Od Oblikovanja Do Dizajna

  • Published on
    27-Nov-2014

  • View
    175

  • Download
    1

Transcript

<p>Od oblikovanja do dizajna, u Vuki, F. (ur.), Od oblikovanja do dizajna, Meandar, Zagreb 2003., str.9-53.Konstituiranje povijesti projektiranja za industrijsku proizvodnju i u kontekstu masovnog trita (dakle: onoga to se standardno u hrvatskom jeziku danas naziva dizajn) moda je mogue i kroz poznavanje njegove teorije i kritike, odnosno upravo kroz analizu najznaajnijih tema i koncepcija o kojima se pisalo u nekom periodu u jednom odreenom kontekstu. Da bi tomu moglo biti tako nastojao je agrumentirati Victor Margolin uredivi 1989. godine zbirku teorijskih i povijesnih eseja i lanaka Design Discourse, kojega je zakljuio vlastitim tekstom na temu literature o dizajnu nakon 1945. godine. U tom e tekstu Margolin napomenuti kako je upravo period nakon Drugog svjetskog rata iznimno izmijenio ekonomski i kulturni okvir materijalne proizvodnje, kako za razvijene, one u razvoju, tako i nerazvijene zemlje. U navedenom je periodu, primijeti e dalje, upravo teorijsko i kritiko pisanje o dizajnu zamijenilo prijeratni modernistiki, dobrim dijelom nekritiki, diskurs na temu industrijske proizvodnje i projektiranja za industrijsku proizvodnju, dakle dizajna (1.). Da je literatura na tu temu znaajan imbenik u konstituiranju povijesti pokazao je i Jonathan M. Woodham svojim bibliografskim esejem kojim se zakljuuje njegov povijesni pregled dizajna u dvadesetom stoljeu (2.). Njihove je ideje mogue motriti i kao dio ireg trenda stvaranja discipline povijesti dizajna (Velika Britanija) i dizajn studija(Sjedinjene amerike drave) u anglosaksonskim zemljama, od sredine osamdesetih godina naovamo, pa se ini poticajno, u smislu povijesne retrospekcije, smjestiti takvu koncepciju promiljanja dizajna prije svega u podruje samopreispitivanja kapitalizma, odnosno u intelektualni proces koji je zapoeo jo s krugom teoretiara oko Visoke kole za oblikovanje u Ulmu ezdesetih godina (3.), da bi se danas aktualizirao u redefiniranju drutvene uloge dizajna u domeni novih tehnologija,. Takva se aktualizacija moe teorijski promatrati kao nastavak ali i negacija ideja nastalih oko ulmske kole, upravo u onoj mjeri koliko su, primjerice, Tomas Maldonado ili Gui Bonsiepe upozoravali na pozitivne i negativne aspekte tehnologije i ogranienja znanstvenosti dizajna u drutvu masovne potronje, potom je kola u Ulmu ukinuta, a danas se ponajvie diskutira upravo o tim temama. ini se zanimljivo obratiti jo jednom tekstu u citiranom zborniku u kojem Clive Dilnot jasno obrazlae znaaj teorijskog i kritikog pisanja o dizajnu kada kae Kao nain pisanja povijesti industrijskog kapitalizma, povijesti socio-ekonomskih snaga koje su oblikovale svaiji ivot tijekom protekla dva stoljea, dizajn postaje dokaz kompleksnih naina na koje su i vladari i podanici projicirali ideje o tehnologiji, napretku i, iznad svega, nainu ivota, u predmete i okolinu (4.) Tu vladare i podanike treba shvatiti kao one koji upravljaju kapitalom i one koji iznajmljuju rad u kontekstu profitno orijentiranog drutva, a Dilnot je miljenja da je istraivanje povijesti dizajna pa i teorijsko-kritikih koncepcija o dizajnu upravo izvrstan materijal za poznavanje ope povijesti takvog drutva koje tehnologiju i napredak postavlja kao znaajan, ako ne i najznaajniji cilj zajednice. Uzmemo li u obzir znaaj i amerike i britanske kole miljenja o povijesti i teoriji dizajna kao meritoran u konstituiranju povijesti opeg procesa modernizacije, onako kako ga definira Igor Karaman ( 5.), onda se, nadalje, postavljaju dva pitanja: moe li se povijest ideja o dizajnu uzeti kao konstitutivni element povijesti prakse dizajna uope i, k tome, moe li sa takva povijest uope konstituirati u zemljama koje su modernizaciju provele s drukijim tehnolokim i drutveno-ekonomskim pretpostavkama, no to je to bilo u anglosaksonskim zemljama? Pitanje je, dakle, metodike naravi, a da bi ga se donekle razjasnilo, potrebno je prije svega istaknuti</p> <p>polemiku koja je sredinom devedesetih voena izmeu amerike i britanske kole miljenja upravo na temu kakav profil trebaju imati istraivanja povijesti dizajna i njegove teorije, odnosno jesu li to interdisciplinarni design studies ili pak neovisna design history (6.)