OBLIGACIJE

Priroda, pojam, podele obligacija

Nunc transeamus ad obligationes, Gai Inst.

3.88

U Gajevim Institucijama obligacije su posebna

grana prava. One pripadaju široj oblasti

imovinskog prava u skladu sa čuvenom Gajevom

triparticijom (Omne autem ius quo utimur, vel ad

personas pertinet vel ad res vel ad actiones, Gai Inst.

1.8).

Summa divisio

Omnis enim obligatio vel ex contractu nascitur vel ex

delicto, Gai Inst. 3.88.

Kontrakti – dozvoljene radnje (široko shvatanje)

Delikti – nedozvoljene radnje

Kasnija Gajeva podela izvora obligacija -

trodeoba

D.44.7.1pr (Gaius libro secundo aureorum):

pr. Obligationes aut ex contractu nascuntur aut ex

maleficio aut proprio quodam iure ex variis

causarum figuris.

kontrakti – delikti - drugi izvori

Justinijanova podela

Just. Inst. 3.13.2:

Nunc transeamus ad obligationes. obligatio est iuris vinculum, quo

necessitate adstringimur alicuius solvendae rei, secundum nostrae civitatis

iura2. Sequens divisio in quattuor species deducitur: aut enim ex contractu

sunt aut quasi ex contractu aut ex maleficio aut quasi ex maleficio. prius

est, ut de his quae ex contractu sunt dispiciamus. harum aeque quattuor

species sunt : aut enim re contrahuntur aut verbis aut litteris aut

consensu. de quibus singulis dispiciamus.

Kontrakti – kvazikontrakti – delikti - kvazidelikti

Insitucionalna podela

Privatno pravo: pravo koje se odnosi na lica, na

stvari, na tužbe

Pravo koje se odnosi na stvari (imovinsko pravo):

stvarno pravo, nasledno pravo, obligaciono pravo

Obligaciono pravo: Obligacije nastaju iz

kontrakata, delikata kao i iz kvazikontrakata i

kvazidelikata

Obligacije su res incorporales

Gaj, Institucije 2.14. Bestelesne stvari su one koje se

ne mogu dodirnuti, kakve su one koje se sastoje u

nekom pravu, kao što je zaostavština,

plodouživanje, obligacije bilo na koji način da su

nastale.

Kontraktne i deliktne obligacije

Ex contractu – kontrakti su najvažnije obligacije (ugovor, sporazum, dogovor)

- dvostrani pravni poslovi

Najvažniji kontrakt - stipulacija

Formalizam v. saglasnost volja (consensus)

Ex delicto – privatni delikti (delicta privata)

Samo su privatni delikti izvor obligacija (furtum,

iniuria, damnum iniuria datum, rapina....)

Delicta privata v. delicta publica (crimina)

Definicija obligacije (Paul)

Paulus D.44.7.3.pr: Obligationum substantia non in eo consistit ut aliquod

corpus nostrum aut servitutem nostram faciat, sed ut alium nobis obstringat ad

dandum aliquid vel faciendum vel praestandum.

(Suština obligacije se ne sastoji u tome da nas neko učini držaocem ili nam

ustanovi službenost, nego da drugoga obaveže prema nama na neko

davanje, činjenje ili neki drugi oblik prestacije (npr. naknadu štete,

jemstvo).

Odnos između poverioca i dužnika- inter partes

Potraživanje poverioca i obaveza dužnika (dare, facere,

praestare)

Poverilac nema pravo na stvar, nego na dugovanu činidbu

(prestaciju)

Definicija obligacija (Justinijanove

Institucije)

Obligatio est iuris vinculum, quo necessitate

adstringimur alicuius solvendae rei secundum nostrae

civitatis iura.

Obligacija je pravna veza na osnovu koje smo po

pravu naše države obavezni da nešto izvršimo.

Obligare – solvere

Dinamika imovinskih odnosa

Actio in personam

Titius Rufus iudex esto. Quod Aulus Agerius Numerio Negidiohominem Stichum vendidit, qua de re agitur, quidquid ob eamrem Numerium Negidium Aulo Agerio dare facere oportet exfide bona, eius iudex Nm Nm Ao Ao condemnato, si non paretabsolvito.

