Sveuilite u MostaruFilozofski fakultetOdsjek za psihologiju

SEMINARSKI RADO evoluciji svjesne panjeKolegij: Miljenje i jezik

Nositelj kolegija: Studentice:Doc. dr. sc. Pavle Valerjev Jelena evo Martina uak

Mostar, prosinac 2014. godineSadraj:Saetak............................................................................................................................11. O evoluciji svjesne panje...............................................................................................12. Panja kao rana adaptacija...............................................................................................33. Panja, funkcionalizam i evolucija..................................................................................63.1. Selektivna panja kao najraniji oblik panje.............................................................73.2. Oblici selektivne panje: panja temeljena na obiljejima........................................103.3. Oblici selektivne panje: prostorna panja..............................................................123.4. Oblici selektivne panja: panja temeljena na objektima...........................................133.5. Kros modalna panja........................................................................................163.6. Konceptualni sadraj i panja................................................................................183.7. Dobrovoljna panja..............................................................................................193.8. Panja bez napora................................................................................................224. Evolucija svjesne panje..............................................................................................235. Zakljuak svjesna panja vie od osjeaja..................................................................28

Saetak Cilj ovoga rada je pojasniti odnos izmeu svjesnosti i panje kroz teorijska razmatranja o evoluciji. Autori tvrde da empirijski nalazi o panji i osnovna razmatranja koja se odnose na razvoj razliitih oblika panje pokazuju da svjesnost i panja moraju biti odijeljeni bez obzira na to koju definiciju tih pojmova netko koristi. Prema postojeim nalazima, ne postoji pogled na odnos izmeu svjesnosti i panje koji ima ovu prednost. Zbog toga, ovaj rad predstavlja principijelan i neutralan nain za rjeavanje rasprava koje se odnose na odnos izmeu svjesnosti i panje, bez upadanja u sporove o znaenju tih pojmova. Odluujui zakljuak ovog pristupa je da se ekstremni stavovi o odnosu izmeu svjesnosti i panje moraju biti odbaeni, ukljuujui i poglede identiteta i pune disocijacije. Postoji preklapanje izmeu svjesnosti i panje u svjesnoj panji, ali potpuno razumijevanje ovog mehanizma zahtijeva dodatna empirijska istraivanja.

1. O evoluciji svjesne panjeHerbert Spencer je napisao "Ako je uenje o evoluciji istina, neizbjeno proizlazi da se um moe razumjeti samo promatranjem kako se um razvio" (Spencer, 1855, str. 291). S obzirom na opi znaaj teorije evolucije u znanstvenim objanjenjima biologije, ova izjava se ini neizazovnom. Posljednjih nekoliko desetljea istraivanja u psihologiji i neuroznanosti, meutim, pokazuju da je to dvosmislena tvrdnja. Dokazano je da je svjesni um nedostian kada su u pitanju evolucijska objanjenja, u toj mjeri da mnogi teoretiari tvrde da fenomenoloka svijest ne moe biti prilagodljiva jer nema odreenu funkciju (Chalmers, 1996). Iako je koncenzus da je Spencerova tvrdnja odriva za veinu kognitivnih procesa, pojavno svjesno iskustvo izbjegava