Objekti građanskopravnog odnosa

8/11/2019 Objekti građanskopravnog odnosa

http://slidepdf.com/reader/full/objekti-gradanskopravnog-odnosa 1/22

SADRŽAJ

Uvod 1

1. Pojam objekta i stvari 3

2. Dioba stvari 5

2.1 Dioba po kriteriju prometnosti 5

a) Stvari u prometu 6

b) Stvari ograničene u prometu 6

c) Stvari izvan prometa 6

2.2 Dioba stvari po kriteriju prirodnih svojstava 7

a) Pokretne i nepokretne stvari 7 b) Zamjenljive i nezamjenljive stvari 9

c) Potrošne i nepotrošne stvari 10

2.3 Odnosi izmeĎu pojedinih stvari 11

2.4 Pripadak ili pertinencija 12

2.5 Novac i procjenljivost stvari 12

2.6 Plodovi 13

2.7 Ukupnost stvari 13

3. Činidba, karakteristike i njen sadržaj 14

4. Imovina 16

4.1 Imovina kao privredna kategorija 16

4.2 Imovina kao pravna kategorija 17

4.3 Imovina kao knjigovodstvena kategorija 18

4.4 Funkcije imovine 19

a) Jamstvena funkcija 19

b) Olakšanje prometa 20

Zaključak 21

Literatura 22



1

Uvod

U ovom seminarskom radu odabrao sam opsežnu temu gdje sam se potrudio da istu

svedem na što jasniji i jednostavniji oblik u kratkom izlaganju od dvadeset stranica. U prvomdijelu ovog seminarskog rada bavio sam se stvarima i njihovom diobom kao i njihovim

odnosima.

Drugi dio rada obraĎuje pojam činidbe te razjašnjava kako činidba kao predmet

obaveze predstavlja jedan od ključnih elemenata u graĎansko-pravnim objektima interakcije

kako u pravnom tako i u ekonomsko pravnom sistemu.

Za mene najinteresantniji je pojam imovine gdje se imovina pojmi na par različitihnačina. Zbog ovakvog društvenog sistema koji imamo danas potrebno je da imovinu

razaznamo u raznim oblicima kako bi naučili i stečena i usvojena prava znali i mogli

adekvatno sprovoditi. Pa nadasve imovina je prikazana kao pravna, knjigovodstvena i

privredna kategorija.

Stvari u graĎanskopravnom smislu su materijalni dijelovi prirode koji se mogu

osjetilima primijetiti, koji su prostorno ograničeni i koji postoje u sadašnjosti, ili za njih

postoje pretpostavke da će doista nastati u budućnosti.Prema ZV stvari su tjelesni dijelovi

prirode, različiti od ljudi, koji služe ljudima za uporabu. ZV je prihvatio diobu stvari na

tjelesne (res corporales) i netjelesne (res incorporales). U netjelesne stvari se ubrajaju sva

imovinska prava osim prava vlasništva, dakle stvarna prava na tuĎoj stvari (založno pravo,

pravo služnosti i dr.) i obvezna prava (tražbine).



2

1. Pojam objekta i stvari

Stvari, činidbe i imovina povodom kojih ljudi stupaju u meĎusobne graĎansko pravne

odnose nazivaju se zajedničkim izrazom objektima graĎanskopravnih odnosa. Prema tome na pitanje što su objekti graĎanskopravnih odnosa- mogli bi smo odgovoriti da su:

„Objekti građanskopravnih odnosa stvari, činidbe i imovina povodom kojih pravni subjekti

stupaju u te odnose. „

Pod stvarima u graĎanskopravnom odnosu podrazumijevaju se materijalni djelovi

prirode, koji se mogu osjetilima primjetiti, koji su prostorno ograničeni i koji postoje u

sadašnjosti ili za njih postoje pretpostavke da će se doista nastati u budućnosti. Pored izloženedefinicije koju je izgradila pravna teorija graĎanskog prava i koja se može primijeniti na sve

njegove dijelove, postoji i zakonska definicija stvari prilagoĎena prirodi i potrebama stvarnog

prava.

Nije se, meĎutim, ostalo na tome da su stvari samo tjelesni dijelovi prirode. U istoj je

naime odredbi ZV dodano da su stvari i se drugo što je zakonom s njima izjednačeno. To

mogu biti, prema odredbi iz zakona neke vrste prava ili bilo šta drugo. Ta prava ili šta drugo,

što je zakonom izjednačeno sa stvarima, ubrajaju se u pokretnine, a nekretnine ako su spojeni

s vlasništvom na nepokretnoj stvrai, ili su njihov teret ili su pak zakonom proglašeni

nekretninom.