(Ticije Rufus neka bude sudija. Ako je Aulo Agerije prodaoroba Stiha Numeriju Negidiju, i o tome je reč, štogod NumerijeNegidije treba da da li učini Aulu Ageriju na osnovu poštenja ipoverenja (ex fide bona), njega Numerija Negidija neka sudijaosudi, a ako se ne utvrdi neka ga oslobodi).

Actiones in personam – Gajeva

definicija

In personam actio est, qua agimus cum aliquo, qui

nobis vel ex contractu vel ex delicto obligatus est, id

est cum intendimus dare facere praestare oportere.

(Lična tužba je ona koju podižemo protiv nekog koji

nam je obavezan ili ugovorom ili deliktom, tj. kada

u zahtevu stoji dare, facere, praestare.)

obligationes civiles - obligationes

naturales

Podela na civilne i prirodne obligacije polazi od

utuživosti.

Civilne obligacije su utužive, a prirodne su neutužive,

ali naplative.

Primer: obligacije robova – prema trećima, ali i

prema pater familias-u

Obligacije lica alieni iuris

D.12.6.64

Tryphoninus libro septimo disputationum

Si quod dominus servo debuit, manumisso solvit,

quamvis existimans ei aliqua teneri actione, tamen

repetere non poterit, quia naturale adgnovit debitum:

Ako je vlasnik - gospodar dugovao robu, i isplatio

mu nakon manumisije, to ne može nazad tražiti čak i

u slučaju kada je (pogrešno) verovao da može biti

tužen (nekom tužbom), jer je to prirodni dug.

Poreklo obligacija – fizička veza

Najstariji oblici obligacija govore o ličnoj vlasti

poverioca, o vezivanju i podređivanju dužnika

(terminologija: obligare, solvere, tj. obligatio, solutio,

nexum, nectere).

Obligare – solvere (obligatio, solutio)

Zakon XII tablica – manus iniectio

2. – POST DEINDE MANUS INIECTIO ESTO. IN IUS DUCITO (Gell., 20, 1, 42-45 ; Gaius, 4, 21).

3. – NI IUDICATUM FACIT AUT QUIS ENDO EO IN IURE VINDICIT, SECUM DUCITO, VINCITO AUT NERVO AUT COMPEDIBUS XV PONDO, NE MAIORE, AUT SI VOLET MINORE VINCITO (Gell., 20, 1, 42-45 ; Ter. Phorm., 334 ; Liv., 8, 28, 8 ; Fest., F. 165 ; Gell., 20, 10, 7. 9).

4. – SI VOLET SUO VIVITO. NI SUO VIVIT, QUI EUM VINCTUM HABEBIT, LIBRAS FARRIS ENDO DIES DATO. SI VOLET, PLUS DATO (Gell., 20, 1, 42-45 ; Gai., 2 ad XII tab., D., 50, 16, 234, 2).

5. – Erat autem ius interea paciscendi ac nisi pacti forent, habebantur in vinculis dies sexaginta. Inter eos dies trinis nundinis continuis ad praetorem in comitium producebantur, quantaeque pecuniae iudicati essent, praedicabatur. Tertiis autem nundinis capite poenas dabant, aut trans Tiberim peregre venum ibant (Gell., 20, 1, 46-47).

6. – TERTIIS NUNDINIS PARTIS SECANTO. SI PLUS MINUSVE SECUERUNT, SE FRAUDE ESTO (Gell., 20, 1, 48-52 ; Quint., 3, 6, 84 ; Tertul., Apol., 4 ; Dion Cass., 12).

Arhaični kontrakti (pravni poslovi)

Zakon XII tablica / Tabula VI

1. – CUM NEXUM FACIET MANCIPIUMQUE,

UTI LINGUA NUNCUPASSIT, ITA IUS ESTO

(Fest., F. 173 ; Cic., de or., 1, 57, 245 ; Paul., 1

Man., Vat. Fr., 50 ; Gaius, 1, 119 ; 2, 104 ;

Varr., l. L., 6, 60).

