Od Humanizma Do Hegela

8/2/2019 Od Humanizma Do Hegela

1/29

POVIJEST FILOZOFIJE

od humanizma do hegela


2/29

SVEUILITE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKUKATOLIKI BOGOSLOVNI FAKULTET U AKOVU

Mr. sc. imo okevi

Nacrt predavanja za kolegijPovijest filozofije: od humanizma do Hegela

/za privatnu uporabu studentica i studenata KBF-a u akovu/

akovo, 2010.


3/29

SADRAJ

OPI PREGLED KOLEGIJA I KOMPETENCIJE KOJE SE STJEU ............................ 2

UVOD .................................................................................................................................... 4

HUMANIZAM I RENESANSA ........................................................................................ 6

RACIONALIZAM ............................................................................................................... 9

EMPIRIZAM ...................................................................................................................... 11

FILOZOFIJA PROSVJETITELJSTVA .............................................................................. 13

KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM ............................................................................ 15

DODATAK: STARIJA HRVATSKA FILOZOFIJA ...................................................... 17

MALI FILOZOFIJSKI RJENIK ...................................................................................... 18

KRONOLOGIJA ................................................................................................................ 24

BIBLIOGRAFIJA ................................................................................................................ 26


4/29

OPI PREGLED KOLEGIJA I KOMPETENCIJE KOJE SE STJEU

U uvodnom ciklusu predavanja govorit emo o rasapu srednjovjekovlja i poetku

novog vijeka. Openito emo razmotrit kljune aspekte modernog puta

filozofske misli koji se ponajprije manifestira kroz naglaeni laicizam,

subjektivizam i scijentizam. Analizom gospodarskih, sociolokih, politikih,

kozmolokih te antropoloko-teolokih mijena doi emo do brojnih

epistemolokih, metafizikih, etikih i metafilozofskih izazova za filozofijsko

promiljanje.

Prve takve izazove istrait emo u sklopu renesanse i humanizma, posebno kod

autora tzv. renesansnog humanizma, ali i u samoj renesansi kroz prizmurazliitih filozofskih pravaca od onih koji rehabilitiraju antiku, preko onih koji i

dalje uvaavaju skolastiku, do onih ideja koje odiu duhom novog vremena. Taj

novum osobito emo trait u sklopu filozofije prirode, a pozornost emo

posvetiti i politikoj filozofiji te filozofiji Nikole Kuzanskog, koja zbog svojih

posebnosti odudara od ustaljenih koncepcija i pravaca renesanse.

U ciklusu predavanja o racionalizmu, na poetku emo se osvrnuti na renesansu,

analizirajui skepticizam koji se u tom razdoblju javlja, a koji je zapravo jedan odkljunih izazova za racionalistiku misao. Nau pozornost osobitoe plijeniti otac

moderne filozofije - Descartes. No dakako donijet emo i analize temeljnih

elemenata Pascalove, Spinozine i Leibnizove filozofije. Zatim emo se okrenuti

empirizmu, koji temelj spoznaje vidi u osjetnom iskustvu, koji se kao pravac

javlja u Britaniji (poslije i u Francuskoj) i iji je nain promiljanja prisutan kod

Bacona, Hobbesa, Lockea, Berkeleya i Humea.

Govor o racionalizmu i empirizmu, zapravo je uvertira u govor o

prosvjetiteljstvu, odnosno racionalizam i empirizam predstavljaju pokuaje

prosvjetiteljstva, iji se dometi u konanici kristaliziraju u djelima francuskih i

njemakih autora XVII. i XVIII. stoljea. Meutim, vidjet emo i to da se u

Njemakoj s vremenom razvijaju klasine idealistike ideje koje predstavljaju


5/29

svojevrsnu kritiku sintezu svih nastojanja novog vijeka, a koje su na osobit nain

zastupljene u misli Fichtea, Schellinga, te napose Kanta i Hegela. Dodatno emo

se baviti i starijom hrvatskom filozofskom batinom koja se razvija u periodu

novovjekovlja.

Nakon odsluanih predavanja, diskusija, samostalnog rada te izvrenih obveza,

studenti bi trebali biti u mogunosti:

- opisati i objasniti tijek razvoja filozofskog miljenja od humanizma doHegela, obraenog kroz predavanja, samostalni rad i diskusiju o

filozofskim pravcima, teorijama i znaajnim imenima nosiocima povijesnih

teorija;- izgraditi adekvatne modele miljenja u obujmu prepoznavanja,

poznavanja i elaboracije najosnovnijih podataka, formuliranih kroz

znaenje filozofske terminologije;

- sintetizirati iroke lepeze teorijskih pristupa povijesnom kontekstu razvojafilozofskog miljenja od humanizma do Hegela te s metamorfozom

pojavljivanja razliitih pravaca ustanoviti genezu nastanka, izmeu

ostalog, i aktualnih sloenih problema koji izviru iz intelektualnogkodeksa drutva i konstrukcije drutvenih odnosa;

- raspravljati o standardnim ivotnim pitanjima, ija geneza izvire iz prakseivljenja kroz kritiko promiljanje o razliitim teorijskim pristupima

rjeavanja praktinih problema i donoenja odluka u pogledu izgradnje

progresivne i moralne linosti, imajui na umu ideju ovjeka kao

Bogotraitelja.


