PRVA GLAVA

IZVORI OBLIGACIONOG PRVA

Izvore obligacionog prava dijelimo na izvore u formalnom i izvore u materijalnom smislu:Izvori u

formalnom smislu su:zakon,obiaji,sudska praksa i pravna nauka.

ZAKON KAO IZVOR OBLIGACIONOG PRAVA

Zakon je najei izvor obligacionog prava,jer sadri norme koje reguliu obligacione odnose.Norme obligacionog prava nalaze se i u evropskim graanskim zakonicima-kodifikacijama (kao to je francuski,austrijski,njemaki graanski zakon).Pojedine zemlje donijele su posebne kodifikacije obligacionog prava(nap vicarska je 1912 donijela GZ koji je usklaen sa Zakonom o obligacijama).Na podruju bive jugoslavije ZOO je najznaajniji izvor obligacionog prava.Stupio je na snagu 1.10.1978,a BiH ga je preuzela 1992.Do 2 svj.rata primjenjivali su se Opi Austrijski zakon(novelirani i nenovelirani,Srpski graanski zakon,OIZ za Crnu goru).1946 godine donijet je "zakon o nevanosti pravnih propisa prije 6.4.1941 i za vrijeme neprijateljske ofanzive".Po njemu svi predratni propisi gube pravnu snagu,ali se primjenjuju kao pravna pravila ako nisu u

suprotnosti s pravnim poretkom i ne postoje pozitivni propisi.ZOO ne regulie sve obligacione odnose(nap. ugovor o poklonu,posluzi,ortakluku).ZOO ima ukupno 1109 lanova i dijeli se na opi i posebni dio.U opem dijelu se navode osnovna naela obligacionog prava.Prema ZOO obaveze nastaju iz:ugovora,prouzrokovanja tete,neosnovanog obogaenja,poslovodstva bez naloga i jednostrane izjave volja(javno obeanje nagrade i hartije od vrijednosti).Opi dio ima 453 lana.Posebni dio regulie obligacione ugovore kao to su zajam,zakup,ugovor o djelu,graenju,licenci itd.Odredbe ovoga zakona koje se odnose na ugovore primjenjuju se i na druge pravne poslove.Pored ZOO i drugi zakoni predstavljaju izvor obligacionog prava kao to su:Zakon o vrijednosnim papirima,zakon o osiguranju imovine i lica,zakon o eku itd.

OBIAJI

Nekada je obiaj imao velku ulogu,danas se rijetko primjenjuje.Obiaj je nepisano pravno pravilo nastalo dugotrajnim ponavljanjem.Na ZOO odreuje da su uesnici u obligacionim odnosima duni postupati u skladu sa poslovnim obiajima.Trgovaki obiaji(uzanse)se primjenjuju u onim sluajevima kad ih ugovorne strane ugovore ili ako iz okolnosti proizilazi da su htjeli njihovu primjenu.

SUDSKA PRAKSA

Sudska praksa je posredan izvor obligacionog prava,a javlja se kao bitan faktor u tumaenju pojedinih zakonskih odredbi,kao i u popunjavanju pravnih praznina.

PRAVNA NAUKA

Formalno takoer nije izvor obligacionog prava.Sudovi se na nauna dijela ne mogu pozvati prilikom rjeavanja konkretnog sluaja,ali pravna nauka ima bitnu ulogu kao pomono sredstvo za kreiranje i tumaenje pojedinih zakonskih odredbi.

DRUGA GLAVA

UOPE O OBLIGACIJI

Obligacija potie od latinske rijei obligatio to znai obveza ili obaveza,a korijenje vue od glagola obligare to znai vezati,obvezati,zavezati.U modernim pravima preuzet je iz rimskog prava.Obligacija je pravni odnos izmeu 2 odreene strane na osnovu kojeg je jedna strana(povjerilac,kreditor)ovlatena od druge strane (dunik,debitor)zahtijevati odreeno

1

davanje,injenje ili uzdravanje od neega to bi inae imala pravo initi,a druga strana je obavezna to ispuniti.Sa stajalita vjerovnika obligacija predstavlja potraivanje,a sa dunikove dug.Dakle obligacija je odnos 2 strane od kojih je jedno lice ovlateno da od drugog zahtjeva da neto ini ili ne ini.Svaka obligacija ima svoje subjekte,sadraj i predmet(ono povodom ega je nastala).Ponaanje na koje je jedan ili vie subjekata obavezan moe biti aktivno i pasivno.Aktivno ponaanje je davanje ili injenje,a pasivno dranje ili proputanje.Obligacija predstavlja jedinstvo prava i obaveza koje padaju na subjekte iz obligacionog odnosa.Nema

obligacije bez prava i obaveza.ZOO ne daje definiciju obligacije ali se zakljuuje da je to odnos dunika i povjerioca na osnovu kojeg je povjerilac ovlaten zahtijevati odreeno davanje,injenje ili uzdravanje od neega to bi dunik imao pravo da ini.

HISTORIJSKI RAZVOJ OBLIGACIJE

Obligacija se javlja neto kasnije za razliku od prava vlasnitva i drugih stvarnih prava.Prvo su se morali razviti ekonomski odnosi,pa te odnose pravno regulirati,to za sobom povlai odreeni stepen povjerenja.Dolazi do razvoja instituta kredita.U rimskom pravu obaveze su se dijelile na

obaveze iz delikata i obaveze iz kontrakata.U justinijanovim institucijama obaveza je definisana

kao pravna obaveza po kojoj je neko prisiljen da neto ispuni prema pravnim normama drave.

PRAVNE KARAKTERISTIKE OBLIGACIJE

Obligacija je imovinsko pravni odnos izmeu povjerioca i dunika.Za nju se moe rei da je to relativan odnos imovinskog karaktera,zatien zakonom,sa tano odreenim sadrajem i subjektima.

1.obligacija je relativan odnos Obligacija je odnos izmeu dvije odreene strane,tj. odnos izmeu povjerioca i dunika.Tano se zna koje lice(titular prava)je ovlateno od drugog lica zahtjevati odreeno ponaanje,a drugo lice je obavezno to ispuniti(titular obaveze).Dakle obligacija je odnos koji djeluje inter partes(izmeu tano odreenih lica).Povjerilac moe izvravanje obaveze zahtjevati samo od dunika,ali ne i od treih lica.Za razliku od ovog odnosa lina i stvarna prava imaju apsolutno dejstvo i djeluju prema svima(erga omnes)Relativnost obligacije nije apsolutna to znaci da i obligacija moe imati apsolutno dejstvo.Nap. zakup kao obligacioni odnos ima relativno dejstvo,a moe imati i apsolutno kad se zakup nepokretnosti upie u zemljine knjige.Odstupanje postoji i kod prava pree kupovine.

2.obligacija je imovinskopravni odnos

Obligaciona radnja najee ima neposredno imovinski karakter.Ona slui ostvarenju interesa povjerioca i dunika.Za razliku od drugih odnosa obligaciju prati sankcija.Imovinski karakter obligacije ne mora biti vidljiv,jer se obaveza moe sastojati i u proputanju to posredno vodi zadovoljenju odreenog prava. 3.sadrina obligacije Svaka obligacija mora imati svoj sadraj.Prava i obaveze subjekata obligacije ine njezin sadraj.Uvijek se misli na tano odreenu obligaciju,tj.onu obligaciju koja postoji.

SUBJEKTI OBLIGACIJE

Subjekti obligacije mogu biti fizika i pravna lica.To su u pravilu povjerilac i dunik.Subjekti obligacije su vezani obligacijom.Pravu povjerioca odgovara obaveza dunika.Na strani povjerioca ili dunika moe se pojaviti vie lica i u tom sluaju govorimo o mnoini subjekata obligacije.Njihov broj mora biti tano odreen i mora se znati njihov pravni poloaj u obligaciji.Povjerilaka strana naziva se aktivnom,a dunika pasivnom.Imamo obligacije gdje jedno lice predstavlja povjerilaku stranu,a druga samo duniku.To je jednostrano obavezan odnos(nap. kod poklona,naknade tete),a kada je jedno lice i u ulozi povjerioca i u ulozi dunika govorimo o dvostrano obaveznom odnosu( nap. kupoprodaja,razmjena).Subjekti obligacije su u

pravilu poznati od samog nastanka obligacionog odnosa.Od ovog postoje odreeni izuzeci kod javnog obeanja nagrade i kod hartija od vrijednosti,gdje je poznata samo jedna strana,a druga e biti poznata kasnije.Ako se drugi subjekt ne pojavi obligacija ne nastaje.

2

RAZLIKA IZMEU OBLIGACIJE I OBLIGACIONOG ODNOSA

Obligacija je pravni odnos izmeu povjerioca i dunika.Iz tog odnosa za povjerioca proistie pravo,a za dunika obaveza.Taj se odnos posmatra u uem i irem smislu.U uem smislu obligacija se javlja kao trabina,potraivanje,a sa stanovita dunika to je obaveza.Pored naziva obligacija koriste se jo i nazivi trabina i potraivanje.Obligacija u irem smislu je cjelokupan odnos povjerioca i dunika.To je obligacionopravni odnos.Obligacionopravni odnos ima vie sinonima kao to su:trabeni odnos,dugovinski odnos i obvezni odnos.Dakle obligacija je sastavni dio obligacionopravnog odnosa,a za obligacionopravi odnos moemo reci da se sastoji iz vjerovnikova potraivanja i dunikove obaveze.Jedno potraivanje ima 2 elementa:povjerioevo subjektivno pravo i zahtjev za ostvarenjem tog prava,a kod dunika imamo dug i odgovornost za ispunjenje obaveze.

ODNOS OBLIGACIONG I STVARNOG PRAVA

Obligacija ima svoje specifinosti,a najbolje emo ih razumjeti kad obligaciono pravo uporedimo sa stvarnim.Stvarno pravo regulie odnose nastale povodom stvari,a obligaciono povodom odreenog ponaanja subjekta obligacije.Druga razlika je s obzirom na dejstvo.Stvarna prava imaju apsolutno dejstvo i djeluju prema svima(erga omnes).Titular stvarnog prava moe ga ostvariti prema svima,ali svi ga mogu i povrijediti,dok obligaciono ima relativno dejstvo,djeluje

prema tano odreenim licima(inter partes).Sljedea razlika je u odnosu na zahtjev.Titular stvarnog prava ima negativan zahtjev prema svima,dakle niko ga ne smije ometati u njegovom

pravu,dok titular obligacionog ima pozitivan ili negativan zahtjev.Pozitivan znai davanje ili injenje,a negativan trpljenje ili proputanje(ovo se odnosi na dunika).Broj stvarnih prava(numerus clausus) je tano odreen i reguliran propisima,a broj obligacionih prava je znatno vei i njihov broj nije odreen zakonom.

TREA GLAVA

VRSTE OBLIGACIJA

Pojedini autori obligacije razvrstavaju s obzirom na svojstva i prema stepenu odreenosti,a drugi prema predmetu,karakteru i odreenosti radnje.

VRSTE OBLIGACIJE S OBZIROM NA OBAVEZU DUNIKA pozitivne(aktivne) i negativne(pasivne) obligacije Pozitivne postoje u sluaju kad je dunik obavezan na aktivno injenje(tj.davanje ili injenje),a negativne kad se od dunika ne oekuje nikakva radnja,ve samo njegovo pasivno dranje.A u negativne spadaju proputanje i trpljenje.Pozitivne su ee od negativnih.Pod davanjem se podrazumijeva obaveza dunika da povjeriocu preda odreenu stvar ,pa imamo trajnu predaju( nap.predaja kupljenog auta u vlasnitvo)i privremenu(nap.davanje stvari u zakup).Proputanje je neizvravanje radnji od strane dunika na koje bio bio ovlaten da se nije povjeriocu obavezao na proputanje.Proputati se moe samo vlastita radnja.I trpljenje kao i proputanje sastoji se u njegovom neinjenju.Trpjeti se moe samo svoja radnja.Povredom pozitivne obligacije proputene radnje se mogu naknadno izvriti,a negativne ne mogu.Postupanje suprotno negativnoj dovodi do povrede prava.Ova podjela je znaajna i kod poetka zastarjevanja.

VRSTE OBLIGACIJA S OBZIROM NA IZVOR NASTANKA OBAVEZE

Po ovom kriteriju obligacije se dijele na ugovorne i vanugovorne.Ugovorne nastaju izjavom

volje,dakle nastaju iz pravnog posla kako imenovanih(tipiziranih)tako i neimenovanih,i regulirane

su dispozitivnim propisima primarnog karaktera.

Vanugovorne nastaju na temelju radnji,svojstava ili stanja,nastaju i na temelju tano odreenih pravnih injenica predvienih zakonom,a kod njih je dispozitivnost sekundarnog znaaja.

3

1.ugovorne obligacije Ugovor je saglasna izjava najmanje 2 ugovorne strane,kojim oni ele postii odreeno pravno dejstvo.Ugovore nalazimo i u drugim granama prava(nasljednom,stvarnom,porodinom).Da bi ugovor bio izvor nastanka obaveze ugovorne strane se moraju saglasiti najmanje o bitnim

sastojcima ugovora.

