe. Putuju.Modrina.Ljeto je.

Oblaci se gube u daljini.

Nebo mi pri�a pri�u o vje�itoj mijeni:nakon dana dolazi sumrak,

pa nas no� daruje zvijezdamakoje kriju milijune godina života u sebi.

No� �e zamijeniti zora,nova modrina neba obasjat �e svijet.

Šum je izmjene vje�an, ali i ne�ujan.Može ostati samo u ne�ijem oku.

PETRA KRNJUS, 8. r.OŠ VLADIMIRA NAZORA PAZIN, Pazin

46


Dragi Giuseppe Verdi,

Tvoja sam velika obožavateljica. Odlu�ila sam Ti pisati kako bi saznao i podržao moju životnu želju: da mi se srce ispuni duhom glazbe.

Glazba mi je sve u životu. Razigrane note u mom srcu grade cilj: želim postati vrhunska glazbenica poput Tebe. Volim pjevati. Pjevanjem izraža-vam svoje osje�aje: ljubav ili bol, patnju ili radost. Pjevanje u crkvenom zboru dodatno me motivira da vjerujem u svoj cilj i odluku.

�esto sanjam kako stojim uz Tebe, ispunjena radoš�u, kako pjevam tvoje vrhunske skladbe, a u publici me promatraju Mozart, Beethoven, Chopin...

Tvoje skladbe ulijevaju mi snagu da se odupirem i nastavljam put prema budu�nosti.

Želim da se Tvoje ime zauvijek pronosi svijetom jer ne želim da Tvoja umjetnost padne u zaborav.

Tvoja obožavateljicaAna Banko

ANA BANKO, 8. r.OŠ VLADIMIRA NAZORA PAZIN

PŠ SV. PETAR U ŠUMI, Sv. Petar u Šumi

Odjeci

47


Haiku

Dje�ji osmijehotvorio laticeproljetnog cvijeta.

RAMO MALOKAJ, 7. r.OŠ MILANA ŠORGA, Oprtalj

Ljubav nije slijepa

Na klupici u parku sjedila je ona. Njezina kosa lagano je pada-la niz lice, a tihi povjetarac nježno se igrao jednim pramenom. Osje �ala je vjetar, ali valcer na granama stabla nije mogla vidje-ti. Bila je slijepa.

Njezinu ljepotu i toplinu prepoznao je on, mladi� tamne kose, plavih o�iju, dobra srca. Promatrao je tiho.

„Sama je“, pomislio je. „Želim joj pri�i, �uti njezin glas“, rekao je tiho. Polako je kora�ao, srce mu je lupalo. Nježno je sjeo kraj nje. Stavio je ruku na njezino rame i šapnuo: „Želim te zagrliti.“ Ona se nasmijala i pružila ruke prema njemu.

Njihove su se ruke ispreplele u zagrljaju koji još i danas traje.

TONI RUŽI�, 8. r.OŠ VLADIMIRA NAZORA PAZIN, Pazin

48


Tratinčica

Spava zimski sani �eka proljetni dan.

Na livadi u traviprijatelji su joj mravi.

Ima latice bijele,rado ih obilaze p�ele.

Leptiru se smije,od ruku se krije.

ELENA ŠTOKOVAC, 5. r.OŠ MILANA ŠORGA, Oprtalj

Odjeci

49


Dragi Havanguo,

odlu�io sam ti pisati kako bih te upoznao s ovim suvremenim svijetom. Pogo-tovo zbog toga što bi tvoj dom u budu�nosti mogao nestati. Tvoj je svijet pot-puno druk�iji od današnjega suvremenog svijeta.

Za razliku od tebe, živim u svijetu punom ra�unala, televizora, mobitela i svakakvih �uda tehnike.

Svaki moj dan po�inje buđenjem u sedam ujutro. Zapravo, budilica me pro-budi. Tada idem u školu automobilom. U školi, koja je izgrađena od opeke, pišemo olovkama i kemijskom u bilježnice i �itamo knjige. Nakon završetka nastave pješke idem ku�i.

Kod ku�e imam dva ra�unala, televizor i nekoliko mobitela koji pripadaju mojim uku�anima. Svaki se dan koristim internetom, treniram atletiku i tr�im u tenisicama i sportskoj odje�i. Nave�er svjetla obasjavaju moju ku�u.

Vjerojatno je tebi sve što sam naveo nepoznato. Ti živiš u svijetu starih obi-�aja.

U tvojem se malom selu još njeguju obi�aji poput plesa prirodi, blagdana Sun-cu i mnogih drugih, koji fasciniraju sve nas koji ne pripadamo tvojem svijetu.

Tebe ujutro probude ptice, za ru�ak jedeš tradicionalna jela, a poslije ru�ka pomažeš ostalima. Kad se spusti mrak, odmah ideš spavati. Uza sve to, još ra diš na polju. Znam da si školu završio s deset godina. To je zbog toga što je vaša škola kratkog vijeka i nije obvezna, a ocjene nisu važne. Možda su vas u školi u�ili o tehnologiji ili ne�em drugom što ima veze s modernim svijetom.

No što je možda bilo presudno da napišem ovo pismo, jest globalno zato-pljenje. Tvoj maleni otok Wakae-Tonu mogao bi nestati za nekoliko godina. Ne znam jesi li upoznat s tim da razina mora raste, a tvoja oaza, koja se nala-zi na samo dva metra iznad razine mora, prva je na udaru.

Nakon nestanka tvojeg otoka trebat �eš upoznati moderan svijet jer �e cije-lo tvoje selo, vjerojatno, preseliti u neki grad ili u neko modernije selo.

Svejedno, uz te crne pretpostavke, nadam se da �e tvoj svijet i dalje posto-jati. Bila bi prava šteta kad bi nestao jer želim da ga svi upoznaju. Imam mnogo pitanja, ali prije svega želim da i ti meni pišeš. Nadam se da �e to biti uskoro.

Velike pozdrave šalje ti

Petar.

PETAR BRATULI�, 8. r.OŠ VLADIMIRA NAZORA PAZIN

PŠ SV. PETAR U ŠUMI, Sv. Petar u Šumi

50


Kapi

Kad iz crnih i teških oblaka provirim, vidim puno ljudi zabundanih. Svi jure i žure. Vidim: nešto otvaraju. Što li je to? Možda lunapark – pomislim.

„To su kišobrani“, kaže mi prijateljica koja je ve� bila na zemlji. Meni je ovo prvi put, a pripreme su duge.

Prvo moramo uvježbati slobodan pad te onda padanje na ljude. Zapravo, postoji i jedna igra, nešto kao pikado. Odredimo što je cilj i koliko nosi bodova pa se bacimo iz visina.

Sada kre�emo. Jako sam uzbuđena. Evo, ve� �ujem kapanje svojih prijatelja. Ska�eeem!!!

Klizim po kišobranu. Pljus! Uh, pala sam u bazen, lokvu, kažu oni koji znaju više, i proizvela sam sada svoj zvuk, svoj pljus!!!

Ah, krasno!

Pljus, pljus, pljus!

Što to �ujem?

„To su djeca“, netko mi odgovori. Neka noga izbacila me iz bazena! Užas!

Po�elo je sijevati. Naši su se reflektori upalili. U ranu zoru sunce se diglo. Po�ele smo se isparavati. „Neeee!“ vikala sam.

„Ne brini se, vratit �emo se na zemlju, a sada slijedi nešto divno!“ tješe me.

Bile smo dio duge. Sve boje kroz nas su svijetlile. Evo nas, gore smo!

Jedva �ekam ponovni pad na zemlju.

ANA MARIA ŠORGO, 5. r.OŠ MARIJE I LINE, Umag

51


PRIMORSKO-GORANSKA

Odjeci

Pasja dresura

�esto mi kažu: „Joj, kako su telijepo izdresirali, peso mali!“

Ali tko je koga izdresirao,kad bi samo znali...

Kad samo pogledamsvoje ljude pomalo tužno,

svi povi�u: „Pas mora u šetnju!Zar ne vidiš da je to nužno?“

Kad samo sjednem izabuljim se u svoje ljude,

ne prođe ni sekunda,a oni mi ve� hranu nude.

Kad samo umilnošapu u zrak dignem,toliko mi keksi�a daju

da pojesti ih ne stignem.

Kad samo zacvilimjaukom punim sjete,s igra�kom novom

prema meni se zalete.

Kad se samo veselouspnem na noge stražnje,

moji se ljudi utrkujuda mi pruže malo pažnje.

I onda se pitate: Ljudi sunepromišljeni – zašto je to tako?

Jedino �u vam ovo re�i:izdresirati ljude posve je lako.

NIKA NIKOLAC, 7. r.OŠ „NIKOLA TESLA“, Rijeka

P R I M O R S K O - G O R A N S K A Ž U P A N I J A

52

Odjeci

53


Najdraži predmet

Hrvatski jezik jest predmet u kojem doznajemo, istražu-jemo, ponekad se šalimo i smijemo. Nije uvijek lako, no pomažu nam novi prijatelji: Trud i Upornost. S njima se ne smijemo nikad prestati družiti.

Na satu hrvatskog jezika upoznajemo i cijelu svoju lijepu domovinu. Od zagorskoga kaj, preko slavonskoga što, do našega, primorskoga, dragog �a.

KRISTINA LEKAJ, 5. r.OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

54

OdjeciP R I M O R S K O - G O R A N S K A Ž U P A N I J A

Bez svojega škoja

Svakega Boži�a dida izVele Luke u Rijeku dojdei ta mu setemana u Rijeci

pomalo jadno projde.

Ne mogu bit beštijai re� da vidit nas ne voli,ali kad ni u svojoj vali,i duša i srce ga boli.

Tuga ga cilega �apa,škinja ga po�me bolit.

Bez njegova krajasve bole�ice ga po�mu morit.

Samo njurga i bruntulakako mu more fali.

„Vi ste gradska dica,ne biste vi to znali!“

Ja mu probavam re�da i u nas mora ima,Ali dida me ne badai samo glavom klima.

„E, �erce moja,Ne da se to usporidit!

Onaki vonji i koluridi ode moreš o�utit i vidit?

Nigdi ka na škojuvali tako ne frajaju

kad put žali i mrkintasritni se vajaju.

O, da mi je sadas kaji�un zaplovit,

s ribama pro�akulat,s morun progovorit!

Fali mi moja vala,moj dragi rodni škoj.Fali mi more moje,To cili svit je moj.“


Odjeci

55


Moja mila zemljica

Va kantuni�e od vele Europe,na juge velega sveta,stisnula se moja mila zemljicaka me j’ rodila, hranila i zibala.

Tu na rodnoj grude,moji su si mili i dragi,moje su lešice, livade, umejki,dol�i�i i šumice i bregi.

Sunce je tu teplo,judi su dobri i mehki,dažji su plodni i zeleni,sela mi�a i stišnjena va steni.

Hrvatska je moja mila mati,va njenen krilespi puno svati...Primorje, Istra, Dalmacija,Lika, Slavonija, Zagorje, Međimurje,Posavina, Podravina, Gorski kotarzovu se njena de�ica,a med’ semi njiminajlepši otro�i� – Halubje.

EMA SUŠANJ-ŠIROLA, 6. r.OŠ IVANA ZAJCA, Rijeka

56


Ruke mi pune zvjezdane prašine

Polako hodam stazom života. Poplo�ena �vrstom voljom i oslikana duginim bojama vodi u daljinu. Nasmiješene zrake sunca osvjetljavaju je.

Pogled mi luta, pa na trenutak u daljini ugledam obrise uspjeha. Ubrzam korake, ali noge su teške... U meni zbrka htijenja, želje, dokazivanja i sigur-nosti. Ja to mogu, ja to želim. Ne želim savršenstvo jer ono ne postoji. Želim biti dio ovog svijeta, dio ljepote moga kraja.

Ali, koji su putovi sigurni? Postoje li ideali ili ih moram tražiti? Ja to mogu, ja to želim...

U glavi mi odzvanjaju rije�i mojih roditelja: „U životu je najvažnije biti skroman i jednostavan, ali bogat voljom jer ako ne težiš za ne�im, nema zadovoljstva. U nama samima skrivena je ljepota postojanja.“

Ipak, tra�ak nesigurnosti uvijek postoji. I uvijek �e biti tu, kao poticaj za daljnju borbu, za osvajanje novih htijenja.

Kora�am putem svojega uspjeha. Put je dug...

Polako uranjam u nutrinu svojega sna. A u njemu �arolija ljubavi. Ruke mi pune zvjezdane prašine koju s lako�om prosipam po svojem putu da se ne izgubim.

Moj put do uspjeha sjaji srebrnim sjajem. Dug je... Samo u daljini obrisi... Kora�am polako, ali sigurno. Ja to mogu, ja to želim.

ENA ÐIPALO, 7. r.OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

Odjeci

57


Jesenski ples

Došla je ve�er.Okupili se svi.Za stol su sjelii haljine svoje hvaliti po�eli.

I bukva, i hrast,i kesten...

U kutu samavitka jela

stoji i misli:„Kad stigne zima,

vaše �e raskošne haljine nestati,a moja �e skromna

u snježnoj no�i zablistati.“

TIHANA ARH, 5. r.OŠ „PETAR ZRINSKI“, �abar

58


Odgoj

Svi mi dijele neke savjete. Misle da su jako pametni ili samo zato što su puno stariji od mene, misle da imaju pravo dijeliti savjete šakom i kapom. Ponekad imam osje�aj da sam u okovima, mukama, na robiji. Sole mi pamet: „Nemoj ovo, nemoj ono, pusti sad to i napravi ono, o�isti, pospremi, donesi.“ Iz dana u dan jedno te isto. Nau�ila sam ve� sve napamet.

Ma, razumijem ja brigu starijih za nas mlade...

Nisu moji roditelji strogi. Nastoje mi usaditi dobre navike, koje �e mi trebati za kasniji život. Mada mi sada sve pri�e i pametovanja o dobrom odgoju ulaze na jedno uho, a izlaze na drugo, vjerujem da �e mi svi rodi-teljski savjeti u životu koristiti i sigurna sam da �u ih znati cijeniti.

PETRA KAJI�, 6. r.OŠ „PETAR ZRINSKI“, �abarPODRU�NA ŠKOLA PREZID

Snijeg

Skije sam ve� davno pripremila.Bit �e opet na snijegu veselja!Ostvarila se dje�ja velika želja.

LANA RELJAC, 6. r.OŠ „PETAR ZRINSKI“, �abar

59

Odjeci P R I M O R S K O - G O R A N S K A Ž U P A N I J A

Kako uloviti žutog leptira

Rea je napunila pet mjeseci. To je malo žensko zaigrano štene. Povela sam je na stazu koja vodi uz more jer jako voli tr�karati.

Rea nije opasna. Ni mrava ne bi zgazila.

Ali, da! �im je ugledala žu�kastog leptiri�a, po�ela ga je loviti. Bivala je sve lju�a i lju�a. Poskakivala je i zgrabila bi ga samo kad bi mogla.

„Rea“, opomenula sam je, „ostavi leptira na miru. Dođi ovamo!“

Osvrnula se i prišla mi. Mene Rea sluša. Stavila sam joj povodac. Samo je radosno mahala repom, a ja sam se našalila:

„E, moja Rea! Nabavit �e tebi Antonela posebnu mrežicu za hvatanje leptira.“

ANTONELA VIDAS, 7. r.OŠ MARIA MARTINOLI�A, Mali Lošinj

(Ne)izgubljeni životu spomen kornatskim žrtvama

Sun�ano jutro osvanulo je nad starom sjevernom kulom i, po svemu sude�i, stizao je još jedan ljetni sun�an dan koji �e razveseliti brojne ljude što su došli posjetiti prirodne ljepote Hrvatske. Sjedaju�i u hlad ispred ku�e dida Mate, krupni je mladi� pogledavao prema moru. Divio se pogledu na naci-onalni park još neko vrijeme i dopustio je mislima da se odvoje od stvarno-sti koja ga okružuje i zalutaju u lako�u podnevnog sna.

Ne slute�i da se u daljini nalazi �ovjek koji pali cigaretu i šibicu baca u suhonjavo polje, mladi� je utonuo u san. Prolazilo je vrijeme. Na obzoru se pojavio tra�ak dima. Kako je spavao, mladi�, koji je došao uživati u miru stare djedove kamene ku�e, nije primijetio opasnost. Osjetio je sunce kako grije njegovo lice i lijeno je zijevnuo. Zaklonivši o�i od sun�eva bljeska, napokon je primijetio dim nad rijetkom šumom koja je vapila za kišom. Pomisao da �e do�i do katastrofe izazvala je paniku u pospanom tijelu i potpuno ga razbudila. Mladi� potr�i niza stube i krene prema izvoru zlokob-nog dima. Prolazio je kroz njemu novootkrivene dijelove otoka i �esto posr-tao zbog kamenja i žilavih isprepletenih biljaka. Glavom su mu strujale mnoge misli, a tr�e�i prema vatri, odlu�io je da �e je sam ugasiti, ako je ikako mogu�e. Tutnjalo mu je u prsima: kako mu je pošlo za rukom zaspa-ti baš danas, a ve� ga danima uspavljuju i valovi mora i šum travka okolo ku�e, a on nije ni zijevnuo.

60


Iznenada padne. U nozi osjeti tupu bol. No nije ga ona najviše mu�ila. Osje�ao je puno strašniju bol u duši, veliku prazninu ondje gdje mu je tre-balo biti srce. Osjetio je to kad je na tlu gdje je pao ugledao odba�ene iskorištene šibice. Netko je bez razmišljanja izazvao uništenje najljepšeg podru�ja na kojemu se mladi� ikada našao. Podignuo je glavu i ugledao zube vatre, koji su nagrizali prirodu oko sebe munjevitom brzinom. Na tren je posustao. Svaki njegov �in u�inio mu se beznadan.

Tada je ustao i pogledao oko sebe. Pobje�i? Sko�iti u more? Praviti se da se ništa ne događa? Ali – on je bio pomladak vatrogasaca u malom gradu na obali! Vidio je od starijih da sr�anost i umije�e s vatrom može donijeti spas. Vatra se širila otokom i više nije bilo izlaza. Jedina je nada bila puhnu-ti u trubu-sirenu koja se upotrebljavala samo u iznimnim situacijama. Ljuljala se na �vrstoj vezici oko njegova vrata. Vru�ina koju je stvarala vatra postala je neizdrživa, zrak se prorijedio, oko sebe vidio je samo obrise prirode koja gori. Sakupio je snagu za posljednji snažni udah. Pomolio se u nadi da �e njegov, skoro rodni, otok ostati o�uvan od vatrene stihije. Zrakom je odje-knuo prodoran zvuk trube, vjetrom je otputovala vijest o požaru. Bio je to poziv ljudima da krenu u borbu protiv vatre. Za njega je bilo kasno, vatra ga je stisnula u svoj mo�ni zagrljaj...

Otok je spašen, a mladi�evo ime ostalo je zapam�eno među onima koji cijene hrabrost, koji znaju cijenu žrtve, koji se ne pitaju što je uop�e trebalo spašavati... U križu napravljenom od kamena, u stoljetnoj maslini koja gordo pogledava u more, u kliktanju galeba koji se odmara na oto�i�u punom prirodnih ljepota – krije se pri�a o mladi�u koji je spašavao ljepote svoje domovine.

Njegova žrtva nije bila uzaludna.

MARTA RADI�, 7. r.OŠ „NIKOLA TESLA“, Rijeka

Odjeci

61


Viškovo, 11. studenog 2010Prva školska zada�a

Stvarala�ko prepri�avanje s uvođenjem novog lika i promjenom završetka

Čelična stupica

Bilo je maglovito jesensko jutro. Medvjedica i njezino mladun�e krenuli su u vlažnu šumu u potragu za hranom.

Odjednom se mladun�e uhvatilo u �eli�nu stupicu. Majka mu je pokuša-la pomo�i, ali nije uspjela. Mladun�etovo jaukanje �uli su lovci pa su došli pomo�i, ali majka nije razumjela njihove namjere.

Zatim se pojavilo jako svjetlo. Polako se, kao da dolazi s neba, spuštao mali medvjedi�. Imao je bijela krila i lebdio je prema majci i mladun�etu. Lov ci su zbunjeno gledali.

I majka je nekoliko trenutaka za�uđeno gledala i nije mogla vjerovati. Bilo je to njezino mladun�e koje je nedavno uginulo. Zapravo su se rodila dva medvjedi�a: ovaj koji je uginuo i ovaj što je uhva�en u stupicu.