U netjelesne stvari u pravilu se ubrajaju sva imovinska prava osim prava vlasništa,

dakle stvarna prava na tuĎoj stvari i obavezna prava. U našem stvarnom pravu to će u prvom

redu biti stvarna prava na tuĎoj strani. Potrebno je nepomenuti da su prirodne sile, kao što su

npr. sunčeva toplina, elektricitet i sl. Stvari u smislu ZV samo ako su podložne ljudskoj vlasti.

Živ čovjek ne može biti ni učijem vlasništvu. MeĎutim znamo da je u povijesti postojao

period ropstva. Rob se nije smatrao čovjekom već stvarju.1

No ne samo što čovjek nije stvar nego ni dijelovi čovječijeg tijela nisu stvari u

pravnom smislu. Tako, npr. naša kosa, brada, brkovi nisu stvari. Stoga, kad bi neko iz obijesti

odrezao kosu muškarcu ili ženo, ne bi to bilo oštećenje stvari nego povreda tijela.

1 Građansko pravo Dr. Petar Klarić i Dr. Martin Vedriš - Zagreb 2004. Str. 70



3

MeĎutim već odrezana kosa postaje stvar u pravnom smislu. I neki drugi dijelovi

ljudskog tijela, odvojeni za života čovjeka uz njegov pristanak, kao npr. ljudska krv.

TakoĎer nisu stvari proteze koje su čvrsto i trajno spojene s tijelom. Na primjer, most

u zubima nije samostalna stvar, već sastavni dio tijela. Ali proteze koje se skidaju, koje daklenisu čvrsto i trajno vezane s tijelom, jesu samostalne stvari.

Postavlja se pitanje je li čovječije truplo stvar u pravnom smislu. Istina, smrću je

prestao postojati čovjek kao pravni subjekt. MeĎutim, činjenica je da se s čovječijim truplom

u današnjem društvu ne postupa kao sa stvari. Dok se sa stvarima postupa po načelu utiliteta,

dotle se s truplom postupa po načelu pijateta (poštovanja).

Napominjem da je napredak medicinske znanosti, osobito kirurgije otvorio čitav nizgraĎansko pranih problema koji se javljaju povodom presaĎivanja organa. Neka od njih

ureĎena su već spomenutim zakonom o uzimanju i presaĎivanju dijelova ljudskog tijela u

svrhu liječenja. Dijelovi ljudskog tijela koji se presaĎuju ne mogu se ni davati ni pribavljati uz

naknadu. Još neodvojeni djelovi tjela živog čovjeka nisu stvar jer nad njima niko nema pravo

svojine niti neko drugo stvarno pravo. Ustupanje još neodvojenog djela tjela nekom drugom

subjektu može se izvršiti pod sljedećim uslovima: 2

pismeni oblik saglasnosti

bez ugovorene nadoknade

izvršenje ne prouzrokuje teže i trajno oštećenje zdravlja

davalac o svim posljedicama mora biti unapred obavješten. Ovaj zahtjev se moze do

momenta početka izvršenja opozvati

U svakom pravnom poretku moguća je pored opće podjele stvari još i specijalna

klasifikacija stvari koja je karakteristična upravo za taj poredak. I kao što se s gospodarskog

podjele stvari još i specijalna klasifikacija stvari koja je karakteristična upravo za taj poredak.

I kao što se s gospodarskog gledišta mogu dobro razlikovati pojedine društveno-gospodarske

formacije, ne prema onome što su proizvodile, nego po onome kako su proizvodile, tako se i

pojedini društveno-gospodarski sustavi mogu dobro razlikovati meĎu ostalim i po pravnoj

klasifikaciji stvari koja je vrijedila ili vrijedi unutar odreĎenog pravnog poretka. Stavljanje

odreĎenih stvari pod poseban pravni režim odražava osnovnu karakteristiku društveno-

privrednog sistema odreĎene zajednice.




4

2. Dioba stvari

Stvari se mogu podjeliti prema raznim kriterijima.

Pravna dioba stvarni nije slučajna i proizvoljna. Klasifikacijom stvari odreĎuje se i

mogućnost osnivanja prava na stvarima. Na svim stvarima ne mogu se osnovati jednaka

prava. S pravnoga gledišta mogu različite stvari biti podvrgnute različitom pravnom režimu u

istom pravnom poretku.3

U svakom pravnom poretku moguća je pored opće. Tzv. Klasične podjele stvar još ispecijalna klasifikacija stvari koja je kar akteristična upravo za taj poredak. I kao što se s

gospodarskog gledišta mogu dobro razlikovati pojedine društveno-gospodarske formacije, ne

po onome što su proizvodile nego po onome kako su proizvodile, tako se i pojedini društveno-

gospodarski sistemi mogu dobro razlikovati meĎu ostalim i po pravnoj klasifikaciji stvari koja

je vrijedila ili vrijedi unutar odreĎenog pravnog poretka. Stavljanje odreĎenih stvari pod

poseban pravni režim odražava osnovnu karakteristiku društveno privrednog sistema

odreĎene za jednice.