6/29

UVOD

Tijekom XIV. stoljea srednjovjekovni nazor o svijetu je poeo malaksati te su

postupno nadolazile neke nove snage, koje su polako ali sigurno kovale novi

svijet. Te su snage omoguile da razdoblje o kojem govorimo obiljee brojni

izumi, otkria, te brojna originalna, antropoloko-kulturna iznaaa i rjeenja.

Tome su bitno doprinijela i etiri velika pokreta koja oznaavaju prijelazno

razdoblje od propadanja srednjeg vijeka do velikog naprednog vala XVII. stoljea,

a to su: talijanska renesansa XV. i XVI. stoljea, humanizam, reformacija, te

oivljavanje empirijskih istraivanja i izvanredni uspjesi znanosti (od najvee je

vanosti svakako Kopernikovo otkrie heliocentrikog sustava, zatim otkrietiskarskog stroja te kompasa). Osim navedenoga, ovo razdoblje prati i rasap

srednjovjekovnih vrednota te uspostavljanje novih svjetovnih vrednota, to je

popraeno gospodarskim, kulturnim, sociolokim, politikim i antropoloko-

teolokim mijenama kaonovim izazovima za filozofsko promiljanje.

Teme

1. Via moderna: rasap srednjovjekovlja i poetak novog doba. Izumi i otkria.Laicizam, subjektivizam i scijentizam kao glavne odrednice moderne

filozofije.

2. Gospodarske, socioloke, politike, kozmoloke i antropoloko-teolokemijene. Zaeci kapitalizma. Mo kao svrha politikog djelovanja. Nastanak

modernih nacionalnih drava. Dosezi izvan oikumene: istraivanje

nepoznatog kozmosa. Ingenium, fortuna, famma i gloria antropoloka

stremljenja. Epistemoloki, metafiziki, etiki i metafilozofski izazovi za

filozofijsko promiljanje.


7/29

Pitanja za diskusiju i promiljanje

- Na koji nain treba odrediti egzistencijalno mjesto ovjeka u turbulencijamanovovjekovlja?

- to je s Bogom i njegovim suverenitetom, ako je doivljaj slobodenovovjekovnog ovjeka ispravan?to je s traenom autonomijom ovjeka ako

je Bog bitno Bog?

- Djeluje li Bog uistinu ako ovjek posjeduje inicijativu i stvaralaku snagu kaoto se to tvrdi kroz novi vijek? Kako uspostaviti ethos moi?

- U kojem je obliku bie uope tu prema modernoj, novovjekovnojkoncepciji?

- Ljudsko gospodarenje prirodom u novom vijeku postaje ljudsko gospodarenjeljudima uz pomo prirode kao instrumenta. Navedite neke primjere koji

potkrjepljuju nau tezu.

- Koje su posljedice iskljuivog gledanja na svijet kao profane zbiljnosti?


8/29

HUMANIZAM I RENESANSA

Humanizam (lat. humanitas = ovjenost, ljudskost) u opem znaenju oznaava

svako miljenje koje vrednuje ovjeka u svim njegovim izvornim odrednicama.

Obiljeava i kulturno razdoblje, osobito u Italiji, kada se kroz oivljavanje antike

kulture revalorizira ljudsku aktivnost i osobnost na svim podrujima ivota. U

irem smislu moe se promatrati kao svako miljenje koje vrednuje ovjeka, ali

humanizmom u uem smislu mogao bi se promatrati i intelektualni pokret u XIV.

i XV. stoljeu to se odnosi prije svega na pokretanje interesa vezanog uz tzv.

studia humanitas tj. discipline trivija i kvadrivija, ime se ostvaruje opseno

duhovno i umjetniko obrazovanje to dolazi do izraaja u uzoru uomo

universale iji je obrazovni stupanj ujedno i mjerilo njegove moralne kvalitete.

To je razdoblje u kojem u prvi plan dospijeva ono promjenjivo, pojedinano,

akcidentalno, kontingentno. Drugim rijeima, ljudsko se miljenje vie ne

primjerava istini bitka, nego je iz sebe konstruira. Kao idealan ovjek tog

razdoblja potencira se onaj koji ima antiku naobrazbu. Preporod antike

evidentan je i u filozofiji renesanse ponajprije kroz rehabilitaciju antikih

filozofskih pravaca, tema i temeljnih aspekata filozofskog promiljanja ali i kroz

generiranje novuma u idejama pojedinih filozofa prirode, politikih filozofa te

kroz rad autora koji se nisu dali uklopiti u odreene sheme i pravce (Nikola

Kuzanski). Spomenuti filozofski novum se velikim dijelom manifestira u

injenici da se nalazimo na pragu novovjekovlja, koje potencira snani

subjektivizam to ovjekovu spoznaju ini apsolutnim polazitem i ishoditem

odluke o zbiljskom, polazei od toga da za ovjeka uope neto jest, moe biti

dano, tek ukoliko je spoznato.

Teme

1. Renesansni humanizam. Istaknute linosti renesansnog humanizma. Poecihumanizma u Italiji: znaaj vjetina ars dictaminis (ili notaria) i ars arengandi.


9/29

Francesco Petrarca, Erazmo Roterdamski, Thomas More, Michel de

Montaigne.

2. Glavne teme i temeljni aspekti filozofskog promiljanja u renesansi (logika i jezik, metafizika i filozofija uma, besmrtnost, slobodna volja, znanost ifilozofija prirode, moralna i politika filozofija, ljudsko bie).