funkcionalna objanjenja i ima posljedice koji nisu ispravno shvaene. Ovaj lanak fokusira se na jednu od tih posljedica: upitan prikaz oitog odnosa izmeu svjesnosti i panje.Dok se veina kognitivnih psihologa slae da je panja - selektivno filtriranje perceptivnih podataka sigurno bila rana adaptacija u evoluciji kognitivnih sustava (Ward, 2013), nitko od njih ne smatra da je svjesnost rana prilagodba, nego kasnija prilagodba na kognitivni razvoj. U tom smislu, koji tek treba biti u potpunosti razjanjen, svjesnost moe pomoi posluiti svrsi kontrole integrativnih aspekata selektivne panje (Rensink, 2014). Ipak, dugotrajna tvrdnja u literaturi jest da su evolucijska razmatranja beskorisna za razumijevanje svjesnosti, jer se ini da svjesna svijest nema nikakvu odreenu funkciju, jer se integrativni procesi mogu dogoditi bez svjesne svijesti (Mudrik i sur., 2014; Talsma, Senkowski, Soto-Faraco i Woldorff 2010; migrd i Hommel, 2011). Neki ak tvrde da je svjesnost moda spandrel, to jest, nusproizvod koji je rezultat poveanja sloenosti u modanim strukturama koji ne slue evolucijskoj adaptivnoj svrsi (Carruthers, 2000; Dennett, 2005; Gould i Lewontin, 1979; Polger i Flanagan, 2002; Rosenthal, 2008). To stvara temeljni problem u naem trenutnom razumijevanju svjesnosti, jer se ini da sprjeava funkcionalnu analizu svjesne panje, odnosno, "izvjetajni" tip panje koja je dio svjesne svijesti (tj, u kojem su sadraji panje svjesno dostupni tako da bi se moglo prijaviti otkrivanje ove informacije). Ovaj specifini problem nije dobio kontinuirani tretman u literaturi i ima odluujue posljedice u vezi s odnosom izmeu svjesnosti i panje.Budui da veina teoretiara govori o neprilagodljivosti pojavne svjesnosti, vana teorijska implikacija je inherentna disocijacija izmeu svjesnosti i panje. Odnosno, odnos izmeu panje i svjesnosti ne moe biti onaj koji je ko-evoluirao na nain koji povezuje panju i svjesnost funkcionalno u tom smislu. Iznenaujue, mali fokus je stavljen na evoluciju panje (ali vidi Cosmides i Tooby 2013; Tooby i Cosmides, 1995; Ward, 2013; Wright i Ward, 2008, str. 235-241), osobito u pogledu na to kako se odnosi na evoluciju svjesnosti, koja je vie zastupljena u literaturi (Edelman, Baars i Seth, 2005; Feinberg i Mallatt, 2013; Nichols i Grantham, 2000; Polger i Flanagan, 2002; Seth i Baars, 2005).Evolucija, dakle, postaje sredinje razmatranje protiv teorija koje identificiraju svjesnost s panjom. Na primjer, Prinz (2012) tvrdi da bi svjesnost trebala biti identificirana s panjom, jer bi se inae morao pruiti izvjetaj o svjesnosti koji bi teoretski bilo teko obraniti (npr, pozivajui se na dualizam); dakle, on odbacuje prijedloge za razliite vrste svjesnosti i tvrdi da postoji samo pojavna svjesnost. Pod "panjom" Prinz misli neto poput "panje za informacije koje su dostupne radnom pamenju ", to negira da bi neki oblici svjesnosti i trebali biti pod nazivom "svjesnost" u ovom prijedlogu. To znai da su svjesnost, za Prinza, samo informacije koje su dostupne radnom pamenju, plus subjektivno pojavno iskustvo (Prinz 2012, str. 5-6). Za razliku od toga, Tallon-Baudry (2012) tvrdi da rezultati koji navodno potvruju takav pogled identiteta se temelje na zbunjenim i pristranim pristupima podataka analiza. to je jo vanije, ona je pronala neuroloke dokaze koji upuuju na znaajnu disocijaciju izmeu neuralnih imbenika panje - pristup informacijama i svjesno iskustvo.Iako koliina eksperimentalnih dokaza protiv pogleda identiteta raste (Dehaene i Naccache, 2001; Lamme 2006; Tallon-Baudry 2012; van Boxtel, Tsuchiya i