OBLIGACIONO PRAVO-POSEBNI DIO-CIJELA SKRIPTA

PROUZROKOVANJE ŠTETE 1.UOPĆE O PROUZROKOVANJU ŠTETE Obligacija po osnovu prouzrokovanja štete nastaje kad jedno lice (štetnik) svojom radnjom (štetna radnja) nanese štetu drugom licu (oštećeni). U tako nastaloj obligaciji oštećeni je u ulozi povjerioca, a štetnik u ulozi dužnika. Šteta može biti materijalna (imovinska) i nematerijalna (neimovinska).U Zаkonu o obligаcionim odnosimа zаkonodаvаc pod običnom štetom podrаzumevа umаnjenje nečije imovine, dok kod izmаkle dobiti podrаzumevа sprečаvаnje njenog povećаnjа, а kod nemаterijаlne štete, odnosno duhovne štete podrаzumevа nаnošenje drugom fizičkog ili psihičkogbolа ili strаhа. Znаči, štetа može dа bude imovinskа (mаterijаlnа) i nemаterijаlnа, neimovinskа,odnosno morаlnа štetаZOO uspostavlja razliku između ugovorne i vanugovorne odgovornosti za štetu. Pritom se pravila o van ugovornoj odgovornosti posmatraju kao opća, odnosno primjenjuju se i na ugovornu odgovornost, ako nije posebno predviđeno nešto drugo.Opći uslovi odgovornosti za štetu,tj. opći uslovi nastanka obligacionog odnosa po toj osnovi su:1.postojanje dvaju različitih subjekta obligacije: povjerilac oštećeni i  dužnik štetnik;2.protivpravna štetna radnja;3.štetna radnja;4.postojanje štete;5.uzročna veza između štetne radnje i štete.1.1. Subjekti odgovornosti za štetu   Štetnik može biti svako fizičko i pravno lice. Međutim, da bi postojala obaveza naknade štete, odnosno odgovornost za naknadu štete, štetnik mora imati deliktnu sposobnost. Deliktna sposobnost je sposobnost da se odgovara za prouzrokovanu štetu, odnosno za građansko pravni delikt.Dijete do navršene 7.godine života je potpuno deliktno nesposobno. Za štetu koju ono učini odgovara njegov zakonski zastupnik. Za maloljetnike od 7.14.godine života vrijedi oboriva zakonska pretpostavka o nesposobnosti za rasuđivanje. Maloljetnik sa navršenih 14 godina je potpuno deliktno sposoban.Deliktno su nesposobna i lica koja su nesposobna za rasuđivanje zbog duševne bolesti, zaostalog duševnog  razvoja  ili  nekih  drugih  razloga.  Lica  koja  su  prouzrokovala  štetu  u  stanju  prolazne nesposobnosti za rasuđivanje (pod uticajem opojnih sredstava)će odgovarati ukoliko su u to stanje dospjeli vlastitom krivicom. Ako ih je u takvo stanje dovela treća osoba, onda će ona odgovarati za štetu.Pravno lice je upotpunosti deliktno sposobno.1.2. Protiv pravna radnja Protiv pravno stradnje mora istovremeno predstavljati povredu i objektivnog i subjektivnog prava.Naime, kad neka osoba vrijeđa objektivnu normu (npr.vozi auto u pijanom stanju),ona samim tim nije izazvala štetu trećem licu, koje i nema pravo na naknadu štete. Tek ako bi takva osoba (pijani vozač )povrijedio nečije subjektivno pravo (tijelo ili imovinu),nastala bi obaveza naknade štete.

Moguće je da je štetna radnja sama po sebi protivpravna, ali joj zakon izuzetno oduzima karakter protivpravnosti. U te izuzetke spadaju: nužna odbrana, stanje nužde, dopuštena samopomoć, pristanak oštećenog, izvršenje dužnosti, vršenje prava, slučaji viša sila.Nužna odbrana je  neophodno potrebna radnja kojom se od sebe ili drugog odbija  istovremeni protivpravni  napad. Lice koje postupa u nužnoj odbrani biće obavezno nadoknaditi štetu ukoliko prekorači granice nužn eodbrane. U slučaju da lice koje postupa u nužnoj odbrani nanese štetu trećem licu (npr.slučajnom prolazniku),to treće lice može zahtijevati naknadu štete od štetnika (tj.lica u nužnoj odbrani) ili od lica koje je bilo napadač.- Naknada od štetnika zahtijeva se po pravilima objektivne odgovornosti, tj. bez obzira na krivicu.  Štetnik se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je za štetu kriv napadač. Ako štetnik ipak  naknadi štetu trećem licu, on ima pravo regresa prema napadaču i to u iznosu koji je isplatio trećem licu.-  Naknada od napadača zahtijeva se po pravilima subjektivne odgovornosti,tj. po pravilima na osnovu krivice.Stanje nužde (krajnja nužda) postoji kad osoba otklanja od sebe ili drugog istovremenu neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom učinjena šteta nije veća od štete koja je prijetila. Dakle, kod nužne odbrane se radi o sukobu prava i neprava, a kod krajnje nužde o sukobu 2 prava. Postupanjem u nužnoj odbrani dolazi do povrede prava napadača, a u krajnjoj nuždi do povrede prava trećih osoba.Treća osoba koja je u takvoj situaciji pretrpjela štetu može zahtijevati naknadu od lica koje je krivo za nastanak opasnosti ili od lica od kojih je šteta (tj.opasnost) otklonjena. Od lica od kojih je opasnost otklonjena naknada se zahtijeva po pravilima o objektivnoj odgovornosti, s tim što se ne može tražiti naknada viša od od koristi koju su ta lica imala otklanjanjem opasnosti. Lice od kojeg je opasnost otklonjena ima pravo regresa od lica koje je skrivilo nastanak opasnosti.Dopuštena samopomoć je pravo svakog lica da otkloni povredu prava koja neposredno prijeti od strane nekog trećeg. Npr. vlasnikima pravo otjerati tuđu stoku sa svog imanja. Ako bi tom prilikom neka od  životinja zadobila povredu prolazeći kroz ogradu, vlasnik imanja ne bi bio odgovoran za naknadu štete. Pristanak oštećenog uz ispunjenje određenih uslova takođe predstavlja osnov isključenja protiv pravnosti.To su slijedeći uslovi:-oštećeni mora biti poslovno sposoban, a izjava volje ne smije biti data pod pritiskom, usljed zablude ili prevare;-oštećeni je dozvolio štetniku poduzimanje određene radnje;-radnja mora biti pravno dozvoljena. Pristanak na zakonom zabranjenu radnju je ništav, a smatra   se da bi u tom slučaju postojala podijeljena odgovornost jer je i oštećeni doprinio vlastitoj šteti.Tipični primjeri pristanka oštećenog kao osnova isključenja protivpravnosti su hirurške intervencije i sportska takmičenja.Izvršenjedužnosti. Lice koje u vršenju službene dužnosti, postupajući u okviru svojih ovlaštenja, nanese štetu drugome, neće odgovarati za tako prouzrokovanu štetu. Odgovornost za štetu postoji u slučaju prekoračenja ovlaštenja, i to za dio štete nastao prekoračenjem, a u skladu sa pravilima subjektivne odgovornosti.

1.3.  Štetna radnja Pod pojmom štetna radnja podrazumijeva se određeno ponašanje lica koje svojim radnjama prouzrokuje štetu drugom licu. To može biti činjenjei nečinjenje. Štetna radnja može biti takva da njome nastaje obligacioni odnos, ili da se mijenja neki postojeći obligacioni odnos. U prvom slučaju radi se o građanskom deliktu ,a u drugom o ugovornoj odgovornosti za štetu.Građanski delikt je potrebno razlikovati od krivičnog delikta:1.Krivični delikti su tačno nabrojani u zakonu, a građanski ne,te je odgovornost za građanski delikt mnogo šira od krivične odgovornosti;2.Svrha krivične odgovornostije kažnjavanje i prevaspitavanje učinioca, uz istovremeni preventivni     uticaj na potencijalne učinioce. Svrha građanske odgovornosti je naknada prouzrokovane štete;3.Odgovornost učinioca krivičnog djela se uvijek zasniva na krivici, što nije isto kod građanskog delikta (objektivna odgovornost, odgovornost za djecu i sl);4.Krivična odgovornost je isključivo lična, a kod građanske je moguća i odgovornost za drugog(npr.  nasljednici za štetu koju je izazvao njihov ostavilac);Krivična odgovornost moguća je i za pokušaj, a građanska ne.5.Novčana kazna za krivični delikt se može pretvoritiu kaznu zatvora, a za građanski ne. Obaveza plaćanja novčane kazne za krivično djelo je neprenosiva, a za građanski delikt prenosiva.1.4.  Šteta ZOO definira štetu kao umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njenog povećanja (izmakla dobit), kao i nanošenje fizičkog ili psihičkog bola, ili straha drugome (nematerijalna šteta). Zavisno od kriterija koji se uzima u razmatranje,šteta se može podijeliti na:Imovinska  i  neimovinska  šteta.  Imovinska  šteta  se  neposredno  odražava  na  umanjenje  imovine oštećenog. Neimovinska šteta postoji kad su povrijeđena pravna dobra (npr. život, zdravlje,sloboda,časti sl).Povreda nekog neimovinskog dobra (npr.zdravlja) može dovesti i do imovinske štete, kad uklanjanje neimovinske štete umanjujuće djeluje na imovinu.Imovinska šteta može biti oštećenje nekog dobra, prava ili interesa. Ona može biti izražena kao obična šteta ili kao izmakla dobit. Obična šteta (damnum emergens) sastoji se u umanjenju postojeće imovine oštećenog.Običnom štetom se označava i razlika u imovini oštećenika prije i nakon nastupanja štetnog događaja. Ispoljava se u umanjenju aktive ili povećanju pasive oštećenog.Izmakla dobit (lucrum cessans) je gubitak imovinske koristi koju bi oštećeni ostvario da nije bilo štetne radnje.Npr.ako bi pijani vozač svojom krivicom oštetio taksi vozilo. Popravak auta bio bi obična šteta,a zarada koju taksista nije mogao ostvariti bila bi izmakla dobit.Pod neimovinskom štetom podrazumijeva se nanošenje drugom boli ili straha. Ona se ne može procijeniti  u novcu na način na koji se može procijeniti imovinska šteta. Međutim, to ne znači da se oštećenom ne može dosuditi određeni iznos novca.Neposredna i posredna šteta. Neposredna šteta je uvijek neposredno povezana sa štetnom radnjom kao uzrokom, dok je posredna šteta potekla od neke druge radnje. Npr. neposredna šteta je povreda tijela,a posredna šteta izgubljena zarada.

Konkretna i apstraktna šteta. Konkretna je šteta čija se visina u svakom konkretnom slučaju može dokazati. Apstraktna je šteta čije postojanje se pretpostavlja, a njena visina se određuje prema unaprijed propisanim parametrima. Često se visina apstraktne štete određuje u paušalnom iznosu, a najčešće se primjenjuje kod željezničkog i poštanskog prometa. Pozitivni i negativni ugovorni interes. Pozitivni ugovorni interes je šteta koju je povjerilac pretrpio zbog toga što je dužnik neuredno ispunio, ili uopće nije ispunio svoju ugovornu obavezu.Negativni ugovorni interes je šteta koju je jedna ugovorna strana pretrpjela z ato što se pouzdala u valjanost pravnog posla, dok je druga ugovorna strana znala ili je morala znati da pravni posao nije valjan. U takvom slučaju savjesna strana ima pravo na naknadu štete koja će je dovesti u onakvo stanje u kakvom bi bila da nikada nije čula o tom pravnom poslu. Savjesna strana ne može tražiti ispunjenje posla, jer je posao ništav.1.5.  Uzročna veza između protiv pravne radnje i štete Lice može odgovarati samo za štetu koja je nastala kao posljedica njegove konkretne radnje .Veza između radnje i štete naziva se uzročna veza ili odnos kauzalnosti. Postojanje uzročne veze je faktičko pitanje koje sud rješava u svakom pojedinom slučaju.Radnja kao uzrok može biti svako postupanje odgovornog lica, kao i bavljenje opasnom djelatnošću ili držanje opasne stvari. Npr. za štetu će odgovarati vlasnik psa, ukoliko se pas otrgne s lanca i nanese povrede slučajnom prolazniku. Počinilac odgovara i za posljedice svog djela koje nije predvidio, pa i za one koje nije želio. Opće prihvaćeno je mišljenje da se odgovara i za štetu nastalu zbog propuštanja dužne radnje.Uzročna veza između radnje i štete mora biti ne prekinuta. Npr. osoba X lakše povrijedio sobu Y, usljed čega Y mora dva put sedmično ići u ambulantu na previjanje rane. Troškove snosi X. Međutim, ako bi Y na putu za ambulantu nastradao u saobraćajnom udesu, X ne bi odgovarao za štetu.Teorije o uzročnoj vezi. Postoji više teorija, a najbitnije su:  Teorija uslova. Po ovoj teoriji radnja je uslov nastanka štete (condicio sine quanon). Dovoljno je da je Uučinilac stvorio jedan od uslova nastanka štete, pa da odgovara za cjelokupnu štetu. Ova teorija danas ima malopristalica.  Teorija neposrednog uzroka. Po ovoj teoriji relevantan je samo vremenski ili prostorno najbliži uzrok štete. Taj uzrok naziva se neposredni, a svi drugi uzroci su posredni i nisu od primarnog značaja.Ova teorija primijenjena je u Francuskom Građanskom zakoniku.Teorija adekvatne uzročnosti. Prema ovoj teoriji, kad više dogañaja (činjenica) djeluje na nastanak štete,za uzrok se uzima samo onaj događaj koji je adekvatan učinjenoj šteti. Ova teorija je prihvaćena i kod nas.Konkurencija uzroka. Šteta može poticati i od više samostalnih dogañaja pogodnih da budu uzrok nastanka štete. Ako šteta nastane usljed djelovanja više lica, postavlja sepitanje uzročne veze i određivanje udjela svakog od tih lica u nastanku štete. U tom smislu razlikuju se 3 vrste uzroka: alternativni, kumulativni i hipotetički.Alternativni uzroci postoje kad se utvrdi daješteta uzrokovana radnjom dvaju ili više lica, ali se ne može tačno utvrditi koja pojedinačna radnja je dovela do nastanka štete. Npr. više lica učestvuje u tuči, jedno lice je teško povrijeđeno,ali se ne može utvrditi koje povredu nanio. U takvim situacijama svi učesnici u tuči se tretiraju kao solidarni dužnici,

