Upload
beowulf14
View
18
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
ZAPADNI BALKAN (HRVATSKA, BOSNA I HERCEGOVINA, SRBIJA, CRNA GORA, MAKEDONIJA, ALBANIJA, UNMIK)
BOSNA I HERCEGOVINAVijee ministara
Direkcija za evropske integracije
ANALIZA RAZVOJA PRINCIPA USLOVLJENOSTI EU
(EU CONDITIONALITY)
Sarajevo, mart / oujak 2010. godine
SADRAJ
1. Uvod ..........................................................................................................................32. Istorijat Evropske unije u kontekstu principa uslovljenosti ..............................43. Prvo proirenje.........................................................................................................64. Drugo proirenje .....................................................................................................75. Tree proirenje ......................................................................................................76. etvrto proirenje .................................................................................................106.1. Kontekst proirenja i reforma zajednice .....................................................106.2. Pregovori i lanstvo Austrije, vedske i Finske ...........................................117. Peto proirenje........................................................................................................117.1. Kontekst proirenja i nova reforma EU .......................................................117.2. Zahtjevi za lanstvo i pregovori ....................................................................128. Zapadni Balkan .....................................................................................................148.1. Zakljuci Vijea o bivoj Jugoslaviji ............................................................158.2. Zakljuci Vijea iz 1997. godine strategija uvjetovanosti........................168.2.1. Stupnjeviti pristup...............................................................................168.2.2. Autonomne trgovinske povlastice .....................................................178.2.3. PHARE: provedba programa ...........................................................179. Ugovorni odnosi ..................................................................................1710. Proces stabilizacije i pridruivanja .....................................................................1911. Napredak zemalja PSP..........................................................................................2511.1. Republika Hrvatska...................................................................................2511.2. Republika Makedonija..............................................................................2511.3. Republika Albanija....................................................................................2611.4. Republika Srbija........................................................................................2611.5. Republika Crna Gora................................................................................2712. Bosna i Hercegovina...............................................................................................2713. Zakljuna razmatranja .........................................................................................3214. Izvori........................................................................................................................341. UvodEvropska unija (EU) predstavlja zajednicu evropskih zemalja ije se postojanje temelji na potovanju principa demokratije, ljudskih prava, vladavine zakona i trine ekonomije. Samo pristupanje zemalja podrazumjeva ispunjavanje uslova koji su samom evolucijom Unije postajali iz proirenja u proirenje sve kompleksniji i jasniji.
Osnovna namjera ove analize jeste da se predoi prikaz na koji nain je uslovljenost dobijala svoju formu, prvobitno od geografskog kriterija pa do potpune provedbe Acquis communautaire-a. Ovom analizom dravni slubenici koji rade na poslovima vezanim za pristupanje Evropskoj uniji kao i svi graani Bosne i Hercegovine koje zanima ova tematika, mogu dobiti jasniju predodbu o tome kako je uslovljenost EU evoluirala u dosadanjim proirenjima.Prilikom izrade ove analize dravni slubenici iz Sektora za strategiju i politike integracija su koristili zvanine dokumente EU koje su regulisale pojedine oblasti, kao i strunu literaturu, web portale koje se bave ovom tematikom i sl.2. Istorijat Evropske Unije u kontekstu principa uslovljenosti
Prvi korak ka evropskom ujedinjenju uinjen je 1948. godine osnivanjem Beneluxa, carinske unije Belgije, Holandije i Luxemburga. Francuska inicijativa predstavljala je dalji temelj regionalnim integracijama u Evropi i korak ka principima supranacionalizma. Tzv. Schumanov plan smatra se poetkom evropskog ujedinjenja, a predstavlja strateki plan kojeg je pripremio Jean Monnet, a 09.05.1950. godine predstavio i izloio tadanji francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman, radi ujedinjenja francuske i njemake proizvodnje i distribucije elika kao naina sprjeavanja izbijanja daljnjih sukoba na evropskom kontinentu i kontrole nad privrednim oporavkom Njemake. Kasnije je Jean Monnet dodatno razradio ovaj plan koji je postao osnov daljnjih pregovora u kojima su osim Francuske i Njemake, sudjelovale i Italija te drave Beneluxa, a rezultirali su potpisivanjem Parikoga ugovora u maju 1951. godine. Njime je utemeljena Evropska zajednica za ugalj i elik prva od triju nadnacionalnih zajednica iz kojih je nastala Evropska unija.
Godine 1958. u Rimu je osnovana Evropska ekonomska zajednica (EEZ), ime je koncept zajednikog trita proiren na svu robnu trgovinu i otvoren put ka potpuno integrisanoj ekonomiji zasnovanoj na slobodnoj meuzavisnosti drava lanica. Francuska je bila predvodnik i u uvoenju jedinstvenih vanjskih tarifa na jedinstvenom evropskom tritu, ime su EEZ omogueni ravnopravni trgovinski pregovori sa Sjedinjenim Amerikim Dravama. Ve tada je ideja bila jasna efikasnim instrumentima zajednike trgovinske politike omoguiti Zajednici efikasno voenje meunarodne ekonomske politike u cilju zauzimanja svoje pozicije na globalnom svjetskom tritu. Bio je to prvi korak ka ostvarivanju jo jednog velikog cilja (i motiva) ujedinjenja: ponovnoj uspostavi evropskog uticaja na svjetskoj ekonomskoj i politikoj sceni, to je tokom dva svjetska rata bilo uniteno.
Pod pojmom Evropska zajednica podrazumijevaju se tri pravno samostalne integracije zapadnoevropskih drava koje su utemeljene ugovorima iz Pariza (o stvaranju Evropske zajednice za ugalj i elik) i Rima (o stvaranju Evropske ekonomske zjednice i Evropske zajednice za atomsku energiju). Pojam Evropska zajednica zvanino je u upotrebi od 1967. godine, od stupanja na snagu Ugovora o udruivanju pa sve do stupanja na snagu Ugovora o Evropskoj uniji iz Mastrihta.
Uslovljenost proirenja EU definiemo kao proces razmjene izmeu EU i zemlje kandidata u kojem EU nudi realistinu perspektivu lanstva, ako zemlja potencijalna kandidatkinja implementira irok spektar domaih reformi. Princip mrkve i tapa u principu uslovljenosti ukljuuje povlaenje/uskraivanje beneficija od pristupanja i zaustavljanje ili usporavanje procesa, ako vlada zemlje kandidatkinje ne ostvari napredak u reformama. Opravdanje EU za zahtjevanje reformi je u tome to ona sebe vidi kao zajednicu sa specifinim pravilima koja iziskuju prilagoavanje kljunim obiljejima postojeeg lanstva: stabilnost sistema koji osigurava demokratiju, vladavinu prava, koji podrava uspjeno funkcionisanje trine privrede i sposoban je da primjenjuje pravila zajednice sadrana u acquis communautaire.
Od samog svog nastanka i osnivanja, Evropska unija je funkcionisala i rasla kroz irok spektar institucionalnih mehanizama, legislativa, institucija, sistema primjene obaveza i praenja istih. Njihova unifikacija i harmonizacija postale su metod, norme okvir, a standardi pravila evropskog ponaanja. Ta pravila evropskog ponaanja pretoena su i u Ugovor o Evropskoj uniji - temelj na kojem Unija poiva. Tako i u lanu 6. Ugovora o Evropskoj uniji (bivi lan F) stoji da je Unija osnovana na principima slobode, demokracije, potivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavini prava; ti su principi zajedniki svim zemljama lanicama. Iz ovog lana proizlazi da sve zemlje lanice moraju potivati gore navedene principe, a isto se oekuje i od zemalja - buduih lanica.
Postojanje ovih principa je uslov primanja u lanstvo. Pravni osnov ove uslovljenosti nalazi se u lanu 49. Ugovora o Evropskoj Uniji (bivi lan O) gdje stoji da svaka evropska drava koja potuje naela iz lana 6. stav 1. moe podnijeti zahtjev za lanstvo u Uniji. Svoj zahtjev upuuje Vijeu, koje odluuje jednoglasno nakon savjetovanja s Komisijom i uz prethodnu saglasnost Evropskog parlamenta, koji odluuje apsolutnom veinom svojih lanova. Uslovi primanja u lanstvo i prilagoavanje Ugovorima na kojima se Unija temelji i koje su potrebne radi tog primanja, utvruju se sporazumom izmeu drava lanica i drave koja je podnijela zahtjev. Taj se sporazum podnosi na ratifikaciju svim dravama ugovornicama u skladu sa njihovim ustavnopravim propisima.
Stupanjem na snagu Ugovora iz Lisabona 01.12.2009. godine, koji se sastoji od izmjena i dopuna Ugovora o Europskoj uniji i Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u lanu 2. (bivi lan 6. Ugovora o Europskoj uniji) je predvieno da se Unija temelji na vrijednostima potivanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i potivanja ljudskih prava, ukljuujui i prava osoba koje pripadaju manjinama. Te vrijednosti su zajednike dravama lanicama u drutvu u kojemu vladaju pluralizam, nediskriminacija, tolerancija, pravda, solidarnost i jednakost ena i mukaraca. Pravni osnov ove uvjetovanosti se takoer nalazi u lanu 49., u kojemu takoer stoji da Svaka europska drava koja potuje vrijednosti koje navodi lan 2. i koja je predana njihovom promicanju, moe podnijeti zahtjev za lanstvo u Uniji. Europski parlament i nacionalni parlamenti bit e obavijeteni o takvom zahtjevu. Drava koja podnosi zahtjev uputit e ga Vijeu, koje e odluivati jednoglasno, nakon konzultacija s Komisijom, i nakon to pribavi suglasnost Europskog parlamenta, koji e odluivati veinom zastupnika. Uvjeti podobnosti koje je prihvatilo Europsko vijee moraju se uzeti u obzir. Uvjeti za prijem i za prilagodbu ugovora na kojima se temelji Unija, koje takav prijem podrazumjeva, predmetom su sporazuma izmeu drava lanica i drave koja podnosi zahtjev. Taj ugovor bit e podnesen na ratifikaciju svim dravama ugovornicama, u skladu s zahtijevima njihovih ustava.
Ovaj temeljni uslov je vodilja u procesu pridruivanja novih zemalja Uniji. Od prvobitnog broja zemalja - osnivaa kroz kasnije krugove proirenja, ovaj uslov je konstantno doraivan i dopunjavan novim mehanizmima, obavezama, procesima, zahtjevima, onako kako je i rasla kompleksnost funkcionisanja, upravljanja i irenja EU. Svaki krug proirenja odvijao se u datim, specifinim okolnostima i odnosima, politikom ambijentu, ekonomskoj situaciji, nosio je svoje posebnosti u zavisnosti od zemlje-aplikanta i sveukupnog stanja momenta. Generalno, prvi krugovi proirenja su obuhvatali zemlje koje su ve tada bile relativno ekonomski stabilne, demokratski razvijene i u velikoj mjeri prilagoene zakonodavstvu u EU. Sa kasnijim krugovima proirenja, uspostavljena je kompletna politika uslovljenosti koja ukljuuje specifine zahtjeve za svaku zemlju potencijalnu kandidatkinju. Politika uslovljenosti obrazloena je u odluci Vijea EU od 29. aprila 1997. godine, pod nazivom Zakljuci koji se odnose na primjenu uvjetovanja u cilju uspostavljanja koherentne strategije EU-a primjenjive na odnose EU-a sa dravama regiona.
Specifinost novih politika proirenja, koje bi trebale imati ulogu smjernica zemljama kandidatima, je njihova kompleksnost. Prethodna proirenja, izuzev prvog, predstavljala su u sutini dvo-stepeni proces koji je poinjao sa svojevrsnim ugovorom o pridruivanju a zavravao sa pregovorima o pristupanju. Kasniji krugovi proirenja unutar ovog dvostepenog procesa su dobili jedan srednji nivo sa brojnim specifinim instrumentima u cilju postavljanja dodatnih ulaznih barijera za lanstvo i bolje kontrole procesa proirenja od strane EU u svakoj od mnogobrojnih faza pridruivanja. Razvijen je itav set uslova koji se dri fleksibilnim, a u funkciji politike situacije u EU. S toga se uslovljenost moe smatrati okosnicom nove metodologije EU, dodatno obogaenom Kopenhagenkim kriterijima. Uslovi nisu fiksirani, ve se iroko kreiraju i detaljno razrauju kroz Sporazume o pridruivanju, sa svakom zemljom pojedinano, i tako su fleksibilno postavljeni da se njihov sadraj moe konstantno prilagoavati potrebama svake konkretne situacije, odnosno mijenjati, dopunjavati ili proirivati kroz svaku ocjenu Izvjetaja o napretku ili same pristupne pregovore. Iz svega navedenog, moe se zakljuiti da je bez sumnje, uslovljenost kljuni element metodologije proirenja Unije i moan instrument u rukama Evropske komisije.