3. Filozofski pravci renesanse: neoplatonizam i oivljavanje Platonove filozofije (Marsilio Ficcino, Giovanni Pico della Mirandola). Aristotelizam (protivnici

aristotelovsko-skolastike filozofije, aristotelizmi, logika i metoda, rasprava o

besmrtnosti, etika i politika filozofija, metafizika). Obnavljanje skolastcizma

(autori dominikanci prije Tridenta, kasniji dominikanski i isusovaki pisci,

Ivan od Sv. Tome, Francisco Suarez). Skepticizam.4. Nikola Kuzanski (coincidentia oppositorum, ueno neznanje, odnos Boga

i svijeta)

5. Filozofija prirode (Giordano Bruno, Theophrastus Bombastus vonHohenheim-Paracelsus, Jakob Bhme) i preporod znanosti (Nikola Kopernik,

Johannes Kepler, Galileo Galilei)

6. Politika filozofija (Niccolo Machiavelli, Jean Bodin, Hugo Grotius)


- Zato se javlja renesansa?- U emu se ponajvie ocrtava duh antike u renesansi kad je u pitanju kultura i

filozofija?

- Koja su bitna obiljeja renesansnog duha?-

Koje se zamke i problemi naziru u koncepciji poimanja prirode kao prarazloga ikonanog cilja? U kakvom su odnosu ovjek i priroda u sklopu renesansne

filozofije prirode?

- to mislite, koji su glavni uzroci pojave renesansnog i openito novovjekovnogstraha kod ovjeka?


10/29

- Ako je svijet ono to renesansna filozofija prirode i znanost dominantno videmoe li Bog biti djelatan u povijesti? Moe li tada biti Njega i Njegove

Providnosti? Moe li stupiti u svijet i postati ovjekom?

-Zato je teko sm jestiti filozofiju Nikole Kuzanskog u neki od dominantnihfilozofskih pravaca renesanse? Koje su, po vaem sudu, tipino platonistike

odrednice njegove filozofije?

- Treba li politiko djelovanje imati normu samo u sebi i u kolikoj je mjeri povaem miljenju makijavelizam obiljeje suvremene politike?

- U kolikoj je mjeri danas prisutno humano ravnovjesje htijenja i moi sneposredno danim te mogunost da se svjesno i prouzrokovano ujedno i proivi?

Zbog ega je ponestalo renesansne budnosti, odgovornosti i ozbiljnosti kad jeodnos prema prirodi u pitanju?


11/29

RACIONALIZAM

U opem smislu racionalizmom nazivamo onaj pravac u teoriji spoznaje koji

smatra da je objektivnu stvarnost mogue spoznati samo miljenjem, tj. da je

spoznaja dana samo naem razumu, umu, intelektu. Taj pravac istie da postojeistine koje su neovisne o iskustvu i osjetilnom opaanju, ne potjeu iz njega, ve

su produkt istog miljenja, pa su prema tome te istine spoznajni i apriorni ili

uroeni oblici uma. Meutim sa stajalita racionalizma ne treba nuno odbacivati

osjetno iskustvo kao jedan od izvora i oblika spoznaje jer se i neki racionalisti

bave eksperimentiranjem (kao empirijskom metodom), cijene empirijsku

spoznaju i esto se pozivaju na iskustvo (Descartes). Izvjesnost, korisnost,

cjelovitost, dokazivost, opa prihvaenost filozofskih istina samo su neke od

krilatica koje dominiraju racionalizmom, tj. imperativi koje pred sebe postavlja taj

pravac u povijesti filozofske misli.

Teme

1. Ren Descartes (1596.-1650.): ivot i djela. Ideja o metodi i vanostmatematike. Metodika sumnja. Cogito, ergo sum. Postojanje Boga.Uroene ideje. Supstancija i osnovni atributi. Postojanje tijela. Odnos duha i

tijela. Osvrt na Descartesovu filozofiju.

2. Blaise Pascal (1623.-1662.): ivot i duh. Obujam i granice geometrijske metode.Dosezi Pascalove metode. ovjekova bijeda i veliina. Pascalova oklada.

Osvrt na Pascalovu filozofsku misao

3. Baruch de Spinoza (1632.-1677.): ivot i djela. Supstancija, atributi i modusi.Determinizam. Stupnjevi spoznaje. Osvrt na Spinozinu filozofsku misao.

4. Gottfried Wilhelm Leibniz (1646.-1716.): ivot i djela. Razumske i injenineistine. Monade i prestabilirana harmonija. Dua i tijelo. Ontoloki dokaz i

problem zla. Osvrt na Leibnizovu filozofiju.


12/29


- Moe li ljudsko bie stei odreeno znanje o svijetu? Ako da, koji su izvori okojima ovisi to znanje? Gdje je vidljiva mo, a gdje nemo razuma?

- U emu su slinosti, a u emu razlike Descarteovog, Spinozinog, Pascalovog iLebnizovog racionalistikog sustava?