tj.odgovaraju solidarno. Pretpostavka postojanja odgovornosti je da postoji neki postupak koji ugrožava tuđe interese preko uobičajene mjere.Kumulativni uzroci javljaju se kad 2 ili više lica različitim radnjama uzrokuju štetu, a pojedinačan udio svakog od učesnika nije lako dokazati. U tom slučaju lica koja su uzrokovala štetu odgovaraju solidarno.Hipotetički uzroci postoje kad je šteta već učinjena jednom radnjom, ali je ne posredno nakon toga drugi štetni događaj djelovao na istu stvar kao prethodni. Npr.osoba A ošteti prednja lijeva vrata automobila osobe B. Zbog toga automobilo stane u garaži, gdje narednog dana izgori zajedno sa garažom od udara groma. Postavlja se pitanje da li će A odgovarati za oštećenje vrata na automobilu koji je u cjelosti izgorio. Ovdje se iz razloga zdravog razuma ne može dozvoliti da se A oslobodi odgovornosti samo zato što je nekom kasnijom radnjom isti predmet uništen. Zbog toga će A odgovarati nezavisno od drugih uzroka.   1.Odgovornost za stetu i naknada stetea)ugovorna i vanugovornab)subjektivna i objektivnac)odgovornost za drugogd)odgovornost više lica za istu štetue)odgovornost po osnovu pravičnostif)posebni slučajevi odgovornosti  2.Ugovorna i vanugovrna odgovornostUgovorna odgovornost- šteta se očituje u povredi već postojećeg ugovornog odnosa;Postoje tri situacije povrede ugovorne odgovornosti: 1. neizvršenje obaveze, 2. manjkavo(loše)ispunjenje, 3. zakašnjenje(docnja) sa ispunjenjem obaveze.Vanugovorna odgovornost- postoji u situacijama kad jedno ili više lica nanese drugom licu štetu i to protivpravnom radnjom.Vanugovorna odgovornost=nedopuštena radnja(delikt).  3.Subjektivna i objektivna odgovornostSubjektivna odgovornost se naziva odgovornost za krivicu.Krivica je subjektivni odnos štetnika prema šteti.Krivica je odnos učinioca štetne radnje prema toj radnji i prema šteti kao njenoj posljedici.Objektivna odgovornost- odgovornost za štetu koja postoji bez obzira na postojanje ili nepostojanje krivice. 3.a)subjektivna odgovornostZa subjektivnu odgovornost potrebno je postojanje štetnikove krivice za nastanak štete.Član 154.st.1. ZOO- lice koje drugom prouzrokuje štetu dužno je tu štetu naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice.

OSNOV ODGOVORNOSTI JE KRIVICA.Krivica je odnos između ličnosti štetnika i štete.Postoje 2 oblika krivice: namjera(dolus) i nepažnja(culpa), a nepažnja se dijeli na grubu nepažnju (culpa lata) i običnu nepažnju(culpa levis).Namjera(umišljaj)-najteži oblik krivice i postoji onda kada je štetnik bio svjestan da će nastati štetne posljedice, ali je pristao na takvu radnju.Nepažnja(nehat)- je blaži stepen krivice i predstavlja zanemarivanje potrebne pažnje u prometu.Gruba(krajnja)nepažnja-štetnik se u datoj situaciji ne ponaša kao pažljiv čovjek,tj.štetnik nije onoliko pažljiv koliko se očekuje od svakog čovjeka.Obična(prosta) nepažnja- situacija kada štetnik zanemari onu pažnju koja se očekuje od naročito brižljivog i pažljivog čovjeka.Štetnik odgovara za svaki stepen krivice, kako za namjeru, tako i za grubu i običnu nepažnju.3.b)objektivna odgovornostObjektivna odgovornost- odgovornost gdje krivica štetnika nije bitan element, nego se za štetu odgovara samim tim što je šteta nastala.Kod ove odgovornosti, oštećeni mora dokazati postojanje štete, kao i da šteta potječe od opasne stvari ili djelatnosti.Objektivna odgovornost se javlja i u slučaju imisija i zagađivanja zraka. 3.c)odgovorna licaZa štetu koja potječe od opasne stvari, odgovara imalac te stvari, a za štetu nastalu od opasne djelatnosti, odgovara lice koje se njom bavi.Vlasnik stvari-držalac stvari-lice koje se koristi sa stvari=odgovorna licaSuvlasnici opasne stvari ili djelatnosti odgovaraju solidarno za prouzrokovanu štetu trećim licima. 3.d)oslobadjanje od objektivne odgovornostiZa objektivnu odgovornost , krivica nije bitan uslov odgovornosti.Odgovorno lice će  se osloboditi od odgovornosti ako dokaže:-da je šteta nastala od uzroka koji se nalazi izvan stvari, a čije se djelovanje nije moglo predvidjeti, izbjeći ili otkloniti(viša sila-vis maior);-da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenog lica;-da je šteta nastala isključivom radnjom trećeg lica. 3.e)posebni slucajevi objektivne odgovornostiPosebni slučajevi objektivne odgovornosti su:-Odgovornost u slučaju nezgode izazvane motornim vozilom u pokretu;-Odgovornost proizvođača stvari sa    nedostatkom.3.e.1)Odgovornost u slučaju nezgode izazvane motornim vozilom u pokretuOvo je vrsta odgovornosti koja se javlja u slučaju kada se sudare najmanje dva motorna vozila u pokretu, gdje štetu mogu pretrpjeti različita lica.U slučaju udesa koji je prouzrokovan isključivom krivicom jednog imaoca, onda će on oštećenom biti dužan naknaditi cjelokupnu štetu.

U slučaju udesa koji je prouzrokovan obostranom krivicom, tada će imalac odgovarati srazmjerno stepenu svoje krivice.Ukoliko nema krivice nijednog imaoca, tada će štetu snositi u jednakim dijelovima, ako se iz razloga pravičnosti ne zahtijeva nešto drugo.Ako treće lice pretrpi štetu, onda imaoci motornih vozila trećem licu odgovaraju solidarno.3.e.2) Odgovornost proizvođača stvari sa nedostatkomČlan 179.ZOO- proizvođač odgovara za štetu koja nastane usljed nedostatka na stvari.Proizvođač odgovara i za štetu koja nastane na drugim pravno zaštićenim dobrima: tijelu, životu i zdravlju.Odgovornost proizvođača je objektivna.Član 488.st.3. ZOO- Oštećenom solidarno odgovara i prodavac stvari i to prema pravilima ugovorne subjektivne odgovornosti.  4.Odgovornost za drugogaVrste odgovornosti za drugoga su:-odgovornost za maloljetnike-odgovornost za duševno bolesne i zaostale u razvoju-odgovornost poslodavca za radnike 4.a)Odgovornost za maloljetnikeKod ovog oblika odgovornosti bitna je starost maloljetnika(štetnika).Ako štetu prouzrokuje dijete do navršene sedme godine života, tada za tu štetu odgovaraju njegovi roditelji(bez obzira na njihovu krivicu).Ako štetu prouzrokuje maloljetnik stariji od sedam godina, za tu štetu odgovaraju njegovi roditelji, po principu pretpostavljene krivice, ali se roditelji mogu osloboditi odgovornosti ako dokažu da je šteta nastala bez njihove krivice.Po principu subjektivne krivice, odgovaraju i ustanove koje su preuzele obavezu čuvanja i nadzora nad maloljetnikom(npr.škole, staratelj odgovaraju za štetu koju pričini maloljetnik).Moguća je i odgovornost maloljetnika, gdje u tom slučaju roditelji ili ustanove zajedno sa maloljetnikom odgovaraju oštećenom solidarno. 4.b)Odgovornost za dusevno bolesne i zaostale u umnom razvojuZa štetu koju pričine ovakva  lica, odgovaraju ona lica koja su na osnovu, odluke nadležnog organa ili ugovora, dužna voditi nadzor nad njima(ustanove, roditelji, staratelji).Ovo je odgovornost po principu subjektivne krivice. 4.c)Odgovornost poslodavca za radnikeKada jedno zaposleno lice trećem licu nanese štetu, tada za tu štetu odgovara poslodavac kod kojeg zaposleni radi u momentu prouzrokovanja štete.Štetna radnja mora biti učinjena na radu ili u vezi sa radom.Trećim licima smatraju se i ona druga lica koja su zaposlena kod istog poslodavca.

ZOO regulira samo odgovornost poslodavca prema trećim licima, ali odgovornost radnika prema poslodavcu kada radnik njemu pričini štetu nije regulirana. 4.d)Odgovornost pravnog lica za stetu koju prouzrokuje njegov organPravno lice odgovara za štetu koju trećim licima pričini njegov ovlašteni organ, koji nastupa u ime pravnog organa i koji je njegov sastavni dio.Pravno lice se može osloboditi od odgovornosti pod istima uslovima kao što se oslobađaju lica koja odgovaraju po pravilima o objektivnoj odgovornosti(član 177.ZOO).Naknadu štete oštećeni može zahtijevati samo od pravnog lica.Kada isplati štetu pravno lice ima pravo regresa od lica koje je štetu nanijelo namjerno ili krajnjom nepažnjom. 5.Odgovornost vise lica za stetuViše lica mogu pričiniti štetu na razne načine, i to tako što su djelovali zajednički.Isto tako više lica mogu djelovati kao saučesnici, i to tako što učionioca štete podstrekavaju ili mu pomažu.Više lica mogu djelovati nezavisno jedan od drugog, te tako pričiniti štetu, ali se njihovi udjeli ne mogu utvrditi.Više lica mogu prouzrokovati štetu na način da su njihove radnje povezane, i neko od njih prouzrokuje štetu, ali se ne može utvrditi ko je to uradio.U svim navedenim slučajevima odgovornost za štetu se određuje solidarno, tj.svi odgovaraju solidarno.Regres između više lica određuje se s obzirom na stepen njihove krivice, a ako se udjeli štetnika ne mogu  utvrditi, onda su njihovi udjeli jednaki.  6.Odgovornost po osnovu pravicnostiOvaj oblik odgovornosti predviđa odgovornost za štetu koju prouzrokuju neuračunljiva lica, gdje ova lica odgovaraju po principu pravičnosti.Odgovornost neuračunljivih lica je supsidijarna.Ako štetu pričini maloljetno dijete koje je sposobno za rasuđivanje, ali zbog imovinske situacije ne može naknaditi štetu, onda sud po principu pravičnosti obavezuje roditelje da oštećenom naknade štetu.Odgovornost roditelja je također supsidijarna.  7.Posebni slucajevi odgovornosti-Odgovornost usljed terorističkih akata, javnih demonstracija ili manifestacija-Odgovornost organizatora priredbi-Odgovornost zbog uskraćivanja neophodne pomoći-Odgovornost u vezi sa obavezom zaključenja ugovora-Odgovornost u vezi sa vršenjem poslova od općeg interesa

7.a) Odgovornost usljed terorističkih akata, javnih demonstracija ili manifestacijaČlan 180.st.1.ZOO- za štetu nastalu zbog smrti, tjelesne povrede ili oštećenja, odnosno uništenja imovine fizičkog lica usljed akata terora ili nasilja, kao i prilikom javnih demontracija, odgovara zajednica čiji su nadležni organi bili dužni spriječiti takvu štetu.Zajednica=država, općinaZajednica koja je platila naknadu ima pravo regresa prema licu koje je štetu prouzrokovalo. 7.b) Odgovornost organizatora priredbiČlan 181.ZOO- organizator okupljanja većeg broja ljudi u zatvorenom ili na otvorenom prostoru odgovara za štetu nastalu zbog smrti ili tjelesne povrede koju neko pretrpi usljed izvanrednih okolnosti koje u tim prilikama mogu nastati,Organizator odgovara za štetu na ličnosti, a ne i za štetu na imovini lica. 7.c) Odgovornost zbog uskraćivanja neophodne pomoćiČlan 182.st.1.ZOO- Lice koje bez opasnosti za sebe uskrati pomoć drugom licu čiji su život ili zdravlje očigledno ugroženi, odgovara za štetu koja tako nastane.Ukoliko princip pravičnosti zahtijeva, sud može takvo lice osloboditi obaveze da naknadi štetu. 7.d) Odgovornost u vezi sa obavezom zaključenja ugovoraOdređena lica su obavezna zaključiti ugovor sa svim licima koja ispunjavaju određene uslove.Lica koja su obavezna zaključiti takve ugovore, ali ih na zahtjev zainteresiranog lica ne zaključe, moraju naknaditi prouzrokovanu štetu(član 183.ZOO). 7.e) Odgovornost u vezi sa vršenjem poslova od općeg interesaČlan 184.ZOO-organizacije koje vrše neku komunalnu ili neku drugu djelatnost od općeg interesa, odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neuredno vrše svoju uslugu.Pod ovim organizacijama se podrazumijevaju one koje isporučuju vodu, električnu energiju, plin, održavaju puteve, odvoze smeće.  8.Naknada steteKad jedno lice povrijedi neku pravnu obavezu ili neko zakonom zaštićeno dobro, onda oštećeni ima pravo na naknadu tako prouzrokovane štete.U našem zakonu postoji imovinska i neimovinska šteta.Imovinska šteta-smanjenje ili gubitak u postojećeoj imovini i sprječavanje njenog povećanja(izmakla dobit).Neimovinska šteta-trpljenje psihičke ili fizičke boli ili straha.Naknada imovinske štete- naturalnom restitucijom i novčanom naknadom.Naknada neimovinske štete- novčanom naknadom ili satisfakcijom(zadovoljenjem).

8.a)Naknada imovinske steteNaknada imovinske štete-obaveza odgovornog lica da oštećenom kompenzira nastalo smanjenje imovine.Princip naturalne restitucije (naknada u naturi)se vrši popravkom oštećene stvari.U praksi je ipak najčešća novčana naknada.Razlozi zbog kojih se najčešće provodi novčana naknada su: 1. često je uspostava ranijeg stanja nemoguća; 2. jednostavnost izvršenja novčane naknade; 3. u slučaju novčane naknade isključeni su daljnji sporovi(koji se mogu javiti kod naturalne restitucije).Ponekad je moguća kombinacija naturalne restitucije i novčane naknade.ZOO određuje situacije kada se daje novčana naknada, i to:-kada uspostavljanje prijašnjeg stanja nije moguće,-kada je naturalna restitucija moguća, ali sud smatra da to nije nužno,-kada oštećeni traži naknadu u novcu, a okolnosti datog slučaja ne opravdavaju uspostavu ranijeg stanja,-kada se restitucijom šteta ne može otkloniti potpuno, onda se ostatak štete naknađuje u novcu,-kada stvar koja je imaocu oduzeta na protivpravan način propadne usljed više sile, onda je odgovorno lice obavezno naknaditi štetu u novcu. 8.b)Odredjivanje visine naknade steteObjektivni i subjektivni kriterijiObjektivni kriterij-za uništenu ili oštećenu stvar daje se stvarna ili ekvivalentna naknada.Subjektivni kriterij- naknada afekcione vrijednosti.Utvrđivanje štete- prilikom utvrđivanja štete, to može biti dan prouzrokovanja štete, zatim dan kada se oštećeni sa svojim zahtjevom sudu obratio, te može biti dan kada je sud donio svoju odluku o visini štete povodom odštetnog zahtjeva.Visina naknade štete određuje se u vrijeme donošenja sudske odluke.Šteta mora biti naknađena bez obzira da li je štetna radnja učinjena nepažnjom ili namjerno, nego naknada štete mora biti ekvivalentna visini prouzrokovane štete. 8.c)Snizenje naknadeUkoliko je oštećeni doprinio nastanku štete, onda će sud smanjiti naknadu štete.Ako sud ne može utvrditi koliko dio štete potiče od štetnika, a koliki od oštećenog, onda će sud dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.Sud će smanjiti naknadu i onda kada je oštećeni imao određene koristi od oštećene stvari.(npr.prodati dijelove slupanog automobila).Prilikom određivanja naknade, sud može smanjiti iznos naknade vodeći računa o materijalnom stanju štetnika i oštećenog (ako šteta nije prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom). 8.d)Naknada u obliku renteČlan 188.st.1. ZOO-u slučaju smrti, tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja, naknada se određuje u obliku novčane rente(doživotno ili za određeno vrijeme).Naknada se isplaćuje periodično u unaprijed utvrđenim iznosima, kao naknada za buduću štetu(pro futuro).Renta koja je određena u obliku novčane naknade, plaća se mjesečno.