2.vanugovorne obligacije a.Prouzrokavanje tete-poslije ugovora ovo je najznaajniji izvor nastanka obligacija.teta je smanjivanje neije imovine(obina teta)i spreavanje poveanja tue imovine(izmakla korist).teta moe biti materijalna i nematerijalna. b.Sticanje bez osnova je kad jedno lice stekne imovinsku korist bez pravnog osnova,na raun drugog lica.Lice koje se obogatilo obavezno je vratiti obogaenje onom licu na raun koga se obogatilo.

c.Poslovodstvo bez naloga je kad se jedno lice mjea u poslove drugog lica bez njegovog ovlatenja u namjeri da otkloni ili sprijei nastanak tete.Ovlatenje je iri pojam od naloga. d.Jednostrana izjava volje-pored dvostranih ZOO poznaje i jednostranu izjavu volje.Ovdje spada

javno obeanje nagrade i vrijednosni papiri(definicije u sklopu ovih lekcija)

VRSTE OBLIGACIJA S OBZIROM NA BROJ LICA I DJELJIVOST PREDMETA

Ova podjela izvrena je s obzirom na to koliko ima subjekata koji su nosioci prava i obaveza kao i da li je predmet obaveze mogue ispuniti u dijelovima ili nije.Ako se u obligacionom odnosu na jednoj strani javi povjerilac,a na drugoj strani dunik govorimo o prostoj obligaciji ili dvostrano obaveznom odnosu(nap. naknada tete),a ako za subjekte nastanu prava i obaveze onda je to sloena obligacija ili dvostrano obavezan odnos koji nastaje na osnovu ugovora.(nap.ugovor o prodaji, dijelu itd).

Ako se na strani povjerioca ili dunika ili na obje strane javi vie lica koji su obavezni ispuniti ili su ovlateni primiti ispunjenje govorimo o mnoini subjekata na dunikoj i povjerilakoj strani ili na obje strane.Mnoina subjekata moe nastati na osnovu ugovora ili univerzalnom sukcesijom(nasljedstvom) kad se pojavi vie ugovaraa na nekoj od ugovornih strana. 1.solidarne obligacije Kod ovih obaveza imamo mnoinu subjekata na strani dunika ili povjerioca i svaki je dunik obavezan ispuniti inidbu u potpunosti,odnosno svaki povjerilac zahtjeva ispunjenje inidbe u cjelosti.Kad jedan dunik ispuni,tj.povjerilac primi ispunjenje obaveza se gasi.Ako imamo vie lica na dunikoj strani to je pasivna solidarna obligacija,a na povjerilakoj-to je onda aktivna solidarna obligacija.

a.Pasivna solidarna obligacija je mnoina dunika u obligacionom odnosu.Ovdje postoji vie sadunika i svaki od njih je duan ispuniti obavezu,ali kad jedan ispuni i drugi se sadunici oslobaaju obaveze.Povjerilac moe izabrati od kojeg dunika da trai ispunjenje.Ova obligacija prua povjeriocu sigurniju naplatu potraivanja.Kod ove obligacije dug je alternativan,a odgovornost kumulativna.Zahtjev za ispunjenje obaveze povjerilac moe mjenjati sve dok se ne namiri.To e biti i u sluaju podizanja tube.Moe podii tubu protiv bilo kojeg sadunika sve dok mu potraivanje ne bude ispunjeno.Poloaj sadunika kod ovih obligacija nije isti,nego jedan dunik moe odgovarati samo za dio,a neko za cijelu obavezu.

Nastanak-ova obligacija moe nastati na osnovu ugovora,testamenta i zakona Ugovorom nastaje tako to se sadunici izriito obaveu da e ispuniti povjeriocu obavezu solidarno(jedan za sve,svi za jednog,solidarno,nerazdjeljivo)

Testamentom nastaje tako to testator u testamentu svojim nasljednicima naloi solidarno ispunjenje obaveze.

Zakonom ova obligacija nastaje bez obzira na volju stranaka im se ispune zakonom odreene injenice. Za tetu koju prouzrokuje vie lica svi oni oteenom odgovaraju solidarno.Zakon i drugim odredbama predvia solidarnu odgovornost.Pored ZOO pasivnu solidarnost nalazimo i u porodinom zakonu gdje se kae da ako jedan brani partner preduzme obaveze radi podmirenja brane ili porodine zajednice odgovaraju oba brana partnera solidarno. Solidarna obaveza je jedinstvena.Bez obzira na vie dunika jedna je obaveza.Dunici prema povjeriocu mogu ulagati odreene prigovore.Ni jedan dunik svojim radnjama ne moe pogorati poloaj ostalih dunika.Prigovori mogu biti objektivni i subjektivni.

4

Subjektivni prigovor proizilazi iz linog odnosa dunika i povjerioca(nap.ugovor zakljuen pod prijetnjom),a objektivni prigovori tite dunike(nap.da je ugovor nitav).U sluaju neisticanja ovog prigovora dunik odgovara za posljedice ostalim sadunicima.

Prestanak solidarne obligacije.Svaki sadunik moe dugovat sa razliitim rokom,uvjetom ili openito razliitim modalitetom.Kad jedan sadunik ispuni obavezu,obligacija prestaje izmeu povjerioca i dunika.Isto dejstvo ima i zamjena ispunjenja i deponovanje kod suda.Ostali naini prestanka obligacije:kompenzacija,otpust duga,prenov,pooravnanje,sjedinjenje,zakanjenje i prekid zastarjelosti.

Prebijanje(kompenzacija)je nain prestanka obligacije tako to se meusobna dospjela potraivanja dunika i povjerioca prebijaju.Prebijanjem se obje trabine gase,ako su iste, a ako su razliite,gasi se manja,a via ostaje postojati za onu razliku iz te dvije trabine.Svaki solidarni dunik moe se pozvati na prebijanje koje je izvrio njegov sadunik.Dunik moe potraivanje svog sadunika prema povjeriocu prebiti sa povjerioevim potraivanjem,ali samo za onoliko koliko iznosi dio tog sadunika u solidarnoj obavezi.

Otpust duga(oprost)-ugovor izmeu dunika i povjerioca kojim povjerilac izjavljuje da nee traiti ispunjenje obaveze,a dunik se s tim saglasi.Otpust duga izvren prema jednom duniku oslobaa i ostale dunike(otpust in rem),a ako povjerilac otpusti dug samo jednom solidarnom duniku to je otpust in personam.

Prenov je ugovor izmeu povjerioca i dunika gdje se postojei obligacioni odnos zamjenjuje novim,gdje nova obaveza ima razliit predmet ili pravni osnov.Prenov koji povjerilac izvri sa jednim solidarnim dunikom oslobaa i ostale dunike,ali ako su povjerilac i dunik prenov ograniili na dio obaveze koji dovodi do ovoga, obaveza ostalih ne prestaje,nego se smanjuje za taj iznos.

Poravnanje je ugovor kojim strane gdje postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom

osnovu,uzajamnim proputanjem prekidaju spor i odreuju svoja prava i obaveze.Ako poravnanje zakljui jedan od dunika ono nema dejstvo prema ostalim dunicima,ali mogu prihvatiti,ako nije ogranieno na tog konkretnog dunika,

Sjedinjenje(konfuzija) je kad jedno lice postane i povjerilac i dunik.Kad se u jednom licu sjedini svojstvo povjerioca i dunika solidarne obaveze,obaveza ostalih dunika smanjuje se za iznos dijela koji pada na njega.

Zakanjenje(docnja)je povreda obligacionog odnosa ako dunik na vrijeme ne ispuni obavezu ili ako povjerilac bez ikakvog razloga odbije prijem ispunjenja ili ga svojim ponaanjem sprijei.Ako se dunik nalazi u zakanjenju posljedice pogaaju samo njega,a ne ostale dunike,a ako je povjerilac u zakanjenju,on je u zakanjenju i prema ostalim sadunicima.

Zastarijevanje-ako zastarijevanje ne tee ili je prekinuto prema jednom od solidarnih dunika ono nema uticaja na ostale sadunike,i prema njima zastarijevanje tee.Na zastarjelost se pozivaju samo sadunici prema kojima je nastupila zastarjelost.Zastarjelost djeluje samo na odnose dunika prema povjeriocu.

Unutranji odnos(regres izmeu dunika) Poslije ispunjenja obaveze na mjesto vanjskog odnosa stupa unutranji odnos sadunika ili odnos regresa.Sadunik koji ispuni obavezu moe zahtjevati da mu svaki od ostalih sadunika nadoknadi dio obaveze koji pada na njega.Koliki je dio duan nadoknaditi svaki od solidarnih dunika zavisi od njihovog sporazuma,to predstavlja osnov za regres.Pored sporazuma visina udjela moe se odrediti i prema prirodi posla iz koje potie solidarnost.Dug se dijeli na jednake,ali i na nejednake dijelove.Ako ne odrede visinu regresa niti se moe odrediti,onda svaki sadunik u regresnom postupku duan je nadoknaditi dio ispunjenje obaveze,ali ako je obaveza zakljuenja u interesu jednog sadunika,tada on je obavezan nadoknaditi cjeli iznos duniku koji je ispunio obavezu(nap.kod jemstva)

Ako je solidarni dunik postao insolventan onda dio insolventnog dunika dijeli se srazmjerno na sve ostale dunike.

5

b.aktivna solidarna obligacija je mnoina povjerilaca u obligacionom odnosu s tim da je svaki povjerilac ovlaten od dunika zahtjevati ispunjenje obaveze.Dunik duguje prema svim povjeriocima,ali ispunjenjem prema jednom povjeriocu oslobaa se obaveze prema svim sapovjeriocima.Dunikovo pravo izbora sapovjerioca prestaje kad neki sapovjerilac podigne tubu,od tog momenta on mora obavezu ispuniti prema tom sapovjeriocu.Aktivna solidarna obligacija mora biti izriito ugovorena ili zasnovana na zakonu,a moe nastati i na osnovu testamenta.Kao i kod pasivne solidarnosti i ovdje je obaveza jedinstvena.Takoer jedan povjerilac ne moe svojim postupcima nanijeti tetu drugim sapovjeriocima.Naini prestanka su isti kao i kod pasivne solidarnosti,a to su:

Prebijanje-dunik moe izvriti prebijanje svoje obaveze sa potraivanjem koje ima prema povjeriocu koji mu zahtjeva ispunjenje.Prebijanje sa potraivanjem koje ima prema nekom drugom povjeriocu,dunik moe izvriti samo do visine dijela solidarnog potraivanja koje pripada tom povjeriocu.

oprostom duga i prenovom- smanjuje se obaveza za onoliko koliko iznosi dio tog potraivanja povjerioca.Ovo ima odreene nedostatke:Ako oprostom duga i prenovom prestaju sve druge obligacije,nema razloga da i solidarne obligacije prestanu na isti nain.

Sjedinjenje-kad se u licu jednog solidarnog povjerioca sjedini i svojstvo dunika,svaki od ostalih solidarnih povjerilaca moe od njega zahtjevati samo svoj dio potraivanja.

Poravnanje- koje je zakljuio jedan od solidarnih povjerilaca sa dunikom nema dejstva prema ostalim povjeriocima,ali ovi imaju pravo da prihvate to poravnanje,izuzev kad se ono odnosi samo

na dio povjerioca sa kojim je zakljueno.

Docnja-kad dunik doe u docnju prema jednom solidarnom povjeriocu,on je u docnji i prema ostalim povjeriocima.Docnja jednog solidarnog povjerioca djeluje i prema ostalim povjeriocima.

Zastarijevanje-ako jedan povjerilac prekine zastarijevanje,ili ako prema njemu ne tee zastarijevanje,to ne koristi ostalim povjeriocima i prema njima zastarijevanje tee.Odricanje od zastarijelosti izvreno prema jednom povjeriocu koristi i ostalim povjeriocima.

Sapovjerilac koji je primio ispunjenje obaveze duan je ostalim sapovjeriocima predati njihov dio.Koliki je njihov dio odreuje se ugovorom.Ako ta veliina nije odreena ugovorom svakom solidarnom povjeriocu pripada jednak dio.

2.djeljive i nedjeljive obligacije Ova podjela izvrena je prema tome moe li se predmet dunikove obaveze ispuniti u dijelovima ili ne.Ukoliko se obaveza moe ispuniti u vie dijelova to je djeljiva obligacija,a ako ne moe to je nedjeljiva obligacija.Kao djeljive obligacije najee se javljaju novane obaveze.Kod nedjeljive se moe izmjeniti sutina predmeta ili umanjiti vrijednost.Nedjeljivost nastaje iz 2 razloga:kad je ispunjenje u dijelovima nemogue zbog osobina stvari i drugi razlog nastaje zbog samog svojstva stvari na osnovu kojeg je nastala obaveza.Kad se kod djeljivih javi vie lica na strani povjerioca ili dunika imamo vie samostalnih obligacija,a takoer iz tih djeljivih moemo dobiti aktivnu ili pasivnu solidarnu obligaciju.Iz nedjeljive ne moe nastati zajednika obligacija.