3. Prvo proirenje (Danska, Irska, Velika Britanija) 01.01.1973. godine
Proces proirenja je poeo sa proirenjem na sjever. Velika Britanija je prvi zahtjev za pristupanje podnijela ve 1961. godine, dakle samo etiri godine nakon potpisivanja Rimskih ugovora. Ali prolo je punih 11 godina prije nego su Velika Britanija, Danska i Irska zaista pristupile Zajednici. Zbog ega?
Najvaniji razlog je bilo beskompromisno protivljenje francuskog predsjednika De Gaullea. Moda su tu neku ulogu igrali i konkurentski i ekonomski motivi, ali svakako je najznaajniji bio faktor straha da e se pristupanjem Velike Britanije drave koja je imala uske veze sa SAD-om otvoriti put za utjecaj Sjedinjenih Amerikih Drava na razvoj zajednice. Upravo se to kosilo sa De Gauulleovim pretpostavkama o tome kako bi trebao izgledati razvoj Evropske zajednice naime, kao saradnja suverenih nacionalnih drava, neovisno o amerikom utjecaju.
Sa druge strane, ostale drave-lanice i Komisija smatrale su ulazak Velike Britanije u Uniju poeljnim jer bi se tako, uvoenjem suprotnog pola, oslobodile francuske dominacije. Drugim rijeima, odnose i dranje drava-lanica prema njenom pristupanju je u velikoj mjeri karakterisala razliita pretpostavka o tome kako bi se dalje trebala razvijati Zajednica. Potencijalno lanstvo Velike Britanije se smatralo kao mogunost da se ojaa ili oslabi vlastita pozicija, a ne kao odvojeno pitanje na koje treba nai odgovor. Francuska nije mogla dugorono sprjeavati proirenje. Na konferenciji u Haagu 1969. godine, De Gaulleov nasljednik Georges Pompidou glasao je za nastavak pregovora. Ono to je bilo od iznimne vanosti za donoenje ove odluke bilo je mirenje interesa svih drava-lanica u okviru tzv. Dogovora u paketu. U sklopu ovog paketa dogovora, kao protuuslugu za pristajanje na daljnji proces proirenja, Francuska je dobila odobrenje od ostalih drava-lanica da zavri nacrt i struktuira zajedniku agrarnu politiku. Dakle, ovdje su veliku ulogu odigrali interesi po sektorima. Ulazak Velike Britanije, Irske i Danske u Zajednicu znaio je prikljuenje drava koje su imale potpuno razliite pretpostavke od ostatka drava-lanica o tome kako bi Zajednica trebala izgledati i razvijati se. Velika Britanija je tokom ezdesetih godina bila osniva i lan jedne druge zajednice, EFTA-e, trgovinske zone izmeu Evropskih zemalja, ali sa zadravanjem prava da svaka drava ponaosob uspostavlja odnose sa zemljama van unije. lanstvo u njoj je trajalo neto vie od deset godina. Ipak, oporavak ratom iznurene privrede Ujedinjenog kraljevstva nije bio dovoljno brz unutar ove organizacije jer EFTA nije bila ni izbliza ekonomski mona kao Evropska zajednica, tako da je 1973. lanstvo u Evropskoj zajednici objeruke prihvaeno, uprkos ranijim otporima u odricanju dijela svog nacionalnog integriteta. Za nove lanice, Evropska Zajednica je, prije svega, predstavljala ekonomsku zajednicu i nadale su se da e ekonomski profitirati lanstvom dok se pitanje ogranienja nacionalnog suvereniteta uopte nije postavljalo. Meutim, javno mnijenje u novim lanicama je bilo jako podijeljeno, to je kasnije, 70-ih i poetkom 80-ih, uzrokovalo stalne krize i stagnaciju u razvoju Zajednice.
4. Drugo proirenje (Grka) 01.01.1981. godine
Dok se o pristupanju Velike Britanije Zajednici dosta razmiljalo i raspravljalo, pristupanje Grke, a kasnije i panije i Portugala, dakle proirenje na jug, s politiko-stratekog stajalita je ocijenjeno kao pozitivno i potrebno. Meutim, od poetka procesa evropskih integracija jedan od kriterija za lanstvo bilo je postojanje demokratskog politikog sistema u dravi koja tei lanstvu, tako da je pristupanje pojedinih zemalja ponekad bilo onemogueno i dui niz godina, kao u sluaju Grke. Grka je Sporazum o pridruivanju EZ-u sklopila jo 1961. godine u vrijeme kada se njeno politiko ureenje temeljilo na demokratskim naelima. Meutim, promjenom reima uslijed vojnog udara 1967. godine, postupak pridruivanja Grke bio je obustavljen sve do ponovne uspostave demokracije. Slubeni zahtjev za lanstvo Grka je podnijela 1975. godine, no Evropska komisija je procijenila da je prije formalnog lanstva u toj zemlji potrebno provesti nune ekonomske reforme. Ipak, Evropsko vijee, odnosno predsjednici drava i vlada lanica EZ-a, odluili su ponajprije iz politikih razloga, zapoeti pregovore o lanstvu te je konano Grka postala lanicom Zajednice 1981. godine, gotovo dvadeset godina nakon to je zapoeo proces njenog pridruivanja. Ulazak Grke u lanstvo bitno je promijenio red prioriteta motiva nastanka i irenja integracije. Ovo je bilo prvo proirenje na zemlju evropskog jugoistoka, geografski udaljenu od povezanih i kompaktnih zemalja lanica EZ-a. Nivo ekonomske razvijenosti Grke bio je daleko ispod ekonomskog nivoa Zajednice. I za proirenje na jug veu se neke posljedice koje su uticale na daljnji razvoj Zajednice. Tako se ovo proirenje posebno ticalo pojedinih politikih podruja, posebno agrarne politike.
5. Tree proirenje (panija i Portugal) 01.01.1986. godine
Sedamdesete godine 20. vijeka predstavljaju prekretnicu u odnosima mediteranskih zemalja i Evropske zajednice. Intenziviranje odnosa poinje Sporazumom o slobodnoj trgovini izmeu panije i EZ kojima se strane obavezuju da e ukloniti smetnje u trgovini u toku najmanje 6 godina od potpisivanja Sporazuma. Uspostavljen je Zajedniki odbor za praenje sprovoenja ovog Sporazuma sainjen od predstavnika Zajednice i panije. Ugovor je podrazumjevao carinske povlastice od 40% i 60% na uvoz industrijskih proizvoda, dok su se povlastice u odnosu na poljoprivredne proizvode kretale izmeu 25% i 60%. panija je preuzela obavezu smanjenja carinske tarife na 25% ili 60% u zavisnosti od vrste proizvoda. Meutim, pristupanjem Velike Britanije Evropskoj zajednici 1973. godine, panija je zahtijevala reviziju Sporazuma. Naime, Velika Britanija je bila jedno od glavnih izvoznih trita za paniju u oblasti poljoprivrednih proizvoda. Ulaskom u EZ, Velika Britanija je povisila uvozne carine na nivo koji je bio u Zajednici, i samim tim pogorala izvozne kapacitete panije na svoje trite. Ovakva sitacija je dovela do potpisivanja dodatnog Protokola na prvobitni Sporazum 29.01.1973. godine, kojim se primjena Sporazuma za nove zemlje lanice ograniava samo na tekuu (1973) godinu. Pregovori oko novog sporazuma traju tokom 1973/74. godine, ali bez velikog napretka, nakon ega EZ odustaje od daljeg pregovaranja zbog krenja ljudskih prava u paniji tokom dikatarure (to nije bio problem u predhodne 3 godine primjene Sporazuma, ve se javlja u trenutku kada panija ne eli da se odrekne povoljnog izvoza na trite Velike Britanije).
Portugal je, s druge strane, bio jedan od osnivaa EFTA-e 1959. godine (European Free Trade Aggreement) zajedno sa Austrijom, Danskom, Norvekom, vedskom, vajcarskom i Velikom Britanijom. Godine 1972., Portugal potpisuje Sporazum o slobodnoj trgovini sa EZ, koji se odnosio na progresivno uspostavljanje zone slobodne trgovine za industrijske proizvode. Meutim, visok nivo poljoprivrednih proizvoda u strukturi izvoza Portugala, poveana migracija Portugalaca u periodu 1960.-1974., kao i slaba razvijenost privrede sa stopom nezaposlenosti preko 9% i stopom inflacije oko 20%, bili su jedan od razloga da se na sastanku Zajednikog Odbora u junu 1974. godine, a koji je uspostavljen radi sprovoenja Sporazuma, pokrene pitanje finansijske pomoi u smislu poboljanja primjene navedenog Sporazuma. S tim u vezi, EZ je odobrila Dodatni protokol, kojim su uspostavljene nove carinske olakice u oblasti industrijskih i poljoprivrednih proizvoda. Finansijski dio protokola je podrazumijevao pomo u vrijednosti od 200 mil. e.u.a (european unit of account) u obliku zajma Evropske investicione banke, a koji bi se plasirao u periodu od 5 godina. Protokoli su poeli sa primjenom od 1. novembra 1978. godine.
Vano je napomenuti da su obje zemlje do podnoenja zahtjeva za lanstvo u EZ 1977. godine uspostavile demokratske principe vladanja, i to panija nakom smrti generala Franka i povratka na vlast kralja Huana Karlosa 1975. godine, a Portugal posle viestranakih parlamentarnih izbora 1974. godine i Ustava iz 1976. gdje se portugalski narod opredjeljuje za uspostavljanje principa demokratije. Do 1977. godine postaju lanice Savjeta Evrope: Portugal 1976. godine, a panija 1977. godine. Osnovni uslov koji je tada bilo potrebno ispuniti da bi se razmatrao zahtjev za lanstvo bio je da svaka drava koja eli postati lanica EZ potuje naela slobode, demokratije, ljudskih prava i osnovnih sloboda, te da se zasniva na vladavini prava i naelima koja su zajednika svim dravama lanicama. S tim u vezi dato je i pozitivno Miljenje Komisije (a favourable opinion), na panski i portugalski zahtjev.Iako se smatralo da e nakon perioda europesimizma i stagnacije sa proirenjima, ove dvije zemlje kao i Grka, imati laki put u EZ, ispostavilo se da to nije bio sluaj. Tokom pregovora o prijemu Grke, koja je imala sline strukturalne probleme u privredi i visok nivo zaposlenih u poljoprivrednim sektorima, EZ se vjerovatno pribojavala eventualnog neuspjeha prijemom jo dvije zemlje, ali i sopstvenog limita u budetu i relativno neureene zajednike ribarske politike, to e kasnije biti i jedan od razloga za stagnaciju u pregovorima o lanstvu. Da bi se eventualni problemi sa odreenim oblastima, kao to su poljoprivreda, ribarstvo i slobodno kretanje radnika, bar u odreenoj mjeri predvidjeli i otklonili, EZ uspostavlja i tranzicioni period, koji bi se odnosio na razmak od 5 do 10 godina sa preporukom da se u prvoj fazi utvrdi stanje u pojedinim sektorima u zemljama aplikantima sa ciljem identifikacije moguih problema. Takoe, u periodu izmeu potpisivanja ugovora o pristupanju i njegovog stupanja na snagu, vlasti obje zemlje su dune da se konsultuju o svim eventualnim izmjenama zakonodavstva ili primjene odreenih mjera i politika sa Evropskom komisijom, radi razmatranja eventualnih posljedica ovih izmjena na funkcionisanje Zajednice nakon proirenja.