Pravo na naknadu štete u obliku novčane rente u slučaju smrti ili povrede bliskog lica, ne može se prenijeti na drugo lice. 8.e)Naknada neimovinske steteNaknada neimovinske štete-uspostava ranijeg stanja ili novčana naknada.Uspostava ranijeg stanja kao oblik naknade neimovinske šteteOvaj oblik naknade je moguć samo kod nekih oblika neimovinske štete(povreda ličnog dobra i povreda prava- prava slobode, časti, ugleda).Novčana naknada neimovinske šteteZOO određuje koji se oblici neimovinske štete mogu novčano naknaditi za postojeću i buduću neimovinsku štetu, i to naknada:-Za pretrpljene fizičke bolove(operacije, infuzije, upotreba invalidskih kolica, previjanje rana).-Za pretrpljene duševne bolove, i to:*za duševne boli zbog umanjene životne aktivnosti-duševni bolovi najčešće posljedica povrede tijela(npr.duševna bol zbog nemogućnosti bavljenja sportom). * Za duševne boli zbog naruženosti;Naruženost             trajna izmjena(nagore)spoljnog izleda jednog lica.*Za duševne boli zbog povrede ugleda, časti, slobode ili prava ličnosti;* Za duševne boli zbog smrti bliskog lica(u slučaju smrti nekog lica, članovi njegove bliže porodice-bračni partner, roditelj i djeca imaju pravo na novčanu naknadu);*Za duševne boli zbog naročito teškog invaliditeta nekog lica, sud može njegovom bračnom partneru, djeci i roditeljima dosuditi novčanu naknadu.Za pretrpljeni strah;Strah             psihičko stanje u kojem se jedno lice nalazi svjesno neposredne opasnosti.Priznavanje naknade nasljednicima-potraživanje naknade za neimovinsku štetu priznaje se nasljednicima samo ako je potraživanje priznato pravosnažnom odlukom ili pismenim sporazumom.

UGOVOR O PRODAJI1.a)Pojam ugovora o prodajiUgovorom o prodaji obavezuje se jedna ugovorna strana(prodavac) drugoj strani(kupcu) predati određenu stvar ili pribaviti neko pravo, a kupac se obavezuje platiti cijenu.Ovaj ugovor je bio reguliran Hamurabijevim zakonikom, kao poseban ugovor.Kod predaje predmeta ugovora razlikuje se predaja pokretne stvari, predaja nekretnine ili prava.Kod pokretnih stvari način sticanja je tradicija, kod nekretnina upis u zemljišne knjige, kod tražbina(prava) notifikacija, a kod vrijednosnih papira predaja.Slučaj 1: K kupuje novine na kiosku, međutim kad želi platiti otkrije da je zaboravio novac.Prodavac P mu daje novine uz napomenu da ih može i sutra platiti. Je li K postao vlasnikom novina? 1.b)Karakteristike ugovora o prodajiKarakteristike: 1. Konsezualan, 2. Neformalan, 3. Dvostrano obavezan, 4. Ekvivalentan, 5. Aleatoran, 6. KauzalanKonsezualan- ugovor se smatra zaključenim u momentu postizanja saglasnosti o bitnim elementima: predmetu i cijeni. Za nastanak ugovora ne traži se određena forma niti predaja predmeta ugovora.Neformalan- ugovor o prodaji je neformalan, izuzev kada se radi o prodaji nekretnina, gdje tada ugovor mora biti zaključen u pismenoj formi.Dvostrano obavezan- za obje ugovorne strane nastaju i prava i obaveze, tako što obavezi jedne strane odgovara pravo druge ugovorne strane i obratnoEkvivalentan- zaključenjem ugovora ugovorne strane znaju svoja prava i obaveze, tj.šta jedan drugome trebaju dati kao ekvivalent za ono što primajuAleatoran-ugovor o prodaji može biti i aleatoran, gdje kupac mora platiti određeni paušalni iznos bez obzira koliko ce dobiti kupljenih stvari za taj novac.Kauzalan-kod ugovora o prodaji kauzu(cilj) obavezivanja vidimo i kod prodavca i kod kupca. 1.c)Rizik propasti ili ostecenja stvariVrijeme zaključenja i vrijeme predaje predmeta ugovora, najčešće je odvojeno.Kada se vrijeme zaključenja ugovora i vrijeme predaje stvari ne podudaraju, nekada se zna desiti da od momenta zaključenja ugovora pa do predaje stvari, stvar bude slučajno uništena ili znatno oštećena.Slučajna propast ili oštećenje stvari jesu oni slučajevi kada za propast ili oštećenje stvari nisu odgovoran ni kupac ni prodavac.Moguće je da predmet propadne ili da bude oštećen usljed više sile za koju ne odgovara ni jedna ugovorna strana.Ako je predmet ugovora generička(zamjenljiva) stvar, pa ta stvar propadne ili bude oštećena prije predaje kupcu, prodavac mora kupcu isporučiti drugu stvar iste vrste.Ako je predmet ugovora individualno određena stvar, pa ona slučajno propadne prije predaje kupcu, prodavac neće odgovarati za propast stvari i neće biti dužan kupcu nabaviti drugu stvar.

Ako pak individualno određena stvar bude slučajno oštećena prije predaje kupcu, ona ima pravo da bira tako što može da ostane kod ugovora i da traži sniženje cijene ili pak da odustane od ugovora i ako je platio cijenu da traži njen povrat.Momentom predaje stvari kupcu, na njeg prelazi rizik slučajne propasti stvari.Slučaj: Kupac K kupuje od P-a građevinski materijal, koji P treba odvesti K-ovoj kući, P angažira prevozioca L za prevoz materijala. Prilikom prevoza, dolazi do sudara sa vozilom trećeg lica, u kojem građev.materijal biva u potpunosti uništen. K traži isporuku novog građevinskog materijala ili povrat cijene, a P to odbija. S pravom??? 1.d)Bitni elementi ugovoraKada se radi o bitnim elementima ugovora, ugovarači moraju postići saglasnost o elementima ugovora bez kojih ugovor ne može nastati, a to su predmet i cijena.Predmet prodaje su stvari i prava. Da bi stvar bila predmet ugovor, stvar mora biti u prometu(res in commercio).Predmet ugovora mogu biti pokretne, nepokretne stvari, stvari određene po rodu i individualno određene stvari, potrošne, nepotrošne, te zamjenjive i nezamjenjive stvari.Stvar koja je predmet ugovora mora biti određena ili barem odrediva.Predmet ugovora o prodaji mogu biti i stvari ograničene u prometu, ali se te stvari mogu prodavati uz prethodno odobrenje i preko ovlaštenih organizacija(npr.prodaja lijekova).Predmet ugovora o prodaji ne mogu biti stvari van prometa(res extra commercium), npr.parkovi, ulice.U slučaju prodaje stvari van prometa, takav ugovor je ništav.Ponekad predmeta ugovora o prodaji mogu biti i buduće stvari.Prodaja buduće stvari može se ugovoriti kao komutativan ugovor, gdje je kupac obavezan isplatiti cijenu samo ako stvar zaista nastane.Prodaja buduće stvari može biti ugovorena kao aleatoran ugovor gdje kupac kupujebuduću stvar bez obzira da li će nastati i u kojoj količini.Predmet ugovora o prodaji može biti i tuđa stvar, gdje se prodavac može obvezati da će kupcu do određenog vremena nabaviti i predati stvar koju on trenutno nema u vlasništvu, ali će je nabaviti do trenutka izvršenja ugovora.Ukoliko prodavac ne uspije ispuniti svoju ugovornu obavezu do određenog vremena, bit će dužan kupcu naknaditi štetu zbog neispunjenja ugovora, a kupac ima pravu na naknadu štete ako je bio savjestan, tj.ako nije znao niti je morao znati da prodavac prodaje tuđu stvar.Predmet ugovora o prodaji mogu biti i prava, i to: stvarna prava, tražbena prava, autorska prava, pravo industrijskog vlasništva.Predmet prodaje ne mogu biti čisto lična prava(izdržavanje) jer su vezana za ličnost i ne mogu se dalje ustupiti, pa ni prodati trećim licima. 1.e)CijenaCijena je novčana naknada koju kupac plaća prodavcu za stvar koju od njeg kupuje.Cijena je protuvrijednost za ustupljenu stvar.Cijena mora biti određena ili odrediva.Cijena je određena ako je utvrđena u jednom fiksnom iznosu, a odredivost cijene znači da u ugovoru postoji dovoljno podataka na osnovu kojih je moguće cijenu naknadno odrediti.

Postoje izuzeci, npr. kod ugovora u privredi, ugovor je valjan i bez određivanja cijene.Naime kupac je dužan platiti cijenu koju je prodavac redovno naplaćivao u vrijeme zaključenja ugovora, a ako ovo ipak nije određeno, onda je dužan platiti razumnu cijenu.Slučaj: P i K su se sporazumjeli o prodaji određenih proizvoda. K se obavezao platiti važeću cijenu na dan isporuke u mjestu prodavca. P je isporučio robu s 20 dana zakašnjenja i traži isplatu po cijenama na taj dan. K smatra da je dužan platiti cijenu koja je važila na dan kada je P trebao isporučiti robu koja je 5% niža od cijene koju P zahtijeva, a ne na dan stvarne isporuke, jer je tada P već bio u zakašnjenju. S pravom???Pravilo je da cijenu određuju ugovarači, ali je moguće da određivanje cijene ugovarači povjere trećem licu.Ako treće lice određuje cijenu, on se mora držati uputa ugovarača ako su mu date,  a ako mu nisu date upute, onda treće lice ne smije odrediti cijenu suprotno načelu savjesnosti i poštenja.Ako treće lice neće ili ne može odrediti cijenu a ni ugovarači se nisu sporazumjeli o cijeni, onda se smatra da je ugovorena razumna cijena.ZOO propisuje da se pod razumnom cijenom smatra tekuća cijena u vrijeme zaključenja ugovora, a ako se ona ne može utvrditi onda cijena koju utvrđuje sud prema okolnostima slučaja.Cijena može biti propisana od strane nadležnog organa za određene vrste prizvoda(npr.cijena brašna). 1.f)Obaveze prodavcaBitne obaveze prodavca su: predaja stvari, odgovornost za materijalne i pravne nedostatke.Predaja predmeta prodajeUgovor o prodaji je samo osnov sticanja prava vlasništva, tj.iustus titulus, a da bi kupac stekao vlasništvo potreban je i predaja stvari, tj.modus aquirendi.Prodavac je dužan predati stvar koja je predmet ugovora, zajedno sa pripacima, jer pripradak prati sudbinu glavne stvari, osim ako nešto drugačije nije ugovoreno ili ne proizilazi iz prirode samog posla.Kada se radi o predaji stvari, razlikuje se predaja pokretnih i nepokretnih stvari.U slučaju predaje pokretnih stvari, najčešći način predaje je faktička predaja, tj.iz ruke u ruku koja je ista kao i tradicija koja je primjenjivana u rimskom pravu.Predaja može biti i simbolična, gdje se ne vrši predaja stvari, nego se predaju određeni predmeti koji su simbol predaje, a bez kojih je upotreba stvari nemoguća(npr.predaja ključeva od automobila).Postoji i predaja kratkom rukom, gdje kupac posjeduje već kupljenu stvar po nekom drugom osnovu(npr.kupac drži stvar po osnovu ugovora o  zakupu, pa je nastavi dalje čuvati kao vlasnik na osnovu ugovora o prodaji).Kod constitutum possessorium prodavac ne predaje stvar kupcu, nego stvar ostaje kod njeg, ali po drugom osnovu(npr.prodavac proda mašinu kupcu, ali potom s njim zaključi ugovor o zakupu ili posluzi, te istu nastavi koristiti, ali sada ne kao vlasnik nego kao zakupac ili poslugoprimac).Ako je predmet prodaje nepokretna stvar, pravo vlasništva se stiče upisom u zemljišne knjige.

Ako se radi o prodaji prava, onda se zaključenjem ugovora prenose prodata prava, te se prijenos prava ostvaruje ugovorom o ustupanju(cesija).Ukoliko se desi da prodavac proda jedno isto pravo raznim licima, tada će pravo pripasti onom kupcu o kojem je prodavac prvo obavijestio dužnika da mu je prodao svoje pravo. Znači pravo ne pripada prvom kupcu, nego onom o kojem je dužnik prvo obaviješten da mu je prodavac prodao svoje pravo 1.g)Vrijeme i mjesto predajeProdavac je dužan predati stvar kupcu u mjestu i u vrijeme koje je određeno ugovorom.Rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari do predaje stvari snosi prodavac, a poslije predaje snosi kupac, te do momenta predaje plodovi pripadaju prodavcu, a poslije predaju kupcu.Vrijeme predaje može biti ugovoreno na različite načine, npr.na određeni dan(3.april) ili do određenog dana(do 3.aprila) ili rok može biti određen u danima(sedam dana od dana zaključeja ugovora) ili ipak rok može biti određen u sedmicama(npr.dvije sedmice od zaključenja ugovora).Ako vrijeme predaje nije određeno ugovorom, prodavac je dužan izvršiti predaju stvari u razumnom roku poslije zaključenja ugovora, s obzirom na prirodu stvari.Mjesto predaje stvari- može biti najčešće ono mjesto koje s obzirom na svrhu ugovora, svojstva stvari i druge okolnosti najbolje odgovara ugovornim stranama.Ako mjesto ispunjenja ugovora nije određeno ugovorom, onda se primjenjuje zakonsko dispozitivno pravilo koje kaže da se u takvim slučajevima predaja stvari vrši u mjestu u kojem je prodavac u času zaključenja imao svoje prebivalište, odnosno boravište. 1.h)Odgovornost za materijalne nedostatkeDa bi postojala odgovornost za materijalne nedostatke, moraju se kumulativno ispuniti slijedeći uslovi:-da postoji materijalni nedostatak-da je nedostatak skriven-da je postojao u momentu prelaza rizika-da je kupac o nedostatku blagovremeno obavijestio prodavca-da ugovorom nije isključena odgovornost prodavca za materijalne nedostatkeMaterijalni nedostatak postoji u slijedećim slučajevima:-da stvar nema potrebna svojstva za redovnu upotrebu ili za promet-da stvar nema potrebna svojstva za naročitu upotrebu-da stvar nema svojstva koja su izričito ili prečutno  ugovorene, tj.propisane-da stvar nije jednaka modelu ili uzorkuProdavac će odgovarati za skriveni nedostatak bez obzira da li je bio savjestan ili nesavjestan.Prodavac će odgovarati za mat.nedostatak ako je postojao u momentu prelaska rizika s prodavca na kupca.Kupac je dužan po prijemu stvari istu pregledati i o vidljivim nedostacima obavijestiti prodavca u roku od 8 dana od dana saznanja za postojanje nedostataka.Kod ugovora u privredi kupac je dužan obavijestiti prodavca o nedostacima bez odgađanja.