VRSTE OBLIGACIJA S OBZIROM NA LINOST DUNIKA 1.line i neline obligacije S obzirom na to da li je obligacionu radnju obavezno ispuniti tano odreeno lice imamo line i neline obligacije.Mogu nastati na osnovu pravnog posla ili zakona ili s obzirom na prirodu obaveze.Ukoliko obavezu mora ispuniti tano odreeni dunik govorimo o linim obligacijama.Line se ugovaraju s obzirom na odreena svojstva stvari koja posjeduje dunik(nap.poznati muziar) ili s obzirom na odnos povjerenja izmeu subjekata obligacije(nap.pacijent eli da mu zub popravi glavni doktor,a ne pripravnik).Neline ne mora izvriti tano odreeni dunik niti primiti tano odreeni povjerilac.Neline se ee od linih obligacija.Neline obligacije su prenosive,a line nisu.Prava i obaveze kod nelinih prelaze i na nasljednike.

6

2.trajne i trenutne obligacije Ova podjela izvrena je s obzirom na to da li se ispunjenje obligacije sastoji iz jednog akta ili zahtjeva dugotrajnije ponaanje dunika.Kod trenutnih obligacija dunikova radnja se sastoji od jednokratnog postupka(nap.isplata cjelokupne cijene ili predaja stvari).Meutim ponekad i trenutne obligacije po vremenu izvrenja traju due,(nap.kad se odreena stvar povjeri na uvanje-radi se o trenutnoj obligaciji,ali njeno izvrenje traje due vremena).Obligacije sa trenutnim izvrenjem nazivaju se jo i prolazne ili proste obligacije.Trajne su one obligacije ije izvrenje traje due vremena,a ponekad uope nisu vremenski ograniene(nap.zakup poslovnih prostorija na neodreeno vrijeme)

VRSTE OBLIGACIJA S OBZIROM NA ODREENOST RADNJE 1.individualne i generike obligacije

Individualne su one kod kojih je obaveza dunika tano odreena.Predmet obaveze i predmet ispunjenja su isti.(nap.predaja tano odreene orginalne umjetnike slike odreenog slikara).Individualne su nazivaju jo i specijalne obligacije.Kod generikih obligacija obaveza dunika je odreena po vrsti ili rodu,tj.radi se o zamjenjivim stvarima( nap.D je obavezan predati P 100 kg penice ,10 litara vina itd.).Predmet obaveze je iri od predmeta ispunjenja. Vano je i pitanje kvaliteta stvari koja je predmet obaveze.Ako stranke nisu posebno ugovorile kvalitet stvari,ZOO utvruje da je dunik obavezan predati stvari srednje kakvoe.Vano je i pitanje ko ima pravo izbora ugovorne koliine iz jedne vrste.Ovo je dispozitivno pravo,ali ako nita nije ugovoreno pravo izbora pripada duniku. Podjela obligacija na individualne i generike je posebno znaajna kod propasti stvari.Naime obaveza po pravilu prestaje kad njeno ispunjenje postane nemogue usljed okolnosti za koje dunik ne odgovara.Meutim,ovo pravilo ne vai kada je predmet obaveze generika stvar,jer se smatra da rod ne moe propasti.Dunik bi se oslobodio obaveze samo ako se zabrani promet stvari tog roda.

VRSTE OBLIGACIJA S OBZIROM NA MNOINU PREDMETA 1.alternativne obligacije Kod ovih obligacija dunik duguje jedan od dva ili vie predmeta obaveze,a obaveza prestaje kad on ispuni jednu od predvienih obaveza.Ovdje nije bitno jesu li obaveze generike ili individualne.Vano je da postoji mogunost izbora jedne od predvienih radnji.To pravo izbora moe imati povjerilac ili dunik,pa i tree lice i to se regulie sporazumom.Ako stranke nita ne ugovore pravo izbora pada na dunika.Ako dunik ne izvri izbor,to pravo prelazi na povjerioca.Povjerilac moe podnijeti tubu sudu u kojoj alternativno zahtjeva ispunjenje obaveze.Sud e svojom odlukom alternativno obavezati dunika na ispunjenje obaveze.Kad pravo izbora pripada povjeriocu,a on u odreenom roku ne izvri obavezu tada on dolazi u povjerilaku docnju.Tada to pravo prelazi na dunika.Izbor jedne od vie alternativnih obligacija vri se jednostranom izjavom volje ili konkuldentnim radnjama,Ovim alternativna obligacija prelazi u

individualno odreenu obligaciju,i ne moe se izabrati dio obaveze iz jedne,a dio iz druge obligacije.Izbor moe biti povjeren i treem licu.Ova situacija nije esta. Ako obligacija ima 2 predmeta obaveze,a izvrenje jednog predmeta postane nemogue bez krivice bilo koje strane,izvrenje obaveze svodi se na preostali predmet.Meutim,ako se pojavi naknadna nemogunost izvrenja alternativne obaveze usljed krivice jedne od strana,rjeenje nastale situacije zavisi od toga da li je nemogunost nastupila krivicom dunika ili povjerioca,te ko ima pravo izbora.S tim u vezi imamo sljedee situacije: a.Ako je za nemogunost kriv dunik,a pravo izbora pripada njemu,obaveza ispunjenja odnosi se na preostali predmet obaveze(tj.preostalu alternativu)

b.Ako je za nemogunost kriv dunik,a pravo izbora pripada povjeriocu,povjerilac moe traiti preostali predmet ili naknadu tete za predmet ije je ispunjenje nemogue usljed krivice dunika. c.Ako je za nemogunost kriv povjerilac,a njemu i pripada pravo izbora ,on moe traiti ispunjenje neke od preostalih obaveza(predmeta).Za onu obavezu ije ispunjenje je postalo nemogue njegovom krivicom,povjerilac je obavezan duniku nadoknaditi tetu ili izabrati upravo tu obavezu koja je postala nemogua njegovom krivicom i na taj nain ugasiti obligaciju. d.Ako je za nemogunost kriv povjerilac,a pravo izbora pripada duniku,dunik moe izabrati upravo tu obavezu za iju nemogunost ispunjenja je kriv povjerilac i na taj nain obligacija prestaje.Druga mogunost dunika je da ispuni neku od preostalih obaveza(predmeta),a od povjerioca zahtjevati naknadu tete za propalu obavezu(predmet). Ako bi se desilo da svi predmeti kod alternativne obligacije postanu nemogui za ispunjenje,tada

7

se primjenjuju opa pravila o dejstvu naknadne nemogunosti.Osnov nastanka alternativne obligacije je ugovor,a mogu nastati i jednostranom izjavom volje,a ponekad i na osnovu zakona.

2.fakultativne obligacije(facultas alternativa) Fakultativne obligacije su takve obligacije kod kojih postoji mogunost da se umjesto dugovane radnje(predmeta)izvri druga radnja.Ovlatenje moe biti na strani povjerioca ili dunika,ali ee je na strani dunika.

a.fakultativno ovlatenje na strani dunika.U ovom sluaju dunik duguje jedan predmet,ali se svoje obaveze moe osloboditi na nain da umjesto dugovanog predmeta povjeriocu preda drugi predmet.Ova obligacija najee nastaje ugovorom(nap.kod kupovine novog auta).Povjerilac moe zahtjevati samo jedan predmet koji dunik duguje,ali ne i predmet koji duniku stoji kao alternativa.Ako dugovani predmet propadne iz razloga za koji dunik ne odgovara,obligacija se gasi,tj.dunik se oslobaa obaveze.Ako se nemogunost ispunjenja stavlja na teret duniku on ima dvije mogunosti: 1.umjesto dugovanog predati drugi(fakultativni) predmet

2.ili moe izabrati predmet koji je postao nemogu,pa povjeriocu nadoknaditi tetu. Fakultativna obligacija moe nastati i na osnovu zakona.

b.fakultativno ovlatenje na strani povjerioca U ovom sluaju dunik duguje povjeriocu jedan predmet,ali povjerilac umjesto tog predmeta moe zahtjevati neki drugi predmet.Meutim ukoliko povjerilac ne saopi duniku da eli drugi predmet,obaveza dunika koncentrisana je samo na glavni predmet,a do nemogunosti je dolo bez dunikove krivice,dunik se oslobaa obaveze.Ako je dunik odgovoran za nemogunost,povjerilac ima pravo traiti predaju fakultativnog predmeta ili naknadu tete za glavni predmet.

3.kumulativne obligacije Kod kumulativnih obligacija dunik duguje 2 ili vie predmeta i sve te predmete mora predati povjeriocu da bi se oslobodio svoje obaveze.Ovdje ne postoji mogunost izbora.Ukoliko bi dunik predao samo neke od predmeta koje duguje,smatralo bi se da on svoju obavezu nije uredno

ispunio.Ako propast prouzrokuje dunik, tetu mora nadoknaditi povjeriocu.

POTPUNE I PRIRODNE OBLIGACIJE

Povjerilac svoje pravo moe da realizira prinudno,putem suda.To su prinudne obligacije,a ako povjerilac svoje pravo ne moe realizirati putem suda ili ako ne eli dunik da ispuni obavezu to su onda prirodne obligacije.Prirodne se javljaju kao izuzetak,a potpune su obligacije pravilo.Zatita kod potpunih se ostvaruje tubom ili prigovorom.Potpune su utuive,a prirodne neutuive.Razlika je to potpune titi zakon,a prirodne zavise od volje dunika da li e izvriti obavezu ili nee. Prirodne su :1.zastarijele obligacije, 2.obligacije kod ijeg zakljuenja nije potovana forma,i 3.obligacije iz doputene igre ili opklade ako predmet igre ili opklade nije predat.Prirodne su rjee. a.zastarijele obligacije Povjerilac je ovlaten ispunjenje svojih prava zahtjevati u zakonom odreenom roku.Ako to ne uradi njegovo pravo e zastarijeti i ne moe zahtjevat ispunjenje obaveze putem suda.Dunik istie prigovor zastarijelosti i sud e onda odbiti povjerioev zahtjev.Ako je zastarijelo potraivanje povjerioca osigurano runom zalogom ili hipotekom povjerilac se moe naplatiti iz zaloene stvari ako je stvar kod njega ili ako je njegovo pravo upisano u javnu knjigu.Dunik onda ne moe isticati prigovore.Institutom zastarijelosti titi se pravna sigurnost drutva. b.obligacije kod ijeg zakljuenja nije potovana odreena dokazna forma Pojedini obligacioni odnosi mogu se zasnovati samo u tano odreenoj formi. Forma moe biti bitan uvjet nastanka obligacionog odnosa(tzv.ad solemnationem),i bez ovoga nema obligacionog

odnosa.Ako se forma trai kao dokaz zakljuenja nekog ugovora to je onda (tzv.ad probationem).Najei sluaj ove naturalne obligacije je javno obeanje nagrade i to bez predaje poklonjenog predmeta.

c.obligacije iz doputene igre ili opklade ako predmet igre ili opklade nije predat Ako nastanu ove obligacije one su isto tako naturalne i njihovo se ostvarenje ne moe zahtjevati putem suda.

8

NOVANE OBLIGACIJE(OBAVEZE)

Najei predmet obaveze je novac.Novac je ope sredstvo plaanja.Nenovane obligacije su one iji se predmet odnosi na predaju odreene ili odredive stvari,injenju i davanju. Novane obligacije imaju svoje specifinosti: 1.Njihovo ispunjenje ne moe postati nemogue,jer se radi o vrsti generikih obligacija, 2.U sluaju kanjenja dunik pored glavnice duguje i zatezne kamate koje mogu biti ugovorne ili zakonske.Povjerilac ne mora dokazati da je pretrpio

tetu, 3.Ako mjesto ispunjenja nije odreeno ove se obaveze ispunjavaju u mjestu prebivalita ili boravita povjerioca.Nenovane se ispunjavaju u mjestu prebivalita dunika, 4.Kod novanih obligacija dunik mora platiti odreenu svotu novca i to na broj novanih jedinica na koje obaveza glasi,osim ako zakon ne odreuje drugaije.Ovo pravilo poznato je kao naelo monetarnog nominalizma

ETVRTA GLAVA

OSNOVNA NAELA OLIGACIONOG PRAVA

Na poetku ZOO nalaze se osnovna naela obligacionog prava.Sva naela nisu istog znaaja i domaaja.Neka su ira gdje sud vri konkretizaciju,a druga su ua,i konkretizacija se vri u drugim odredbama zakona(nap.zabrana prouzrokovanja tete).Osnovna naela su: 1.sloboda ureivanja ugovornih odnosa Stranke svojim izjavama volja mogu zasnovati,mijenjati ili ukidati obligacione odnose.Slobodu

ugovaranja ne treba poistovjeavati sa autonomijom volje.Sloboda ugovaranja slui zatiti drutva i okolnostima u kojima se ta sloboda oituje.Sloboda ugovaranja je ovlatenje subjekata da zakljuuju ili ne zakljuuju ugovore s kim oni to ele,da ureuju formu i sadraj ugovora.Ovo naelo ima svoje karakteristike: 1.Svaka ugovorna strana ima slobodu hoe li ili nee zakljuiti ugovor.Ako je ugovor zakljuen pod utjecajem prijetnje ili sile moe se zahtjevati njegovo ponitenje. 2.Ugovara je slobodan u izboru svog ugovornog partnera,u sluaju zablude izbora sukontrahenta moe se zahtjevati ponitenje ugovora. 3.Ugovorne strane ureuju sadraj i vrstu budueg ugovora.One same ureuju ugovorne odnose.Uglavnom ureuju osnovne tipove ugovora.Propisi su dispozitivne prirode. 4.Nain zakljuenja ugovora preputa se ugovornim stranama.Prema ZOO sklapanje ugovora ne podlijee nikakvoj formi.Usvaja se naelo konsenzualizma,a naelo formalizma je izuzetak. 5.Sloboda ugovaranja omoguava da ugovarai svoja prava i obaveze mogu mijenjati ili stvarati nova.