Delikti – tablica VIII

2. – SI MEMBRUM RUPIT, NI CUM EO PACIT, TALIO ESTO (Fest. L. 363 ; Gell., 20, 1, 14 ; Gaius, 3, 223 ; Paul., Sent., 5, 4, 6 ; Prisc., Inst. gramm., 6, 13, 69).

3. – MANU FUSTIVE SI OS FREGIT LIBERO, CCC, SI SERVO, CL POENAM SUBITO (Paul., Coll., 2, 5, 5 ; Gaius, 3, 223 ; Gell., 20, 1, 32).

4. – SI INIURIAM FAXSIT, VIGINTI QUINQUE POENAE SUNTO (Gaius, 3, 220. 223 ; Gell., 20, 1, 12).

Delikti - tablica VIII

12. – SI NOX FURTUM FAXSIT, SI IM OCCISIT, IURE CAESUS ESTO (Macr., Sat., 1, 4, 19 ; Gell., 8, 1 ; 20, 1, 7).

13. – LUCI . . . SI SE TELO DEFENDIT, . . . ENDOQUE PLORATO (Cic., p. Tull., 20, 47 ; 21, 50 ; Prisc., Inst. gramm., 6, 18, 93 ; Gai., ad ed., D., 47, 2, 55, 2 ; D., 9, 2, 4, 1 ; Gell., 11, 18, 6. 7 ; Cic., p. Mil., 3, 9 ; Ulp., ad ed., Coll., 7, 3, 2).

14. – Ex ceteris – manifestis furibus liberos verberari addicique iusserunt (Xviri) ei, cui furtum factum esset – ; servos – verberibus affici et e saxo praecipitari ; sed pueros impuberes praetoris arbitratu verberari voluerunt noxiamque – sarciri (Gell., 11, 18, 8 ; Cf. Gaius, 3, 189 ; Gell., 20, 1, 7).

15. a. – Concepti et oblati (furti) poena ex lege XII tab. tripli est (Gaius, 3, 191 ; Cf. Gaius 3, 186. 187).

15. b. – . . . LANCE ET LICIO . . . (Fest., P. 117 ; Gaius, 3, 192 ; Gell., 11, 18, 9 ; 16, 10, 8).

16. – SI ADORAT FURTO, QUOD NEC MANIFESTUM ERIT – , [DUPLIONE DAMNUM DECIDITO] (Fest. F. 162 ; Gaius, 3, 190 ; Gell., 11, 18, 15 ; Fest., P. 19).

Obligacije i činidba (prestacija)

Prestacija mora biti moguća.

Impossibilium nulla est obligatio.

Stvarna (faktička) mogućnost (predaja stvari

koje ne postoje)

Pravna nemogućnost (prodaja stvari extra

commercium)

Impossibilium nulla est obligatio

Gai Institutiones, 3.97-98.

97. Ako je ono što smo se obavezali da damo takvo da se ne možedati, nevažeća je stipulacija, kao kada je neko obećao slobodnogčoveka, verujući da je rob, ili nekog mrtvog, za koga je verovao daje živ, ili neku sakralnu ili religijsku stvar, za koju je mislio da možebiti u pravnom prometu. 97a. Isto tako je nevažeća stipulacija kojomse neko obaveže na nešto što po prirodi stvari ne može postojati,kao što je kentaur. 98. Takođe, ništava je stipulacija pod nemogućimuslovom, npr. da se prstom dodirne nebo. Ali, ako je ostavljen legatpod uslovom koji je nemoguć, naši učitelji su bili mišljenja da postojiobaveza, kao da je legat ostavljen bez uslova; a pravnici drugeškole (prokuleanci) smatrali su da je i legat nevažeći kao istipulacija. I zaista je teško dati odlučujući argument bilo za jedno iliza drugo gledište.