Majka medvjedica bila je silno sretna. Kad se „lete�e mladun�e“ posve približilo bratu, svojim je zubi�ima odgrizlo stupicu. Medvjedi� je bio oslo-bođen. Zatim je drugi medvjedi� oživio i svi su sretno krenuli u šumu.

Lovci su svojim kolegama ispri�ali što se dogodilo, ali, naravno, nitko im nije vjerovao. A ja i moja mašta vjerujemo u istinitost pri�e.

HENA MUMINOVI�, 5. r.OŠ „SVETI MATEJ“, Viškovo

62


Rijeka je...

Rijeka je katedrala Sv. Vidai povijest u gradskome satu.Rijeka su barke u Mrtvom kanalui lagana šetnja po sun�anom gatu.

Rijeka je nogomet na Kantridii stara Dvorana mladosti.Rijeka su vesele maškare na Korzui dje�ji parkovi prepuni radosti.

Rijeka je pogled s vrha Trsatai tržnica gdje ne prestaje buka.Rijeka je velika ljetna regatai brodova prepuna luka.

Rijeka su kasni rock koncertii turisti sa svih strana.Rijeka su rasprodane kazališne predstavei razigrane kapljice gradskih fontana.

Rijeka su vedri i sun�ani ljudii moderne, lijepe žene...

I ja sam dio Rijekei Rijeka je dio mene.

FRANKO IVAN�I�, 8. r.OŠ „NIKOLA TESLA“, Rijeka

Odjeci

63


Hrvacka

Sa su �uda svitava mojoj mi�ojHrvackoj!I puste planinepod snigon belei veli dolipuni šenice zrele.I brigi puni vo�ai vinove loze,i milijon mi�ih školji�ina kimi pasu koze.A kad vidiš lipa jezerai naše plavo more,stvarno mislišda lipje zemlje na svitubit ne more.Volin saku kockicu,i �rljenu i belu,i ne bin minjal moju Hrvackuza zemaljsku kuglu celu.

DOMAGOJ SKULIBER, 7. r.OŠ KRALJEVICA, Kraljevica

Dva mrava

Svađala se dva mravagdje raste ljepša trava.Kraj ceste?Kraj bare?Kraj neke staje stare?

Gle, trava raste kraj ceste!Gle, trava raste kraj bare!Gle, trava raste kraj neke staje stare!

Tada shvate da je svaka trava pravai da je za sve mrave zdrava.

SILVIJA VULINOVI�, 6. r.OŠ KRALJEVICA, Kraljevica

Maslina

�vornata, stara, zgrbljena siva,stolje�a mnoga u granama nosi.

Smije se suncu, pjeva rosi.Uzdiže ruke, budi se sretna,

s cvrkutom ptica u lisnatoj kosi.

Ljudi je štuju, ljudi joj se dive.�uvaju mjesto gdje ona drijema.

A ona dragulja košare pune,zahvalna, s jeseni svakome sprema.

LUKA U�UR, 7. r.OŠ GORNJA VEŽICA, Rijeka


64

Odjeci

65


Pismo

„Što �u napisati? Što?“ mislio sam.

„Napiši nešto“, rekao je tata. „Baki je sad jako loše. Svi �emo nešto na pisati. Raz veselit �emo je.“

Pa, što �u napisati? Rije�i mi jednostavno ne padaju na pamet. Sve što zapo�nem, glupo zvu�i. Ne znam kako re�i što osje�am. Ne poznam njezine muke. Ne znam kako je utješiti.

„Viktore“, �uo sam tatu, „jesi li gotov?“

Sjedim i vrtim olovku u ruci. Grizem je, vrtim, kotrljam...

„Viktoreee, požuri!“

Bako, ja ne znam tvoje muke, ali želim da ti bude bolje. Želim da brzo ozdraviš i da se uskoro vidimo.

Volim te! Viktor

Evo, napisao sam. Loše sam se osje�ao jer mislim da sam napisao prema-lo. Ipak, baka je �esto govorila da je dovoljna jedna lijepa rije� ako je od srca. To me tješilo. Znat �e baka da ja mislim na nju.

I nave�er, kad sam legao, misli su mi lutale i stalno se vra�ale baki. Tako sam i zaspao.

Idu�eg dana pitao sam tatu je li baka dobila moje pismo.

„Da, odnijeli smo ga u bolnicu, ali nije došlo do nje. Bilo je prekasno“, odgovorio je tata.

VIKTOR LAKI�EVI�, 7. r.OŠ ŠKURINJE RIJEKA, Rijeka

66


Kaplja mora na mom dlanu

Jutros me probudio najljepši zvuk na planetu:šum valova našeg mora.

I, moje se srce sjetisvakog ljeta do sada;

onih ljudi koji su mi društvo pravili...

Sjetim se valova osvježavaju�ih�iju je ljepotu nemogu�e prenijeti u stih.

Sjetim se igara zabavnih,sunca užarenoga...

Jutros me probudio najljepši zvuk na planetu:šum valova koji me podsjeti...

TENA PRVULOVI�, 8. r.OŠ „VLADIMIR GORTAN“, Rijeka

Odjeci

67

M E Ð I M U R S K A Ž U P A N I J A


MEÐIMURSKA

OdjeciM E Ð I M U R S K A Ž U P A N I J A

Pun me mesec zafrkaval

Ve� tri no�i nije mi se spalo,nekaj žoto mira mi neje dalo!Krogli mesec svetil mi je v jo�i,bil sam srdit se tri ove no�i.S otprtimi o�i sam sam bledo blejal,a te mi se kota� podmuklo s neba smejal.Koli jane vure malo sam zadremalal je pes pak lajal –bil bi ga tak zlemal.Pes je valjda mislilda je mesec kriška sira,pesu jasno neje bilokak meni treba malo mira!Vu te sparni no�imoral sam se po glavi pokriti,tak sam vam se mogel�ak i zadušiti!V jutro sam se v školu jo ne mogel stati!Da sam bar mel mirado polneva slatko spati...

DARIO GAŠPARI�, 8. r.II. OSNOVNA ŠKOLA �AKOVEC, �akovec

68

Odjeci

69


Pravda

Kad �ujem ovu rije�, odmah pomislim na politi�are i njihove prepirke koje �es-to možemo �uti u ve�ernjem Dnevniku. Je li pravda zaista samo politi�ka stvar ili je susre�emo u svakodnevnom životu? Ili pak �ujemo za nju, poznajemo je, ali nas nije toliko briga da obratimo pažnju?

Dat �u vam jedan primjer. Djeca u Africi. Mislim da nam je jednaka prva aso cijacija: siromašna i gladna. Svake tri sekunde u Africi umre jedno dijete. Umre od gladi. Upravo sada, dok ste �itali ove dvije re�enice, umrlo je dvoje djece. Ako pretražite na internetu slike, kao što sam ja jednom, možda vidite jednu strašnu: dijete umire puze�i po zemlji, a lešinar sjedi na grani i �eka da dije te umre pa da ga pojede.

U nekim državama bacaju se tone hrane da bi se održale stalne (visoke) cijene. Da te tone hrane šalju u Afriku, smanjio bi se broj smrtnosti i onakvih strašnih fotografija na internetu. Ljudi su škrti i pohlepni. Radije �e baciti hranu nego je dati nekome tko je treba. U oba slu�aja ništa ne zarađuju. Možda misle da se ljudi u Africi trebaju sami sna�i... Ako bi tvoje malo djelo nekomu to liko zna�ilo, zašto mu ne bi pomogao i izvršio pravdu?

LUCIJA PUKLAVEC, 8. r.OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Macinec

Čudo od brata

Moj se brat zove Eric. Ide u peti razred. Ima bucmasto lice i trbuh djeda Mraza. Svaki me dan rano budi. Više voli provocirati nego igrati se.

Kad dođe ku�i iz škole, nije ga teško primijetiti jer hoda kao da tenk prola-zi kroz ku�u. Ne može biti tiho, dere se i tako glasno sluša glazbu na svome ra �unalu da ga cijelo selo �uje.

Što bi mama bez njega? Mogla bi biti slobodnija jer ne bi morala za njim sve pospremati i popravljati!

Svoje stvari uvijek skrivam od njega jer znam da sve što takne više ne�u vidjeti u prvobitnom stanju. Bit �e razbijeno. Smrvljeno. Izgubljeno. No više ne znam ni za jedno skrovito mjesto! Uvijek sve pronađe.

Taj nespretni debeljko dosađuje i dosađuje.

LEO FRANCIŠKOVI�, 6. r.OŠ „PETAR ZRINSKI“ ŠENKOVEC, Šenkovec

70

OdjeciM E Ð I M U R S K A Ž U P A N I J A

Molitva Sunca

Dragi Bože, molim te da se sva djeca smiju,da se svi pod okriljem moje svjetlosti griju!

Dragi Bože, molim te da se ljudi ne brinu,da djeca nikad s lica osmijeh ne skinu!

MARIJA ZADRAVEC, 6. r.OŠ „PETAR ZRINSKI“ ŠENKOVEC, Šenkovec

Opomena čovjeku ili moje najviše dobro

�ovjek je stvoren kao kruna Božjeg stvaranja. Da bi �ovjek bio dostojan zvati se �ovjekom, mora sebe prihvatiti sa svim manama i vrlinama.

Iz dana u dan �ovjek postaje mudriji. Svakim danom spoznaje nešto novo. Što više vremena prolazi, sam sebi stvara jasniju sliku o životu koji brzo izmi�e. Nesvjesno, ljudi dragocjene trenutke života troše na svađu zbog nekih sitnica, umjesto da život provedu najbolje što mogu. Ljudi bi se trebali radovati svakom novom svitanju, biti sretni što su zdravi i što se mogu izboriti za svoju budu�nost jer je ona �ovjekovo najodgovornije djelo. Njome se može ponositi, a pritom ne uništavati tuđe snove.

Putem u budu�nost važno je ustati i krenuti dalje. Usponi i padovi doka-zuju da je �ovjek samo �ovjek. Važno je di�i se visoko, uzdignute glave, i odlu�no krenuti naprijed. Život je prekratak za odustajanje!

IVANA DOBROVI�, 8. r.OŠ „PETAR ZRINSKI“ ŠENKOVEC, Šenkovec

Odjeci

71



VARAŽDINSKA

72

OdjeciV A R A Ž D I N S K A Ž U P A N I J A

Škrinjica želja

Moja prabaka zna s vremena na vrijeme govoriti o škrinjici želja. �esto je otvara, kaže, kako bi zaželjela puno zdravlja i sre�e za svoje najbliže. Kaže ta mudra moja baka da joj se želje i – ostvaruju.

Govori kako ljudi požele obi�ne gluposti, pa škrinjica ne zna razabrati što je važno u životu �ovjeka. Stoga, kad ste pred škrinjom, treba poželjeti posebno nešto – neuhvatljivo, a opet najvažnije.

Baka mi je dala kartu koja vodi do škrinje želja. Ne biste vjerovali – prazan list obi�nog papira, i još je dodala kako ona pouzdano zna da on vodi do škrinje želja. Ne znam jesam li stigao na odredište. Sve je �udno. Zapravo, htio sam poželjeti mnogo toga. Stavio sam svoje želje na list papira. Možda mi one pokažu put do škrinje?

Znam, sada �ete se razo�arati: nisam je našao. No nisam je prestao tra-žiti, ve� sam po�eo mijenjati svoj popis. Kad mi je obolio djed, shvatio sam da bolesni ljudi imaju samo jednu želju. Zapisao sam je debelim slovima na novi snježnobijeli list papira kako bih bio siguran da �e škrinja prepoznati jednu i najvažniju želju u životu jednoga obi�nog dje�aka.

Zašto mi škrinja nije ispunila želju? Jesam li poželio previše ili me škrinja želi nau�iti važnu životnu lekciju? To još nisam odgonetnuo, a ni bol u srcu još nije nestala.

DOMINIK �REPINKO, 6. r.OŠ IVANA RANGERA, Kamenica

Odjeci

73

V A R A Ž D I N S K A Ž U P A N I J A

Ljubaf

Da sem some kemadi� pieska široke pustinje,�ak i unda ti bi znal some zome.Da sem some žerafka vgasnutega uognja,ti bi me vernol v uone ko ja jesom.

Da sem some grana s požotelim listjem,na prašnjavem puotu zgaženi cviet,ti bi vernol miris ljubavii opet zmenom osvojil sviet.

TAJANA HUSNJAK, 7. r.OŠ IVANA RANGERA, Kamenica

74


Moj grad

Pogledaš li danju moj gradpodno gore Ivan�ice,na�i �eš u narcisamazrake zlatnog sunca,

u poto�nicamaplavu boju neba,

u tulipanimanježnu ljubav,a u ivan�icama

sre�u, radost i toplinu.

Posjetiš li no�u moj grad,moju Lepoglavu,

�ut �eš veselu pjesmuvila i vilenjaka,

vidjet �eš �aroban plesnježnog cvije�a

i osjetit �ešsvu sre�u svijeta.

IVANA KU�EJ, 7. r.OŠ IVANA RANGERA, Kamenica

Odjeci

75

V A R A Ž D I N S K A Ž U P A N I J A

Moj put u nepoznato

Ljetni su praznici. Dan je sun�an. Sve je tako dosadno. Televizor se pokva-rio. Brat igra igrice na ra�unalu. Što da radim? Da �itam? Ma, ne! Nitko, za pravo, ne�e primijetiti da me nema.

Nadam se da me mama ne�e zate�i kako ska�em kroz prozor. Nadam se. Jedino prijevozno sredstvo koje imam jest stari, zahrđali, ali vjerni bicikl. Prije no što se popnem na njega, moram uzeti nekoliko sendvi�a za slu�aj da ogladnim, a i vode. Uzet �u, za svaki slu�aj, i kompas. Ne vjerujem da �e mi trebati, ali... Sad sam spremna za put.

Prvo idem u šumu. U onaj dio šume u kojem nikad nisam bila. Mama mi je govorila da je tamo opasno. Ali ja ne volim slušati mamu, pa idem tamo.

Pa, ovdje je zbilja zastrašuju�e! Sva sam se naježila. Možda mama ima pravo. Ali ne. Ja ne volim, ne volim slušati mamu. Zašto su ova stabla tako, tako jeziva? Au�! Glupe li vjeverice! Zašto se osje�am kao da nisam ovdje dob rodošla? I te vjeverice! Tako su jezive. Moram popiti vode. Imam osje�aj da me netko gleda. O, vidi jezero! Moram mu se približiti. Hm, mutno je, a i te ribe u njemu, nekako su �udne...

U ovoj je šumi sve tako �udno, zastrašuju�e, jezivo! Sad priznajem da je mama u pravu. Mama je uvijek u pravu. Odsad �u je uvijek slušati, uvijek, uvijek! Joj! Tu su i sove! Mislila sam da sove spavaju danju. Ali ove, ove o�ito ne. Kako li im je samo pogled ubojit!

Krasno, sad i vukovi po�inju zavijati! Mislila sam da to rade samo na puni mjesec. Ali možda više nije dan, možda je ve� pala no�. Mama �e poludjeti od brige! Moram se vratiti ku�i. Moj kompas, gdje je? Na biciklu, a gdje je on? Ah, tu je... Hvala Bogu... Gdje bi sad bio sjever? Aaa, tamo. A što ako izlaz nije na sjeveru? Ma, riskirat �u.

„Monika, Monika!“ Tko me to zove? Nitko, pri�injava mi se. „Monika, Mo nika!“ Ipak mi se ne pri�injava. To je mamin glas! Kako me samo našla? „Mama, mama, ovdje sam...“

MONIKA BEŠENI�, 5. r.OŠ ANTUNA I IVANA KUKULJEVI�A, Varaždinske Toplice

76


Tarsek

Tars de tarsav gerice steji.

Sake ljeteon sa više redi.

Liepi moj tarsek,tak verni si ti.

Moj ta dedek va�doge gledi, pa se veselji

i musta�a siera gladi.A baba marke gledi

i pazi da ped brienkudedek ne edplazi.

ANAMARIJA ŠTEFI�AR, 7. r.OŠ IVANA RANGERA, Kamenica

Sonce-dešč

Sonce-deš�, sonce-deš�...Sonce zieva, deš� pepieva.

Sonce-deš�, sonce-deš�...

Dok jutre se budi,sonce gledi

kak deš� curi.Sonce-deš�, sonce-deš�...

Sonce-deš�, sonce-deš�...Dok sonce i deš� spe,jesen pahulje zove.

BARBARA VRESK, 7. r.OŠ IVANA RANGERA, Kamenica

77

Mrvice iz mojeg dnevnog boravka

Razmišljam o mrvicama u našem dnevnom boravku. Imamo li ih i mi?Auuuuu!!!Znate, u mojoj je ku�i kaos. Imam dva brata, mamu i tatu. Mi vam se uop�e ne koristimo

kuhinjom. A ni sobama. One nam služe samo za spavanje. Sve se u našoj obitelji događa u dnevnom boravku. Moj tata �esto spava u dnevnom boravku.

A sada ono najvažnije – mrvice.U dnevnom boravku jedemo juhu, prolije se – mrvica.Domagoj i ja se igramo, razbijemo �ašu – mrvica.Svađamo se oko daljinskoga upravlja�a, leti sobom – mrvica.E, da, svađa je najve�a mrvica.Evo jedne koju �u uvijek pamtiti – minute do katastrofe.

Pozor! 5 sati do katastrofe.Svi smo u dnevnome boravku. �udite se? Hrvoje je za ra�unalom. Mi gledamo televiziju.3 sata do katastrofe.Mama odlazi na kavu s prijateljicom, a tata je kod prijatelja. Sami smo.1 sat do katastrofe.Domagoj ho�e igrati igrice na ra�unalu – prvi znak.30 minuta do katastrofe.Svađa traje.10 minuta do katastrofe.Nos i usnica mi krvare. Stan je u kaosu. Posvuda razbacane stvari.30 sekunda do katastrofe.5, 4, 3, 2, 1 – mama i tata ulaze. Okamenjeni su. Stoje, bez rije�i. Lete kazne kao malo prije predmeti.

Mama, tata, naizmjence.

Kazne. Odjednom tišina.Sve to samo zbog jedne mrvice.

MATEJ MARGETA, 5. r.OŠ ŠKURINJE, Rijeka


KRAPINSKO-ZAGORSKA

78

OdjeciK R A P I N S K O - Z A G O R S K A Ž U P A N I J A

Okne

�ez okne gda gledim,vidim brege zelene

i sive nebe nad Slemenem.

Okne mi nosi dan v hižu,a z ve�eri me pospriemi spat

gda kmicu donese.

Gda me neke razžalosti,fti�eku na oknu se pojadam.

Gda sem pak vesela,z fti�ekem popievam.

�ez okne gda gledim,v zimske hude no�i,

Jezušek k mene dojdemam pokle pol no�i.

I vrieme nekak brže prejdei novi dan brže dojde – �ez okne gda gledim.

JOSIPA BUN�EC, 6. r.OŠ STUBI�KE TOPLICE, Stubi�ke Toplice

Odjeci

79

K R A P I N S K O - Z A G O R S K A Ž U P A N I J A

Srečen Božič

H cirkve svetojpuk se veseli.

Radosnim srcempred jaslicam moli.

Duša sakaIsusu se raduje.

Otec, mati i deca,sa rodbina tu je.

I moja duša Božjemdetetu se veseli,sakom �loveku

sre�en Boži� želi.

MIHAELA TUŠEK, 8. r.OŠ SIDE KOŠUTI�, Radoboj

Rosna roža

Rosna rožana trave leži.Nigdo ju ne�e ni poluknuti.

Skrila se onak milajer je žalosna bila.Nigdo ju ni videti ni štel,a kak pa da bi za njuvremena mel.

Pomalu je zaspala.Se ke je mogla,ovom je svetu dala.A na kej je zdaj spala?

MAJA CEROVE�KI, 7. r.OŠ SIDE KOŠUTI�, Radoboj

80


Kmica

Šulja se, šulja,dulazi.

�rni oblak ide na mekak da sam mu neke skrivila.

Žarke o�i buljiju vu me,nemrem im pube�i.

Šulja se, prihaja,ne vidim je kraja.

Iš�em meste kam da pubiegnem.Skrivam se,

al nemam kam.Bežim, bržejša je.

Ide za menu,nemam više kam!Stanem. �akam.

Sad me bu š�apila!

Ali, ni� se ne dugađa...

Pa koj sam se jatoga �rnuga zraka bujala?

Meste da sam liepe cielu nuo�bez brige spala.