? To polemiko pitanje nije formalne naravi kako bi se moglo pomisliti nego se tie najznaajnijeg aspekta povijesnih istraivanja dizajna, odnosno smisla kojega ista istraivanja trebaju imati u zajednici: samo doprinos opoj razini poznavanja moderne kulture ili pak i poticaj irim istraivanjima u domeni prakse dizajna? Ta je dvojba, sagledana u retrospekciji teorijskih koncepcija o dizajnu u kontekstu modernizacije, karakteristina za aktualni trenutak zapadne kulture u kojoj virtualnost kapitala i globalna razmjena tehnologija i rada stavljaju pred dizajn zadatke i mogunosti koje je uvijek iznova potrebno preispitivati iz humanistike perspektive. U tom smislu povijest teorijskih ideja o dizajnu svakako moe biti pouzdan vodi za daljnje samopreispitivanje kapitalistikog sustava, onoliko, dakako, koliko sam sustav to dopusti pojedincima. to se tie drugog metodikog pitanja, Margolin e u citiranom tekstu navesti kako u periodu nakon 1945, postoje specifine debate o dizajnu, no isto tako e priznati da je njegov pregled ogranien mahom na knjige na engleskom jeziku ili prijevode na engleski s drugih jezika. Kako je njegov pristup zasnovan zemljovidno, tako poslije pregleda situacije na Zapadu, na red dolazi Istok, pa Margolin tvrdi Malo je objavljeno o dizajnu u drugim istonoeuropskim zemljama, osim u Sovjetskom savezu ( 7.). Da bi se ta tvrdnja preispitala na modelu Hrvatske i tako konstituirala metoda istraivanja koja i kao design history i kao design studies moe biti poticajna, potrebno je najprije definirati temu i okvir istraivanja. Tema bi mogla biti: teorijsko-kritike ideje o projektiranju za industrijsku proizvodnju u Hrvatskoj, s obzirom da se teorija i povijest dizajna u zapadnoeuropskim zemljama konstituira upravo u tom smislu u okviru razvoja industrijske proizvodnje kao najznaajnijeg aspekta i instrumenta modernizacije drutva i masovnog trita kao drugog modernizacijskog imbenika. Ako je to tema, onda je prikladno nadalje definirati i strukturu procesa modernizacije, odnosno objasniti sam pojam, za to je vrlo dobar predloak Igora Karamana u citiranom lanku, gdje autor ovako vidi sadraj modernizacije kao drutvenog procesa: tranzicija stanovnitva, industrijalizacija privrede, urbanizacija naselja, disperzija kulture, demokratizacija politike i integracija naroda (8.). Uzme li s ovakva struktura kao predloak za prouavanje razliitih aspekata moderne kulture, pa i dizajna, a s obzirom na druge istraivake lanke istog autora, onda je vrijeme najintenzivnije modernizacije u Hrvatskoj, ako se predloena struktura procesa shvati kao model, mogue locirati u period od 1945. do 1990., odnosno u vrijeme kada je Hrvatska bila dijelom Socijalistike federativne republike Jugoslavije. To je vrijeme koje Ivan Rogi izvrsno definira kao druga hrvatska modernizacija a unutar kojega se mogu, kako implicira Rogi, uspostaviti istraivanja mnogih drutvenih djelatnosti iz toga perioda, pa tako i projektiranja za industrijsku proizvodnju i u kontekstu industrijske proizvodnje, dakle dizajna (9.). Uzmemo li, dakle, dizajn i ideje o njemu, kao jedan od vitalnih elemenata modernizacije, a na osnovu predloene Karamanove strukture, onda je na razini hipoteze mogue ustvrditi da je dizajn neposredno vezan uz dva aspekta procesa: industrijalizaciju privrede i urbanizaciju naselja, posredno uz dva aspekta: disperziju kulture i tranziciju stanovnitva, a upitna je vezanost uz demokratizaciju politike i integraciju naroda. Na osnovu te matrice moglo bi se izgraditi metodiku rada: istraivanjem relevantnih asopisa koji su objavljivali lanke iz podruja teorije i kritike projektiranja za industrijsku proizvodnju u navedenom periodu, nadalje koritenjem injenica dostupnih iz razliitih izvora koji su statistiki opisivali kontekst te naposljetku istraivanjem izvora koji su opisivali injenice vezane uz drutveno-politiki kontekst vremena.