2.1. Dioba po kriteriju prometnosti

Prometna sposobnost stvari je sposobnost da se pojave kao objekti subjektivnih prava i

kao objekti pravnih poslova.

Razumije se da prometna sposobnost stvari nije isključiov prirono svojstvo stvari nego je

zapravo kombinacija prirodnih i pravnih kvaliteta stvari. Kad bi prometna spsoobnsot stvari

ovisila isključivo o njezinim prirodnim kvalitetama potpuno i se isključila regulatorna uloga




5

prava kod kolanja stvari u prometu. Tako bi npr. plemeniti metali, opojne droge, vatreno

oružje itd. Cirkulirali u prometu jednako slobodno kao što danas recimo cirkuliraju bomboni.

Prometna sposobnost stvari nije neka stalna vječna kategorija koju i svi pravni poreci

morali beziznimno respektirati i priznavati. U prometnoj s posobnosti stvari dolaze do izražajane samo prirodna svojstva stvari nego različiti socijalno privredni i pravno politički momenti.

Stoga u svakom pravnom poretku nema svaka stvar jednaku prometnu sposobnost. Prometna

sposobnost ne smije se miješati s prometnom vrijednošću Jedno je pravna, a drugo

ekonomska kategorija Regulatorna uloga prava u oblasti cirkulacije dobara izražava se glede

samih tih dobara na tri načina.

a) Stvari u prometu

Stvari koje su u slobodnom prometu mogu u njemu nesmetano cirkulirati. One mogu biti

objektom svih prava i pravnih poslova. Naziv stvari u prometu znači neograničenu mogućnost

stjecanja prava vlasništva na takvim stvarima i svih onih imovinskih prava koja uopšte može

imati pravni subjekt.

b) Stvari ograničene u prometu.

To su stvari koje bi mogle biti objekti prava i pravnih poslova kao i stvari u

neograničenom prometu, ali se iz odreĎenih socijalni, gospodarskih, političkih itd. Razloga

njihov promet ograničuje. Na primjer, lijekovi, oružje, opojne droge, eksplozivi, otrovi i sl. Za

takve se stvari obično propisuje poseban režim prometa kojeg karakteriziraju različite

restrikcije, odobrenja i evidencije.

c) Stvari izvan prometa.

To su stvari koje uopće ne mogu biti objektom imovinskih prava ili pak ne mogu biti

objektom pravnih poslova. Objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava ne mogu biti

oni dijelovi prirode koji po svojim osobinama ne mogu biti u vlasti nikoje fizičke ili pravne

osobe. To su stvari na upotrebi svih, kao što su voda u rijekama, jezer aim i moru, atmosferskizrak, te moraska obala. Zbog toga što su na upotrebi svih nazivaju se opća dobra.



6

2.2 Dioba stvari po kriteriju prirodnih svojstava

a) Pokretne i nepokretne stvari

Pokretne su one stvari koje mogu mjenjati položaj u prostoru a da se pritom ne uništi

njihova supstanca, odnosno da se time ne promjeni njihova struktura. Nepokretne su one

stvari koje ne mogu mjenjati položaj u prostoru a da im se kod toga ne uništi bit ili ne

promijeni struktura.

Kriterij pojedine kvalitete

Prema ovom kriteriju nekretnine su ponajprije zemljišta, odnosno čestice zemljišne

površine. No, osim zemljišta nekretninom se smatra i sve ono što je sa zemljištem trajno

povezano bilo mehanički, bilo organski, na površini zemlje ili ispod nje.

Prema tome, nekretninama se smatraju:

zemljišna čestica i sve što je s njom razmjerno trajno spojeno, na površini ili ispod nje.

Ako je više zemljišnih čestica upisano u isti zemljišnoknjižni uložak one pravno čine

jedno zemljišnoknjižno tijelo i kao takvo smatra se jednom nekretninom

zgrade i druge graĎevine izgraĎene na površini zemlje, iznad ili ispod nje, a

namjenjene su da tamo trajno ostanu.

Nisu meĎutim, dijelovi zemljišta one zgrade i drugo što je s njim spojeno samo radi neke

prolazne namjene, kao što su na primjer različite barake, kiosci itd



7

Kriterij pertinencije

Prema ovom kriteriju nekretninom se smatra i ona stvar koja je po svojim prirodnim

fizičkim svojstvima pokretna. Naime, pertinencija je pripadak neke druge stvari. Ako je

pertinencija pokretna stvar, ona se po namjeni smatra nekretninom ako služi gospodarskim

svrhama nekretnine. Tako se, na primjer, smatraju nekretninom strojevi, stoka, sjeme,

gnojivo, gorivo i sl. namjenjeni poljoprivrednoj proizvodnji na jednom poljoprivrednom

dobru.

