of 17 /17
485 Tijana R. Mihić Pijetlović 1 Univerzitet u Banjoj Luci Filološki fakultet O ZNAČENJIMA MODALNOG GLAGOLA CAN U ENGLESKOM JEZIKU I MODALNOG GLAGOLA MOĆI U SRPSKOM JEZIKU IZ UGLA TEORIJE FAZI SKUPOVA I korijenska i epistemička značenja mogu biti neodređena, iako je neodređe- nost tipična za korijensku modalnost. Razumijevanje neodređenosti ključno je za razumijevanje modalnosti. Neodređenost u ovom radu biće prvenstveno analizirana kroz fenomen gradijencije. U radu se analiziraju različita korijenska značenja koja se mogu pripisati modalnom glagolu can u engleskom jeziku i modalnom glagolu moći u srpskom jeziku, a to su dozvola, sposobnost i moguć- nost. Cilj rada je da se utvrdi u kojoj mjeri se značenja ovih modalnih glagola poklapaju u dva jezika. Očigledno je da ne postoji uvijek jasna granica između ova tri značenja. Iz tog razloga, značenja modalnih glagola can i moći su anali- zirana u okviru teorije fazi skupova, odnosno skupova sa kontinuirano gradira- nim stepenom pripadnosti. Dozvola i sposobnost se posmatraju kao centri dva fazi skupa koji se presijecaju u velikoj mjeri. U ovom presjeku perifernih pod- ručja nalazimo primjere sa značenjem mogućnosti. Zaključak je da se engleski i srpski jezik u potpunosti poklapaju kada su u pitanju korijenska značenja ovih modalnih glagola. Ključne riječi: modalnost, korijenska modalnost, neodređenost, gradijencija, fazi skupovi, modalni glagol can, modalni glagol moći, dozvola, sposobnost, mogućnost 1. Uvod Rasprava o modalnosti i modalnim konceptima mogućnosti, vjerovat- noće i nužnosti ima svoje korijene još u klasičnoj grčkoj filozofiji, te stoga ne čudi da postoje brojne definicije modalnosti. Palmer (1990:1) smatra da je mo- dalnost jedna od semantičko-gramatičkih odlika jezika. Ovaj autor (2001:1) ističe da je modalnost gramatička kategorija koja je usko povezana sa vreme- nom i aspektom budući da su sve tri kategorije prisutne u okviru klauze i da se uglavnom, ali ne uvijek, nalaze u okviru glagolske fraze. Po Palmeru, mo- dalnost se razlikuje od vremena i aspekta po tome što se ne odnosi direktno ni 1 [email protected] Originalni naučni rad UDK 811.163.41`367.625 811.111`367.625 Primljen: 25. 4. 2019.

O ZNAČENJIMA MODALNOG GLAGOLA CAN U ENGLESKOM …

  • Author
    others

  • View
    1

  • Download
    1

Embed Size (px)

Text of O ZNAČENJIMA MODALNOG GLAGOLA CAN U ENGLESKOM …

O ZNAENJIMA MODALNOG GLAGOLA CAN U ENGLESKOM JEZIKU
I MODALNOG GLAGOLA MOI U SRPSKOM JEZIKU IZ UGLA TEORIJE FAZI SKUPOVA I korijenska i epistemika znaenja mogu biti neodreena, iako je neodree- nost tipina za korijensku modalnost. Razumijevanje neodreenosti kljuno je za razumijevanje modalnosti. Neodreenost u ovom radu bie prvenstveno analizirana kroz fenomen gradijencije. U radu se analiziraju razliita korijenska znaenja koja se mogu pripisati modalnom glagolu can u engleskom jeziku i modalnom glagolu moi u srpskom jeziku, a to su dozvola, sposobnost i mogu- nost. Cilj rada je da se utvrdi u kojoj mjeri se znaenja ovih modalnih glagola poklapaju u dva jezika. Oigledno je da ne postoji uvijek jasna granica izmeu ova tri znaenja. Iz tog razloga, znaenja modalnih glagola can i moi su anali- zirana u okviru teorije fazi skupova, odnosno skupova sa kontinuirano gradira- nim stepenom pripadnosti. Dozvola i sposobnost se posmatraju kao centri dva fazi skupa koji se presijecaju u velikoj mjeri. U ovom presjeku perifernih pod- ruja nalazimo primjere sa znaenjem mogunosti. Zakljuak je da se engleski i srpski jezik u potpunosti poklapaju kada su u pitanju korijenska znaenja ovih modalnih glagola.
Kljune rijei: modalnost, korijenska modalnost, neodreenost, gradijencija, fazi skupovi, modalni glagol can, modalni glagol moi, dozvola, sposobnost, mogunost
1. Uvod
Rasprava o modalnosti i modalnim konceptima mogunosti, vjerovat- noe i nunosti ima svoje korijene još u klasinoj grkoj filozofiji, te stoga ne udi da postoje brojne definicije modalnosti. Palmer (1990:1) smatra da je mo- dalnost jedna od semantiko-gramatikih odlika jezika. Ovaj autor (2001:1) istie da je modalnost gramatika kategorija koja je usko povezana sa vreme- nom i aspektom budui da su sve tri kategorije prisutne u okviru klauze i da se uglavnom, ali ne uvijek, nalaze u okviru glagolske fraze. Po Palmeru, mo- dalnost se razlikuje od vremena i aspekta po tome što se ne odnosi direktno ni
1 [email protected]
Aleksandar
Philologia Mediana
na jednu karakteristiku dogaaja, nego se tie statusa propozicije koja opisuje dogaaj. Lajons (1977:452) navodi da se modalnost tie mišljenja i stava go- vornika. Froli (1992:386) smatra da je modalnost sadraj iskaza koji odraava govornikov stav ili znanje u vezi propozicije.