Meutim, iako je EZ bila svjesna stanja u obje zemlje, pruile su punu podrku to ranijem poetku pregovora, tako da pregovori zvanino otpoinju sa Portugalom u oktobru 1978. godine u Luksemburgu, a sa panijom u septembru 1979. godine u Briselu. Do 1982. godine, problemi su bili definisani i pregovori sa obje zemlje su uli u fazu stagnacije. Sva sporna pitanja koja su se javila u dokumentu EZ o tranzicionom periodu iz 1978. godine ponavljala su se i tokom pregovora. To se prvenstveno odnosilo na slobodno kretanje radnika, poljoprivredu i ribarstvo u obje zemlje, a u sluaju panije jo i za carinsku uniju za industrijske proizvode i vanjske odnose (misli se na sporazume izmeu EZ i mediteranskih zemalja). U izvjetaju Evropskom savjetu o problemima u pregovorima sa panijom i Portugalom, Evropska Komisija postavlja jasne granice u kojima e se nastavak pregovora kretati, neiskljuujui mogunost mjenjanja odreenih pravila i unutar same Zajednice. Naime, svjesna unutranjih problema, Zajednica se obavezuje na ujednaavanje zajednike ribarske politike, formiranje jedinstvene politike za Mediteranski region, izmjene regulative o Evropskom fondu za regionalni razvoj u smislu mogunosti pristupa Fondu nerazvijenih ili manje razvijenih regiona panije i Portugala, kao i finansijsku i budetsku podrku. Ove promjene unutra EZ bile su uslovljene primjenom ve postojeih evropskih regulativa u paniji i Portugalu, te usvajanje itavog acquis-a. Drugaije reeno, obje zemlje su se morale odrei svojih poetnih stajalita i primjeniti ve postojee regulative, a za uzvrat bi dobili jasno utvren datum prijema u EZ i finansijsku podrku za sprovoenje ovih regulativa. Ve iste godine (1982) EZ usvaja zajedniku ribarsku politiku i sugerie Evropskoj investicionoj banci da usmjeri zajmove u paniju i Portugal, nakon ega se pregovori nastavljaju. panija koristi zajmove EIB radi strukturalnih promjena, dok se Portugalu po prvi put uvodi predpristupna pomo. Sporazum o predpristupnoj pomoi potpisan je 03.12.1980. godine, kojim se regulie visina pomoi, kao i njena implementacija. Ukupan iznos pomoi je 275 miliona e.u.a., i to 150 mil. u formi zajma EIB sa kamatnom stopom od 3%. Novac bi se iskoristio za finansiranje investicionih projekata u oblasti regionalnog razvoja, poveanja produktivnosti i jaanju ekonomije, te modernizaciju poljoprivrede i ribarstva. Ostatak od 125 miliona je u formi nepovratnih sredstava za projekte tehnike pomoi, mala i srednja preduzea, poboljanje trinih struktura i sl.
panija i Portugal uspjeno zavravaju pregovore krajem 1984. godine, nakon ega je u martu 1985. godine postignut politiki sporazum izmeu 10 zemalja lanica EZ i 2 zemlje kandidata o pristupanju panije i Portugala EZ. U maju 1985. slijedi pozitivno miljenje o lanstvu u EZ, i sveano potpisivanje Ugovora o pristupanju panije i Portugala 12. juna 1985. godine u Madridu i Lisabonu, sa poetkom primjene od 01.01.1986. godine.
6. etvrto proirenje (Austrija, vedska i Finska) 01.01.1995. godine
6.1. Kontekst proirenja i reforma Zajednice
Od prijema panije i Portugala u EZ pa do podnoenja zahtjeva za lanstvo zemalja EFTA-e (Austrija, vedska, Finska,) Evropska zajednica je pretrpjela odreene izmjene. Naime, 1986. godine, donesen je Jedinstveni evropski akt (Single European Act), kojim se po prvi put uvode promjene Rimskog ugovora o osnivanju EZ. Ovim dokumentom dat je pravni okvir za formiranje jedinstvenog trita do 01. januara 1993. godine, definisane su nove nadlenosti Zajednice u oblasti socijalne politike, istraivanja i tehnolokog razvoja i ekologije, a pokrenuta je saradnja i u pogledu vanjskih odnosa. U institucionalnom smislu, proirene su ovlasti Evropskog parlamenta i uvedena je kvalifikovana veina kao preovladavajui nain odluivanja u Savjetu Evropske unije. Ve 1992. godine potpisan je Ugovor iz Mastrihta, odnosno Ugovor o Evrpskoj uniji. Ovom ugovoru predhodio je Delorov izvjetaj iz 1989. godine, kojim je predloena reforma Evropske zajednice, te stvaranje Evropske monetarne unije i Evropske centralne banke. Ugovor iz Mastrihta predstavlja najradikalniju promjenu Evropske zajednice, koja se ogleda u uspostavi tri stuba EU i njihovom stepenu integrisanosti. Prvi stub pokriva politiku unutranjeg trita, EMU, socijalna pitanja, reginalnu politiku, zatitu ivotne sredine, spoljnotrgovinske odnose, konkurenciju i transport. Drugi stub predstavlja Zajedniku spoljnu i bezbjedonosnu politiku, a trei saradnju u pravosudnim i unutranjim politikama.
S druge strane, Savjet Evropske unije na samitu u Kopenhagenu juna 1993. godine, formalizuje kriterijume koje je potrebno ispuniti da bi potencijalna zemlja lanica mogla biti primljena u EU. Kriteriji koji su postavljeni u Kopenhagenu su:politikisposobnost institucija da osiguravaju demokratiju, vladavinu prava, potivanje ljudskih prava i prava manjina i prihvatanje politikih ciljeva Unije
ekonomskipostojanje funkcionalne trine privrede te sposobnost trinih uesnika da se nose sa konkurentskim pritiscima unutar Unije
pravniusvajanje cjelokupne pravne tekovine EU acquis communautaire
S obzirom da se problem administrativnih kapaciteta u toku procesa pristupanja Zajednici javljao u veini zemalja, sastanak Evropskog savjeta u Madridu 1995. godine donio je jo jedan kriterij kao uslov za lanstvo administrativni, koji predstavlja sposobnost stvaranja efikasnog sistema dravne uprave, a u cilju osiguravanja kvalitetnog procesa usvajanja i sprovoenja pravne tekovine EU.
Vano je napomenuti da se ovim zakljucima Evropskog Savjeta prvi put formalizuju uslovi koje je potrebno ispuniti. Do Ugovora iz Mastrihta, zemlje koje su izrazile elju za ulazak u EZ nisu imali jasne pozicije oko toga ta trebaju da ispune da bi bile primljene (osim, naravno osnovnih uslova koji su postavljeni u osnivakim ugovorima kao to su demokratija i vladavina prava i trina privreda). Na ovaj nain je stavljen jasan okvir pred sve naredne zemlje kandidate, koje uslove trebaju ispuniti i ta ih oekuje na putu ka lanstvu u EU. U sluaju Austrije, vedske i Finske, to nije bio problem.
6.2. Pregovori i lanstvo Austrije, vedske i Finske
Godine 1989. formalizuju se koraci ove tri zemlje prema EU. Naime, 9. jula iste godine Austrija podnosi zahtjev za lanstvo u EZ, a zatim i vedska 01. jula 1991. te Finska 18. marta 1992. godine. Sve tri zemlje su ve bile lanice EFTA-e, sa visokim stepenom politike i ekonomske stabilnosti.
Table 1. Nezaposlensot, inflacija i BDP po glavi stanovnika zemalja kandidata (1992. godina)
ZemljaNezaposlenost %Inflacija %BDP per capita
EEZ 12 (prosjek)9,35,021.311
Austrija3,74,025.015
vedska5,22,430.551
Finska11,62,6 21.788
Izvor: Nezaposlenost i inflacija EUROSTAT; BDP Groningen Growth and Development Centre and NationMaster database 2008
Sve tri zemlje su ve funkcionisale na demokratskim principima, sa visokim nivoom ekonomskog i ivotnog standarda, bez potrebe za bilo kakvom finansijskom pomoi prije ulaska u EU. Osnovni problem koji se javljao jeste bilo loe javno miljenje vezano za ulazak ove tri zemlje u EU, posebno Austrije. Naime, u svom zahtjevu za lanstvo, Austrija je bila izriita u elji za neutralnou u pogledu svojih politikih pozicija prema zemljama izvan EU, to je bio problem s obzirom na zajedniku spoljnu i bezbjedonosnu politiku EU. Meutim, u toku pregovora koji su poeli 01.02.1993. godine, a zavreni 30.03.1994. godine, ova pitanja su se rijeila. Sve tri zemlje su 1994. godine sprovele i referendum o ulasku u EU sa 3 DA, tako da i postaju lanice 01.01.1995. godine.
7. Peto proirenje I dio (Kipar, eka, Estonija, Litvanija, Latvija, Maarska, Malta, Poljska, Slovaka, Slovenija) 01.05.2004. godine i II dio (Bugarska i Rumunija) 01.01.2007. godine
7.1. Kontekst proirenja i nova reforma EU (Ugovor iz Amsterdama i Nice)
Krajem 80-tih i poetkom 90-tih godina 20. vijeka dogaaju se krupne promjene na tlu Evrope, posebno kada je rije o zemljama Centralne i Istone Evrope. Padom Berlinskog zida i raspadom SSSR-a, stvaraju se nove zemlje i otvara se mogunost evropeizacije zemalja iza gvozdene zavjese, odnosno, pribliavanja bivih komunistikih zemalja evropskoj porodici. I prije samita u Kopenhagenu 1993. godine, stvorena je slika Evrope za naredni period i ostavljena mogunost irenja Unije na Istok. Unija je uvidjela da bi se pripajanjem bivih komunistikih zemalja Uniji mogla osigurati stabilnost i razvoj u cijeloj Evropi. Meutim, isto tako, Unija je bila svjesna i svojih ogranienja na tom polju. Godine 1995. poinju pregovori oko daljih koraka za EU nakon Ugovora iz Mastrihta. Promjene koje donosi Ugovor iz Amsterdama se uglavnom odnose na ukljuivanje engenske konvencije u zakonodavstvo EU, proiruje se uloga Zajednike spoljne i bezbjedonosne politike imenovanjem Visokog predstavnika za inostrane poslove EU. Najvanija promjena koju donosi ovaj ugovor jeste stvaranje okvira za prijem zemalja Centralne i Istone Evrope, kao i proirenje broja odluka koje e se donositi na osnovu kvalifikovane veine, ime se Evropskoj komsiji daje mogunost da odluuje o odreenim pitanjima koja su predhodno bila u rukama Evropskog Savjeta. Takoe, prvi put se uvodi mogunost konstruktivnog odsustvovanja pravilo koje omoguava Evropskom Savjetu da donosi odluke koje se tiu spoljnih poslova Unije, ak iako je jedna od zemalja lanica protiv. Ugovor iz Amsterdama je potpisan 1997. godine, a stupio je na snagu 01.05.1999. godine. Meutim glavne promjene koje se tiu prijema CIE u Uniju definiu se Ugovorom iz Nice, koji je dogovoren na sastanku Evropskog Savjeta 2000. godine. Najvei dio Ugovora odnosio se na reformu u procesu donoenja odluka unutar EU i limitiranju broja komesara i lanova Evropskog parlamenta, pripremajui Uniju za naredno proirenje. Ugovor predvia da svaka drava lanica do 2005 postavi samo po jednog lana komisije, a da nakon toga broj komesara bude ne vei od 27. Takoe, izvrena je nova podjela glasova u Evropskom savjetu, a povean je i broj oblasti u kojima se odluke donose na osnovu kvalifikovane veine. Ovim Ugovorom, takoe, jaa se Zajednika spoljna i bezbjedonosna politika te se najavljuje poetak rada na stvaranju Ustava EU.
Za ovaj period razvoja EU vrlo je bitno opredjeljenje itave Unije za prijem novih lanica. Iako je bilo zemalja koje su se protivile odreenim promjenama (Velika Britanija, te suprotni stavovi Njemke i Francuske po pitanju ovlasti koje ima Evropska komisija i Savjet Evrope), cjelokupna atmosfera proirenja u tom momentu je ila u prilog zemljama koje su bile u procesu prijema.
7.2. Zahtjevi za lanstvo i pregovori
Tabela 2. Hronologija procesa pristupanja zemalja CIE; Kipra i Malte
ZemljaEvropski sporazumZahtjev za lanstvoPoetak pregovora
Maarska1998. godine31.03.1994Sastanak Evropskog savjeta u Luksemburgu 1997. godine, odluka o kandidatskom statusu i poetku pregovora za lanstvo (31.03.1998. godine)
Poljska1989. godine05.04.1994
eka*1990. godine17.01.1996
Slovenija1993. godine10.06.1996
Estonija1994. godine24.11.1995
Kipar1972. godine03.07.1990
Letonija1994. godine13.10.1995Sastanak Evropskog savjeta u Helsinkiju 1999. godine, odluka o kandidatskom statusu i poetku pregovora (15.02.2000. godine)
Bugarska1993. godine14.12.1995
Rumunija 1993. godine22.06.1995
Litvanija1994. godine08.12.1995
Malta1970. godineJuli 1990
Slovaka*1990. godine27.06.1995
*ehoslovaka se razdvaja 31.12.1992. godine na eku i Slovaku
Evropski sporazumi su obuhvatali pitanja vezana za slobodnu trgovinu, politiki dijalog, pribliavanje domaeg zakonodavstva zahtjevima EU, kao i druga pitanja koja su od zajednikog interesa za zemlje potpisnice, kao to su industrija, ekologija, transport. Osnovni cilj ovih sporazuma je bilo to bre stvaranje zona slobodne trgovine, ali i potvrda spremnosti ovih zemalja za pribliavanje EU. U sluaju Kipra i Malte, evropski sporazum nije obuhvatao politiki dijalog.