Koch, 2010), evolucijski pristup omoguuje principijelan teoretski nain objanjenja zato znanstvenici pronalaze takve disocijacije. Dakle, umjesto da tvrdimo za disocijaciju na temelju induktivnih argumenata iz odreenih tijela dokaza, moemo tvrditi za odluniji i principijelniji razlog za disocijaciju na temelju vanosti evolucije u znanstvenim objanjenjima. Jedinstvena prednost ovog teorijskog pristupa je da je neovisan u interpretaciji bez obzira kako su vrste "svjesnosti" ili "panje" definirane u trenutno dostupnim teorijama, bit e znatna disocijacija izmeu njih. To eliminira probleme koji se odnose na vie definicija tih pojmova i stavlja trenutne dokaze pod jasnije teoretsko svijetlo.Ovaj novi pristup u raspravi o odnosu izmeu svjesnosti i panje je presudan u najmanje dva aspekta. Ako je istina da svjesnost nema kognitivnu funkciju, onda tip disocijacije izmeu svjesnosti i panje mora biti ili najozbiljniji (puna disocijacija) ili vrlo ozbiljan, s vrlo malo sluajeva svjesne panje. Alternativno, ako svijest ima specifinu evolucijsku funkciju i teoretiari nastoje pruiti pogled identiteta ili ak blagi pogled disocijacija, onda e se suoiti s izazovom navodei kako je svjesnost, kao kognitivna funkcija, koevoluirala s panjom, to se moe definirati u terminima specifine vrste funkcija panje (npr. dobrovoljno, temeljeno na objektu, temeljeno na znaajki, prostorno). Sumnjamo da se ova zadnja mogunost nee ostvariti s obzirom na nae trenutno teorijsko razumijevanje. Jo jedna komplikacija za identifikaciju svijesti s panjom je da su se razliiti oblici panje morali razvili u razliitim vremenima, dodatno ih rastavljajui od svjesne panje.

2. Panja kao rana adaptacijaU svom utjecajnom radu o razvoju kognitivnih funkcija, Tooby i Cosmides (1995, str. 1195) tvrde da panja mora biti jedna od najranijih adaptacija u evoluciji ljudskog uma. Iako u istom poglavlju govore vie openito o percepciji, jasno je da se to odnosi na osnovne procese panje niske razine, poput onih koji su ukljueni u navigaciju i otkrivanje obiljeja. Doista, teko je misliti o nekoj osnovnijoj kognitivnoj funkciji nego to je selektivna panje za motornu kontrolu i navigaciju. Na primjer, mnoge ivotinje se kreu iskoritavanjem znaajki okolia, kao to su lociranje poloaja i kuta sunca za odreivanje orijentacije, ili obavljajui raunanje o tome kako se mjesta vanjskih obiljeja odnose na njihov egocentrini referentni okvir. Osim toga, postoji minimalan pregled evolucije panje, sa samo kratkim diskusijama koje se nalaze u trenutnoj literaturi (Cosmides i Tooby 2013, Ward, 2013.; Wright i Ward 2008, str. 235-241).Prostorna panja i panja temeljena na obiljejima su neophodne za obavljanje zadataka kljunih za opstanak. Ralanjivanje okolia na objekte i prostorne koordinate, ili borba predatora i plijena, zahtijeva ove oblike panje. Ovi osnovni oblici panje mogu biti u interakciji s drugim kognitivnim sposobnostima, kao to su kratkorono i dugorono pamenje, kako bi proizveli bogatije reprezentacije. ivotinje s robusnim ivanim sustavom mogu koristiti epizodiko i semantiko pamenje za prepoznavanje meta u njihovoj okolini i poveanje repertoara objekata i obiljeja kojima mogu pristupiti u bilo kojem odreenom trenutku. Te sposobnosti, pak, postaju temelj za optimalno donoenje odluka, planiranje akcija i prebacivanje zadataka. To su ponaanja koja ivotinje pokazuju u svom okruenju i koji zahtijevaju dosta kognitivne integracije. Vrlo je vjerojatno da su vjetine povezane sa panjom bile kljune za opstanak kako se konkurencija za sredstva poveala za vrijeme