Zajedniţko izdanje Savaria University Pressa

i Instituta za jezik Glotta

Od geografske lingvistike do geografske onomastike IX.

Ime i društvo na periferiji mađarskog poduĉja

Izlaganja Geografskog društva 24. do 25. svibnja 2018. godine u Osijeku

Urednici:

VÖRÖS, FERENC LEHOCKI-SAMARDŢIŠ, ANA

Savaria University Press–Institut za jezik Glotta Sombatel–Osijek, 2018.

Zajedniţko izdanje Savaria University Pressa i Instituta za jezik Glotta

Recenzenti

KOROMPAY, KLÁRA

RAJSLI, ILONA

VÖRÖS, FERENC

VÖRÖS, OTTÓ

Tekstove na hrvatskom jeziku lektorirala:

ANA MIKIŠ ŢOLIŠ

Tekstove na hrvatski jezik preveli:

KATARINA DERIŠ

MARKO KOLIŠ

ANA LEHOCKI-SAMARDŢIŠ

Dizajn naslovnice

VITÁRIS, JÓZSEF

© VÖRÖS, FERENC © LEHOCKI- SAMARDŢIŠ, ANA

© Autori zbornika

ISBN 978-615-5753-26-8

MAJA GLUŠAC–BERNARDICA DOMORAD–BETINA

DOMAZET

MAĐARSKI ONIMI U HRVATSKIM RJEĈNICIMA

1. Uvod

Pojam onim u sustavu onomastiţkoga nazivlja oznaţuje ,,rijeţ ili skup rijeţi kojom/kojima se imenovani objekt izdvaja iz skupine istovrsnih objekata radi individualizacije i toţne identifikacije“ (FRANŢIŠ–PETROVIŠ

2010: 532). Sintagmom mađarski onimi u ovome se radu obuhvašaju svi onimi koji se odnose na Mađarsku i Mađare te pridonose opisu mađarskog nacionalnog identiteta – od povijesnih razdoblja do suvremenosti. Mađarski se onimi promatraju u odnosu na dvije postavke: prvo, opšenito u odnosu na status onima u jednojeziţnim rjeţnicima hrvatskoga jezika (promatra se zastupljenost onima, kriteriji i naţela njihova opisa) i drugo, u odnosu na teorijske postavke o pitanju nacionalnog identiteta. Na temeljima tih dviju polaznih postavki u radu se pokušava odgovoriti na pitanje koliko zastupljenost mađarskih onima u rjeţnicima hrvatskoga jezika pridonosi određenju mađarskoga nacionalnog identiteta.

Pojam se nacionalnog identiteta određuje kao ,,izvor smisla i iskustva naroda“ (CASTELLS 2002: 16, navedeno prema SKOKO 2009: 18), a najbolje se ,,moţe protumaţiti kao relacijska vrijednost, koja proizlazi iz odnosa nosilaca nekog identiteta i drugih ţiji su istovrsni identiteti drugaţiji“ (ŠKILJAN 2000: 204), odnosno ,,skup znaţajki koje određuju posebnost pojedinca ili skupine u smislu razliţitosti ili pripadnosti u odnosu na druge pojedince ili skupine.“ (CRLJENKO 2008: 67) Pri određenju se pojma nacionalnog identiteta vrlo ţesto ukazuje na njegovu sloţenost:1 ,,Nacionalni identitet obiţno, ali ne uvijek, ukljuţuje teritorijalni element i moţe također ukljuţiti jedan ili više pripisanih (rasa, etnicitet), kulturnih (religija, jezik) i politiţkih (drţava, ideologija) elemenata, kao što ponekad moţe ukljuţiti i gospodarske (poljodjelstvo) ili društvene (socijalna povezanost, mreţa) elemente.“ (HUNTINGTON 2004: 30). Određujuši nacionalni identitet kao ,,apstraktan i višedimenzionalan konstrukt koji

dodiruje širok raspon ţivotnih podruţja“, Smith (1991: 143‒144 navedeno prema KUNA 2015: 21) objašnjava da se u kulturi nacionalni identitet odraţava u mitovima, sješanjima i nacionalnim praznicima, u sustavu

1 Nacionalni se identitet smatra i temeljem imidţa i brendiranja drţave (usp. SKOKO 2009).

100

vrijednosti, jeziku, institucijama i brojnim drugim podruţjima; u društvenom smislu nacionalni se identitet odnosi na zajednicu s opšenito prihvašenim granicama za društvenu interakciju, ali i za razlikovanje onih koji toj zajednici ne pripadaju; politiţki, nacionalni identitet određuje sastav drţavnoga aparata što izravno utjeţe na ostvarivanje politiţkih ciljeva, ali i na reguliranje svakodnevnih administrativnih obveza građana. Nadalje, neki autori ,,smatraju kako se identitet neke zemlje »događa« između njezine povijesti i njezinih zemljopisnih znaţajki, a neki, pak, jezik oznaţavaju presudnim u stvaranju i oţuvanju nacionalnog pa ţak i građanskog identiteta. Josip Bratuliš kao temelje identiteta navodi: jezik, lokaciju, povijest, religiju i pismo.“ (SKOKO 2009: 20). Tako shvašen nacionalni je identitet jezgra nacionalne zajednice unutar koje postoje i drugi oblici identiteta (etniţki, politiţki, vjerski, regionalni, lokalni itd.) među kojima je jedan od najvaţnijih jeziţni identitet. Jezik okuplja sve pripadnike zajednice, tvoreši tako jeziţni identitet kojim se uspostavlja razliţitost u odnosu na druge jeziţne, a samim time i nacionalne zajednice (ŠKILJAN 2000: 106).