Modalni pojmovi proistiu iz injenice da ljudi esto kategorišu svoje stavove i iskustvo u smislu toga kakve bi stvari mogle ili morale biti, ili su mogle ili morale biti, a ne kakve zapravo jesu ili su bile. Ova sposobnost da zamišljamo stvari drugaijima nego što jesu ili što su bile je fundamentalna za naše svakodnevno razmišljanje (HOJ 1997:40).
Budui da modalni glagoli iskazuju razliita znaenja, poput sposob- nosti, dozvole, mogunosti, obaveze, nunosti, namjere ili predvianja, Arts (1997:35) smatra da moemo rei da modalni glagoli boje znaenje glagola ispred kojih stoje. Frank (1972:95) takoe smatra da modali daju posebnu se- mantiku komponentu glagolima ispred kojih stoje, te da neki modali nose istu vrstu semantike obojenosti kao i glagoli u konjunktivu.
Zahvaljujui injenici da pokrivaju veliki opseg znaenja, modalni gla- goli su zauzeli centralno mjesto u analizama i diskusijama o modalnosti. U novijoj anglistikoj literaturi modalni glagoli se detaljno obrauju i po pravilu izdvajaju i opisuju kao posebna podgrupa pomonih glagola. U gramatika- ma srpskog jezika modalni glagoli se obrauju na razliite naine. Meutim, Novakov (2007: 296) zapaa da se pristup prouavanju modalnosti i modala znatno ujednaava u najnovijim gramatikama engleskog i srpskog jezika.
Ovaj rad e se baviti osnovnim karakteristikama engleskog modalnog gla- gola can i srpskog modalnog glagola moi iz ugla teorije fazi skupova, kao i nji- hovim meusobnim slinostima i razlikama, sa akcentom na njihovu korijensku upotrebu. Pored toga, jedan od ciljeva rada je deskriptivne prirode, odnosno da se modalni glagol moi u srpskom jeziku sagleda i opiše u okviru teorije fazi skupova.
orevi (2007: 514) navodi da modalni glagol can ima sedam znaenja: znaenje sposobnosti, volje, karakteristike, mogunosti, dozvole, ulnog osje- aja, i nestrpljenja / zbunjenosti. Prouavajui domen deontike modalnosti u engleskom i srpskom jeziku, Prtljaga (2011:178) konstatuje da modalni glagol can „moe izraavati široku lepezu znaenja: od pretnje, prekora, protesta, po- sredne naredbe, zabrane, zahteva, molbe, predloga, dozvole, sugestije i ponude do jednostavnog ukazivanja sagovorniku na postojanje mogunosti da se ne- što uini“. Na suptilne razlike u modalnim znaenjima glagola can ukazuje i Novakov (2012:195-196, 198), te istie da se modalna znaenja „mogu jasnije odrediti tek u širem kontekstu, pri emu su bitne komponente animatnost su- bjekta, leksiko znaenje glagola i uticaj dopuna“.
Uzimajui u obzir injenicu da su modalni glagoli višeznani i neodre- eni, u radu se polazi od pretpostavke da modalni glagol can u engleskom
487
Tijana R. Mihi Pijetlovi
jeziku i modalni glagol moi u srpskom jeziku u korijenskom znaenju imaju slinu distribuciju znaenja u okviru fazi skupova. Stoga e prvo biti dat opis ovih modalnih glagola, a zatim e se analizirati njihovo znaenje kao lanova fazi skupova, te e se ukazati na njihove slinosti i razlike.
Primjeri na engleskom jeziku, kojima se ilustruju analizirana znaenja modalnog glagola can, preuzeti su iz Britanskog nacionalnog korpusa. Skrae- nica navedena u zagradi upuuje na podatke o izvoru. Prevodi primjera sa en- gleskog jezika su prevodi autora ovog rada. Primjeri na srpskom jeziku potiu iz Korpusa savremenog srpskog jezika (verzija SrpKor2013), a podaci o izvoru su navedeni u zagradi.
2. Modalna znaenja u okviru teorije fazi skupova
Koutsova (1983:10) smatra da ni modeli koji pretpostavljaju odvojene kategorije ni modeli koji pretpostavljaju neodreenost nisu u potpunosti zado- voljavajui za analizu modalnog znaenja, te istie da ispravan opis modalnog znaenja mora pomiriti ova dva pristupa. S jedne strane, na osnovu analize po- dataka, Koutsova zakljuuje da korijenska i epistemika modalnost predstav- ljaju odvojene kategorije, a u potvrdu toga navodi: postojanje dvosmislenih primjera, gdje su dva znaenja u odnosu ili/ili; postojanje korijenske i episte- mike kategorije sa odvojenim sintaksikim i semantikim karakteristikama (poput negacije i aspekta); te mogunost razliitih parafraza. S druge strane, obje ove kategorije ukljuuju neodreenost, odnosno primjeri koji spadaju u ove dvije kategorije pokrivaju niz znaenja. Tako i u korijenskoj i u epistemi- koj kategoriji nalazimo kontinuum od subjektivnog do objektivnog znaenja, a korijenska kategorija ima i neovisan ali paralelan kontinuum od jakog do slabog znaenja.
Najistaknutiji predstavnik teorije fazi skupova (engl. fuzzy set theory) je Zadeh. Teorija skupova je osnova moderne matematike i postoji jasna veza izmeu klasifikacija u svakodnevnom jeziku (Don je visok) i matematike formulacije skupa (skupa visokih ljudi). Pripadnost skupu je precizan koncept koji podrazumijeva da za svaku osobu moemo rei da jeste visoka (dakle da je lan skupa) ili da nije visoka (dakle da nije lan skupa). Ovdje se javlja problem graninih sluajeva, odnosno postavlja se pitanje kada ljudi poinju da budu visoki. Da bi riješio ovaj problem, Zadeh (1965) predlae skupove sa kontinui- rano gradiranim stepenom pripadnosti, koje on naziva fazi skupovi.