13/29

EMPIRIZAM

Empirizam o kojem govorimo naziva se jo i britanski empirizam, s obzirom da

se javlja u Engleskoj od kraja XVI. do sredine XVIII. stoljea. Slabljene feudalizma,

a jaanje graanskog stalea u doba prvobitne akumulacije kapitala u Engleskoj

prati borba za vlast izmeu kralja, graanstva i plemstva. U filozofiji se stoga

javlja problem drave, drutvenog ugovora i suvereniteta. U burnim

revolucionarnim zbivanjima pogubljen je Charles I. (1649.) i time je sruena

apsolutna vlast kralja. Godine 1688. uvenom graanskom revolucijom je

ostvaren kompromis izmeu graanske klase i veleposjednika. Uspostavljen je

drutveni poredak koji je Engleskoj osigurao razvoj proizvodnje i trgovine, a

voenjem uspjenih ratova stvaranje svjetskog kolonijalnog carstva. Sve je to,

neto izravno, a neto neizravno utjecalo i na filozofiju. Predstavnici empirizma

primarno su usmjereni na dva sredinja problema: pitanje metode

prirodoznanstvenog istraivanja i pitanje drave. Ako gledamo ovo prvo, dakle

metodu, onda je ispravna ona koja se zasniva na osjetilima. Drugim rijeima

empirizam temelj spoznaje vidi u osjetilnom iskustvu. to se tie problema

drave, treba rei da se on u filozofijijavlja u kontekstu nastojanja buroazije dase suprostavi feudalnim strujanjima, a ta revolucionarna i antifeudalna borba

potkraj XVI. stoljea nuno je raala revolucionarna, antifeudalna i anticrkvena ,

materijalistika, filozofska uenja. Meutim engleska empiristika filozofija nije

bila samo odraz, pa ni samo aktivni odraz drutveno-politike situacije u

Engleskoj. Ona predstavlja jedan od vanih trenutaka u relativno samostalnom

razvoju svjetske filozofske misli.

Teme

1. Thomas Hobbes(1588.-1679.): Hobbesov nominalizam i filozofska metoda.Uzronost i mehanicizam. Politika teorija.


14/29

2. John Locke (1632.1704.): ivot i djela. Jednostavne i sloene ideje.Lockeovi epistemoloki izvodi. Etika teorija. Politika teorija. Osvrt.

3. George Berkeley (1684.-1753.): ivot i djela. Esse est percipi.4.

David Hume (1711.-1776.): Dojmovi i ideje. Narav vjerovanja. Egzistencija inarav Boja. Skepticizam. Analiza kauzalnosti. Moralne distinkcije i

moralni osjeaj. Pravednost. Ope napomene.


- Jesu li naini egzistiranja koji se odnose samo na empiriju uistinu mogui?- Posjeduje li takav ivot dovoljnu koliinu smisla da bi ostao ivotom

ovjeka? Je li uope u stanju ostvariti svrhe koje trebaju biti ostvarene?- Ne gube li ureenja svoju snagu ako ih se uzima samo u njihovoj

empirijskoj komponenti?


15/29

FILOZOFIJA PROSVJETITELJSTVA

Kao kulturno-povijesno razdobl je prosvjetiteljstvo obuhvaa XVII. i XVIII.

stoljee. Klasinu definiciju tog perioda dao je Kant: Prosvjetiteljstvo je izlaz

ovjeka iz njegove samoiskrivljene nezrelosti. Nezrelost je nemo da se sluimo

svojim razumom bez vodstva nekog drugog. Skepsa prema predaji i

autoritetima, karakteristina za ovo razdoblje dovela je do kritikog stava prema

religiji. Osim toga razumsko ispitivanje pokuava iz nje izrezati praznovjerje te

ga nadomjestiti nekom racionalnijom pobonou. U prosvjetiteljstvu treba

zapaziti toleranciju meu religijskim zajednicama, te deizam koji kae kako je

Bog stvorio svijet, ali vie ne zahvaa u njega. Premda je prosvjetiteljstvo

pomoglo kranskim crkvama da se oslobode vjerskog fanatizma i praznovjerja

ono je zanijekalo nadnaravnost objave. Sve to se nije moglo dokazati razumom

proglaeno je zabludom, praznovjerjem. Francusko prosvjetiteljstvo bilo je

izrazito netolerantno, to je dolo do izraaja u volterovskoj zajedljivosti i

progonima katolikog sveenstva za vrijeme francuske revolucije. S druge strane

matematiko zalaganje i metoda promatranja doveli su do proboja u prirodnoj

znanosti. Najznaajniji primjer za to bio je Newton. U tom razdoblju dogodio se i

velik broj otkria, a napredak u ovladavanju prirodom u prosvjetiteljstvu je

utemeljio djelominu vjeru u napredak. Drutveno gledajui, to je razdoblje

obiljeeno usponom graanstva, to je pospjeeno gospodarskim razvojem, gdje

se paralelno razvija liberalizam kao ekonomska teorija koja zahtijeva slobodni

obrt i trgovinu. Njegovo je naelo Laissez faire, laissez passer(Pustite initi,

pustite ii.) Uz to javlja se filozofsko utemeljenje prava pojedinca prema dravi i

sugraanima. Vani rezultati u filozofiji prava jesu nove formulacije naravnogprava i ljudskih prava. S druge strane zanimljivo je promatrati njemako

prosvjetiteljstvo ija je izraena znaajka umjerenost kao rezultat politike

situacije. Ono nije gotovo uope antikransko, ima snaan akademski peat i

ogranieno je utjecajem pijetizma.


16/29

Teme

1. Francusko prosvjetiteljstvo: Franois Marie Arouet-Voltaire (1694.-1778.).Jean Jacques Rousseau (1712. - 1778.).

2. Njemako prosvjetiteljstvo: Christian Wolff (1679.-1754.). Herman SamuelReimarus (1694.-1768.). Moses Mendelsohn (1729.-1786.). Gotthold

Ephraim Lessing (1729.-1781.)