Sloboda ugovaranja nije apsolutna.Ona je bila ograniena jo u rimskom pravu,kasnije propisima kanonskog prava i u graanskim kodifikacijama.Sloboda ugovaranja ograniena je i u ZOO,tako da sudionici u prometu slobodno ureuju obligacione odnose,a ne mogu ih ureivati suprotno ustavu,prinudnim propisima i moralu drutva.Sloboda ugovaranja moe se ograniiti zakonom,gdje je za pojedine ugovore predviena pismena forma:nap.ugovor o graenju,licenci itd.

2.savjesnost i potenje Savjesnost i potenje je generalna klauzula koju pored obligacionog poznaju i druge grane prava kao to je stvarno,nap.kod stjecanja prava vlasnitva dosjelou.U rimskom pravu je ovo naelo bilo poznato kao "bona fides".Svoju primjenu najvie nalazi u njemakom pravu,a neto manje u francuskom i austrijskom pravu.ZOO takoer normira ovo naelo gdje se kae da su uesnici obligacionih odnosa duni da se pridravaju naela savjesnosti i potenja prilikom zasnivanja i ostvarivanja prava i obaveza iz tih odnosa.Potrebno ga je razlikovati od drugih naela uzdignutih na nivo generalnih klauzula(nap.morala i pravinosti.)

3.ravnopravnost stranaka Stranke su u obligacionom odnosu ravnopravne.Ravnopravnost je garantirana i ustavom

9

BIH.Prilikom zasnivanja jednog obligacionog odnosa jedna strana ne moe imati nadreen poloaj u odnosu na drugu stranu..ZOO predvia kod dvostranih ugovora da ni jedna strana nije obavezna ispuniti obavezu,ako druga strana ne ispuni svoju, osim ako ta drugo nije predvieno zakonom ili ako ta drugo proistie iz prirode posla. 4.zabrana zloupotrebe prava Titular obligacionog prava to pravo moe vriti po svojoj volji.Koritenje tog prava nije apsolutno i ono ne smije prei u samovolju.Prve zabrane zloupotrebe prava nalazimo u pretorskom rimskom pravu uvoenjem actio i exceptio doli,kao sredstvo suprotstavljanja zluoptrebama.Shvatanja o zloupotrebi dijele se na subjektivnu i objektivnu teoriju.Prema subjektivnoj teoriji zloupotreba

prava postoji,ako titular pravo koristi jedino u cilju nanoenja tete drugom licu(ikana).Po objektivnoj teoriji titular odreenog prava to pravo zloupotrebljava uvijek kada ga koristi protivno svrsi radi koje je ono dato.Graanski zakoni u bivoj jugoslaviji prije ZOO posveivali su malo panje ovom naelu.ZOO prihvata objektivnu teoriju i sud na zloupotrebu treba paziti po slubenoj dunosti. 5.naelo jednake vrijednosti davanja Ovo naelo se odnosi samo na dvostrano obavezne ugovore.Prema ZOO pri zasnivanju dvostranih ugovora ugovarai polaze od naela jednake vrijednosti uzajmanih davanja.Ovo naelo nije apsolutno.Od ovog postoje izuzeci:1.Kod jednostranih ugovora ne postoje uzajamna

davanja,nego je samo jedna strana obavezna na inidbu,a druga zahtjeva ispunjenje inidbe(nap.ugovor o poklonu),2.Ovo naelo se ne primjenjuje na one ugovore kod kojih nije izraen element aleatornosti(nap.ugovor o osiguranju,o izdravanju itd).Povredu ovog naela nalazimo i u sluaju prekomjernog oteenja i zelenakog ugovora ili usljed prekomjernih okolnosti.Povreda ovog naela sa sobom povlai pravne posljedice koje zakon izriito predvia.Sud ovo naelo ne primjenjuje apstraktno,nego se poziva na konkretan propis. 6.Zabrana prouzrokovanja tete Zabrana prouzrokovanja tete se odnosi na potencijalne tetnike,a ne na one koji su prouzrokovali tetu.ZOO poznaje tzv."leges imperfecte",a to je nepotpuna norma koja istie dunost,ali ne propisuje sankciju.Uzdravanje od nanoenja tete obuhvata kako uzdravanje od injenja,tako uzdravanje i od neinjenja,tj.pasivnog dranja.Od pravila da je drugom zabranjeno nanositi tetu postoje izuzeci:Ako teta nastane u obavljanju opekorisne djelatnosti odlukom nadlenog organa,moe se zahtjevati samo naknada tete koja prelazi normalne granice,doputene su i imsije ako su uobiajne.Za tetu se ne odgovara ni u sluaju nune odbrane,krajnje nude,doputene samopomoi i pristanku oteenog na tetnu radnju. 7.dunost ispunjenja obaveze Kod ovog naela i danas vai pravilo iz rimskog prava da je ugovor za stranke zakon.Obavezu mora ispuniti dunik,ali povjerilac ispunjenje moe primiti i od treeg lica koje ima neki pravni interes.Obaveza se gasi uz saglasnost ugovornih strana.ZOO propisuje injenice za ispunjenje obaveze,a to su:ispunjenje,kompenzacija,nemogunost ispunjenja,protek vremena,smrt i zastarjelost je takoer nain prestanka obligacije. 8.paljivo ponaanje u izvravanju obaveza i ostvarivanju prava Dunik u obligacionom odnosu mora postupiti sa panjom koja se zahtjeva od njega.Ova se panja dijeli na panju dobrog domaina(graansko pravni odnos) i panju dobrog privrednika(privredno-pravni odnos).S panjom dobrog domaina postupa dunik koji je zasnovao odnos van svoje poslovne djelatnosti,a s panjom dobrog privrednika lica koja su zasnovala odnos u okviru svoje poslovne djelatnosti.Ako se u izvravanju obaveze javlja lice koje se profesionalno bavi nekom djelatnou(nap.doktor,advokat) postupa se sa panjom dobrog strunjaka.Strana koja se ne ponaa s potrebnom panjom odgovorna je za prouzrokovanu tetu. 9.primjena dobrih poslovnih obiaja ZOO odreuje da su strane u obligacionim odnosima dune u prometu postupati u skladu s dobrim poslovnim obiajima.Pored poslovnih(nekodificiranih)postoje i poslovni(kodificirani obiaji) -uzanse.Uzanse se dijele na ope(vae za pravne poslove)i posebne(vae samo za odreene p.p.).Uzanse se obavljaju od strane ovlatenih tijela,najee privrednih komora.Donoenjem ZOO uzanse su izgubile na znaaju. 10.jedinstvenost reguliranja ugovornih odnosa Donoenjem ZOO usvojeno je pravilo da se odredbe zakona koje se odnose na ugovore

10

jedinstveno primjenjuju bez obzira da li se radi o obligacionim ili privrednim obiajima.Ovo je novina u naem pravu.Prema ZOO "ugovori u privredi su ugovori koje preduzea i druga pravna lica obavljaju privrednu djelatnost,kao i imaoci radnji i drugi pojedinci koji u vidu registrovanog

zanimanja obavljaju neku privrednu djelatnost i zakljuuju meu sobom u obavljanju djelatnosti koje sainjavaju predmete njihovog poslovanja ili su u vezi s tim djelatnostima".Privredni subjekti su najee pravna lica-preduzea.Ne radi se o ugovoru u privredi ako je jedna strana privredni subjekt,a druga strana obian graanin,jer obje strane moraju biti privredni subjekti.ZOO je odredio jedinstvena pravila za obligacione i privredne ugovore.Takoer je detaljno uredio ugovore kao izvore nastanka obaveze,a ostale izvore nije detaljno regulirao.Odredbe ZOO koje se odnose

na ugovore primjenjuju se i na druge pravne poslove kao to je javno obeanje nagrade,vrijednosni papiri,bankarski poslovi itd.

PETA GLAVA

PREDUGOVORNA ODGOVORNOST(culpa in contrahendo)

Zakljuenju ugovora mogu predhoditi krai ili dui pregovori.Pregovori slue da ugovorne strane otklone razlike u pogledu zakljuenja ugovora.Pregovori ne obavezuju i svaka strana ih moe prekinuti kad god to odlui.Sud je ovlaten urediti sporedne take ugovora ako to ne urade ugovarai.Pregovarai jedan prema drugome moraju iskazati odreeni stepen panje,dakle moraju se ponaati savjesno i poteno jer se nadaju zakljuenju ugovora.Duni su jedan drugome davati informacije znaajne za zakljuenje ugovora.Predugovorna odgovornost predstavlja postojanje odreene nepanje kao blaeg oblika krivnje.Pregovore,tj.predugovornu odgovornost treba razlikovati od predugovora,jer predugovor obavezuje,dok pregovori ne obavezuju.Predugovrni

odnos predhodi ugovoru i moe,ali i ne mora dovesti do zakljuenja ugovora.Kontakt pregovaraa moe biti ostvaren lino ili putem punomonika,ili izmeu odsutnih lica.Bitno je da su lica eljela stupiti u kontakt.Predugovorni odnos prestaje prekidom pregovora ili zakljuenjem ugovora.Ako se jedan pregovara prema drugoj strani ponaao nesavjesno obavezan joj je nadoknaditi tetu.Svaka strana koja prekine pregovore ili ne zakljui ugovor odgovara drugoj strani za naknadu tete.ZOO je regulirao predugovornu odgovornost i smatra se da bi se na ovaj institut trebala primjeniti opa pravila odgovornosti za tetu.Trebala bi se primjeniti pravila direktne(vanugovorne)odgovornosti za tetu. Oteeno lice moe zahtjevati naknadu tzv."negativnog interesa".Dunik je dakle obavezan uspostaviti onako stanje u imovini oteenog u kakvom bi se oteeni nalazio da uope nije vodio pregovore sa drugom stranom(nap.trokovi nastali voenjem pregovora).Oteeni nema pravo na naknadu tzv."pozitivnog interesa".Kod pozitivnog interesa tetnik je obavezan dovesti oteenog u takvo stanje kao da je ugovor zakljuen i uredno ispunjen. Osnove ovog instituta postavio je njemaki pravnik"RUDOLF VON JERING" u 19 stoljeu.

ESTA GLAVA

UGOVOR KAO IZVOR OBLIGACIJE

Obligacioni ugovor je dvostrani pravni posao u kome se jedna strana obavezuje da e neto odreeno izvriti drugoj strani(tj.dati,uiniti,dozvoliti)ili neto odreeno propustiti,a druga strana sve to prihvata.Obligacioni ugovori su najei izvor obligacija.Svaki obligacioni ugovor pretpostavlja uee najmanje dvije strane.To su ustvari ugovorne strane(ugovorenici).Naziv "ugovor" ima vie izraza kao to je u rimskom koriten naziv kontrakt i pakt.Kontrakt je saglasnost volja dviju strana na osnovu kojeg nastaje obligacija.Ona je bila zatiena tubom,a pakt je saglasnost volja koje nisu bile zatiene tubom.Ugovori ne nastaju na osnovu zakona,nego na osnovu saglasnih izjava ugovornih strana..Za obligacioni ugovor je bitno da je

volja koja dovodi do zakljuenja ugovora pravno relevantna volja.Zbog toga se postavlja pitanje

11

koja je volja relevantna-da li stvarna ili izjavljena volja?U odgovoru na ovo pitanje imamo dvije

teorije:teorija volje i teorija izjave.

Prema teoriji volje bitno je ono to je ugovorna strana zaista htjela.Ukoliko postoji nesklad izmeu htjenja(volje) i oitovanja(izjave),prednost se daje stvarnoj volji.Ovu teoriju je posebno zastupao njemaki pravnik Savigny. Prema teoriji izjave prednost ima izjava,a ne unutranja volja.Njime se eli zatititi sigurnost pravnog poretka i druga savjesna ugovorna strana,koja moe registrovati samo izjavljenu volju.Ovu teoriju zastupao je njemaki pravnik Kohler. Na zakon daje prednost teoriji izjave,ali ne zanemaruje ni teoriju volje,a odstupanja su predviena kod mana volje,odnosno kad se radi o zabludi,prevari,prijetnji ili prinudi.U tom sluaju prednost se daje stvarnoj volji.Isto vai ako je volja izjavljena neozbiljno ili u ali. Prema ZOO ugovor je zakljuen kad su se ugovorne strane saglasile o bitnim sastojcima ugovora.(essentalija negotiii).Meutim zakonom nisu definirani bitni sastojci.Oni zavise od tipa ugovora,a to su ustvari oni minimalni sastojci koji su neophodni za postojanje ugovora.Mogu biti

objektivni i subjektivni.Objektivni se odreuju zakonom(nap.kod ugovora o prodaji bitni sastojci su predmet i cijena),a subjektivni se odreuju voljom stranaka.U sluaju spora samo se objektivni sastojci ne dokazuju.Postojanje subjektivno bitnih sastojaka dokazuje ona strana koja se na njih

poziva.