Saţimajuši navedeno, tri su osnovna elementa koja oblikuju nacionalni identitet: to su svijest o zajedniţkom prostoru, svijest o zajedniţkoj povijesti i svijest o zajedniţkoj kulturi. Uz sve navedeno u obzir se mora uzeti i ţinjenica da je nacionalni identitet utemeljen na individualnom identitetu njegovih nositelja (ŠKILJAN 2000: 198), ţime se ujedno postavljaju i temelji ovoga rada: analizom se zastupljenosti mađarskih onima (shvašenih u smislu individualnih identiteta koji su nositelji mađarskoga nacionalnog identiteta) u rjeţnicima hrvatskoga jezika istraţuje u kojoj mjeri onomastiţka građa pridonosi opisu mađarskoga nacionalnog identiteta u okvirima hrvatske leksikografije.

2. Status onima u rjeĉnicima hrvatskoga jezika O pitanju (ne)uvrštavanja onima u rjeţnike najbolje svjedoţi sljedeši

navod: ,,Problem uvrštavanja ili izostavljanja onima u rjeţnike star je koliko i leksikografija sama.“ (BROZOVIŠ RONŢEVIŠ 2001: 95) Time se ukazuje na postojanje problema, kao i na njegovu dugovjeţnost. Jezikoslovci se pri tome slaţu u jednome, a to je ţinjenica da onimi zahtijevaju ,,zaseban tretman“ pri leksikografskoj obradi. Međutim, to ne bi trebao biti razlog zbog kojeg bi se onime sasvim izostavilo iz opših leksikografskih priruţnika, veš bi to trebao biti samo signal da bi njihova obrada u leksikografiji trebala biti drugaţija od uobiţajene obrade apelativa. Osim toga, razlika postoji i u ulogama onomastiţkih natuknica u dvojeziţnim i jednojeziţnim rjeţnicima. U dvojeziţnim bi rjeţnicima pri obradi onomastiţke građe trebalo voditi raţuna o tome da je prvotna svrha takvih rjeţnika olakšati korisnicima snalaţenje u jeziku koji njima nije materinski te bi stoga odabir i obrada onomastiţkih natuknica trebali biti s obzirom na taj drugi jezik, jezik B, te korisnicima olakšati ,,prepoznavanje i orijentaciju kad je rijeţ o osobnim i zemljopisnim onomastiţkim sadrţajima.“ (BROZOVIŠ

101

RONŢEVIŠ 2001: 96). O vaţnosti onima u dvojeziţnim rjeţnicima2 D. BROZOVIŠ RONŢEVIŠ zakljuţuje: ,,Dvojeziţni rjeţnici po svojoj naravi upravo sluţe međukulturnomu povezivanju i boljemu razumijevanju te u tom kontekstu onimi neprijeporno olakšavaju premoššivanje kulturnih barijera, jer akumuliraju kudikamo bogatiji sadrţaj od ostalih klasa leksika.“ (BROZOVIŠ RONŢEVIŠ 2001: 97). Status onima ni u jednojeziţnim rjeţnicima nije sasvim razjašnjen pa unutar samih rjeţnika nailazimo na mnoge neujednaţenosti. Primjerice u Rjeĉniku hrvatskoga jezika urednika Jure Šonje u uvodnome poglavlju rjeţnika naslovljenom Osnovne upute za ĉitanje Rjeĉnika navodi se sljedeše: ,,Rjeţnik ne donosi osobna imena, a od zemljopisnih uvrštavaju se imena drţava i njihovih glavnih gradova, neka poznatija imena stranih zemalja, imena opšina u Hrvatskoj, naseljenih otoka, veših rijeka, planina, polja, zatim hrvatskih opšina u BIH, Vojvodini, Gradiššu, Mađarskoj i neka imena u prekomorskim drţavama u kojima postoji veša hrvatska naseobina, te ona imena koja su bliska hrvatskoj kulturi.“ Međutim, u rjeţniţkome dijelu zastupljene su brojne natuknice koje su osobna imena (npr. Ahil, Baraba, Cezar, Damoklo, Edip, Faun, Gordije, Hamlet, Isus, Jupiter, Ksantipa, Merkur, Neptun, Pan, Uran, Vesna, Saturn, Tantal...). Imena se glavnih gradova javljaju kao rjeţniţke natuknice, uz koju stoji i ime stanovnika toga grada, a ţenski je mocijski parnjak u zagradi (npr. Poţega, Poţeţanin (Poţeţanka), Rim, Rimljanin (Rimljanka)). Međutim, navođenje nije dosljedno pa se pojedini toponimi javljaju bez etnonimske sastavnice (npr. Rovinj, Supetar, Popovaĉa, Primošten, Punat, Vodice, Vodnjan, Sofija, Seul, Singapur, Santiago, Teheran, Rangoon, Riyadh, San Jose, Port Louis, Saint George's). Dakle, i jednojeziţni bi rjeţnici trebali sadrţavati onomastiţke jedinice pri ţijem bi odabiru također trebalo utvrditi jasne kriterije (usp. MEŠTROVIŠ 1994; BJELANOVIŠ 1994). Primjer jednojeziţnog rjeţnika koji prednjaţi u broju zastupljenih onima zasigurno je Hrvatski enciklopedijski