Na sastanku Evropskog Savjeta u Esenu 1994. godine, stvoren je poetni okvir za strategiju pristupanja zemalja Centralne i Istone Evrope u EU predpristupna strategija. Elementi predpristupne strategije za tadanje zemlje kandidatkinje bili su:
Evropski sporazumi, (Europe Agreement), zajedno sa obavezom preuzimanja pravne tekovine EU;
Pristupno partnerstvo, (Accession Partenrship) koje detaljno razrauje kratkorone i srednjorone preporuke po svim sektorima u okviru Evropskog sporazuma;
Predpristupna finansijska pomo, koja je usmjerena na spremnost drava kandidatkinja za lanstvo u EU u pogledu ispunjavanja politikih, ekonomskih, pravnih i administrativnih obaveza. Finansijska pomo je podjeljena na 3 instrumenta : PHARE, uveden 1989. godine kao pomo Poljskoj i Maarskoj, a nakon samita u Kopenhagenu proiren na sve zemlja kandidate; od 2000. godine uvode se i ISPA (pomo u okviru transporta i ekologije), te SAPARD (pomo u oblasti poljoprivrede).
Strategija za ove zemlje dobija svoj finalni okvir na sastanku Evropskog Savjeta u Luksemburgu 1997. godine (AGENDA 2000), gdje su ojaani predpristupni instrumenti:
Evropska konferencija, kao okvir za sve zemlje kandidate, za razgovor o svim pitanjima od znaaja za sam proces pristupanja kao to su ekonomska i politika pitanja, zajednika spoljna i bezbjedonosna politika, regionalna saradnja i sl;
Obavezu usvajanja nacionalnog programa preuzimanja pravne tekovine EU;
Analitiki pregled (screening), i ocjena usklaenosti zakonodavstva, koji je zapoet 1998. godine. Obuhvata postupak detaljnog definisanja prioriteta u usklaivanju zakonodavstva sa EU standardima, za svaku zemlju zasebno i u svim sektorima;
Izvjetaj o napretku, koji Evropska komisija objavljuje od 1998. godine, o svim zemljama kandidatkinjama, a koji obuhvata napredak u ispunjavanju kriterija iz Kopenhagena, te preporuke za dalje efikasno preuzimanje evropskog zakonodavstva.
Kao to se moe primjetiti u tabeli 2., zemlje luksemburke grupe su poele pregovore 1998. godine, a na osnovu Miljenja Komisije da su ispunile potrebne kriterije za poetak pregovora, dok je za Litvaniju, Letoniju, Bugarsku i Rumuniju data preporuka da se nastavi sa ekonomskim reformama, dok ne ispune potrebne zahtjeve. Slovaka je jedina zemlja koja nije dobila pozitivno miljenje po pitanju politikog kriterija.
Pregovori za sve zemlje su trajali do 2002. godine, kada je Komisija objavila Izvjetaj o napretku sa zakljukom da 10 zemalja ispunjava politike kriterije i da e biti u mogunosti da preuzmu obaveze iz lanstva u EU. Na sastanku Evropskog savjeta u Kopenhagenu 13.12.2002. godine za sve zemlje kandidate (osim Bugarske i Rumunije) dogovoreni su prelazni periodi po gotovo svim poglavljima pregovora koji e omoguiti novim zemljama da se lake integriu u EU nakon prijema.
Takoe, Bugarska i Rumunija su dobile posebne odredbe vezano za njihovo pristupanje EU. Komisija je izradila Mapu puta (Road Map) koja je obuhvatala razdoblje do ulaska ove dvije zemlje u EU, i imala je za cilj definisanje svih potrebnih koraka i mjera za ispunjavanje kriterija, sa posebnim osvrtom na ekonomske reforme i usvajanje pravne tekovine EU.
Kada govorimo o uslovljenosti u okviru ove faze proirenja zemalja Centralne i Istone Evrope, vano je istai da se posle samita u Kopenhagenu 1993. godine i Luksemburgu 1997. godine strategija EU prema zemljama kandidatima znaajno promijenila. Prva promjena se ogleda u usvajanju jasnijih kriterija koje su zemlje trebale da ispune, a koje su definisane u Kopenhagenu (tri kriterija). Meutim, kada se detaljnije pogledaju kriteriji iz Kopenhagena uoava se jedno od pitanja koje se i danas javlja sa procesom integracija zemalja zapadnog Balkana, a to je mjerenje napretka. Iako se kriterijima iz Kopenhagena detaljnije postavljaju pravila igre, ipak se moe rei da su oni generalno dati kao osnova za ocjenjivanje u kojoj mjeri je neka zemlja ispunila obaveze na osnovu ovih kriterija, pa ak u izvjesnoj mjeri se moe rei i da su ostavljeni na subjektivnu procjenu Evropske komisije. Slobodno provoenje izbora, postojanje zakonodavne, sudske i izvrne vlasti su samo jedna od pitanja za koja nije teko ocjeniti da li su u skladu sa prvim kriterijem iz Kopenhagena. Meutim, pitanja ljudskih prava i manjina ili suoavanje sa konkurentskim pritiscima na tritu EU su pitanja na koja se ne moe dobiti jasan i precizan odgovor u smislu ocjene postignutog napretka. Da li je rast BDP-a od 2% samo ogranien napredak zemlje kandidata, ili je potrebno prei granicu od recimo 5% rasta BDP-a da bi EK dala pozitivnu ocjenu za ekonomski kriterij iz Kopenhagena? Ova i slina pitanja se mogu postaviti u veini tzv. podkriterija u okviru Kopenhagena. Potpisivanjem Evropskih sporazuma zemlje kandidati su ule u novu fazu odnosa sa EU. Ovim sporazumom EU i zemlje kandidati postaju ugovorne strane sa pravima i obavezama u procesu pristupanja. Meutim ovde se javlja i asimetrija u odnosima na tetu zemalja kandidata. EU je ona ugovorna strana koja ocjenjuje napredak, dok zemlje kandidati ispunjavaju obaveze bez mogunosti dovoenja u pitanje odluka koje EU donosi, a koje bi eventualno mogle da budu na tetu zemalja kandidata. Mogunost pregovaranja u pravom smislu te rijei se suava za kandidate jer ne mogu mjenjati ve donesene uredbe, direktive i preporuke u EU, ve se njihova pregovaraka mo mjeri samo u mogunosti dobijanja dueg perioda tranzicije ili neprimjenivanja odreenih rjeenja unutar EU. Takoe, zemlje kandidati su u obavezi potpunog preuzimanja acquis communautaire-a, koji predstavlja pored osnivakih i pristupnih ugovora, i sve odluke, direktive, i preporuke tijela EU, ime se u manjoj ili veoj mjeri utie na kreiranje politika u zemljama kandidatima, pa ak i u onim oblastima koje spadaju pod III stub, odnosno koje su u nadlenosti zemalja lanica EU. Primjer ekonomske i monetarne unije je vie nego kvalitetan. Kao to je ve reeno, zemlje kandidati su u obavezi da preuzmu itav acquis, a samim tim i dio koji se odnosi na ekonomsku i monetarnu uniju. Ovaj dio acquis-a, u stvari predstavlja pripremu zemalja kandidata za uvoenje evra kao valute. Meutim, kao to je poznato ni sve tadanje zemlje lanice EU nisu prihvatile evro kao valutu (pogotovo Velika Britanija), dok su zemlje kandidati u obavezi da preuzmu ovaj dio acquis-a ime se direktno utie na kreiranje budue monetarne politike zemalja kandidata, te se ulazi u proces donoenja politika i odluka koje se tiu svake zemlje pojedinano. Mora se priznati da EU u tom periodu nije uslovljavala preuzimanje ovoga dijela acquis-a sa poetkom pregovora ili lanstvom, ali se ipak namee pitanje opravdanosti ovakvog pristupa zemljama kandidatima.
8. Zapadni Balkan (Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Makedonija, Albanija)Nakon to se mogao vidjeti razvoj naela uvjetovanosti od prvog proirenja do ovog trenutka, kada svoje punopravno lanstvo ekaju Turska, Hrvatske i Makedonija, moe se zakljuiti kako se uvjetovanost ustvari prilagoava kontekstu situacije odreenog vremena, ali i uenju na grekama iz ranijih proirenja.
itav period nesretnih dogaanja na Balkanu ranih devedesetih Europska unija se institucionalno nije naroito ukljuivala, ve se sve manje vie svodilo na pojedinani angaman pojedinih drava lanica EU. Europska unija je ba nekako u to vrijeme bila okrenuta sama sebi i nastojala konsolidirati svoju institucionalnu ureenost (Ugovor iz Maastrihta, Ugovor iz Amsterdama, pregovaranje i etvrti krug proirenja i dr.). Nakon zavretka rata i potpisivanja Daytonsko Parikog mirovnog ugovora, Europska unija je postala zainteresirana za prostor bive Jugoslavije kako bi doprinijela sveobuhvatnom razvitku regije u ekonomskom i politikom smislu, te ouvanju trajnog mira i stabilnosti na prostoru cijele Europe. Budui da je zapoeo proces demokratizacije Europe nakon pada eljezne zavjese, Europska unija se tako okrenula zemljama srednje i istone Europe. Imajui u vidu koncept jedne Europe zajednice bez granice i s funkcionalnim jedinstvenim ekonomskim tritem u kojemu vladaju slobodno kretanje kapitala, osoba, roba i usluga i eljom EU za pozicioniranjem kao globalnog igraa, bilo je potrebno uspostaviti okvir u kojem e vladati naela demokratinosti i ljudskih prava i trine ekonomije, kao temeljnih vrijednosti Europske unije s tendencijom da to postanu vrijednosti ujedinjene Europe.
Slian koncept se htio postii i sa zemljama jugoistone Europe. Kako bi se zaista pokazala jasna namjera, Europska unija se ukljuila u proces transformacije zemalja jugoistone Europe u moderne europske, demokratske drave. Da bi se ozbiljno shvatila pomo i namjera Unije, ona je postavila mjerila, odnosno uvjete da bi se moglo pristupiti njenim fondovima i ozbiljno raunati na njenu podrku.
Prva takva inicijativa vezana za prostore Zapadnog Balkana je bila iskazana poslije Rimske konferencije 18.02.1996. godine, nakon koje je konsolidiran Daytonski mirovni sporazum. Program koji je bio popraen Royaumont procesom za stabilnost i dobrosusjedstvo u jugoistonoj Europi bio je pretea regionalnog pristupa Unije, te se nije odnosio na zemlje za koje je Vijee usvojilo direktive za bilo koju vrstu sporazuma.
8.1. Zakljuci Vijea o bivoj Jugoslaviji
Prvi konkretni uvjeti koje je postavilo Vijee EU objavljeni su u Zakljucima Vijea iz 1996. godine i ija je poruka bila da se ti uvjeti potuju, te bi na taj nain Europska unija bila spremna stupiti u ugovorni odnos kao krajnji cilj. To se odnosilo na: regionalni pristup i razvoj odnosa ovisno o provedbi Daytonskog/Parikog mirovnog sporazuma, potivanje ljudskih prava, a naroito povratak izbjeglica i raseljenih osoba;
osnivanje demokratskih institucija;
provedba ekonomskih reformi;
u sluaju Federativne Republike Jugoslavije dodjeljivanje visokog stupnja autonomije Kosovu.
Komisija je smatrala da bi politika EU u poetku trebala sadravati zakljuivanje sporazuma o suradnji, te bi ona bila utvrena na slijedeim naelima:
promoviranje razvitka suradnje i dobrosusjedskih odnosa izmeu BiH, SRJ i RH ;
razvitak odnosa izmeu Zajednice i svake od navedene tri zemlje ovisit e njihovoj volji i njihovoj spremnosti da surauju i razvijaju dobrosusjedske odnose sa drugim dravama. Ipak, nijedna od njih ne bi trebala trpjeti nedostatak opredjeljenja ili izbjegavanje suradnje drugih drava;
iako ti sporazumi ne trebaju biti identini, kako bi se uzele u obzir individualne karakteristike i situacija svake zemlje, ipak bi trebali ukljuivati neke zajednike strukturne znaajke kao to su stvaranje ekonomske i financijske suradnje sa Zajednicom, kako bi uvjetovala predanost da surauju jedni s drugima i provode prekogranine projekte u podrujima koja su obuhvaena ugovorom, te je neophodno jednostrano opredjeljenje svake od drava da surauju sa svojim susjedima u raznim podrujima, posebice energije, okolia i transporta, kao i da rade na intenziviranju politikog dijaloga i ukljuivanju budueg razvoja.Komisija je takoer naglasila da pregovori s ove tri zemlje ne moraju nuno poeti u isto vrijeme i da proces pregovora mora pratiti ocjenu ispunjenja obveza i konsolidiranje politikih zbivanja, to e utjecati na napredak u pregovorima ili na sadraj sporazuma.