Fizička nemogućnost

Pravna nemogućnost

Pravna nemogućnost

nemoralnost

D.45.1.35.1 (PAULUS libro duodecimo ad Sabinum):

Takođe kad je reč o nečemu što zakon zabranjujeda se čini, ako je to trajna zabrana, ugovor jeništav, na primer ako se neko obaveže stipulacijomda će se oženiti svojom sestrom; iako, čak i kadanije reč nužno o trajnoj zabrani, kao što je slučaj(ženidbe) sa adoptiranom sestrom, isto se mora reći,jer bi to u krajnjem slučaju bilo suprotno moralu.

45.1.27 Pomponius libro 22 ad Sabinum:

pr. Veluti si quis homicidium vel sacrilegium sefacturum promittat. Sed et officio quoquepraetoris continetur ex huiusmodiobligationibus actionem denegari.

Na primer ako se neko obaveže da ćepričiniti ubistvo ili svetogrđe. Svakako jedužnost pretora da uskrati tužbu iz ovakvihobligacija.

Obligacije s predmetom na dare,

facere ili praestare

D.45.1.2.pr.(PAULUS libro duodecimo ad Sabinum):

Stipulationum quaedam in dando, quaedam in faciendo consistunt.

Stipulacije se nekada sastoje u davanju, a nekada u činjenju.

dare = preneti svojinu

facere= preneti državinu, detenciju, uraditi nešto ili se uzdržati

Praestare = jemčiti, odgovarati za štetu (culpam praestare)

Obligacija mora biti određena ili

odrediva

Obligatio certa –

Obligatio incerta (odrediva po objektivnim

parametrima)

Obligatio certa – obligatio incerta

GAIUS, D.45.1.74:

Neke stipulacije su određene (certae), a neke neodređene odnosno odredive(incertae).

Određena je kada iz izjave jasno proizilazi šta, kakvo i koliko da bude, na primerdeset zlatnika, zemlja Tuskulanus, rob Stihus, sto modija najbolje afričke pšenice, stoamfora najboljeg kampanskog vina.

ULPIANUS, D.45.1.75.pr-2:

Gde se, međutim, iz stipulacije ne vidi šta, kojeg kvaliteta i koliko se duguje, kažese da je stipulacija incerta. 1. Ako je, dakle, stipulacijom nekome obećano da će muse dati zemljište, a nije rečeno tačno koje zemljište, ili uopšteno rob, bez njegovogimena, time je u obligaciju uneto nešto neodređeno (ali odredivo). 2. To je do temere tako da ukoliko se neko obavezao na sto modija dobre afričke pšenice, stoamfora dobrog kampanskog vina, smatraće se za stipulaciju na incertum, jer oddobrog može biti bolje. Iz ovoga proizlazi da kada se nešto nazove dobrim, neoznačava nešto određeno, jer ono što je bolje od dobrog je isto tako dobro. Akada neko ugovori najbolje onda je on ugovorio stvar najvišeg stepena kvaliteta ito osigurava da je ugovoreno nešto određeno).

Alternativne i fakultativne obligacije

Ako obligacija ima dve ili više prestacija onda je

reč o takozvanim alternativnim obligacijama ili

fakultativnim obligacijama (facultas alternativa).

Duae res in obligatione una res in solutione –

alternativne obligacije

Una res in obligatione duae res in solutione – facultas

alternativa

Alternativne obligacije i plus petitio

causa

Justiniani Institutiones,. 4.6.33d:

Onaj ko više potražuje s obzirom na mesto, može sesmatrati da je veoma blizak onome ko više potražuje sobzirom na osnov. Jer, ako je neko s tobom zaključioovakvu stipulaciju: „Da li obećavaš da ćeš dati robaStiha ili deset zlatnika“ pa na osnovu toga potražujeda mu se dâ jedno ili drugo, na primer ili samo rob ilisamo deset (zlatnika), može se smatrati da višepotražuje, jer je kod ovakvih ugovora pravo dužnika daon sam izabere da li će ispuniti obligaciju davanjemnovca ili predajom roba.

Zadaci:

1. Marko je stipulacijom obećao Gaju da će dati konja Pegaza ili 10 zlatnika. Koja će pravila važiti u sledećim slučajevima:

Konj Pegaz je umro prirodnom smrću.