TAMARA JAKOPOVI�, 5. r.OŠ MARIJA BISTRICA, Marija Bistrica

Odjeci

81


Ah, ljubav!

Ja sam se puno puta zaljubio, �ak sam jednom, kako bi se reklo, dobio nogu. Nisam se baš dobro osje�ao.

Oh, bilo je jako naporno! Uvijek kad bih je ugledao, pocrvenio bih i šetao oko nje ne bih li �uo govori li što o meni!

MISLAV HUSINEC, 5. r.OŠ MARIJA BISTRICA, Marija Bistrica

Pahulje meke

Pahulje, pahulje mekešto padate s neba,

padajte polako.

Ne žurite se dolje,tu za vas nije sigurno,tu zlobe vlada puno.

A to meko i nježnokao što ste vi,�esto nestaje.

EMA TOMORAD, 8. r.OŠ MARIJA BISTRICA, Marija Bistrica

82

Odjeci

Od Zagorja preko daleka svijeta do Zagorja

Rođen je u trošnoj drvenoj ku�ici u siromašnoj, ali marljivoj obitelji. Bio je više gladan nego sit. Teška vremena, pa još i rat.

No djeca u svemu pronađu igru i zabavu. Tako je i on pokušao preživjeti to teško vrijeme na najbolji na�in ne razmišljaju�i što donosi sutra. Ispri�ao mi je kako je žarko želio nogometnu loptu. Roditelji mu je nisu mogli kupiti, no on je ve� u glavi imao ideju: odrezao je svojoj kravici Šarki pola repa i napravio loptu. Majka mu je skoro do bila slom živaca kada je vidjela što je napravio. A on? Dobio je poštene batine, nakon kojih mu više nije bilo do nogometa.

Volio je moj djed i skijati. Htio je imati najbrže skije na selu. Danima je lutao šumom dok nije našao pravo drvo za njih. Izradio je sam skije koje su jurile kao zmaj i bio je glavni dje�ak u selu.

Sje�a se djed i dana kad je slomio nogu. Tada nije bilo kola hitne pomo�i, a žurno je morao k lije�niku. Roditelji su upregli kravice i kolima ga vozili do najbli-žeg lije�nika. Ceste su bile pune rupa, kola su se tresla, a njega je noga sve ja�e boljela. Kravice kao da su znale što treba �initi, pa su sve brže hodale. Tada je djedu bilo žao Šarke jer se bez repa nije mogla obraniti od nasrtljivih muha koje su je neumorno napadale.

Odrastaju�i, djed je sve više morao pomagati roditeljima. Nije imao vremena za u�enje, a nitko ga i nije na to poticao. Majka bi mu govorila: „Što �e ti te knjige? �uješ li da su kravice gladne? Vodi ih na ispašu, u�it �eš sutra!“ Djed je poslušao. Na livadi je zatekao ostatak društva. Igra je za�as po�ela. Kravice su iskoristile priliku i otišle u susjedov kukuruz. Jadni djed opet je dobio batine.

Djetinjstvo je brzo prošlo. Stizale su nove brige i problemi. Bijeda i sve ve�e siromaštvo natjerali su djeda u daleki svijet. „Trbuhom za kruhom“, rekli bi mnogi, u stranu zemlju. Ni jezik nije znao. Iako je bilo jako teško, snašao se moj djed. Marljivo je radio od jutra do mraka. žuljevite ruke nisu bile ništa u uspored-bi sa željom da se vrati svojim najmilijima. No morao je izdržati – još koji dan, mjesec, godinu.

Nau�io je jezik, izgradio ku�u za obitelj, stekao ušteđevinu. Još samo malo, mi s lio je. I ostario. Srce ga je sve više vuklo na njegove zagorske brege. Odlu�io je: „Ovo više nije moja zemlja, ovo više nije moj dom.“

U Zagorju je izgradio svoj mali raj. U ku�ici okruženoj vo�njakom i vinogradom zorom ga budi pjev ptica, a uve�er uspavljuje pjesma cvr�aka.

Sretan je moj djed.

SANDRA HREN, 6. r.OŠ STUBI�KE TOPLICE, Stubi�ke Toplice


Odjeci

83


Gde najlepše na svetu je

Moj stubi�ki kraj jekak najlepši raj.Sun�ece kad zasvetlikak da se vsakomu smeši.

Listina pod nogamitak lepe šumi,a kad vetrek zapuhne,po zraku vse leti.

Kam se god obrneš,kuruznica strši,vu vo�njaku tu i tamtera �rljena jabuka viri.

Ti�eki su pobegliu topleše kraje,same se vrapcijoš naših vrtekov držiju.

I kad bi me neš�i pitalgde najlepše na svetu je,znal bi mu mam re�i:tu, pri mene,vu mojem stubi�kem kraju.

DOMINIK SA�ER, 6. r.OŠ MATIJE GUPCA, Gornja Stubica

84


Čovjek

Bog je stvorio �ovjekada živi dovijeka.

Želio je: neka bude vjere,al’ �ovjek stvori svoje mjere.

Želio je da ljubav cvjeta na planetu,a �ovjek brzo stvori rat u svijetu.

Želio je da budemo jednaki,ali – mi smo prejaki.

Pa sad svatko ispašta:za pokoru samo

o bogatstvu mašta.

PATRICIJA ŠKREB, 6. r.OŠ ANTE KOVA�I�A, Zlatar

Najmoćnija jei najsmjelija

Ljubav pokre�e svijet. Ljubav može približiti sjever i jug, spojiti istok i zapad. Ljubav može pokrenuti more i probuditikišu. Ljubav se osmijehom rodi i pogledom širi. Naj mo�nijaje i najsmjelija.

Hrabrost je današnjem �ovjeku ljubav pokazati jer mnogiza taj osje�aj nemaju vremena.

Srcem osvojiti svijet cilj je koji bi svaki �ovjek trebao sebinametnuti. Slijediti zvijezdu vodilju na putu u bolje sutra,više nije samo bijedna želja, ve� potreba.

Znam da svijet bez ljubavi ne�e opstati. Rat i mržnja odvodeu propast, a ljubav otvara vrata raja i spokoja. Mir je drugo imaljubavi.

AMALIJA PARLAJ, 8. r.OŠ ANTE KOVA�I�A, Zlatar

Odjeci K R A P I N S K O - Z A G O R S K A Ž U P A N I J A

85

86


Moja šuma, moja jesen

Hodam.Suho liš�e šušti pod mojim nogama.Opijeni njegovim mirisom koraci postaju sve teži i teži.

Šapu�u mi šuma i jesen.Govore o liš�u žutom, svojoj djeci koju šalju u dalek svijet.Ispuštaju suze studene kiše, a ja ih tješim.

I razgovaramo nas tri.Šuma, jesen i ja.Prolaze nam minute i sati neopaženo.I smijemo se mi tako.Moja šuma, moja jesen i ja.

SANDRA PETREKOVI�, 6. r.OŠ BELEC, Belec

Odjeci

87


ZAGREBA�KA

OdjeciZ A G R E B A � K A Ž U P A N I J A

Jesen v Turopolu

Gda turobna jesen v Turopole dojde,nigde ni mesta gde ona ne projde.�ez pola zlatna gde se kuruza vijei �ez vinograde plave gde grozdje dozrije.

Pak prek hiža projde i vu vo�njake dojde,tam otpo�ine si malo pak opet dale pojde.

Vodi ona tak kombajne starei klipima trdim puni košare.

Miris mošta ve� se osetiz drvene susedove kleti.

Smeje se deda dok nuka lovi,ki bi rajše na polu bil neg v školi.

Tu se devoja�ka pesma �uje,rad koje moma�ko srce bolše bije.Ide jesen turobna �ez Turopole moje,grunta si di bu –na more il v Zagorje.

MATIJA KOS, 8. r.OŠ VUKOVINA, Vukovina

88

Odjeci

89

Z A G R E B A � K A Ž U P A N I J A

U prabakinu djetinjstvu

Moja je prabaka živjela u Golome Vrhu. Sada je kod bake u Klin�a Selima. Pripovijedala mi je da su prije u školu nosili jedan kofer za hranu jer je škola trajala cijeli dan. Nokti, kosa i odje�a morali su biti uredni i �isti. Iz Gologa Vrha do Desinca ili Jastrebarskog, gdje je bila škola, pješa�ili su tri kilometra ili više.

U školskim su klupama morali sjediti uspravno. Morali su imati �iste plo�ice i naši-ljene kamen�i�e koje su upotrebljavali poput krede. Ako bi nešto loše u�inili, kle�ali bi na kukuruzu ili bi dobili šibom po prstima, nogama, ramenima ili trbuhu. Kada bi napi-sali zada�u, morali su biti jako oprezni: prijetila im je opasnost da im zada�u spere kiša. Imali su samo jednu knjigu.

Nedjeljom su išli u crkvu, a poslije mise održavao se vjeronauk.

Išli su na izlete u Jastrebarsko, Klin�a Sela, a neki put i u Zagreb, Karlovac, Samobor... Za udaljenija izletišta morali su skupiti novac, pa su na štandovima prodavali krpe, rup�i�e, rakiju, kisele krastavce, papriku, krzno, vunu, kamen�i�e za pisanje... Kad su išli u Zagreb, odjenuli bi bijele sve�ane nošnje, kao za crkvu.

Evo, to je školska pri�a moje prabake.

KARLA SMOL�I�, 5. r.OŠ „LJUBO BABI�“, Jastrebarsko

Dan koji se pamti

Zbilo se nedavno, ali ipak... Znam da mi se taj dan zauvijek urezao u pam�enje. A i u srce.

Upravo su se odvijale najnapetije scene Onura i Šeherezade kada mi je netko luđa�-ki po�eo zvoniti na vrata. Mislila sam da je moja mama, koja �esto tako nemilosrdno udara po jadnom zvoncu, ali kad sam otvorila vrata, do�ekala su me nasmijana lica moje sestre i njezinog de�ka.

Zaljubljeni par donio mi je sladoled, a ja sam brzo kuglu kivija stavila u zdjelicu i požurila prema dnevnoj sobi. Klasja me slijedila. To me za�udilo: ona ne voli gledati ljubavne zavrzlame „1001 no�i“. Filip je samo stajao na vratima dnevne sobe i šutio. Izgledao je kao da se ne�ega boji.

Moja je sekica sjela ispred mene i tako mi zaklonila pogled na ekran. Ve� sam joj htjela nešto dobaciti, kad mi je svojim rije�ima zatvorila usta: „Iva, moramo ti nešto re�i. Ja sam...“ „Trudna si!!!“ upala sam bez pardona. Sre�a, sre�a i samo sre�a ispu-nila me od glave do pete. Po�ela sam vrištati i skakati po naslonja�ima.

Ina�e sam staložena osoba, koja �vrsto stoji na zemlji, ali ovo me zaista puknulo.

90


„Znala sam!“ vikala sam, a to je i bila istina. Primje�ivala sam ja trbuš�i� i to kako Klasja lako plane i puuunooo jede, ali svejedno me pogodilo kao grom iz vedra neba. Gledala sam oko sebe. Klasja i Filip ozarili su se zbog mog oduševljenja. Odjednom, niti sama ne znam zašto, po�ela sam se tresti. Suze su ve� ionako tekle. Vidjela sam zabri-nutost na njihovim licima. Ni njima nije bila jasna moja nagla promjena raspoloženja. Klasja mi je donijela šalicu mlijeka s medom, ali ni to nije zaustavilo drhtanje. Sladoled se topio, no nije me bilo briga.

Suza mi je suzu stizala kad su stigli mama i tata. Oni su uspjeli nekako smiriti drh-tavicu, a i o�i su mi presušile. Zajedno smo sjeli za stol i međusobno se veselili.

Sad dok �itam ovo na papiru, smijem se sama sebi. Smijem se od srca jer znam da �u ovu bebicu voljeti najviše na svijetu! Više �ak i od njezine mame!

IVA PRAHIN, 7. r.OŠ „PAVAO BELAS“, Prigorje Brdove�ko

Črlene jabuke

Pogle� ovo sadjes terega �rlene jabuke visiju.

Deca ih z veseljem berejupak jo se i smejejuak vu tere �rva najdeju.

Takvoga veseljazutra više ne bu,pak bu drevovu pe�i gorelo.

Posekli buju ga i vužgali.Ne bu više jabuk �rlenihni smeja vesele dece.

Pogle� ovo sadjes terega jabuke visiju...

TEA LUKA�EVI�, 8. r.OŠ VUKOVINA, Vukovina

Odjeci

91


Sjećanje

Starcu je lice od hladno�e porumenjelojer ga je dijete grudom pogodilo.Ali on to nije osjetiojer je utonuo u misli duboke.Sjetio se da je u njegovom djetinjstvu bilo puno dobrote.Prije je cijela obitelj za stolom ve�erala,i Bogu se, ne za bogatstvo, ve� za mir i ljubav molila.

MIHAEL PRIIBANI�, 7. r.OŠ MILKE TRNINE, Križ

Dete vu šumi

Dok dete še�e po šumi, gledi –pak vidi da na penju nekaj sedi.Kad dojde k penju bliže,stane se na njeg te vidi krof svoje iže.

Pak si misli je l’ potok žut il’ bel.Da vidi, v njega si je sel.Z mokrimi la�am svatil je mamda se ne sme sesti tam.

Pak misli, misli i nekaj se zmisli:„To zbilja nisu moji posli.“Gledi v nebo i sikaj mu �ez glavu prolazi.Pak re�e: „To šuma meni jezik plazi!“

IVAN STRAHIJA, 5. r.OŠ „LJUBO BABI�“, Jastrebarsko

92


Shvatila sam...

Shvatila sam da se život sastoji od lijepih i sretnih, ali i onih tužnih, razo�aravaju�ih trenutaka.

Shvatila sam da su pravi prijatelji oni koji su uvijek uz tebe. One koji su tu samo kad im „zagusti“ ne smatram prijateljima. Trebam vjerovati, ali istovremeno biti i oprezna kome vjerujem.

Shvatila sam kako pla�em ne�u ništa riješiti. Život treba živjeti s osmijehom na licu. Shvatila sam da moram pomagati drugima. Život je okrutan kad po�ne vra�ati.Shvatila sam kako svaki dan moram ispuniti dobrotom i ljubavlju jer možda ne�e

do�i sutra.Shvatila sam kako moram živjeti i želim živjeti, ma koliko me život gazio.Shvatila sam da sam premlada za takva razmišljanja, ali ne mogu si pomo�i.

LARA MESIC, 6. r.OŠ „LJUBO BABI�“, Jastrebarsko

Dva različita svijeta

Moja sestra i ja dva smo razli�ita svijeta. Naš je odnos vje�na borba i dokazivanje, s dosta ljubomore.

Odrastati uz Ivu nije bilo nimalo lako. Dugo je bila jedino dijete u obitelji, pa joj je moja nazo�nost u ku�i samo smetala. Svoju je ljubomoru pokazivala na razli�ite na�ine. Hranila me naran�ama kad sam imala samo dva mjeseca, gađala me loptom i lego- -kockama.

Njezinu pažnju i naklonost nije bilo lako ste�i. Jedini je na�in bio pla�. Tehniku pla�a usavršavala sam mjesecima. �im bih zaplakala, Iva je prilazila mom kreveti�u i s os -mijehom na licu pri�ala mi najužasnije pri�e o djevoj�ici i njezinoj baki koju je pojeo vuk te malenim praš�i�ima koji su ostali bez ku�e. Ili bi pjevala o zeki koji nije mogao pro-na�i mamu. Na taj me na�in prisiljavala da ostanem u kreveti�u jer sam se bojala izi�i iz njegove sigurnosti.

Zabranjivala mi je sve. Godinama su se, osim školske torbe, na moja leđa svaljivale razli�ite Ivine zabrane i upozorenja. Nisam smjela voziti bicikl, igrati se njezinim lutka-ma, listati njezine knjige, gledati crti�e...

Kona�no sam i ja odrasla i znam se izboriti za sebe. Iva voli izlaziti, a ja nastojim to onemogu�iti. Sve se dodatno zakomplicira vikendom kad se sprema za izlazak s prija-teljicama. Nitko ne pita bi li možda išla moja malenkost. Vrhunac ljubomore nastaje prilikom Ivina izbora odje�e za izlazak. Moja se gospodi�na sestra bez ustru�avanja poslužuje odje�om iz moga ormara kako bi uskladila odjevnu kombinaciju. Strašno! Jako sam ljuta. To je kap koja naj�eš�e prelijeva �ašu i tad nastupa svađa. Uklju�uju se

Odjeci

93


roditelji sa svojim pravednim stavovima i rezultat je katastrofalan. Sestra zaradi zabranu izlaska. Malo mi ju je žao, ali joj to ne želim priznati.

Trenuta�no je situacija dobra. Iva se promijenila. Možda je ljubav u�inila �udo. Ju�er mi je pomogla napisati zada�u iz matematike, razgovarale smo i zagrlila me.

Ljubomora polako nestaje, mada ona i dalje misli da roditelji više vole mene. Obje smo tvrdoglave i nepopustljive. Bilo bi dosadno da nije tako. Trebala bih koji put popu-stiti jer sam mlađa. Svjesna sam toga.

Bez Ive moj bi život bio dosadan.

LEA BOROŠAK, 8. r.OŠ „PAVAO BELAS“, Prigorje Brdove�ko

Normalan dan?!

Dignem se ja ujutro normalno, ko i svaki dan, odem na wc, oprat zube, blablabla... Odem jest i idem, šatro, u�it. Ak je normalan dan, a je, moje u�enje nekim �udom (brijem da sam ureknuta il kakve�) završi na fejsu. Nisam zicer je l to tak kod svih, al kod mene je. Uglavnom, dođe jedan popodne, a ja nemam ni zada�u, ni složenu torbu, a nisam se ni obukla za školu. I onda po�ne žurba. Di mi je knjiga? Di su mi �arape? Di mi je bilokaj? Po�nem se bezveze derat, makar mi je sve to u sobi, pred nosom. Velike face vele da ih sabotiraju drugi, ja sabotiram sama sebe.

Anyway... Obu�em se ja, složim torbu, krenem na stanicu. Dobro, nemam kaj puno i� do stanice jer da mogu presko�it živicu, a ne mogu, tam sam za pol minute. Na stanici su obi�no Ines, Tonka, Tomi i Pivac. Taj dan Tomija nije bilo, al je zato Pivac pri�o za dvoje. U svim tim njegovim bolesno-pubertetskim forama našlo se i razdvajanje Inesinog imena. Zna�i kad razdvojite Ines na slogove, dobijete In-es, kaj bi u zemljama engleskog govornog podru�ja zna�ilo nešto povezano sa stražnjicom, no pristojnost mi nalaže da se suzdržim od daljnjeg objašnjavanja navedene igre. Ko kak svi znate, na taj na�in dođe do internih šala na ra�un drugih. Taman kad je nastala minuta šutnje, došo je bus. Ehh... On fakat uvijek dođe na pravo mjesto u pravo vrijeme.

Nakrcamo se mi u bus. Ja zadnja, naravno, jer sam dobro dijete koje se ne želi nagu-ravati. Dora mi �uva mjesto, po obi�aju. Ona mene pozdravi sa „Desi, Ifka!“, a ja nju sa „Desi, Dora!“ Imamo neki poseban na�in komunikacije. Stalno se međusobno lupa-mo ramenom u rame i govorimo: „Ak me razmeš, ne?“ Skužile smo Lanin smijeh, al smo ga Dora i ja razvile u ono kak se ovce glasaju. Nisam ziher kak se ono nekaj zove, al nam je neki gospon reko da smo ov�ice, pa smo došle na ideju da jesmo. Haha, popularne smo...

Dok je bus dolazio u Jasku, Dora je po�ela mahat slu�ajnim prolaznicima. Dođe joj to, nije ona kriva. Bus je došo do škole. Fala Bogu kaj je! Iziđem i vidim T.B. i V.Š. �uvaju

94


privatnost, zvat �emo ih Ðoni i Zdenka. Dakle, Ðoni i Zdenka imaju privatan sat biolo-gije na donjoj stanici. Pritom je i Gabi iz busa izišla. Izgrlile smo se i krenule prema Trohi. Nitko zapravo ne zna kak se zove ta trafika gore. Svi ju zovu Troha, po vlasniku valjda. Sve je šestput skuplje neg bilodi drugdje, al je blizu. Kupimo mi obi�ne stvari, žvake i to, i opet vidimo Ðonija i Zdenku kak idu prema gore. Ja ne znam di su se oni našli, al su savršen par. Velim vam, har-mo-ni-ja!