Kriterij posebnih ciljeva

Kriterij posebnih ciljeva. Prema ovom kriteriju smatra se neka pokretna stvar

nekretninom zato što je zakonom tako odreĎeno.

Važnost diobe stvari na pokretne i nepokretne

U prvom dijelu, za nekretnine i pokretnine postoje različiti pravni režimi u pogledu

stjecanja vlasništva i ostalih stvarnih prava. Dok se nekretnine i svarna prava na njima upisuju

u zemljišnu knjigu, za pokretnine to ne vrijedi.



8

b) Zamjenjive i nezamjenljive stvari

Zamjenljive stvari su one koje se u prometu odreĎuju po vrsti, rodu,broju, mjer

itd.Ovamo spadaju npr. žito,vino, šećer, igle, cigle, cement. Zamjenljive stvari nazivaju se i

generičnim stvarima Time se naglašava da je u prometu bespredmetno razlikovanje pojedinih

stvari unutar vrste. Budući da individualitet nije važan, to je jednaka količina istovrsnih stvari

jednaka drugoj količini istovrsnih stvari i zamjenljiva je s njome. Ako sam pozajmio 100 kg

pšenice tada ne moram vratiti istu tu pšenicu .Važno je da vratim 100 kg pšenice.

Nezamjenljive stvari su one koje u prometu dolaze kao strogo odreĎena pojedinost,

individualnost. Nezamjenljivu stvar nazivamo species. Takva je stvar npr. odreĎenaumjetnička slika, a isto tako naš zimski kaput. Kad idemo u kazalište i predamo kaput u

garderobu, nakon zavr šetka predstave ne želimo natrag bilo koji zimski kaput nego upravo

svoj kaput.

Kod pitanja radi li se o nekom konkretnom slučaju o zamjenljivim ili nezamjenljivim

stvarima nije uvijek odlučan objektivni kriterij prirodne kvalitete nego se uzima u obzir i volja

stranaka

Ova razlika nije važna za stvarna prava, ali je vrlo važna u obaveznom pravu. Osobito

dolazi do izražaja u slučaju propasti stvari. Ako je dužnik dužan predati species, tačno

odreĎenu stvar, tada se u slučaju ako stvar propadne zbog okolonosti za koje on ne odgovara –

obaveza gasi. Ali ako je stvar propala njegovom krivnjom, dosadašnja se obaveza pretvara u

odgovornos za štetu. Na primjer posudim prijatelju svoj rukopis. U meĎuvremenu izgori kuća

u kojoj stanuje, pa meĎu ostalim stvarima izgori i taj rukopis.4




9

c) Potrošne i nepotrošne stvari

Potrošne su one stvari koje se jednokratnom upotrebom uništavaju ili im se vidljivo

smanji supstancija

Nepotrošne stvari su one koje se prvom normalnom upotrebom ne uništavaju niti im se

vidljivo smanjuje supstancija.

Kod pitanja je li neka stvar potrošna ili nepotrošna ne odlučuje uvijek samo objektivni,

prirodni kriterij nego je često u konkretno mslučaju presudna i volja stranaka; one mogu potrošnu stvar tretirati kao nepotrošnu.Razlikovanje izmeĎu potrošnih i nepotrošnih stvari

dolazi u obzir kod onih pravnih instituta preko kojih se omogućuje upotreba ili korištenje tuĎe

stvari uz obavezu vraćanja iste stvari. Na primjer u posudbu ili na uživanje uzfrukt mogu se

dati upravili nepotrošne stvari.

d) Djeljive i nedjeljive stvari

Djeljive su one stvari koje se mogu rastaviti na više istovrsnih dijelova tako da im se

ne uništi prvobitna bit ili im se nerazmjerno ne umanji vrijednost.

Nedjeljive su stvari one kod kojih bi se diobom uništila njihova bit ili im se

nerazmjerno smanjila vrijednost. Npr. (živa životinja)



10

2.3 Odnosi izmeĎu pojedinih stvari

Jednostavne stvari su one koje po shvaćanju u običnom životu i prometu čine

jedinstvo. Nazivaju ih i jedinstvenim stvarima. Jednostavne stvari javljaju se u prvom redu

kao prirodna, organska cjelina. MeĎutim, jednostavna se stvar može pojaviti i kao rezultat

ljudkskog rada.

Pritom ona može biti načinjena od različitih materijala koji su prije toga bilisamostalne stvari, ali su sada zbog spoja potpuno izgubile svoju raniju fizičku postojanost.