Koutsova preuzima opšte karakteristike ovog modela, ali ne pokušava da kvantifikativno odredi stepen pripadnosti skupu bilo kog primjera, nego se oslanja na opšte pojmove, centralno znaenje (core), sredina (skirt) i periferno znaenje (periphery). Termin fazi skupovi koristi da oznai klasu u kojoj je
488
Philologia Mediana
prelaz od pripadnosti do nepripadnosti postepen, a ne nagao (prema ZADEH 1972:4). Odnos „centar / periferija“, kao jezika univerzalija, sa tipološkog as- pekta gledano, moe se posmatrati na raznim jezikim nivoima (RADOVA- NOVI 2008:18).
I korijenska i epistemika znaenja su neodreena, ali je neodreenost uglavnom tipina za korijensku modalnost. Što se tie modalnih glagola, pri- mjeri koje oznaavamo kao subjektivne (kod korijenske i epistemike modal- nosti) ili kao jake (kod korijenske modalnosti) nalaze se u centru (core) skupa i imaju visoku vrijednost pripadnosti skupu 1 ili blizu 1. Primjeri koje ozna- avamo kao objektivne ili slabe nalaze se na periferiji i imaju malu vrijednost (0.1, 0.2). Izmeu ovih centralnih i perifernih primjera nalaze se primjeri koji pripadaju sredini (skirt) (KOUTS 1983:13).
2.1. Gradijencija
Gradijenciju moemo ilustrovati na primjeru modalnog glagola can, gdje se kontinuum znaenja protee od centralnog znaenja ‘sposobnosti’ do perifernog znaenja ‘mogunosti’. Centralni primjeri koji oznaavaju ‘sposob- nost’ tipino imaju sljedee karakteristike: (i) subjekat je ivo bie i ima agen- tivnu funkciju; (ii) glagol punog znaenja oznaava fiziku radnju / aktivnost; i (iii) mogunost izvršenja radnje je odreena inherentnim osobinama subjekta (ukljuujui i ono što je subjekat nauio). Kao rezultat toga, ako subjekat nije ivo bie, ako glagol ne oznaava radnju, ili ako je inherentnost odreene oso- bine upitna, onda nije tako lako uvrstiti can meu centralne primjere (core). Slino tome, ako govorimo o periferiji, gdje can ima znaenje ‘mogue je za...’ ili ‘ništa ne spreava…’, najjasniji primjeri su oni gdje su okolnosti koje omo- guavaju ili onemoguavaju radnju navedene.
Ovaj gradijent Koutsova (1983:14-15) naziva gradijent inherentnosti, jer je inherentnost ili neinherentnost osobine karakteristika pomou koje najja- snije odreujemo da li primjer pripada karegoriji ‘sposobnosti’ ili ne. Meu- tim, neodreeni sluajevi su esti, odnosno teško je odluiti da li je odreena osobina inherentna ili ne, kao i da li je mogunost izvršenja radnje odreena kombinacijom inherentnih osobina subjekta i vanjskih faktora.
3. Modalni glagol can u engleskom jeziku
Modalni glagol can u potvrdnom obliku ima prvenstveno korijensku upotrebu. Koutsova (1983:85) navodi da je to jedini modalni glagol kod kojeg ne nailazimo na razliku izmeu korijenske i epistemike modalnosti. Can se u epistemikoj upotrebi javlja samo u nepotvrdnim kontekstima gdje se kori- sti za negaciju epistemike nunosti iskazane modalnim glagolom must (HOJ
489
Tijana R. Mihi Pijetlovi
1997:92). U potvrdnom obliku modal can je gotovo neupotrebljiv u epistemi- kom smislu, dok su njegovi odrini i upitni oblici sasvim prihvatljivi (SVIT- SER 1984:77).
Hoj (1997:89) istie da ne postoji uvijek jasna distinkcija izmeu tri os- novna neepistemika znaenja koja se mogu pripisati modalnom glagolu can, a to su mogunost, sposobnost i dozvola. Koutsova (1983:86) ova znaenja grafiki predstavlja pomou fazi skupova. Na dijagramu 1 vidimo da se ’dozvo- la’ i ’sposobnost’ nalaze u centru dva fazi skupa, koja se velikim dijelom presi- jecaju, dok se znaenje ’mogunosti’ nalazi u perifernom podruju skupova na mjestu njihovog preklapanja.
Dijagram 1: Dijagram fazi skupova za modalni glagol can
Primjeri na prelazu izmeu ’dozvole’ i ’mogunosti’ povezani su gradi- jentom ogranienja, a primjeri izmeu ’sposobnosti’ i ’mogunosti’ gradijen- tom inherentnosti.
3.1. Dozvola Znaenje dozvole izraeno pomou can moemo ilustrovati sljedeim
primjerima:
(1) - Can I go sir? - Yes, you can leave the court room. (F7W S) - Mogu li ii, gospodine? - Da, moete napustiti sudnicu. (2)You cannot proceed in business without a licence. (CDP W) Ne moete poslovati bez licence.
Can se u ovim primjerima moe parafrazirati pomou ’permitted’ ili ’allowed’ (s. ’dopušteno’ ili ’dozvoljeno’). Bitne karakteristike primjera u kojima
490
Philologia Mediana
can ima znaenje dozvole su da je subjekat animatan, a glagol agentivan. Izvor autoriteta koji daje ili uskrauje dozvolu moe biti sam govornik, društvo, za- kon, itd.
Can se takoe koristi kao oblik kojim iskazujemo utivost kada nekome nudimo hranu, pie, ili bilo kakvu pomo:
(3) Can I pour you another cup of tea Ian? (KC0 S) Mogu li ti nasuti još jednu šolju aja, Ian?
Mada ovo bukvalno znai ‘Da li mi daješ dozvolu da ti naspem još jednu šolju aja?’, uobiajena interpretacija je ‘eliš li da ti naspem još jednu šolju aja?’.
