Upload
others
View
38
Download
3
Embed Size (px)
LOGO
OBELEŽAVANJE OPASNIH MATERIJA
Šta su opasni materijali?
Opasni materijali su materijali koje za vreme
proizvodnje, prevoza, prerade, skladištenja ili
korišćenja u tehnološkom procesu ispuštaju ili
stvaraju zarazne, nadražujuće, zapaljive,
eksplozivne, korozivne, zagušljive, toksične ili
druge opasne prašine, dimove, gasove, magle,
pare ili vlakna kao i štetna zračenja u količinama
koje mogu ugroziti život i zdravlje ljudi, materijalna
dobra i okolinu na manjoj ili većoj udaljenosti od
objekata u kojima se nalaze.
Klasifikacija opasnih materijala
Klasa 1. Eksplozivni materijali
Klasa 2. Gasovi pod pritiskom, u tečnom stanju ilirastvoreni pod pritiskom
Klasa 3. Zapaljive tečnosti
Klasa 4. Zapaljive čvrste materije
Klasa 5. Oksidirajuće supstance
Klasa 6. Otrovne (toksične) i infektivne supstance
Klasa 7. Radioaktivne supstance
Klasa 8. Korozivne supstance
Klasa 9. Mešovite opasne supstance
Klasa 1. Eksplozivni materijali
Čvrste ili tečne hemijske supstance koje imaju
svojstva da pod određenim spoljnim uticajem
(udar, toplota, trenje) trenutnim hemijskim
razlaganjem oslobađaju gasove i energiju
U okviru klase 1 eksplozivne supstance se dele
na šest podklasa.
Podela klase 1
Podklasa 1.1. Materije i predmeti u kojima je
opasnost od akumulirane (koncentrisane, masene)
eksplozije (akumulirana eksplozija je ona eksplozija
koja dovodi do toga da praktično celokupno punjenje
trenutno reaguje). Primeri: TNT, barut, nitroglicerin,
ANFO (smeša amonijum-nitrata i dizel goriva, ponekad
kerozina).
Podklasa 1.2. Materije i predmeti u kojima je
opasnost od rasejavanja šrapnela ali ne i opasnost od
akumulirane eksplozije. Primeri: bombe, granate,
protivgradni projektili.
Podela klase 1
Podklasa 1.3. Materije i predmeti u kojima je
opasnost od vatre (požara), manjih detonacija,
rasejavanja šrapnela ili od obe ove opasnosti, ali ne i
opasnost od akumulirane eksplozije, i koje prilikom
sagorevanja oslobađaju značajnu energiju putem
zračenja ili koje progresivno sagorevaju proizvodeći
manje detonacije, manja rasejavanja šrapnela ili oba
ova efekta zajedno. Primeri: raketno gorivo, sredstva
vatrometa.
Podklasa 1.4. Materije i predmeti koji predstavljaju
samo manji rizik od eksplozije u slučaju zapaljenja ili
inicijacije (aktiviranja) tokom prevoza. Primeri: petarde,
manevarski metak.
Podela klase 1
Podklasa 1.5. Materije u kojima je opasnost od
akumulirane eksplozije ali koje su u toj meri neosetljive
da je verovatnoća njihovog aktiviranja ili prelaza sa
normalnog na detonativno sagorevanje u uslovima
normalnog prevoza zaista vrlo mala. Primer: eksploziv
GX20.
Podklasa 1.6. Izrazito neosetljivi predmeti kojima
nije opasnost od akumulirane eksplozije.
Klasa 2. Gasovi pod pritiskom, u tečnomstanju ili rastvoreni pod pritiskom
Gasovi se ne razvrstavaju u ambalažne grupe
kao većina materija već postoji podela na razrede.
To je zbog toga što različiti gasovi imaju opasne
karakteristike ali ipak pripadaju istoj generičnoj
porodici.
Aerosoli se takođe svrstavaju u klasu 2.
Podela klase 2
• Razred 2.1 Zapaljivi gasovi. Gasovi koji se
pale u kontaktu sa izvorom paljenja. Primer: gasovi
za zavarivanje, tečni propan-butan gas, metan,
etilen-oksid.
• Razred 2.2 Nezapaljivi gasovi. Gasovi koji
nisu ni zapaljivi ni toksični. Glavna opasnost kod
ovih materija je pritisak pod kojim se one čuvaju u
svojim kontejnerima. U slučaju gubitka ventila,
boca bi se ponašala kao torpedo. Primer:
komprimovani vazduh, kiseonik, azot, ugljen-
dioksid, argon, helijum.
• Razred 2.3 Otrovni gasovi. To su gasovi
čijom inhalacijom mogu nastati smrt ili teška
oštećenja. Primer: hlor, SO2, amonijak, pesticidi.
Klasa 3. Zapaljive tečnosti
Zapaljive tečnosti su najuobičajenije materije koje se
koriste. One pokrivaju širok opseg materija kao što su
neki rastopi čvrstih materija, neki tečni eksplozivi
učinjeni neosetljivim, i sve tečnosti temperature
paljenja ≤100°S (benzin, dizel, rastvarači, boje,
razređivači, alkoholi itd.). Zapaljive tečnosti su
podeljene u ambalažne grupe.