Čestice jednostavne stvari, baš zbog toga što su izgubili svoju samostalnost i raniju fizičku

opstojnost, nemaju svoju zasebnu pravnu sudbinu različitu od pravne sudbine čitave stvari.

Sastavljene stvari su one koje nastaju spajanjem jednostavnih, odnosno samostalnih

stvari u jednu novu cjelinu, ali tako da upotrijebljeni dijelovi ne gube svoju dosadašnju fizičku

opstojnost. Jednostavne, odnosno samostalne stvari postaju u sastavljenoj stvari sastavni

dijelovi nove cjeline.

Bez tih sastavnih dijelova ne bi čitava stvar po prirodnom ili po prometnom shaćanju

mogla opstati kao cijelost.

Ako na samostalnom ili odvojivom dijelu doista postoji neko pravo u korist trećega,

postavlja se pitanje hoće li to pravo postojat i dalje ili će prstati u slučaju otuĎenja cijele

stvari, na primjer prodaje. Razumije se stjecatelj će stjeći cijelu stvar zajedno s tom

odvojjenim dijelom



11

2.4 Pripadak ili pertinencija

Pripadak je sporedna stvar koja je odreĎena da trajno služi gospodarskim

svrhama glavne stvari, a da pritom ne postaje njezin sastavni dio. Pripadak je fizički

samostalna stvar koja se nalazi u odnosu podreĎenosti prema glavnoj stvari. PodreĎenos t

pripatka očituje se u gospodarskom pogledu u tome što gospodarsku svrhu cjeline odreĎuje

glavna stvar.

U pravnom pogledu podreĎenost se očituje u tome što pripadak slijedi pravnu sudbinu

glavne stvari. Pravni posao o glavnoj stvari zahvaća i pripadak. Već je navedeno da je

pripadak fizički samostalna stvar. MeĎutim, i kod samostalnog sastavnog dijela jedne

sastavljene stvari radi se o fizičkoj samostalnoj stvari.

Razliku koja je izvjesna izmeĎu pripatka i samostalnog sastavnog dijela nije uvijek

lako uspostaviti. No, ipak nam kao kriterij razlikovanja mogu pomoći slijedeći momenti.

Pripadak je sporedna stvar koja pretpostavlja postojanje gotove glavne stvari. Na primjer,

futrola je pripadak naočala. Naočale su gotova stvar i bez futrole. Futrola služi samo tome da

se naočale bolje čuvaju. Naprotiv, samostalni sastavni dio sastavljene stvari neophodan je za

čitavu stvar jer bez tog dijela stvar nije potpuno gotova stvar, npr. auto bez kotača. Kotač nije

pripadak nego samostalni sastavni dio auta.

2.5 Novac i procjenljivost stvari

Novac ima veliko značenje u graĎanskom pravu. MeĎutim za graĎansko pravo nemaju

psoebno značenje svpojstva novca kao stvari. Ono što je za graĎansko pravo osboito važno to

su funkcije novca.

Kao što znamo novac služi kao mjerilo vrijednosti i kao mjerilo cijene. Budući da se o

tim funkcijama novca više govori u političkoj ekonomijii ograničujemo se samo na ono što je

važno za graĎansko pravo.



12

Novac kao mjerilo vrijednosti omogućuje da se objekti graĎansko pravnih odnosa

izraze u n jihovu novčanom ekvivalentu. Stoga je novac prvorazredan instrument prometa.

Kako je promet zapravo razmjena robo-novčanih vrijednosti, jasno je da bi se bez te funkcije

novca vrlo teško moglo izgraditi obavezno pravo kao posebna pravna nadgradnja nad

prometnim zbivanjem.5

2.6 Plodovi

Plodovi su proizvodi i prinosi koji neposredno ili posredno nastaju od neke stvari ili

prava pa pritome razlikujemo

Prirodne plodove

Industrijske plodove

Civilne plodove

Potrošeni plodovi

Pod prirodnim i industrijskim plodovima podrazumijevamo

Viseće plodove

Odvojene plodove

Ubrane plodove

2.7 Ukupnost stvari

Pod ukupnošću stvari podrazumijeva se zbroj fizičkih samostalni i meĎusobno

koordiniranih stvari koje su ujedinjene zajedničkom gospodarskom svrhom i u prometu se

javljaju pod zajedničkim nazivom.




13

3. Činidba, karakteristike i njen sadržaj

Činidba ili predmet obaveze je svaka pozitivna ili negativna ljudska radnja koju je

dužnik na temelju obaveznog odnosa dužan izvršiti vjerovniku.