3.1.1 Gradijent ogranienja
Can kojim se iskazuje dozvola povezano je sa can kojim se iskazuje mo- gunost preko gradijenta ogranienja. Koutsova (1983:88) navodi da can moe- mo posmatrati kao modalni glagol koji se odnosi na univerzum moguih svje- tova, od najogranienijih (gdje su na snazi ljudski zakoni i pravila) do najmanje ogranienih (gdje je sve dozvoljeno osim onoga što je suprotno takozvanim prirodnim zakonima). Na jednom kraju gradijenta, tj. u centru, prihvatljivija je parafraza sa allow ili permit (s. dopustiti ili dozvoliti), dok je na drugom kraju, na periferiji, prihvatljivija parafraza sa possible (s. mogue). Ali bilo koji nain da se povue linija izmeu znaenja dozvole i mogunosti bio bi proizvoljan.
3.2. Sposobnost
Tipini primjeri upotrebe can za iskazivanje sposobnosti imaju sljede- e karakteristike: (i) subjekat je animatan i ima agentivnu funkciju; (ii) gla- gol oznaava radnju; i (iii) mogunost izvršenja radnje je odreena inheren- tnim osobinama subjekta (ukljuujui i ono što je subjekat nauio) (KOUTS 1983:89).
(4) I can run fast. (BMS W) Ja mogu trati brzo.
(5) Trained keyboard users can type much faster than humans write by hand [...]. (CHF W) Obueni korisnici tastature mogu tipkati mnogo bre nego što ljudi pišu rukom [...].
Can kojim se iskazuje sposobnost javlja se u odreenim neformalnim odrinim glagolskim frazama, poput cannot/can’t help, cannot/can’t stand, cannot/can’t bear, cannot/can’t face (KVERK, GRINBAUM i dr. 1985:222; KOUTS 1983:90):
(6) I really cannot stand this. (G13 W) Ja zaista ovo ne mogu podnijeti.
491
Tijana R. Mihi Pijetlovi
Odrina orijentacija ovih fraza znai da se njihovi potvrdni oblici ne mogu koristiti samostalno, nego samo u semantiki odrinim kontekstima, npr. u pitanjima sa negativnim prizvukom ili u kontekstima gdje je kontrast sa odrinim oblikom impliciran:
(7) How can you bear that noise? (KVERK, GRINBAUM i dr. 1985:222) Kako moeš podnijeti tu buku? (implicira ‘nepodnošljiva je’)
Palmer (1990:85) navodi da se can u znaenju sposobnosti javlja i sa nea- nimatnim subjektima, gdje ukazuje na to da subjekat ima neophodne kvalitete ili ‘mo’ da dovede do toga da se dogaaj desi.
(8) Stories currently in circulation talk of the search for a printer mechanism that can run at 90 pages per minute! (G00 W) Prie koje sada krue govore o nastojanjima da se pronae štamparski mehani- zam koji moe štampati 90 stranica u minuti!
3.2.1 Gradijent inherentnosti
Ovaj gradijent se zove gradijent inherentnosti (KOUTS 1983:92) jer su inherentne osobine subjekta te koje ih najjasnije svrstavaju meu primjere upotrebe can za iskazivanje sposobnosti. Meutim, neodreeni primjeri, po- put (9), esto se javljaju. Kod ovakvih primjera teško je odrediti da li mogu- nost izvršenja radnje zavisi od inherentnih osobina ili ne. esto izgleda da je mogunost izvršenja radnje odreena kombinacijom inherentnih osobina subjekta i eksternih faktora. Ovakve kombinacije variraju i nije uvijek mogue odrediti da li je govornik namjeravao dati manju ili veu vanost inherentnim faktorima u odnosu na ostale.
(9) She’ll be back just as soon as she can. (HD7 W) Vratie se što prije moe.
3.3. Mogunost Dok se ‘dozvola’ i ‘sposobnost’ povezuju sa agentivnošu, ne postoji nu-
na veza ‘mogunosti’ sa agentivnom funkcijom subjekta. ‘Mogunost’ se naj- jednostavnije opisuje kao neutralno znaenje u pogledu dva gradijenta ogra- nienja i inherentnosti. Ako nema jasnih naznaka ogranienja ili inherentnih osobina subjekta, onda can ima znaenje ‘mogunosti’ (KOUTS 1983:93).
Upitnim reenicama koje sadre can za izraavanje mogunosti postavljamo pitanje u vezi okolnosti koje omoguavaju ili onemoguavaju izvršenje radnje.
(10) Whatever you do can you pick my coat up for me please? (KP6 S) Šta god da budeš radio, moeš li pokupiti moj kaput, molim te?
U veini sluajeva okolnosti koje omoguavaju ili onemoguavaju radnju nisu date i samo na osnovu injenice da ni neki eksterni autoritet ni unutrašnja
492
sposobnost nisu odgovorni za mogunost izvršenja radnje, ovakve iskaze tu- maimo u smislu ‘mogunosti’.
Veza izmeu okolnosti koje omoguavaju izvršenje radnje i namjere da se radnja izvrši je esto jasna:
(11)‘I can help you there,’ he said. (H9C W) „Mogu ti pomoi oko toga“, rekao je.
Ovdje se oigledno radi o ponudi, a ne samo o iskazu mogunosti. Ako can koje oznaava korijensku mogunost znai ‘ništa ne spreava’,
onda odrini oblik cannot ima znaenje ‘nije sluaj da ništa ne spreava’, tj. ‘nešto spreava’ (KOUTS 1983:96). Okolnosti koje onemoguavaju izvršenje radnje ponekad su navedene, kao što je sluaj u sljedeem primjeru:
(12) She acknowledges that such a claim cannot be substantiated because she also received orthodox medical treatment. (A1X W) Ona priznaje da ovakva tvrdnja ne moe biti potkrijepljena dokazima jer je ona takoe lijeena tradicionalnim medicinskim metodama.