Dođem u školu, na hrvatski. Dobimo zadatak. Ovaj sastavak. Zicer sam da sam total-no fulala temu. Nisam maštovita. Žalim slu�aj.

IVANA DIVJAK, 8. r.OŠ „LJUBO BABI�“, Jastrebarsko

Maček

�rni ma�ekspi pri tuđe hiže.Brk mu se fr�e,

morti senja kak miši tr�e.Spi, spi, ma�ek �rni,sam se doma vrni.

ANTONELA CRNI�KI, 7. r.OŠ MILKE TRNINE, Križ


95


SISA�KO-MOSLAVA�KA

96

OdjeciS I S A � K O - M O S L A V A � K A Ž U P A N I J A

I moje je srce ranjivo

Svakoga se jutra probudim vesela, ali moje veselje utihne po dolasku pred školu. Ispod borova de�ki se pikulaju. Strepim ho�e li mi nešto doviknuti.

Kad ulazim u školu, gledam natpis na ulazu: „Ovo je mjesto nulte tole-rancije na nasilje.“ De�ki se zadirkuju i ružno izražavaju. Polako i sa strahom ih obilazim. Srce mi pada u pete. Ježim se.

Dolazim do garderobe. Tek se tada malo razveselim ugledavši poznata lica svojih prijateljica. Zvoni! Penjem se uza stube i ogledavam ho�e li me netko gurnuti, re�i kako sam obu�ena, po�ešljana... Pa, svi me primijete, i samo je sitnica potrebna pa si izložen ruganju.

Kad me znatiželjnim i posprdnim pogledima promatraju neki u�enici koji misle da su savršeni, da im nijedna dlaka na glavi ne stoji pogrešno, da su posebni, iznad svih, nedostižni, spremni za SUPER TALENT, ja se osje�am kao kapljica vode u moru. Iz te djece isijava nešto užareno, teško poput kamena, isijavaju rije�i koje srce bodu, dušu ranjavaju i ostavljaju posljedice za cijeli život. Godine 2004. plo�a poput zlata, na kojoj piše: „Ovo je mjesto nulte tolerancije na nasilje“, uselila se u moju školu i zauzela vidno mjesto, ali unato� njoj, nasilje se širi sve više i više. Iz sata u sat veselje se miješa s ne�im nepoznatim �emu ne znam izvor. Znam samo da ono postoji, kuca na mnoga vrata, preplavljuje ulice iz dana u dan, postaje svakodnevica.

I opet zvoni. Odoh ja, moja školo – vjerna prijateljice, ku�i. Ali, gle! Opet me prati neki zastrašuju�i pogled. Opet, zar opet? Ubrzavam korak, gubim dah, a ku�a je daleko. Pa, nisam ništa kriva... Tako uvu�ena u sebe, stižem sve bliže svojoj ku�i. U njoj sam najsigurnija, najzašti�enija, najsretnija...

MARIJA �OSI�, 6. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Lipovljani

Odjeci

97

S I S A � K O - M O S L A V A � K A Ž U P A N I J A

On

Ljepotan je bio,ali je pušio i pio.

Glupirao se, ludovaoi djevoj�ice o�ima osvajao.

Kosa mu je bila duga, ne�ešljana,u mjesecu jednom prana.

Obla�io se po posljednjoj modi,smijao se kao da ga netko na uzici vodi.

Motor je vozio bez auspuhada od muke za�epiš oba uha.

Kasnio je u školu svaki dani uvijek dolazio umoran i pospan.

Bez obzira na sve njegove mane,bio je frajer da ti pamet stane!

KATARINA NERLOVI�, 6. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Lipovljani

98

Odjeci

Stilska sredstva

Epitet je ukrasna kop�a imenici.

Usporedba je kad sižut kao limun.

Personifikacija je kadživotinje šute.

Onomatopeja je kad secrijeva u trbuhu ljute.

Inverzija je kadškola ide u dje�aka.

Hiperbola je kad serukom može dodirnuti nebo.

Kontrast je kad ne u�iš,a u školi dobro znaš.

Asonanca je o-o-o-o-o...Pa, to je gotovo!



Odjeci

99



KOPRIVNI�KO-KRIŽEVA�KA

100

OdjeciK O P R I V N I � K O - K R I Ž E V A � K A Ž U P A N I J A

Ovo bi mogla biti moja ulica

Ve� se �inilo kako prvo polugodište osmoga razreda ne�emo imati po �emu pamtiti kad nas je razrednica obradovala da 2. prosinca idemo u Zagreb gle-dati kazališnu predstavu „Ovo bi mogla biti moja ulica“. Nije mi zvu�alo za nimljivo, no predstava ionako nije važna, ve� putovanje s prijateljima iz raz-reda i izostanak s nastave.

Sve je išlo po planu. U autobusu smo pjevali, smijali se, zadirkivali, prepri-�avali događaje s nastave i veselili se.

Planirala sam toliko toga ispri�ati prijateljici za vrijeme predstave jer – što može biti zanimljivije od njegovih plavih o�iju?

A onda šok!

Dobro smo znali tko je Luka Ritz i da je ova predstava inspirirana njegovom smr�u. Znali smo i da ovo nije rekonstrukcija stvarnog događaja, no nismo ni slutili da �e se sve odvijati tako životno i stvarno. Svi, do jednog, bez daha smo pratili zbivanja na pozornici. Ne znam što se drugima motalo po mislima, no meni su odjednom one plave o�i postale tako nebitne. Razmišljala sam o Luki, mladi�u kojeg nisam upoznala, o mladi�u koji se prije dvije godine vra-�ao ku�i s koncerta, ali nikad se nije vratio. Put su mu preprije�ila �etvorica mladi�a. Tražili su ga mobitel i on im ga je dao. Ipak, po�eli su ga tu�i. Smrto-nosni je udarac zadao mladi� u plavoj majici.

Luke više nema. Ipak, postoje njegovi prijatelji koji žele ispri�ati njegovu pri�u. Lana Jani�, Lukina prijateljica, glumi i pjeva u ovoj predstavi. Mnoge je ostavila bez daha svojim glasom, no meni se najviše svidio Lukin najbolji pri-jatelj Vedran Živoli�.

Nisam mogla prestati razmišljati o svojim prijateljima, o našim druženjima, zajedni�kom smijehu i planovima za posljednji dan škole.

I Luka ih je imao. On i Vedran su trebali kosu obojiti u zeleno; Luka bi odjenuo crveno, a Vedran plavo odijelo.

Emocije su me preplavile. Nisam pla�ljivica i ne pla�em gledaju�i sladunja-ve scene, ali ovoga puta tako je prirodno bilo pustiti suzu. Ne samo za Luku, ve� i za sve koji su nekoga izgubili.

Povratak ku�i. U�iteljice bi rekle da je opet sve po planu. I jest. Svi smo na broju, vra�amo se ku�i, još stignemo i na posljednja tri sata nastave. No više nema smijeha, nema zadirkivanja. Ne razgovaramo o predstavi. Sve je re�eno.

SARA MAŠEK, 8. r.OŠ „GRIGOR VITEZ“, Sveti Ivan Žabno

Odjeci

101

Svijetlim u sobi siromašne obitelji

Stojim na polici u jednoj trgovini. Mjesec je dana do Boži�a. Ljudi kupuju svije�e kako bi uljepšali svoj adventski vijenac.

U trgovini je puno kupaca, ali mene nitko ne želi kupiti. Ljudi odlaze i �ini mi se kako je prilika da me netko kupi sve manja.

Iznenada se ispred mene pojavilo dijete. Govorilo je gospođi da me kupi.

Gospođa je pristala, a ja sam bio sretan što �u gorjeti svake nedjelje.

Kad su me donijeli ku�i, odmah su me stavili na vijenac.

Gorio sam svake nedjelje.

No tužne su bile te moje nedjelje.

Bila je to siromašna obitelj s puno malih o�iju koje su sjedile oko polupra-znoga stola. Jedini sjaj njihovih o�iju bio je moj sjaj.

Poželio sam zauvijek gorjeti! Sjedili su i molili, a ja zajedno s njima.

Došla je i posljednja nedjelja. Netko je pokucao na vrata. Naše su molitve uslišane!

Stigao je njihov susjed iz Austrije, koji je dobro poznavao njihovu neimaštinu.

Donio je bezbroj darova: slatkiša, igra�aka, hrane...

Dje�ica su bila sretna, a moja je sre�a bila još ve�a.

Svijetlio sam najja�im sjajem te posljednje nedjelje u sobi siromašne, ali sretne obitelji.

LUKA PRIŠLIN, 7. r.OŠ SOKOLOVAC, Sokolovac

K O P R I V N I � K O - K R I Ž E V A � K A Ž U P A N I J A

102


Razgovor zbunjeni

BAKA: Gde si bila do sad?JA: Bila sam v Top Shopu. Nesem se mogla nikak odlu�iti kej da si kupim, ali sem onda zebrala baš cool majicu.BAKA: Kej? Bila si v šupi? Si drva cepala?JA: Kakvoj šupi, baka? Bila sam v du�anu i kupila sem si cool majico.BAKA: Aaaaaaa, v du�anu. Kakvo majico?JA (gubim strpljenje): Lepo majico.BAKA: Ahaaaa! Kak ti to govoriš, dete drago? Ja te ništ ne razmem.

PATRICIJA LITVI�, 7. r.OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

Odjeci

103

K O P R I V N I � K O - K R I Ž E V A � K A Ž U P A N I J A

Svijet po mom

Da se ja pitam, a ne pitam se, svijet bi bio sasvim druk�iji.

Prvo bi mi školska torba bila dvostruko lakša.

Moje je ime Latica, �ujete li: L-a-t-i-c-a! Ja sam malena, krhka, tanka, vitka, lomljiva, a torba mi je ogromna, teška, preteška. Puna mi je briga, problema, zada�a i obveza.

Razlomci razlomljeni do najsitnijih djeli�a, strpani u zagrade, pa hajde, djeco, zbrojite ih, oduzmite, pomnožite i podijelite. U svijetu po mom bili bi samo cijeli, a ne nekakve krhotine s kojima se moraš mu�iti, i na kraju opet dobiješ sve razlomljeno.

U svijetu po mom prirodu bismo u�ili še�u�i se, igraju�i se, tr�e�i, kupaju�i se. Svaki sat prirode bio bi piknik na travi, izlet u šumu, ekskurzija na more ili planinarenje u gorje.

Povijest bi se u�ila u muzeju. Malo bi se skoknulo do Rima, malo do Gr�ke i natrag. Bizant bismo izbacili iz programa, dosadan je.

Za nastavu geografije škola bi imala privatni avion da se svi kontinenti mogu pogledati iz zraka.

Poslije sata likovnog svi bismo postali slavni umjetnici. Naša djela krasila bi najpoznatije izložbene prostore, a neka bi trajno ostala u Louvru.

Na satu tehni�kog igrali bismo kompjutorske igrice i tako razvijali informa-ti�ke vještine.

Engleski bi se u�io samo u Engleskoj, a ne iz rje�nika i bilježnice. Ne bi bilo gramatike i transkripcije. Cijeli bi razred odletio u London i ne bi se vratio sve dok svi ne bismo spikali perfect English. Usput bismo razgledali The Tower of London i krunske dragulje, �avrljali bismo s engleskom kraljicom u Bucking-hamskoj pala�i, uz šalicu �aja.

Na satu hrvatskog jezika �itali bismo ljubavne romane jedu�i slasne zalogaj-�i�e i piju�i soki�e. Ukinuli bismo padeže, zamjenice, promjenjive i nepromje-njive vrste rije�i. Baš bi nas bilo briga za metafore i usporedbe. Najvažnije bi bilo da glavni junak na kraju romana poljubi glavnu junakinju.

Budu�i da bi takav oblik nastave utjecao na našu liniju, poslije svakog sata hrvatskog bio bi sat tjelesnog. Ali obazrivo, molim, upravo smo jeli!

Na satu glazbenog nedostaje nam omiljena pop grupa. Možda bismo koji put mogli napraviti gostovanje u razredu. Ako bi se u ostalim razredima buni-li zbog buke, glazbeni bi se mogao održavati u disku.

Kad ovaj sastavak vidi moj tata – bit �e svašta! Svijet sigurno ne�e biti po mom. Šteta!

LATICA ILI�, 6. r.OŠ „ANTUN NEM�I� GOSTOVINSKI“, Koprivnica

104


Sreća

Za mene je sre�a kad sam zdrava i idem u školu, kad imam prijateljicu koja je vesela i uvijek spremna za šalu.

Sre�a je kad cijelo selo pokriju pahulje. Tad moji prijatelji i ja uzmemo saonice i krenemo u snježnu pustolovinu.

Sre�a je kad slavim rođendan i kad je vrijeme darivanja. Tad su svi moji dragi na okupu, veselimo se...

Ipak, najve�a je sre�a zdravlje i ljubav. Kad imam takvu sre�u, imam sve.

VALENTINA HUM, 5. r.OŠ SOKOLOVAC, Sokolovac

Ogledalce, ogledalce

Ogledalo, ogledalce moje,reci kako mi šiške stoje,koje su mi o�i bojei bar malo simpati�no na meni, što je.

Gledam to lice što iz ogledala bulji u mene i pitam se ho�e li mi re�i što. Neke plave o�i šalju mi malo ljutit pogled. Usne se mršte, a onda se lice razvu�e u neobuzdani smijeh.

Kosa plava, poluduga. Možda bi bolje bilo da je dulja. Ili možda kra�a?

Što je sigurno, malo su preduga�ke ruke i noge. Zapinju za stolce, zakva-�e se za police, a ako se želim zaustaviti, trebaju mi ko�nice. Jedino za što izvanredno služe jest plivanje. Grabe vodu bez problema i guraju tijelo dru-gom kraju bazena.

Naravno, treba pripaziti i na glavu. Ako udari o rub bazena, mogla bi se oštetiti. Nije da je jako važna, ali treba mi. To je skladište za tisu�u informa-cija koje moram sortirati i pohraniti u njezine razli�ite dijelove. U ruži�astom su dijelu one mamine upute: „To treba!“

U zelenom su dijelu tatine: „To ne bi trebalo.“ U plavom su dijelu one školske: „To moraš.“ A gdje je za moje „to želim“ prostor?!

LEA BLAŽEKOVI�, 6. r.OŠ „ANTUN NEM�I� GOSTOVINSKI“, Koprivnica

105


BJELOVARSKO-BILOGORSKA

OdjeciB J E L O V A R S K O - B I L O G O R S K A Ž U P A N I J A

Zima u Dežanovcu

Polje pod snijegom;beskraj bjeline.

Trag ze�je šapenasred ledine.

Šuma u snijegu;miris svježine.

Tek grlica remetitaj zvuk tišine.

NENAD VOJNOVI�, 5. r.OŠ DEŽANOVAC, Dežanovac

106

Odjeci

107

B J E L O V A R S K O - B I L O G O R S K A Ž U P A N I J A

Pjesništvo

Nedavno je mama, pospremaju�i svoje stvari (a ona vam je poput hr�ka – sprema i �uva svašta), naišla na mali smeđi rokovnik, prelistala ga i sjetno se nasmijala.

Naravno, bila sam radoznala i pitala je �emu se smije. Dala mi je u ruke rokovnik i rekla da je jako, jako star: možda je bila godinu-dvije starija od mene kad je pisala u njega.

Po�ela sam ga bojažljivo prelistavati. U nj je mama prepisivala pjesme, i to uglavnom ljubavne. Ima tu i poznatih i nepoznatih pjesnika, veselih i tužnih pjesama, a sve to na pisano lijepim rukopisom i ukrašeno bojama i sli�icama.

Moram priznati da me iznenadila mamina romanti�nost. Ispri�ala mi je da su sve nje zine prijateljice imale sli�ne bilježnice, u koje su zapisivale lijepe stihove, razmjenji-vale pjesme i �itale naglas.

Svidjela mi se njezina pri�a, pa sam u mislima uspoređivala maminu i svoju generaci-ju. Nažalost, mi smo na gubitku. Ve�inom smo pred ra�unalom, poezija nam je Face-book i Youtube, žrtve smo uznapredovale tehnologije i ubrzanog tempa života, pa slabo vidimo i cijenimo prave vrijednosti. Sre�a je što, barem u školi, �itamo i interpretiramo dosta pjesama, pa su neki od nas i zavoljeli poeziju. Drago mi je što u lektiri imamo pjesnike poput Cesari�a i Tadijanovi�a jer su me oduševile neke njihove pjesme.

Moje prijateljice i ja baš i ne razgovaramo o poeziji. Željela bih da njezina ljepota uđe u srca mladih.

MATEA MATKOVI�, 8. r.OŠ IVANA NEPOMUKA JEMERŠI�A, Grubišno Polje

108


Priča o Malom Strahu

Mali Strah volio se igrati na igralištu. Uvijek bi se tako lijepo igrao da je zabo-ravljao na sebe i na vrijeme.

Jednoga dana na igralište su došli neki zlo�esti dje�aci iz naselja. Gurnuli su ga u blato, a zatim mu se još i rugali. Tog je trenutka Mali Strah po�eo rasti. Kad se vratio ku�i, bio je ve� velik. Bio je širok kao ormar, i širi.

Popodne je trebao i�i u školu, ali nije mogao izi�i iz sobe jer je bio prevelik. Morali su ga gurati da prođe kroz vrata.

Kad se vra�ao iz škole, tr�ao je da ne susretne zlo�este dje�ake. Tr�e�i, oznojio se, pa je lako skliznuo kroz vrata u sobu.

Strah je ponekad bio toliko velik te se �inilo da bi se uskoro i ku�a mogla srušiti.

„Kad bih mogao oti�i na igralište, zaboravio bih na sebe“, razmišljao je danima, ali nije mogao oti�i.

A onda je jednoga dana kroz prozor sobe za�uo smijeh. Bio je sli�an prvom cvrkutu ptica u prolje�e, sipanju snijega na boži�no jutro, zvuku zvon�i�a koji-ma je kitio bor. Strah se po�eo ispuhavati poput balona. Na kraju se sav ispu-hao, ispario, bio je manji od zrna pijeska.

Sprijateljio se sa Zvon�icom. Išli su zajedno u školu i na igralište. Nasmijavao ju je samo da bi je mogao slušati, i ona se smijala zvon�i�ima.

Otada Mali Strah više nije mogao rasti jer nije bilo mjesta. Sve je ispunila ljubav. Gdje postoji ljubav, nema straha.

Kad je jednoga dana Mali Strah sreo one dje�ake, nije ih se uplašio. Bili su sasvim obi�ni. Sam se sebi �udio.

I otr�ao je na igralište jer ga je �ekala Zvon�ica.

NIKOLINA VIDAKOVI�, 7. r.IV. OSNOVNA ŠKOLA BJELOVAR, Bjelovar

Odjeci

109


Neka se promijeni svijet!

Jutro je, uklju�uje se radio, to�no je sedam sati. Vijesti opet govore o global-nom zatopljenju, ekonomskoj krizi, otkazima, korupciji, krađama, rješavanju granica između Hrvatske i Slovenije, recesiji i lošem vremenu. Ništa me od toga ne zanima, ne želim o tome slušati, ali jednostavno moram. Razgovori odraslih vezani su za te teme.

Idem u školu, tu je malo bolje; na satu biologije danas baš zanimljiva tema.

Zatim idemo na tjelesni. Lijepo je biti u�enik i družiti se s vršnjacima. Za vrijeme velikoga odmora igramo stolni tenis u školskom dvorištu. Zvoni i mora-mo na sat engleskoga jezika, gdje naša razrednica govori o promjeni svijeta. Zatim matematika i – ve� �ekamo autobus.

Mi, djeca, kao da živimo u nekom drugom svijetu. Odrasli govore o briga-ma, problemima, poteško�ama i bolestima. Ne želim da tako bude kad ja odrastem. Želim da se svi raduju novome jutru, da svi imamo posao u kojem uživamo i od kojega možemo pristojno živjeti, da nema krađa, ubojstava i podmi�ivanja. Svi bismo trebali uživati i lijepo se zabavljati.

Neka prestane sve što donosi neprilike i zlo, a ljubav, pjesma, zdravlje, mir, rad, zadovoljstvo i razumijevanje neka zavlada svim ljudima svijeta. Želim da se dobri i plemeniti pretvore u �arobnjake i po �itavom svijetu posipaju �arobni prah koji �e svemu što dotakne donijeti dobro.

Ne bude li tako, bit �e vrlo teško do�ekati vrijeme u kojem �emo mi biti odrasli.