rjeĉnik koji se ,,koncepcijski se razlikuje od svih dosadašnjih hrvatskih jednojeziţnih rjeţnika. On među rijeţi hrvatskoga jezika ukljuţuje i imena, rijeţi koje obiţno zanemarujemo, odnosno ne obiţavamo o njima govoriti.“

(HER, I: IX‒X) Dakle, neospornom smatramo ţinjenicu da onimi trebaju biti obrađeni unutar rjeţnika jer kao korpusi imena nekog jezika ujedno predstavljaju jednu sastavnicu cjelokupnog leksiţkog fonda tog jezika. Problem pak nastaje pri ţinjenici da je kriterij3 odabira onima koji še se ukljuţiti u pojedini rjeţnik najţešše ostavljen slobodnoj procjeni

2 Naţela obrade onima u dvojeziţnim rjeţnicima vidi u BROZOVIŠ RONŢEVIŠ (2001). 3 Primjerice, govoreši o kriterijima izbora antroponomastiţke građe u manjim opšim rjeţnicima,

Bjelanoviš zakljuţuje: ,,prvo, u njima bi se od svih antroponima mogla naši samo osobna imena, i drugo, od osobnih imena samo ona koja u formi fonološke, morfološke ili tvorbene prirode imaju elemente kakve ne nalazimo u opšeg leksika, a znaţajni su za razumijevanje jeziţne strukture uopše.“ (BJELANOVIŠ 1994: 120)

102

leksikografa te se kao posljedica toga javljaju nesustavnost i nedosljednost pri obradi onomastiţke građe.

3. Mađarski onimi u hrvatskim jednojeziĉnicima u kontekstu nacionalnog identiteta

Zastupljenost mađarskih onima istraţila se u ţetirima rjeţnicima hrvatskoga jezika:4 Rjeĉniku hrvatskoga jezika (2000.; dalje RHJ), Velikom rjeĉniku hrvatskoga jezika Vladimira Aniša (2004.; dalje Anišev rjeţnik), Velikom rjeĉniku hrvatskoga standardnog jezika (2015.; dalje VRH) i Hrvatskom enciklopedijskom rjeĉniku (2002.; dalje HER5).

Najmanji je broj mađarskih onima u VRH-u, a kao natuknice javljaju se pridjevi izvedeni od mađarskih onima, primjerice:6

budimpeštanski prid bùdimpeštānskī, bùdimpeštānskā,

bùdimpeštānskō; G -ō(a) koji se odnosi na Budimpeštu, glavni

grad Mađarske i njegove stanovnike budimpeški etnik: Budimpeštánac; Budimpeštánka // Budimpèštānka (VRH,

str. 117) S obzirom na vrstu i namjenu rjeţnika najveši je broj onima u HER-u

koji je svojevrstan spoj jednojeziţnog rjeţnika i opšeleksikografskog priruţnika. Zastupljeni mađarski onimi predstavljaju najbitnije sastavnice mađarskoga nacionalnog identiteta: njima se oslikava nacionalni prostor, nacionalna povijest i kultura. U predgovoru se navodi da je u rjeţniku zastupljeno oko 47 000 vlastitih hrvatskih imena, prezimena i toponima te pribliţno 18 000 objašnjenih imena iz mitologije, povijesti, opše kulture i zemljopisa – od toga je sedamdesetak mađarskih onima. U HER su uvrštena dva tipa imena: ,,1. osobna imena ljudi i zemljopisna imena (antroponimi i toponimi) koji se izvode iz ostalih rijeţi hrvatskoga jezika ili su rasprostranjeni u Hrvatskoj; toj skupini imena posvešena je onomastiţka zona Rjeĉnika, od ostatka rjeţniţkog teksta odvojena crnim kvadratišem

()“ (HER I: X). Međutim, pojedini se toponimi javljaju i kao rjeţniţke natuknice; u onomastiţkoj su zoni najzastupljenija prezimena koja podrijetlo imaju u mađarskom jeziku, no neka osobna imena nalazimo i kao rjeţniţke natuknice – npr. Laslo, Janoš; i ,,2. imena poznatih osoba, vešinom

4 O mađarskim onimima u starim hrvatskim rjeţnicima iz 17. i 18. stolješa vidi u KOLENIŠ (2006:

76‒83). O osobnim imenima u Velikome rjeĉniku stranih rijeĉi, izraza i kratica (41966.) Bratoljuba Klaiša vidi u

FRANŢIŠ (2014.) 5 Za potrebe ovoga rada pregledan je HER u izdanju Novog Libera i Jutarnjega lista koji je 2004.

godine otiskan u dvanaest svezaka. U uvodnim napomenama toga izdanja izdavaţ (Novi Liber) navodi: ,,Za ovo izdanje izvršili smo brojne dopune, aţuriranje podataka i neke ispravke.“ (HER, XII: VII) Autoricama ovoga rada cilj nije bio usporediti ta dva izdanja HER-a i promjene koje izdavaţ navodi u napomenama.