Pored bitnih postoje jo i prirodni,kao i sluajni sastojci obligacionih ugovora. Prirodni sastojci su takvi sastojci(naturalia negotii) koje strane ne moraju ugovoriti,ali oni ipak

ine sastavni dio ugovora i njihovo postojanje se prezumira.Ukoliko ele eliminirati njihovo dejstvo stranke to moraju predvidjeti ugovorom.Tipian primjer prirodnih sastojaka je odgovornost prodavca za fizike i materijalne nedostatke stvari. Sporedni(uzgredni) sastojci vae samo onda kad ih ugovorne strane izriito ugovore(nap. rok,uvjet itd).Razlike i slinosti izmeu prirodnih i sporednih sastojaka obligacionih ugovora.Slinost je u tome to obligacioni ugovori vae i bez da se ugovarai sporazume o prirodnim i sporednim sastojcima.Razlika je tome to prirodni sastojci vae i ako ih stranke ne ugovore,dok sporedni vae samo kad ih stranke ugovore.Obligacioni ugovori se temelje na dispozitivnosti.Dakle da zakljuimo:ugovor predstavlja saglasnu izjavu volja 2 ili vie lica usmjerenu na postizanje dozvoljenih pravnih uinaka,tj.na nastanak,promjenu i prestanak obligacionog odnosa.

SEDMA GLAVA

OPI UVJETI ZAKLJUENJA OBLIGACIONIH UGOVORA

Da bi jednom ugovoru bilo priznato svojstvo obligacionog ugovora,on mora ispunjavati sljedee pretpostavke:1.da ugovorne strane imaju poslovnu sposobnost,2.da postoji saglasna izjava volja

ugovornih strana,3.da postoji predmet ugovora,4.da postoji valjan osnov ugovora,5.forma

ugovora kao poseban uvjet- samo kod pojedinih ugovora.

POSLOVNA SPOSOBNOST UGOVORNIH STRANA

1.poslovna sposobnost fizikih lica Potpunu poslovnu sposobnost imaju punoljetna fizika lica(koja nisu pod starateljstvom niti im je oduzeta poslovna sposobnost),kao i pravna lica.Poslovnu sposobnost imaju i lica koja nisu

navrila 18 godina,ako su zakljuila brak.Lica koja imaju potpunu poslovnu sposobnost mogu vlastitim radnjama sticati prava i obaveze.

Suprotno ovoj kategoriji imamo potpunu poslovnu nesposobnost.Takva lica su maloljetnici

ispod 14 godina i punoljetna lica kojima je oduzeta poslovna sposobnost.Za ova lica p.poslove

zakljuuju njihovi zakonski zastupnici.Od ovog postoje odreeni izuzeci: Ova lica mogu sklapati ugovore manjeg znaaja i dobroine ugovore.U prvu kategoriju spada nap.kupovina novina,ivotnih namirnica itd,a druga kategorija su ugovori iz kojih proizilaze samo prava,ali ne i obaveze za poslovno nesposobnu osobu.Ovi ugovori su priznati kao valjani.

Ogranienu ili djeliminu poslovnu sposobnost stie maloljetnik sa navrenih 14 godina.Oni mogu bez saglasnosti zakonskog zastupnika sklapati ugovore ije im je zakljuenje ugovorom

12

dozvoljeno i ostale ugovore ako imaju saglasnost zakonskog zastupnika.Ta saglasnost se prije

zakljuenja ugovora zove dozvola,a poslije zakljuenja odobrenje.Saglasnost za zakljuenje ugovora mora se dati u propisanoj formi.Ako saglasnost izostane,radi se o nepotpunom ili

epavom ugovoru.U sluaju naknadne saglasnosti,ugovor vai kao i da je saglasnost postojala prije zakljuenja ugovora.Ako saglasnost izostane,ugovor je nitav od poetka,a strana koja je eventualno neto primila na ime ispunjenja ugovora morala bi to vratiti. Sugovara ogranieno poslovno sposobnog lica moe odustati od zakljuenja ugovora u 2 sluaja:1.ako nije znao za poslovnu nesposobnost druge strane,2.i ako je znao,ali ga je sugovara prevario da ima odobrenje zakonskog zastupnika.Pravo odustanka se gasi najkasnije nakon isteka

roka od 30 dana od dana saznanja za jedan od razloga.

Maloljetnik koji je navrio 15 godina moe zasnovati radni odnos i raspolagati svojom zaradom.Oni imaju specijalnu poslovnu sposobnost i mogu bez odobrenja zastupnika zakljuiti sve ugovore koje se odnose na njihovu zaradu.

2.poslovna sposobnost pravnog lica Poslovna sposobnost pravih lica izjednaena je sa poslovnom sposobnou fizikih lica.Razlika je to kod pravnog lica nema stupnjevanja poslovne sposobnosti kao kod fizikih lica.Ako je ugovor zakljuen izvan pravne sposobnosti on nema pravno dejstvo.Savjesno lice ima pravo na naknadu tzv."pozitivnog interesa".

SAGLASNOST VOLJA UGOVORNIH STRANA

Ugovor se moe zakljuiti saglasnim izjavama volja ugovornih strana.Volja koja dovodi do zakljuenja ugovora mora imati karakteristike pravno relevantne volje.To podrazumjeva postojanje svijesti i namjere(htjenja).Svijest obuhvata znaaj i posljedice zakljuenja ugovora,a namjera znai da ugovorne strane ele zakljuenje upravo tog ugovora(animus contahendi).Pravno relevantna volja,osim to je slobodna mora biti ozbiljna i stvarna.Ozbiljnost znai da volja izraena u ali ne proizvodi pravno dejstvo.Volja mora biti stvarna,a ne simulirana.Ako bi ugovorne strane izjavile da zakljuuju jedan ugovor,a zapravo zakljuuju drugi ugovor radi se o prividnom(prikrivenom) pravnom poslu.A prema ZOO oni nemaju pravni

uinak.Ako prividni ugovor prikriva neki drugi ugovor,taj drugi vai ako udovoljava uvjetima za valjanost.

Strana koja drugoj nudi zakljuenje ugovora zove se ponudilac(ponua,offerent)a strana kojoj je ponuda upuena zove se ponueni.Izjava volje ponudioca usmjerena na zakljuenje ugovora zove se ponuda.(oferte).Ponudu u pravnom smislu razlikujemo od ponude u svakodnevnom

ivotu. 1.ponuda

a.ponuda u uporednom pravu

U njemakom pravu ponuda je odreena kao prijedlog za sklapanje ugovora uinjen odreenom drugom licu,a prihvatanjem ugovor je zakljuen.U vicarskom pravu ponuda je jednostrana izjava volje kojom jedna strana nudi zakljuenje ugovora drugoj strani pod uvjetima navedenoj u toj ponudi.U konvenciji ujedinjenih nacija ponuda je prijedlog za zakljuenje ugovora upuen jednom ili vie odreenih lica.

b.ponuda u domaem pravu Ponuda je jednostrana izjava volje kojom jedno odreeno lice(ponudilac),drugom licu(ponuenom)nudi zakljuenje jednog odreenog ugovora sa odreenim uvjetima.Ponuda mora biti tako formulirana da zakljuenje ugovora zavisi samo od saglasnosti ponuenog.Ponuda se u pravilu upuuje jednom ili vie tano odreenih lica.Takvu ponudi jedni nazivaju ponuda javnosti,a drugi opa ili generalna ponuda.ZOO poznaje tri vrste ove ponude:1.opa ponuda,2.izlaganje robe i 3.slanje kataloga i oglasa.Ako razmotrimo odredbe ZOO vidjeemo da se kao ponuda smatraju opa ponuda i izlaganje robe,a slanje kataloga i oglasa kao poziv da se uini ponuda. Pod utjecajem italijanskog graanskog zakona redaktori ZOO unijeli su pravila o opoj ponudi.U naem pravu izlaganje robe s naznakom cijene smatra se ponudom,ako drugaije ne proizilazi iz okolnosti ili sluaja.Da bi proizvela pravno dejstvo,ponuda mora imati odreena svojstva: 1.Mora sadravati najmanje bitne elemente ugovora(nap.predmet i cijenu kod ugovora o prodaji).Dakle mora sadrajno odgovarati buduem ugovoru.Potom moe,ali i ne mora sadravati prirodne i sluajne elemente.Prirodni sastojci se ovdje primjenjuju po sili zakona.Ako se u ponudi

13

navedu nebitni elementi tada oni postaju subjektivno bitni za konkretan ugovor.

2.Mora biti upuena od strane ovlatenog lica koje eli zakljuiti ugovor i to od strane ponudioca ili njegovog punomonika odnosno zastupnika. 3.Mora biti upuena drugom licu sa kojim se eli zakljuiti ugovor(ponueni)Moe se uputiti i neodreenom broju lica.Izuzetak je sluaj kad se ugovor zakljuuje s obzirom na individualna svojstva ugovaraa. 4..Mora sadravati jasno izraenu volju ponudioca da eli zakljuiti ugovor i to sa ponuenim,a pod uvjetima iz ponude.Ako bi ponudilac u svojoj izjavi stavio odreene rezerve,to ne bi bila ponuda,ve poziv na pregovore,tj.poziv da druga strana da svoju ponudu. 5.Forma ukoliko je predviena zakonom(najee pisana forma).Od tog pravila postoji izuzetak ako je ponuda u potpunosti realizirana.Tada se primjenjuju pravila ZOO o konvalidaciji,prema

kojima se ugovor za ije sklapanje se zahtjeva pismena forma smatra pravovaljanim mada nije zakljuen u toj formi,ako su ugovorne strane u cjelosti ili preteitom dijelu izvrile obaveze.

c.pravna priroda ponude(OVU LEKCIJU NEU PISATI JER MI JE GLUPA I ZATO TO NE TREBA,KOME SE PIE NEK PIE)

d.pravna dejstva ponude

Ponuda je jednostrani pravni akt koji obavezuje ponudioca na pridravanje njenog sadraja,a ne i na izvrenje sadraja ponude.Od ovog pravila postoje izuzeci.Prvi se odnosi na mogunost ponudioca da u samoj ponudi istakne iskljuenje obaveznosti ponude,unoenjem odgovarajue klauzule(nap."bez obaveze",neobavezno i sl).U takvom sluaju postavlja se pitanje da li se takva izjava volje moe smatrati ponudom.Drugi izuzetak odnosi se na mogunost opoziva ponude.Prema ZOO,ponudilac moe opozvati svoju ponudu,samo ako je ponueni primio opoziv prije prijema ponude,ili istovremeno sa njom.Iz ovoga proizilazi da je ponudu vrlo teko opozvati.Opozivanje je mogue samo kada je ponueni odsutan. Prema anglo-amerikom pravu ponuda ne stvara obavezu za ponudioca i on je moe povui sve do zakljuenja ugovora,odnosno dok ponueni ne prihvati ponudu ili ne obea dati izvjesnu protivinidbu.Uporeujui anglo-ameriko pravo i domae pravo vidjet emo jednu razliku.U anglo-amerikom pravu ugovor je zakljuen kada ponueni svoju saglasnost za prihvatanje ponude otpoalje ponudiocu,a u domaem pravu ugovor je zakljuen kad se strane saglase o bitnim sastojcima.U francuskom pravu pravno dejstvo ponude razmatra se kroz sudsku praksu i

teoriju.

Slino rjeenje je i u italijanskom pravu,a drugaije u ostalim pravnim sistemima.Nae pravo pripada onim sistemima koji ne doputaju opoziv ponude.Jedini izuzetak je dakle kad je ponueni primio opoziv ponude prije prijema ponude ili istovremeno sa njom.

e.rok prihvatanja ponude

Ako je u ponudi ostavljen rok za njeno prihvatanje,on se smatra sastavnim dijelom ponude.Rok

koji je ponudilac ostavio ponuenom da prihvati ili odbije ponudu naziva se "rokom za prihvat" ili "rokom za razmiljanje".Rokovi koji su vezani za ponudu su dispozitivne prirode.Ponuda koja je uinjena odsutnom licu, u kojoj nije odreen rok za prihvatanje,vezuje ponudioca za vrijeme koje je potrebno da ponuda stigne ponuenom,da ovaj razmotri i da dadne odgovor o prihvatanju. 2.prihvat ponude Prihvat ponude je jednostrana izjava volje ponuenog kojom on ponudiocu izjanjava saglasnost sa njegovom ponudom.Prihvat i ponuda moraju sadrajno odgovarati jedna drugoj.tj.moraju biti podudarne.Podudarnost dviju volja naziva se konsens,a njihova nepodudarnost disens.Konsens i

disens se odnose na izjavljene volje,a ne na stvarne volje ugovaraa.Da bi prihvat ponude bio pravno relevantan,on mora ispunjavati sljedee pretpostavke: 1.Mora poticati od ponuenog ili njegovog ovlatenog zastupnika i mora biti upuen ponudiocu ili njegovom ovlatenom zastupniku.Ako bi ponudu prihvatilo neko tree lice,ne bi nastao ugovor ve ponuda tog treeg lica ponudiocu za zakljuenje ugovora. 2.Prihvat ponude mora sadrajno odgovarati ponudi.Ponueni ne moe uslovljavati prihvat,jer se u sluaju postavljanja uvjeta ne bi radilo o prihvatu ponude ve o novoj ponudi. 3.Iz prihvata se mora jasno vidjeti volja ponuenog da sa ponudiocem zakljui ugovor(animus contrahendi).Ona moe biti izraena izriito ili konkuldentnim radnjama. 4.Prihvat ponude mora ponudiocu stii u odreenom roku.Zakanjeli prihvat smatra se novom ponudom,ako ispunjava potrebne uvjete za ponudu.Izuzetak postoji ako je prihvat ponude bez

krivice ponuenog stigao nakon isteka roka,a ponudilac je znao ili je mogao znati da je izjava o prihvatu poslana na vrijeme.U tom sluaju ZOO predvia da ugovor ipak nastaje.