8.2. Zakljuci Vijea iz 1997. godine Strategija uvjetovanosti U nastojanju da konsolidira mir i stabilnosti u regiji, te da pridonese ekonomskoj obnovi, EU je iskazala namjeru da razvija bilateralne odnose sa zemljama regije unutar okvira koji promie demokraciju, vladavinu prava, vie standarde ljudskih i manjinskih prava, transformaciju planske prema trinoj ekonomiji i bolju suradnju izmeu zemalja. U tom kontekstu, poseban znaaj se pridaje naelima uvjetovanja koji e regulirati razvoj odnosa Unije, u skladu sa zakljucima Vijea za ope poslove iz listopada 1995., veljae i svibnja 1996., vodeim naelima civilnih planova konsolidacije dogovorenim u Parizu u studenom 1996. i zakljucima Londonske konferencije o provoenju mira iz prosinca 1996. U ovom kontekstu, Komisija je predstavila strategiju pod naslovom "Primjena uvjetovanosti u razvoju odnosa izmeu EU i zemalja koje su predmet regionalnog pristupa", koju je pozdravilo Vijee opih poslova, 24. veljae 1997. godine.
Na temelju toga, EU je pristala uspostaviti, u sklopu regionalnog pristupa, politike i gospodarske uvjete kao osnovu za koherentne i transparentne politike razvoja bilateralnih odnosa u oblasti trgovine, financijske pomoi i gospodarske suradnje kao i ugovornih odnosa, ime se omoguuje potrebni stupanj fleksibilnosti. EU strategija je trebala sluiti kao poticaj, a ne kao prepreka zainteresiranim zemljama da ispune ove uvjete. Koncept uvjetovanosti pokriva sve zemlje u jugoistonoj Europi bez sporazuma o pridruivanju (Bosna i Hercegovina, Hrvatska, SRJ, Makedonija i Albanija). Iako toan nivo odnosa sa svakom od zemalja varira, odreeni opi uvjeti primjenjuju se na sve njih. Osim toga, posebni uvjeti primjenjuju se na odreene zemlje, na primjer, one koje se odnose na obveze koje proizlaze iz mirovnog sporazuma (Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Savezna Republika Jugoslavija).
8.2.1. Stupnjeviti pristup
Koliko je to bilo mogue, uvjeti su dijeljeni na operativne, provjerljive elemente. Vijee prati i ocjenuje napredak u ispunjavanju obveza iz uvjetovanosti, koristei sve mehanizme koji su mu na raspolaganju, a uzimajui u obzir izvjetavanje meunarodnih organizacija / tijela u regiji, kao to su UN, OESS i Ured visokog predstavnika (OHR). Progresivna provedba uvjeta dovodi do progresivnog unapreenja odnosa, na nain da se kontinuirano i sveobuhvatno procjenjuje politika i ekonomska situacija u svakoj zemlji, a koja e biti ocjenjena prema vlastititim zaslugama. Upravo zbog toga, trgovinske povlastice, proirenje financijske pomoi i gospodarske suradnje, kao i uspostavljanje ugovornih odnosa podlijeu razliitim stupnjevima uvjetovanosti. Procjena tih zemalja sukladno uvjetima i regionalnim pristupom, tj. spremnosti zemlje korisnice da se ukljui u prekograninu suradnju i po potrebi proiri sline prednosti u drugim zemljama regije, vri se u svim fazama razvoja odnosa. Nijedna od zemalja nije odgovorna za nedostatak meusobne spremnosti na suradnju svojih potencijalnih regionalnih partnera. 8.2.2. Autonomne trgovinske povlastice
Obnova autonomnih trgovinskih povlastica je vezana za potivanje temeljnih naela demokracije i ljudskih prava i spremnosti zemalja kako bi se omoguio razvoj meusobnih gospodarskih odnosa.
8.2.3. PHARE: provedba programa Pomo u potpori demokracije kroz PHARE bi se mogao smatrati predmetom dokazivanja zemlje da li je vjerodostojno predana za demokratske reforme i napredak u skladu s opeprihvaenim standardima ljudskih i manjinskih prava.
Opa pomo kroz ovaj program je zahtijevala, na odgovarajui nain, sukladnost obvezama koje proizlaze iz mirovnih sporazuma, ukljuujui i one koje se odnose na suradnju s Meunarodnim kaznenim sudom za ratne zloince, kao i privoenje ratnih zloinaca pred lice pravde. Takoer je podrazumijevala zakljuivanje ugovora izmeu Federacije BiH / Hrvatske, kao i Republike Srpske / SRJ sukladno Opem okvirnim sporazumom za mir (Daytonski mirovni sporazum), pod vodstvom OHR-a, kao i potivanje ljudskih i manjinskih prava i nudila se realna mogunost za raseljene osobe (ukljuujui i tzv "unutarnje migrante") i izbjeglice da se vrate na svoje mjesto podrijetla. Osim toga, zemlja je trebala pokazati vjerodostojno opredjeljenje da se ukljui u ekonomske reforme, da poduzme znaajne korake ka suradnji sa svojim susjedima i uspostavljanje otvorenih odnosa, ukljuujui i slobodno kretanje ljudi i roba.
U sluaju SRJ, opa pomo kroz ovaj program je takoer zahtijevala vjerodostojnu ponudu za stvarnim dijalogom o statusu Kosova. U sluaju Bosne i Hercegovine, u nedostatku sukladnosti s navedenim uvjetima, PHARE pomo je bila ograniena na projekte u izravnu potporu mirovnih sporazuma, posebice izgradnji meuentitetskih veza i povratak izbjeglica.
8.2.4. Ugovorni odnosi
Primjenu ugovornih odnosa uvjetovanja bi trebalo promatrati kao evolucijski proces. Generalno govorei, poetak pregovora zahtjeva niu razinu usklaenosti od faze zakljuenja ugovora. U svakoj fazi, ukljuujui i fazu nakon zakljuenja ugovora, treba pratiti situaciju u skladu s odgovarajuim lancima sporazuma, s time to se njegova primjena moe obustaviti u sluaju ozbiljne neusklaenosti.
Da bi se omoguio poetak pregovora, primjenjuju se sljedei opi uvjeti na sve zemlje:
Vjerodostojno ponuditi i vidljivo provoditi stvarne mogunosti za raseljene osobe (ukljuujui i tzv "unutarnje migrante") i izbjeglice da se vrate u svoja mjesta podrijetla, i osigurati odsustvo uznemiravanja pokrenuto ili tolerirano od strane javnih vlasti; Ponovni prihvat dravljana iz gore navedenih drava, koji su prisutni ilegalno na teritoriju drave lanice EU-a; Sukladnost s obvezama koje proizlaze iz mirovnih sporazuma, ukljuujui i one koje se odnose na suradnju s Meunarodnim kaznenim sudom za bivu Jugoslaviju i dovoenje poinitelja ratnih zloina pred lice pravde; Vjerodostojno opredjeljenje da se ukljue u demokratske reforme i da su u skladu s opeprihvaenim standardima ljudskih i manjinskih prava; Odravanje slobodnih i potenih izbora u razumnim intervalima na temelju opeg i jednakog birakog prava punoljetnih graana tajnim glasovanjem, te je potrebno osigurati punu i pravilnu primjenu rezultata tih izbora; Odsustvo bilo kakvog diskriminatorskog odnosa i uznemiravanje manjina od strane tijela javnih vlasti; Odsutnost diskriminirajueg odnoenja i uznemiravanja nezavisnih medija; Provedba prvih koraka u ekonomskim reformama (privatizacijski program, ukidanje kontrole odreenih cijena); Dokazana spremnost da ue u dobrosusjedske odnose i suradnje sa susjedima; Kompatibilnost ugovora RS / SRJ, kao i Federacije BiH / Hrvatske s Dejtonskim mirovnim sporazumom.
Osim gore navedenih opih uvjeta, primjenjuju se sljedei posebni uvjeti:
HrvatskaUsklaenost s obvezama iz Osnovnog Sporazuma o Istonoj Slavoniji i suradnja s UNTAES-om i OESS-om; Otvaranje carinske granice izmeu Hrvatske i Republike Srpske; Dokaz vjerodostojnog pritiska na bosanske Hrvate da raspusti strukture Herceg-Bosne i surauje u uspostavljanju i funkcioniranju Federacije BiH, kao i dokaz o provedbi istinski ujedinjenog Gradskog vijea u Mostaru i djelotvornog funkcioniranja ujedinjenih policijskih snaga u Mostaru (UPFM). Neophodno je dokazati da Vlada Republike Hrvatske koristi svoj utjecaj u privoenju ratnih zloinaca meu bosanskim Hrvatima pred Meunarodni kazneni sud za bivu Jugoslaviju.
SRJ
Vjerodostojan pritisak na bosanske Srbe da surauju u izgradnji institucija i provode odredbe Ustava. Neophodno je dokazati da vlada SRJ koristi svoj utjecaj u privoenju ratnih zloinaca Bosanskih Srba pred Meunarodni sud; Postojanje stvaranoga dijaloga s kosovskim Albancima o statusu Kosova unutar granica SRJ. Tijekom pregovora, kontinuirano e se pratiti dosljednost i napredak u pojedinim aspektima i ovisit e o izjavljenoj spremnosti za odgovarajuu regionalnu suradnju. Pored usklaenosti s gore pomenutim uvjetima, sklapanje sporazuma o suradnji zahtjeva znatan napredak u postizanju ciljeva tih uvjeta, kao i znaajne rezultate na podruju politike i gospodarske reforme i vjerodostojno opredjeljenje vlade da i dalje ustraje na tom putu. Neophodno je dokazati spremnost za suradnju i pozvati na otvorene i dobre susjedske odnose sa zemljama u regiji.
Specifini elementi koji se primjenjuju pri ocjeni situacije u SRJ su uinkovito dodjeljivanje viskog stupnja autonomije Kosovu.
Elementi za ocjenjivanje su sukladni s: Demokratskim naelima Vlada koju su odabrali graani na izborima predstavnika vlada, odgovorna i izvrna; Djelovanje vlade i javnih vlasti u skladu s Ustavom i zakonom; Podjela vlasti (izvrna, zakonodavna i sudska); Provoenje slobodnih i potenih izbora u razumnim razmacima, tajnim glasovanjem.
Ljudskim pravima i vladavinom pravaSloboda izraavanja, ukljuujui i djelovanje nezavisnih medija; Pravo okupljanja i demonstracije; Pravo udruivanja; Pravo na privatnost, obitelj, dom i na sve vidove slobodne i nesmetane komunikacije; Pravo na imovinu; Osigurati djelotvorno sredstvo pravne zatite protiv upravnih odluka; Pristup sudovima i pravo na poteno suenje; Jednakost pred zakonom i jednaku pravnu zatitu; Sloboda od neovjenog ili poniavajueg postupanja i samovoljnom uhienju.
Potivanjem prava manjina i zatitom manjinaPravo na uspostavu i odravanje vlastite obrazovne, kulturne i vjerske institucije, organizacije ili udruge; Odgovarajua prilika za manjine da koriste vlastiti jezik pred sudovima i javnim vlastima; Primjerena zatita izbjeglica i raseljenih osoba i omoguiti vraanje na podruja gdje oni predstavljaju etnike manjine.
Reforma trine ekonomijeNeophodne su makroekonomske institucije i politike kako bi se osiguralo stabilno gospodarsko okruenje; Sveobuhvatna liberalizacija cijena, trgovine i tekuih plaanja; Postavljanje transparentnog i stabilnog pravnog i regulatornog okvira; Ukidanje monopola i privatizacija dravnih ili drutvenih poduzea; Uspostavljanje konkurentnog i razboritog upravljanja bankarskim sektorom.
9. Proces stabilizacije i pridruivanjaZakljuak Vijea o razvoju sveobuhvatne politike utemeljene na obavijesti Komisije o "Procesu stabilizacije i pridruivanja za zemlje Jugoistone Europe" Nekako su istovremeno pojavila dva komplementarna procesa, odnosno programa za Zapadni Balkan. Rije je o Procesu stabilizacije i pridruivanja i Paktu stabilnosti za jugoistonu Europu. Proces stabiliazcije i pridruivanja (PSP) je inicijalno stariji jer je rije o inicijativi koju je pokrenula Europska komisija, koje je usvojilo Vijee opih poslova na sastanku u Luxembourg-u, a politiki legitimitet je ovaj postupak dobio na samitu u Kln-u 10. lipnja 1999. godine istodobno kad i Pakt stabilnosti.