Činidba je isto kao i stvar objekt graĎansko pravnih odnosa. MeĎutim dok je stvar

objekt stvarnopravnih odnosa, dotle je činidba objekt obavezno-pravnih odnosa. Stoga da bi

se neka radnja ili propuštanje smatralo činidbom, mora imati slijedeće pravne karakteristike

neki ih nazivaju čak i svojstvima:

Činidba mora biti ljudska radnja. Obaeznopravni odnos je društveni odnos i činidba

kao objekt tog odnosa mora biti manifestacija čovjekove djelatnosti ili propuštanja. Stoga

djelovanje koje potječe od elemetarne sile, od životinje ili od automata nije činidba.

Činidba mora imati imovinski karakter. Obavezno pravo ureĎuje gospodarske

prometne odnose, a to znači da unutar tih odnosa redovito djeluje gospodarski interes pravnih

subjekata. Stoga ispunjenej činidbe znači u pravilu ostvarenje gospodarskog interesa bilo koje

stran u odnosu. Prema tome se ispunjenej činidbe, a to znači realizaicja onih pozitivnih ili

negativnih radnji na koje je obavezna dužnik, odražava izravno ili neizravno u imovinskoj

masi vjerovnika.

Izravni imovinski karakter činidbe pokazuje se u onim slučajevima kad dužnikova radnja

neposredno izaziva promjenu u imovinskoj masi vjerovnika Uzmimo, npr. obavezu da se

preda stvar. Vjerovnik do ispunjenja činidbe nije tu stvar imao u svojoj masi. Kada dužnik

izvrši dužno „davanje“ imovinska se masa vjerovnika povećava dakle se mijenja.



14

Činidba mora biti moguća. Pod mogućnošću činidbe podrazumiejva se da pozitivna

ili negativna radnja mora biti objektivno moguća. Naime, ono što je objektivno nemoguće tj.

ono što niko ne može izvršiti – ne može uopće biti sadržaj obaveze. Stoga je obaveza s

objektivno nemogućom činidobom ravno nevaljana. Takav je slučaj kad se netko baveže da će

za dva dana izgraditi podzemnu željeznicu u Sarajevu.

Činidba mora bit ipravno dopuštena. Činidba je pravno dopuštena ako se njezin

sadržaj ne protivi ustavom utvrĎenim načelima društvenog ureĎenja, prisilnim propisima i

moralu društva.

Činidba mora biti odreĎena ili bar odrediva. Činidba je odreĎena u onom slučaju

kada je u svim pojedinostima tačno označena, individualizirana. Kod odreĎene činidbre tačno

se zna obaveza dužnika i pravo vjerovnika.

Sadržaj činidbe može biti vrlo različit. MeĎutim uprkos tome različiti sadržaji činidbe

mogu se svesti na četiri tipična klasična izraza:

Davanje

Činjenje

Propuštanje

Trpljenje



15

4. Imovina

Imovina je kategorija koja je stvorena u okvirima i na bazi robne privrede. Razumljivo

je stoga da tu kategoriju poznaje graĎansko pravo. MeĎutim kako imovina nije samo pravna

nego i gospodarska, a knjigovodstvena kategorija, dolazi ne samo u laičkom govoru nego i u

stručnom pravnom izražavanju.

4.1 Imovina kao privredna kategorija

Imovina kao privredna kategorija ili privredni pojam imovine stvarno ide u okvire

političke ekonomije. Ako čovjeka ne promatramo ka apstraktni pravni subjekt, nego kao biće

od krvi i mesa, vidimo da je jedan od njegovih osnovnih interesa – inters za održavanje

vlastitog života, nagon za samoodržanje. Da bi održao materijalni život, čovjek mora imati

neka materijalna dobra, stvari koje mu omogućuju održanje.

Skup svih gospodarskih dobara koja pripadaju i služe čovjeku za zadovoljenje

njegovih potreba nazivamo njegovom imovinskom masom ili imetkom. Prema tome imovina

u gospodarskom smislu jeste skup dobara koja pripadaju odreĎenom subjektu.

Budući da je i pravna osoba u svojoj realnoj pojavi jedna konkretna društvena

organizacija, mora i ona za ostvarenje svojih zadataka imati odreĎen krug gospodarskih

dobara. Prema tome i pravna osoba ima svoju imovinsku masu, ima svoj imetak.6

6 Građansko pravo, Opšti dio i stvarno pravo Dr. Spaić Vojislav - Sarajevo 1971 Str. 68



16

4.2 Imovina kao pravna kategorija

Psotavlja se pitanja da li bi se čitav taj skup subjektivnih graĎanskih prava što ih je

stekao odreĎeni subjekt mogao izraziti jednim pojmom. Nema sumnje da se to može. Taj

jedinstveni pojam upravo i jest imovina. Prema tome mogli bismo dati slijedeću definiciju

imovine kao pravne kategorije:

Imovina je skup subjektivnih imovinskih prava predstavljenih jednim nositeljem.