Ako pregledu stvari prisustvuju oba ugovarača, onda je kupac dužan obavijestiti prodavca odmah.Skriveni nedostatak- takav nedostatak kojeg kupac nije mogao uočiti prilikom uobičajenog pregleda stvari, nego protekom vremena od prijema stvari.O skrivenom nedostatku kupac je dužan obavijestiti prodavca u roku od 8 dana od dana kada je nedostatak nastao, a kod ugovora u privredi bez odgađanja.Primjer: K je od P-a kupio mašinu. Prilikom uobičajene upotrebe, a nakon četiri mjeseca od predaje stvari, K primijeti skriveni nedostatak. Deset dana nakon toga K obavijesti P-a o nedostatku te zahtijeva da P o svom trošku izvrši popravak mašine. Mora li P udovoljiti K-ovom zahtjevu?Objektivni rok za isticanje prigovora o skrivenim nedostacima je 6 mjeseci od predaje stvari.Prodavac nakon proteka objektivnog roka neće odgovarati za nedostatke, osim ako mu je nedostatak bio poznat ili nije mogao ostati nepoznat.Obavještenje o nedostatku mora sadržavati:-opis nedostatka koji mora dovoljno konkretiziran-namjeru kupca da će se služiti nekim od svojih prava- poziv prodavcu da pregleda stvarDa bi prodavac odgovarao za mat.nedostatak, potrebno je da odgovornost prodavca nije ugovorom isključena, a nekada se odgovornost prodavca ugovorom može i pojačati.Prava kupca zbog nedostatka na stvari:-kupac ima pravo zahtijevati ispunjenje ugovora-kupac ima pravo zahtijevati sniženje cijene-ima pravo izjaviti da raskida ugovor-u svakom od ovih navedenih slučajeva kupac ima pravo i na naknadu štete*Pravo kupca da zahtijeva ispunjenje ugovora znači da kupac može zahtijevati otklanjanje nedostatka ili ipak predaju druge stvari bez nedostatka.Raskid ugovora djeluje ex tunc, te svaka ugovorna strana ima pravo tražiti vraćanje datog.Ako kupac prilikom raskida ugovora ne može vratiti stvar u stanju u kojem ju je  primio, onda nema pravo na raskid ugovora, osim:-ako je stvar potpuno propala ili oštećena zbog nedostatka koji opravdava raskid ugovora-ako je stvar propala ili oštećena zbog događaja za koji nije odgovoran kupac niti od lica za koje on odgovara-ako je stvar propala ili oštećena usljed obaveze kupca da istu pregleda-ako je kupac potrošio ili izmijenio dio stvari u toku njene redovne upotrebe-ako je oštećenje ili izmjena stvari bez značajaUz sva prava kupca u slučaju nedostatka stvari(zahtijevati ispunjenje ugovora, sniženje cijene, izjava da raskida ugovor), njemu također pripada i pravo na naknadu štete.Šteta-izmakla korist koju bi kupac ostvario da mu je na vrijeme isporučena stvar bez nedostatka.Kupac koji je blagovremeno obavijestio prodavca o nedostacima, svojim pravom se mora koristiti u roku od godine dana od dana slanja obavijesti prodavcu.Rok je prekluzivan, te se protekom ovog prava kupčevo pravo gasi, osim ako je prodavčevom prevarom bio spriječen da to pravo koristi.

1.i)Garancije za ispravno funkcioniranje stvariAko je predmet ugovora o prodaji neka tehnička roba(mašina, motor), onda su prodavac i proizvođač odgovorni  kupcu za ispravno funkcioniranje te stvari.Ova vrsta odgovornosti se naziva garancija za ispravno funkcioniranje stvari, te se razlikuje od odgovornosti za materijalne nedostatke.Kumulativno predviđeni uslovi za pozivanje na odgovornost prodavca su:-da je kupcu predat garantni list proizvođača-da se nedostatak na stvari pojavio u toku trajanja garantnog roka-da je kupac pravilno upotrebljavao stvar;Prilikom predaje stvari, prodavac je dužan predati kupcu garantni list, ukoliko je garantni list predao proizvođač stvari.Garantni rok počinje teći od dana predaje stvari, neovisno kada je kupac primio garantni list.Trajanje garantnog roka određuje proizvođač stvari.Kupac će svoje pravo po osnovu garancije moći ostvariti samo ako je stvar upotrebljavao na pravilan način. Popravak ili zamjena stvariAko se radi o manjem popravku, onda se garantni rok produžava onoliko koliko je trajao taj popravak, a ako je izvršena zamjena stvari ili je stvar znatno popravljena onda garantni rok teče iznova od dana izvršene zamjene, odnosno od dana vraćanja stvari.Ako je zamijenjen ili popravljen samo dio stvari, tada garantni rok počinje teći ponovo samo za taj dio stvari.Sličnosti i razlike između odgovornosti za mat. nedostatke i garancije za ispravno funkcioniranje stvari?---Obje vrste odgovornosti se odnose na zaštitu od materijalnog nedostatka i obje poznaju zahtjev za uklanjanje nedostatka.---Razlika je u tome da mat.nedostatak mora postojati u momentu prelaska rizika, a nedostatak koji onemogućava ispravno funkcionisanje mora postojati u toku trajanja garantnog roka. 1.j)Odgovornost za pravne nedostatkeOdgovornost za pravne nedostatke zove se joši zaštita od evikcije.Šta je to evikcija?Evikcija može biti potpuna i djelimična.Potpuna evikcija-treće lice je pravnim aktom kupcu u potpunosti uzelo stvar(npr.prodavac proda kupcu tuđu stvar)Djelimična evikcija-treće lice oduzelo kupcu dio stvari ili ga ograničava u vršenju vlasničkih ovlaštenja na cijeloj stvari(npr.stvar opterećena pravom stvarne ili lične služnosti). 1.k)Uslovi za zastitu od evikcijeTreće lice koje uznemirava kupca u vršenju njegovih prava mora imati neko pravo na osnovu kojeg vrši uznemiravanje.Pravni nedostatak-mora postojati prije nego što je kupac stekao pravo vlasništva na stvari.Kupac mora biti savjestan, jer u slučaju da je kupac nesavjestan nema pravu na zaštitu.Kupac je dužan obavijestiti prodavca o uznemiravanju od strane trećih lica.

Prodavac neće odgovarati za pravne nedostatke ako je ugovorom odgovornost isključena.Ali, ako je u momentu zaključena ugovora prodavcu bilo poznato postojanje nedostatka, onda će odredba o isključenju odgovornosti biti ništava. 1.l)Pravne posljedice evikcijePotpuna evikcija- treće lice je u potpunosti uzelo kupčevo pravo na sticanje vlasništva, te se u tom slučaju ugovor raskida po zakonu(ex lege);Djelimična evikcija-kupac ima pravo i na naknadu štete bez obzira koje mu pravo pored toga pripada;Pravo kupca po osnovu pravnih nedostataka prestaje istekom godine dana od dana saznanja za postojanje prava trećeg, ali ako je treće lice pokrenulo spor prije isteka tog roka, a kupac tražio od prodavca da se umiješa u spor, onda se kupčevo pravo gasi istekom 6 mjeseci po pravosnažno okončanom sporu. 1.m)Obaveze kupcaObaveze kupca: isplata cijene; preuzimanje stvari.-Isplata cijeneCijena se mora sastojati u novcu ili najvećem dijelu od novca da bi se govorilo o prodaji.Vrijeme i mjesto isplate cijene- kupac je dužan isplatiti cijenu u vrijeme kako je ugovorom određeno, a isto je određeno i za mjesto isplate.Ali, ako ugovarači nisu odredili mjesto isplate, onda će to biti ono mjesto u kojem se vrši predaja stvari, a ako ne može ni u tom mjestu, onda će u mjestu prebivališta/boravišta prodavca.-Preuzimanje stvariPreuzimanje stvari je druga obaveza kupca.Ukoliko kupac ne preuzme stvar na vrijeme, on pada u povjerilačku docnju.Prodavac se u ovom slučaju ne oslobađa obaveze predaje stvari, ali u ovom slučaju rizik propasti  ili oštećenja stvari snosi kupac.Npr. Kupac K naručuje od prodavca P određene knjige. U ugovoreno vrijeme P odnosi K-u kupljene stvari, ali ga ne nalazi na adresi. Prilikom povratka kupljene stvari bivaju uništene P-ovom običnom nepažnjom. K potom traži isporuku novih stvari istog roda, jer je platio cijenu. Šta će P uraditi? Je li dužan ispuniti K-ov zahtjev? 1.n)Posebne vrste ugovora o prodajiPosebne vrste ugovora o prodaji:-Prodaja s pravom preče kupovine-Kupovina na probu-Prodaja sa specifikacijom-Prodaja sa zadržavanjem prava vlasništva-Prodaja s obročnim otplatama cijene-Prodajni nalog

1.n.1)Prodaja s pravom preče kupovineOvo je takva vrsta ugovora kod kojeg se kupac može ugovorom obavezati da u slučaju prodaje iste stvari, prvo obavijesti prodavca o prodaji, te da njega prvo ponudi da mu proda stvar pod istim uslovima pod kojima je ponudio trećim licima.Unošenjem ove  klauzule u ugovor, kupac se ograničava u slobodnom raspologanju kupljene stvari.Mjesec dana je rok u kojem prodavac od dana prijema obavijesti mora izjaviti da li želi kupiti stvar(pokretna ili nepokretna stvar)Pravo preče kupovine nastaje na osnovu ugovora, zakona i testamenta.Zakonsko pravo preče kupovine nastaje bez potrebe zaključenje posebnog akta(npr.prodaja građevinskog zemljišta);Testamentom, ostavilac može naložiti nasljednicima da ukoliko žele prodati određenu stvar koja je dio njegove zaostavštine, da je moraju u slučaju prodaje prvo ponuditi određenim licima prije nego što je slobodno prodaju.Pravo preče kupovine prestaje po proteku roka od 5 godina od dana zaključenja ugovora;Postoje dvije vrste rokova na strani prodavca:-prvi rok je rok od 30 dana u kojem prodavac mora obavijestiti kupca da koristi svoje pravo preče kupovine(subjektivni rok)-drugi rok je rok od 5 godina koje je prodavac rezervisao za sebe(objektivni rok)Šta će se desiti ako kupac proda stvar trećem licu i na njega prenese pravo vlasništva ne obavještavajući prodavca koji ima pravo preče kupovine?Kupac?Prodavac?Treće lice? 1.n.2)Kupovina na probuKupovina na probu je takav ugovor gdje kupac uzima stvar pod uslovom da je isproba kako bi utvrdio da li odgovara njegovim potrebama.Dvije su situacije bitne: da li je stvar predata kupcu u posjed ili ne.Ako stvar nije predata, onda je prodavac dužan da kupcu omogući probu stvari.Ako kupac u predviđenom roku ne obavijesti prodavca da li ostaje pri ugovoru, onda se smatra da je odustao od ugovora. Ako je stvar predata u posjed kupcu, pa on stvar nakon ugovorom određenog vremena ne vrati niti obavijesti kupca da li ostaje pri ugovoru, onda se smatra da je ostao pri ugovoru.Propast ili oštećenje stvari- ako stvar nije predata u posjed kupca, onda rizik propasti ili oštećenja snosi prodavac, a ako je stvar u posjedu kupca onda rizik propasti ili oštećenja snosi prodavac do onog momenta dok se kupac ne izjasni da ostaje kod ugovora. 1.n.3)Prodaja sa specifikacijomOvaj ugovor daje pravo kupcu da nakon što postigne sporazum o vrsti i količini stvari koja je predmet ugovora, da detaljnije precizira svojstva stvari koju kupuje.Ovakav ugovor štiti interes kupca.Prodavčev interes je zaštićen na način što je kupac obavezan dostaviti specifikaciju u određenom roku.

Ako kupac ne odredi specifikaciju u određenom roku, onda prodavac može: da raskine ugovor i traži naknadu štete od kupca ili da sam odredi specifikaciju prema onome što mu je poznato o kupčevim potrebama. 1.n.4)Prodaja sa zadrzavanjem prava vlasnistvaOvo je takva vrsta ugovora kod kojeg prodavac prilikom zaključenja ugovora ugovori sa kupcem da on(prodavac) ostaje vlasnikom stvari  sve dok mu kupac u potpunosti ne isplati ugovorenu cijenu.Predmet ugovora- samo pokretna stvar.Isplatom cijene kupac postaje vlasnikom stvari, a ako cijenu ne isplati onda prodavac ima alternativno pravo: 1.zahtijevati ispunjenje ugovora ili 2. izjaviti da raskida ugovor i tražiti naknadu štete.Rizik propasti ili oštećenja stvari- do predaje stvari snosi prodavac, a poslije predaje kupac. Ovo je izuzetak od pravila da rizik propasti ili oštećenja stvari snosi vlasnik stvari. 1.n.5)Prodaja sa obrocnim otplatama cijene (prodaja na kredit)Ovo je vrsta ugovora kod kojeg se prodavac obvezuje predati kupcu pokretnu stvar i to prije nego što mu cijena bude u potpunosti isplaćena, a kupac se obavezuje da će u određenim vremenskim razmacima isplatiti ugovorenu cijenu.Obavezna je pismena forma ugovora(forma ad solemnitatem).Ugovor mora sadržavati odredbu kojom kupac može odustati od ugovora ako to pismeno saopći prodavcu u roku od 3 dana od dana potpisivanja isprave.Koja su prava prodavca ako kupac dođe u zakašnjenje sa početnom otplatom ili sa dvije uzastopne otplate?Prodavac može raskinuti ugovor ako kupac dođe u zakašnjenje i sa isplatom samo jedne rate, ako nisu ugovorene više od četiri rate. 1.n.6)Prodajni nalogKod ovog ugovora obvezuje se nalogoprimac da će određenu pokretnu stvar koju mu je predao nalogodavac, prodati u određenom roku i za određenu cijenu ili da će je u istom roku vratiti nalogodavcu.Ukoliko nalogoprimac u tom određenom roku stvar ne proda i ne preda cijenu  niti je vrati nalogodavcu, smatra se da je stvar kupio za sebe.Uslovi za nastanak prodajnog naloga su: cijena i vrijeme u kojem stvar mora biti prodata i cijena predata nalogodavcu.