Proces stabilizacije i pridruivanja za zemlje jugoistone Europe temelji se na postojeem regionalnom pristupu i potvruje odlunost Europske unije da izazovima i odgovornostima doprinese stabilnosti u regiji. Tu je stavljen naglasak na vlade zemalja PSP-a i intezitet odnosa ovisi o njihovoj spremnosti da ispune navedene uvjete. Zamiljeno je da taj proces zemljama u regiji omogui stvaranje trajnog mira, demokracije, stabilnosti i prosperiteta, a koji su takoer sredinji ciljevi Pakta o stabilnosti jugoistone Europe. Sekretarijat Pakta ima sjedite u Bruxellesu i organiziran je u tri jedinice, te se svaka bavi problemom u odreenom podruju. Radni stol I je fokusiran na demokratizaciju i ljudska prava, Radni stol II je imao naglasak na gospodarskoj obnovi, suradnji i razvojnim pitanjima, a Radni stol III je posveen sigurnosnim pitanjima. Openito govorei, od Pakta stabilnosti nije bilo nikakve konkretne koristi izuzev to je njime u okviru Radnog stola II predviena CEFTA. Proces stabilizacije i pridruivanja je zamiljen kao novi dugoroni, sredinji, strateki, politiki i funkcionalni okvir kojim se Albaniji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Saveznoj Republici Jugoslaviji, Republici Makedoniji nudi ostvarivanje stratekog vanjskopolitikog cilja ulaska u Europsku uniju, koncipiran na nain da se pored svih dosadanjih uvjeta, snanije nego ikada inzistira na regionalnoj suradnji u Jugoistonoj Europi. Time je potvrena spremnost Europske unije za pruanje izgleda zemljama zapadnog Balkana za potpunu integraciju u njene strukture i lanstvo u Europskoj uniji na osnovu Ugovora o Europskoj uniji (1992./1993.) i ispunjavanja kriterija iz Kopenhagena (1993.) i kriterija iz Madrida (1995.) te je definiran stav da je Proces stabilizacije i pridruivanja okvir putem kojeg e se odvijati ta integracija. Proces stabilizacije i pridruivanja je prvobitno ukljuivao sljedee elemente:
Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju; Autonomne trgovake mjere i druge ekonomske i trgovinske odnose; Gospodarsku i financijsku pomo, izmeu ostalog, pomoi PHARE i OBNOVA, proraunsku pomo i podrku bilance plaanja; Pomo za demokratizaciju i civilno drutvo; Humanitarnu pomo za izbjeglice, povratnike i druge osobe od vanosti; Suradnja u pravosuu i unutarnjim poslovima; Razvoj politikog dijaloga.
Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju je prvi eljeni cilj na putu do konanog cilja svake od drava aspirantica za punopravno lanstvo. On predstavlja kodificiranu verziju svih uvjeta koje je Europska unija postavljala dravama Zapadnog Balkana u svim fazama odnosa sa EU kao i drugih aspekata koji taj sporazum sadri. Za neispunjavanje obveza i uvjeta koje iz njega proizlaze, predviene su sankcije. Potpuno je jasno da e stupanj i dinamika provedbe obveza i uvjeta definirati i brzinu pristupanja Europskoj uniji. Sporazum predstavlja novu, treu generaciju sporazuma o pridruivanju namijenjenu dravama obuhvaenim Procesom stabilizacije i pridruivanja. Za razliku od ranijih ugovora o pristupanju, SSP sadri odredbe o stabilizaciji (politika, sigurnosna i gospodarska) i odredbe o regionalnoj suradnji.U svom politikom dijelu Sporazum obvezuje dravu potpisnicu na znatno ozbiljniju razinu regionalne suradnje, gdje je predvieno potpisivanje mnogih bilateralnih i multilateralnih ugovora i konvencija, bez prejudiciranja udruivanja u multilateralne dravne ili druge strukture. Primarni cilj sporazuma je formalno pridruivanje drava Europskoj uniji u odreenom tranzicijskom periodu (od 6 do 10 godina), tijekom kojeg zemlja potpisnica postepeno prilagoava svoje zakonodavstvo zakonodavstvu Europske unije, uspostavlja zonu slobodne trgovine sa EU, itd. Sporazum zemlji potpisnici daje status pridruenog lana, te joj potvruje status potencijalne kandidatkinje za lanstvo u EU. Sporazum stupa na snagu nakon potvrivanja, odnosno ratificiranja u zemlji potpisnici, Europskom parlamentu i u svim dravama lanicama Europske unije. Proces potvrivanja ili ratifikacije Sporazuma obino traje oko dvije i pol godine. Do zavretka procesa ratifikacije na snazi je Privremeni sporazum koji je dio Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju i kojim se najveim dijelom reguliraju pitanja trgovine i transporta, ne zanemarujui pritom niti u jednom trenutku politiku dimenziju, odnosno uvjetovanost. Europska unija je na samitu Europskog vijea u Santa Maria de Feira-i 19. i 20. lipnja 2000. godine dala europsku perspektivu dravama Zapadnog Balkana na nain da e se svaka zemlja smatrati potencijalnom kandidatkinjom za punopravno lanstvo u EU.Zagrebaki samit iz studenoga 2000. godine je bitno utjecao na daljnju i jasniju europsku perspektivu proklamiranu na samitu u Santa Maria de Feira-i, kojom se odreuje Proces stabilizacije i pridruivanja kao politiki i funkcionalni okvir u kojem e zemlje ostvarivati svoj europski put jer im se priznaje status potencijalnog kandidata, ali pod novim uvjetima, ne zanemarujui pritom one ope uvjete kao to je suradnja s Meunarodnim kaznenim sudom za bivu Jugoslaviju i uvjete koje je definiralo Vijee 29. travnja 1997. godine. Nadalje, svih pet zemalja Procesa stabilizacije i pridruivanja e produbiti regionalnu suradnju na podravanje politikog dijaloga, regionalno podruje slobodne trgovine i blisku suradnju na podruju pravosua i unutarnjih poslova, posebice za jaanje pravde i njenu neovisnost, za borbu protiv organiziranog kriminala, korupcije, pranja novca, ilegalne imigracije, kao i svih drugih oblika trgovine ljudima, to e biti ugraeno u Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju. Iniciranje projekata u kontekstu regionalne suradnje e biti korisno, a prioriteti za takav vid inicijative bit e ponovno uspostavljanje plovidbe Dunavom. Naglaena je vanost obuke policajaca i sudija, te jaanje kontrole granica. Europska unija takoer preporuuje brzo uspostavljanje diplomatskih odnosa izmeu zemalja u regiji gdje oni jo ne postoje. Na samitu je Unija predloila individualni pristup, te je odluila proiriti asimetrine trgovinske povlastice svim zemaljama Procesa stabilizacije i pridruivanja. Propisom Vijea od 5. prosinca 2000. godine Europska unija je uspostavila program CARDS i kroz njega se zemljama Procesa stabilizacije i pridruivanja u razdoblju od 2000. 2006. pruala financijska potpora. Potpora se, sa stajalita uvjetovanosti, dodijeljivala ako se ispune sljedei preduvjeti: potivanje demokratskih naela, vladavine zakona, ljudskih i manjinskih prava, temeljnih sloboda i naela meunarodnog prava. Naroita pozornost je posveena regionalnoj dimenziji potpore Zajednice, s ciljem intenziviranja regionalne suradnje i podrke Europske unije kao vodee sile Pakta stabilnosti.
Solunski program za Zapadni Balkan Kretanje prema europskim integracijama, Vijee je usvojilo zakljukom na samitu u Solunu 16.06.2003. godine. Proces stabilizacije i pridruivanja je time dobio snaniju podrku i njime su predvieni novi instrumenti i oblici suradnje, kao sublimacija elemenata iz prethodnih krugova proirenja u kojima bi se u nekom predpristupnom periodu rijeila neka pitanja koja su optereivala pristupanje nekih drava lanica u Europsku uniju. Iako uglavnom novi elementi unutar regionalne suradnje, koja je i dalje bitni, odnosno kljuni element Procesa stabilizacije i pridruivanja, nisu izneseni u formi uvjeta, tek kao ozbiljne preporuke, potpuno je jasno da e u nadolazeim instrumentima mjerenja napretka, dakle Europskim partnerstvom, takve preporuke postati prioritet. Sljedei dodatni bitni, odnosno kljuni elementi Procesa su: Europsko partnerstvo;
suradnja u zajednikoj vanjskoj i sigurnosnoj politici;
parlamentarna suradnja (ime se produbljuje politiki dijalog);
twinning i TAIEX;
programi Zajednice;
poveanje budeta programa CARDS zemljama Procesa i planiranje novog instrumenta pomoi u financijskoj perspektivi 2007. 2013.
Samit u Solunu je obogatio PSP i elementom proirenja, budui da se smatralo da je zavren proces tranzicije iz obnove u stanje odrivog razvitka ime je PSP dobio potvrdu europske politike prema Zapadnom Balkanu. I dalje se uvjetovanost temelji na kriterijima iz Kopenhagena (1993.), snanije nego ikada kriterija iz Madrida (1995.), kao i pristup Deklaracije sa Zagrebakog samita (2000.) na kojemu su usuglaena naela vlastitih zasluga, uvjetovanost PSP i obogaeni regionalni pristup. Bitni, odnosno kljuni elementi ostaju potivanje Daytonskog/Parikog mirovnog sporazuma, Ohridski i Beogradski sporazumi, kao i potpuna i bezuvjetna suradnja s Meunarodnim krivinim sudom i Kaznenim sudom za bivu Jugoslaviju. U Zakljucima je navedeno kako je neophodno suzbiti bilo kakav oblik radikalizma, odnosno esktremizma, te osigurati povratak izbjeglica i raseljenih osoba, stvarati tolerantno drutvo i okruenje, neophodno uspostavljanje civilnog nadzora nad oruanim snagama, te poticati zakonodavne i administrativne reforme o prodaji oruja, usklaene s Kodeksom ponaanja EU u vezi izvoza naoruanja. Neophodno je podizanje svijesti i poduzimanje svih potrebnih aktivnosti vezano za zatitu prava ena, ukljuivanje organizacija civilnog drutva i lokalnih vlasti u sveobuhvatnu dravnu politiku pristupanja Europskoj uniji. Potrebno je osigurati suradnju s UN-om, NATO-om, Vijeem Europe i drugim meunarodnim organizacijama koje djeluju na prostorima drava PSP-a.