- Koji argumenti idu u prilog mehanicistikom karakteru prosvjetiteljskogmaterijalizma?

- Na koje se sve naine u filozofiji prosvjetiteljstva produbljujeneprijateljstvo razuma i otajstva?

- Koje pozitivne odrednice prosvjetiteljstva moemo zapaziti?


17/29

KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM

Fluktuacija brojnih duhovnih pokreta na kraju XVIII. i u poetku XIX. stoljea u

Njemakoj je dovela do toliko velikog procvata filozofije koji se moe usporediti s

velikim razvojem filozofije od Sokrata do Aristotela. Taj procvat u filozofiji, ali i

umjetnosti (Lessing, Goethe, Schiller) nije paralelno pratio gospodarski i politiki

procvat, prije svega zbog toga to je neminovna injenica da je Njemaka u to

vrijeme bila drutveno zaostala, rascjepkana, polugraanska te da je bitno zaostajala

za ostalim zemljama zapadne Europe. Meutim u tako intenzivnom i ekstenzivno

monom razvoju, njemaki je duh u kratkom razdoblju od samo etiri desetljea

(1780.-1820.) stvorio obilje kvalitetno izgraenih filozofskih pogleda na svijet, to sevie nigdje ne nalazi zbijeno na tako uskom prostoru. Povijesnu pozadinu

njemakog idealizma ine priprava, tijek i posljedice Francuske revolucije u

najirem smislu, Napoleonova vladavina s koalicijskim ratovima, francuskim

osvajanjem i oslobodilakim ratovima; Beki kongres i njegove posljedice. Ideje

prosvjetiteljstva su u poetku naile na odobravanje velikog broja Nijemaca.

Raspoloenje se uvelike promijenilo kad se revolucija preokrenula u teror. Inae

sam njemaki idealizam se javlja kao reakcija i kritika sinteza cjelokupnogfilozofskog nastojanja novog vijeka.

Teme

1. Immanuel Kant (1724.-1804.): ivot i djela. Kantova kopernikanska revolucija.Struktura prve Kritike. Znaenje prve Kritike u kontekstu opeg problema

Kantove filozofije. Prostor i vrijeme. Kategorije. Sintetiki apriorni sudovi.

Antinomije spekulativne kozmologije. Kategoriki imperativ. Autonomijavolje. Postulati praktinog uma. Nemogunost dokazivanje Boje egzistencije.

Kant o religiji. Estetika i teleologija. Zakljune napomene.

2. Johann Gottlieb Fichte (1762.-1814.): ivot i djela. Potraga za fundamentalnimprincipom filozofije. isti ego i intelektualna intuicija. Fichteova dijalektika
http://hr.wikipedia.org/wiki/1762http://hr.wikipedia.org/wiki/1814http://hr.wikipedia.org/wiki/1814http://hr.wikipedia.org/wiki/1814http://hr.wikipedia.org/wiki/1762


18/29

metoda. Teoretska i praktina dedukcija svijesti. Filozofske aplikacije

formalnog moralnog zakona. Fichte i nacionalizam. Fichteove rane ideje o

religiji. Ateizam i Fichteov odgovor.

3.

Friedrich Wilhelm Joseph von Schelling (1775.-1854.): ivot i djela. Sukcesivnefaze u Schellingovoj misli. Rani spisi i utjecaj Fichtea. Metafiziki temelji

filozofije prirode. Sustav transcendentalnog idealizma. Filozofija umjetnosti.

Apsolut kao identitet. Ideja kozmikog pada. Osobnost i sloboda u ovjeku i

Bogu. Dobro i zlo. Ope napomene o Schellingovoj filozofiji.

4. Georg Wilhelm Friedrich Hegel (1770.-1831.): ivot i djela. Raniji teoloki spisi.Hegelov odnos prema Fichteu i Schellingu. ivot Apsoluta i narav filozofije.

Fenomenologija svijesti. Hegelova logika. Ontoloki status ideje ili Apsoluta usebi i prijelaz k prirodi. Filozofija prirode. Apsolut kao duh. Subjektivni duh.

Koncept prava. Moralnost. Obitelj i civilno drutvo. Hegelova politika

filozofija. Uloga rata. Filozofija povijesti i kritiki osvrt na teze Hegelove

filozofije povijesti. Sfera apsolutnog duha. Filozofija umjetnosti. Filozofija

religije. Odnos religije i filozofije. Hegelova filozofija povijesti filozofije.

Utjecaj Hegelove filozofije.


- Kakav je stav dananjeg ovjeka prema Kantovim postulatima? Mogu li takvistavovi omoguiti potpunu ovjekovu emancipaciju?

- Je li Kant kranski filozof?- Kojim argumentima Kant otklanja Humeov skepticizam?- Kako su Fichte, Hegel i Shelling prevladali Kantov pojam Ding an sich?

Pojasnite vezu Shellingove, Fichteove i Hegelove filozofije.

- U to se pretaekranski horizont boanskoga u Hegelovoj filozofiji?


19/29

DODATAK: STARIJA HRVATSKA FILOZOFIJA

Prikazom povijesti starije hrvatske filozofije obuhvaamo ne samo filozofe koji su

djelovali u Hrvatskoj, nego i filozofe Hrvate koji su djelovali u drugim zemljama.