</p> <p>No, kako jedno takvo istraivanje nema namjeru istraivati povijest politikih institucija, ve istraiti povijest instituiranja projektiranja za industrijsku proizvodnju u kontekstu modernizacije (dakle dizajna), to bi trebalo napomenuti kako je relevantni okvir povijesnih injenica potrebno traiti u povijesti ekonomskih koncepcija o industrijskoj proizvodnji koje su najneposrednije odredile kontekst za drutvenu afirmaciju dizajna, na opoj razini procesa modernizacije. U uem kontekstu hrvatske kulture u doba socijalistike Jugoslavije, ini se prikladno definirati vremenski okvir za istraivanje teorije projektiranja za industrijsku proizvodnju prema modelu koje je razloio Duan Bilandi: pedesete godine dravno upravljanje gospodarstvom i uvoenje koncepcije samoupravljanja; ezdesete godine reforma gospodarstva prema trino orijentiranom modelu; sedamdesete koncepcija udruenog rada i osamdesete kriza gospodarstva i program drutveno ekonomske stabilizacije (10.) Tako naznaen okvir drutvenoekonomskih ideja i zbivanja neposredno je vezan uz industrijsku proizvodnju u naznaenom periodu, pa time, pretpostavka je, stoji i kao historiografski kontekst za praksu i teorijske koncepcije projektiranja za industrijsku proizvodnju. Dakako, odreenu razinu bavljenja ideologijskom osnovom nije mogue izbjei na samom poetku temeljenja jednog istraivanja, pa e tako i sam Bilandi citirati vodeeg teoretiara socijalistike modernizacije Edvarda Kardelja koji 1949. godine kae Isto nam tako historija pokazuje da je karakteristika za sve drutvene sisteme koji su naputali ideju napretka i postajali reakcionarni, da je njihov prvi korak na tome putu bio izolacija dravnog aparata od masa i postepena likvidacija svih formi narodne samouprave (11.). Ideja napretka o kojoj se ovdje govori ima, jasno, svoje ideoloko-politiko znaenje, no i ono sasvim praktino i instrumentalno, u smislu ekonomskog razvoja industrijske proizvodnje kao dijela opeg politikog programa, o emu lijepo svjedoe brojni naslovi dokumentacijskog materijala iz povijesti Hrvatske i ostalih republika socijalistike Jugoslavije (12.). Modernizacija je, dakle, bila sloeni proces unutar kojeg razvoj industrijske proizvodnje ima jednu od najznaajnijih pozicija u periodu koji je naznaen za istraivanje. To miljenje potvruju Michael Hardt i Tony Negri u knjizi Empire kada istiu Sigurno je da su elite Treeg svijeta, vodei antikolonijalnu i antiimperijalistiku borbu, bile ideologijski vezane uz jednu ili drugu stranu hladnoratovske podjele, i da su u oba sluaja definirale masovni projekt osloboenja u terminima modernizacije i razvoja(13.). S tom tvrdnjom vrijedi usporediti slijedee tezu Stipe uvara kada tvrdi Socijalistiko je drutvo zapravo per definitionem potroako drutvo, jer ono treba da zadovolji osnovne potrebe irokih narodnih masa i da im osigura sve vie tekovina materijalne i duhovne civilizacije, pa Prema tome, poveanje potronje radi zadovoljenja naraslih civilizacijskih potreba ljudi jedan je od bitnih aktualnih ciljeva razvitka jugoslavenskog socijalistikog drutva, pogotovo u uvjetima jo niskog Standarda ivota, kada veina pripadnika drutva tek ulazi u civilizaciju i prvi put se susree s njezinim tekovinama) (14.) Stavljanje