Jedan od novih vidova produbljene regionalne suradnje jeste i suradnja u pravosuu i unutarnjim poslovima jer je podvueno da je od najvee vanosti borba protiv organiziranog kriminala i korupcije. Takoer je izreena preporuka kako je vano da e zemlje regije donijeti sve neophodne zakone kako bi mogle pregovarati s Europolom. Prilikom procjenjivanja daljnjeg napretka, u obzir e se uzimati mjerila koja se odnose na zaustavljanje svih nelegalnih vidova trgovine, naroito trgovine ljudima, kao i struna osposobljenost i sposobnost logistike u smislu pruanja pomoi rtvama trgovine, ospobljenosti kadra, razvijenosti infrastrukture. Pod nadzorom e biti zaustavljanje ilegalnih migracija bilo da je rije o uvjetno reeno tranzicijskoj migraciji ili domicilnim migrantima, te je nuno suraivati sa slubenicima za vezu drava lanica, u okviru uspostave Mree slubenika za vezu i suradnju u cilju snanije i uinkovitije borbe protiv ilegalne migracije i organiziranog kriminala. Europska unija potie zemlje PSP-a da potpiu izmeu sebe i treih zemalja sporazume o redamisiji, a prvi put se nagovijestila ideja, odnosno perspektiva liberalizacije viznog reima.Vezano za unapreenje politikog dijaloga, ve navedena parlamentarna suradnja podrazumijeva da se tijelo zajedniki Parlamentarni odbori za stabilizaciju i pridruivanje oforme i prije potpisivanja i stupanja na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju, kako bi se mogli sklopiti odgovarajui sporazumi o suradnji. Takoer, preporuuje se kako bi, uvjetno reeno zajednikim nazivom, odbori za europske poslove parlamenata drava PSP-a mogli poticati na uspostavu kontakata sa parlamentima drava lanica. Europsko partnerstvo je zamiljeno kao posebna inaica Pristupnog partnerstva sa zemljama potencijalnim kandidatkinjama obogaena PSP-om i prilagoena svakoj dravi PSP-a. Identificirani prioriteti odnose se na sposobnost ispunjavanja kriterija iz Kopenhagena, uvjeta postavljenih u okviru PSP-a, Deklaracije sa Zagrebakog samita i one predviene Solunskom agendom. Njima se identificiraju prioritetna podruja djelovanja i njihovo ispunjavanje e podrati nastojanja za napredovanje prema Europskoj uniji. Europsko partnerstvo je mehanizam za mjerenje napretka i ini temelj za programiranje financijskih sredstava koju ini pomo Unije koja se pruala kroz CARDS, a od 2007. godine putem IPA fondova. Na osnovu datih prioriteta, svaka drava izrauje pratei akcijski plan za provedbu Partnerstva. Godinje izvjee koje izdaje Komisija prati napredak u provedbi Partnerstva, ali se on mjeri i strukturama koje su uspostavljene stupanjem na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju. Budui da je stavljen naglasak na administrativnu izgradnju kapaciteta, to se moe postii kroz reformu javne uprave, potrebno je na najbolji mogui nain pripremiti ljudski potencijal na izazove koji dolaze. Stoga je zamiljen koncept, opet u vidu preporuke, kako bi studenti iz drava PSP-a dobili znanja koja tvore osnovu zapadnih demokratskih sustava. Osnivanje Regionalne kole za reformu javne uprave i programi stipendija su najbolji nain za to, to je nagovijestilo osnivanje dananje ReSPA-e.EU potie napore koje su zemlje uloile u gospodarsku situaciju i poziva ih da i dalje rade na tome, te provode zahtjevne reforme kako bi dostigle zadovoljavajui nivo funkcioniranja trinog gospodarstva. U tom smislu preporuuje racionalnu fiskalnu i monetarnu politiku, rigidan nadzor financijskog sektora, nastavljanje privatizacije, promoviranje i dobro upravljanje, te uspostavljanje poslovnog okruenja, koje e unaprijediti privatne gospodarske aktivnosti i strana ulaganja. Skree pozornost da se i dalje nastavi gospodarska suradnja unutar regije, a naroito u oblasti prometa kroz integriranu strategiju regionalnog transporta koja je konzistentna sa Transeuropskim mreama i uzimajui u obzir paneuropske koridore. Zatita okolia je bitni element odrivog razvitka, te bi drave Zapadnog Balkana trebale imati sveobuhvatne politike i strategije koje e uvaavati svaka zakonodavna rjeenja glede ouvanja okolia, a naroito kroz energetski sektor i potujui Protokol iz Kyoto-a. Samit iz Soluna je donio jo jednu novinu gospodarski, odnosno ekonomski dijalog sa svakom dravom PSP-a. Potaknut je razvoj malih i srednjih poduzea, te su u tom smislu drave Zapadnog Balkana pozvane da se pridravaju Europske povelje o malim i srednjim poduzeima. Neophodno je unaprijediti gospodarski razvoj kroz jaanje regionalne suradnje u podrujima kao to su liberalizacija trgovine, kretanja osoba, energije, razvitka infrastrukture, vodnog gospodarstva i prekogranine suradnje.
Politika dimenzija jaanja suradnje bit e promatrana kroz povratak izbjeglica i raseljenih osoba, provedbu antidiskriminacijskih zakona kako bi svi imali jednaku mogunost pri zaposlenju, kolovanju, provedbi imovinskih zakona, osjeaju sigurnosti i pripadnosti, obnavljanju razruene imovine i sl.
Konano, postavljeni su sljedei zahtjevi, odnosno inicijative koje drave Zapadnog Balkana moraju ispotovati: Daljni razvoj regionalne slobodne trgovineDrave Zapadnog Balkana zajedno s Bugarskom i Rumunjskom obvezuju se da sklope mreu bilateralnih ugovora o slobodnoj trgovini, to bi se vremenom razvilo u zonu slobodne trgovine uvaavajui naela WTO-a. Naravno, rije je o CEFTA-i;
Prikupljanje lakog naoruanjaEU podrava drave Zapadnog Balkana za povrat lakog naoruanja ukljuujui aktivnost Klirinke kue jugoistone Europe za kontrolu malog i lakog oruja (SEESAC);
Trite energijePozvane su sve zemlje regije da pristupe Regionalnom tritu elektrine energije u jugoistonoj Europi i o njegovom ukljuivanju u interno trite elektrine energije Europske unije ("Memorandum iz Atene 2002, odnosno tzv. Atenski proces), a preporuen je slian proces i za plin. Porueno je zemljama Zapadnog Balkana da do kraja 2003. godine prihvate zakonodavno obvezujui Sporazum o energetskom tritu jugoistone Europe;
Upravljanje vodnim resursimaSolunskim samitom je predvieno izraivanje Planova integriranog upravljanja vodnim resursima za prekogranina tijela koja se bave vodama u regiji, kao i dravnih planova u okviru EU Inicijative o vodama mediteranska komponenta, a na osnovu dobrih iskustava procesa suradnje na Dunavu i suradnje u slivu rijeke Save;
Prekogranina suradnjaNaglaava se razvitak regije, a bitno je i zbog koordinacije raznih prekograninih projekata. Naglaava se vanost ukljuivanja lokalnih razina vlasti u prekograninu suradnju i sl
Generalno govorei, ovisno o ispunjavanju prioriteta EP ovisi i dinamika pristupanja EU. Pomo Zajednice u okviru Procesa stabilizacije i pridruivanja za zemlje Zapadnog Balkana je uslovljena daljnjim napretkom u ispunjavanju kopenhakih kriterija, kao i napretkom u ispunjavanju prioriteta iz Evropskog partnerstva. ak je i u lanku 8. SSP-a izmeu EZ i njihovih drava lanica i BiH navedeno da e Vijee za stabilizaciju i pridruivanje redovito provjeravati na koji nain BiH ispunjava sve obveze i uvjete koje su preuzete Sporazumom, ali e i ... uzimati u obzir prioritete utvrene Europskim partnerstvom relevantne za ovaj Sporazum i usklaenost s mehanizmima utvrenim procesom stabilizacije i pridruivanja, osobito s Izvjeem o napretku u procesu stabilizacije i pridruivanja.
Budui da je ve spomenuto da se prioriteti EP-a veu za financijsku potporu EU, potrebno je opisati i uvjetovanost koju sadri i Uredba o uspostavljanju IPA-e. Ta se uvjetovanost najvie ispoljava kroz zatitu financijskih interesa Zajednice, koherenciju, kompatibilnost i koordinaciju i obustavu pomoi.
U lanku 18. koji se odnosi na zatitu financijskih interesa navedeno je da bilo koji sporazum koji nastane kao rezultat ovog Propisa mora sadravati odredbe koje osiguravaju zatitu financijskih interesa Zajednice, posebno to se tie prevara, korupcije i bilo koje druge nepravilnosti. Sporazumi moraju izriito osiguravati Komisiji i Sudu revizora pravo revizije, na osnovu dokumenata i bez odlaganja, nad svim ugovaraima i podugovaraima koji su primili novana sredstva Zajednice.
U lanku 20. koji se odnosi na koherenciju, kompatibilnost i koordinaciju je navedeno, izmeu ostalog, da Programi i projekti koji se financiraju u skladu s ovim Propisom moraju biti u skladu s politikama Evropske unije. Komisija i zemlje lanice moraju osigurati koherentnost izmeu pomoi Zajednice predviene ovim Propisom i financijske pomoi koju osiguravaju Zajednica i zemlje lanice putem internih i eksternih financijskih instrumenata i pomou Europske investicijske banke. Komisija i zemlje lanice moraju osigurati koordinaciju svojih programa pomoi s ciljem poveanja efektivnosti i efikasnosti u isporuivanju pomoi u skladu s utvrenim smjernicama za jaanje operacijske koordinacije u podruju vanjske pomoi i za harmonizaciju politika i procedura.
U lanku 21. koji se odnosi na obustavu pomoi navedeno je, izmeu ostalog, da je potovanje naela demokracije, vladavine prava i ljudskih prava, manjinskih prava i temeljnih sloboda sutinski element za primjenu ovog Propisa i dodjelu pomoi u skladu s njim. Tamo gdje zemlja korisnica ne uspije ispotovati ova naela ili obaveze sadrane u relevantnom Partnerstvu s Europskom unijom, ili tamo gdje napredak prema ispunjenju kriterija nije zadovoljavajui, Vijee, djelujui uz pomo kvalificirane veine na prijedlog Komisije, moe poduzeti odgovarajue korake u vezi s bilo kakvom pomoi koja je dodijeljena u skladu s ovim Propisom.
10. Napredak zemalja PSP
10.1. Republika Hrvatska
Hrvatska je drava koja je dosad otila najdalje u procesu pristupanja. Od zadovoljavanja svih uvjeta za otpoinjane pregovora za Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju do privoenja postupka pregovaranja kraju. Pored navedenih opih uvjeta koji su vrijedili za sve jednako, Republika Hrvatska je bila suoena s nizom problema, odnosno s tzv. skrivenim uvjetima. Hrvatska je, kao i sve zemlje Zapadnog Balkana, morala ispuniti osnovne uvjete o vladavini prava, potivanju ljudskih i manjinskih prava, pojaati borbu protiv korupcije i izvriti reformu pravosudnog sustava, kao i potpuno suraivati s Meunarodnim kaznenim sudom za bivu Jugoslaviju i unaprijediti regionalnu suradnju, te unaprijediti provedbu administrativnih i ekonomskih reformi.
Kada je napokon u listopadu 2005. godine dobila ocjenu o potpunoj suradnji s ICTY-om, budui da je privela i posljednjeg optuenog za ratne zloine, Hrvatskoj je odreen datum otpoinjanja pregovora. Naravno, Hrvatska se susrela s nizom problema tijekom pregovaranja. Svoj ZERP (Zatieni ekoloko-ribolovni pojas) nije mogla proglasiti jer su Italija i Slovenija izrekle svoje prijetnje u vidu formulacije kako bi to moglo natetiti dobrim odnosima i ulasku Republike Hrvatske u Europsku uniju. Nerijeena otvorena pitanja sa Slovenijom su daljnje usporavala Hrvatsku, jer je dolo do blokade otvaranja veeg broja poglavlja. Pored Slovenije, nedovoljno ispunjavanje mjerila u vezi s reformom pravosudnog sustava i borbe protiv korupcije, a pokazalo se i nepotpune suradnje s ICTY-om vezano za topnike dnevnike, dovelo je do blokade poglavlja 23. (Sudstvo i temeljna prava) od strane Nizozemske i Velike Britanije. Hrvatska je uspjela otvoriti 30 poglavlja, a tomu je pogodovala snana politika volja Slovenije i Hrvatske da se konano rijee otvorena pitanja. Upravo zbog ovoga je bitno naglasiti da stav EU bilateralna pitanja rjeavati bilateralno nema smisla, jer je jasno da svaka drava eli postii vie od druge drave koja pregovara. Ovo je indikativno i zbog jedne druge stvari. Upravo je na primjeru Republike Hrvatske, Europska unija stavila naglasak zato je vana regionalna suradnja i zato je vano bilateralno rijeiti sva otvorena pitanja, kako ne bi optereivala neku dravu pri ulasku u EU. Hrvatska dobija poticaj da uloi sve napore kako bi do kraja godine zatvorila pregovore i kako bi se potpisao ugovor o pristupanju, budui da je Hrvatska planirana u proraunu EU za 2012. godinu.10.2. Republika Makedonija
Makedonija je drava koja je, uz Albaniju, jedina imala ugovorni odnos s EU prije Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju. To su bili Ugovor o suradnji i Ugovor o transportu. Makedonija je isto bila pozvana da se pridrava uvjeta postavljenih u okviru PSP-a. Dakle, to podrazumjeva pored suzbijanja korupcije, potivanje vladavine prava, kao i ljudskih i manjinskih prava, te potpuno potivanje odredbi koje proizlaze iz Ohridskog sporazuma.
