Od Cvjetnice Do Uskrsa

  • Published on
    02-Mar-2018

  • View
    221

  • Download
    0

Embed Size (px)

Transcript

<ul><li><p>7/26/2019 Od Cvjetnice Do Uskrsa</p><p> 1/16</p><p>I Z L O B A</p><p>OD CVJETNICE DO USKRSA</p><p>ZADAR Gradska knjinica 19. 24. oujkaBIOGRAD NA MORU</p><p>Zaviajni muzej 26. 31. oujkaSPLIT</p><p> Stara gradska vijenica 3. 14. travnja 2012.</p></li><li><p>7/26/2019 Od Cvjetnice Do Uskrsa</p><p> 2/16</p></li><li><p>7/26/2019 Od Cvjetnice Do Uskrsa</p><p> 3/16</p><p>Manda Svirac</p><p>Od Cvjetnice do Uskrsa</p><p>Hrvatski obiaji i priroda u Velikom tjednu</p><p>Zagreb, 2012.</p></li><li><p>7/26/2019 Od Cvjetnice Do Uskrsa</p><p> 4/16</p><p>Dr. sc. Manda Svirac</p><p>Od Cvjetnice do Uskrsa</p><p>Hrvatski obiaji i priroda u Velikom tjednu</p><p>U prigodi izlobe Od Cvjetnice do Uskrsau Zadru, Biogradu na Moru i Splitu 2012. u organizaciji Drui-ne, tekst Kataloga je temeljen na istraivanju znakova i poruka koje hrvatska tradicija uva o uskrsnim obia-</p><p>jima. Projekt Iz narodne batine hrvatskih krajeva1omoguuje grau sustavno prikupljenu na terenu (zapise,slike,) sistematizirati, analizirati te predstaviti javnosti kroz izlobe pod naslovom Od Cvjetnice do Uskrsa. Od2000. do 2012. bilo ih je etrnaest: Zagreb (tri), Novalja na otoku Pagu, Beli Manastir/Baranja, Babina Greda,upanja, Rovinj, Dragonoec, Bukevje i Graani kod Zagreba, Slobodnica, Podravski Podgajci, Nard. Drugidio teksta nadovezuje se kroz praenje ve objavljenih, uglavnom na jednom mjestu sabranih podataka za 19.i 20. st. drugih autora ponuenih u knjizi Jasne apo mega pod nazivom:Hrvatski uskrsni obiaji. Ovdje se</p><p>podcrtavaju atributi Velikog tjedna u povezanosti s prirodom i stoga e se postupak izmijeniti a nova saznanjae ih proiriti, dopuniti ili usmjeriti u nekom drugom pravcu.</p><p>Voda</p><p>Blagoslovljena voda Postupci s vodom u hrvatskoj tradiciji e biti razliiti od kraja do kraja ili mjesta u kojima ljudi ive posebiceako su uz rijeke, potoke ili more. Danas su se zadrali najvie u sjeanjima ili pisanim dokumentima, asopisi-ma i knjigama te su sastavni dio hrvatske povijesti. Ako prihvatimo tumaenje kako samo voda ima mo ienja od neistoe due i tijela (apo 77), onda</p><p>1 Projekt je Druine uvara tradicije hrvatskih obiteljskih zadruga. Zapoeo je 1996. godine. Voditelj je dr. sc. Manda Svirac, a suradnici su bili studenti etnologije i</p><p>kulturne antropologije Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu. Graa se sistematizira, obrauje a rezultati se od 2000. godine putem izlobi, koje uvijek prati tekst ka-taloga, predstavljaju javnosti. Za 2006. obiaji su prireeni za scenu u Bukevju /Zagreb sa eljom oivljavanja nekih zaboravljenih radnji, na njih podsjetiti jer su dio okrujau izvornom lokalnom govoru.</p></li><li><p>7/26/2019 Od Cvjetnice Do Uskrsa</p><p> 5/16</p><p>moemo tradicisjke postupke s vodom povezati sa znaenjem koje se u crkvenom kultu i u kranskoj litur-giji pridaje vodi kao simbolu oienja. U narodu e se pranje lica znakovito protumaiti kao in za zdravlje,osobito zdravlje oiju, ljepotu lica. Kupanje u rijeci Cetini u Poljicima na jugu Hrvatske vri se protiv bolesti,a postupak se obavlja u vrijeme uskrsnua, tj. razvezivanja zvona na Veliku subotu i pjevanja Slava Bogu.Bitno je u tekuoj vodi (rijeci, moru) ili netom blagoslovljenoj vodi u obredima Velike subote uiniti tu gestu,</p><p>jer se vjerovalo da pranje djeluje samo u asu zvonjave.Piti blagoslovljenu vodu i u njoj se oprati je najraireniji obiaj uz Jadransku obalu, osobito u Dalmaciji.