6 Zapisi rjeţniţkih natuknica donose se u onome obliku u kojemu su zabiljeţeni u pojedinom rjeţniku.

103

povijesnih liţnosti; imena povijesnih liţnosti tretiraju se u Hrvatskom enciklopedijskom rjeĉniku ravnopravno drugim rijeţima, pri ţemu rjeţniţka natuknica navodi osnovne podatke o nositelju pojedinih imena.“ (HER I: X) Nadalje, u nastavku se objašnjava da je kriterij odabira poznatih osoba bila istaknutost u raznim podruţjima povijesti, kulture, umjetnosti i znanosti. U obradi natuknica o povijesnim liţnostima primijenjeno je naţelo ,,da se o njima izriţu samo bitne ţinjenice, poput godina rođenja i smrti i najvaţnijih djela i njihovih najbitnijih osobina, a da se izbjegavaju vrijednosni sudovi i kvalifikacije.“ (HER, I: X) Najveši je broj mađarskih liţnosti iz druge polovice 19. i prve polovice 20. stolješa. U HER-u su ukupno 42 natuknice koje oznaţuju imena poznatih mađarskih liţnosti: to su velikaške obitelji (Batthyany, Erdödy, Esterházy, Ràtkaj (Rattkay)), politiţari (Gyula Andrássy, Ferenc Deák, Janos Kadar, povjesniţar Benjámin Kállay, grof Mihály Károlyi, grof Karlo Khuen-Héderváry, Lajos Kossuth, Imre Nagy, László Rajk, Mátyás Rákosi), drţavnici (Lájos Batthyany, povjesniţar Miklós Istvánffy), vladari (Àrpad, Koloman, Ladislav, Matijaš Korvin, Stjepan, Ivan Zapolja), feudalci (István Verböczy, Fernec Wesselényi), knjiţevnici (Endre Ady, Ferenc Molnár, Lász-ló Németh, Šandor Petöfi, Ervin Šinko, Mihaly Vörösmarthy), skladatelji (Imre Kálmán, Franz Lehar, pijanist i etnomuzikolog Bela Bartók), umjetnici (slikar i kipar Laszlo Moholy-Nagy, slikar Victor Vasarély), filolog i povjesniţar knjiţevnosti István Hegedüs, arhitekt i dizajner Marcel Breuer, botaniţar Arpad Degen, fiziţar Dennis Gabor, filozof György Lukacs, ginekolog Ignaz Philipp Semmelweiss, nadbiskup Ivan Vitez od Sredne. Unutar tih natuknica nalaze se i drugi mađarski onimi, primjerice kod natuknice Batthyany nalazimo i mađarsku feudalnu obitelj, ali i mađarskog drţavnika Lájosa Batthyanyja; pod natuknicom Àrpad nalazi se i ime ugarske dinastije Arpadovići.

Od osobnih imena zastupljena su muška osobna imena uţestalija u Hrvatskoj: kod pojedinih se izrijekom navodi da je rijeţ o mađarskom imenu ili imenu mađarskog podrijetla (npr. Ištvan, Janoš, Laslo), a kod pojedinih se ukazuje na podrijetlo od mađarske rijeţi (npr. mađ. farkas = vuk; Uroš od ur = gospodar, gospodin). Imena i nadimci nastali pod mađarskim utjecajem mogu se naši i u grozdovima koji opisuju natuknicu koja je domaše ime: npr. Ferenc (Ferencz) pod natuknicom Franjo; Laslo, Laci od Ladislav, Ištvan, Pišta od Stjepan. Znaţajan broj prezimena nalazimo u zasebnom dijelu rjeţniţkog ţlanka uz natuknice koje mogu biti i druga imena, kao i apelativi, uglavnom hungarizmi; prezimena se navode uz podatak o podrijetlu, okvirnom broju nositelja i opšini ili predjelu na kojem se to prezime najţešše javlja (podatci su navedeni prema popisu stanovništva iz 1991. godine): npr. uz natuknicu Stjepan pod kojom se navodi ţak 12 razliţitih osoba, osim spomenutog mađarskog utjecanja na to

osobno ime, nalazimo i mađarski utjecaj u prezimenima Ȉštvan, Ȉštvanek,

Ȉštvanfi, Ìštvanić, Ištvánović; uz natuknicu Balaton nalaze se prezimena Balatínac,

Balatínec, Bȁlatōn, Balatúnović; prezimena nastaju i od hungarizama

104

(apelativa), npr. pod natuknicom alas (koja znaţi ribiţa, ribara na rijeci) navode se prezimena nastala prema tom zanimanju: Àlasić, Alásović, Àlaš, Àlaša, Hàlas, Halász, Hàlaš, Hàlaši.7