Can sa znaenjem mogunosti ima i znaajnu pragmatiku ulogu. esto se koristi kao kvazi-imperativ da predloi sagovorniku kako da postupi. In- strukcija e zvuati utivije ako koristimo could, ili ako dodamo kondicional- nu klauzu poput if you like:
(13) You can sit here until I get back (if you like). (KVERK, GRINBAUM i dr. 1985:222) Moete sjesti ovdje dok se ja ne vratim (ako elite).
U upitnom obliku, govornik pomou ovog modalnog glagola iznosi utiv zahtjev:
(14) Can you please go through it again for me? (JK8 S) Moete li, molim Vas, još jednom proi kroz to za mene?
4. Modalni glagol moi u srpskom jeziku
Modalnim glagolom moi bavili su se mnogi autori u našoj lingvistici. Budui da je modalnost kompleksan pojam koji je izuavan sa razliitih stano- višta i u razliitim teorijskim okvirima, autori su imali razliite pristupe izua- vanju modalnog glagola moi.
Analizirajui deontiku upotrebu modalnog glagola can, Prtljaga (2011:224) konstatuje da je srpski modalni glagol moi dominantan prevodni ekvivalent en- gleskog modalnog glagola can, te konstatuje da on moe da izrazi sva znaenja identifikovana za engleski modalni glagol can. Ona navodi da bi se modalni glagol moi, kao i glagol morati, mogli okarakterisati kao centralni deontiki modali u
493
srpskom jeziku jer u semantikom domenu sadre logike pojmove mogunosti, odnosno dozvole i nunosti, odnosno obaveze (PRTLJAGA 2011:190).
Trbojevi-Miloševi (2004:159) ovaj glagol naziva centralnim epistemi- kim modalnim glagolom u srpskom jeziku, te navodi da on u velikom broju sluajeva izraava modalnost za koju se ne moe na prvi pogled odrediti da li je epistemika ili korijenska. Batisti (1983) razmatra neke vidove upotrebe modalnih glagola moi i morati koji se odnose na mogunosti epistemike i de- ontike interpretacije reenica koje sadre ove glagole. Piper i Klajn (2015:290) svrstavaju glagol moi u modalne glagole u uem smislu (pored trebati, morati, smjeti, htjeti i dr.), te navode da su ovi glagoli izrazitije desemantizovani, odno- sno da su više gramatikalizovani u odnosu na modalne glagole u širem smislu (eljeti, naloiti, dopustiti i dr.).
Prouavajui modalne glagole u naunom diskursu kao specifi- ne markere kojima se naznaava stav autora prema propozicionom sa- draju, Novakov (2015:444) konstatuje da je ubjedljivo najzastupljeni- ji modal moi, koji izraava i epistemika i deontika i dinamika zna- enja. On navodi da modal moi ima slabiju snagu, pa podrazumijeva odmjerenost, a ponekad je dodatno ublaen potencijalom, a pojaan negacijom i po snazi blizu modalu morati. Na veliku frekventnost modalnog glagola moi ukazuje i ikara (2017:183-186). Izuavajui epistemike modalne operatore kao nosioce evidencijalnih znaenja, a na osnovu analize korpusa, ovaj autor zakljuuje da je modalni glagol moi najfrekventniji modalni operator sa epi- stemikim znaenjem u srpskom jeziku.
Znaenje modalnosti je prilino disperzivno, pa nije uvijek lako razgra- niiti tipove modalnosti. Modalnost kao semantika kategorija nerijetko je uslovljena aktualizovanjem znaenja u kontekstu (BABI 2012:116-117). Na višeznanost modalnih glagola i uslovljenost interpretacije kontekstom ukazu- je i Zveki-Dušanovi (2016:99), navodei da ovo svojstvo dolazi do izraaja i u reeninim strukturama sa adverzativnim odnosima, a naješe pri upotrebi modalnih glagola morati i moi jer se njima oznaava i unutrašnji i spoljašnji tip motivacije. Prtljaga (2006:80) takoe navodi da tipovi modalnosti nisu jasno razgranieni, tako da su esti granini sluajevi koji prosto balansiraju izmeu dva tipa modalnosti. U ovakvim sluajevima nezamjenljiva je uloga šireg ko- munikativnog konteksta. Dvoznanost moe da postoji u reenicama u izolaciji, a „kontekst je taj koji omoguava da se italac prikloni konkretnom znaenju, odnosno jednom od moguih itanja“ (JANI i STAMENKOVI 2016:138).
Modalnim glagolom moi u srpskom jeziku iskazuju se i epistemika i korijenska znaenja. Epistemiku upotrebu nalazimo u sljedeim primjerima:
(1) Ali moe biti da sada razumem stvari malo bolje. (Tolkin, D. R. R. Gospodar prstenova) (2) Moe se desiti štogod ravo. (Šolohov, M. Tihi don I)
494
Philologia Mediana
U ovim primjerima modalni glagol moi je u potvrdnom obliku i iskazuje epistemiku mogunost. Njime govornik iskazuje nedostatak uvjerenosti u istinitost propozicije. U ovom sluaju, njegova parafraza bi bila „mogue je da“ ili „moda“. Kada se glagol moi nalazi u bezlinom obliku, jedina mogua interpretacija je epi- stemika, bez obzira na šturost konteksta (TRBOJEVI-MILOŠEVI 2004:160).
U sljedeim primjerima modalni glagol moi je u odrinom obliku:
(3) Ne moe biti da to ozbiljno mislite! (Dostojevski, F. M. Braa Karamazovi) (4) - Ih, kako vi to glupo priate - odazva se Darja Aleksejevna - i kakve besmislice - ne moe biti da su svi na svetu kadtad bilo šta ukrali; ja, eto, nikad ništa nisam ukrala. (Dostojevski, F. M. Idiot)
Ovdje vidimo da govornik odrinim oblikom modalnog glagola moi iskazuje svoju uvjerenost da nešto nije sluaj, odnosno da nije mogue da je nešto sluaj. Ta uvjerenost se zasniva na logikom zakljuku izvedenom iz i- njenica poznatih govorniku, koje mogu, a i ne moraju, biti iskazane. U primje- ru (4) govornik iskazuje svoju uvjerenost da ne moe biti sluaj da su svi na svijetu kadtad nešto ukrali, a svoj zakljuak potkrepljuje injenicom da ona sama nikad ništa nije ukrala.