Podela klase 3
Ambalažna grupa I: Visoko zapaljive tečnosti sa
tačkom ključanja ispod 35°S. Primer: dietil-etar, ugljen-
disulfid.
Ambalažna grupa II: Zapaljive tečnosti sa
temperaturom paljenja manjom od 23°C i sa tačkom
ključanja iznad 35°C. Primer: benzin, aceton, metanol.
Ambalažna grupa III: Tečnosti sa tačkom paljenja
iznad 23°C ali ne preko 61°C i tačkom ključanja većom
od 35°C. Primer: kerozin, mineralni terpentin.
Klasa 4. Zapaljive čvrste materije
• Razred 4.1: Zapaljive čvrste materije
koje se lako pale i lako sagorevaju.
Primer: sumpor, heksamin, kamfor,
naftalen, drveni ugalj.
• Razred 4.2: Supstance podložne
spontanom paljenju. Primer: beli fosfor,
alkili aluminijuma, vlažna vuna, tekstilni
otpaci.
• Razred 4.3: Materije koje emituju
zapaljiv gas kada su vlažne ili brzo
reaguju sa vodom. Primer: aluminijum,
magnezijum, cink, litijum, natrijum,
kalijum, kalcijum.
Klasa 5. Oksidirajuće supstance
Razred 5.1: Oksidirajući agensi
različiti od organskih peroksida.
Primeri: vodonik-peroksid, nitrati,
hromati, hlorati, bromati.
Razred 5.2: Organski peroksidi.
Primer: benzol-peroksid.
Klasa 6. Otrovne (toksične) iinfektivne supstance
Razred 6.1.a: Otrovne supstance kojesu sposobne da uzrokuju smrt iliozbiljno oštećenje zdravlja ljudi. Primer:cijanidi, jedinjenja olova.
Razred 6.1.b: Toksične supstance kojesu štetne po zdravlje ljudi. Primer:pesticidi male toksičnosti.
Razred 6.2: Infektivne supstance
(biohazardni materijal koji može
uzrokovati bolest). Primer: vakcine,
patološki uzorci.
Klasa 7. Radioaktivne supstance
Radioaktivnost je spontani proces u kojem se
atomsko jezgro, emitujući jednu ili više čestica ili
kvanata elektromagnetnog zračenja, preobražava u
drugo jezgro.
• Kategorija I
• Kategorija II
• Kategorija III
Klasa 8. Korozivne supstance
Korozivne supstance su materije koje imaju
sposobnost da kontaktom razore kožu i membrane ili u
slučaju prosipanja da razore druga dobra i transportnu
jedinicu.
Klasa 9. Mešovite opasne supstance
Ovu grupu predstavljaju materije koje ne pripadaju
prethodno navedenim klasama ali ipak predstavljaju
opasnost.
Prevoz opasnih materija
Prilikom transporta vozila za prevoz opasnih materija se
obeležavaju na sledeći način:
Na vozilima koja se kreću putevima pod međunarodnom
ADR regulativom na plakati (listici) koja se na njima nalazi
navedeni su Kemlerov kod (broj dat u gornjem delu) i
odgovarajući broj dat Preporukom UN za transport opasnih
materija (broj u donjem delu). Vozila koja prevoze opasne
materije moraju se obeležiti istovetnim tablama sa obe
strane kao i spreda i pozadi.
Tabla opasnosti
Oznake na tabli opasnosti se sastoje iz dva broja:
I broj (gornji deo table) – Kemlerov kod
II broj (donji deo table) – UN broj
Kemlerov kod
Prva cifra Kemlerovog koda ukazuje
na primarnu opasnost
Druga i treća cifra generalno ukazuju
na sekundarne opasnosti
2 Gas 2 (Zapaljivo) može isparavati
3 Zapaljiva tečnost 3 Požarna opasnost
4 Zapaljive čvrste materije 4 Požarna opasnost
5 Oksidirajuće supstance ili organski
peroksidi5 Oksidirajuća opasnost
6 Toksične materije 6 Toksična opasnost
7 Radioaktivne materije 7 Radioaktivna opasnost
8 Korozivne materije 8 Korozivna opasnost
9 Mešovite opasnosti (infektivne,
biološke)
9 Samorazlaganje ili burne reakcije
nastale usled polimerizacije
X Reaguje opasno sa vodom
Kemlerov kod
Ukoliko su prva dva broja u gornjem delu table sa
brojčanim upozorenjima istovetna to ukazuje na
pojačanu opasnost.
Isto tako u slučaju kada su drugi i treći broj istovetni
podrazumeva se tzv. dodatna opasnost.
Primer:
Broj 33. označava veoma zapaljivu tečnost;
Broj 66. označava veoma otrovnu materiju;
Broj 22. označava veoma ohlađen gas;
Kada se ispred broja za raspoznavanje vrste
opasnosti za određenu materiju nalazi slovo x, to
upozorava na apsolutnu zabranu dodira sa vodom
UN broj
UN broj je četvorocifren i identifikuje opasnu
materiju. Svaka opasna supstanca ima svoj
jedinstven UN broj. Primer: za benzin je 1203.
UN brojevi idu u opsegu od 0001 do 3500 i
predstavljaju deo opšteg dokumenta Ujedinjenih
nacija u vidu Preporuka o prevozu opasnih roba.
LOGO