</p><p>Nosili su je u polje i ekali znak zvona za poetak pranja.</p><p>Voda i cvijee (i mlado ito)</p><p> Veoma je raireno bilo pranje vodom u kojoj je cvijee, najee ljubice, viola (Konavle, okolica Dubrov -</p><p>nika, Dalmatinska zagora), drijenak, brljan ili neko drugo cvijee (Lika, istoni Srijem). U izrekama kojeupuuju na zdravlje, rast i postojanost a koje su zabiljeene u Lici (Ivevi Kosa), moemo traiti razlog:Zdravko drini Zdrav kao drijenak (drijen);Lipa ko fjolica Lijepa kao violica ili kao eboj (eboj=Cheiranthuscheiri); Treperi i raste ko brljan. Kod Hrvata Bunjevaca u Bakoj, u Sinjskoj krajini i Poljicima u vodi je bilo cvijee i mlado (zeleno) ito.Autorica apo mega tvrdi da je obiaj bio poznat u dinarskoj kulturnoj zoni te u jadranskoj zoni koja je bila</p><p>pod dinarskim utjecajem pa je seobama takoer prenesen u panosnko podruje (apo 78).</p><p>Voda i jaja</p><p> Za vrijeme ina pranja vodom treba pojesti jaje, to se povezuje sa starim propisima zabrane jela jaja u ko-rizmi (Sinj, Imotski, Vrlika). Ljuske jaja koja su se pripravljala za Uskrs ili voda u kojoj su se kuhala ili hladila</p><p>jaja za noenje na blagoslov (Otok/Vinkovci) ostavljali su za pranje lica opet na zvuk zvona na Veliku subotu.To je bilo za one koji su ostali u domu. Drugdje se to radilo na uskrsno jutro ili na Veliki petak (Gorski Kotar,Kastav/Rijeka, oko Buzeta u Istri). Zapis iz okolice Delnica (Gorski Kotar) donosi podatak da su ljuske bile od</p><p>blagoslovljenih jaja. Time se usmjeruje na dvostruko djelovanje ina koji se obavlja u svetom vremenu za toslue blagoslovljeni predmeti. Polijevanje vodom, kako misli apo, izrazito je drutveni in mladia i djevo-</p><p>jaka u Hrvata Bunjevaca. Odvijao se na Uskrsni ponedjeljak i utorak radi zabave ili kao izraz zadovoljstva dase nekomu nateti.</p></li><li><p>7/26/2019 Od Cvjetnice Do Uskrsa</p><p> 6/16</p><p>Cvijee, granice, voke</p><p> Zbog razliitosti prirodnih uvjeta u podrujima na kojima vjekovima ive Hrvati, postojale su razlike u vrstigranica ili cvijea noenih u obredima na Cvjetnu nedjelju. U novije vrijeme maslinove granice, koje su u</p><p>prolosti bile karakteristine samo za priobalje, istiskuju iz uporabe domae biljke i cvijee u kontinentalnimkrajevima, npr. granice vrbe u cvatu -mace, cica mace, macoke, mucoki (Salix alba), drijen (Cornus mas), br-ljan (Hedera helix) i cvijee. Domae su se kitice slagale najee iz vlastitog vrta ili ubrane u polju, na livadiili u umi. Suvremene maslinove granice vjernici uglavnom kupuju, bilo dan ranije na nekom od sajmova iliistoga dana ispred crkve dolazei na misu. esto puta novani niprilog namijenjen je u dobrotvorne svrhe. Dobro je naBilu subotu2blagoslovit komad grane od divlje smokve za zatitu od groma (Poljica). Gran-ice masline i palme