Kriterij odabira toponima8 u promatranim rjeţnicima prije svega je nacionalna vaţnost, dakle zastupljena su ona najbitnija koja oblikuju mađarski nacionalni identitet u odnosu na prostornu sastavnicu. Ime drţave u promatranim se rjeţnicima zapisuje uglavnom u inaţici Mađarska, u Aniša je u zagradi navedena i inaţica Madţarska, dok se u HER-u nalazi i natuknica Madţarska, ali s uputnicom na natuknicu Mađarska. U svima se kao natuknice navode i povijesna politiţka uređenja drţave: Ugarska i

Austro-Ugarska. Zastupljena su i zemljopisna ‒ Baĉka i Banat ‒ podruţja koja obuhvašaju i mađarski nacionalni prostor: Baĉka ('ravnica između Tise i Dunava u Vojvodini, dio u Mađarskoj') i Banat ('podruţje u jugoistoţnoj Europi, u Rumunjskoj, Vojvodini i Mađarskoj') te Baranja ('1. pov. ţupanija u juţnoj Ugarskoj, 2. pokrajina u SI Hrvatskoj, između Drave, Dunava i Mađarske, koja obuhvaša dio povijesne ţupanije'). Osim glavnoga grada Budimpešte (koji se u HER-u nalazi i kao natuknica Budapest s uputnicom na Budimpeštu), u rjeţnicima se nalaze još i Budim, Pešta, Baja (navodi se u HER-u s objašnjenjem da je naseljen bunjevaţkim Hrvatima), Mohaĉ, Peĉuh i Segedin:

Budapest v. Budimpešta (HER, II, 110) Bùdimpešta ţ glavni grad Mađarske na Dunavu, 2.018.000 stan.,

stvoren 1872; Budapest, usp. Budim // Budimpeštánac (Budimpèštanka) stanovnik Budimpešte; bùdimpeštānski koji se odnosi na Budimpeštu i Budimpeštance (HER, II, 111)

Bȁja m grad u J Mađarskoj, naseljen bunjevaţkim Hrvatima pr. (etnici): Bájac (220, Pokuplje, Slavonija), Bajài (Slavonija), Bàjaj (Slavonija), Bàjak (Osijek), Bàjakiš (Osijek, Slavonija) (HER, I, 222)

7 O hrvatsko-mađarskim dodirima u hrvatskim prezimenima A. Franţiš (2015: 236) zakljuţuje:

,,Brojni su hungarizmi i danas sastavnicom hrvatskoga nestandardnojeziţnoga, mahom dijalektnoga, leksika, a dio njih ugrađen je u hrvatski prezimenski mozaik. Petrificirani u prezimenskim strukturama – nepromjenjivim, nasljednim i zakonom propisanim identifikacijskim oznakama – potonji su hungarizmi dijelom specifiţnoga (imenskoga) standardnojeziţnog leksika. Tako je npr. hungarizam halas („ribar‟) dijalektizam te u mnogim organskim idiomima zastarjelica, a njegov homofonijski „prezimenski parnjak“ Halas, sveden na znaţenje „prezime‟, sastavnicom je standardnojeziţne komunikacije.“

Više o motivacijsko-semantiţkoj podjeli hrvatskih prezimena i hrvatsko–mađarskim dodirima u hrvatskim prezimenima vidi u FRANŢIŠ (2015).

8 O zastupljenosti i obradi toponima u HER-u i RHJ-u vidi u CRLJENKO (2013: 65‒68).

105

Sȅgedin (Sèged) m Hrvatsko ime za mađarski grad Szeged pr.

Sȅgedi (110, I Slavonija, Baranja), Segètlija (I Slavonija, Samobor) (HER, IX: 295)

Kriterijem zastupljenosti toponima Budim i Pešta moţe se smatrati njihova povijesna vaţnost i za Mađarsku i za Hrvatsku: toponim Budim obiljeţen je odrednicom pov., dok kod toponima Pešta takvoga određenja nema, ali se donosi i pomak u znaţenju:

Budim m pov. grad na desnoj obali Dunava, 1872. upravo se s Peštom (grad na lijevoj obali Dunava) spaja u jedan grad, Budimpeštu, v. // Budimac m (Budimka ţ) stanovnik Budima;

budimski prid. koji se odnosi na Budim i Budimce pr. Bùdim (130, Slavonija; ili od hip. Bude/o), Budímac (Osijek, Split, Zagreb), Bùdimţiš (130, Slavonija), Bùdīmliš (220, Imotski, Poţega), Budìmlija (100, Lika), Budìmskī (Osijek, Slavonijam Kutina), Budìnskī (240, Novi Marof, Prigorje, Turoplje) (HER, II, 111)

Pȅšta dio Budimpešte na lijevoj obali Dunava (do 1873.) samostalna jurisdikcija 2. meton. pov. sinonim za ugarsku vlast u Hrvatskoj

pr. (etnici) Peštaj ( mađ) (HER, VIII: 6) Od hidronima vezanih iskljuţivo za mađarski nacionalni prostor jedino

u HER-u nalazimo natuknicu Balaton (Blatno jezero):

Bȁlaton (Blàtno jèzero) m georg. najveše jezero u Mađarskoj i središnjoj Europi, 596 km2, najveša dubina 10,8 m //

bàlatonskī prid. koji se odnosi na Balaton pr. (etnik): Balatínac (290, Baranja), Balatínec (Đurđevac, Bjelovar, Podravina),