LEO MATKOVI�, 8. r.OŠ IVANA NEPOMUKA JEMERŠI�A, Grubišno Polje

110

Odjeci

1111111111000000


Domovina

Najljepše more,velike gore,modre rijekei njive meke.

Pašnjaci i livade,uz mnoge šume mlade,

njive i travezelenu Hrvatsku prave.

Jezera plava,Sutla i Drava

uz Ilovu i Savu�ine Hrvatsku plavu.

Mnoge vrste gljiva,doma�i pekmez od šljiva,

i �ipka s Pagato je moja Hrvatska draga.

TINA PRODANOVI�, 6. r.OŠ DEŽANOVAC, Dežanovac

Odjeci

111


Tata

Fizi�kim izgledom i svojom odorom moj je tata u ljudi izazivao veliko strahopo-štovanje, no kad bi ga upoznali, shvatili bi da je on izrazito nježno i drago bi�e.

Iz bakinih pri�a saznala sam da je imao teško djetinjstvo te da se nakon smrti svoga oca jako promijenio. Morao se brinuti o majci i bratu koji je bio na školo-vanju u Sarajevu.

Nakon samo tri mjeseca poznanstva s mojom mamom, slijedilo je vjen�anje. Za nepunih godinu dana došao je na svijet i prvi plod njihove velike ljubavi – moj brat Dubravko. Tata je u to vrijeme radio u PP Grubišno Polje. �esto bi ga zvali i u kasne no�ne sate zbog raznih problema: od pogrešno napisanih izvješ�a do problema s ubojicom koji, drže�i pištolj u ruci, še�e gradom.

Nakon �etiri godine došao je na svijet i drugi plod njihove ljubavi – moja malenkost. Moram priznati da sam oduvijek bila mala „ljubomorka“ i tatina maza. Istina je da volim i tatu i mamu, ali je mama imala takvo radno vrijeme da je tata više bio uz mene. Kad se odselila moja simpatija iz vrti�a, tata me tješio; kad mi se najbolja prijateljica razboljela i nisu znali ho�e li preživjeti, plakala sam na njegovom ramenu; kad god bih imala kakav sukob u školi, on bi za to prvi saznao... Uvijek je bio uz mene i imao rješenje za moj problem.

Želim istaknuti tatinu svestranost. Sa zadovoljstvom je izvršavao sve zadatke kao vođa sektora u PP Grubišno Polje. Svoj je posao istinski volio. Nažalost, prije nekoliko godina ustanovljeno je da, uza sve dotadašnje bolesti, ima i PTSP. Odlazak u mirovinu doista ga je pogodio. Samouki je slikar i dotad je slikao samo u slobodno vrijeme, no nakon umirovljenja po�eo se intenzivnije baviti upravo slikarstvom. Odlazio je u slikarske i kiparske kolonije, družio se s ljudima koji su, kao i on, bili sudionici Domovinskoga rata. Šale�i se zna re�i da je na taj na�in ispekao zanat.

Sada radi pirografiju s duborezom u drvetu, gravure u granitu, slika suhim pa stelima, olovkom i ugljenom... Darovao je slike za aukcije za obrane naših zato-�enih generala, za djecu poginulih branitelja, za oboljele od malignih bolesti... Organizirao je kiparsko-likovne kolonije u našem gradu, izradio je �ak i grb grada.

Sretna sam što ima ljudi koji ga cijene i dive se njegovim radovima.

DARIA POPOVI�, 8. r.OŠ IVANA NEPOMUKA JEMERŠI�A, Grubišno Polje

112


I dobro je. Imamo jedna drugu.

Mislim da su neki de�ki pogledavali u moje tenisice. Nadam se da nisu primijetili da su se oparale. Kad padne kiša, tenisice propuste vodu. Što �e biti kad po�ne zima i padne prvi snijeg? Rado bih imala nove cipele, ali znam da mi ih mama ne može kupiti. Radi kao trgovkinja i ve� nekoliko mjeseci nije dobila pla�u. Ponekad zna raditi do kasnih ve�ernjih sati. Ku�i dolazi pogrbljena, izmorena, sva nekako suha. Kad je baka bila s nama, bilo je lakše nositi taj teret. Bakina mirovina bila je skromna, ali stalna. Pomo�u nje nas tri uspijevale smo spojiti kraj s krajem.

Dok sam za doru�ak opet jela kruh i bijelu kavu, mama je sjela za kuhinjski stol nasuprot meni. U posljednje vrijeme ne volim bijelu kavu jer je sve više crna, a sve manje slatka.

„Moramo razgovarati“, rekla je mama drhtavim glasom.Zabrinuto sam je pogledala. Nastavila je ne gledaju�i me:„Nemamo dovoljno novca za osnovne potrebe. Sad �e mi trebati tvoja pomo�.“Kimnula sam glavom ne znaju�i što me �eka.„Ljudi bacaju plasti�ne boce, pa bi ti“... oklijevala je.„Morat �u skupljati boce?! Mama, ja to ne mogu! To je previše za mene“, istr�ala

sam iz ku�e pla�u�i.Blatnjavi mali vrt u kojemu mama uzgaja povr�e, a i ja ga zalijevam i plijevim, ujed-

no je i dvorište. Ograđeno je hrđavom ogradom koja samo što se ne sruši. Sjela sam na panj oraha koji smo posjekli i prodali da platimo ra�un za struju. Razmišljala sam o ovome što mi je mama rekla. To je tako ponižavaju�e. Ta, to rade besku�nici i najsiro-mašniji! Ipak, trebala bih to u�initi za mamu, za nas. Obrisala sam suze i ušla u ku�u. Mama me zagrlila i rekla:

„Ne moraš ništa u�initi, sve �e biti u redu. Probat �u ja nekako...“„Ne, mama, ja to ho�u!“ hrabro sam se usprotivila.Izmamila sam smiješak na njezinu licu. I više ništa nije bilo važno.Iste ve�eri krenula sam prema boriku. Putem sam tražila boce. Navukla sam kapu-

lja�u. Nitko me ne smije prepoznati. U boriku miris šišarka širio se zrakom. Sjetila sam se da šišarke dobro gore i da se mogu iskoristiti za ogrjev, pa sam i njih trpala u vre�u s bocama. Te ve�eri u ku�i je bilo toplo, šišarke su pucketale u pe�i i iako nije bilo bake, osje�ala se radost kao da je s nama.

Svake ve�eri tijekom tjedna skupljala sam boce i šišarke. A onda je mama krajem tjedna sretna uletjela u ku�u i rekla:

„Klara, dobila sam pla�u! Šef je obe�ao da �e biti redovita.“Dugo me grlila. Od sre�e obje smo zaplakale. Sada napokon živimo normalnim životom.De�ki i dalje gledaju moje tenisice, ali ja ih više ne skrivam. Nove su. Sada može pasti

i snijeg. Ne bojim ga se. Novac koji je mama dobila za boži�ni dar djeci, to jest meni, iskoristile smo za drva. Tko zna kakva �e biti ova zima... I dobro je. Imamo jedna drugu.

KLARA PAVI�, 7. r.IV. OSNOVNA ŠKOLA BJELOVAR, Bjelovar


113


POŽEŠKO-SLAVONSKA

KKnnjjiiggee ssuu nnnaaaooočččaleekkrroozz kkoojjjeee ggglllleeeddaamm svijet

KnKnjijigaga j je puputokakaz z žiživovotatata. PrPrP ouo �i je.KnKnjijigaga j je e znznananjeje. . UzUzmmi g ga.

KnKnjijigaga j je e isistrtražaživvananjeje. Isstrtražuj je.KnKnjijigaga j je e žiživoot.t CCijjene i jej .

KnKnjigege s su uu vrvrvratatataaa žižiživovovotatat . Otvori ih.KnKnjijigaga j e drdrd vo znana jnjn aa. P Popopnini s see nana n nnjejegaga.

STJEPAN �ULJAK, 7.7 r r..OŠ „MLADOST“, Jakši�

OdjeciP O Ž E Š K O - S L A V O N S K A Ž U P A N I J A

114

Odjeci

115

P O Ž E Š K O - S L A V O N S K A Ž U P A N I J A

Moj dida Ljutko

Moj dida Bo�a bio je uvijek �ovjek strog.Ni ljuto ni slatko zbog bolesti jesti smio nije.

Za nas je sve bio batina i Bog.Ljutkom sam ga zvao, što mu je bilo najmilije.

Prkosio je dida i ljutom i slatkom.Njemu je crno uvijek „bilo“.

Vrijedno je radio i volio pomo�i svakom.Njegove pri�e nama su bile „hercegova�ko silo“.

Kad su po�eli nestajati obi�aji i sijelo,gasio se dida kao da više živjeti nije htio.

Ponestalo mu govora...Zamrlo i crno i bijelo...Nedostaju mi njegove rije�i: „Nisi to, Marko, smio!“

MARKO HUSI�, 7. r.OŠ ZDENKA TURKOVI�A, Kutjevo

OdjeciP O Ž E Š K O - S L A V O N S K A Ž U P A N I J A

Filipu, dječaku koji nije stigao odrasti

Ode...Veseo i razigran dje�ak.Ostade uspomenana života isje�ak.

Pamtit �u�est trenutak tajdraganja i padanjau zagrljaj.

Ostat �e u meni trajneiskre�e o�i sjajne,i ruke poput paperja bajne,malene, lake, što dragajui nožice što sitno tapaju.

Gledam ga:tr�i po snijegu, rosi...Vjetar ga miluje po kosi,život svoj hrabro nosi.

Polako ga je slagao,za zdravljem tragao...S okrutnoš�u se bolesti borio,a onda se umorio.

Znam:s anđelima je gore,s anđelima u blizini Isusaleprša krilima bijelim.Smješka se i pozdravlja nassrcem cijelim.

DANIJELA MIKŠA, 7. r.OŠ ZDENKA TURKOVI�A, Kutjevo

116

Odjeci

117


BRODSKO-POSAVSKA

Posljednji vranac

U mojem selu nekad je zoraodom pozdravljana.Kukurikanje pijetla i rzanje vrancabila je prava melodija.Zaškripala bi đerma, zasvirala tambura,zazvonila Zdravo Marija,budila se Slavonija.

Starac bi upreg’o vranca,potjer’o laganim kasom,obiš’o salaš i plodnu njivu,pozdravljaju�’ Slavoniju.

Došla je generacija nova,koja ne zna kako miriše rosa,kako škripi đeram,kako zvu�i pjesma ponosa.

NIKOLINA MARJANOVI�, 8. r.OŠ „IVAN MAŽURANI�“, Sibinj

OdjeciB R O D S K O - P O S A V S K A Ž U P A N I J A

118

Odjeci

119

B R O D S K O - P O S A V S K A Ž U P A N I J A

Moj brat u habitu

Mnogi obi�ni ljudi koji žive svoj život ostvaruju�i ga onako kako mislimo da je najbolje, ne privla�e�i pozornost, tiho i nezamjetno �ine�i dobra djela... Neki od nas isti�u se posebnoš�u svog životnog poziva koji se trude ost-variti cjelinom svog života... Jedan je od takvih primjera i On.

Mladost i neslomljivi duh koji posjeduje odišu divljenjem zbog hrabrosti da svoj život preda Onomu koji ga je stvorio i onda od njega zatražio isti taj život natrag. Odiše sre�om jer je odgovorio pozivu da po uzoru na Stvoritelja živi svoj život. Izabrao je put koji nije lak, koji zahtijeva odricanje i žrtvu cijeloga života, svakoga dana ispo�etka... Habit, kao znak pripadnosti redu karmeli�ana, �est je predmet prezirnih ljudskih pogleda, ali u o�ima Onoga na �iji je poziv odgovorio vjerujem da ima vrijednost koja se ne može opi-sati ovozemaljskim rije�ima.

Ponosna sam što mi je dano da budem njegova sestra, dio njegova života. Ponosna sam jer znam da je ljepota života i u trnju.

Brate, vjerujem u Tebe! Tvoja razli�itost omogu�uje mnogima da budu jednaki...

MARIJA VARGAŠEVI�, 7. r.OŠ „IVAN MAŽURANI�“, Sibinj

120

OdjeciB R O D S K O - P O S A V S K A Ž U P A N I J A

Riječi

Ove rije�i traže smisaopod otvorenim nebom

uz šuštanje liš�ai miris jutarnje rose.

Vrijedi zapisati ih skrivene u krošnji hrasta,nošene jesenskim vjetrom

daleko u vje�nost.

TENA GUN�EVI�, 8. r.OŠ „IVAN MAŽURANI�“, Sibinj


121


VIROVITI�KO-PODRAVSKA

122

OdjeciV I R O V I T I � K O - P O D R A V S K A Ž U P A N I J A

Moja priča, moj život

Toploga srpanjskog dana moja je majka rodila još jedno dijete. Svijet je oboga�en novim životom. To sam bila ja.

Prije mene moji su roditelji imali dvoje djece: imala sam brata i sestru. U mla-đim sam se danima s njima najviše družila i igrala. Voljeli smo se. Dani su nam prolazili u sre�i i smijehu. Imali smo puno lopatica, grabljica i kantica za igru. Ponekad bismo gradili kule i dvorce od pijeska. To nam je bilo jako zabavno.

Svake ve�eri, kada bi me majka stavila u kreveti�, brzo bih zaspala umorna od igre i lijepih doživljaja. Usnula bih san o životu. Tako sam ga ja zvala jer sam sanjala o ljudima, djeci, smijehu, ljubavi...

Krenula sam u školu. I ondje mi je odmah bilo jako lijepo. Upoznala sam puno djece. Neka su mi postala prijatelji. Moji su se snovi po�eli ostvarivati. Prijatelje sam smatrala svojim anđelima �uvarima. Uvijek su bili uz mene. Moj se svijet širio izvan granica roditeljskoga dvorišta.

Danas u mojoj obitelji ima šestero djece. Najstariji brat radi, seka ide u srednju školu. Više se ne družimo tako �esto. Svatko ima svoje društvo i prijatelje, svoj na�in života. S mlađim sestrama i bratom nešto se baš i ne slažem. Ponekad su zlo�esti, ali moramo si međusobno pomagati i voljeti se. Kad svi odrastemo i postanemo zreliji, svatko �e po�i svojim putem prema sre�i. Oti�i �emo iz roditelj-skog doma, ali �e nas uvijek vezati obiteljska krv.

Odraslija sam i puno toga znam. U mojoj pri�i ima i tužnih slika, ali ne�u o tome pisati jer bih se rasplakala. Sada je moj svijet ve�i nego prije. Dio mojega sna postao je stvarnost.

Život nastavlja pisati pri�u.

RUŽICA KOŠ�AK, 8. r.OŠ GRADINA, Gradina

Na Marsu

Crvena. Svuda oko mene zagasita crvena. Nigdje ni�ega, samo ja i dijelovi moje uništene letjelice razbacani uokolo po ogromnoj pustoši. Isti ujedna�eni vjetar neprestano puše i diže crvenkasti pijesak oko mojih �lanaka, pa mi se �ini kao da lebdim. S tugom u o�ima gledam prema planini iznad koje sam letio prije samo nekoliko trenutaka. Potpuno sam sam. Hladni vjetar strpljivo pomi�e vrhove rumenih dina �as na jednu, �as na drugu stranu.

Odjednom, u o�i mi upadne bljesak koji se, �ini se, odbio od jednog dijela letjelice. Okrenem se. Na trenutak nebo iznad mene bljesne plavi�astim sjajem. Ustanem i krenem prema najbližoj dini. Stižem na vrh. Nebo opet zasvijetli onom

Odjeci

123

V I R O V I T I � K O - P O D R A V S K A Ž U P A N I J A

plavom bojom. Vatromet! To je prvo što mi pada na pamet. Vatromet modrih boja rasprskava se nad mojom glavom. Na stotine metara krasnih ledeno-plavih ploha pleše nada mnom. Pravo osvježenje nakon dosadnog crvenila pod noga-ma. Pomislim da �e me slabašna gravitacija pustiti i ostaviti da lebdim ovim beskrajnim plavi�astim prostranstvom, da lutam bez cilja i namjere i samo proma-tram ovaj komadi� svemira u kojem sam se nekim �udom zatekao...

Kako vrijeme prolazi, meteori sve rjeđe prolije�u. Uskoro opet ostajem sam na Marsu. Od dugog i intenzivnog bljeskanja moje su o�i umorne. Napada me san. Nemam dovoljno snage spustiti se niz crveni spust do najve�eg dijela letjelice. Zaspat �u...

IGOR VENUS, 6. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Slatina

Tara

U dvorištu momeponosno kro�i.�uva nas i ku�ui po danu i po no�i.

Tara ime je�uvaru moje ku�e.Vesela i razigranabrani podru�je svoje.

Poštar je ljutijer se s njom igrati ne�e,a kada je tko pomiluje,nema joj ve�e sre�e.

Ma�ak Mikiuporno je vreba,a Tari da ga uloviuvijek samo malo treba.

Najgora joj je mukabiti gladna,zdjelicu pred nas nosipogleda jasna.

VESNA ŠAFRANKO, 7. r.OŠ ANTUNA GUSTAVA MATOŠA, �a�inci

124

OdjeciV I R O V I T I � K O - P O D R A V S K A Ž U P A N I J A

Lice anđela

Jutro je na pragu mojih vrata. Još snena ustajem i uzbuđeno skaku�em bosa dok mi mama prigovara iza leđa. No ja je baš ne slušam. Razmišljam o Luki, s kojim �u provesti dan.

To dijete obožavam. Zavukao mi se u srce još kao jedna od najljepših beba. U sje�anju su mi, kao da je bilo ju�er, njegove nestašnosti dok sam ga �uvala.

Sada je petogodišnjak. Uvijek mu popuštam jer zna upravljati mnome. Ima crnu sjajnu kosu i krupne tamne o�i, koje još više isti�u njegove neodoljivo duge crne trepavice. Kad me pogleda, ja pristajem na svaku njegovu ludu dje�ju igru. Na njegovu je licu sve savršeno: pravilan nosi� i obrazi koji pone-kad, zbog sramežljivosti, poprime crvenu boju, a kad se nasmije, pojave se slatke male rupice. Njegove usnice �esto su razvu�ene u osmijeh. Iako je još malen, u srcu ve� sada ima puno ljubavi i dobrote. Ne kaže se uzalud: „Djeca su mali anđeli.“

Sve voli i svima vjeruje. Grli i ljubi sve moje prijatelje, najviše Tenu. Ona mu je najdraža. I moji prijatelji njega obožavaju. Tko ne bi obožavao malog anđe-la koji je, jednostavno, neodoljivo savršen?!

IVONA GAJDAŠI�, 8. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Slatina

Odjeci


OSJE�KO-BARANJSKA

126

OdjeciO S J E � K O - B A R A N J S K A Ž U P A N I J A

Moja obitelj pred TV ekranom

Mi smo šestero�lana obitelj: dvoje roditelja i �etvero djece. Dva dje�aka i dvije djevoj�ice. �esto se svađamo oko televizijskog programa. Uvijek je pitanje tko �e što gledati i kada. Mami i tati je to dosadilo, pa su odlu�ili riješiti stvar.

Kupili su novi televizor! Da! U dje�ju dnevnu sobu na katu stavili su nam obiteljski stari, a u dnevnu sobu prizemlja novo �udo tehnike.

Ali mi se još uvijek svađamo. Zašto?! Zato što zapravo želimo provoditi vrijeme zajedno. I zaista: ne možeš s njima, a ne možeš ni bez njih. Obitelj.

Zašto se još uvijek svađamo? Pa, mu�i nas sadržaj TV programa. Nikako na zelenu granu. Svatko vu�e na svoju stranu.

Obi�no biva ovako nekako...

Mama i tata gledaju dnevnike, vijesti, vrlo važne informativne emisije. Bra�a se bace na dvosjed i trosjed i uglavnom gledaju akcijske filmove. E, onda nastupamo sestra i ja. Nas najviše zanimaju animirani filmovi i kriminalisti�ke serije. No rijetkost je pogledati epizodu do kraja. Dođe tata i promijeni pro-gram. Nogomet! Nee! Odmah me zaboli glava od njihovog vikanja. – Goool! Ronaldo! Evo, dragi gledatelji, 3:0! Ovo �e u�i u povijest! – Strašno! Ne razu-mijem potrebu gledanja u tako nešto. No dobro. Valjda ima smisla da svi igra-�i, koliko li ih je, tr�e za jednom loptom. Usput se i polome. Strah i trepet. Nerijetko me takve situacije potjeraju u�iti. U svakom zlu ima nešto dobra. Ubi-jam dosadu. I u�im. Dvije muhe jednim udarcem. Bravo, Josipa!