kambrija. Neki istraivai, osobito u biolokim znanostima, tvrde da je poveanje sloenosti informacija koje prati integracijske procese panje i pamenja indikator pojave svjesnosti (Nichols i Grantham, 2000). Problem s ovim prijedlogom je da veina funkcija integracije obiljeja i vee sloenosti, koje se navodno odnose na svjesno iskustvo, moe se potpuno razumjeti i objasniti panjom bez pojavne svijesti (Mudrik i sur., 2014).Evolucijski nagoni konkurencije i borbe za opstanak zahtijevaju da vrste razviju neki oblik sueljavanja posredno temeljene panje s mehanizmima panje koji su odabrani zbog njihovog automatizma kao neposrednog odgovora na okoli. Refleksne reakcije na obiljeja okoline koje neposredno okidaju ili hvataju panju moraju biti povezane s procesima asocijativnog uenja koji su pokrenuti kontinuiranom dobrovoljnom panjom i s vremenom su postale automatske ili bez napora. Uspjeh u zadacima pretraivanja i ponaajne rutine, kao to su one povezane s lovom, postaje glavna osobina u sposobnostima vrste. Stupanj kognitivne integracije potrebne za ovu interakciju izmeu razliitih oblika panje je znaajan i oznaava vaan prijelaz u nainu na koji se informacija pohranjuje u informacijskoj sloenosti prijelaz u informacijskoj sloenosti, kao to su definirali Smith i Szathmary (1995). Nadalje, integracija koja je potrebna za pretraivanje ponaanja takoer zahtjeva kratkorono i dugorono pamenje, kao i mapiranje izmeu okvira referenci koje ine egocentrinu perspektivu prisutnu u biima sa sredinjim ivanim sustavom (Merker, 2005).Prema tome, mnogi oblici panje moraju biti prilagodljivi i morali su se razviti vrlo rano, kako su organizmi postali raznoliki i razvili sredinji ivani sustav kako bi se mogli nositi sa sve sloenijim i zahtjevnijim interakcijama sa svojim ekosustavima. Od osnovne diskriminacije do vrlo integriranog pretraivanja ponaanja, tu je repertoar paljivih vjetina koje moraju biti na mjestu kako bi se vrste prilagodile i preivjele. Ono to je presudno je da ove sposobnosti ne predstavljaju ljestve od niih oblika kognitivnog sustava do viih oblika, i vii oblici kognitivne sloenosti nisu uzrono uvjetovani niim oblicima. Umjesto toga, prijelaz prema sloenim oblicima panje je najbolje uhvaen u uvjetima intencionalnosti (tj, "odnoajnosti" kognitivnih stanja to ih ini usmjerenima na odreenu stvar) i obiljeja koja se spajaju u reprezentacije objekata vie razine. Bia koja imaju sposobnost da integriraju reprezentacije sa sadrajem (o okolini, objektima u njoj, i prostorno vremenskoj strukturi) su sposobni i za mnoge druge mogunosti koje ovise o panji i reprezentacijama, kao to su uenje i pamenje informacija. Slino, komunikacijski i jezini kapaciteti su povezani s ovim oblikom simbolikih reprezentacija vie razine.Prethodna toka se moe ilustrirati ispitivanjem evolucije osjetilnih modaliteta. ivotinje sa ivanim sustavom koji je sposoban registrirati svjetlosne valove i kodirati te informacije u reprezentacijski oblik, koji podrazumijeva intencionalnost, mogu se nositi s mnogim zadacima koji ovise o sudjelovanju na znaajke okoline. U tom smislu, intencionalnost mora biti prisutna na nekoj razini za ponaanje usmjereno prema cilju. Na primjer, moemo zamisliti bie koje je sposobno za selektivno usmjeravanje panje na objekte i prepoznavanje znaajki u osjetnom modalitetu ekvivalentnom ljudskom oku. Takav vizualni osjetilni aparat ne bi bio loiji od kompleksnijih kros modalnih osjetilnih registratora koji karakteriziraju sisavce. Ova kros modalna integracija omoguuje ivotinjama da znaajno poveaju stupanj