To je pravni pojam imovine. U tom polju, kao što vidimo, ne nalazimo ni stvari, ničinidbe. Ali rekli smo da čovjek ima odreĎen krug materijalnih dobara, da ima svoju

imovinsku masu ili imetak. Postavlja se pitanje kako stvari ulaze u imovinu? One ulaze u

imovinu u obliku prava koja taj odreĎeni subjekt ima na stvarima prema drugim subjektima.

Na primjer, moja st kao materijalna stvar nije dio moje imovine. Sat je dio moje

imovinske mase. Ali taj sat je moj. Ja na njemu imam pravo vlasništva. To pravo vlasništva je

dio moje imovine. Dakle sat je ušao u mojiu imovinu u obliku prava vlasništva koje imam na

njemu. MeĎutim imovina pravno ne odražava samo imovinsku masu odreĎenog subjekta. To

znači da u imovinu ulaze i ona subjektivna imovinska prava koja se ne odnose direktno na

stvari, dakle direktno na dijelove imovinske mase.

U vezi sa pravnim pojmom imovine postavlja se još jedno intersatnno pitanje.

Postavlja se naime pitanje šta je s obavezama. Zar obaveze nisu dio imovine? P o moderno

mshvaćanju obaveze nisu samostalan dio imovine, nego su one teret imovine, zapravo teret na

pojedinim subjektivnim graĎanskim pravima. To istodobno znači da ima obaveza koje uopće

niti kao teret ne ulaze u imovinu.



17

Imovina obuhvaća samo skup subjektivnih imovinskih prava jednog nostielja. To

znači da iz pojma imovine moramo isključiti sva ona subjektivna prava koja nemaju

imovinski karakter. Na primjer, aktivno i pasivno biračko pravo koje ima punoljetni graĎanin

nije dio njegove imovine.

4.3 Imovina kao knjigovodstvena kategorija

U nastojanju da se pod pojmom imovine obuhvate i tradžbine i dugovi starija je teorija

definirala imovinu kao skup subjektivnih prava i obaveza predstavljenih jednim nositeljem.

Po tom starijem gledištu imovina se sastoji od dva samostalna sastavna dijela. Jedno

su prava, koja predstavljaju aktivu, a drugo su obaveze, koje predstavljaju pasivu. Budući da

su oba elementa pravno izjednačena, mogla bi se po tom shvaćanju imovina shvatiti i kau

ukupnost pasive. Prema tome bi dugovi bili negativni sastavni element imovine. To bi značilo

da subjekt koji ima samo dugove ima negativnu imovinu. MeĎutim mi ne promatramo

imovinu s knjigovodstvenog gledišta, nego s pravnog aspekta. Imovina kao pravni pojam nije

ni pozitivna ni negativna. Pozitivan odnosno negativan može biti samo onaj dio imovine koji

se dade svesti na novčani ekvivalent a time izraziti na kontu potraživanja odnosno dugovanja.

Ima subjektivnih imovinskih prava koja se ne mogu svesti na novčani ekvivalent npr.

pravo vlasništva na jednom jedinom pismu kojen am je ostalo iza pokojnog oca.

Knjigovodsvteni pojam imovine ima svoj smisao, ali se nsmije identificirati s pravnim

pojmom.

GraĎansko pravo mora svoje subjekte predstaviti i izraziti imovinski. U graĎanskom

pravu ne postoji subjekt bez imovine. Subjekt bez imovine bi bio čovjek koji niti najmanju

sitnicu ne bi mogao nazvati svojom, ili čak ne bi imao ni pravo da je uptorijebi za sebe.

GraĎansko pravo predstavlja svoje subjekte imovinski zato što drkčije ne može izraziti

usbjekte u okvirima robonovčanih odnosa. MeĎutim to nipošto ne znači da subjekti

graĎanskog prava ne mogu biti i gospodarski pasivni.



18

4.4 Funkcije imovine

Imovina se kao pravna kategorija pojavila u graĎanskom pravu istom na odreĎenom

stupnju njegova razvitka. Naime onog momenta kad su se u graĎanskom pravu počele

napuštati osobne sankcije, ustupajući mjesto imovinskim gospodarskim sankcijama bilo je

nužno izgraditi pojam imovine. Imovinske sankcije javljaju se u onom razdoblju u kojem

robna privreda dominira na d naturalnom privredom.

MeĎutim etički zahtjevi koji danas prodiru u graĎansko pravo ne dopuštaju da

vjerovnik u postupku izvršenja naprosto liši dužnika čitave njegove imovine. Dužnik se ne

može naprosto fizički uništiti. Vjerovnik u svojem zahtjevu za namirenje ne smije prijeći tzv.egzistencijalni minimum. To znači da dužniku mora ostati stanoviti krug dobara koja su mu

neophodno potreba za fizičku egzistenciju.