Prođu ponedjeljak, utorak, srijeda, �etvrtak, petak... Stiže vikend. Cijela šestero�lana obitelj opet na okupu. Gledamo neki kviz, film, dokumentarac... Nije važno. Po�elo je obiteljsko druženje. Uvijek oko osam sati uve�er. Dru že-nje je prepri�avanje cijeloga tjedna – doživljaja i osje�aja. Nedjelja je naš zajedni�ki dan, i svi je s nestrpljenjem iš�ekujemo. I ako nas netko prekine u „gledanju“ omiljene emisije, to nam, vjerujte, ne smeta. Više razgovaramo nego što gledamo u �udesnu kutiju zvanu televizor.

Važno je da smo zajedno, cijela moja šestero�lana obitelj: dvoje roditelja i �etvero djece. Obi�na obitelj koja slobodno vrijeme provede pred televizorom koji joj, zapravo, uop�e ne treba. Izgleda da roditelji nisu trebali kupovati novi televizor. Zapravo, sigurna sam u to. Ali ne�u im to re�i. Neka misle da su riješili stvar.

Svatko voli svoju obitelj, ja volim kad je moja na okupu, kad smo zajedno, kad se šalimo i, najvažnije od svega, kad smo tu jedni za druge!

JOSIPA IVAN�EVI�, 8. r.OŠ „ANTUNOVAC“, Antunovac

Odjeci

127

O S J E � K O - B A R A N J S K A Ž U P A N I J A

Heroji Vukovara

Nestalo je mnogo ljudi, koji su postali heroji...Ivanov tata dao je svoj životda bih se ja danas smijala.

Tomislavov djed dao je svoj životda bih ja bezbrižno sanjala.Majin brat dao je svoj život

da bih ja imala sretno djetinjstvo.Hvala im na tome!

IDA DORI�, 5. r.OŠ JAGODE TRUHELKE, Osijek

128

OdjeciO S J E � K O - B A R A N J S K A Ž U P A N I J A

Svijet mira

Mir je stanje ljudske duše koje �ovjek nije u potpunosti shvatio. Mir nije puka odsutnost rata, ne svodi se na uspostavu ravnoteže među protivni�kim silama i željama; ne nastaje iz nasilne vladavine.

Mir je djelo pravde. Mir je plod reda što ga je u ljudsko društvo utisnuo nje gov Utemeljitelj, a na ljudima je da ga slijede, njeguju, razvijaju, produblju-ju, globaliziraju.

Za izgradnju mira bezuvjetna je �vrsta volja da se poštuju drugi i druga�iji, da se štuje tuđe dostojanstvo. To dokazuje da je mir plod neizmjerne ljubavi koja ide dalje od onoga što može izvesti pravda. Taj je zemaljski mir, nastao na njegovanju ljubavi prema drugima, odraz u�inka Božjega mira koji je Bog utkao u nas ljude. Tako produhovljeni morali bismo poput Njega graditi svoj svijet i, ujedinjeni u ljubavi, nadvladati nasilni�ke porive i želje.

A, je li tako?

Sve blagostanje, koje je �ovjek stvorio, trebalo bi služiti �ovje�anstvu u miru, no naj�eš�e je usmjereno baš protiv mira i �ovjeka.

Ja ne želim slijediti takve egoisti�ne ciljeve. Obe�ajem da �u s mnoštvom istomišljenika graditi mirnu budu�nost, u kojoj �e vladati zadovoljstvo, tole-rancija, blagostanje.

MATEJ VEREŠ, 8. r.OŠ VIŠNJEVAC, Višnjevac

Jesen

Jesen je svima draga.U svojem šarenom plaštu nosi sre�u.Boji stabla.Slatke grozdove bere.Kišu šalje.

LAURA MAZUR, 5. r.OŠ JAGODE TRUHELKE, Osijek


129


VUKOVARSKO-SRIJEMSKA

130

OdjeciV U K O V A R S K O - S R I J E M S K A Ž U P A N I J A

Grad

Zovem se David. Ponosan sam u�enik osnovne škole koja nosi ime velikog �ovjeka Siniše Glavaševi�a.

Živim u meni lijepom, ali beskrajno tužnom gradu. Volim ga i ponosan sam na njega jer su moji korijeni ovdje.

Si�ušan sam dje�a�i�, no kad biste me malo bolje pogledali, vidjeli biste moju snagu. Jutros, še�u�i s djedom, osluškivao sam kako kišne kapi tupo udaraju o krovove vukovarskih ku�a. Razmišljao sam i nježno pogledao pogr-bljenog, dragog starca koji, sa sjetom u o�ima, pri�a o svome gradu.

Bol je presjekla srce, a u meni se javila neopisiva želja. Djed mi je pri�ao o plavome Dunavu, Dvorcu grofova Eltz, vu�edolskoj �izmici, golubici, korzu, parkovima na �ijoj je klupi nekada bilo urezano i njegovo ime, o prvim ljuba-vima i svemu onome što je ispunjavalo svakog �ovjeka. Zastao je na trenutak i pogledao ulice u blizini Radni�kog doma... Bile su prazne. Zadovoljni šeta�i s osmjesima nestali su bez traga jednog predve�erja. Tek sam se tada zami-slio, ali i primijetio kako ljudi hodaju na istome mjestu, vrte se u krug i ne znaju kamo bi pošli. Pognutih glava i kriomice pogledavaju jedni druge. Zapitao sam se: zar nitko u ovome gradu nema razloga za radost... Želio bih odgovore, no nema mi ih tko dati. Može li moj Grad ponovo biti obasjan suncem, radoš�u i veseljem? Može li Vukovar ponovo biti cjelina bez razdvo-jenih vrti�a, parkova, škola obilježenih vjerom i sje�anjima?

Želimo grad u bojama, livade s crvenim makovima i nebo koje krase milijuni bijelih go lubica. Grad koji krasi zajedni�ka budu�nost i baš onakav kao iz pri�a moga djeda.

DAVID BILI�, 6. r.OŠ SINIŠE GLAVAŠEVI�A, Vukovar

Odjeci

131

V U K O V A R S K O - S R I J E M S K A Ž U P A N I J A

Proljeće

Prolje�e je gledanje svijeta kako diše i živi.Prolje�e je �ovjek koji se svemu tomu divi.

Prolje�e zna�i novi život, topao vjetar, cvije�e.Ono je dokaz da život ispo�etka kre�e.

Svaki cvjeti� sada se budi i ponosno živi.Nebo više ne prekrivaju oblaci sivi.

Za mene je prolje�e sunce što na nebu sja.Za mene je prolje�e nova ljubav koja se rađa.

KATARINA CINDRI�, 6. r.OŠ VOÐINCI, Vođinci

Haiku pjesme

Vjetar njiše šaš, rogoz trski zavidi,potok prati sunce.

Dvije rijeke –Vuka s Dunavom spaja

mile kapi svoje.

Kruži�i na vodi,vjetar sklada glazbuu tihi suton.

Kiša kiši,kap po kap, kap po kap,

gasi žednu zemlju.

U sjeni hrasta zabacih štapove svoje – bogat ulov.

JOSIPA POPLAŠEN, 7. r.OŠ �AKOVCI, �akovci

Život

Iz malog sjemenaizraste život nov.I uvijek uljepša svijet.Taj novi cvijetvelika je radost svima.

MATEA VALJAK, 7. r.OŠ VOÐINCI, Vođinci

Naša Slavonija

Zlatna polja i ravnica,rakija i tamburica.Na poljima rad i mukajer bez rada nema kruha.

U kuhinji ga snaša pe�e,kulen u pušnici se sušiiz dimnjaka dim se puši.

Doma�e platno stara baka tka,iz oka joj ljubav sja.To je naša Slavonija.

MARLENA TUTEK, 6. r.OŠ VOÐINCI, Vođinci

OdjeciV U K O V A R S K O - S R I J E M S K A Ž U P A N I J A

132

Odjeci

133


GRAD ZAGREB

134

OdjeciG R A D Z A G R E B

Poezija

Život je najve�i dar.Tvorac svijeta ugradio

je u njega tajnovitu, neuništivu,božansku poeziju.

Vje�ni izazov.Zlatni prah.

S izvora popijem stih,mudar, vedar, blag,

Svijet mi postane blizak, drag.

GABRIJELA VRBLJANIN, 8. r.OŠ OTOK, Zagreb

Je li to možda ljubav?!

Žurila sam školskim hodnikom na sat. Ve� je zvonilo. Moji su ve� ušli. Užas! Baš u tom trenutku za�ula sam: „Hej, nešto si izgubila!“

Okrenula sam se sva smušena i ugledala dva krasna plava oka kako me gledaju. Nešto mi govori. Ne �ujem. Gledam u njegov smiješak. Znam da sam ga srela puno puta, ali danas mi se �inio nekako poseban. U trenutku mi je postalo jako bitno što imam na sebi i kako izgledam. Uzela sam šal iz njegovih ruku i otr�ala u u�ionicu. Promrmljala sam profesorici neku ispriku, a zatim sjela na mjesto. Na tom satu i nisam baš nešto previše zapamtila. Veselila sam se zvonu i odmoru. Izišli smo, a on je stajao na hodniku. Iako je bila gužva, ja sam ga odmah uo�ila. Pozdravili smo se; on se nasmiješio i po�e-li smo razgovarati. Istina, on je pri�ao. Ne bih baš mogla re�i o �emu, ali znam da je bilo zanimljivo jer sam ga netremice gledala.

Roditelji su se �udili kako se veselim svakom odlasku u školu.

Je li to možda ljubav?!

MARIJA MRŠI�, 8. r.OŠ OTOK, Zagreb

Odjeci

135

G R A D Z A G R E B

Zalazak

Uronjeno u more,obgrljeno vatrenim bojama

gleda svoj odrazna vodenom zrcalu.

�arolija sunca.Zalazak.

EMA MILAT, 6. r.OŠ OTOK, Zagreb

Naši pečenjci

Sno�ka sem zavirel kaj to tatek dela.Prebiral je kuruze – skoro korpa cela.

To su štruki �rleni, žuti i belikaj ih bumo vu kuružnjak deli.

Vu travnju je otec tega zrnja sejat zašel da zrasteju pe�enjci vu vr�aku našem.

To je naša kuruza slatka i doma�a,pekli bumo pe�enjce kad se zbereju bra�a.

Štruke smo ogulili,ogenj zakurili.

Prišlo je i druge dece,si su došli probati naše pe�enjce.

MATIJA BA�A, 7. r.OŠ BREZOVICA, Brezovica

136


Nije sramota pasti

Promatram puža na kori stabla. Uspinje se tako polako da ga žalim. Krošnja mu je cilj, pretpostavljam. Nastavi li ovom brzinom, tko zna kad �e sti�i do nje?!

I �ovjeku je prirođeno uspinjanje. Ali i padanje. �ovjek razmišlja, postav-lja si ciljeve, teži savršenstvu. �ovjek jest savršeno bi�e, ali samo ako to želi biti.

Sigurna sam da i ti imaš životne ciljeve. No pazi: važno je kako se uspi-nješ. Ne �iniš li to kako treba, mogao bi pasti. „Uspon ti mora biti lagan. �vrst, ali lagan!“ kaže Richard Bach.

Uspinji se polako, poput puža, ali odlu�no, �vrsto i s voljom.

Padneš li, boljet �e te. Razo�arat �eš se.

Je li tu kraj tvojega puta?

Nije ako ustaneš. Nije sramota pasti, ve� ostati ležati.

Pazi da te u tvojemu hodu ne obuzme oholost ili pohlepa, koje bi te mogle požurivati. Tad te na cilju �eka razo�aranje jer nisi osjetio muku puta. Ako presko�iš ma i samo jedan njegov djeli�, cilj ne�e biti potpun.

Onaj se puž (s po�etka teksta) još uvijek jednako polako uspinje ka kroš-nji. No više ga ne sažalijevam.

Ako puž, vide�i cilj, može imati strpljenja, onda sam ja na svojemu putu uistinu – neograni�ena.

LUCIJA GRGURI�, 8. r.OŠ „DR. IVAN MERZ“, Zagreb

Odjeci

137

G R A D Z A G R E B

Ne ostavljaj me, djetinjstvo

Djetinjstvo me dopratilo do vrata.Bojim se otvoriti ih.

Pogledati u nepoznato.Svijet odraslih tako stvaran.

Problemati�an, nemiran, kompliciran.

Od trnja branim ljepotu dje�je naivnosti.Maštu suprotstavljam razumu.

Ne ostavljaj me, djetinjstvo.Budi uvijek uz mene.

Vrati mi se u najljepšim snovima, mislima, uspomenama.Pomogni mi prihvatiti promjene.

Olakšaj mi teret koji donose godine.


Najbolji tata na svijetu

Moj tata ima kratku kosu, kao ugljen tamnu. Lice mu je glatko i puno pjegica. Tata ima guste crne obrve, tamnosmeđe duboke o�i, a obraze rumene kao najslađa jabu�ica. Usta su mu puna i crvena. Iz njih dopire oštar i ozbiljan glas. Moj je tata jako pristojan i kulturan �ovjek. Volim provoditi mnogo vremena uz njega jer je toplo razgovarati s njim. Ponekad me za�udi koliko je strpljiv sa mnom. Svaki moj problem sasluša i ne ruga mi se. Kad sam loše volje, dovoljno je da mi tata uputi toplu rije� i pogled ili, što je još bolje, da mi podari zagrljaj.

Tata voli prirodu i životinje. Obrađuje u Zagorju svoj vrt s veseljem jer zna da nam je Bog podario zemlju i sve na njoj. Za životinje kaže da su Božja bi�a.

Moj tata radi u Zagreba�koj pivovari kao inženjer. Iako ima jako puno posla, stigne biti i sa svojom obitelji i stigne pomo�i ljudima oko sebe. Mrzi nepravdu, nemar i nerad, pa zna koriti ljude koji se tako odnose prema radu. Svi ga vole jer kad god ga netko moli za kakvu uslugu, odmah ska�e u pomo�. Prvo �e drugima pomo�i, pa �e tek onda sebe gledati.

Ima usađene korijene krš�anske vjere i zahvalan je Bogu za sve što mu je podario. Tata, mama, djed, baka i ja živimo u stan�i�u koji je uređen skromno i s ljubavlju. Tata je zadovoljan onim što ima i kako živi. Nije mu potrebno veliko bogatstvo, nego ljubav, poštenje i mir među ljudima.

Jako sam ponosna na tatu. On je moj uzor. Najbolji je tata na svijetu.

PETRA KRAJNIK, 6. r.OŠ STENJEVEC, Zagreb

138


Prva sveta pričest

Hostija je Isusovog tijela znak,nju na pri�esti radostan prima svak.

Isus nam i krv svoju nudijer želi da postanemo dobri ljudi.

I ja �u ove godine na pri�est po�ii pred Boga sretna do�i.

Ispovjedit �u grijehe svoje svei otkriti Bogu svoje tajne malene.

Svi �emo nositi haljinu bijelui cvije�e lijepo ukrasit �e crkvu cijelu.

Isusa �emo u srce svi primiti,a Bog �e nas sre�om obdariti.

SARA JURI�, 6. r.OŠ BREZOVICA, Brezovica

Odjeci

139

G R A D Z A G R E B

Slagalica

Kako lijep dan! Hmm... Sunce je nekako bliže, a ptice mi stalno remete mir... Zar ja letim? Kako sam se opet ovdje našla? Znajte, ovo nije prvi put da mi se to događa. A za sve je kriva moja mašta. Svaki put kad osjetim da nešto nije u redu, nađem se na ovome zanimljivom mjestu.

Samo malo, da pogledam dolje... Vidim sve ljude svijeta kao neku ogromnu slagalicu. A ta slagalica baš i nije savršena. �ak je i neravna. Neki su dije lovi manji, neki ve�i; neki tamniji, a neki svjetliji, baš kao i ljudi.

Mnogi tu slagalicu ne razumiju i ne znaju da, ako samo jedan njezin dio otpadne, više ništa ne�e biti jednako. Ponašaju se kao da je žele uništiti. Žele da se slagalica raspadne. Pitam se tko u svom srcu ne bi želio nositi i �uvati nešto tako zanimljivo i vrijedno. Tu slagalicu od ljudi, ma kakva ona bila. Jer ako samo jedan djeli� ispadne...

Možda sam ipak premlada da se bavim takvim problemima, ali sigurna sam da nisam premlada da zamislim svoju savršenu slagalicu. Bila bi ona ravna, glatka, u krasnim bojama. Ne bi bilo ve�ih i manjih dijelova, nego bi svi bili jednaki. Zapravo, kad bolje razmislim, ne bi bila potpuno ravna, bila bi u obli-ku zemaljske kugle. Da! To bi bio savršen oblik moje slagalice. Ali to je samo moja mašta.

A vaša slagalica? Kakva bi ona bila? Malena ili velika? Ravna ili neravna? A njezini dijelovi? Dobro razmislite i zamislite. Samo polako! Za savršenu slaga-licu potrebno je dobro promisliti.

Jeste li? Ako jeste, predlažem vam da svaki dan barem jednom pomislite na nju. Prije nego što donesete neke važne odluke, sjetite se nje. Ho�e li to za nju biti dobro?

Nadam se da joj se nikada ne�e ništa loše dogoditi i zato molim sve koji ovo �itaju da ne kvare tu neskladnu, ali skladnu slagalicu.

TONKA RAVLI�, 5. r.OŠ „DR. IVAN MERZ“, Zagreb

140


Zima

Jutros sam kroz prozor pogledao.Sve se od snijega zabijeljelo.

Drve�e je bijelim cvijetom procvalo.Sve je zeleno bijelim postalo.

Grabim �izme, jaknu, šal,jurim veselo van.

Noge mi gaze bijeli sag,taj pokriva� tako drag.

MISLAV VAZDAR, 6. r.OŠ STENJEVEC, Zagreb

Dragom Međimurju

Srcu je najlepši krajtu de vsaki veli kaj.

De su njive, oranice,tu najlepše popevlju ptice.

Tu Drava Muru vu se riva,a vu šumi fazan se skriva.

Dok zadiše gibanice,nasmeje se vsako lice.

Tu de vsaki veli kaj,tu mi, Bože, živet daj!

ARDIJAN KARLO GASHI, 8. r.OŠ OTOK, Zagreb

Odjeci

141

G R A D Z A G R E B

Kao da ne postoji

Otkad je njegovom ulicom prošla,njezine plave uvojke broji.Otkad je u razred došla,

samo se znoji.

Posvuda njeno ime piše,posvuda mala srca riše.

Ni nogomet ga ne zanima sada,stalno ljubavne pjesme sklada.

Htio bi joj nešto pametno re�i,no srce mu lupa i jako se boji.

Jer ona �e opet kraj njega pro�ikao da ne postoji.

MELITA KOVA�I�, 6. r.OŠ VE�ESLAVA HOLJEVCA, Zagreb

Ptica

Leti bezbrižno nebom.Nesigurno se probija

kroz oblake.Sletjela je na prolistalu granu.

U kljunu slamkaza novi dom.

MARGITA MIŠE, 6. r.OŠ OTOK, Zagreb

142


Črljena Moara

Moara ima dva velika ploava oka. Nosi dve ki�ke, na saku po �rljenega mašlineka. Ima �rljenu opravu ze žutemi to�kami i �rljene cipelje. Vesela je kak sunce. Igra se z leptiri i bere cve�e za svoju mater. Lepo risati zna i pesmu napisati. Napisala je pesmu o suncu. Narisala je se roužice �rljene. Sakog dena hodi z kravami na pašu. Živi v dreve-ne hiži z ocem i materom. Voli se na ledine igrati.

V njezinu selu se je sretno i veselo.

MAGDALENA PREVENDAR, 5. r.OŠ BREZOVICA, Brezovica

Putujem daljinama, a zaustavljam se u...

Mogao bih napisati da je more u Zagrebu, da galebovi slije�u kraj kule na Gri�u, da je divan pogled u plavetnilo...

Ali ne�u pisati o moru u Zagrebu.

Putujem natrag, u vrijeme kad me još nije ni bilo, putujem do obala Vuke i Dunava. Zaustavljam se u Vukovaru. Siniša Glavaševi� s mikrofonom. Govori taj pjesnik, bori se rije�ima i željom da pomogne svojemu gradu, svojim prijateljima.