konfirmacije informacija preko razliitih sustava kodiranja (npr. svjetlo ili zvuni valovi), i interakcija izmeu razliitih modaliteta moe olakati percepciju, primjerice, poveanjem percepcije pokreta kroz lokalizaciju zvuka povezanu s objektom (Zmirgrod, Spap i Hommel, 2009).Perceptivna pitanja koja mozak treba odgovoriti u jednom modalitetu (npr. je li to isti objekt koji se kretao prije jednu sekundu?) mogu se formulirati unutar ire mree mogunosti, kao to je simultana instanca svojstava otkrivenih kros modalno iz jednog udaljenog podraaja. Ne samo prostorna panja, nego i vremenski kontinuirana panja postaje fleksibilnija i dinaminija. Poznato je da je svaki modalitet ima jedinstveni prozor simultanosti i da se ti prozori znaajno razlikuju (Pppel, 1988.). Ovi razliiti prozori igraju kompenzacijsku ulogu za brzine energije za koje su dizajnirane da ih registriraju, i dio su kros modalnog prozora simultanosti koji je potreban za kontrolu motornih zadaci (Montemayor, 2013.). Razvoj razliitih modaliteta je, dakle, omoguio fleksibilan, dinamian, vrlo integrativan i potaknut dokazima, centralizirani sustav za procesiranje podataka.Takvi argumenti upuuju na to da se ne moe razumno porei da je panja, u svojim brojnim oblicima, adaptacija. Kljuna toka je da su ti oblici panje definirani funkcionalno, i postoje jaki argumenti protiv funkcionalnih objanjenja pojavne svjesnosti. Dok su kognitivne funkcije koje su povezane s panjom temeljne adaptacije tijekom evolucije sredinjeg ivanog sustava, ini se da niti jedna od ovih funkcija ne zahtijeva svjesnu svijest, oko ega se mnogi istraivai slau (Dehaene i Naccache, 2001; Lamme, 2006; van Boxtel i sur., 2010).Dakle, iako je selektivna panja sigurno rana adaptacija u evoluciji ljudskog mozga, tvrdnja da je svjesna panja adaptacija je znatno kontroverznija. Funkcionalno raunalni pristup koji se pretpostavlja u teoriji evolucije i kognitivnoj psihologiji, prema mnogim teoretiarima je bio kritiziran kao beskoristan s obzirom na svjesnost (Block, 1995, Chalmers, 1996). ak i ako definiramo svjesnost funkcionalno kao s obzirom na globalni radni prostor (Baars, 1988, 1998; Dehaene i Naccache, 2001), ili s obzirom na integrativnost (Tononi 2008, 2012), ili ak s obzir da se naglaava uenje (Meuwese, Post, Scholtea i Lamme, 2013) i dalje se moe tvrditi da je panja rana adaptacija i da navodne funkcije svjesnosti moraju biti mnogo kasniji dodatak repertoaru kognitivnih sposobnosti, pokazujui na taj nain njihovu disocijaciju temeljenu na argumentu rane ili kasne adaptacije. Nadalje, ini se da postoji koncenzus u vezi tvrdnje da se svjesnost pojavila nedavno u evoluciji kognitivnih sposobnosti. Iako postoji nekoliko izvjetaja o evoluciji svjesnosti (u rasponu od potpunog skepticizma do prijedloga da svjesnost moe biti spandrel), nijedno od tih izvjetaja ne tvrdi da je svjesnost adaptacija. Kognitivni znanstvenici su, dakle, suoeni sa zagonetnim izazovom usklaivanja sukobljenih zahtjeva u vezi svjesnosti i panje u teorijski jedinstven izvjetaj o evoluciji svjesne panje.U onome to slijedi, bile su istraivane teorijske mogunosti koje su dostupne i predstavljena je teorija evolucije svjesne panje, koja podrazumijeva ozbiljnu disocijaciju izmeu svjesnosti i panje. Iako je veina oblika panje evoluirala rano kao adaptacija, nijedan oblik svjesne svijesti nije bio zahtjevan kao rana adaptacija, sugerirajui da je preklapanje izmeu svjesnosti i panje svjesna panja takoer nedavni fenomen i mora biti iznimka, a ne pravilo, s obzirom na to kako je svjesnost u interakciji s panjom.