UGOVOR O RAZMJENI, ZAMJENIUgovor o promjeni postoji kad jedan ugovarač prenosi vlasništvo određene stvari na drugog ugovarača, koji zauzvrat prenosi vlasništvo neke druge stvari na prvog ugovarača. (vlasništvo ili pravo raspolaganja. Bitni elementi ugovora su stvari, odnosno imovinska prava koja se imaju razmijeniti. Predmet ugovora može biti svaka stvar, odnosno svako imovinsko pravo koje je prenosivo. Ugovor o promjeni je po pravilu neformalan, ako sami ugovarači ne odrede drugačije. Izuzetak postoji ako se kao predmet ugovora javlja nekretnina. U takvom slučaju ugovor mora biti u pisanoj formi.Pravo vlasništva na stvarima koje se razmjenjuju se prenosi predajom stvari. Ugovor je samo titulus za sticanje prava raspolaganja, odnosno prava vlasništva. Shodno tome, slučajno oštećenje stvari do trenutka njene predaje ide na teret vlasnika. U takvom slučaju vlasnik mora saugovaraču dozvoliti da i on srazmjerno umanji vrijednost svoje stvari, a ako to nije moguće, onda će vlasnik oštećene stvari vrijednost oštećenja naknaditi u novcu prilikom razmjene. Do poništavanja ugovora može doći samo ako je stvar oštećena preko polovine vrijednosti.  UGOVOR O POKLONUPojamUgovor o poklonu je ugovor kojim jedan od ugovarača ustupa besplatno određenu stvar ili imovinsko pravo na raspolaganje odnosno u vlasništvo drugom ugovaraču. Pretpostavka postojanja ugovora o poklonu je smanjenje imovine poklonodavca i povećanje imovine poklonoprimca, a iz razloga dobročinstva. U tom smislu se poklonom smatra i oprost duga po ugovoru, ili plaćanje poklonoprimčevog duga povjeriocu. Ugovorne strane su poklonodavac i poklonoprimac, a stvar odnosno imovinsko pravo koje je predmet ugovora naziva se poklon. KARAKTERISTIKEOn je formalan ugovor. Ugovarači po pravilu slobodno odlučuju o formi ugovora o poklonu. Izuzetak su ugovori koji za predmet imaju nekretnine. Da bi se izvršio i prijenos prava vlasništva upisom u zemljišne knjige, sudovi traže da se izvrši ovjera potpisa poklonodavca pred nadležnim organom.On je dobročin. Poklonoprimac nije dužan dati naknadu za primljeni poklon.On je jednostrano obavezan. Zaključenjem ugovora nastaje obaveza samo za poklonodavca. Poklonoprimac stiče samo pravo da zahtijeva predaju predmeta poklona.Komutativan jer se u vrijeme zaključenja ugovora zna obaveza poklonodavca. Može se svrstati u lične jer se poklon daje točno određenom licu. On je samostalan i kauzalan. USLOVI ZA NASTANAK UGOVORA O POKLONUSposobnost ugovaračaKod ovog ugovora, ne moraju obje strane imati potpunun poslovnu sposobnost. Potrebno je da poklonodavac ima potpunu poslovnu sposobnost i da može slobodno raspolagati imovinom koju poklanja. Ako poklonodavac ipak učini poklon, a nema potpunu poslovnu sposobnost, takav ugovor zainteresirana lica mogu pobijati. Poklonoprimac ne mora imati potpunu poslovnu sposobnost a smatra se da poklon može primiti i poslovno nesposobno lice.

Predmet poklonaPredmet poklona može biti svaka stvar u prometu, odnosno prenosivo imovinsko pravo. Čisto lična imovinska prava ne mogu biti predmetom poklona. Poklanjanje tuđe stvari nema uticaja na izmjenu prava vlasništva povodom predmeta poklona. Ako je stvar već predata poklonoprimcu, vlasnik je može tražiti nazad vlasničkom tužbom. Za eventualno oštećenje stvari primljene u poklon nesavjesni poklonoprimac će odgovarati, a savjesni ne. Ukoliko je savjesni poklonoprimac otuđio poklonjenu mu tuđu stvar teretnim poslom, dužan je vlasniku stvari predati sve ono što je primio kao naknadu, ako se to još uvijek nalazi u njegovoj imovini. Nesavjesni poklonoprimac u istoj situaciji je dužan vlasniku naknaditi punu vrijednost otuđene stvari. Ako je savjesni poklonoprimac besplatno otuđio poklonjenu mu tuđu stvar, vlasnik stvari može od trećeg lica tražiti da mu se stvar vrati. Ako vlasnik oduzme poklonjenu stvar od poklonoprimca, poklonodavac neće biti dužan da mu je nadoknadi, niti da mu nadoknadi štetu koju je ovaj pretrpio pouzdavajući se u zaključeni ugovor. Ako je poklonodavac nesavjestan (tj.znao je da poklanja tuđu stvar), biće dužan poklonoprimcu nadoknaditi svu štetu koju mu je prouzrokovao time što se ovaj pouzdao u zaključenje ugovora.Namjera da se poklon učiniPrelaz imovine poklonodavca u imovinu poklonoprimca mora biti bez naknade. Poklon se čini da bi se uvećala imovina poklonoprimca. Kod činjenja poklona, mora postojati volja da se drugoj strani pokloni određena stvar. Volja poklonodavca da besplatno ustupi u vlasništvo poklonoprimcu predmet poklona, mora biti izražena. OBAVEZE I ODGOVORNOST POKLONODAVCAObaveza poklonodavca zavisi od toga da li se radi o ugovoeu o poklonu kod kojeg se stvar odmah predaje ili se predaja poklona samo obećava. Osnovna obaveza poklonodavca je predaja predmeta poklona, ukoliko on nije predat peilikom zaključenja ugovora. Poklonodavac odgovara za neispunjenje ili zakašnjenje ispunjenja svoje obaveze samo ako je postupao s umišljajem ili u gruboj nepažnji. Poklonodavac ne odgovara za materijalne i pravne nedostatke stvari. OPOZIV I POBIJANJE POKLONAPoklon je u pravilu neopoziv, ali postoje izuzeci:1.Opoziv poklona od strane samih ugovaračaugovorne strane mogu saglasnim izjavama volje raskinuti ugovor o poklonu. On se može opozvati iz samo zakonom predviđenih razloga i to nezahvalnosti poklonoprimca, osiromašenja poklonodavca, razvoda i poništenja braka.a)Opoziv poklona zbog nezahvalnosti poklonoprimcaako poklonodavac ispolji nezahvalnost, poklonodavac ima pravo opozivati poklon. Može ga opozvati zbog grube nezahvalnosti ukoliko je ta nezahvalnost usmjerena i prema njegovoj obitelji. Ako predmet poklona nije predat, poklonodavac može opozvati poklon jednostranom izjavom volje upućenom poklonoprimcu. Ako je predmet predat, može podići tužbu za njegovo vraćanje.b)Opoziv poklona zbog osiromašenja poklonodavcaDa bi poklonodavac mogao opozvati poklon potrebno je ispunjenje slijedećih uslova:1.da poklonodavac nema lica koja su po zakonu dužna da ga izdržavaju, ili da ta lica nemaju sredstava za izdržavanje poklonodavca;

2.da poklonoprimac nije i sam u oskudici u pogledu nužnog izdržavanja (njegovog i lica koja je po zakonu dužan izdržavati);3.da se predmet poklona ili njegova vrijednost još uvijek nalaze u imovini poklonoprimca.c)opoziv poklona zbog razvoda ili poništenja brakaObični pokloni, koje su bračni drugovi učinili jedan drugom prije zaključenja ili u toku braka se ne vraćaju. Pokloni čija je vrijednost nesrazmjerna u odnosu na ostalu imovinu vraćaju se poklonodavcu. Ako je poklonjena stvar otuđena ili uništena u zloj namjeri, poklonoprimac je dužan poklonodavcu naknaditi vrijednost stvari po tržišnoj cijeni u vrijeme kad stvar treba vratiti. 2.Pobijanje poklona od strane trećih licaOvo pravo dato je:1.nužnim nasljednicima kada je ostavilac poklonima povrijedio njihov nužni dio - objektivni rok za podnošenje zahtjeva je 3 godine, a pokloni se vraćaju samo ako se nužni nasljednici ne mogu podmiriti promjenama testamentarnih raspolaganja;2.licima koja je po zakonu poklonodavac dužan da izdržava, ako je učinjenim poklonom njihovo izdržavanje dovedeno u pitanje;3.povjeriocima poklonodavca koji su prikraćeni usljed poklona - actio Pauliana, može se podnijeti u roku od 2 godine od dana učinjenog poklona. VRSTE UGOVORA O POKLONU1.Ugovor o poklonu s nalogomPoklon s nalogom postoji u slučaju kad se u ugovoru o poklonu nalazi neki nalog za poklonoprimca, a poklonodavac ima pravo da raskine ugovor ako poklonoprimac ne ispuni taj nalog. Osim toga, nalog mora biti takav da ga poklonoprimac može izvršiti. U suprotnom nema pravnog dejstva. Ako je izvršenje naloga postalo za poklonoprimca nemoguće nakon zaključenja ugovora, a bez njegove krivice, nije obavezan vratiti poklon.2.Mješoviti poklonimamo u onim slučajevima kad poklonodavac poklanja poklonoprimcu određenu stvar ili pravo, ali zauzvrat dobija novac ili drugu vrijednost i to na način da razlika između vrijednosti dvije obaveze predstavlja poklon. Namjera darovanja mora biti izričito ugovorena ili mora proizilaziti iz prirode i okolnosti konkretnog slučaja.3.Uzajamni poklonUzajamni poklon postoji kad se davanje jednog poklona uslovi davanjem drugog poklona, pri čemu je svaki od ugovarača istovremeno poklonodavac i poklonoprimac. Razlika u odnosu na ugovor o promjeni sastoji se u razlici vrijednosti poklona (tj.promijenjenih stvari). Uzajaman poklon postoji samo ako vrijednost predmeta nije ista. I za ovakav sporazum karakterističan je animus donandi i kod njega nema primjene instituta prekomjernog oštećenja, jer ne postoji zabluda o vrijednosti činidbi.4.Nagradni poklonpoklonodavac je motiviran ranijim postupanjem poklonoprimca prema njemu. Poklonoprimac nema pravo tražiti ispunjenje ovog poklona tj. poklonodavac nema obavezu da ovaj poklon učini.

5.Ugovor o poklonu za slučaj smrtiOvaj ugovor zaključen je pod odložnim uslovom jer se predaja predmeta poklona odlaže do trenutka smrti poklonodavca. Može se pobijati iz zakonom predviđenih uslova.

UGOVOR O ZAKUPUPojam Ugovor o zakupu (locatio conductio rerum) je ugovor kojim se jedan ugovarač obavezuje da drugom ustupi određenu stvar na korištenje za određeno vrijeme, a drugi ugovarač se obavezuje da će mu tu stvar vratiti po isteku ugovorenog vremena i dati naknadu. Strana koja se obavezuje predati određenu stvar je zakupodavac, a strana koja daje naknadu je zakupac. Novčana naknada koju zakupac daje najčešće se naziva zakupnina. KARAKTERISTIKEOn je konsenzualan ugovor - nastao je u trenutku kad su se ugovarači sporazumjeli, a po pravilu je neformalan.On je dvostrano obvezan ugovor - ugovorom oba ugovarača stiču određena prava i obaveze, za razliku od ugovoraOn je trajan ugovor - korištenje predmeta zakupa traje relativno duže vrijeme. Obzirom na izvršenje, svrstava se u tzv. periodične ugovore, jer zakupoprimac obično daje naknadu po isteku određenog vremenskog perioda korištenja stvari (mjesec, godina i sl).On je teretan – svaka ugovorna strana je dužna dati naknadu ili uraditi određenu protučinidbu za korist koju ugovorom dobiva.On je imenovan. BITNI ELEMENTI UGOVORA O ZAKUPU1.Predmet zakupaPredmet zakupa može biti svaka stvar koja je za to pogodna - pokretna i nepokretna, zamjenjiva i nezamjenjiva, potrošna i nepotrošna. Predmet ugovora može biti i:-neka buduća stvar, ako je izvjesno da će ona nastati;-imovinsko pravo koje nije čisto ličnog karaktera (npr.licenca);-vlastita stvar (npr.ako je jedno lice dalo u zakup svoju stvar, pa kasnije istu stvar uzme u podzakup);-stvar povodom koje pravo upotrebe i korištenja u trenutku zaključenja ugovora nema zakupodavac, već neko treće lice.2.ZAKUPNINAZakupnina je imovinska vrijednost koju je zakupoprimac obavezan dati zakupodavcu kao protivčinidbu. ONa se obično sastoji u novcu. Mora biti određena. Obično se određuje u fiksnom iznosu koji se može isplatiti odjednom ili u obrocima, protekom određenog vremena. Ponekad se određuje i u alikvotnim dijelovima postignute koristi.Ugovarači uglavnom sporazumno određuju visinu zakupnine, ali se to može prepustiti i trećem licu. Zakupnina mora biti stvarna. Ako se navede u ugovoru, a ne isplati se, tada postoji ugovor o posluzi. Zakupnina treba predstavljati ekvivalent vrijednosti upotrebe i korištenja predmeta zakupa. U suprotnom se ugovor može poništiti zbog prekomjernog oštećenja.3.TRAJANJE ZAKUPAUgovor o zakupu može se odrediti na određeno ili neodređeno vrijeme. Ako trajanje ugovora nije ugovoreno, niti se to može odrediti prema svrsi, ugovor prestaje otkazom. Otkaz je izjava volje jednog ugovarača kojom stavlja do znanja saugovaraču da po isteku

određenog roka (otkazni rok) ugovor smatra prestalim. Ako zakupoprimac po isteku roka trajanja zakupa nastavi sa upotrebom predmeta zakupa, a zakupodavac se tome ne protivi, nastali zakupni odnos se prećutno obnavlja.