14

5.Ako se ponudom predlae zakljuenje nekog formalnog ugovora,tada i ponuda i prihvat moraju biti date u toj formi.

Prihvat se moe dati:davanjem naroite izjave o prihvatanju ponude,uobiajnim znacima,i odreenim konkuldentnim radnjama,putem javnog nadmetanja(licitacija i aukcija). 3.vrijeme zakljuenja ugovora Pitanje perfekcije ugovora ne postavlja se kada je ponuda upuena prisutnom licu.Ako ponueni prihvati ponudu,ugovor je i tada zakljuen i obrnuto.Spor o vremenu zakljuenja moe se postaviti samo ako je ugovor zakljuen izmeu odsutnih lica.Momenat perfekcije znaajan je iz vie razloga:

1.od tog momenta ugovor proizvodi pravna dejstva

2.pitanje zastare potraivanja 3.poslovna sposobnost ugovaraa 4.sluajna propast stvari itd.

Postoje razliite teorije koje odgovaraju na pitanje kad se ugovor smatra zakljuenim: Po teoriji izjave(oitovanja) ugovor je zakljuen u trenutku kad je ponueni prihvatio ponudu.Ova teorija pristalice nalazi u francuskoj pravnoj koli.Osnovni prigovor joj je to je vrlo teko tano utvrditi kad je ponueni odluio da prihvati ponudu,jer svoj prihvat ne mora istovremeno uputiti ponuau,odnosno moe se desiti da taj prihvat uope ne uputi.Tada uope ne bi dolo do sklapanja ugovora,bez obzira na to to je ponueni zaista prihvatio ponudu. Po teoriji odailjanja(otposlanja)ugovor je zakljuen kada je ponueni poslao svoj prihvat ponude ponudiocu,nap.kad je pismo sa prihvatom predao na potu.Ova teorija svoju primjenu nalazi u angloamerikom pravu.Skrauje ponuenom mogunost opoziva ve prihvaene ponude. Po teoriji prijema ugovor je zakljuen kada je ponudilac primio izjavu ponuenog o prihvatu ponude.Ovoj teoriji se moe prigovoriti kako u momentu prijema prihvata ponude ponudilac nije odmah proitao prihvat,tako da i u trenutku prispijea ugovora(nap.u potansko sandue)ponudilac jo uvijek ne zna da li je ponueni prihvatio ponudu ili ne. Po teoriji saznanja ugovor je nastao kad ponudilac sazna za sadraj izjave o prihvatanju ponude.Ova teorija primjenjuje se u italijanskom pravu.Moe joj se staviti prigovor slian onome kod teorije izjave.Naime vrlo teko je utvrditi momenat u kome je ponudilac zaista saznao za prihvat ponude.

Na zakonodavac prihvata teoriju prijema,jer se u ZOO kae da je ugovor zakljuen u trenutku kad je ponudilac primio izjavu ponuenog da prihvata ponudu.Prijem prihvata mora dokazati ponueni. 4.Mjesto zakljuenja ugovora U vezi sa ovim pitanjem pravna teorija polazi od slinih stanovita kao i kod vremena zakljuenja ugovora.U ZOO je odreeno da je ugovor zakljuen u mjestu u kome je ponudilac imao svoje sjedite,odnosno prebivalite u trenutku kad je uinio ponudu.Mjesto zakljuenja ugovora bitno je i za odreivanje mjesne nadlenosti suda.

PREDMET UGOVORA

Zakljuenjem ugovora ugovarai ele ostvariti neki cilj.Dunik prije svega mora ispuniti odgovarajuu obavezu.To konkretno ponaanje dunika je predmet ugovora.ZOO ne definira pojam predmeta ugovora ve samo odreuje da se ugovorna obaveza moe sastojati u davanju,injenju,neinjenju i trpljenju.Moe se rei da je predmet ugovora obaveza iz jednog obligacionog odnosa.Kod dvostranih ugovora postoje najmanje 2 predmeta ugovora,odnosno 2

obligacije u jednom obligacionom odnosu.Nap.kod ugovora o prodaji prodavac je kupcu obavezan

predati prodanu stvar,a kupac ima pravo zahtijevati predaju stvari.Istovremeno kupac je

obavezan da plati prodajnu cijenu,koju je prodavac ovlaten zahtijevati od kupca. Predmet ugovora potrebno je razlikovati od sadraja ugovora.Predmet je odreena radnja(inidba) koja moe biti pozitivno ili negativno odreena.Sadraj ugovora predstavlja jedinstvo prava i obaveza iz tog ugovora.Dakle,sadraj je iri pojam od predmeta ugovora.Predmet ugovora moe biti samo radnja koja je predviena i zatiena zakonom.Predmet ugovora mora biti mogu,doputen,odreen ili odrediv.

15

1.nemogunost predmeta ugovora Predmet ugovora mora biti mogu jer ono to nije mogue i ne obavezuje.Nemogunost moe biti:objektivna i subjektivna.Objektivna nemogunost postoji kad ugovornu obavezu ne moe izvriti dunik,niti bilo koje drugo lice.Subjektivna nemogunost postoji kad ugovornu obavezu ne moe ispuniti dunik,ali bi moglo drugo lice.S obzirom na vrijeme zakljuenja ugovora nemogunost moe biti prvobitna(poetna)i naknadna.Poetna nemogunost je ona koja je postojala u vrijeme zakljuenja ugovora,a naknadna ona koja je nastupila nakon zakljuenja. Objektivna nemogunost moe biti poetna i naknadna.Isto vai i za subjektivnu nemogunost.Poetna objektivna nemogunost povlai nitavost ugovora,odnosno ugovor uope nije ni nastao.Naknadna objektivna nemogunost povlai nemogunost ispunjenja ugovorne obaveze dunika.Ako je naknadna nemogunost nastupila usljed krivnje dunika,za dunika nastaje obaveza naknade tete.Ako za nemogunost nije kriva ni jedna ugovorna strana,ve je ona nastala sluajno ili usljed vie sile,dunik se oslobaa obaveze(obligacija prestaje). Subjektivna nemogunost(poetna i naknadna) ne povlai nitavost ugovora,ali je dunik obavezan na naknadu tete.Dunik se moe osloboditi te obaveze kad dokae da nije kriv za nemogunost. Od pravila da predmet obaveze mora biti mogu postoji izuzetak ako je ugovor zakljuen pod odlonim uvjetom ili rokom.Naime,ako je predmet obaveze u poetku nemogu,a ugovor sadri odloni uvjet ili rok,pa prije ispunjenja obaveze postane mogu,smatra se ugovor punovaan.

2.nedoputenost predmeta ugovora Nitav je ugovor iji je predmet obaveze nedoputen.Prema ZOO nedoputen je predmet obaveze koji je protivan ustavu,prinudnim normama ili moralnim normama.Nedoputenost predmeta moe biti pravna ili moralna.Pravna nedoptenost je suprotna ustavnim naelima i kogentnim zakonskim normama.Moralna nedoputenost se odnosi na osnovne nepisane principe odreenog drutva.Postupanje suprotno naelima ZOO vodi nitavosti ugovora.Nedoputenost obaveze moe proizlaziti i iz prirode stvari.Odreene stvari su izuzete iz prometa.To se prvenstveno odnosi na javna dobra.Osim toga postoje i stvari iji je predmet ogranien-lijekovi,oruje itd.Ugovori s nedoputenim predmetom obaveze su nitavi ako cilj povrijeenog pravila ne upuuje na neku drugu sankciju ili ako zakon ne propisuje ta drugo. 3.odreenost ili odredivost predmeta ugovora

Predmet ugovora mora biti odreen ili barem odrediv.Radi pravne sigurnosti potrebno je da u momentu zakljuenja ugovora stranke znaju svoja prava i obaveze.Najee predmet ugovora odreuju sporazumno stranke,a nema sumnje da to povjere i treem licu.Ako tree lice nee ili ne moe odrediti predmet ugovora,ugovor je nitav.Zakon ne trai da se ugovarai dogovore o svim pojedinostima obaveze,ve da se saglase o bitnim elementima konkretnog ugovora.Dakle,bitno je da ugovor sadri podatke pomou koji se moe odrediti predmet ugovorne obaveze.Sudska praksa je na stanovitu da je predmet obaveze odreen kad ugovor sadri dovoljno podataka na osnovu kojih se moe zakljuiti koja stvar je predmet ugovora.Nap.u jednoj odluci je reeno da je ugovor dovoljno odreen kada je prodavac u pismenom ugovoru naveo da prodaje svoju jedinu kuu,i ako nije naveo blie katastarske oznake nekretnine.Predmet ugovora je odreen i onda kada je ugovorom ili zakonom predvieno da se obaveza moe ispuniti izvravanjem jedne od vie alternativno odreenih obaveza.Kada je predmet ugovora neodreen ili neodrediv ugovor je nitav.

OSNOV UGOVORA

Osnov ili kauza(causa)ugovora je cilj,odnosno svrha ugovora(causa finalis).Nap.banka daje kredite

da bi dobila kamate.Osnov ugovora ne treba mijeati sa predmetom ugovora.Predmet ugovora je ono na ta se dunik obavezuje,a osnov ugovora ono zbog ega se dunik obavezuje.Bitan uvjet za nastanak punovaanog ugovora je doputenost kauze.Ukoliko je osnova nedoputena ugovor je nitav.Nedoputenom se smatra osnova koja je suprotna javnom poretku,tj.ona koja je suprotna ustavu,prinudnim propisima i moralu drutva. Pored doputenosti,za valjanost ugovora potrebna je istinitost osnove.To znai da osnova(kauza)ne smije biti prividna.Prividna kauza moe se javiti u dva sluaja: 1.Ako ugovorne strane pogreno smatraju da zakljuuju jedan ugovor,a ustvari zakljuuju drugi ugovor,nap.jedan ugovara daje drugome stvar na zajam,a taj drugi pogreno smatra da se radi o poklonu.Takav ugovor nema uinka. 2.Ako ugovorne strane simuliraju kauzu.Nap.ako ugovarai zaista zakljuuju ugovor o prodaji,a da

16

bi izbjegli plaanje poreza prema treim licima iznose da su zakljuili ugovor o poklonu.U takvom sluaju simulirana kauza ne proizvodi pravno dejstvo,a prikrivena kauza je valjanja ukoliko se radi o zabranjenom ili ili nemoralnom ugovoru. Osnov(kauza)je razliit pojam od motiva,odnosno pobude za sklapanje ugovora.Po

motivom se podrazumjeva unutranji psiholoki faktor ugovaraa,odnosno ono to ga je pokrenulo na sklapanje ugovora.Jedan ugovara poznaje kauzu drugog ugovaraa,ali ne zna njegov motiv(koji mu nije bitan).Ako je nedoputena, pobuda moe voditi nitavosti ugovora.

OSMA GLAVA

FORMA I TUMAENJE UGOVORA

Pod formom ugovora podrazumjeva se nain,odnosno oblik postizanja saglasnosti izjavljenih volja ugovornih strana.Obligacioni ugovori su u pravilu neformalni ugovori.Kroz historiju ugovorno

pravo je najprije poznavalo formalne ugovore koji su imali sakralni karakter.Dovode se u vezu sa

religijom.Tek u 16 i 17 stoljeu razvija se princip konsenzualizma(konsenzualni ugovori su oni za ije zakljuenje nije potrebna nikakva posebna forma).Prema ZOO zakljuenje ugovora ne podlijee nikakvoj posebnoj formi,ako zakonom nije drugaije odreeno.Na zakonodavac usvaja princip neformalnosti ugovora.Postoji niz izuzetaka:kod ugovora o prodaji nepokretnosti,ugovora o

prodaji sa obronim plaanjem,ugovora o graenju i kod ugovora o licenci.Kod ovih ugovora se zahtjeva pismena forma.U naem pravu,vie nego u ostalim trai se formalnost ugovora.Kod ugovora o formi potrebno je razlikovati ugovornu i zakonsku formu.Zakonska forma predviena je zakonom i odstupanje od nje najee povlai nitavost ugovora.Ugovornu formu odreuju ugovorne strane.Obligacioni ugovori se najee sklapaju usmeno i bez postojanja unaprijed propisane forme.Formalni ugovori(zakonski ili ugovorno formalni)mogu biti jednostrano i

dvostrano formalni.Zakonska forma slui prije svega jasnoi ugovora,lakem dokazivanju i ima zatitnu funkciju.Ugovorne strane su slobodne da ugovor za koji zakon ne predvia nikakvu formu,zakljuuju u posebnoj formi.Ako se ugovarai dogovore da e ugovor zakljuiti u posebnoj formi(nap.pismenoj)to ne mora znaiti da e oni zaista zakljuiti ugovor. Ako je forma predviena kao bitan uvjet zakljuenja ugovora to je onda forma ad solemnationem.Nepotivanje ove forme dovodi do nitavosti ugovora.Forma ad probationem slui kao dokaz da je ugovor zakljuen.Nepotivanje ove forme ne povlai nitavost,ali se ispunjenje ugovora moe zahtjevati prinudnim putem.Propisana forma vai i za kasnije izmjene i dopune ugovora,izuzeci su:

1.valjane su usmene dopune koje se odnose na sporedne take ako ugovarai nisu nita odredili u formalnom ugovoru,ako to nije protivno cilju radi koga je forma propisana.