Marko nije ispunio obećanje. Gaj ga tuži i traži samo predaju konja Pegaza.

2. Gaj duguje Marku roba Stiha, ali se može osloboditi obaveze ukoliko preda konja Pegaza. Stih je umro pre predaje prirodnom smrću.

Šta će biti s obligacijom?

ZOO:

OBAVEZE SA VIŠE PREDMETA

Alternativne obaveze

Član 403 (Pravo izbora)

Ako neka obaveza ima dva ili više predmeta, ali je dužnik dužan dati samo jedan da bi se oslobodio obaveze, pravo izbora, ako nije što drugo ugovoreno, pripada dužniku i obaveza prestaje kad on bude predao predmet koji je izabrao.

Član 407 (Ograničenje na preostali predmet)

Ako je jedan predmet obaveze postao nemoguć usled nekog događaja za koji ne odgovara ni jedna strana, obaveza se ograničava na preostali predmet.

Fakultativne obaveze ZOO:

Član 409 (Ovlašćenje dužnika u fakultativnoj obavezi)

Dužnik čija obaveza ima jedan predmet, ali mu je dopušteno da se oslobodi svoje obaveze dajući neki drugi određeni predmet, može se koristiti tom mogućnošću sve dok poverilac u postupku prinudnog izvršenja ne dobije potpuno ili delimično predmet obaveze.

Član 410 (Ovlašćenja poverioca u fakultativnoj obavezi)

(1) Poverilac u fakultativnoj obavezi može zahtevati od dužnika samo predmet obaveze, ali ne i drugi predmet, kojim dužnik, ako hoće, može takođe ispuniti svoju obavezu.

(2) Kad predmet obaveze postane nemoguć usled događaja za koji dužnik odgovara, poverilac može tražiti samo naknadu štete, ali se dužnik može osloboditi obaveze dajući predmet koji je ovlašćen dati umesto dugovanog predmeta.

Subjekti obligacija

Poverilac (creditor)

Dužnik (debitor)

Ravnopravni (pravno, nema odnosa

nadređenosti i podređenosti)

Treće lice (izuzetak, primer actiones

adiecticiae qualitatis, ugovori u korist trećih

lica)

Sporedni dužnik - jemac

Arhaično pravo – obligacije deluju intuitu

personae

U početku sve su obligacije INTUITU PERSONAE

strogo vezane za ličnost

nisu nasledive

gase se smrću stranke

arhaični kontrakti (nexum, sponsio)

delikti

U klasičnom pravu - inter partes

Po pravilu, obligacije deluju inter partes, relativno

između poverioca i dužnika.

U slučaju smrti poverioca ili dužnika obligacije

prelaze na naslednike (univerzalna sukcesija)

Obligacije intuitu personae su izuzeci:

Kontrakti sklopljeni s obzirom na osobine ličnosti:

mandatum, societas, locatio conductio operarum, u

nekim slučajevima locatio conductio operis

Delikti

Dejstvo inter partes

45.1.83 Paulus libro 72 ad edictum:

pr. Inter stipulantem et promittentem negotiumcontrahitur. Itaque alius pro alio promittens daturumfacturumve eum non obligatur: nam de se quemquepromittere oportet.

Posao se sklapa između stipulatora i promisora.Stoga, ako neko za drugoga obeća da će neštodati ili učiniti, njega (drugoga) to ne obavezuje.Naime, svako treba da obeća za sebe.

Alteri stipulari nemo potest

Podeljene i solidarne obligacije

Ako ima više subjekata u obligacionom odnosu na

poverilačkoj ili dužničkoj strani onda to mogu biti

podeljene ili solidarne obligacije.

Najčešće nastaju nasleđivanjem, ali i kada više lica

kupe neku stvar ili uzmu u zakup.