Što se tie korijenskih modalnih znaenja, glagol moi se koristi za iska- zivanje dozvole, mogunosti i sposobnosti. U skladu sa teorijom fazi skupova, ‘dozvola’ i ‘sposobnost’ se posmatraju kao centri dva fazi skupa koji se velikim dijelom presijecaju. Primjeri koji se nalaze u presjeku periferija ova dva skupa imaju znaenje ‘mogunosti’.
U sljedeem primjeru nalazimo sva tri ova znaenja. Naravno, kontekst je taj na osnovu kojeg mi znamo kako da tumaimo ovaj iskaz.
(5) Aleksa to moe napraviti.
Ukoliko se radi o neijem autoritetu ili pravilima i propisima koji su- bjektu dozvoljavaju da nešto napravi, imamo znaenje dozvole. Ako su vanjske okolnosti te koje subjektu dozvoljavaju da nešto napravi, tada imamo znaenje mogunosti. Meutim, ako su inherentne osobine te koje subjektu dozvoljava- ju da nešto napravi, onda imamo znaenje sposobnosti.
4.1. Dozvola
U poreenju sa zapovijesti, koja se odlikuje izraenim intenzitetom direktivnosti, dozvola se odlikuje niim stepenom direktivnosti. Dozvola se obino javlja u sklopu dijaloga, gdje davanju dozvole naješe prethodi tra- enje dozvole u formi zahtjeva ili molbe (PIPER, ANTONI i dr. 2005:666).
Bitna obiljeja primjera u kojima se modalni glagol moi koristi za iska- zivanje dozvole jesu da je (i) subjekat animatan, (ii) glagol agentivan, te (iii) da se mogu parafrazirati pomou ‘dozvoljeno je’ ili ‘dopušteno je’.
495
Tijana R. Mihi Pijetlovi
(6) Mogu li ustati i otii? (Kipling, R. Knjiga o dungli) (7) O ne, gospoo, - nasmeja se stari gospodin, - moete slobodno ta pisma zadr- ati, meni ona savršeno nisu potrebna [...].(Petrovi, R. Sa silama nemerljivim)
Nametanje obaveze i davanje dozvole imaju nekoliko zajednikih karak- teristika. I kod jednog i kod drugog, subjekat je animatan, glagol je agentivan, a govornik vjeruje da je onaj kome je direktiv upuen sposoban da ga izvrši. Za razliku od nametanja obaveze, kod davanja dozvole se uglavnom podrazumi- jeva da lice kojem se dozvola daje eli da izvrši datu radnju.
Modalni glagol moi koristi se i kao oblik kojim iskazujemo utivost kada nekome nudimo hranu, pie, ili bilo kakvu pomo:
(8) Moemo li vam ponuditi kafu ili neko osveenje? (Braun, D. Da Vinijev kod) (9) Mogu li vam pokazati nekoliko statua od Torvaldsena, Bartolonija, Kanove, sve stranih umetnika? (Dima, A. Grof Monte Kristo)
Iako modal moi u ovom sluaju ima znaenje dozvole, uobiajena in- terpretacija je ‘elite li kafu ili neko osvjeenje?’, odnosno ‘elite li da vam pokaem nekoliko statua?’.
4.2 Sposobnost
Primjeri u kojima glagol moi iskazuje sposobnost tipino imaju sljedea obiljeja: (i) subjekat je animatan i ima agentivnu funkciju, (ii) glagol oznaava radnju, i (iii) mogunost izvršenja radnje je odreena inherentnim osobinama subjekta, ukljuujui i ono što je subjekat nauio.
(10) On moe takve stvari da izvede, samo se pazi! (Bulgakov, M. A. Majstor i Margarita) (11) Dovikivao je Isakoviu:„Kapetane, sunce vam jarko, još ja mogu da veem ukur vrsto!“ (Crnjanski, M. Seobe)
Glagol moi koji se odnosi na inherentne osobine subjekta takoe se jav- lja i sa neanimatnim subjektom:
(12) „Ovaj motor moe da radi u oto i dizel procesu i vrlo ga je lako prebaciti na jedno ili drugo gorivo“, pria Marovi. (Politika, 16.01.2009.)
Odrini oblik ovog glagola znai nesposobnost:
(13) Ja ne mogu, kao moj Lazar, da ne traim smisao tvoje presude ... nije da neu, ne mogu, ja to ne umijem. (Draškovi, V. Molitva druga)
496
Philologia Mediana
4.3 Mogunost
Ukoliko nema jasne naznake da se govori o ogranienju ili inherentnim osobinama subjekta, glagol moi ima znaenje mogunosti. U takvim sluaje- vima znaenje glagola moi se parafrazira kao ‘mogue je za...’ ili kao ‘ništa ne spreava’.
(14) - Dobro vee. Mogu li ovuda izii na vrh sela? (Petrovi, R. Ljudi govore)
U ovom primjeru govornik zapravo pita da li je mogue za njega da tim putem izae na vrh sela, da li okolnosti to dozvoljavaju, odnosno da li išta spreava njegov izlazak na vrh sela tim putem.
I u sljedeim primjeru modalni glagol moi ima znaenje mogunosti:
(15) Moda si primetio da ponekad na Stradunu moeš zapaziti dobro poznati ogrta na sasvim nepoznatoj osobi. (Pavi, M. Hazarski renik)
Primjeri u kojima su okolnosti koje omoguavaju ili onemoguavaju radnju iskazane najjasnije ukazuju da se radi o znaenju mogunosti.