2.punovane su i kasnije usmene pogodbe kojima se smanjuju ili olakavaju obaveze jedne ili druge strane,a forma je propisana u interesu ugovornih strana.Formalni ugovori mogu se raskinuti

neformalnim sporazumom ugovaraa,ako zakon ne odreuje ta drugo. konvalidacija ugovora

Moe li ugovor koji nije propisan u odreenoj formi konvalidirati,tj.postati naknadno valjanim?Rimsko pravo nije poznavalo konvalidaciju.Pravilo je da pobojni ugovori mogu

konvalidirati, i to protekom odreenog vremena ili naknadnim odobrenjem,a nitavi ne mogu.Ali ovo pravilo trpi izuzetke,a to su:zabranjeni poslovi(ako je zabrana manjeg znaaja i ako je posao izvren),zatim mogu konvalidirati i ugovori koji nisu zakljueni u odreenoj formi.Konvalidaciju treba razlikovati od konverzije ugovora.

Konverzija znai pretvaranje nitavog ugovora u drugi punovaan ugovor.Prema ZOO ako nitav ugovor ispunjava uvjete za valjanost nekog drugog ugovora,onda e meu ugovaraima vaiti taj drugi ugovor.Da bi nastupila konverzija nitavog ugovora potrebno je da se ispune i dodatni uvjeti.Prvo,da je drugi vaei ugovor u saglasnosti s ciljem koji su ugovarai imali u vidu i drugo da bi stranke zakljuile konvertirani ugovor da su znale za nitavost svog ugovora.

TUMAENJE UGOVORA

U sluaju da su pojedine ugovorne odredbe sporne,tumaenjem ugovora se istrauje zajednika volja ugovornih strana.Tumaiti se mogu samo punovano zakljueni ugovori i to najee samo

17

pojedine njihove odredbe.Jasne i nesporne odredbe ne mogu biti predmet tumaenja,ve se one primjenjuju onako kako glase.Postoje razliiti naini tumaenja ugovora,od kojih su najpoznatiji objektivno i subjektivno tumaenje. Subjektivno tumaenje panju poklanja iskljuivo volji ugovornih strana i cilj tumaenja je da se pronae zajednika volja ugovornih strana. Objektivno tumaenje veu panju poklanja znaenju upotrebljenih rijei i izraza u vezi sa njihovim uobiajnim znaenjem u pravnom prometu.ZOO kao i veina drugih savremenih zakona usvaja mjeovito tumaenje,prema kome se ne treba drati doslovnog znaenja upotrebljenih izraza,ve je potrebno ispuniti zajedniku namjeru ugovornih strana i odredbu razumijeti u skladu sa naelima obligacionog prava. Ako je ugovor zakljuen prema unaprijed odtampanom sadraju ili kada je ugovor na drugi nain pripremljen i predloen od jedne ugovorne strane nejasne odredbe tumai e se u korist druge strane..Nejasne odredbe u ugovoru bez naknade treba tumaiti u smislu da je manje teak za dunika,a nejasne odredbe u teretnom ugovoru-u smislu u kojem se ostvaruje pravian odnos uzajamnih davanja.

DEVETA GLAVA

VRSTE OBLIGACIONIH UGOVORA

Ugovori se najee razvrstavaju prema obavezama stranaka,nainu zakljuenja,vremenu trajanja,kauzi itd.

1.jednostrano i dvostrano obvezni ugovori

Kod jednostrano obaveznih ugovora obaveza nastaje samo na jednoj strani-strani

dunika.Povjerilac stie samo pravo na potraivanje,bez ikakvih obaveza prema duniku(nap.ugovor o poklonu,posudbi itd). Dvostrano obavezni su ugovori kojima se stvaraju obaveze za obje ugovorne strane,koje se

istovremeno javljaju i u ulozi dunika i u ulozi povjerioca(nap.kupoprodaja,ugovor o djelu itd.). Ova podjela ima viestruk znaaj: 1.Kod dvostrano obaveznih ugovora vai princip uzajamnosti obaveza to znai da jedna strana moe ispunjenje svoje obaveze uvjetovati ispunjenjem obaveze druge strane.Ako jedna strana ne ispuni svoju obavezu,druga moe prostom izjavom raskinuti ugovor. 2.Pravo na ponitenje zelenakog ugovora ili ugovora kod prekomjernog oteenja mogue je samo kod dvostrano obaveznih ugovora

3.Kad obaveza jedne strane postane nemogua,kod jednostrano obaveznog ugovora obligacija se gasi,a kod dvostrano obaveznog ugovora postavlja se pitanje krivice,tj.odgovornosti za

nemogunost ispunjenja. 4.Ustupanje je prema ZOO mogue samo kod dvostrano obaveznih ugovora,ukoliko druga ugovorna strana na to pristane

5.Pri tumaenju spornih odredaba jednostrano obaveznih ugovora uzima se da se dunik obavezao na manju obavezu,a kod dvostrano obaveznih ugovora nejasne odredbe se tumae na nain kojim se ostvaruje pravian odnos uzajamnih davanja.

2.teretni i dobroini ugovori Pod teretnim ugovorom podrazumijeva se ugovor u kome jedna ugovorna strana daje inidbu,a druga protivinidbu,a dobroini ugovor postoji u sluaju kad jedna ugovorna strana za svoju inidbu ne dobiva protivinidbu.Primjeri teretnih ugovora su ugovor o prodaji,o zakupu,zajmu sa kamatom,ugovor o djelu itd.Dobroini su nap.ugovor o poklonu ,o zajmu bez kamate,o besplatnoj dostavi itd.Ova podjela je znaajna i kod odgovornosti za fizike i pravne nedostatke stvari,koja postoji samo kod teretnih ugovora,a ne i kod dobroinih ugovora.Lake je ponititi dobroin,nego teretan ugovor.

3.formalni i neformalni ugovori

Ako se za zakljuenje ugovora trai posebna forma,onda se govori o formalnim ugovorima.Odreena forma moe biti zakonska ili ugovorna i kod takvih ugovorna forma je bitan

18

element ugovora,to znai da nepotivanje forme povlai nitavost ugovora.Kod neformalnih ugovora je za nastanak ugovora dovoljna saglasnost volja o bitnim elementima ugovora..Ukoliko

je jedan ugovor formalan,a prilikom zakljuenja forma nije ispotovana,takav ugovor e biti nitav.

4.konsenzualni i realni ugovori

Konsenzualni ugovor je perfektan(koji nastaje)kad ugovorne strane postignu saglasnost o bitnim

elementima ugovora,bez bilo koje odreene forme ili predaje stvari drugoj ugovornoj strani.Dakle ugovor je perfektan kad ponueni prihvati ponudu. Realni ugovor nastaje kad ugovorne strane postignu saglasnost o bitnim elementima ugovora i

kad jedna od ugovornih strana drugoj preda stvar koja je predmet ugovora.Dakle kod realnog

ugovora potrebno je kumulativno ispunjenje 2 pretpostavke:sporazum stranaka i predaja

stvari.Sporazum i predaja mogu,ali i ne moraju biti istovremeni.Na ZOO naelno usvaja konsenzualnu koncepciju ugovora,a predaja stvari se smatra aktom izvrenja ugovora.Izuzeci postoje kod ugovora o poklonu i posluzi,kao i kod davanja kapare,kada se ugovor smatra

zakljuenim onda kada je kapara data.

5.kauzalni i apstraktni ugovori

Kauzalni ugovor je onaj ugovor kod kojeg je osnov obavezivanja(causa obligandi)istaknut kao

bitan elementa ugovora.Apstraktni ugovor je onaj kod kojeg osnov obavezivanja nije vidljiv iz

samog ugovora,dakle ne moe se vidjeti cilj zbog kojeg se stranke obavezuju.Nap.ako se jedna osoba pismeno obavee da e drugoj isplatiti 100 KM u roku od 2 mjeseca,radi se o apstraktnom ugovoru,jer se iz samog ugovora ne vidi da li obaveza potie iz ugovora o zajmu,predaji itd. U pravnom prometu preovladavaju kauzalni ugovori,kao to su ugovor o prodaji,zakupu,zajmu,dijelu itd.Najei primjeri apstraktnog ugovora su mjenica i ek.Pojavom apstraktnih ugovora ubrzava se promet roba i usluga.

6.ekvivalentni i aleatorni ugovori

Ekvivalentni ugovori su ugovori kod koji ugovorne strane u trenutku zakljuenja ugovora u cjelosti znaju svoja prava i obaveze.Kod aleatornih ugovora ugovorne strane u trenutku zakljuenja ugovora ne znaju u potpunosti svoja prava i obaveze.Obim prava i obaveza kod aleatornih

ugovora esto zavisi od nekog budueg neizvjesnog dogaaja,a obaveza jedne strane ne predstavlja ekvivalent obvezi druge strane.Aleatorni ugovori su ugovori o opkladi,o igri,,o kupovini

nade-nap.proljetna kupovina cjelokupnog roda ljive u nekom vonjaku,mada se rod oekuje u jesen.

Aleatorni ugovori se ne mogu pobijati zbog prekomjernog oteenja niti kao zelenaki.Iz ekvivalentnih ugovora nastaju utuive,a iz aleatornih u pravilu prirodne obligacije.Izuzetak su dravna lutrija i sportska prognoza.Ekvivalentni se ee sklapaju i imaju vei znaaj.

7.predugovor i glavni ugovor

Predugovor je saglasna izjava volja o preuzimanju obaveze da se zakljui glavni ugovor.Njime se dakle dvije strane meusobno obavezuju da e zakljuiti drugi,glavni ugovor.Predugovor obavezuje samo ako su njime odreeni bitni elementi glavnog ugovora. Glavni ugovor je ugovor koji su se stranke glavnim ugovorom obavezale zakljuiti.On nema retroaktivno dejstvo,ve proizvodi pravni uinak od trenutka njegovog zakljuenja.U principu predugovor moe predhoditi zakljuenju i konsenzualnog i realnog ugovora.Predugovor je u naelu neformalan,a ako je za glavni ugovor propisana forma,onda i predugovor mora biti zakljuen u toj formi.ZOO ne predvia rok kao bitan element u kome su predugovorne stranke obavezane zakljuiti glavni ugovor.Zakonom je odreeno da se zakljuenje glavnog ugovora moe zahtjevati u roku od 6 mjeseci od isteka roka predvienog za njegovo zakljuenje.Ukoliko taj rok nije odreen,onda u roku od 6 mjeseci od dana kada je prema prirodi posla i okolnostima glavni ugovor trebao biti zakljuen.Predugovor se znaajno razlikuje od pregovaranja,jer predugovor obavezuje,a pregovaranje ne.Meutim predugovor ne obavezuje ako su se okolnosti nakon njegovog zakljuenja toliko izmjenile da predugovor ne bi bio ni zakljuen da su takve okolnosti postojale u trenutku njegovog zakljuenja.Smrt ili poslovna nesposobnost jednog pregovaraa ne dovodi do gaenja predugovora,osim ako se radi o strogo linoj obavezi.

8.imenovani i neimenovani ugovori

Imenovani su ugovori oni koji su zbog svog znaenja i primjene dobili naziv i kao takvi regulirani su zakonom,nap.ugovor o prodaji,zakupu,o poklonu itd.Prirodni i bitni elementi imenovanih

ugovora propisani su zakonom.Izostanak bitnih elemenata povlai nitavost ugovora,a prirodni

19

elementi se primjenjuju ukoliko ugovorne strane nisu ugovorom odredile drugaije. Neimenovani ugovori su oni koji u zakonu nisu oznaeni posebnim imenom,nit su posebno regulirani.Oni svojim sadrajem ipak moraju odgovarati opim propisima o obligacionim ugovorima.

Znaaj ove podjele je u tome to za razliku od neimenovanog,ugovarai ne moraju detaljno regulirati sva pitanja iz imenovanog ugovora.Dovoljno je da se sporazumiju o bitnim elementima,a

ostala pitanja reguliu se primjenom dispozitivnih propisa.

9.glavni i sporedni ugovori

Glavni ugovor je ugovor kojim se potpuno samostalno zasniva i regulie obligacioni odnos izmeu ugovornih strana(nap.ugovor o zakupu,djelu,poklonu itd).Zovu se jo i osnovni ili samostalni ugovori.

Sporedni(akcesorni)ugovori se dodaju glavnom ugovoru i dijele sudbinu glavnog ugovora.Oni

najee slue kao sredstvo pojaanja ili osiguranja glavnog ugovora.Sporedni ugovori su nap.ugovor o zalogu,jamstvu itd.