OBAVEZE ZAKUPODAVCA1.Predaja stvari Smatra se da je predaja izvršena kad je zakupodavac doveden u takav položaj koji mu omogućava da predmet zakupa koristi na ugovoreni način. Stvar se mora predati u ugovorenom stanju. Ako rok za predaju stvari nije ugovoren, on se određuje prema prirodi stvari, a ako se ni na takav način ne može odrediti, zakupodavac je dužan stvar predati zakupoprimcu "u razumnom roku". Na sličan način određuje se i mjesto predaje stvari - po ugovoru, po prirodi stvari, a ako se na takav način ne može odrediti, onda u mjestu prebivališta odnosno boravišta zakupodavca u vrijeme zaključenja ugovora.2.Održavanje stvari Zakupodavac je dužan da snosi troškove održavanja stvari u upotrebljivom stanju. Tu ne spadaju troškovi koji su nužni da bi se stvar mogla koristiti (npr.gorivo za rad iznajmljene mašine i sl). Te troškove snosi zakupac. Zakupac je dužan i da zakupodavca obavještava o nastalim promjenama na stvari, odnosno potrebi njene opravke, kako bi zakupodavac mogao blagovremeno reagirati. Zakupoprimac je ovlašten da u hitnim slučajevima sam otkloni nastali nedostatak na stvari, s tim da mu je zakupodavac dužan nadoknaditi nastale troškove.3.Odgovornost za materijalne nedostatke Da bi zakupodavac odgovarao za materijalne nedostatke, potrebno je da su ispunjeni slijedeći uslovi:-Da je nedostatak (ili uzrok kasnije pojave nedostatka) postojao u trenutku predaje stvari;-Da zakupoprimac u trenutku zaključenja ugovora nije znao niti je mogao znati za postojanje nedostatka;-Da je zakupoprimac obavijestio zakupodavca bez nepotrebnog odlaganja o nedostatku na zakupljenoj stvari koji se pokazao u toku zakupa, osim ako je zakupodavac sam znao za nedostatak koji se pojavio. Ako zakupoprimac ne obavijesti blagovremeno zakupodavca, dužan mu je nadoknaditi štetu nastalu zbog oštećenja stvari;-U ugovoru ne smije stajati odredba kojom se isključuje odgovornost zakupodavca za nedostatke stvari.4.Odgovornost za pravne nedostatke Zakupodavac garantira zakupcu da zakupljena stvar nema pravnih nedostataka, a ako se inu pojave, zakupodavac je dužan otkloniti ih. Ako se utvrdi da trećem licu pripada neko pravo koje sasvim isključuje pravo zakupca na upotrebu stvari, ugovor o zakupu se raskida, a zakupodavac je dužan nadoknaditi štetu zakupcu. Ako se utvrdi da treće lice djelomično ograničava zakupca, zakupac može ili raskinutu ili tražiti sniženje zakupnine. OBAVEZE ZAKUPCA1.Plaćanje zakupnineObaveza plaćanja zakupnine nastaje od momenta predaje predmeta zakupa. Zakupac je dužan zakupninu plaćati na ugovoren način, odjednom ili u ratama, unaprijed ili unazad. Zakupodavac može otkazati ugovor ako zakupac ne plati zakupninu u roku 15 dana pošto

ga je zakupodavac pozvao na plaćanje. Potraživanje zakupnine zastarijeva u roku od 3 godine.2.UPOTREBA STVARI PREMA UGOVORUzakupac stječe pravo upotrebe i iskorištavanja stvari. Upotreba stvari je pravo zakupca ali nije obaveza. Ako upotrebljava stvar, dužan se prema njoj odnositi kao dobar domaćin. Ako zakupac stvar ne koristi prema dogovoru, bit će dužan zakupodavcu nadoknaditi cjelokupnu štetu.3.Vraćanje predmeta zakupaZakupac je dužan vratiti stvar u onakvom stanju u kakvom ju je primio izuzev ako ugovorom nije drugačije određeno.

OTUĐENJE ZAKUPLJENE STVARIAko je zakupodavac stvar predao zakupcu na korištenje, pa u roku trajanja zakupnog odnosa tu stvar otuđio (npr.prodao) trećem licu (pribaviocu), tada pribavilac stupa na mjesto zakupodavca, a prava i obaveze iz zakupnog odnosa nastaju između tog trećeg lica i zakupca. To znači da pribavilac ne može od zakupca zahtijevati da mu preda zakupljenu stvar prije isteka vremena za koje je zakup zaključen. Ako je ugovor o zakupu zaključen na neodređeno vrijeme, pribavilac ima ista prava kao i zakupodavac, tj. on može ugovor otkazati jednostranom izjavom volje, ali uz pridržavanje ugovorenog ili zakonskog otkaznog roka.PODZAKUPZakupac svoje pravo korištenja zakupljene stvari može prenijeti na treće lice. To je podzakup, a treće lice koje je u ulozi zakupca nazivamo podzakupac. Zakupac ovdje ima položaj zakupodavca i može izdati cijelu stvar ili njen dio u podzakup. Zakupac trećem licu može ustupiti stvar na korištenje samo na ono vrijeme za koje je i sam uzeo stvar na upotrebu. Zakupac i dalje odgovara zakupodavcu. U slučaju oštećenja zakupljene stvari od strane podzakupca, zakupac je dužan zakupodavcu naknaditi štetu. ZOO – zakupac ne može dati stvar u podzakup ako je to zakonom ili ugovorom isključeno, ako bi davanjem stvari u pofzakup zakupodavac pretrpio štetu i ako je davanje stvari u podzakup uslovljeno zakupodavčevom saglasnošću.PRESTANAK ZAKUPA1.PROTEKOM VREMENA – Ugovor zaključen na određeno vrijeme prestaje protekom tog roka.Trajanje ugovora o zakupu je vremenski određeno i onda kada ugovarači nisu točno odredili njegovo trajanje, ali su to uslovili sa nastupanjem buduće izvjesne činjenice. Ugovor o zakupu na neodređeno vrijeme prestaje sporazumom ugovarača ili otkazom. Otkazni rok ugovarači sami određuju. ZOO određuje otkazni rok od 8 dana.2.ZBOG PROPASTI STVARI – Ako je stvar u potpunosti uništena, ugovor o zakupu prestaje po sili zakona. Ako je zakupljena stvar djelimično oštećena, zakupac može birati između raskida ugovora i srazmjernog sniženja cijene. Slučajna propast zakupljene stvari pogađa zakupodavca, a ako stvar propadne krivicom jedne ugovorne strane, drugom ugovaraču pripada pravo na naknadu štete.3.USLJED SMRTI JEDNE UGOVORNE STRANE – U slučaju smrti bilo koje ugovorne strane, ugovor o zakupu ne prestaje, nego se zakup nastavlja s nasljednicima umrlog. Ugovarači mogu odrediti da se smrću jedne od ugovornih strana smatra da ugovor prestaje postojati.

UGOVOR O ZAJMUUgovor o zajmu nastao je kad se jedan od ugovarača (zajmodavac) obaveže da drugome preda na raspolaganje, odnosno u vlasništvo određeni iznos novca ili drugih zamjenjivih stvari, a ovaj se obavezuje da mu nakon ugovorenog vremena vrati isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kvaliteta. Ugovarač koji se obavezuje prenijeti novac ili druge zamjenjive stvari naziva se zajmodavac, a strana koja je obavezna vratiti pozajmljeni novac ili stvari se zove zajmoprimac. Naknada se označava kao kamata. KARAKTERISTIKEKonsenzualan - ugovor nastaje u trenutku kad ugovarači postignu saglasnost o bitnim elementima.Dvostranoobavezan - iz ugovora proizilaze određena prava i obaveze za oba ugovarača.Trajan - obično traje duži vremenski period, koji se ostavlja zajmoprimcu da izvrši svoju obavezu.Može biti dobročin i teretan - dobročin je kad zajmoprimac za upotrebu predmeta zajma ne daje nikakvu naknadu. Ako se ugovarači nisu sporazumjeli o davanju naknade, a za konkretni zajam ne postoji zakonski propis, ugovor se smatra dobročinim. Kod ugovora u privredi zajam je po zakonu teretan, tj. zajmoprimac duguje naknadu bez obzira na to što ona nije ugovorena.S obzirom na ličnost ugovarača, može biti lični i nelični. BITNI ELEMENTI ZAJMA1.Predmet zajma – Predmet ugovora o zajmu je najčešće novac. Pored novca predmet zajma može biti i određena količina dreugih zamjenjivih stvari. Zajmodavac ne mora biti vlasnik stvari koja je predmet zajma u momentu zaključenja ugovora, ali mora steći vlasništvo nad predmetom zajma do momenta izvršenja, tj. predaje stvari zajmoprimcu. Može se desiti da zajmodavac nije vlasnik stvari koju je zajmoprimcu predao kao predmet zajma. U tom slučaju je veoma bitno je li zajmodavac bio savjestan ili nesavjestan.2.Kamata – se izražava u istim stvarima u kojima je dat i predmet zajma, ali može se dogovoriti i u drugim stvarima.3.Vrijeme trajanja zajma – vrijeme vraćanja zajma najčešće se određuje ugovorom i tada se radi o zajmu zaključenom na određeno vrijeme. Ako vrijeme vraćanja nije određeno niti se može odrediti iz okolnosti zajma, tada govorimo o zajmu zaključenom na neodređeno vrijeme. U slučaju kada ugovarači nisu odredili vrijeme vraćanja zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam po isteku primjerenog roka, koji ne može biti kraći od dva mjeseca, računajući od dana kada je zajmodavac tražio vraćanje zajma. OBAVEZE ZAJMODAVCA1.PREDAJA OBEĆANIH STVARIPredmet zajma će zajmodavac predati zajmoprimcu u stanju kako je ugovoreno. Zajmodavac može odbiti da preda predmet zajma ako se nakon zaključenja ugovora pokaže da su materijalne prilike zajmoprimca takve da on neće biti u stanju da vrati zajam. Ako vrijeme predaje predmeta zajma nije precizirano, zajmoprimac ima pravo tražiti predaju predmeta zajma odmah po zaključenju ugovora. Ako je rok za predaju određen, zajmoprimčevo pravo zahtijevanja predaje predmeta zastarijeva u roku od 3

mjeseca od dana dolaska zajmodavca u zakašnjenje, a najkasnije za 1 godinu od dana zaključenja ugovora. Ako mjesto predaje nije precizirano ugovorom, predmet zajma se predaje u mjestu prebivališta zajmodavca. Zajmoprimac ima i pravo odustati od ugovora prije nego što mu je zajmodavac predao predmet zajma, s tim što je zajmoprimac dužan nadoknaditi eventualnu štetu koju je zajmodavac usljed toga pretrpio.2.ODGOVORNOST ZA NEDOSTATKE STVARIAko se radi o zajmu sa naknadom, zajmodavac odgovara za štetu zbog materijalnih nedostataka predmeta zajma, i to u svakom slučaju (tj.bez obzira na znanje o svojstvima predmeta zajma). Ako je zajam bez naknade, zajmodavac je obavezan nadoknaditi štetu samo ako su mu nedostaci poznati ili mu nisu mogli ostati nepoznati, a o njima nije obavijestio zajmoprimca.

OBAVEZE ZAJMOPRIMCA1.VRAĆANJE PREDMETA ZAJMAVraćanje predmeta zajma je osnovna obaveza zajmoprimca. Predmet se vraća čim nastupi ugovoreni rok. Ako rok nije ugovoren, niti je određen zakonom, zajmoprimac mora predmet zajma vratiti u roku koji ne može biti kraći od 2 mjeseca od dana zajmodavčevog zahtjeva da mu se predmet vrati. Ako zajmoprimac ne vrati predmet zajma na vrijeme, dužan je nadoknaditi štetu. To se kod novčanog zajma realizira u vidu zatezne kamate. Ako mjesto vraćanja nije posebno ugovoreno, mjesto vraćanja je mjesto prebivališta zajmoprimca. U slučaju novčanog zajma, mjesto vraćanja je mjesto prebivališta zajmodavca. Vraća se stvar iste vrste, kvaliteta i kvantiteta, bez obzira što je u međuvremenu možda došlo do promjene vrijednosti stvari.2.PLAĆANJE NAKNADEZajam može biti besplatan ili teretan. Ako je ugovorena kamata, radi se o teretnom ugovoru o zajmu, a ako nema kamate, o besplatnom.

UGOVOR O POSLUZIUgovor o posluzi (comodatum) postoji kad jedan ugovarač drugome preda određenu stvar na upotrebu bez naknade tokom određenog vremena, a ovaj se obavezuje da mu po isteku tog vremena vrati istu stvar. Ugovarač koji daje stvar na upotrebu naziva se poslugodavac (comodant), a ugovarač koji prima stvar poslugoprimac (comodatar). Stvar koja se daje je predmet posluge. KARAKTERISTIKEUgovor o posluzi je:- realan ugovor - nastao je tek onda kad poslugodavac preda poslugoprimcu predmet posluge;- dobročin ugovor - poslugoprimac nije obavezan dati naknadu za upotrebu predmeta posluge;- jednostrano obavezan - njegovim zaključenjem nastaju obaveze samo za poslugoprimca. Može se desiti da tokom izvršenja nastanu obavezei za poslugodavca, ako on bude dužan snositi troškove oko održavanja predmeta posluge;- trajan ugovor - izvršenje traje relativno duži vremenski period. BITNI ELEMENTI1.PREDMET POSLUGE - po pravilu može biti svaka stvar u prometu, pod uslovom da je podobna za upotrebu koju ugovarači imaju u vidu prilikom zaključenja ugovora. Buduća stvar ne može biti predmet ugovora jer se stvar mora predati poslugoprimcu da bi ugovor nastao. Stvar koja se daje na poslugu ne mora biti vlasništvo poslugodavca. I po ovome se ugovor o posluzi razlikuje od ugovora o zajmu, jer se na zajam ne može dati tuđa stvar.2.VRIJEME TRAJANJA POSLUGE - prvenstveno zavisi od ugovora. Ako to u ugovoru nije navedeno, rok se određuje po cilju i svrsi zbog kojih je zaključen. Vrijeme trajanja posluge ugovarači mogu utvrditi do određenog datuma ili na određeni vremenski period ili određivanjem neke buduće okolnosti. Ako vrijeme posluge nije određeno niti se može odrediti prema svrsi ugovora, tada poslugodavac može u svako doba zahtijevati povrat stvari. OBAVEZE POSLUGODAVCA1.PREDAJA STVARI – Obaveza poslugodavca je predaja stvari poslugoprimcu. Kada je predmet posluge pokretna stvar, tada je najčešći način predaje stvari iz ruke u ruku. Moguća je i simbolična predaja stvari i predaja stvari skraćenim putem koja postoji u onim slučajevima kad je poslugoprimac u posjedu predmeta posluge, ali ga drži po nekom drugom pravnom osnovu.2.ODGOVORNOST ZA ŠTETU – Poslugodavac odgovara za štetu koja nastane poslugoprimcu zbog toga što mu nije predao stvar na vrijeme. Poslugoprimac ne može od poslugodavca zahtijevati zamjenu stvari, otklanjanje nedostataka ili raskid ugovora uz naknadu štete. Ako bi poslugodavac zlonamjerno prešutio postojanje određenih nedostataka na posuđenoj stvari bit će odgovoran poslugoprimcu za nastalu štetu.3.NAKNADA TROŠKOVA – Troškove koji su vezani za upotrebu stvari snosi poslugoprimac jer on i koristi stvar. Vanredne troškove oko održavanja stvari snosi poslugodavac jer je on vlasnik stvari.