Makedonija jo nije dobila ocjenu o potpunoj provedbi Ohridskog sporazuma, status kandidata joj je dodijeljen u prosincu 2005. godine i od tada eka datum za otvaranje pregovora. Iako je zaista poboljana situacija etnikih Albanaca u Makedoniji, ona objektivno i dalje ne zadovoljava postavljene ciljeve. Broj etnikih Albanaca dravnih slubenika se poveao, ali i dalje ne predstavlja reciprono stanje u odnosu na broj stanovnika, te je zastupljenost na politikom nivou nedovoljna. Upotreba jezika je jo uvijek daleko od poeljnog stanja. Naravno, Makedonija je zbog svog imena izloena blokadi koju stalno prua Grka. Sr sukoba je naravno u imenu. Sve dok se to pitanje ne rijei, Makedonija nee imati nikakav vidljiv napredak i prespektivu, osim praznih parola koje odailju zvaninici EU i drava lanica. Prole je godine Makedonija pozvana da pristupi NATO-u, budui da je ispunila sve uvjete kao i Hrvatska i Albanija. Budui da se odluke donose jednoglasno, Grka nije dala svoj pristanak, te je Makedonija i u tom sluaju ostala prva pred vratima. 10.3. Republika AlbanijaAlbanija je takoer drava koja je ve stupila u ugovorni odnos s EU, budui da je 1992. godine potpisala Sporazum o suradnji i trgovini. I Albanija je pred sobom imala niz uvjeta, s kojima se ipak uspijeva suoiti. Kao potvrda toga, Albanija je postala punopravnom lanicom NATO saveza, te je time konsolidirala i svoju politiku i ekonomsku situaciju. Ipak, Albanija e morati reformirati izborni sustav koji mora biti sukladan demokratskim standardima, biraki spiskovi moraju biti konsolidirani. Vladavina zakona, borba protiv korupcije, kao i potivanje ljudskih i manjinskih prava su i dalje uvjeti, jer su upravo ta podruja identificirana u posljednjem izdanju dokumenta Strategija proirenja i kljuni izazovi 2009. 2010.. Ono to se takoer spoitava Albaniji jeste nepostojanje funkcionalne sveobuhvatne koordinacije te se ista mora poboljati, te je takoer potrebno nastaviti s gospodarskim reformama. 10.4. Republika Srbija Srbija je zbog niza okolnosti tijekom devedesetih godina (od raspada SFRJ, preko ratnih sukoba sa susjedima do pada reima Slobodana Miloevia), trebala ispuniti najvie uvjeta. Oni su takoer pobrojani u Zakljucima Vijea iz 1997. godine. Pored toga, iznimno je vano spomenuti kako se Srbija procjenjivala i kroz odnose sa Crnom Gorom. Promjenom vlasti 2000. godine, Srbija upostavlja vre veze s Bruxelles-om. Ve 2001. godine s radom poinju sastanci unutar Konsultatitvne radne grupe EU-SRJ, a njih je zamijenio Unaprijeeni stalni dijalog. Budui da je uvjet iz Mape Puta za SRJ bio reguliranje odnosa izmeu dviju Republika, konana potvrda toga je bio Beogradski sporazum potpisan 2002. godine kojim je predvieno stvaranje Dravne Zajednice Srbije i Crne Gore, a Ustavna povelja je stupila na snagu godinu kasnije. Uvjeti su bili da se obje Republike pridravaju sporazuma, a za Srbiju je pored toga od iznimne vanosti bilo da se Kosovo tretira sukladno Rezoluciji 1244 Vijea sigurnosti UN-a, razvijanje regionalne suradnje, potovanje svih obveza koje je predvidjelo Europsko partnerstvo. Posebna panja se usmjerava ka reformi pravosua, borbi protiv korupcije i potivanja ljudskih i manjinskih prava, te je potrebno izvriti temeljite reforme gospodarstva. Zbog nepotpune suradnje s Meunarodnim kaznenim sudom za bivu Jugoslaviju, Srbija je imala odgodu u pregovorima za Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju. Nakon to su pregovori zavrili, Vijee EU i Komisija su odluili preispitati uinak Srbije u razvoju neophodnog pravnog okvira i administrativnih kapaciteta za provedbu obveza po SSP-u kao i napredak u pravcu pune suradnje sa ICTY-om. Sporazum je potpisan 29.4.2008. godine. Zbog nedovoljne suradnje s ICTY-om i odbijanja odreenih drava lanica da dozvole provedbu Prijelaznog sporazuma, Srbija je pristupila jednostranoj provedbi Sporazuma. Ipak, 01.02.2010. godine Sporazum je stupio na snagu. Zahtjev za lanstvo Srbija je podnijela krajem 2009. godine.
Srbiji je preporueno da dozvoli UNMIK-u da se samostalno razvija i da ne ini nikakve neprimjerene poteze, dok se ta situacija u potpunosti ne rijei, budui da je Kosovo proglasilo neovisnost 17.02.2008. godine i na njegovom podruju djeluje EULEX kao tijelo Europske unije. Pored toga, Srbija i dalje treba ispunjavati sve uvjete koji su pred nju postavljeni.10.5. Republika Crna Gora
Crna Gora je kao i ostale drave Zapadnog Balkana dio Procesa stabilizacije i pridruivanja. U Proces stabilizacije i pridruivanja Crna Gora je ula kao Savezna Republika Jugoslavija (1999. 2003.), a dio procesa je nastavila kao Dravna Zajednica Srbije i Crne Gore (2003. 2006.), te je u skladu s tim preuzela sve obveze i uvjete koje su se odnosile na ove dravne zajednice (opi i posebni uvjeti koje je definiralo Vijee EU 1997., Europsko partnerstvo 2004.). Sa stjecanjem neovisnosti 2006. godine Crna Gora je svoj europski put nastavila kao neovisna drava. Od 2006. godine Crna Gora je zabiljeila brz tempo napredovanja u procesu europskih integracija. Prvo Europsko partnerstvo za neovisnu Crnu Goru usvojeno je 2007. godine te su kao kljuni prioriteti izmeu ostalog postavljeni donoenje ustava koji e biti u skladu sa europskim standardima, reforma pravosua, reforma javne uprave, itd. Crna Gora je Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju zakljuila sa EU 15.10.2007. godine, zahtjev za lanstvo u EU podnijela je 15.12.2008. godine, a Vijee EU je prihvatilo zahtjev i pozvalo Europsku komisiju da izradi miljenje (avis) 23.04.2009. godine. Borba protiv korupcije i organiziranog kriminala je jedan od najbitnijih uvjeta.
11. Bosna i Hercegovina
Budui da je ve naveden pregled uvjetovanosti do 2000. godine, opisat emo fazu ozbiljnijih odnosa BiH EU. BiH je prvotno bila fokusirana na ispunjavanja smjernica - uvjeta Mape puta, koje je EU postavila kao prvu fazu pripreme BiH za njeno puno ukljuivanje u integracijske procese. Mapa puta predstavlja dokument koji je Vijee ministara EU usvojilo u oujku 2000. godine i kojim je definiralo 18 smjernica, odnosno uvjeta za ukljuivanje BiH u proces europskih integracija i prelazak u sljedee faze Procesa stabilizacije i pridruivanja tj. izradu Studije izvodljivosti i otvaranje pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i pridruivanju.Uvjeti Mape puta bili su:
Politiki uvjetiEkonomski uvjetiUvjeti u oblasti demokracije, ljudskih prava i pravne drave
Usvajanje zakona o izborima i osigurati financiranje izbora; Usvajanje zakona o Dravnoj graninoj slubi; Uspostaviti stalni Sekretarijat u Predsjednitvu BiH; Postii dogovor o predsjedavanju Vijea ministara BiH i usvojiti neophodne pravne amandmane i proceduru; Usvojiti nova pravila i proceduru za Parlamentarnu skuptinu BiH; Usvojiti jedinstveni paso; Provesti Zakon o Dravnoj graninoj slubi; Alocirati dovoljno sredstava za Ustavni sud BiH.Ukinuti zavode za platni promet; Uspostaviti Dravni trezor; Ukloniti sve barijere za trgovinu izmeu entiteta; Uspostaviti jedinstveni BiH Dravni institut za standardizaciju; Usvojiti Zakon o konkurenciji i zatitu potroaa; Provoditi Zakon o direktnim stranim ulaganjima i usvojiti Zakon o restituciji.
Provesti zakone o imovini; Jaanje odgovornosti na svim nivoima da stvore uslove za samoodriv povratak; Provesti odluke institucija za ljudska prava i osigurati adekvatno financiranje; Usvojiti i provesti zakone o sudstvu i tuiteljstvu FBiH/Zakon o sudskim uslugama RS; Zakon o PBS-u i osiguravanje njegovog financiranja
Ispunjavanje uvjeta iz Mape puta je zamiljeno kao kratkoroan posao, ali zbog nedostatka politike volje i komplicirane situacije u Bosni i Hercegovini, taj posao je trajao dvije godine i u tom roku je Bosna i Hercegovina ispunila 15 od 18 uvjeta. Naredni korak u procesu je izrada Studije izvedivosti. Iako su pojedine drave lanice Europske unije eljele stopirati izradu Studije, Vijee Europske unije je ipak imalo politiku podrku da osigura nastavak procesa. U rujnu 2002. godine Povjerenik Europske komisije za vanjske poslove Christopher Patten slubeno je objavio odluku Europske komisije da je Bosna i Hercegovina ''sutinski ispunila'' uvjete Mape puta, te najavio ulazak BiH u sljedeu fazu Procesa stabilizacije i pridruivanja tj. izradu Studije izvodljivosti. Naalost neki zahtjevi iz Mape puta su i dalje aktualni, iako je usvojen zakonodavni okvir, provedba je izuzetno spora. Proces rada na Studiji izvodljivosti formalno je poeo u oujku 2003. godine, kada je Europska komisija Vijeu ministara BiH uruila upitnik od 346 pitanja koji je pokrivao oblasti ekonomskog i politikog ureenja BiH te ostalih oblasti, koje su relevantne za zakljuivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju. U studenome 2003. godine EU je odobrila Studiju izvodljivosti koja je pokazala spremnost Bosne i Hercegovine (BiH) da poduzme sljedee korake u procesu europskih integracija, otvaranjem pregovora o zakljuivanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju. U ovom kontekstu Studija je identificirala 16 prioritetnih reformskih koraka, to je u praksi znailo 41 novi zakon i 27 novih institucija.Kao uvjete, koje Bosna i Hercegovina mora ispuniti za ulazak u pregovore o zakljuivanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju tj. stjecanju statusa pridruenog lana, EU je postavila sljedee uvjete:1. Ispunjavanje postojeih uvjeta i meunarodnih obvezapotpuna suradnja sa Meunarodnim sudom za ratne zloine, posebno suradnja RS-a, to se prvenstveno odnosi na izvoenje optuenih ratnih zloinaca pred lice pravde Meunarodnog suda, potrebno je poduzeti preostale korake iz Smjernica (Road Map), potivanje Daytonsko-parikog mirovnog ugovora. Poduzimanje koraka ka ispunjenju post-prijemnih kriterija (obveza na strani BiH nakon pristupanja u lanstvo Vijea Europe), posebno u oblasti demokracije i ljudskih prava;
2. Djelotvornija uprava
provoenje Zakona o Vijeu ministara i Zakona o ministarstvima. Zakazivati sjednice Vijea ministara i sjednice Parlamenta koje bi bile redovne i koje bi omoguavale uinkovito rjeavanje pitanja koja su u njihovoj nadlenosti. Osigurati da nova ministarstva i institucije na dravnom nivou, koji su formirani na osnovu Zakona o Vijeu ministara iz 2002. godine, u potpunosti profunkcioniraju. U potpunosti provesti Akcijski plan za prioritetne reforme u 2003. - 2004. godini i uspostaviti konsolidirani plan rada vlade na dravnom nivou za 2004. godinu (i naredne godine), pri emu e se strateki prioriteti uskladiti sa proraunskim sredstvima.
3. Djelotvornija javna upravai dalje raditi na stvaranju djelotvorne javne uprave, ukljuujui i utvrivanje sveobuhvatnog akcijskog plana za reformu javne uprave sa procjenama trokova i jasnom raspodjelom nadlenosti (na primjer, u oblasti unutarnjih poslova i zdravstva). Financirati i ostvariti suradnju sa agencijama za dravnu slubu na dravnom i entitetskom nivou.
4. Europske integracijeosigurati pravilno i potpuno funkcioniranje Direkcije za europske integracije BiH, ukljuujui i kapacitete Direkcije neophodne za koordinaciju.
5. Djelotvorne zakonske odredbe kojima se garantiraju ljudska pravausvojiti i provesti jo uvijek neusvojene zakone o povratku izbjeglica. Posebno uvesti, usvojiti i provesti zakon o BiH Fondu za povratak izbjeglica. Zavriti prijenos institucija za ljudska prava u nadlenost i pod kontrolu BiH. Osigurati postupanje po nerijeenim predmetima pred Domom za ljudska prava i prijenos nadlenosti Doma na Ustavni sud. Osigurati adekvatno financiranje toga Suda. Preuzeti potpunu nadlenost na dravnom nivou za dravnog ombudsmena i postii napredak po pitanju spajanja dravnog i entits