naglaska na fenomen modernizacije kao ope tendencije razvoja industrijske proizvodnje i masovnog trita ovdje bi prije svega trebalo shvatiti kao mogunost za strukturalnu uinkovitost istraivanja. Potom, s rezultatima istraivanja, i kao osnovu za jednu sloeniju interdisciplinarnu kritiku drutva, kako kapitalistikog tako i svih onih drukijih oblika, dakle drutava iz teritorijalne i politike domene Treeg svijeta, slabije razvijenih ili nerazvijenih zemalja, u kakvu je domenu u naznaenom periodu pripadala i Hrvatska kao dio socijalistike Jugoslavije. Iako, nominalno, u Hrvatskoj u naznaenom periodu nema vladara i podanika, kako ih naznauje Dilnot, u stvarnosti je postojala jasna podjela na jednu vladajuu partiju i sve ostale sudionike modernizacijskog projekta. Otuda, ini se da Dilnotov model konstituiranja povijesti dizajna kao svojevrsne evidencije drutvenih odnosa moe imati metodiku osnovu ak i u zemljama nekapitalistikog gospodarstva u razvoju.</p> <p>Ako je tako uspostavljena tema i metoda, naznaen i vremenski obuhvat, to je naposlijetku s ciljem jednog takvog istraivanja? Ako bi se interpretirao Dilnot iz citiranog lanka, onda je istraivanje povijesti dizajna svakako mogue shvatiti kao jedan od elemenata u ukupnom istraivakom naporu da se objasni neposredna prolost procesa modernizacije. Pri tome su mogua dva pristupa: jedan, personalizirani i dominantan u suvremenoj znanstveno-popularnoj literaturi o dizajnu, gdje se, na osnovu modela koji su stvorili Pevsner i Banham, povijest tumai slijedom ideja herojskih pojedinaca koji su prometejskim naporom mijenjali poredak stvari u drutvu. Drugi je pak pristup aktualniji, upravo od trenutka konstituiranja discipline povijesti dizajna pa i povijesti teorije dizajna, od osamdesetih godina naovamo, u kojem se dizajn tumai kao dio drutvenih procesa, u interakciji izmeu potreba i sposobnosti u odnosu zajednice i pojedinca. Upravo taj drugi pristup moe pomoi definiranju cilja istraivanja teorije projektiranja za industrijsku proizvodnju u Hrvatskoj. Uzme li se naznaeni kulturno-povijesni segment kao vrijeme najintenzivnijeg modernizacijskog napora prema ustanovljenju prijektiranja za industrijsku proizvodnju, a on to jest jer ga prije poetka veine modernizacijskih procesa ( prema Karamanovom prijedlogu), jednostavno nema, budui da se o uporabnim predmetima i vizualnim komunikacijama u Hrvatskoj dotad, raspravlja u terminima umjetnosti ili umjetnikog obrta, dakle maloserijske manufakturne proizvodnje (15.), da bi se u periodu nakon 1945., okvirno strukturiranom prema Bilandievom predloku, pojavio realni okvir (politika i ekonomska tendencija modernizaciji i sama modernizirana industrijska proizvodnja) za ono to moemo nazvati dizajnom u dananjem smislu standarda hrvatskog jezika. Stoga cilj istraivanja teorije dizajna u Hrvatskoj, ili povijesti teorije dizajna, moe biti: stvaranje dodatnih elemenata za temeljitije istraivanje povijesti ukupnog procesa modernizacije. I to u segmentu koji nikako nije izoliran u jedno drutveno podruje, nego je dapae neraskidivo vezan uz mnoga druga, pa tako i cilj ovoga istraivanja moe ( kao design history) biti prinos jednoj interdisciplinarnoj teoriji i praksi drutvene znanosti (kao design studies), moda upravo onako kako je u citiranom lanku zamilja Karaman. Uz to, mogui cilj bio bi i eventualno zasnivanje kritike teorije dizajna u Hrvatskoj, kao uinkovitog resursa u dizajnerskoj praksi koja e zasigurno u slijedeim modernizacijskim procesima biti itekako provocirana mnogim sloenim pitanjima od lokalnog i globalnog znaaja. Stvoriti retrospekcijsku mapu teorije i kritike projektiranja za industrijsku proizvodnju u drutvenom kontekstu Hrvatske podrazumijeva prije svega fiksirati poetke takvih ideja i akcija u vrijeme kraja etrdesetih i po...</p>