Prema tome prijelaz od osbonih na imovinske sankcije uvjetovao je pojavu jamstvene

ili garantne funkcije imovine.

a) Jamstvena funkcija

Imovina dužnika pruža jamstvo vjerovniku za namirenje njegova potraživanja. Ovu

funkciju imovine možemo potpuno razumjeti samo ako povežemo imovinu i imovinsku masu.

Vjerovnik će se efektivno namiriti iz predmeta koji sačinjavaju dužnikovu imovinsku masu.

MeĎutim da bi se znalo koji predmeti sačinjavaju dužnikovi metak, mora se znati

najprije koja i kakva prava na njima ima dužnik; stvar sama za sebe ne pokazuje čijaje, to se

zna istom onda kad su poznata prava na njoj. Imovinska masa je materijalana podloga

imovine. MeĎutim ona postaje pravno upotrebljiva istom onda kad se izrazi pomoću imovine,

jer pravno samo dužnikova imovina može vjerovniku služiti kao jamstvo za namirenje.7

7 Građansko pravo, Opšti dio i stvarno pravo Dr. Spaić Vojislav - Sarajevo 1971 Str. 75.



19

b) Olakšanje prometa

Pomoću imovine omogućuje se da prava i obaveze jednog subjekta kao jedinstvo

kolaju u prometu. Upravo zbog te funkcije može se imovina pojaviti kao ojekt odreĎenih

graĎansko-pravnih odnosa.8

Uprvom redu bez kategorije imovine ne bi se moglo uopšte zamisliti nasljedno pravo.

Budući da u slučaju smrti fizička osoba prestaje postojati kao pravni subjekt, trebalo bi da tim

časom ugasnu sva njezina prava i obaveze. Kad bi se doista tako nešto dogaĎalo, nastali bi u

okviru današnjih pravnih sistema teški poremećaji u prometu. Stoga se pokazala potreba da se

pravna sudbina pokojnikovih prava i obaveza, dakle pravna sudbina njegove imovine, uredi.

8 Građansko pravo, Opšti dio i stvarno pravo Dr. Spaić Vojislav - Sarajevo 1971 Str. 76.



20

Zaključak

Prije svega potrebno je napomenuti da s obzirom na kompleksne pravne slučajeve

dosta ovih opisa i karakteristika kako imovine pa tako i ostalih graĎansko-pravnih objekata je

podložno različitim pravnim manipulacijama.

Uzmimo za primjer kad u parnici imamo i suvlasništvo, kao i istovremenu

proizvodnju odreĎenih plodova na spornoj parceli, tu se isto tako može umješati i

knjigovodstvena karakteristika imovine gdje možda preduzeće koje posluje (suvlasničko) ima

odreĎene prihode od novčanih davanja ili depozita u banci, šta se desi kad jedan od suvlasnika

ima ugovor sa bankom; koji uzima davanja (kamate) od banke. Zamislimo da se izmeĎu njih

desi spor!?

Prometna sposobnost stvari nije isključivo prirodno svojstvo stvari nego je zapravo

kombinacija prirodnih i pravnih kvaliteta stvari. Prometna sposobnost se ne smije miješati s

prometnom vrijednošću. Jedno je pravna, a drugo ekonomska kategorija.

Pripadak je pokretna stvar, ali pripadak mogu imati i pokretnine i nekretnine.

Prema ZV smatraju se pripatkom poslovne zgrade strojevi i stručni ureĎaji koji trajno

služe toj zgradi u kojoj se obavlja neka proizvodna ili obrtna djelatnost. Pripatkom

poljoprivrednog dobra smatraju se strojevi, stoka, sjeme, poljoprivredni proizvodi, gnojivo,

gorivo koji služe tom dobru.

Činidba je objekt graĎanskopravnih odnosa, i to objekt obveznopravnih odnosa.

Obvezno pravo kao i nadgradnja nad prometom pretpostavlja postojanje diobe rada, razmjenu

dobara te stupanj razvitka društveno-gospodarskih odnosa koji zahtjeva da se u dnevnom

životu ne gleda samo na sadašnjicu nego i na budućnost.



21

Literatura

1. GraĎansko pravo Dr. Petar Klarić i Dr. Martin Vedriš - Zagreb 2004.

2. GraĎansko pravo, Opšti dio i stvarno pravo Dr. Spaić Vojislav - Sarajevo 1971

3. Zbirka važećih propisa u BiH: Temeljni zakoni iz oblasti graĎanskog prava, Sarajevo 2014

4. GraĎansko pravo, ĐurĎović Ljiljana i Andrija Gams, Beograd 2010

Internet izvori:

Duško Medić – Rasprave iz graĎanskog prava (preuzeto sa www.limun.hr ) nepoznata godina

izdanja

http://www.limun.hr/




Documents

Objekti građanskopravnog odnosa