Tako kratak prikaz uputit e nas tek na neka glavna imena, pravce i djela. Vidjet

emo da se filozofija u Hrvatskoj razvijala slino kao i u drugim europskim

zemljama. Treba rei i to da se hrvatska filozofija poela sustavno istraivati puno

kasnije nego opa povijest filozofije, stoga je za oekivati da e novija istraivanja

samo nadopunjavati dosadanja. Uz to vano je spomenuti da su mnogi rukopisi

jo uvijek neistraeni, a mnogi su i propali u ratovima i stranim okupacijama.

Prouavanje rezultata istraivanja hrvatske filozofske batine ostaje trajnom

zadaom.

Teme

1. Herman Dalmatin (oko 1110.-1154.)2. Hrvatska filozofija od XV. do XVII. stoljea: Juraj Dragii (1450.-1520.). Frane

Petri (1529.-1597.). Nikola Vitov Gueti (1549.- 1610.).3. Hrvatska filozfofija od XVII.-XIX. stoljea: Ruer Bokovi (1711.-1787.).


- Na kojim mjestima u Petrievoj, inae platonistikoj filozofiji, primjeujemoaristotelovske elemente i koji su to?

- Koje su prednosti Bokovieva atomizma prema tradicionalnomkorpuskularnom atomizmu?

- Odredite slinosti i razlike Bokovieva i Leibnizova odreenja atoma.


20/29

MALI FILOZOFIJSKI RJENIK

Afekcija

Podraaj, promjena stanja, sklonost. Kod Spinoze modusi su zapravoafekcije supstancije, a po Descartesu pojam afekcije shvaen je kao osjetnipodraaj stvari na naa osjetila.

Agnosticizam

Filozofsko uenje da je naa spoznaja ograniena, te da nam je pravapriroda bitka nepoznata i da je nikada ne moemo spoznati (gr. = nespoznatljiv).

Antinomija

Proturjenost izmeu dviju suprostavljenih tvrdnja od kojih su objeprividno istinite (gr. = protiv i =zakon).

A posteriori

Ono to potjee iz iskustva, to je na iskustvu zasnovano i to se naiskustvo oslanja. U Kantovoj filozofiji aposteriorna spoznaja ne jaminunost niti je opevaea.

A priori

Neovisnost od svakog osjetilnog iskustva. Logika implikacija je oblikiskazivanja nunosti logikog i matematikog izvoenja. U Kantovojfilozofiji apriorna spoznaja je jedina nuna i opevaea.

Apsolutni duh

Uzviena realnost, Bog, u Hegelovoj filozofiji.

Cogito ergo sum

Kljuno naelo Descartesove filozofske pozicije, kako ga je sam formulirao,i jedan od stavova te sredinjih problema kasnije zapadnoeuropske

filozofije. Ova polazina toka Descartesove filozofije izvire iz tzv.metodike skepse koja je primarno usmjerena prema skolastikimdogmama i nepovredivim istinama (lat. cogito ergo sum = mislim, daklejesam).


21/29

Conditio sine qua non

Uvjet bez kojeg neki dogaaj nikako ne moe nastati, neophodan uvjetneega.

Contradictio in adjecto

Proturjenost koja nastaje kad se imenici pridaje atribut, koji je s njomnespojiv, odnosno kad se pojmu pripisuje oznaka koja mu proturjei (npr.okrugli kvadrat, eljezno drvo).

Dedukcija

Izvoenje po nunosti logikog pravila. Zakljuivanje po nunosti. Korakmatematike deduktivne indukcije omoguuje beskonanost skupovamatematikih apstraktnih odreenja (lat. de-ducere = odvoditi, izvoditi).

Deizam

Uenje po kojem izvan spoznatljiva svijeta postoji Bog koji je stvorio svijetpo svojim zakonima, ali ne sudjeluje u razvoju i povijesti svoga djela (fr.disme; lat. Deus = Bog).

Demonstracija

U irem smislu isto to i dokaz. U uem smislu, kod nekih isto to i dokazili dokaz u smislu silogizma, kod drugih dokaz koji se oslanja na opaanje,zoran dokaz, apodiktiki dokaz ukoliko je intuitivan (lat. demonstratio =pokazivanje, dokaz).

Determinizam

Uenje po kojemu je sve to postoji podvrgnuto zakonu kauzaliteta(uzronosti) pa je onda i ovjekovo djelovanje odreeno vanjskim iunutranjim uzrocima. Determinizam isto tako negira postojanje slobodnevolje (lat. determinare = obvezati, obligirati).

Dijalektika

Doslovno u starogrkom izvorniku oznaava vjetinu raspravljanja. Kroz

povijest filozofije dobiva razliita znaenja: a) metoda osporavanja uzpomo neizravnih dokaza, b) sofistiko argumentiranje, c) apstrakcijomuzdizanje od osjetilne stvarnosti k nadosjetilnim postavkama, d) analitikoodreivanje od neizravne postavke do izravnog odreenja. Kod Platonadijalektika je spoznajno uzdizanje do svijeta ideja, kod Aristotela jeposeban dio logike, kod Kanta umsko upadanje u prividnostproturjenosti preko kojeg treba potvrditi svaku postavku o spoznaji. U


22/29

Hegelovoj filozofiji znanost o zakonima miljenja kao i nain spoznajebitka i smisla povijesti (gr. ).

Empirizam

Jedini izvor spoznaje je unutarnje ili vanjsko iskustvo. Svu spoznajuizvodimo iz iskustvenosti (gr. = iskustvo).