(16) „Ne moemo vam dati više“, kae, dok odlae svesku, „imamo mnogo starih i bolesnih“. (Tišma, A. Upotreba oveka) (tj. ‘injenica da imamo mnogo starih i bolesnih nas spreava da vam damo više’)
Ovaj modalni glagol ima i znaajne pragmatike uloge. U sljedeem pri- mjeru modalni glagol moi ima znaenje mogunosti, ali je jasno da se ovdje ne radi samo o tvrdnji da okolnosti subjektu dozvoljavaju da nešto napravi, nego govornik iskazuje svoju spremnost i volju da nešto uradi, odnosno sago- vorniku nudi svoju pomo:
(17) „Mogu vam nabaviti kamionet“, potvrdi Luis. „Pobrinuu se da vas eka. Mogu vam obezbediti i ljude za utovar.“ (Adams, D. Autostoperski vodi kroz galaksiju)
Modalni glagol moi sa znaenjem mogunosti koristi se i u imperativnom znaenju. U sljedeem primjeru govornik podstie sagovornika da nešto uini:
(18) Gasovi u krvi su normalni, moete da krenete. (Levi, M. A ako je to ipak bilo istina)
U upitnom obliku, modal moi koristi se za upuivanje utivih zahtjeva:
(19) Moete li nam opisati vaš današnji susret? (Politika, 13.06.2008.)
Zahtjev e zvuati još utivije ako je modalni glagol u obliku potencijala:
(20) Da li bi mogao da ponoviš, Zekhope, molim te? (Miln, A. A. Kua na Puo- vom uglu)
497
4.4. Neodreenost
Neodreenost je tipina za korijensku modalnost. Budui da korijenski modali pokrivaju širok opseg znaenja, esto nam je neophodan kontekst da bismo znali koje tano znaenje odreeni modal ima u konkretnom sluaju.
Na primjer, u sljedeem primjeru, modalni glagol moi moe imati i zna- enje mogunosti i dozvole:
(21) - Mogu li veeras prei tamo? - Svakako. (Petrovi, R. Ljudi govore)
U ovom konkretnom primjeru samo na osnovu konteksta moemo znati da li govornik sagovornika pita da li postoji mogunost da se tu vee pree tamo, ili trai od sagovornika dozvolu za prelazak.
Slino je i u sljedeem primjeru, samo što sada imamo neodreenost izmeu znaenja sposobnosti i mogunosti:
(22) Samo mi ne trai kantara, jer ti ja merit više ne mogu. (Pavi, M. Hazarski renik)
Bez konteksta ne znamo da li govornik više nije sposoban ili nema mo- gunost da mjeri.
Preplitanje znaenja sposobnosti i mogunosti prisutno je i u primjeru:
(23) Mrzak sam joj, da moe udavila bi me. (Nastasijevi, M. Zapis o darovima moje roake Marije)
Ponekad se glagol moi moe tumaiti na tri razliita naina, odnosno moe iskazivati (i) dozvolu, (ii) mogunost ili (iii) sposobnost:
(24) Hm, doe vreme kad sve moeš rei. (Nikoli, D. Ciganski no)
Ovisno o kontekstu, znaenje glagola moi moe se tumaiti kao:
(i) doe vrijeme kada ti je dozvoljeno sve da kaeš (ii) doe vrijeme kada imaš mogunost sve da kaeš (iii) doe vrijeme kada si sposoban (u stanju) sve da kaeš
5. Zakljuak
Slinost u upotrebi i spektru znaenja koja pokrivaju modalni glagol can u engleskom jeziku i modalni glagol moi u srpskom jeziku je evidentna. Oba glagola se koriste za iskazivanje korijenskih modalnih znaenja dozvole, spo- sobnosti i mogunosti. Znaenje dozvole imamo u sluaju kada izvršenje radnje zavisi od neijeg autoriteta ili kada pravila i propisi dozvoljavaju subjektu da iz- vrši datu radnju. Znaenje mogunosti imamo u sluaju kada eksterne okolnosti
498
Philologia Mediana
dozvoljavaju subjektu da nešto napravi. Znaenje sposobnosti je povezano sa in- herentnim osobinama subjekta, koje omoguavaju ili onemoguavaju izvršenje neke radnje. Meutim, kao što je u prethodnom izlaganju ilustrovano brojnim primjerima, i u jednom i u drugom jeziku esto je teško povui granicu izmeu ovih znaenja. U velikom broju sluajeva ova znaenja se prepliu i nije mogue odrediti kojim faktorima je govornik namjeravao dati veu vanost u odnosu na ostale: inherentnim sposobnostima, eksternim okolnostima, ili se pak radi o ne- ijem autoritetu. esto je teško odrediti da li mogunost izvršenja radnje zavisi od inherentnih osobina ili ne. U mnogim sluajevima mogunost izvršenja rad- nje je odreena kombinacijom inherentnih osobina subjekta i eksternih faktora.
Jedina razlika u upotrebi na koju moemo ukazati jeste u domenu episte- mike modalnosti, gdje modalni glagol moi u srpskom jeziku moe iskazivati epistemiko znaenje i u potvrdnom obliku, što nije uobiajeno za modalni glagol can, koji epistemiko znaenje iskazuje uglavnom u nepotvrdnim kontekstima.
Modalni glagoli can i moi takoe imaju i identinu pragmatiku ulogu. U znaenju dozvole, ovi modalni glagoli koriste se kao oblici kojima iskazuje- mo utivost kada nekome nudimo hranu, pie, ili bilo kakvu drugu pomo. U svakodnevnom govoru, ako tvrdimo da smo u stanju (znaenje sposobnosti) da nešto napravimo za nekoga te da nam okolnosti to omoguavaju (znaenje mogunosti), ova tvrdnja se tumai kao ponuda, voljnost i spremnost da to uradimo. Ovi modalni glagoli koriste se i u imperativnom znaenju. Njima se iskazuju i prijedlozi i utivi zahtjevi. U srpskom jeziku zahtjev e zvuati još utivije ukoliko je modalni glagol moi u obliku potencijala.