Podeljene obligacije

D. 45.2.11.1-2 (PAPINIANUS libro undecimo responsorum):

(Ako je u tablicama bilo napisano da je u korist toga i toga (dvojice)zaključena stipulacija da se isplati sto zlatnika, a nije bilo dodatoda će oni biti solidarni poverioci, smatra se da svakome od njihpripada razmerni deo. I suprotno tome, ako se utvrdi da je ovakoodređeno: „ugovoreno je u skladu s pravom da će se dati JulijuKarpu toliko zlatnika, to smo obećali ja, Antonin Ahilej iKornelije Dius“, u tom slučaju oni duguju razmerne delove, jer nijebilo navedeno da su to oni solidarno obećali, kako bi na taj načinbila dva solidarna dužnika).

Predmet prestacije je deljiv (npr. novac)

Nije posebno ugovorena solidarnost

Svaki poverilac ima pravo da traži ispunjenje samo

dela činidbe

Svaki dužnik obavezan da plati samo deo činidbe

Solidarne obligacije

Justiniani Institutiones, 3.16.pr-1:

Dvojica ili više dužnika iz stipulacije postaju na ovajnačin: “Mevije, da li obećavaš da ćeš dati petzlatnika? Seju, da li obećavaš da ćeš dati tih istih petzlatnika”, pa oni svaki za sebe, odvojeno, izjave:“Obećavam”. Kod ove vrste obligacija i pojedinimpoveriocima duguje se solidarno i pojedini dužniciodgovaraju solidarno, jer se i u jednoj i u drugojobligaciji radi o jednoj (istoj) stvari, pa bilo da jedanprimi ispunjenje obligacije, bilo da jedan obligacijuispuni, ta obligacija prestaje za sve i svi oni bivajuoslobođeni.

Solidarne obligacije

Predmet prestacije je nedeljiv

Predmet prestacije je deljiv, ali je solidarnost izričito

ugovorena ili propisana zakonom

Svi za jednog jedan za sve

Aktivna solidarnost – više poverilaca

Svaki poverilac može tražiti isplatu celokupnog

duga, a isplatom duga jednom poveriocu gasi se

solidarna obligacija prema svim poveriocima

Pasivna solidarnost – više dužnika

Od svakog dužnika može se tražiti isplata duga u

celini

Elektivna solidarnost – kod ugovornih obaveza

Elegere – izabrati

Poverilac izabere jednog od više dužnika i od

njega naplati dug u celini

Ili jedan dužnik isplati obavezu jednom od više

poverilaca

Kumulativna solidarnost – kod deliktnih

obligacija

Kaznu plaća svaki od delinkvenata u celini

Zadaci:

1. Marko i Petar su poverioci iz stipulacije. Dužnik Gaj je obećao da plati 100 zlatnika.

Koliko može da traži Marko od Gaja ako je obligacija podeljena? A Petar?

Koliko može da traži Marko od Gaja ako je obligacija solidarna? A Petar?

2. Marko i Petar su dužnici iz stipulacije, a dug iznosi 100 zlatnika.

a) Koliko može da poverilac Gaj traži od Marka ako je obligacija podeljena? Koliko može da traži od Petra?

Koliko može da Gaj traži od Marka ako je on (Marko) solidarni dužnik? Koliko u ovom slučaju može da traži od Petra?

ZOO:

Obaveze sa više dužnika ili poverilaca

Deljive obaveze

Član 412 (Deljenje obaveze i potraživanja):

(1) Obaveza je deljiva ako se ono što se duguje može podeliti i ispuniti u delovima koji imaju ista svojstva kao i ceo predmet, i ako ono tom podelom ne gubi ništa od svoje vrednosti, inače obaveza je nedeljiva.

(2) Kad u nekoj deljivoj obavezi ima više dužnika, obaveza se deli među njima na jednake delove, ako nije određena drukčija podela, i svaki od njih odgovara za svoj deo obaveze.

(3) Kad u nekoj deljivoj obavezi ima više poverilaca, potraživanje se deli među njima na jednake delove, ako nije što drugo određeno, i svaki poverilac može zahtevati samo svoj deo potraživanja.