Estetika

Filozofska disciplina koja prouava lijepo i vrijedno u umjetnosti,istraujui kriterije umjetnikog i umjetnosti uope. Pojam je prviupotrijebio A. Baumgarten koji je 1750. objavio djelo Aestetica. Za Kanta,pojam oznaava kritiki studij porijekla spoznaje poevi od osjeta (gr. = utisak, osjeaj)

Fenomen

Pojava, ono to se prikazuje osjetilima. U Kantovoj filozofiji phaenomenapredstavlja injenicu dohvatljivu umom i osjetilima kao sintetiziranuapriornim formama prostora i vremena. U temelju ove spoznatljivosti stojinoumena nespoznatljiva stvar po sebi - Ding an Sich (gr. =pojava)

Heteronomija

Utemeljenje moralnog zakona izvan subjekta, oznauje ovisnost o nekomizvanjskom zakonu, za razliku od autonomije, odnosno sposobnosti

samoodreenja prema vlastitom zakonu (od gr. = razliito i =zakon).

Idealizam

Vieznaan pojam. Oznaava teoretsko-spoznajno stajalite prema kojemnema realnih, o svijesti neovisnih predmeta. Pojam je koristio Leibniz daoznai Platonovu filozofiju ukoliko je utemeljena na tezi da se istinskastvarnost nalazi u idejama. Openito, idealizamznai filozofsko shvaanjeda je prava stvarnost ideja, dok je vanjski svijet samo privid ili odraz tihideja. Subjektivni idealizam ne priznaje zbiljsko postojanje izvanjskog

svijeta, smatra ga tvorevinom svoga duha i sav se nalazi u svijesti subjekta:esse est percipi (Berkeley). Apsolutni idealizam ( Hegel) tumai itav svijetkao razvoj apsolutnog duha na temelju dijalektike.


23/29

Indukcija

Metoda zakljuivanja od posebnogna ope, od pojedinanih injenica nanjihove zakone i od posebnih zakona na openitije (lat. inducere = uvesti,dovesti).

Intuicija

Neposredna spoznaja, neposredno poznavanje sutine stvari bez pomoiracionalnog zakljuivanja (lat. intuitio, intueor = upirati oi u to,promatrati; pronicanje)

Laicizam

Openito znai skup ponaanja uvjerenja i naela kojima se zahtijeva punasamostalnost i samodostatnost ljudskog razuma i djelovanja bez pozivanjana transcendenciju i izvanljudska pravila.

Maksima

Kratka formula koja sintetino izrie neku opu tvrdnju ili naelo kojeuglavnom svi prihvaaju, premda nema neposrednu sigurnost poputaksioma.

Materijalizam

Od XVII. stoljea je skupni pojam za sva filozofska usmjerenja koja utemelju imaju postavku o postojanju samo i iskljuivo samo materijalnihtijela i koja postavljaju tvar kao jedino naelo realnosti.

Metoda

Put, nain prouavanja, promatranja i istraivanja stvarnosti. Dok svakaznanost ima i svoje posebne znanstvene metode, postoji i opa metodakoju ispituje filozofija.

Modus

Stanje, nain postojanja,ograniena pojedinana stvar (kod Spinoze stanjaili ili afekcije supstancije).

Monada

Najmanji i nedjeljivi element stvarnosti. Monade imaju sredinje mjesto uLeibnizovoj filozofiji za koga su one aktivni principi ili supstancije (od gr. =jednoa).


24/29

Monizam

Filozofsko uenje koje za objanjavanje pojava u svijetu polazi od jednogprincipa i nastoji taj princip provesti dosljedno do kraja (gr. =jedini)

Nominalizam

Srednjovjekovno filozofsko usmjerenje po kojemu su rijei nekog jezikasamo imena i puki glas (flatus vocis). Ope ideje nemaju nikakve realnostini u naem duhu, niti objektivno izvan njega.

Panlogizam

Tako je oznaio Hegelovu filozofiju J. E. Erdmann, a potom je taj pojamprimjenjivan na sve nauke koje ele svesti sve (gr. ) na razum (gr.).

Postulat

Zahtjev, sud, koji nuno pretpostavljamo, ane moemo dokazati. On je uskladu s injenicama i ima praktinu vrijednost (lat. postulatum = zahtjev)

Predodba

Prikaz. Objekt spoznajnog djelovanja (lat. re-praesentatio = prikazivanje)

Protenost

Prostornost. Svojstvo tijela u prostoru.

Racionalizam

Openito znai filozofsko usmjerenje po kojemu stvarnou upravljaineligibilno naelo. U spoznajnom smislu tvrdnja o ljudskom razumu kaoizvoru spoznaje (lat. ratio = razum).

Senzualizam

Spoznajno - teorijski smjer koji smatra da je osjetilno iskustvo (osjetilnoopaanje, odnosno osjeti) jedini izvor spoznaje. Prema tome, da li u

osjetima vidi subjektivni odraz materijalne stvarnosti ili isto subjektivnedoivljaje, senzualizam moe biti materijalistiki ili subjektivno-idealistiki(lat. sensus = osjet)

Solipsizam

Filozofsko uenje, prema kojemu realno postoji samo ja (svjesni pojedinac),a sve ostalo postoji samo u mojoj svijesti (lat. solus ipse = ja sam)


25/29

Teizam

Svaki nauk koji prihvaa postojanje Boga.