Bȁlatōn (I Slavonija), Balatúnoviš (Vukovar, Glina) (HER, I, 229)

Od etnonima se u rjeţnicima nalaze Mađar (Madţar) (Mađarica), Ugar (Ugrin), Ugrofin (Ugrofinka). U HER-u nalazimo i natuknicu Pišta koja se opisuje kao sinonim za Mađara, ali sa stilistiţkom odrednicom pripadnoššu razgovornom jeziku:

Pȉšta m hip. razg. sinonim za Mađara m. os. ime, hip. od Ištvan (što je mađ. lik za Stjepan) (HER VIII, 35)

Zanimljivo je napomenuti da se u pojedinim rjeţnicima mogu naši još neki podatci koji pridonose cjelovitosti opisa mađarske nacionalne sastavnice. Tako primjerice u HER-u uz natuknicu Mohaĉ objašnjava se i povijesni pojam Mohaĉko polje (na kojem su Osmanlije 1526. porazili hrvatsko-ugarsku vojsku); uz natuknicu Austro-Ugarska navodi se i povijesni pojam Austro-ugarska nagodba (drţavnopravni akt kojim su 1867. uređeni odnosi među zemljama pod vlaššu Habsburgovaca); a pod natuknicom Baja navodi se zemljopisni pojam Bajski trokut (dio Baranje koji je poslije 1918. pripao Mađarskoj). U RHJ-u se uz natuknicu bitka navode pojmovi Bitka kod Sigeta (u kojoj je u jurišu na Turke poginuo hrvatski ban Nikola Šubiš

106

Zrinski) i bitka na Mohaĉkom polju (gdje su Osmanlije porazile hrvatsko-ugarskoga kralja Ludovika II.). Iako je tim natuknicama primarno određenje prinos hrvatskoj nacionalnoj povijesti, one isto tako pridonose i mađarskoj nacionalnoj sastavnici. Nadalje, kao dio mađarske kulturne sastavnice u VRH-u pod natuknicom mađarski nalazimo šahovski pojam mađarska obrana, zatim mađarske karte, kinološke pojmove mađarski ovĉar, mađarski pastirski pas, mađarski ptiĉar. Zanimljiva je i natuknica debrecinka kojom se u VRH-u opisuje vrsta tanke kobasice koja je ime dobila prema mađarskom gradu Debrecinu.

3.1. Elementi opisa onima u HER-u 3.1.1. Fonetska odrednica

Mađarski se antroponimi kao natuknice koje oznaţuju poznate liţnosti donose u izvornom obliku, poštujuši naţela mađarskoga slovopisa.9 Fonetska se odrednica (izg.) redovito donosi u obloj zagradi neposredno iza prezimena (rjeţniţke natuknice), a njome se upušuje na naţin izgovora/ţitanja mađarskoga prezimena: npr. Andrássy (izg. Ándraši), Erdödy

(izg. Èrdedi), Istvánffy (izg. Ȉštvanfi), Vörösmarthy (izg. Vèrešmarti). Ponuđena su rješenja u velikoj mjeri prilagođena hrvatskome jeziku i hrvatskom izgovoru, a predloţeni izgovor pojedinih prezimena znatno se razlikuje od

izvornoga mađarskoga: npr. Batthyany Bàšani je doneseno u izgovornoj

inaţici Bašâni, prezime Károlyi Kàrolji doneseno je u izgovornoj inaţici

Karòlji, a prezime Vasarély Vazarèli u izgovornoj inaţici Vazarelî. Zanimljivo je pritom primijetiti da izgovorna inaţica pojedinih prezimena ne slijedi pravila novoštokavske naglasne norme pa se javljaju i silazni

naglasci na nepoţetnim slogovima, npr. Bàšani i Vazarèli. Iako su autori rjeţnika u uvodnim poglavljima naveli da se u rjeţniku ,,uz naţelno poštivanje distribucijskih pravila i ograniţenja svojstvenih štokavskome narjeţju i hrvatskome standardnom jeziku – prema kojima silazni naglasci stoje samo na prvim slogovima (…) – ipak dopuštaju odstupanja u nekim tipovima“ (HER, I: XV). Kao rijeţi u kojima se mogu javiti odstupanja navedene su posuđenice i sloţenice, dok se imena ne spominju. Kao primjer nedosljednosti navođenja u HER-u moţe se uzeti i prezime Nagy koje nalazimo u dvjema izgovornim inaţicama: prezime Moholy-Nagy

doneseno je s izgovornom inaţicom Mòhoj-Nȁđ, dok je Imre Nagy

izgovorno donesen kao Nâđ.