koje su se na nedjelju prije Uskrsa u priobalju nosile na blagoslov dale su ime i samojnedjelji u tim krajevima. Od naziva ulika, za maslinu, nedjelja se naziva Ulinicau Istri, neto junije uz Jadran</p><p>jeMaslinica,Maslinska nedijakao rjei naziv odNedilja palama,Palminska nedilja. Ima takoer i naziv Cvit-nica, Cvitna nediljakao uobiajeni naziv u svim ostalim krajevima u razliitim lokalnim izgovorima: Cvetnica,Cvitnica, Cvijeti, Cvjetnica. Ondje gdje pravih palmi nije bilo, pod nazivom palma krio se sveanj maslinovihgranica ispletenih tako da izgledaju poput palme. Mogle su biti ispletene u obliku pletenice (Korula, Zablae/ibenik) ili su se na suhu granu simetrino nabadali listii masline (Split), ili su se plele na nain vjenia s kri-em po sredini (Istra, Bra, Korula). Granice masline s bijelim golubicama bio je nain ukraavanja granicamalim izraenim golubicama od smokvine srike (Split i okolica, Korula).Palmeukraene vrpcama i svetim</p><p>sliicama nosili su starjeine kue (veli I) kao znak ugleda: to je palma bila vea i ugled je rastao. U srednjojDalmaciji grane javora, rumarina, tise, limuna ili narane noene su takoer na blagoslov. Vijenac spleten odklasova mladog ita za blagoslov za sada je usamljen podatak na Koruli (are).</p><p>ibe</p><p> ibe su, posebice one ukraene, sluile djeci u obredima. ibanje kao dio obreda bilo je poznato do II.</p><p>2Bila subotaje Velika subota koja je u pojedinim krajevima dobila naziv po siru, maslu, jajima, koji su u korizmi bili zabranjeni za jelo.</p></li><li><p>7/26/2019 Od Cvjetnice Do Uskrsa</p><p> 7/16</p><p>vatikanskog koncila, a odravalo se na Veliku srijedu, Veliki etvrtak i Veliki petak poslijepodne na krajuobreda i pjevanja psalama. U Dalmaciji na otoku Hvaru to su zvali Tui barabanaaludirajui na Barabu kojise spominje u itanjima tekstova o muci i smrti Isusovoj:Barabana tucimo, a Isusa pustimo(Vodice/ibenik iVeli I). U Slavoniji su na svretku obreda mladi i djeca udarali po klupama ili po podu crkve najee lijepoukraenim ibama. ibe su bile od lijeska ili vrbe s kojih se oguli vanjska kora te njome u jednakim razmacimaoplete zavojito ili na kri bijela iba. Nakon postupka dimljenja nad vatrom, vidljivi dio poprimi lijepu smeu</p><p>boju, a kad se odstrani opleteni dio, podloga je bijela. Dudove ibe zabiljeene su u Srijemu. Osim ukraavanjaguljenjem, ibe su se ukraavale tehnikom rezbarenja. U drugim krajevima su za taj obiaj posluile smokvineili ipkove grane (Dalmacija), kamenje u Istri i na Krku, a buka se stvarala takoer pljeskanjem rukama iliudaranjem po klupi na Krku. Tumaenja hrvatskih etnologa ovih postupaka idu u dva smjera: Gavazzi je dao usporedbu sa ibanjem naMladence u boinom vremenu, jer se i u uskrsnom vremenu radi o udaranju mladih nakon obreda; mladii</p><p>udaraju djeake ili djevojke (iznimka je zabiljeena u Istri, kada je u noi neka jeziava baba potajno bilaibana jer se nije uklapala u drutvene norme ponaanja). apo se ipak zauzima za ulogu u druenju i za zabavemeu mladima i dodaje da su obiaji u pukim objanjenjima bez sumnje povezivani s povijeu Isusove mukei smrti to potkrepljuje primjerom iz Sikirevaca (Slavonija). Govorilo se da ibanje