Vidim Sinišu i druge kako še�u Zagrebom. Evo ih... Nasmijani. Uspjeli su probiti obru�, spasiti se... Nema Ov�are, ne postoji taj užas!

Svi su ovdje, u Zagrebu, a ja i dalje putujem u Vukovar. Možda se malo i uputim prema moru, prema mojoj lijepoj Boki kotorskoj...

VJERAN TIN TURK, 8. r.OŠ „DR. IVAN MERZ“, Zagreb

Odjeci

143

G R A D Z A G R E B

Čekala nas je Lika

Ja sam vje�iti putnik. Putovanja su smisao mog života. U njima pronalazim sve ono što ispunjava moj duh, duh pustolova. Svako je moje putovanje pustolovina kojom objedi-njujem ljepote putuju�i prostorima Lijepe Naše. I opet, kao starog pustolova, nešto me vu�e na put.

Vrijeme je idealno iako je ve� kasna jesen. Cilj puta, dakako poznat, a ipak bit �e to putovanje koje �e me dovesti do nekih novih spoznaja i pružiti mi neke nove, nepo-znate užitke.

Lika. Rijetko je gdje �ovjek istovremeno tako vezan uz planinu i more kao što je to u Li�ko-senjskoj županiji. A kako bi druga�ije i moglo biti u prostoru gdje se kilometri-ma pruža najve�a i najljepša hrvatska planina Velebit? Treba se samo probiti kroz grad pun ljudi i automobila. Želim pobje�i od buke, smoga; vrijeme provesti daleko od grad-ske vreve. Tijelo žudi za svježinom, mirisima i zvukovima daljina koje kao da me zovu.

Autobusom se probijamo kroz napu�eni grad. Pomislila sam da �u zaspati, no što je autobus više odmicao, a slika grada gubila se u daljini, zrakom se po�eo širiti novi miris koji me ostavlja budnom i ne ostavlja ravnodušnom. Autocesta Zagreb – Split. Pruža se u daljinu, duga, vijugava poput zmije, a uz nju �arolija kao u snu. Lagana maglica poput plašta prekrila je polja koja ve� polako tonu u zimski san. Tišina i pustoš i tek pokoja ku�ica što se nazire u daljini slika je koja nas je pratila sve do izlaska s autoceste. Beskrajna prostranstva pustih livada okupana su jesenskim suncem. Priroda je lijepa i pitoma. U daljini slika koja zaslužuje samo divljenje. Žumbera�ko gorje pruža se cijelim horizontom. Izviruje, dodiruje sunce koje ga obasjava. Stoji ponosno i prekrasno, uvje-reno u ljepotu svoju. A samo deset kilometara dalje, poput usnulog diva uzdiže se Klek. Istaknuti, stjenoviti vrh na isto�nom masivu Velike Kapele, iznad grada Ogulina. Pokriven šumskim plaštem, a u podnožju planine prostrane livade. Ogulinsko polje do�ekalo nas je pomalo neljubazno, zavijeno u maglu. Krenemo li dalje, put Gospi�a, na tren �ete pomisliti: „Ovdje je vrijeme stalo.“ Mjestašca prkose svojom ljepotom. U daljini rijeka koja se poigrava seoskom cestom. Nastavljamo svoje putovanje; prolazimo kroz Gospi�, vode�e središte Like. U daljini golema planina, poput diva, pruža se cijelim horizontom. Svojom je veli�inom prekrila sunce i kao da mu je okrenula leđa, ponosna i prkosna. Od mora odvojena impresivnim Velebitskim masivom, oduševljava svojim krškim poljem, prirodnim fenomenom, rijekom Gackom.

Kroz Gospi� se prolazi na putu prema moru, ali to nije razlog da se ne zadržite malo, te na trenutak dotaknete komadi� povijesti kojeg ima posvuda u gradu i okolici.

U slikovitom podvelebitskom selu Smiljanu, desetak kilometara od grada Gospi�a, smještena je rodna ku�a Nikole Tesle. Selo nas poziva da zastanemo, da uživamo u njegovoj ljepoti. Ono ima dušu i odiše nekom neobi�nom toplinom. U selu Smiljanu uređena je rodna ku�a jednog od najpoznatijih znanstvenika i izumitelja 20. stolje�a. Memorijalni centar objedinjuje znanost, umjetnost i turizam, te predstavlja Tesline izume koji su promijenili tijek svjetske povijesti. Taj �ovjek zadužio je �ovje�anstvo. Rodio se tu, a mjesto kao da zra�i ne�im posebnim. Prema jednoj od legenda, mjesto je dobilo ime po smilju, cvije�u koje je nekad tu raslo; prema drugoj, nazvano je po

144


lijepoj djevojci Smiljani koja je u njemu živjela. Ljepotu Teslina rodnog kraja, smješte-nog podno Velebita, teško je ne vidjeti, ne osjetiti. �uva svoju pri�u, svoje prirodne ljepote za svakoga tko se tu zatekne. Tu ljepotu otkrivanja osjetila sam i ja.

Prepuni dojmova kre�emo put Cerova�kih špilja. Najve�i špiljski kompleks u Hr vat-skoj. Ve�im su dijelom pristupa�ne za razgledavanje. Iznimno su bogate špiljskim „na kitom“. Cerova�ke špilje, smještene na južnom dijelu Parka prirode Velebit, među najpoznatijim su i najzna�ajnijim speleološkim objektima u Hrvatskoj. Iznimno su boga-te nalazima iz davne prošlosti. Odišu jedinstvenom prirodnom ljepotom. Važno je da se prema špilji ponašamo s poštovanjem i ne diramo njezine ukrase. Jer samo jednim nepromišljenim pokretom ruke prekinut �emo proces koji traje desetlje�ima i tako narušiti ovu iznimnu ljepotu i sklad. Bogatstvo špiljskih ukrasa daleko nadmašuje sva moja o�ekivanja.

I još dugo, dugo mogli bismo uživati u ljepoti, no sve to moramo ponijeti sa sobom u mislima i na fotografijama, jer je bilo vrijeme povratka u Zagreb. Teško je rastati se s ovako ne�im netaknutim, istinski lijepim. A zvjezdano nebo poja�alo je op�i doživljaj kasnoga jesenskog dana ispunjenog novim spoznajama o veli�ini prirode i ljudskog uma.

DORA HRSTI�, 8. r.OŠ OTOK, Zagreb

Odjeci

145

A B E C E D N I P O P I S S V I H U � E N I K A S U D I O N I K A

Abecedni popis svih u�enika sudionika(po županijama)

DUBROVA�KO-NERETVANSKA ŽUPANIJA

BOŽO DŽAMARIJA, 8. r.OŠ „ŽUPA DUBROVA�KA“, Mlini

DEŠA KELEZ, 5. r.OŠ „ŽUPA DUBROVA�KA“, Mlini

NIKOLA KRISTOVI�, 7. r.OŠ „ŽUPA DUBROVA�KA“, Mlini

SPLITSKO-DALMATINSKA ŽUPANIJA

NINA ALAJBEG, 8. r.OŠ GROHOTE, Grohote

ANAMARIJA BARIŠI�, 7. r.OŠ „STROŽANAC“, Strožanac-Podstrana

PETAR BILAN, 5. r.OŠ ANTE STAR�EVI�A, Dicmo

LAURA BUDIMIR, 8. r.OŠ „STROŽANAC“, Strožanac-Podstrana

PETAR CRMARI�, 7. r.OŠ DOBRI, Split

IVANA DESPOTOVI�, 6. r.OŠ ANTE STAR�EVI�A, Dicmo

JAKOV ELEZOVI�, 6. r.OŠ GROHOTE, Grohote

TON�I ELEZOVI�, 6. r.OŠ GROHOTE, Grohote

IVANA GALI�, 6. r.OŠ „BOL“, Split

LUCIJA IVANDI�, 7. r.OŠ „SKALICE“, Split

MONIKA JOKI�, 6. r.OŠ ANTE STAR�EVI�A, Dicmo

MARIN JOVANOVI�, 7. r.OŠ „STROŽANAC“, Strožanac-Podstrana

IVANA KATUNARI�, 7. r.OŠ „STROŽANAC“, Strožanac-Podstrana

KATARINA KORDI�, 5. r.OŠ ANTE STAR�EVI�A, Dicmo

PETAR MAMI�, 8. r.OŠ „STROŽANAC“, Strožanac-Podstrana

TEA MIHANOVI�, 7. r.OŠ ŽRNOVNICA, Žrnovnica

SARA SIMONA MOJSOVI�, 5. r.OŠ „SKALICE“, Split

MATEA PAPKOVI�, 7. r.OŠ „STROŽANAC“, Strožanac-Podstrana

ROSANA PRVINI�, 7. r.OŠ GROHOTE, Grohote

KARLA ROGOŠI�, 7. r.OŠ „STROŽANAC“, Strožanac-Podstrana

MARKO SILI�, 7. r.OŠ ANTE STAR�EVI�A, Dicmo

JOSIPA ŠALINOVI�, 8. r.OŠ „BOL“, Split

LINO ŠEREMET, 5. r.OŠ „SKALICE“, Split

ANTONIA ŠILOVI�, 8. r.OŠ „SKALICE“, Split

ANA VUKŠI�, 8. r.OŠ „SKALICE“, Split

ŠIBENSKO-KNINSKA ŽUPANIJA

GLORIA BRALI�, 8. r.OŠ TINA UJEVI�A, Šibenik

MATIJA BRKI�, 7. r.OŠ MURTERSKI ŠKOJI, Murter

ROBERT JURIN, 5. r.OŠ TINA UJEVI�A, Šibenik

LOVRO MOROVI�, 7. r.OŠ TINA UJEVI�A, Šibenik

146

OdjeciA B E C E D N I P O P I S S V I H U � E N I K A S U D I O N I K A

HELENA PAI�, 7. r.OŠ TINA UJEVI�A, Šibenik

SARA PETKOVI�, 5. r.OŠ TINA UJEVI�A, Šibenik

ANÐELA PETROVI�, 7. r.OŠ TINA UJEVI�A, Šibenik

NERA STOLI�, 7. r.OŠ TINA UJEVI�A, Šibenik

ZADARSKA ŽUPANIJA

BRUNO BUDANOVI�, 6. r.OŠ SVETI FILIP I JAKOV, Sv. Filip i Jakov

PETRA JUKI�, 7. r.OŠ STARIGRAD, Starigrad

LUCIJA JURLINA, 8. r.OŠ STARIGRAD, Starigrad

IVANA MILOVAC, 7. r.OŠ STARIGRAD, Starigrad

DAVID RAMI�, 6. r.OŠ STARIGRAD, Starigrad


JOVAN ADAMOVI�, 7. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

SVETLANA BAJI�, 7. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

MARIJA DEŽMALJ, 6. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

SANJA ÐUKI�, 6. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

INES HACMANJEK, 7. r.OŠ NIKOLE TESLE, Gra�ac

NIKOL JOVI�, 7. r.OŠ NIKOLE TESLE, Gra�ac

MARIO NOVOSELAC, 7. r.OŠ NIKOLE TESLE, Gra�ac

ALEN SABLJAK, 6. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac


JOSIPA ŠULENTI�, 7. r.OŠ NIKOLE TESLE, Gra�ac

JANJA TUNJI�, 6. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

ISTARSKA ŽUPANIJA

ANA BANKO, 8. r.OŠ VLADIMIRA NAZORA PAZIN, PŠ SV. PETAR U ŠUMI, Sv. Petar u Šumi

JELENA BRATULI�, 6. r.OŠ VLADIMIRA NAZORA PAZIN, PŠ SV. PETAR U ŠUMI, Sv. Petar u Šumi

PETAR BRATULI�, 8. r.OŠ VLADIMIRA NAZORA PAZIN, PŠ SV. PETAR U ŠUMI, Sv. Petar u Šumi

DANIJELA KATARIN�I�, 8. r.OŠ MILANA ŠORGA OPRTALJ, Oprtalj

PETRA KRNJUS, 8. r.OŠ VLADIMIRA NAZORA PAZIN, Pazin

RAMO MALOKAJ, 7. r.OŠ MILANA ŠORGA OPRTALJ, Oprtalj

TONI RUŽI�, 8. r.OŠ VLADIMIRA NAZORA PAZIN, Pazin

FILIP SMAI�, 5. r.OŠ MARIJE I LINE, Umag

ANA MARIA ŠORGO, 5. r.OŠ MARIJE I LINE, Umag

ELENA ŠTOKOVAC, 5. r.OŠ MILANA ŠORGA OPRTALJ, Oprtalj

PETRA UJ�I�, 6. r.OŠ VLADIMIRA NAZORA PAZIN, Pazin


TIHANA ARH, 5. r.OŠ „PETAR ZRINSKI“, �abar

ENA ÐIPALO, 7. r.OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

FRANKO IVAN�I�, 8. r.OŠ „NIKOLA TESLA“, Rijeka

PETRA KAJI�, 6. r.OŠ „PETAR ZRINSKI“, �ABAR, PŠ PREZID, �abar

VIKTOR LAKI�EVI�, 7. r.OŠ ŠKURINJE RIJEKA, Rijeka

KRISTINA LEKAJ, 5. r.OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

Odjeci

147


MORANA MANESTAR, 5. r.OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

GEA MAROHNI�, 5. r.OŠ KRALJEVICA, Kraljevica

HENA MUMINOVI�, 5. r.OŠ „SVETI MATEJ“, Viškovo


CARLA PRIBANI�, 7. r.OŠ MARIA MARTINOLI�A, Mali Lošinj

TENA PRVULOVI�, 8. r.OŠ „VLADIMIR GORTAN“, Rijeka

MARTA RADI�, 7. r.OŠ „NIKOLA TESLA“, Rijeka

IZABEL MARIA RAJŠEL, 6. r.OŠ „PETAR ZRINSKI“ �ABAR, �abar

LANA RELJAC, 6. r.OŠ „PETAR ZRINSKI“ �ABAR, �abar

DOMAGOJ SKULIBER, 7. r.OŠ KRALJEVICA, Kraljevica

EMA SUŠANJ-ŠIROLA, 6. r.OŠ IVANA ZAJCA, Rijeka

LUCIJAN ŠOŠTARI�, 7. r.OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

LUKA ŠTIMAC, 6. r.OŠ IVANA ZAJCA, Rijeka

LUKA U�UR, 7. r.OŠ GORNJA VEŽICA, Rijeka

ANTONELA VIDAS, 7. r.OŠ MARIA MARTINOLI�A, Mali Lošinj


VALENTINA VUKOVI�, 7. r.OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

SILVIJA VULINOVI�, 6. r.OŠ KRALJEVICA, Kraljevica

MEÐIMURSKA ŽUPANIJA

IVANA DOBROVI�, 8. r.OŠ „PETAR ZRINSKI“ ŠENKOVEC, Šenkovec

LEO FRANCIŠKOVI�, 6. r.OŠ „PETAR ZRINSKI“ ŠENKOVEC, Šenkovec

DARIO GAŠPARI�, 8. r., II. OSNOVNA ŠKOLA �AKOVEC, �akovec

FILIP JAKŠI�, 8. r.OŠ „PETAR ZRINSKI“ ŠENKOVEC, Šenkovec

MANUELA JOVI�, 6. r.OŠ „PETAR ZRINSKI“ ŠENKOVEC, Šenkovec

KARLA KATI�, 6. r.OŠ „PETAR ZRINSKI“ ŠENKOVEC, Šenkovec

EMA KOLAREK, 8. r.OŠ „PETAR ZRINSKI“ ŠENKOVEC, Šenkovec

LUCIJA PUKLAVEC, 8. r.OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Gornji Mihaljevec, Macinec

MARIJA ZADRAVEC, 6. r.OŠ „PETAR ZRINSKI“ ŠENKOVEC, Šenkovec

VARAŽDINSKA ŽUPANIJA

MATIJA BAHUN, 7. r.OŠ IVANA RANGERA, Kamenica

MONIKA BEŠENI�, 5. r.OŠ ANTUNA I IVANA KUKULJEVI�A, Varaždinske Toplice

DOMINIK �REPINKO, 6. r.OŠ IVANA RANGERA, Kamenica

IVAN DRŽAI�, 7. r.OŠ IVANA RANGERA, Kamenica

TAJANA HUSNJAK, 7. r.OŠ IVANA RANGERA, Kamenica

HELENA KU�EJ, 7. r.OŠ IVANA RANGERA, Kamenica

IVANA KU�EJ, 7. r.OŠ IVANA RANGERA, Kamenica

DARIJA POSAVEC, 6. r.OŠ IVANA RANGERA, Kamenica

MARIJANA STRUPAR, 7. r.OŠ IVANA RANGERA, Kamenica

ZRINKA STRUPAR, 8. r.OŠ IVANA RANGERA, Kamenica

ANAMARIJA ŠTEFI�AR, 7. r.OŠ IVANA RANGERA, Kamenica

BARBARA VRESK, 7. r.OŠ IVANA RANGERA, Kamenica

148



IVA BENKO, 6. r.OŠ STUBI�KE TOPLICE, Stubi�ke Toplice

JOSIPA BUN�EC, 6. r.OŠ STUBI�KE TOPLICE, Stubi�ke Toplice

MAJA CEROVE�KI, 7. r.OŠ SIDE KOŠUTI� RADOBOJ, Radoboj

LUCIJA �ALE, 5. r.OŠ MARIJA BISTRICA, Marija Bistrica

LUCIJA GLAVA�, 6. r.OŠ STUBI�KE TOPLICE, Stubi�ke Toplice

IWANA GRGI�, 8. r.OŠ MARIJA BISTRICA, Marija Bistrica

DAVID HARAMUSTEK, 6. r.OŠ MATIJE GUPCA, Gornja Stubica

IVA HREN, 6. r.OŠ STUBI�KE TOPLICE, Stubi�ke Toplice

SANDRA HREN, 6. r.OŠ STUBI�KE TOPLICE, Stubi�ke Toplice

MISLAV HUSINEC, 5. r.OŠ MARIJA BISTRICA, Marija Bistrica

TAMARA JAKOPOVI�, 5. r.OŠ MARIJA BISTRICA, Marija Bistrica

KAROLINA KAMENAR, 8. r.OŠ MARIJA BISTRICA, Marija Bistrica

ANA KLEMAR, 8. r.OŠ ANTE KOVA�I�A, Zlatar

VALERIJA KOSEC, 5. r.OŠ MATIJE GUPCA, Gornja Stubica

KRISTINA KOŠUTI�, 7. r.OŠ SIDE KOŠUTI� RADOBOJ, Radoboj

JULIJA FRANCISKA KUCELJ, 6. r.OŠ STUBI�KE TOPLICE, Stubi�ke Toplice

MIRNA LOJEN, 7. r.OŠ JOSIPA BROZA, KUMROVEC

IZABELA LUKINA, 7. r.OŠ MATIJE GUPCA, Gornja Stubica

MARKO MILOŠI�, 8. r.OŠ MARIJA BISTRICA, Marija Bistrica

AMALIJA PARLAJ, 8. r.OŠ ANTE KOVA�I�A, Zlatar

LAURA PAVI�I�, 6. r.OŠ STUBI�KE TOPLICE, Stubi�ke Toplice

SANDRA PETREKOVI�, 6. r.OŠ BELEC, Belec

DOMINIK SA�ER, 6. r.OŠ MATIJE GUPCA, Gornja Stubica

PATRICIJA ŠKREB, 6. r.OŠ ANTE KOVA�I�A, Zlatar

EMA TOMORAD, 8. r.OŠ MARIJA BISTRICA, Marija Bistrica

MIHAELA TUŠEK, 8. r.OŠ SIDE KOŠUTI� RADOBOJ, Radoboj

TEA TUŠEK, 7. r.OŠ SIDE KOŠUTI� RADOBOJ, Radoboj

ZAGREBA�KA ŽUPANIJA

STELA ANETI�, 6. r.OŠ „PAVAO BELAS“, Prigorje Brdove�ko

MARINA BAKIN, 6. r.OŠ MILKE TRNINE, Križ

MIHAELA BAKŠI�, 5. r.OŠ „LJUBO BABI�“, Jastrebarsko

TOMISLAV BARTOL, 8. r. OŠ „PAVAO BELAS“, Prigorje Brdove�ko

IVANA BE�IR, 6. r.OŠ „LJUBO BABI�“, Jastrebarsko

MARTIN BIEBERT, 5. r.OŠ „LJUBO BABI�“, Jastrebarsko

LEA BOROŠAK, 8. r.OŠ „PAVAO BELAS“, Prigorje Brdove�ko

ANTONELA CRNI�KI, 7. r.OŠ MILKE TRNINE, Križ

KAROLINA �A�I�OŠ MILKE TRNINE, Križ

LANA DASOVI�, 8. r.OŠ „LJUBO BABI�“, Jastrebarsko

IVANA DIVJAK, 8. r.OŠ „LJUBO BABI�“, Jastrebarsko

IVANA DOMJAN�I�, 5. r.OŠ „LJUBO BABI�“, Jastrebarsko

IVANA DRAŽETI�, 6. r.OŠ MILKE TRNINE, Križ

Odjeci

149


PETRA HINBER, 8. r.OŠ VUKOVINA, Vukovina

JOSIPA KOKALOVI�, 6. r.OŠ MILKE TRNINE, Križ

MATIJA KOS, 8. r.OŠ VUKOVINA, Vukovina

JOSIPA LOVASI�, 7. r.OŠ „LJUBO BABI�“, Jastrebarsko

TEA LUKA�EVI�, 8. r.OŠ VUKOVINA, Vukovina

LARA MESI�, 6. r.OŠ „LJUBO BABI�“, Jastrebarsko

LUCIJA OŽBOLT BLAŽEVI�, 5. r.OŠ „PAVAO BELAS“, Prigorje Brdove�ko

IVA PAVLI�, 6. r.OŠ MILKE TRNINE, Križ

PETRA PETRAK, 7. r.OŠ MILKE TRNINE, Križ

LORENA PETREKOVI�, 6. r.OŠ MILKE TRNINE, Križ

IVA PRAHIN, 7. r.OŠ „PAVAO BELAS“, Prigorje Brdove�ko

PATRIK PREŽGAJ, 5. r.OŠ „LJUBO BABI�“, Jastrebarsko

MIHAEL PRIIBANI�, 7. r.OŠ MILKE TRNINE, Križ

MIRKO RAM�I�, 5. r.OŠ „LJUBO BABI�“, Jastrebarsko

PETRA REŠETAR, 6. r.OŠ MILKE TRNINE, Križ

KATARINA SEVER, 6. r.OŠ MILKE TRNINE, Križ

KARLA SMOL�I�, 5. r.OŠ „LJUBO BABI�“, Jastrebarsko

IVAN STRAHIJA, 5. r.OŠ „LJUBO BABI�“, Jastrebarsko

MATEA ŠKARE, 6. r.OŠ „PAVAO BELAS“, Prigorje Brdove�ko

HELENA VIHER, 8. r.OŠ VUKOVINA, Vukovina

ANAMARIJA VOJAK, 5. r.OŠ „LJUBO BABI�“, Jastrebarsko

LEONARDA VUGRIN, 7. r.OŠ „PAVAO BELAS“, Prigorje Brdove�ko

SISA�KO-MOSLAVA�KA ŽUPANIJA


KARMELA HUBAK, 8. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Lipovljani

MARINA MIRKOVI�, 6. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Lipovljani