OBAVEZE POSLUGOPRIMCA1.ČUVANJE I UPOTREBA STVARI - Poslugoprimac odgovara za svako oštećenje, gubitak ili propast predmeta posluge za koje je kriv on ili lica za čije postupke odgovara. On takođe odgovara i za propast stvari usljed slučaja, više sile ili postupka trećeg lica, ako je predmet posluge upotrebljavao protivno ugovoru, namjeni predmeta ili ako je predmet bez ovlaštenja poslugodavca dao na upotrebu trećem licu. Poslugoprimac je dužan predmet posluge upotrebljavati na ugovoreni način, odnosno na način koji odgovara namjeni tog predmeta. Predmet ne smije davati trećem licu na upotrebu bez odobrenja poslugodavca. Ako poslugoprimac ne bude uredno izvršavao svoje obaveze, poslugodavac može jednostrano raskinuti ugovor i u roku od 5 godina zahtijevati naknadu eventualno pretrpljene štete.2.TROŠKOVI REDOVNOG ODRŽAVANJA STVARI – Poslugoprimacc je obavezan snositi redovne troškove vezane za stvar, a redovne troškove snosi poslugodavac jer je on vlasnik stvari. Ako poslugoprimac izgubi posuđenu stvar dužan je poslugodavcu nadoknaditi njenu vrijednost.3.VRAĆANJE STVARI - Po prestanku ugovora, poslugoprimac je obavezan vratiti predmet posluge poslugodavcu. Poslugoprimac može predmet vratiti i prije ugovorenog roka, odnosno postizanja određenog rezultata, pod uslovom da to ne čini u nevrijeme, na nezgodan način i na nezgodnom mjestu za poslugodavca. Predmet posluge vraća se na ugovoreni način. Ako način nije ugovoren, onda se predmet vraća na način koji odgovara samoj prirodi stvari. Ako ugovorom nije precizirano mjesto vraćanja predmeta, niti se isto može odrediti na osnovu okolnosti slučaja, predmet se vraća u mjestu prebivališta poslugodavca. PRESTANAK UGOVORAUgovor o posluzi prestaje otkazom. Ako poslugoprimac ne čuva predmet ugovora kao dobar domaćin ili ga ne upotrebljava u skladu sa ugovorom ili namjerom stvari, poslugodavac može jednostranom izjavom volje otkazati ugovor o posluzi i zahtijevati da mu poslugoprimac vrati stvar nazad.

UGOVOR O DJELU Ugovor o djelu je takav ugovor kojim se jedan od ugovarača obavezuje da će izvršiti neku radnju i njome postići određeni rezultat (proizvod), a drugi se obavezuje da će taj rezultat posla preuzeti i isplatiti svom saugovaraču određenu naknadu. Ugovarač koji izrađuje djelo naziva se izvođač, a druga strana naručilac. Predmet ugovora o djelu je izvršenje određenog posla (izrada neke stvari, popravka, izvršenje fizičkog rada itd.). predmet ugovora mora biti određen ili odrediv te moguć i dopušten. KARAKTERISTIKE Konsenzualan i neformalan. Izuzetno, izvjesni ugovori o djelu moraju biti zaključeni u određenoj formi. Obično je to pismena forma.Uzajaman (dvostrano obavezan i teretan).Ekvivalentan.

Trajan. Izvršenje obično traje relativno duže vrijeme i to kontinuirano. BITNI ELEMENTI Predmet ugovora Predmet ugovora je izvršenje neke radnje i postizanje određenog rezultata od strane poslenika. Rad je samo preduslov rezultata koji se želi postići, a koji je stvarni predmet ugovora. Prema tome, rad sam po sebi po pravilu ne predstavlja predmet ugovora o djelu. Moguće je da rezultat ponekad izostane iz objektivnih razloga ili krivicom naručioca posla, te da se obaveza poslenika iscrpi samo u radu (npr.kad naručilac ne mogne pribaviti ostatak materijala da se dovrši izrada predmeta).NaknadaNaknada je imovinska vrijednost koju je naručilac posla obavezan isplatiti posleniku za određeni rezultat rada. Obično se sastoji u novcu, a njenu visinu najčešće ugovarači određuju sporazumno. Oni mogu odmah tačno odrediti njenu visinu, mogu je usloviti obimom obavljenog posla, a može se ugovoriti i na osnovu proračuna poslenika o uloženom radu i materijalu. Visina naknade u pojedinim slučajevima može biti propisana zakonom, može biti ustanovljena tarifa, a njeno određivanje se može i prepustiti trećem licu. OBAVEZE IZVOĐAČA1.Obaveza izvršenja djela – izvođač je obavezan izvršiti djelo uredno i na vrijeme, onako kao je to ugovoreno. Izvođač koji zakasni s izvršenjem djela dolazi u dužničku docnju. Izvođač neće odgovarati za zakašnjenje u izradi djela i to za zakašnjenje nastalo zbog toga što mu naručilac nije u dogovoreno vrijeme predao materijal, ako je naručilac tražio izmjene djela, ako naručilac izvođaču nije isplatio nužni predujam koji je bio ugovoren i iz nekih drugih razloga koji su nastali ponašanjem naručioca.2.Odgovornost za nedostatke izvršenog djela – Djelo ne smije imati nedostatke koji bi umanjivali njegovu vrijednost. Ako naručilac predaje materijal koji je potreban za izvršenje djela, izvođač je dužan pregledati materijal i obavjestiti naručioca o nedostacima koje je primjetio. Ako obavljeni posao ima takav nedostatak koji ga čini neupotrebljivim ili je posao obavljen u suprotnosti s izričitim uslovima ugovora,

naručilac može raskinuti ugovor ne tražeći rpethodno otklanjanje nedostataka, a može zahtijevati i naknadu štete. Ako djelo sadrži manje nedostatke, naručilac je dužan izvođaču ostaviti primjeren rok za otklanjanje nedostataka. Ne otkloni li izvođač nedostatak u primjerenom roku, naručilac može sam ukloniti nedostatak na izvođačev trošak, sniziti izvođačevu naknadu ili raskinuti ugovor.3.Predaja predmeta poslaU obzir dolaze uglavnom faktička i simbolička predaja. Ako mjesto predaje nije izričito ugovoreno, važe opća pravila o mjestu ispunjenja ugovora. Rezultat se predaje u ugovoreno vrijeme, ali izvođač ne odgovara zbog toga što naručilac:- nije predao materijal na vrijeme;- tražio izmjene u toku rada;- nije isplatio predujam ili- zakasnio u ispunjenju drugih obaveza. Ako je rok za predaju rezultata fiksan, a poslenik je u tolikom kašnjenju da je očigledno da neće završiti posao u roku, naručilac posla može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete. Rok će se smatrati bitnim sastojkom ugovora i u slučaju da zbog zakašnjenja poslenika naručilac očigledno ne bi imao interesa za ispunjenje ugovora. OBAVEZE NARUČIOCA POSLA1.Isplata naknadeNaručilac posla dužan je dati izbođaču naknadu u skladu sa ugovorom i to u smislu  iznosa, načina, mjesta i vremena. Ako u pogledu načina i vremena davanja ništa nije posebno ugovoreno, naknada se ima dati odjednom i to prilikom preuzimanja rezultata posla. Ako je izvođač bez saglasnosti naručioca djelo izveo u većem obimu ili boljeg kvaliteta, naručilac neće imati obavezu posleniku dati veću naknadu.2.Obaveza prijema poslaNaručilac ima pravo ali i obavezu da primi izvršeni posao. Naručilac je obavezan izvršiti pregled i prijem predmeta ugovora. Ako naručilac ne izvrši pregled i prijem predmeta ugovora, pada u povjerilačku docnju. Ako se naručilac nalazi u povjerilačkoj docnji, izvođač može rpedmet ugovora položiti kod suda.3.Suradnja pri izvršenju poslaAko naručilac ne sarađuje pri izvršenju posla, a na to se obvezao ugovorom izvođač mu može odrediti naknadni rok da ispuni svoju obavezu. Ukoliko naknadni rok bezuspješno protekne, izvođač ima pravo raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete od naručioca. RIZIK PROPASTI STVARIZOO je regulirao da rizik od slučajne propasti ili oštećenja stvari snosi ona strana koja je dala materijal za izradu djela u skladu s općim pravilom da stvar propada vlasniku. Ako je materijal za izradu djela dao izvođač, a dođe do slučajne propasti ili oštećenja, izvođač nema pravo niti na naknadu za materijal niti za svoj rad. Ako je naručilac dao materijal za izradu stvari, on snosi i rizik slučajne propasti. PRESTANAK UGOVORA O DJELUPrestaje izvršenjem posla, raskidom ugovora, smrću, propašću stvari i porotekom vremema.

UGOVOR O OSTAVIUgovor o ostavi postoji kad se jedan od ugovarača (ostavoprimac) obaveže da će od drugog primiti određenu stvar na čuvanje za određeno vrijeme uz eventualnu naknadu, a drugi (ostavodavac) se obaveže da će stvar predati i eventualno dati naknadu. KARAKTERISTIKEKonsenzualan. Mnogi pravni sistemi prihvatili su ostavu kao konsenzualan ugovor, napustivši tradicionalnu koncepciju o realnosti ovog ugovora. Ugovor je neformalan, mada se u praksi često zaključuje u pisanoj formi.Može biti dobročin ili teretan, u zavisnosti da li ostavoprimac dobiva izvjesnu naknadu za čuvanje predmeta ostave. Ostava je teretna ako je to izričito ugovoreno, ako to proizilazi iz prirode stvari ili prirode zanimanja ostavoprimca, ili ako je to propisano zakonom odnosno drugim propisom.Jednostrano obvezan – kad se radi o besplatnoj ostaviDvostrano obavezan – ostavilac je obavezan predati predmet ostave i eventualno dati naknadu, a depozitar je obavezan čuvati predmet ostave i isti vratiti po isteku određenog vremena.Trajan – izvršenje traje relativno duži period.

 BITNI ELEMENTI1.Predmet ostave – Kao predmet ostave mogu se pojaviti nezamjenjive i nepotrošne stvari. Ali ako se u ostavu daju zamjenjive i potrošne stvari, neophodno je da se ugovarači saglase oko individualnog vraćanja tih stvari koje su date na čuvanje. Ako je ostavoprimac ovlašten potrošiti primljenu stvar, radi se o nepravoj ostavi kod koje je na čuvanje predata zamjenjiva stvar i ostavoprimac je ima pravo potrošiti uz obavezu vraćanja iste količine i iste vrste. Kad je ostavodavac dao tuđu stvar na čuvanje, ostavoprimac je dužan stvar vratiti njemu, izuzev ako bi doznao da je stvar ukradena. Imovinska prava ne mogu biti predmetom ostave.2.Vrijeme trajanja ostave - se obično određuje ugovorom. Ako rok nije određen, on se određuje prema prirodi ostave, a ako se ne može odrediti ni na taj način, onda se može jednostrano raskinuti u svako doba, osim u nevrijeme.Ostavilac ima pravo jednostrano raskinuti ugovor i prije nastupa ugovorenog roka, s tim što je dužan ostavoprimcu nadoknaditi eventualnu štetu.3.Naknada - se ima dati ako je izričito ugovorena, ako proizilazi iz prirode same ostave ili ako to proizilazi iz neke zakonske ili druge odredbe. Njeno postojanje se nikad ne prezumira. Visina se obično određuje prema jedinici vremena trajanja (po satu, danu, mjesecu i sl), vrsti i količini predmeta ostave (po količini, komadu, po vrijednosti i sl). OBAVEZE OSTAVOPRIMCA1.PRIMANJE STVARI – Ostavoprimac je obavezan primiti stvar na čuvanje i poduzeti potrebne radnje kako bi ostavodavcu omogućio predaju stvari. Vrijeme, mjesto i način primanja stvari se određuje ugovorom ili u skladu s prirodom i ciljem konkretnog posla.2.ČUVANJE STVARI – Ako je ostava bez naknade ostavoprimac je dužan povjerenu mu stvar čuvati kao svoju vlastitu. Dužan je stvar čuvati lično, ali se prilikom čuvanja stvari može poslužiti uslugama svojih pomoćnika. Ako stvar bude uništena ili oštećena krivicom pomoćnika, ostavoprimac je odgovoran za naknadu štete prema općim pravilima o njenoj naknadi. Ostavoprimac neće odgovarati za slučajnu propast ili

oštećenje stvari do kojih bi došlo i da je postupao u skladu s ugovorom. Ostavoprimac nema pravo upotrebljavati predmet ugovora.3.VRAĆANJE STVARI - . Po prestanku ugovora ostavodavac je dužan da predmet ostave vrati isključivo ostavodavcu, ili od njega ovlaštenom licu. Vratiti se mora upravo stvar koja je data na čuvanje, i to u stanju u kome je data, a zajedno sa svim plodovima i priraštajima koji su u međuvremenu nastali na njoj. Ostavoprimac ne može stvar zadržati, tj. odbiti vraćanje zbog toga što prema ostavodavcu ima neko potraživanje po drugom osnovu. Ako mjesto vraćanja nije naznačeno u ugovoru, stvar se ima vratiti u mjestu u kome je i primljena na čuvanje. OBAVEZE OSTAVODAVCANAKNADA TROŠKOVA – ostavodavac je obavezan ostavoprimcu naknaditi opravdano učinjene troškove radi čuvanja stvari.ISPLATA NAKNADE – se može zahtijevati ako je naknada ugovorena kao protučinidba za čuvanje stvari, ako se ostavilac bavi primanjem stvari na čuvanje kao svojim redovnim zanimanjem i ako se naknada mogla očekivai s obzirom na okolnosti posla.NAKNADA ŠTETE – pravo na naknadu štete imaju i pstavodavac i ostavoprimac u zavisnosti od toga čijom je krivicom nastala šteta. Štetu snosi ona strana koja je kriva za nastanak iste. POSEBNI SLUČAJEVI OSTAVE1.NEPRAVA OSTAVA -  postoji kad se na čuvanje da zamjenjiva stvar koja u trenutku predaje prelazi u vlasništvo ostavoprimca, koji je obavezan po prestanku ugovora vratiti stvar iste vrste, kvaliteta i količine.2.OSTAVA U NUŽDI - postoji ako ostavodavac nema vremena ili nije u mogućnosti da bira lice sa kojim će zaključiti ugovor o ostavi, već je prinuđen da stvar preda na čuvanje onome ko se tada uz njega nađe. Do ove vrste ostave dolazi samo u slučaju vanrednih i teških okolnosti za imovinu ostavodavca, a po pravilu je u takvim situacijama svako lice dužno primiti stvar na čuvanje.3.UGOSTITELJSKA OSTAVA - Kad gost unese svoje stvari u iznajmljenu sobu u nekom ugostiteljskom objektu, smatra se da je došlo do zaključenja ugovora o ostavi u pogledu unesenih stvari između ugostitelja i gosta. Ugostitelj odgovara za nestanak, uništenje ili oštećenje stvari za koje se smatra da su kod njega na čuvanju - do određenog iznosa bez obzira na krivicu, a u potpunosti ako je do nestanka, uništenja ili oštećenja došlo krivicom zaposlenog osoblja.Ugovor prestaje izlaskom iz iznajmljene sobe, odnosno vraćanjem stvari.