simbolizira osvetu ido-vima koji su bievali Isusa. Postoji i povezanost s Herodom u izreci: Iruda tui. Zapis s kraja 19. st. iz Otokau Slavoniji daje razloge ibanja i povezuje s hranom odnosno s nainom prehrane u korizmi koja se za Uskrstreba promijeniti:Dica kau, da tuku tim ibama svoja posna jela, a ne Spasitelja, i vele: prvi dan tuku kiseli-cu, drugi dan gra, a trei kupusili ...treba Korizmu tjerati. I na kraju spomenimo znaenje koje se pripisivalo</p><p>ovim ibama nakon obreda. Ostaci iba su se pokupili, nosili doma i zaboli u vrtovima, u Slavoniji najee uzmladi enjak (vlastitio iskustvo), ili zaticali u vonjak, pelinjak, cvjetnjak. U Dalmaciji su se uvale u kuicijele godine za zatitu i gonjenje stoke. I mornari su ih zaticali za jarbol kao to su to inili i s palmama blago-slovljenim na Cvjetnicu. Razlika se nazire na temelju liturgije. Na Cvjetnicu se granice blagoslivljaju i noseu procesiji za vrijeme liturgije te potom ostavljaju na vidno mjesto u kui. Ove druge granice (ibe), crkveniobred ne pretvara usacrum, ve im takvo znaenje pridaju sami vjernici; one su za njih blagoslovljene jer sunoene u obredima Velikog tjedna i kao takve dre da mogu pomoi u svakidanjici.</p></li><li><p>7/26/2019 Od Cvjetnice Do Uskrsa</p><p> 8/16</p><p>Postupanje s granicom</p><p> Mjesto u domu kamo se ostavljaju i kroz godinu dana uvaju blagoslovljene granice ili palme je razliito:ostavljaju se pod krov kod podravskih Hrvata u Maarskoj, stalno su na dohvat ruke, uz krevet ena (Otok/Vinkovci), u ormaru, zataknute za svetu sliku ili raspelo u sobi, zabodene u zemlju na polju ili u vrtu, u ham-</p><p>baru, staji ili na pelinjaku. Osobe su ih takoer mogle nositi uza se, npr. listi su mukarci nosili cijele godineu depu ili zaticali za odijelo (Istra), a neki su imali obiaj da ih treba pojesti kao obvezni dio blagovanja bla-goslovljene hrane na uskrsno jutro. Mornari i ribari su ih stavljali na jarbole.</p><p>U Hrvatskom zagorju i okolici Zagreba blagoslovljeni drijenak je sluio za izradbu kunih potreptina: bi-eva za tjeranje stoke na pau, dijelova za tkanje, batia za pravljenje maslaca i vrhnja te klina na jarmu gdje</p><p>je trebao pomoi u boljem smirivanju stoke pri poslu. Granica se koristila pri pravljenju sira u Poljicima, prikuhanju jela za blagoslov u Slavoniji. Granicu je trebalo podijeliti takoer s pokojnima iz kue pa su je nosili</p><p>na grobove (okolica Splita, Bra, Sinjska krajina, Lika). Etnolozi su postupke s blagoslovljenim granicama najee tumaili kao simbolino prenoenje regenera-cisjke i zdravonosne moi prvoga proljetnog bilja na ovjeka (Gavazzi) to bi bili postupci iz pretkranskogvegetacisjkog kulta. A mo se potencira sveenikovim blagoslovom to dovodi do prepletanja narodnih obiajai crkvenih obreda.