Um

Mo neposrednog uvianja. Sposobnost duhovnog dohvaanja (lat.intellectus)

Utopija

Pojam kojim se najee oznaava idealna slika savrenog drutvenog idravnog ureenja. Taj je pojam svugdje produkt ljudske fantazije. (gr. = nei= mjesto)


26/29

KRONOLOGIJA

Filozofija Religija i politika

1413. Jan Hus - De Ecclesia.

Predlae crkvenu reformu.1434. Cosimo de Medicina vlasti u Firenci

1438.45. Firentinski koncil

1440. Nikola KuzanskiDe Docta Ignorantia

1453.5. Guthenbergova Biblijatiskana uMainzu

1479. panjolska inkvizicija

1482. Savonarola, propovjednik i reformatordjeluje u Firenci

1511. Erazmo R. Pohvala ludosti

1513. Machiavelli - Vladar

1516. More - Utopija

1517. Lutherovih 95 teza u Wittenbergu

1520. Papinska osuda Luthera

1540. Utemeljenje Drube Isusove

1543. Kopernik objavljuje teorijuheliocentrizma

1545.63. Tridentski koncil

1555. Augsburki mir

1569. Montaigne - Esej

1598. Nantski edikt

1618. Tridesetogodinji rat

1638. Galileo - Dvije nove znanosti

1641. Descartes -Meditacije

1648. Westfalski mir

1650. Descartes umire

1651. Hobbes - Levijatan

1662. Pascal umire


27/29

1677. Spinoza - Etika

1686. Leibniz - Rasprava o metafizici

1687. Newton - Principia Mathematica

1690. Locke - Esej o ljudskom razumu i

Dvije rasprave o vladi1714. Leibniz -Monadologija

1739. Hume - Rasprava o ljudskoj prirodi

1764. Rousseau - Drutveni ugovor

1781. Kant - Kritika istoga uma

1785. Kant - Utemeljenje metafizikeudorea

1788. Kant Kritika praktinog uma

1789.-95(9). Francuska revolucija

1804. Fichte Osnova cjelokupne nauke oznanosti

Napoleon proglaen carem

1807. Hegel - Fenomenologija duha

1814. Napoleon abdicirao

1831. Hegelova smrt


28/29

BIBLIOGRAFIJA

AUDI, R., Cambridge Dictionary of Philosophy, Cambridge UP, 1995.

BORCHERT, D. M., Encyclopedia of Philosophy,Thomson Gale, London, 2006.

BONJAK, B., Povijest filozofije, II. knj., Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb,1993.

BROWN, S. (ur.), A Routledge History of Philosophy: British Philosophy and theAge of Enlightenment, sv. V., Routledge, London, 1996.

COPENHAVER, B. P., SCHMITT, C. B., Renaissance Philosophy, Oxford UniversityPress, 1992.

COPLESTON, F., A History of Philosophy: Late Medieval and RennaissancePhilosophy, sv. III., Doubleday, New York, 1993.

COPLESTON, F., A History of Philosophy: Modern Philosophy from Descartes toLeibniz, sv. IV., Doubleday, New York, 1994.

COPLESTON, F., A History of Philosophy: Modern Philosophy from the FrenchEnlightenment to Kant, sv. VI., Doubleday, New York, 1994.

COPLESTON, F., A History of Philosophy: Modern Philosophy: The British

Philosophers from Hobbes to Hume, sv. V., Doubleday, New York, 1994.

COTTTINGHAM, J., The Cambridge Companion to Descartes, Cambridge UniversityPress, 1992.

CRAIG, E., The Shorter Routledge Encyclopedia of Philosophy, Routledge, London,2005.

FILIPOVI, V., Filozofijski rjenik, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 1989.

FRANI, F., Povijest filozofije, Crkva u svijetu, Split, 2001.

HIRSCHBERGER, J., Geschichte der Philosophie, sv. II., Freiburg, 1979.

KAUFMAN, W., FORREST E. B., From Plato to Nietzsche, Prentice Hall, NewJersey, 1994.

KENNY, A., The Rise of Modern Philosophy, Clarendon Press, Oxford, 2006.


29/29

LACEY, A. R.,A Dictionary of Philosophy, Routledge, London, 1986.

MATSON, W. I., A New History of Philosophy, sv. I., Harcourt Brace JovanovichSan Diego, 1987.

MESNARD, J., Pascal, His Life and Works, Collins, London, 1952.

PARKINSON, G. H. R. (ur.), A Routledge History of Philosophy: Renaissance andSeventeenth Century Rationalism, sv. IV., Routledge, London, 1993.

POPKIN, R. H.(ur.), The Columbia History of Philosophy, Columbia UP, 1999.

RUSSEL, B.,Mudrost zapada, Marijan tisak, Split, 2005.

SOLOMON, R. C., HIGGINS, K. M., A Routledge History of Philosophy: The Age ofGerman Idealism, sv. VI., Routledge, London, 1993.

TAYLOR, C., Hegel, Cambridge University Press, 1975.

VORLNDER, K., Geschichte der Philosophie, sv. I-III, Leipzig, 1927.

WINDELBAND, W., Povijest filozofije I., Naprijed, Zagreb, 1978.

ZELI, I., Vodi kroz filozofiju, Verbum, Split, 2006.

ZENKO, F., Starija hrvatska filozofija, Hrestomatija filozofije, sv. IX, kolska knjiga,Zagreb, 1997.

Documents

Od Humanizma Do Hegela