9 Iako bi prezime Erdödy trebalo biti zapisano Erdődy.

107

3.1.2. Etimološka odrednica Upušivanje na mađarsko podrijetlo poznatih osoba u rjeţniţkim se

ţlancima navodi na nekoliko naţina, od kojih je najuţestalija uporaba pridjeva mađarski uz najbitnija obiljeţja imenovanih osoba:

Bartók (izg. Bártok), Béla (1881‒1945), mađarski skladatelj, pijanist i etnomuzikolog (HER I: 251)

Károly (izg. (Karòlji), Mihály (1857‒1955), mađarski grof i politiţar,

prvi predsjednik Republike Mađarske (1919) (HER, V: 55‒56) Mađarsko se podrijetlo istiţe i uz pojedince dvostrukih

nacionalnosti: Vasarély (izg. Vazarelî), Victor (1908–1997), mađarsko-francuski

slikar (HER XI: 283)

Lehar (izg. Lȅhar), Franc (Ferenc) (1870‒1948), mađarsko-austrijski skladatelj, autor popularnih beţkih opereta (Vesela udovica, Zemlja smiješka) (HER V: 343)

Gabor (izg. Géibr), Dennis (1900‒1979), britanski fiziţar mađarskog podrijetla (HER III: 290)

Mađarsko se podrijetlo u opisu jednoga antroponima donosi u uţem znaţenju – uporabom pridjeva ostrogonski zemljopisno se određenje suţava na konkretan mađarski grad Ostrogon:

Vȉtēz od Srȅdne, Ivan (1405‒1472) ostrogonski nadbiskup i primaš Ugarske (HER XII: 6)

S obzirom na povijesno-politiţke okolnosti, pojedini su antroponimi opisani pridjevom ugarski, austro-ugarski ili hrvatsko-ugarski:

Istvánffy (izg. Ȉštvanfi), Miklos (1538‒1615), ugarski drţavnik i povjesniţar (HER IV: 268)

Kàllay (izg. Kàlaj), Benjamin (1839‒1903), austrougarski diplomat,

politiţar i povjesniţar, Mađar, upravitelj BiH (1882‒1903) (HER V: 22)

U dvama je antroponimima istaknuta povezanost s mađarskim/ugarskim nacionalnim prostorom:

Rákosi (izg. Râkoši), Mátyás (1892‒1971), vođa komunistiţkog

reţima u Mađarskoj (1945‒1956) (HER IX: 82) Ràtkaj (Rattkay) 1. plemenitaška obitelj iz mjesta Ratkha u S

Ugarskoj (HER IX: 111)

3.1.3. Morfološka odrednica Mađarski onimi u HER-u koji su oblikom prezimena (iza kojih slijede

zarezom odvojena imena) u pravilu se ne određuju morfološkom odrednicom. Takvo pak određenje nalazimo uz natuknice koja su osobna muška imena etimološki vezana uz mađarski jezik, a u pravilu se donosi samo oznaka roda; ţenska mađarska imena u HER-u nisu zastupljena:

Fȁrkāš m os. ime (ţesto među mađarskim Ţidovima) (HER III; 203)

108

Jânoš m os. ime (HER IV, 329) Láslo m os. ime mađarskog podrijetla (HER V: 330)

Morfološku odrednicu roda nalazimo i uz toponime i hidronime, npr. Budim m, Budimpešta ţ, Balaton m. Zanimljiva je pak morfološka odrednica roda uz toponim Baja: rijeţ je o gradu u juţnoj Mađarskoj, koji sklonidbeno pripada e-vrsti, a u HER-u je određen muškim rodom (m), dok je u Aniševu rjeĉniku morfološka oznaka ţenskog roda.

3.1.4. Ostale odrednice Od ostalih je odrednica zanimljiva uporaba odrednice pov. koja se u

HER-u objašnjava dvama znaţenjima: 1. pripada povijesti, ima obiljeţja povijesne ţinjenice, i 2. pripada prošlosti (HER I: XIV). Tom su odrednicom oznaţena samo dva mađarska onima koji se javljaju kao

rjeţniţke natuknice – Bùdim i Kȍloman, te antroponim Àrpadovići koji se javlja u rjeţniţkom ţlanku uz natuknicu Àrpad. Biljeţenju se rjeţniţke odrednice pov. u HER-u moţe zamjeriti nedosljednost: naime, odrednica

pov. javlja se uz natuknicu Kȍloman (ugarski kralj (1095–1116)), a izostaje primjerice uz natuknicu Àrpad (prvi mađarski knez (890–907)), a koji prema vremenskim odrednicama pripada ranijim razdobljima nego Koloman.

Zanimljiva je i pojava odrednica pejor. (pejorativno, s omalovaţavanjem, u podcjenjivanju, podcjenjivaţki) i pol. (politika, politiţki) koje se javljaju u rjeţniţkome ţlanku uz natuknicu Khuen-Héderváry: tim je odrednicama obiljeţena izvedenica kuenóvština – 'ukupnost loših strana vladavine Khuena-Héderváryja u Hrvatskoj' (HER V: 88).