ZOO

Solidarne obaveze/Solidarnost dužnika Član 414 (Sadržina solidarnosti dužnika):

(1) Svaki dužnik solidarne obaveze odgovara poveriocu za celu obavezu i poverilac može zahtevati njeno ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjena, ali kad jedan dužnik ispuni obavezu, ona prestaje i svi se dužnici oslobađaju.

Član 415 (Prebijanje):

(1) Svaki solidarni dužnik može se pozvati na prebijanje koje je izvršio njegov

sadužnik.

Član 416 (Otpuštanje duga):

(1) Otpuštanje duga izvršeno sporazumno sa jednim solidarnim dužnikom oslobađa

obaveze i ostale dužnike.

Član 417 (Prenov):

(1) Prenovom koji je poverilac izvršio sa jednim solidarnim dužnikom oslobađaju se i

ostali dužnici.

Član 423 (Pravo ispunioca na naknadu):

(1) Dužnik koji je ispunio obavezu ima pravo zahtevati od svakog sadužnika da mu

naknadi deo obaveza koji pada na njega.

ZOO

Solidarnost poverilaca

Član 425 (Solidarnost se ne pretpostavlja):

Kad na poverilačkoj strani ima više lica, ona su solidarnasamo kad je solidarnost ugovorena ili zakonom određena.

Član 426 (Sadržina solidarnosti):

(1) Svaki solidarni poverilac ima pravo zahtevati od dužnikaispunjenje cele obaveze, ali kad jedan od njih budenamiren, obaveza prestaje i prema ostalim poveriocima.

(2) Dužnik može ispuniti obavezu poveriocu koga samizabere, sve dok neki poverilac ne zatraži ispunjenje.

Obligacije (kontrakti) stricti iuris -

bonae fidei

Obligacije civilnog prava mogu biti zaštićene

tužbama stricti iuris ili tužbama bonae fidei prema

tome koliko ovlaštenja ima sudija prilikom

odlučivanja u sporu.

Stricti iuris (stipulatio, mutuum - condictio)

Bonae fidei (actio empti, a. venditi, a. locati, a.

conducti, a. pro socio, a. depoziti vel contra, a.

pigneraticia).

Actio stricti iuris

Titius iudex esto. Si paret Nm Nm Ao Ao

sestertium decem milia dare oportere qua de re

agituriudex Nm Nm Ao Ao sestertium decem

milia condemnato, si non paret absolvito.

(Ticije neka bude sudija. Ako se utvrdi da je

Numerije Negidije dužan da da Aulu Ageriju

10.000 sestercija sudija neka tuženog osudi,

a u protivnom neka ga oslobodi.)

Actio bonae fidei (actio venditi)

Titius Rufus iudex esto. Quod Aulus Agerius Numerio Negidiohominem Stichum vendidit, qua de re agitur, quidquid ob eamrem Numerium Negidium Aulo Agerio dare facere oportet exfide bona, eius iudex Nm Nm Ao Ao condemnato, si non paretabsolvito.

(Ticije Rufus neka bude sudija. Ako je Aulo Agerijeprodao roba Stiha Numeriju Negidiju, i o tome jereč, štogod Numerije Negidije treba da da li učiniAulu Ageriju na osnovu poštenja i poverenja (ex fidebona), njega Numerija Negidija neka sudija osudi, aako se ne utvrdi neka ga oslobodi).

Jednostrane i dvostrane obligacije

Obligationes unilaterales (stipulatio, mutuum, delikti)

– jedno potraživanje i jedna obaveza

Obligationes bilaterales (postoje uzajamna

potraživanja i dugovanja):

a) aequales – emptio-venditio, locatio-conductio,

societas

b) inaequales – depositum, commodatum, fiducia,

pignus, mandatum

Civilne i pretorske obligacije

Prema tome kojem pravnom sistemu pripadaju tj.

kojom tužbom su zaštićene, civilnom ili pretorskom,

obligacije se mogu podeliti na obligationes civiles i

obligationes honorariae.

Civilne tužbe – npr. actio furti, actio legis Aquiliae,

actio empti, actio venditi

Pretorske tužbe – actiones in factum