UGOVOR O DOŽIVOTNOM IZDRŽAVANJUUgovor o doživotnom izdržavanju je ugovor kojim se jedan od ugovarača drugome obavezuje da će njega ili određeno treće lice doživotno izdržavati, a drugi ugovarač izjavljuje da mu za to ostavlja svu svoju imovinu ili jedan njen dio u naslijeđe. KARAKTERISTIKEUgovor o doživotnom izdržavanju je konsenzualan i formalan. Nastao je onda kad su se ugovarači saglasili o njegovoj sadržini i o tome sastavili pismenu ispravu koja mora biti ovjerena od sudije. On je dvostrano obavezan i teretan, a ima i elemenata aleatornosti, jer davalac izdržavanja prilikom zaključenja ugovora ne zna koliko dugo će davati izdržavanje, tj. koliko dugo će živjeti primalac. Ugovor o doživotnom izdržavanju može

se zaključiti u korist trećeg lica, s tim što treće lice može odbiti da prihvati izdržavanje koje je za njega ugovoreno. SUBJEKTI UGOVORASubjekti ugovora o doživotnom izdržavanju su davalac i primalac izdržavanja. Primalac izdržavanja može biti svako fizičko lice koje ima potpunu poslovnu sposobnost, a za lica kojima je u cijelosti ili djelimično oduzeta poslovna sposobnost ugovor zaključuje staratelj. U ulozi primaoca izdržavanja ne može se pojaviti pravno lice. Kao davalac izdržavanja može se pojaviti svako poslovno sposobno fizičko lice, kao i pravno lice ukkoliko preuzimanje obaveza iz ovog ugovora ne bi bilo protivno njegovom statutu. PREDMET UGOVORAPredmet ugovora o doživotnom izdržavanju je sadržina obaveza davaoca i primaoca izdržavanja. Obaveza davaoca izdržavanja je da primaoca ili određeno treće lice izdržava do njegove smrti i da ga poslije smrti sahrani. Predmet obaveze primaoca izdržavanja može biti sve ono što može biti predmet obligacionog ugovora tj. cjelokupna imovina ili njen dio. PRESTANAK UGOVORAUgovor po pravilu prestaje smrću primaoca izdržavanja. Može prestati i prije smrti primaoca i to: sporazumnim raskidom, jednostranim raskidom ili nastupom određenih činjenica.Sporazumni raskid ugovora postoji kad su se ugovarači saglasili da zaključenom ugovoru oduzmu pravno dejstvo. To oni mogu učiniti u svako vrijeme i pritom obično regulišu odnos koji je već nastao između njih. Ako ga ne regulišu, svoja prava mogu ostvarivati putem suda.Jednostrani raskid moguć je u slijedećim slučajevima:1.Kad zajednički život ugovarača postane nemoguć usljed poremećaja njihovog odnosa. Pritom nije važno ko je kriv za poremećaj odnosa. Zahtjev se podnosi sudu, a svaki ugovarač ima pravo tražiti od drugoga naknadu za svoju činidbu.2.Kad jedan od ugovarača ne izvršava svoje obaveze. Raskid se traži od suda, s tim što se može zahtijevati i naknada štete koja je time nanesena nevinom ugovaraču.3.Raskidanje ugovora može tražiti i ugovarač kod kojeg su se prilike bitno izmijenile. Sud može pravo primaoca izdržavanja preinačiti u doživotnu novčanu rentu, ako to odgovara objema stranama.

Ugovor o doživotnom izdržavanju prestaće i kad davalac izdržavanja umre, a njegovi nasljednici (bračni drug i djeca) ne pristanu na produženje ugovora. Nasljednici tada nemaju pravo tražiti naknadu za ranije dato izdržavanje. Izuzetak je ako nasljednici nisu u

stanju da preuzmu obaveze. Oni u tom slučaju mogu tražiti naknadu za ranije dato izdržavanje. Naknadu ocjenjuje sud, uzimajući u obzir imovinske prilike zainteresiranih lica.

UGOVOR O ORTAKLUKUUgovorom o ortakluku se 2 ili više lica obavezuju da ujedine, odnosno jedan drugome stave na raspolaganje svoju imovinu, dijelove svoje imovine, odnosno rad, a radi postizanja dozvoljenog ekonomskog cilja. Lica koja zaključuju ugovor nazivaju se ortaci, zajednica koju formiraju naziva se ortakluk, njihovi pojedinačni udjeli zovu se ortački

udjeli, a ujedinjena imovina zove se glavnica ortakluka ili ortačka imovina. 

KARAKTERISTIKEKonsenzualan i po pravilu neformalan.

Uzajaman – zaključenjem ugovora za svakog ortaka nastaju određene obaveze (prvenstveno unošenje određene imovinske vrijednosti u zajednicu).Sadrži elemente aleatornosti – pri zaključenju ugovora poznati su ortački udjeli, ali je neizvjesno koliko će svaki od njih dobiti po prestanku ortakluka, što zavisi od ishoda poslovanja.Trajan – zaključenjem ugovora dolazi do uspostavljanja trajnijeg odnosa između ugovarača, jer se cilj koji ugovarači žele postići obično ostvaruje tokom relativno dužeg vremenskog perioda. IMOVINA ORTAKLUKAPredstavljaju ortački udjeli koji su ortaci prema ugovoru dužni unijeti u ortakluk. Pored ortačkih udjela imovinu ortakluka predstavlja i imovina stečena u toku trajanja ortakluka. Ortački udjeli i imovina stečena poslovanjem ortakluka naziva se glavnicom ortakluka. ORTAČKI UDJELIMora se znati u čemu se sastoji imovinska vrijednost svakog pojedinog udjela, te kolika je ta vrijednost (da li je to sva imovina ortaka ili dio imovine, ili samo radna snaga i stručnost). Od visine udjela najčešće zavisi i učešće u dobiti. Ako visina udjela nije naznačena u ugovoru, ugovor o ortakluku nije ni nastao.  Obzirom da ortakluk nije pravno lice, imovina unesena u ortakluk ostaje vlasništvo pojedinih ortaka, s tim što se ugovorom o ortakluku s jedne strane ograničava pravo raspolaganja unesenom imovinom od strane njenog vlasnika, a s druge strane ostalim ortacima omogućava da u skladu sa ugovorom koriste tu imovinu. Ortakluk koji nije pravno lice nema sopstvene imovine, te za obaveze ortakluka prema trećem licu ortaci odgovaraju cjelokupnom svojom imovinom. Obaveze ortaka-unošenje u ortakluk ortačkih udjela – unosi se udio koji je ugovoren, u ugovorenom roku. Ako rok nije ugovoren, unošenje treba izvršiti odmah po zaključenju ugovora;-savjesno poslovanje i polaganje računa o obavljenom poslu – koji će od ortaka upravljati poslovanjem zavisi od ugovora. Vođenje poslova ortaci mogu povjeriti i trećem licu, koje se tada javlja kao punomoćnik svih ortaka. Ako ugovorom nije riješeno pitanje ko će rukovoditi radom ortakluka, dispozitivnopravilo je da radom rukovode svi ortaci, bez obzira na vrstu i vrijednost pojedinih ortačkih udjela. Ortak koji rukovodi radom ortakluka je dužan da o svom radu vodi urednu evidenciju koja mora biti pristupačna svakom ortaku na uvid. Poslovođa je dužan i da na zahtjev ostalih ortaka položi račun o svom radu za ortakluk;

Prava ortaka su:-naknada troškova u vezi sa obavljanjem poslova ortakluka – mora se raditi o primjerenim i nužnim troškovima. Oni se podmiruju iz glavnice ortakluka, a moraju biti dokumentovani.-učešće u dobiti – dobit ortakluka se smatra zajedničkom imovinom ortaka. Na koji dio će pojedini ortak imati pravo, zavisi od ugovora. Ako ugovorom ništa nije izričito određeno, dobit se dijeli srazmjerno vrijednosti ortačkih udjela. Ako se udjeli nekih ortaka sastoje u radu, a udjeli drugih se sastoje od imovine, najprije se obračunava dobit ortacima čiji udjeli se sastoje od rada, a zatim se ostatak dobiti dijeli između ortaka čiji udjeli se sastoje od imovine. Vrijeme podjele dobiti zavisi od ugovora. Ako ugovorom nije precizirano, dobit se dijeli po prestanku ugovora ukoliko iz prirode stvari ne proizilazi drugačije. POSLOVODSTVO I ZASTUPANJE ORTAKLUKOMOdluke se donose saglasnošću svih ortaka izuzev ako ugovorom nije drugačije određeno. Nijedan ortak bez saglasnosti ostalih ne može povjeriti vođenje poslova ortakluka drugom licu, niti može koga primiti u ortakluk. Ortak kojem je povjereno upravljanje obvezan je voditi poslovne knjige, te se stqarati o imovini ortakluka. Ako je ortak pretrpio gubitke neposredno vezane za poslovodstvo, ostali su ortaci obvezni naknaditi mu štetu srazmjerno svojim udjelima. Međutim, ortak odgovara za štetu koju nanese ortakluku osim ako se dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice.

PRESTANAK ORTAKLUKAIstekom ugovorenog vremena. Ako vrijeme nije navedeno u ugovoru, onda je trajanje ortakluka uslovljeno ostvarenjem cilja zbog kojeg je i nastao.Sporazumom ortaka ili jednostranom izjavom volje. Ako je ostvarenje cilja trajnijeg karaktera, svaki od ortaka može istupiti iz ortakluka jednostranom izjavom volje, s tim što je dužan ostalima nadoknaditi štetu ako to učini u nevrijeme. Ako je ugovor zaključen između više od 2 lica, istupanjem jednog od ortaka ortakluk nastavlja postojati, osim ako je ugovorom predviđeno drugačije.Usljed naknadne zabrane ili naknadne nemogućnosti izvršenja radnje ili ostvarenja cilja predviđenog u ugovoru;

Iscrpljenjem glavnice ortakluka – za sam prestanak je irelevantan razlog zbog kojeg je došlo do iscrpljenja glavnice. To pitanje bitno je za eventualnu naknadu štete po zahtjevima koji se mogu javiti među ortacima.Smrću ortaka prestaje ortakluk između 2 lica, a između više lica ako je tako određeno ugovorom.  Prava iz ortakluka prelaze na nasljednike umrlog (ortački udio i učešće u dobiti). Posljedice prestanka ortaklukaNakon prestanka ortakluka, slijedi dioba zajedničke imovine. Stvari koje je ortak dao na upotrebu ortakluku vraćaju mu se, ali on nema pravo na naknadu za slučajnu propast stvari. Prvo se iz zajedničke imovine podmiruju dugovi ortakluka, nakon podmirenja zajedničkih dugova, ortacima se vraćaju ulozi. Ortaci koji su u ortakluk uložili samo svoj rad nemaju nikakvih prava na stvari koje pripadaju ortakluku, pa ne sudjeluju ni u vraćanju uloga po toj osnovi. Ono što ostane od zajedničke imovine, nakon namirenja dugova i vraćanja udjela, dijeli se između ortaka prema njihovim udjelima u dobiti.

UGOVOR O FACTORINGUUgovorom o factoringu obavezuje se jedna strana ( klijent, komitent) da na drugu ugovornu stranu (factor) prenese jedan dio ili sva svoja potraživanja( dospjela i/ili nedospjela)  koja on ima prema trećim licima, a ova druga strana, factor, se obavezuje da ta potraživanja uz proviziju i naknadu troškova, naplati. FUNKCIJE FAKTORINGAFunkcija finansiranja ili likvidnostiPutem ove funkcije factor pribavlja klijentu momentalnu likvidnost i to tako što on klijentu stavlja na raspolaganje određenu sumu novca. Na ovaj način klijent ostvaruje likvidnost i ne mora čekati na naplatu svog potraživanja, koja u nekim slučajevima mogu trajati i nekoliko mjeseci. Factor plaća određenu sumu novca, a da u tom momentu od druge strane nije dobio protunaknadu. Ali klijent ustupa svoja određena potraživanja, koja će factor u narednom periodu realizirati.Factor će protučinidbu dobiti onog momenta kada uspije od klijentova dužnika naplatiti ustupljeno potraživanje. Funkcija usluge, servisa ili upraveOva funkcija dolazi do izražaja tako što factor na sebe preuzima vođenje klijentovog knjigovodstva. factor je najčešće ovlašten da ispituje tržište od interesa ta njegove klijente, zatim da vrši obračun poreza, te vođenje statističke evidencije, a sve za potrebe svojih klijenata.

Funkcija osiguranja naplate (Funkcija del credere)Funkcija osiguranja naplate ili del credere znači da factor preuzima na sebe rizik naplate prenesene tražbine. U slučaju dužnikove nesposobnosti plaćanja tražbine factor gubi pravo na regres prema klijentu. Naravno, factor će prije kupovine određene tražbine provjeriti boninet klijentovog dužnika pa tek onda, ukoliko se ispostavi da je dužnik platežno sposoban, factor će od klijenta kupiti tražbinu. VrstePravi i nepravi factoringUkoliko factor na sebe preuzima sve tri značajne funkcije (finansiranje usluge i del creder funkciju)  onda se radi o pravom factoringu. kod nepravog factoringa nema del credere funkcije. Kod nepravog factoringa rizik naplativosti nije na factoru već ostaje kod klijenta. Domaći i međunarodni factoring Pod domaćim factoringom podrazumijeva se takav factoring posao, zaključen između lica ( subjekata) koja dolaze iz iste zemlje.Kod međunarodnog factoringa radi se o takvom poslu koji se obavlja između subjekata koji dolaze iz različitih zemalja.