Iz prethodno navedenog proizilazi da se engleski i srpski jezik, kada je rije o korijenskim znaenjima modalnih glagola can i moi, u potpunosti po- klapaju na semantikom i pragmatikom nivou.
Citirana literatura
ARTS 1997: Aarts, Bas. English Syntax and Argumentation. Macmillan Press Ltd., 1997.
BABI 2012: , M. „ ”, , , : VI - , . 1, (2012):115–127.
BATISTI 1983: Batisti, Tatjana. „O nekim pitanjima u vezi sa analizom glagola morati i moi“. Junoslovenski filolog 39 (1983): 99-111.
IKARA 2017: ikara, Tatjana. Evidencijalnost i epistemika modalnost: epistemiki modalni operatori kao nosioci evidencijalnih znaenja u engleskom i srpskom
499
FRANK 1972: Frank, Marcella. Modern English: a practical reference guide. Prenti- ce-Hall, Inc. Englewood Cliffs, New Jersey, 1972.
FROLI 1992: Frawley, William. Linguistic Semantics. Lawrence Erlbaum Associates, Publishers, Hillsdale, New Yersey, Hove and London, 1992.
HOJ 1997: Hoye, Leo. Adverbs and Modality in English. Longman, 1997. JANI i STAMENKOVI 2016: J, , .
„ must, should, can / , , : “, , 59/2 (2016):129–149.
KOUTS 1983: Coates, Jennifer. The Semantics of the Modal Auxiliaries. London and Canberra: Croom Helm, 1985-1983.
KVERK, GRINBAUM i dr. 1985: Quirk, Randolph, Sidney Greenbaum, Geoffrey Leech i Jan Svartvik. A Comprehensive Grammar of the English Language. Longman, 2003-1985.
LAJONS 1977: Lyons, John. Sematics: Volume 2. Cambridge University Press, 1977. NOVAKOV 2007: Novakov, Predrag. „Modalnost i modalni glagoli u pojedinim
gramatikama engleskog i srpskog jezika”, Savremene tendencije u nastavi jezika i knjievnosti, zbornik radova (2007): 290–297.
NOVAKOV 2012: Novakov, Predrag. „Engleski modal can – promene i tendencije“. Godišnjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu knj. XXXVII (2012): 187-200.
NOVAKOV 2015: Novakov, Predrag. „Modalni glagoli u engleskom i srpskom na- unom diskursu”. Jezik, knjievnost, diskurs: ezika istraivanja: zbornik rado- va (2015): 435–448.
PALMER 1990: Palmer, Frank R. Modality and the English Modals. 2nd ed. London: Longman, 1990.
PALMER 2001: Palmer, Frank R. Mood and Modality, 2nd ed. Cambridge University Press, 2001.
PIPER, ANTONI i dr. 2005: , , , , , , . : . : , 2005.
PIPER i KLAJN 2015: , . . : , 2015.
PRTLJAGA 2006: , . „ can may , ”. : 19/4 (2006): 78–88.
500
Philologia Mediana
PRTLJAGA 2011: Prtljaga, Jelena. Deontika modalnost u engleskom i srpskom jezi- ku, doktorska disertacija. Novi Sad: Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2011.
RADOVANOVI 2008: , . „ : “. : . , . (.), . : , 2008: 11-44.
SVITSER 1984: Sweetser, Eve Eliot. Semantic Structure and Semantic Change: A co- gnitive linguistic study of modality, perception, speech acts, and logical relations, PhD dissertation, Berkeley, 1984.
TRBOJEVI-MILOŠEVI 2004: Trbojevi-Miloševi, Ivana. Modalnost, sud, iskaz: epistemika modalnost u engleskom i srpskom jeziku. Beograd: Filološki fakul- tet, 2004.
ZADEH 1965: Zadeh, Lofti A. “Fuzzy Sets“. Information and Control, 8 (1965): 338-53. ZADEH 1972: Zadeh, Lofti A. “A Fuzzy-set-theoretic Interpretation of Linguistic
Hedges“, Journal of Cybernetics, 2 (3) (1972): 4-34. ZVEKI-DUŠANOVI 2016: -, . „
”. , 59/1(2016): 77–102.
Izvori
The British National Corpus (Britanski nacionalni korpus). https://www.english- corpora.org/bnc/
Korpus savremenog srpskog jezika (verzija SrpKor2013) Copyright Grupa za je- zike tehnologije Univerziteta u Beogradu, autori Duško Vitas i Miloš Utvi. http://www.korpus.matf.bg.ac.rs/korpus/
Tijana R. Mihi Pijetlovi
ON THE MEANINGS OF THE MODAL VERB CAN IN THE ENGLISH LANGUAGE AND THE MODAL VERB MOI IN THE SERBIAN LANGUAGE WITHIN THE FRAMEWORK OF FUZZY
SET THEORY Summary
Both root and epistemic meanings can be fuzzy, although fuzziness is cha- racteristic of root modality. An understanding of indeterminacy is crucial for an understanding of modality. Indeterminacy in this paper will be primarily analysed in terms of gradience.The paper analyses different root meanings that can be attributed to the modal verb can in English and the modal verb moi in
501
Tijana R. Mihi Pijetlovi
Serbian, namely permission, ability and possibility. The aim of this paper is to establish to which extent the meanings of these modal verbs correspond in the two languages. It is evident that there is not always a clear distinction between these three meanings. For this reason, the meanings of the modal verb can in English and the modal verb moi in Serbian are analysed within the framework of fuzzy set theory. Permission and ability are seen as the cores of the two fuzzy sets which intersect to a large degree. In this intersecting peripheral area we find examples with the meaning of possibility. The conclusion is that English and Serbian completely correspond with regard to the root meanings of these verbs.