</p><p>Vatra</p><p> Povezanost sacruma i prirode je jo izraajnija kod obreda na Veliku subotu oko blagoslova nove vatre kojase treba upaliti kresanjem ili trenjem drva. Na njoj se zatim upale gljive (guba) koje inae rastu na panju nekogdrveta i tako uarene prenose u domove. apo dodaje: Biljei se kako prenoenje gube nije bilo samo zaba-van, ve i koristan in jer su djeaci koji su raznosili blagoslovljenu vatru za uzvrat dobivali novac i jaja. aksu se natjecali tko e raznijeti vie vatre i dobiti vie darova (str. 103).Prenoenje novoga ognja u krajevima uz Jadran bila je zadaa ena, ili u pojedinim sluajevima upnikova</p><p>pomonika, sakristana. Na taj se nain blagoslov iz liturgijskog prostora prenosi i u obitelji. Njome su kadili</p><p>kuu, staje i pelinjak za zdravlje i napredak, a nazivali su je i sveta vatra(u Srijemu). Bilo ju je potrebno za-paliti na kunoj vatri prije kuhanja hrane koja e se nositi na blagoslov. To opravdava takoer darivanje vatre</p></li><li><p>7/26/2019 Od Cvjetnice Do Uskrsa</p><p> 9/16</p><p>susjedima, jer iako nisu mogli otii po nju, oni se trebaju pripraviti za uskrsnu hranu to je veoma ukorijenjenou obiajima za Uskrs.</p><p>Na Veliku subotu u katolikoj liturgiji paljenje nove vatre, novoga ognja dio je sadraja liturgije koja simbo-lizira Krista koji je ustao na novi ivot, a i svjetlo koje nadvladava svaku tamu tako i onu koja se povezuje sgrijehom (jer grijeh udaljuje od Boga, od svjetla3). Vuzemke4 su bile vatre, koje se pale u noi Velike subote i gore esto sve do uskrsnog jutra u zapadnim isredinjim krajevima Hrvatske i kod gradianskih Hrvata u Austriji. Za razliku od blagoslovljenog ognja zavrijeme liturgije Velike subote, one se ne blagoslivljaju, ni nazivaju svetima. One su dio uskrsnih obiaja ukojima se velia priroda. Neki ih autori jo nazivaju pastirskim vatrama jer su ih pripravljali pastiri i jer oni nato imaju pravo kao ljubimci Isusovi, jer su bili svjedoci kad se on, Sin Boji, u betlehemskoj tali rodio(okolicaKrievaca). U Loboru (Hrvatsko zagorje) stoku su vodili preko ara od krijesa. Njihova je osnovna konstruk-cija bila od iba i granja, drva ili kukuruzovine, a ponegdje i crnogorine granice. Na umberku su pastiri</p><p>takve hrpe borovice nazivali vazmenkama; sve je to dobro raspirivalo plamen vatre. Mladii koji su se trudilinainiti takvu vuzmenku, pokuavali su ih graditi to vee kako bi to dulje gorjele. I danas su se zadrale kaodio drutvenog aspekta obiaja i tradicije i okupljalite mladih.</p><p>Hrana</p><p> Blagoslov hrane opa je pojava kao dio uskrsnih obiaja poznata kod Hrvata u ruralnim i urbanima sredina-ma. Ukraene koarice (tanjuri ili pladanj) se, prema mjesnim obiajima i crkvenoj praksi, nose na blagoslov naVeliku subotu ili na uskrsno jutro a upuuju na izravniji kontakt s prirodom. Koara pletena od iba je osnovno</p><p>pomagalo za prijenos hrane na blagoslov, uglavnom je pokrivena prekrivaem domae izradbe.Sadraj koarice najee ine mesni proizvodi, slastice, jaja, kruh i uz Jadran osobito pecivo pinca, koje</p><p>se danas, ali samo u uskrsnom vremenu, moe nabaviti i u duanima. Agrarne plodove - zrnje ita, kukuruza,</p><p>3U poetku bijae Rije, i Rije bijae kod Boga i Rije bijae Bog... U njoj bijae ivot i ivot bijae svjetlo ljudima, i Svjetlo svijetli u tami... (Iv 1,1; 4-5).</p><p>4RijeVazamsa znaenjem Uskrsa je starija hrvatska rije (od vzmjo samo i srpska rije sa znaenjem uzeti ponovno mrsnu hranu nakon dugog razdoblja posta, Mau -</p><p>rani, pretisak 1975: 1523), nametnula je naziv ovim vat...</p></li></ul>

Recommended

View more >