KATARINA NERLOVI�, 6. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Lipovljani

DORIS PULJI�, 8. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Lipovljani

KOPRIVNI�KO-KRIŽEVA�KA ŽUPANIJA

LEA BLAŽEKOVI�, 6. r.OŠ „ANTUN NEM�I� GOSTOVINSKI“, Koprivnica

PAVLA BRATANI�, 7. r.OŠ „GRIGOR VITEZ“, Sveti Ivan Žabno

TAJANA GOSTOVI�, 7. r.OŠ SOKOLOVAC, Sokolovac

VALENTINA HUM, 5. r.OŠ SOKOLOVAC, Sokolovac

LATICA ILI�, 6. r.OŠ „ANTUN NEM�I� GOSTOVINSKI“, Koprivnica

PATRICIJA LITVI�, 7. r.OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

SARA MAŠEK, 8. r.OŠ „GRIGOR VITEZ“, Sveti Ivan Žabno

LUKA PRIŠLIN, 7. r.OŠ SOKOLOVAC, Sokolovac

EVA ŠUTALO, 6. r.OŠ „ANTUN NEM�I� GOSTOVINSKI“, Koprivnica

BJELOVARSKO-BILOGORSKA ŽUPANIJA

SANJA BRAJKOVI�, 6. r.OŠ DEŽANOVAC, Dežanovac

VALENTINA BRZICA, 6. r.OŠ DEŽANOVAC, Dežanovac

MILORAD KONDI�, 5. r.OŠ DEŽANOVAC, Dežanovac

150


KRISTIJAN MARI�, 6. r.OŠ DEŽANOVAC, Dežanovac

LEO MATKOVI�, 8. r.OŠ IVANA NEPOMUKA JEMERŠI�A, Grubišno Polje

MATEA MATKOVI�, 8. r.OŠ IVANA NEPOMUKA JEMERŠI�A, Grubišno Polje

MARIJA MATULEC, 8. r.IV. OSNOVNA ŠKOLA BJELOVAR, Bjelovar

KLARA PAVI�, 7. r. IV. OSNOVNA ŠKOLA BJELOVAR, Bjelovar

DARIA POPOVI�, 8. r.OŠ IVANA NEPOMUKA JEMERŠI�A, Grubišno Polje

TINA PRODANOVI�, 6. r.OŠ DEŽANOVAC, Dežanovac

MATEJA ROBI�, 8. r.OŠ IVANA NEPOMUKA JEMERŠI�A, Grubišno Polje

DAVID TAKA�, 8. r.OŠ IVANA NEPOMUKA JEMERŠI�A, Grubišno Polje

MIRAN TOPLJAK, 5. r.IV. OSNOVNA ŠKOLA BJELOVAR, Bjelovar

NIKOLINA VIDAKOVI�, 7. r.IV. OSNOVNA ŠKOLA BJELOVAR, Bjelovar

NENAD VOJNOVI�, 5. r.OŠ DEŽANOVAC, Dežanovac

POŽEŠKO-SLAVONSKA ŽUPANIJA

STJEPAN �ULJAK, 7. r.OŠ „MLADOST“, Jakši�

LUKA GJAJI�, 7. r.OŠ ZDENKA TURKOVI�A, Kutjevo

MARKO HUSI�, 7. r.OŠ ZDENKA TURKOVI�A, Kutjevo

DANIJELA MIKŠA, 7. r.OŠ ZDENKA TURKOVI�A, Kutjevo

BRODSKO-POSAVSKA ŽUPANIJA

TENA GUN�EVI�, 8. r.OŠ „IVAN MAŽURANI�“, Sibinj

NIKOLINA MARJANOVI�, 8. r.OŠ „IVAN MAŽURANI�“, Sibinj

MARIJA VARGAŠEVI�, 7. r.OŠ „IVAN MAŽURANI�“, Sibinj

VIROVITI�KO-PODRAVSKA ŽUPANIJA

EVA BALKOVI�, 8. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Slatina

IVONA DASOVI�, 6. r.OŠ GRADINA, Gradina

IVONA GAJDAŠI�, 8. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Slatina

RUŽICA KOŠ�AK, 8. r.OŠ GRADINA, GRADINA

VALENTINA RUŽAK, 8. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Slatina

SANELA SILNER, 6. r.OŠ GRADINA, Gradina

VESNA ŠAFRANKO, 7. r.OŠ ANTUNA GUSTAVA MATOŠA, �a�inci

IGOR VENUS, 6. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Slatina

OSJE�KO-BARANJSKA ŽUPANIJA

MIHAEL JOSIP BALA, 5. r.OŠ JAGODE TRUHELKE, Osijek

DORA REBEKA DIVKOVI�, 5. r.OŠ JAGODE TRUHELKE, Osijek

IDA DORI�, 5. r.OŠ JAGODE TRUHELKE, Osijek

JOSIPA IVAN�EVI�, 8. r.OŠ „ANTUNOVAC“, Antunovac

ANDREA MAZUR, 5. r.OŠ JAGODE TRUHELKE, Osijek

LAURA MAZUR, 5. r.OŠ JAGODE TRUHELKE, Osijek

MARKO PAVI�I�, 5. r.OŠ JAGODE TRUHELKE, Osijek

IVONA ROSI�, 8. r.OŠ VIŠNJEVAC, Višnjevac

MARINA SABO, 6. r.OŠ „ANTUNOVAC“, Antunovac

MATEJ VEREŠ, 8. r.OŠ VIŠNJEVAC, Višnjevac

,

Odjeci

151


VUKOVARSKO-SRIJEMSKA ŽUPANIJA

IVANA BARI�, 7. r.OŠ VOÐINCI, Vođinci

DAVID BILI�, 6. r.OŠ SINIŠE GLAVAŠEVI�A, Vukovar

KATARINA BOGOVI�, 7. r.OŠ VOÐINCI, Vođinci

KATARINA CINDRI�, 6. r.OŠ VOÐINCI, Vođinci

IVONA LAJKO, 8. r.OŠ �AKOVCI, �akovci

ANA LAJTMAN, 5. r.OŠ VOÐINCI, Vođinci

ANTONELA LJUBAS, 5. r.OŠ VOÐINCI, Vođinci

MARTINA PLIVELI�, 7. r.OŠ VOÐINCI, Vođinci

JOSIPA POPLAŠEN, 7. r.OŠ �AKOVCI, �akovci

VERENA ŠU�UROVI�, 6. r.OŠ VOÐINCI, Vođinci

MARLENA TUTEK, 6. r.OŠ VOÐINCI, Vođinci

MATEA VALJAK, 7. r.OŠ VOÐINCI, Vođinci

IVANA VASILJ, 7. r.OŠ VOÐINCI, Vođinci

GRAD ZAGREB

MATIJA BA�A, 7. r.OŠ BREZOVICA, Brezovica

ARDIJAN KARLO GASHI, 8. r.OŠ OTOK, Zagreb

SARA GRGI�, 6. r.OŠ STENJEVEC, Zagreb

LUCIJA GRGURI�, 8. r.OŠ „DR. IVAN MERZ“, Zagreb

DORA HRSTI�, 8. r.OŠ OTOK, Zagreb

MATIJA IVAN�I�, 5. r.OŠ BREZOVICA, Brezovica

SARA JURI�, 6. r.OŠ BREZOVICA, Brezovica

MELITA KOVA�I�, 6. r.OŠ VE�ESLAVA HOLJEVCA, Zagreb

PETRA KRAJNIK, 6. r.OŠ STENJEVEC, Zagreb

EMA MILAT, 6. r.OŠ OTOK, Zagreb

MARGITA MIŠE, 6. r.OŠ OTOK, Zagreb

MARIJA MRŠI�, 8. r.OŠ OTOK, Zagreb

MAGDALENA PREVENDAR, 5. r.OŠ BREZOVICA, Brezovica

TONKA RAVLI�, 5. r.OŠ „DR. IVAN MERZ“, Zagreb

SARA LAURA ŠARAN�I�, 7. r.OŠ BREZOVICA, Brezovica

IVAN ŠARI�, 6. r.OŠ STENJEVEC, Zagreb

ANTONIO TOPOLOVEC, 5. r.OŠ BREZOVICA, Brezovica

VJERAN TIN TURK, 8.rOŠ „Dr. Ivan Merz“, Zagreb

MISLAV VAZDAR, 6. r.OŠ STENJEVEC, Zagreb


Odjeci

153

A B E C E D N I P O P I S S V I H U � I T E L J A S U D I O N I K A

DUBROVA�KO-NERETVANSKA ŽUPANIJA

ASIJA KURSAROŠ „ŽUPA DUBROVA�KA“, Mlini

DUBRAVKA PERKI�OŠ „ŽUPA DUBROVA�KA“, Mlini

SPLITSKO-DALMATINSKA ŽUPANIJA

EMINA BINKOŠ ANTE STAR�EVI�A, Dicmo

MARINA �APALIJAOŠ „SKALICE“, Split

MARIJA DADI�OŠ DOBRI, Split

LIDIJA ÐEREKOŠ ŽRNOVNICA, Žrnovnica

ANA MATIJEVI�OŠ ANTE STAR�EVI�A, Dicmo

ZRINKA PERKOVI� DODIGOŠ „STROŽANAC“, Strožanac-Podstrana

MIRJANA STANI�OŠ GROHOTE, GROHOTE

ANDRES ŠODANOŠ „SKALICE“, Split

VLASTA VOJKOVI�OŠ „BOL“, Split

KATICA VRBATOVI�OŠ „STROŽANAC“, Strožanac-Podstrana

ŠIBENSKO-KNINSKA ŽUPANIJA

DARINKA MIKULANDRAOŠ TINA UJEVI�A, Šibenik

BOJA SLADI�OŠ TINA UJEVI�A, Šibenik

ANITA VRKI�OŠ MURTERSKI ŠKOJI, Murter

ZADARSKA ŽUPANIJA

VIŠNJA SMOLJANOŠ SVETI FILIP I JAKOV, Sv. Filip i Jakov

MILKA TROŠELJOŠ STARIGRAD, Starigrad


ŠTEFICA BARIŠI�OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

DINA MILETOŠ NIKOLE TESLE, Gra�ac

ISTARSKA ŽUPANIJA

SANJA BA�AC-IVAN�I�OŠ VLADIMIRA NAZORA PAZINPŠ SVETI PETAR U ŠUMI, Sv. Petar u Šumi

VINKA BUROLOOŠ MARIJE I LINE, Umag

MIRELA JOVI�I�OŠ MARIJE I LINE, Umag

IVA MAJOR ŠUJEVI�OŠ VLADIMIRA NAZORA PAZIN, Pazin

SANJA PETROV VLAHOVI�OŠ MILANA ŠORGA OPRTALJ, Oprtalj


MILENA BLAŽI� KNEZOŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

VESNA BOŽI�OŠ IVANA ZAJCA, Rijeka

ANÐELKA CEIZEKOŠ „VLADIMIR GORTAN“, Rijeka

MIRJANA DOMIJANOŠ KRALJEVICA, Kraljevica

MARINA HRGA-ARHOŠ „PETAR ZRINSKI“, �abar

Abecedni popis svih u�itelja sudionika(po županijama)

154

OdjeciA B E C E D N I P O P I S S V I H U � I T E L J A S U D I O N I K A

SANDRA ÐANOVI�OŠ KRALJEVICA, Kraljevica

REZIKA JAŠAREVI�OŠ „PETAR ZRINSKI“, �abarPŠ PREZID, �abar

MLADEN JUKI�OŠ MARIA MARTINOLI�A, Mali Lošinj

SVJETLANA KRALJI�OŠ ŠKURINJE RIJEKA, Rijeka

DOLORES MARŠANI�OŠ �AVLE, �avle

SVJETLANA MILJKOVI�OŠ GORNJA VEŽICA, Rijeka

IRENA PEI�OŠ „NIKOLA TESLA“, Rijeka

SOVJETKA STUPARICHOŠ „SVETI MATEJ“, Viškovo

INGRID ŽORŽOŠ „PETAR ZRINSKI“ �ABAR, �abar

MEÐIMURSKA ŽUPANIJA

JULIJANA MARÐETKO, II. OSNOVNA ŠKOLA �AKOVEC, �akovec

LIDIJA NOVAKOŠ GORNJI MIHALJEVEC, Gornji Mihaljevec, Macinec

IDA SOMI RODIGEROŠ „PETAR ZRINSKI“ ŠENKOVEC, Šenkovec

VARAŽDINSKA ŽUPANIJA

MIRJANA POSAVECOŠ IVANA RANGERA, Kamenica

VALENTINA POSAVEC-KOVA�OŠ IVANA RANGERA, Kamenica

ANA VNU�ECOŠ ANTUNA I IVANA KUKULJEVI�A, Varaždinske Toplice


BOJANA ANDRECOŠ BELEC, Belec

TATJANA BENKOOŠ STUBI�KE TOPLICE, Stubi�ke Toplice

ANDREJA CAPEKOŠ SIDE KOŠUTI� RADOBOJ, Radoboj

IVANA �AVUŽI�OŠ SIDE KOŠUTI� RADOBOJ, Radoboj

ANITA KLEMAROŠ MARIJA BISTRICA, Marija Bistrica

MARIJA LISAKOŠ MATIJE GUPCA, Gornja Stubica

VERONIKA PODOBNIK STIPANECOŠ ANTE KOVA�I�A, Zlatar

DRAGICA PREKRATI�-ZUBEROŠ JOSIPA BROZA, Kumrovec

NEVENKA ŠUŠLJEKOŠ ANTE KOVA�I�A, Zlatar

ZAGREBA�KA ŽUPANIJA

ANTE BAŠI�OŠ „LJUBO BABI�“, Jastrebarsko

ZRINKA HA�I�OŠ VUKOVINA, Vukovina

NIKOLINA LUKETI�OŠ „LJUBO BABI�“, Jastrebarsko

MARTINA MAREK-MARINI�OŠ MILKE TRNINE, Križ

IVANKA TOMI�OŠ „PAVAO BELAS“, Prigorje Brdove�ko

MARTINA TUNUKOVI�OŠ „LJUBO BABI�“, Jastrebarsko

ŽELJKA TRAJBAR CIGI�OŠ „PAVAO BELAS“, Prigorje Brdove�ko

SISA�KO-MOSLAVA�KA ŽUPANIJA

ANA DOLEŽALOŠ JOSIPA KOZARCA, Lipovljani

KOPRIVNI�KO-KRIŽEVA�KA ŽUPANIJA

BRANKA JAKUPECOŠ „ANTUN NEM�I� GOSTOVINSKI“, Koprivnica

BILJANA NOVOSELOŠ SOKOLOVAC, Sokolovac

IVAN�ICA SUDINECOŠ „GRIGOR VITEZ“, Sveti Ivan Žabno

DANIJELA SUNARA JOZEKOŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

Odjeci

155

A B E C E D N I P O P I S S V I H U � I T E L J A S U D I O N I K A

BJELOVARSKO-BILOGORSKA ŽUPANIJA

MORENA MANDI�OŠ DEŽANOVAC, Dežanovac

SLOBODANKA MARTANIV. OSNOVNA ŠKOLA BJELOVAR, Bjelovar

BLAŽENKA PUŠI�OŠ IVANA NEPOMUKA JEMERŠI�A, Grubišno Polje

VERONIKA STANKI�OŠ IVANA NEPOMUKA JEMERŠI�A, Grubišno Polje

POŽEŠKO-SLAVONSKA ŽUPANIJA

MARIJANA BENI�OŠ „MLADOST“, Jakši�

LJILJANA BERNATOVI�-MARKOTAOŠ ZDENKA TURKOVI�A, Kutjevo

BRODSKO-POSAVSKA ŽUPANIJA

JOSIP ALADROVI�OŠ „IVAN MAŽURANI�“, Sibinj

VIROVITI�KO-PODRAVSKA ŽUPANIJA

ANA NENADOVI�OŠ ANTUNA GUSTAVA MATOŠA, �a�inci

DENIS OSTROŠI�OŠ JOSIPA KOZARCA, Slatina

ANÐELKA PUŠKARI�OŠ GRADINA, Gradina

ZORICA VARGAOŠ JOSIPA KOZARCA, Slatina

OSJE�KO-BARANJSKA ŽUPANIJA

KLAUDIJA HOGELOŠ JAGODE TRUHELKE, Osijek

VJEKOSLAVA HRASTOVI�OŠ JAGODE TRUHELKE, Osijek

ANJA TOKI�OŠ „ANTUNOVAC“, Antunovac

LJERKA VULI�OŠ VIŠNJEVAC, Višnjevac

VUKOVARSKO-SRIJEMSKA ŽUPANIJA

IVANKA BROZDOŠ VOÐINCI, Vođinci

IVANA SKENDEROŠ SINIŠE GLAVAŠEVI�A, Vukovar

ANA-MARIJA ZULI�OŠ �AKOVCI, �akovci

GRAD ZAGREB

JELENA BUNIJEVAC-MATI�I�OŠ OTOK, Zagreb

BOŽENKA DOLI�OŠ „DR. IVAN MERZ“, Zagreb

NADA JACMENOVI�OŠ VE�ESLAVA HOLJEVCA, Zagreb

LJILJANA PENEZI�OŠ BREZOVICA, Brezovica

MIRJANA RAJTEROŠ BREZOVICA, Brezovica

JASMINKA SALAMONOŠ „DR. IVAN MERZ“, Zagreb

NADA SIJARTOOŠ STENJEVEC, Zagreb

Documents

Odjeci 6 · Na etvrtoj stubi osjetila sam da mi nešto hladno dodi-ruje noge. Spustila sam pogled i oko sebe vidjela vodu i samo vodu. Kuhinja i sve donje prostorije bile su poplavljene