10.trajni i trenutni ugovori

Trajni su ugovori ije ispunjenje traje due vrijeme,bilo kontinuirano ili periodino(nap.ugovor o zakupu,o doivotnom izdravanju,osiguranju itd)Kod trenutnih ugovora obaveza se izvrava odjednom(nap.kupovina hrane u prodavnici).

Znaaj ove podjele ogleda se u sluaju raskida ugovora.Kod trajnih ugovora kod kojih nije odreen rok trajanja ugovorni odnos se okonava jednostranom izjavom volje(otkazom).Raskidanje i izmjena ugovora zbog promjenjenih okolnosti mogua je samo kod trajnih,a ne i kod trenutnih ugovora.Samo kod trajnih ugovora mogue je preutno produenje ugovora.

11.lini i nelini ugovori Lini ugovori su oni koji su zakljueni s obzirom na odreeno svojstvo tano odreenog lica(ugovori intuitu personae).Tu spadaju ugovor o djelu,punomostvu,ortakluku,poklonu itd. Kod nelinih ugovora,teite je na izvrenju odreene obaveze,a ne na linosti.Takvu obavezu moe izvriti bilo koje lice,a ne samo dunik.Nelini ugovori su ei. Znaaj podjele je to se prava i obaveze kod linih ne mogu,a kod nelinih mogu prenositi,odnosno ustupati.Lini ugovori se mogu ponititi zbog zablude o linosti(error in persona),a i prestaju u sluaju smrti jedne ugovorne strane.

12.generalni i poebni ugovori

Generalni ugovori se uglavnom zakljuuju na dui vremenski period,gdje se utvruju samo opi elementi ugovora i uvjeti izvenja.Najee se sklapaju prilikom izgradnje velkih investicionih objekata(tvornica,puteva i sl.).Poseban ugovor se zakljuuje u okviru generalnog ugovora i njime se konkretiziraju pitanja znaajna za izvrenje generalnog ugovora.Poseban ugovor mora biti u okvirima koji su predvieni generalnim ugovorom,jer bi se u suprotnom radilo o sporazumnoj promjeni generalnog ugovora.

DESETA GLAVA

ZASTUPANJE

UVOD

Subjekt prava ne moe uvijek sam preduzimati svoje nune poslove,te je prisiljen posluiti se treim licem radi ostvarenja i zatite svojih interesa.Naime,gospodar posla moe ovlastiti jedno ili vie lica da u njegovo ime poduzimaju odreene poslove s treim licima i tako da uinak posla proizvodi prava i obaveze za gospodara posla.Gospodar posla se zove zastupani,a lice koje u

njegovo ime poduzima poslove zastupnik.Kad zastupnik umjesto gospodara posla oituje volju to se zove zastupanje.

20

HISTORIJSKI RAZVOJ

Rimsko pravo nije doputalo neposredno zastupanje.Ono nije poznavalo mogunost samostalnog sklapanja pravnog posla putem zastupnika tako to bi posljedice zakljuenog posla ile u korist ili na teret gospodara posla.Nedopustivost neposrednog zastupanja poela se ublaavati u pretorskom pravu.Ipak,rimsko pravo je poznavalo posredno zastupanje(nap.tutor koji upravlja

tienikovom imovinom).U ZOO institut zastupanja reguliran je na jedinstven nain,tako to su uspostavljeni opi principi zakljuenja ugovora putem zastupnika,ali se te odredbe primjenjuju i na druge pravne poslove.

VRSTE ZASTUPANJA

1.ugovorno i zakonsko zastupanje

Ugovorno zastupanje nastaje temeljem ugovora zakljuenog izmeu zastupnika i zastupanog.Dakle,ono zavisi od volje zastupanog.Zakonsko ili vanugovorno zastupanje nastaje

neovisno o volji zastupanog.Svrha zakonskog zastupanja je najee zatita interesa zastupanog(nap.zatita interesa maloljetnika).Kod zakonskog,isto kao i kod ugovornog nastaje odnos izmeu zastupnika i zastupanog. Ima li zakonski zastupnik pravo na samokontrahiranje,tj.zakljuenje posla sa samim sobom?.Samokontarhiranje u zakonskom,kao i u ugovornom zastupanju je mogue samo kad se radi o poslu u kojem je iskljuen sukob interesa zastupnika i zastupanog..Od potpunog ukidanja ovlatenja razlikuje se sluaj kad se funkcija zastupnika prebaci na drugo lice.Zastupanje se po obimu moe odnositi na cjelovitu pravnu sferu zastupanja,na odreeni krug poslova ili na jedan posao.

2neposredno i posredno zastupanje

Kod neposrednog zastupanja zastupnik oituje svoju volju,ali u ime i za raun zastupanog.Takvo zastupanje se naziva i pravno ili neposredno zastupanje.Smatra se da je posao sklopio samo

zastupani,jer on iz tog posla stjee prava i obaveze..Neposredno zastupanje je pravilo u pravnom prometu.

Posredno zastupanje je takvo zastupanje kad zastupnik sklapa pravni posao u svoje ime,ali za

raun zastupanog.Takvo zastupanje naziva se i indirektno zastupanje.Izmeu zastupanog i drugog lice ne nastaje nikakav pravni posao.Kod posrednog zastupanja prava i obaveze prelaze na

gospodara posla tek temeljem jednog drugog,internog odnosa izmeu posrednog zastupnika i gospodara posla.Primjer posrednog zastupanja je ugovor o komisionu.Znaaj nalazi i u berzanskim poslovima.

UINAK ZASTUPANJA

Da bi zastupanje bilo valjano potrebno je da zastupnik ima ovlatenje za zastupanje.Zastupnik izjavljuje svoju volju drugoj strani,ali je on obavezan da djeluje u granicama ovlatenja koje je dobio od gospodara posla.Ako druga strana nije znala niti je iz okolnosti sluaja mogla znati da zastupnik ugovor zakljuuje za zastupanog tada se smatra da je ugovor zakljuen izmeu zastupnika i druge strane.Poto pravni posao preduzima zastupnik,postavlja se pitanje koje lice moe biti zastupnikom,a koje ne moe.O ovom postoje razliita miljenja. Prema jednima zastupnik moe biti potpuno poslovno sposobno lice.Prema drugima to moe biti i ogranieno poslovno sposobno lice,jer takvo lice zastupa interese gospodara posla,a ne line interese.ZOO navodi da li ogranieno poslovno sposobno lice moe biti punomonik.ZOO navodi da takve osobe mogu sklapati samo one ugovore koji su im zakonom dozvoljeni.Ako zastupanje

vri ogranieno poslovno sposobno lice moe biti oteen samo gospodar posla,a ne punomonik.Ogranieno poslovno sposobno lice mora biti sposobno za rasuivanje.Rasuivanje je sposobnost fizikog lica da shvati zbivanja oko sebe,te da svojim voljnim aktima donosi odluke koje se smatraju pravilnim.

Kod linosti zastupanog trebamo razlikovati da li se radi o zakonskom ili ugovornom zastupanju.U zakonskom zastupanju zastupani ne mora imati poslovnu sposobnost.Nasuprot tome u ugovornom

zastupanju zastupani moe dati ovlatenje drugom licu da ga zastupa za one poslove koje bi on sam mogao poduzeti.Potpuno poslovno sposobno lice moe dati ovlatenje za zastupanje u svim pravnim poslovima izuzev za one poslove gdje zakon trai lini angaman odreenog lica.

21

ZLOUPOTREBA OVLATENJA

.Da bi ugovor imao uinak za zastupanog,potrebno je da zastupnik ima ovlatenje od zastupanog da ga zastupa u konkretnom poslu,te da se zastupnik kree u granicama ovlatenja koje je dobio od zastupanog.

1.prekoraenje granica ovlatenja Za odobrenje posla od strane zastupanog vae opa pravila o odobrenju.To znai da do momenta odobrenja posao"visi",odnosno lebdi i njegova vanost upravo i zavisi od toga odobrenja.Ako zastupani odobri zastupnikovo prekoraenje tada se smatra da je posao valjan od momenta njegovog zakljuenja.Zakon ne odreuje rok u kome je zastupani obavezan dati ili uskratiti svoje odobrenje.Ukoliko zastupani uti i ne izjanjava se u vezi sa zastupnikovim prekoraenjem ovlatenja smatra se da zastupani nije dao odobrenje.ZOO titi drugu savjesnu ugovornu stranu,tj.druga ugovorna strana koja nije znala niti je morala znati za prekoraenje granica ovlatenja moe odmah nakon saznanja za prekoraenje,ne ekajui da se zastupani izjasni,izjaviti da se ne smatra vezana ugovorom.Postavlja se pitanje koja prava ima druga

savjesna strana,ako zastupani odbije odobrenje ili se uope ne izjasni tada drugoj strani pripada pravo na naknadu tete.Za naknadu tete zastupani i zastupnik odgovaraju solidarno.

2.zakljuenje ugovora od strane neovlatenog lica Ako jedno lice zakljui ugovor lano se predstavljajui da ima ovlatenje,a zapravo ga nema onda se taj zastupnik naziva lani zastupnik ili falcus procurator.Ugovor koji zakljuuje lice bez ovlatenja obavezuje neovlateno zastupanog samo ako ga on odobri.Ako zastupani odobri ugovor,takvo odobrenje ima retroaktivno dejstvo.Meutim ako neovlateno zastupani uskrati odobrenje ili se ne izjasni,tada ga ugovor ne obavezuje.U ovom sluaju postavlja se pitanje koja prava ima druga ugovorna strana?

1.povrijedilo je pravnu sferu zastupanog jer drugim licima saopava da on radi u ime i za raun zastupanog,a u stvarnosti to nije sluaj. 2.povrijedilo je pravnu sferu druge ugovorne strane jer joj je bez razloga stvorio povjerenje

valjanosti posla koji ona poduzima sa zastupnikom.

a.posljedice za zastupanog i drugu ugovornu stranu

Ugovor koji zakljui zastupnik nema neposredan uinak za i protiv zastupanog ako zastupnik posluje bez ovlatenja.Dogodi li se da neko kao zastupnik jednog lica zakljui ugovor za to lice,zastupani moe taj posao odobriti,pa se smatra da je zastupnik od poetka imao valjano ovlatenje. Hoe li dati ili uskratiti ovlatenje zavisi samo od zastupanog.Zastupani moe i ne reagirati kad primjeti da je tree lice postupalo kao zastupnik bez ovlatenja i u tom sluaju se smatra da je uskraeno odobrenje.Odobrenje je jednostrana izjava koja moe biti upuena zastupniku,ali i drugom licu s kojim je zastupnik poslovao.Odobrenje je neformalno i moe se dati i preutnim putem,neopozivo je i ima retroaktivno dejstvo.Vrijeme u kome ugovor"lebdi" nije zakonom

odreeno.To vrijeme mogu odrediti ugovorne strane tako da e ugovor biti sklopljen pod uvjetom da zastupani da odobrenje.

b.posljedice za zastupnika

Ne odobri li zastupani ugovor koji je zakljuilo neovlateno lice,takav ugovor nije djelotvoran prema zastupanom.Prema ZOO druga strana ima pravo zahtjevati naknadu tete od lanog zastupnika,ali ne moe od njega traiti ispunjenje obaveza iz zakljuenog ugovora.To znai da za vrijeme "lebdeeg stanja" druga strana ne moe isticati svoja prava prema lanom zastupniku.Prema naem pravu druga strana moe od zastupnika zahtjevati samo naknadu tete,ali ne moe traiti ispunjenje ugovorne obaveze. Kad se govori o odgovornosti zastupnika potrebno je napomenuti da on odgovara samo za

nedostatke koji su proizali u vezi sa ovlatenjem,a ne i za druge manjkavosti posla.Ako je iz nekih drugih razloga ugovor nitav,tada ga druga strana ne moe prisiliti na izvrenje niti na naknadu tete. Na ZOO zloupotrebu ovlatenja podijelio je na prekoraenje granica ovlatenja i sklapanje ugovora bez ovlatenja.U ZOO je odreeno da u sluaju prekoraenja ovlatenja,drugoj savjesnoj strani solidarno za naknadu tete odgovaraju zastupani i zastupnik.Za sluaj zakljuenja ugovora bez ovlatenja propisano je da savjesnoj strani,za naknadu tete odgovara samo zastupnik bez ovlatenja.

22

UGOVORNO ZASTUPANJE-PUNOMO

1.uvod

Punomo je ovlatenje za zastupanje to ga zastupani pravnim poslom daje zastupniku.Lice koje daje ovlatenje naziva se vlastodavac,a lice koje dobiva ovlatenje i zastupa vlastodavca zove se punomonik. Ovlatenje za zastupanje zove se punomo.Punomo se moe dati jednostranim pravnim pos.ili ugovorom.

Kod jednostranog pravnog posla punomonik je ovlaten da za vlastodavca preduzima odreene pravne poslove.Jednostrana izjava moe biti upuena ili punomoniku ili drugoj strani.Kad se izjava upuuje punomoniku radi se o internoj punomoi,tj.odnosu izmeu vlastodavaca i punomonika. Kad se punomo dodijeljuje ugovorom tada imamo ugovor o punomostvu zakljuen izmeu vlastodavca i punomonika.Davanje punomoi je nezavistan i samostalan pravni posao.Punomo je bitna za interni odnos izmeu punomonika i vlastodavca,jer punomonik ovlatenjem(koje dobiva od vlastodavca) dobiva i tzv