4. Zakljuĉak Tri su osnovna elementa koja oblikuju mađarski nacionalni identitet u

hrvatskim rjeţnicima – to su politiţki, gospodarski i društveni elementi koji se kroz onime oţituju kao svijest o zajedniţkom prostoru, svijest o zajedniţkoj povijesti i svijest o zajedniţkoj kulturi. Promatramo li samo HER kao rjeţnik u kojemu je zastupljen najveši broj mađarskih onima, moţe se zakljuţiti da prevladava zastupljenost onih onima koji pripadaju povijesno-politiţkoj sferi. U odnosu na vrstu i namjenu rjeţnika u opšim su rjeţnicima i rjeţniku hrvatskog standardnoga jezika zastupljeni mađarski onimi najbitniji za mađarski nacionalni identitet, a to su uglavnom oni koji opisuju prostornu odrednicu mađarskog nacionalnog identiteta (ime drţave, glavni grad, kao i gradovi od povijesne vaţnosti Budim i Pešta), ali i oni bitni i za hrvatski nacionalni identitet (uglavnom su to toponimi i etnonimi kao povijesni pojmovi – npr. Austro-Ugarska). U enciklopedijskom se rjeţniku uz navedene onime donose i oni koji mađarsku sastavnicu određuju i u kontekstu svjetske kulturne baštine – a to se prije svega odnosi na poznate mađarske liţnosti koje su svoj trag, osim u politiţkom djelovanju, ostavile u znanosti i umjetnosti.

109

Literatura BJELANOVIŠ, ŢIVKO 1994. Antroponimi u opšem rjeţniku, Filologija

22‒23: 119‒126. BLAŢEVAC, KREŠIMIR 2002. Hrvatski enciklopedijski rjeţnik, Rasprave

Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 28: 291‒315. BROZOVIŠ RONŢEVIŠ, DUNJA 2001. Onimija u dvojeziţnim rjeţnicima,

Filologija 36‒37: 95‒113. BROZOVIŠ RONŢEVIŠ, DUNJA 2002. Ustroj onomastiţkih natuknica (na

primjeru Hrvatskog enciklopedijskog rjeĉnika), Folia onomastica Croatica 11:

43‒52. CRLJENKO, IVANA 2018. Izraţenost identiteta u gradskoj toponimiji

kvarnerskih i istarskih gradova, Hrvatski geografski glasnik 70/1:

67‒90. CRLJENKO, IVANA 2013. Obrada toponima u hrvatskim leksikografskim

izdanjima, Studia lexicographica 7/2: 7‒88. FRANŢIŠ, ANĐELA 2015. Odslik hrvatsko-mađarskih dodira u

hrvatskim prezimenima, Linguistica 55/1: 229‒239. FRANŢIŠ, ANĐELA–PETROVIŠ, BERNARDINA 2014. Osobna imena u

Velikome rjeĉniku stranih rijeĉi, izraza i kratica (41966.) Bratoljuba Klaiša, Rasprave: Ĉasopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 40/2:

275‒287. FRANŢIŠ, ANĐELA–PETROVIŠ, BERNARDINA 2010. Onomastiţko

nazivlje u suvremenim hrvatskim jednojeziţnicima. U: BADURINA, LADA (ur.). Rijeĉki filološki dani 8 : Zbornik radova s Međunarodnoga znanstvenog skupa Rijeţki filološki dani odrţanog u Rijeci od 6. do

8. studenoga 2008. Rijeka : Filozofski fakulatet. 525‒535. HUNTINGTON, SAMUEL P. 2004. Who Are We? The Challenges to America's

National Identity. New York: Simon & Schuster Inc. KOLENIŠ, LJILJANA 2006. Rijeĉi u svezama : povijest hrvatske frazeologije.

Osijek: Matica hrvatska, Ogranak Osijek. KUNA, DUBRAVKA 2015. Diskursna analiza imenovanja i opisa naroda i

drţava u hrvatskom dnevnom tisku, doktorski rad. Osijek: Filozofski fakultet u Osijeku.

MEŠTRIVIŠ, ZRNKA 1994. Onimijska komponenta jednojeziţnog

rjeţnika, Filologija 22‒23: 169‒174. SKOKO, BOŢO 22009. Drţava kao brend. Upravljanje nacionalnim identitetom.

Zagreb: Matica hrvatska. SMITH, ANTHONY D. 1991. National Identity. London: Penguin Books. ŠKILJAN, DUBRAVKO 2000. Javni jezik. Zagreb: Izdanja antibarbarus.

110

Saţetak / Summary

Mađarski onimi u hrvatskim rjeĉnicima

U radu se propituju kriteriji odabira i naţela obrade mađarskih onima u suvremenim rjeţnicima hrvatskoga jezika, s osobitim osvrtom na Hrvatski enciklopedijski rjeĉnik. Opisuju se mađarski antroponimi i toponimi zastupljeni kao rjeţniţke natuknice te izvedenice navedene u rjeţniţkom ţlanku. Zastupljenoššu se mađarskih onima u hrvatskim rjeţnicima istraţuje pogodnost onima kao leksikografske građe u određivanju nacionalnog identiteta.

Hungarian Names in croatian Dictionaries

The paper examines the selection criteria and the principles of processing Hungarian names in dictionaries of contemporary Croatian language, with a special emphasis on the Croatian Encyclopedia Dictionary. Hungarian anthroponyms and toponyms are represented as the dictionary entries and the derivatives mentioned in the dictionary article. The representation of Hungarian names in Croatian dictionaries explores the convenience of those as a lexicographic material in determining national identity.

Kljuĉne rijeĉi / Keywords

mađarski onimi, rjeţnici hrvatskoga jezika, nacionalni identitet

Hungarian names, Croatian dictionaries, national identity