3. Panja, funkcionalizam i evolucijaOpsena eksperimentalna istraivanja o razliitim oblicima vizualne panje pokazuju da panju treba definirati funkcionalno. Ustvari, definicije oblika panje imaju za cilj hvatanje razliitih funkcija (Rensink, 2014). Na primjer, najosnovniji oblik selektivne panje ima iroku funkciju filtriranja informacija i optimalnog distribuiranja kognitivnih resursa za moduliranje obrade informacija. Centralna ideja je da panja izvodi funkciju filtriranja, a rane teorije panje je definiraju u terminima nadzora i filtriranja.Postoje razliite vrste informacija koje mogu biti izabrane od mehanizama panje. (Mi emo ograniiti nau rasprava na vizualnu domenu, iako je relevantna i za druge osjetne modalitete). Primjerice, panja temeljena na obiljejima odabire razne vrste perceptivnih obiljeja u vizualnim dogaajima, kao to su boja, orijentacija pravca, te kretanje signala. Prostorna panja ima funkciju brzog ralanjivanja okoline u podruja za registraciju informacija. Panja temeljena na objektima je oblik panje srednje razine koja je posebno usmjerena na jedinice diskretnih objekata, a mehanizmi za otkrivanje, praenje i brojanje objekata su naene kod mnogih vrsta. Koristei Spelkeovu (1994) terminologiju, ovi oblici panje su sastavljeni od drevne i temeljne jezgre znanja koje grade mnoge tipove kognicije i obradu informacija. Iako su svi oblici panje definirani u terminima funkcija povezanih s obradom informacija, neki oblici panje su osnovniji od drugih. Na temelju aktualnog teorijskog i empirijskog razumijevanja panje, prihvatljivo je pretpostaviti da su se razliiti oblici panje razvili u razliitim vremenima. Ova tvrdnja ima kritine posljedice za razvoj svjesne panje i za razumijevanje odnosa izmeu svjesnosti i panje.

3.1. Selektivna panja kao najraniji oblik panjeKada se jednom identificiraju funkcije panje, mogu se prouavati neuralni korelati tih funkcija po vrstama. Na primjer, selektivna panja i panja temeljena na objektima, koje ukljuuju osnovne funkcije diskriminacije, obuhvaaju znatne dijelove korteksa kod ljudi. ak i jednostavni pomaci panje izmeu objekata aktiviraju "veliku mreu kortikalnih podruja" (Ward, 2013, str. 54). Prebacivanje fokusa s jednog objekta na drugi je temeljna funkcija panje, neophodna za selektivno tumaenje prostornih podataka i bez koje bi osnovno navigacijsko ili vizualno pretraivanje zadataka bilo nemogue. Istraivanja slikovnih prikaza mozga na ljudima i neljudskim primatima takoer su identificirala hijerarhijsku organizaciju vizualnih podruja koji poveavaju sloenost obrade (Kastner i Ungerleider, 2000). Ova hijerarhijska organizacija odraava sve sloenije funkcije vida koje odgovaraju razliitim oblicima vizualne panje koji su potrebni za odabir i integriranje podataka unutar ove organizacije.Iz evolucijske perspektive, mogunost da se prisustvuje viestrukim aspektima okoline je tako sveprisutna da mora biti fiziki instancirana razliitim neuralnim strukturama po vrstama. Oblici selektivne panje na obiljeja okoline su pronaena u mnogim vrstama, ukljuujui one s vrlo malim mozgovima, kao to su vone muice i vretenca (Wiederman i O'Carroll, 2013). Iako je jasno da insekti nemaju kapacitete panje kao ljudi i ivotinje s veim mozgom, ovo je izuzetno znaajna injenica, jer su vinske muice divergirale 500 milijuna godina prije ljudske vrste u razvoju razliitih vrsta ivanog sustava (Ward, 2013). Ovaj oblik selektivne panje mora biti uzrono povezan u smislu da to ovisi o automatskim procesima koji detektiraju znaajke u skladu s naelima istaknutosti, a selektivan je u smislu da takve znaajke aktiviraju relevantna ponaanja povezana s ciljem (to je rezultat adaptivnog utjecaja) ili postanu dostupne za selekciju filtriranjem mehanizmima panje.Viestruki korelati funkcija osnovne selektivne panje i panje temeljene na objektima i predstavljaju zanimljive mogunosti. Na primjer, korteks je velika povrina mozga i skup je u smislu potronje energije. Dakle, osnovni oblici selektivne panje moraju biti fiziki instancirani u mnogo manjim i jeftinijim podrujima mozga (kao to predlae Ward). Ovo ukazuje na to da su oblici selektivne panje evoluirali u razliito vrijeme kod razliitih vrsta s vrlo raznolikom neuralnom anatomijom. Ustvari, prisutnost takvih raznih neurolokih sustava koji podravaju panju sugerira da je selektivna panja evoluirala u vie navrata i samostalno kod razliitih vrsta, to se openito smatra da je sluaj u razvoju raznih modanih sustava (Striedter, 2006).Moramo naglasiti da ne tvrdimo da su ovi oblici panje izmeu vrsta identini u svakom pogledu. ini se oito da je jedan od razloga zato panja aktivira velika podruja ljudskog korteksa zbog bogatih i vrlo integriranih sadraja koje je ljudska panja sposoban kodirati. Mi ne tvrdimo, primjerice, da je bilo koji oblik detekcije signala selektivna panja. Umjesto toga, mi jednostavno ukazujemo na empirijski potvrenu injenicu da su mnoge vrste s malim ivanim sustavima sposobne prebacivati panju s jednog objekta na drugi, kao to pokazuju mogunosti navigacije kukaca (vidi Gallistel, 1990a, za rasprave o navigacijskim funkcijama koje ovise o takvim mogunostima, poput solarne funkcije efemeride). Ove kognitivne funkcije su provjerljive empirijski i mogue su samo zbog integracije informacija koje se mogu prikazati, a ne zbog puke uzrone interakcije izmeu unutarnje biologije i vanjskih imbenika. Ova vrsta panje, koja se oituje u jednostavnim smjenama, mora biti meu najranijim kognitivnim funkcijama (ali emo ostati neutralni s obzirom na jasno pitanje koje vrste imaju kapacitete panje sline ljudskoj panji).Vjerojatnost da je selektivna panja evoluirala u vie navrata i samostalno kod mnogih vrsta ukazuje na to da je to kljuna i osnovna prilagodba (Ward, 2013). Slijedei prijedlog Smitha i Szathmarya (1995) u vezi s evolucijskom vanosti prijelaza u tome kako se informacije pohranjuju i koriste, pojava kognitivnih sustava sposobnih za diskriminaciju i selektivno sudjelovanje na razliitim znaajkama svakako su obiljeili novi prijelaz u vie integrirana i sloenija ponaanja. U najmanju ruku, selektivna panja otkriva svrhovito ponaanje i minimalni oblik usmjerene intencionalnosti. Kako su sloeniji oblici prepoznavanja objekata postali dostupni, primjerice temeljei panju na konceptualnom sadraju dozvanom iz dugoronog pamenja, postalo je dostupno bolje planiranje. Ipak, izvori selektivne panje i dalje e se temeljiti na istim ranim adaptacijama koje su ivotinje trebale za obavljanje osnovnih djelatnosti preivljavanja, kao to je navigacija kroz njihovu okolinu.Usput, korisno je usporediti prevlast panje kao rane prilagodbe s rijetkosti onoga to su neki sugerirali da su osnovne funkcije koje su temelj svjesne svijesti: kapaciteti za jezik i itanje misli (Carruthers, 2000; Dennett 1969, 2005). Jezik, prema nekim teoretiarima (Fitch, Hauser i Chomsky, 2005), i sam moe biti spandrel i jedinstvena ljudska sposobnost. ini se da je itanje misli (ili teorija uma) iroko rasprostranjeno, ali takoer se ini da su robusni oblici itanja misli jedinstveni za ljude, kao to su oni potrebni za proi zadatak lanog uvjerenja, ili socijalno odreeni oblici panje za otkrivanje namjera drugih (Tomasello, 1999). Vano je primijetiti da su ovo stavovi koji ne smatraju da je svjesnost iluzija, misterija, ili primitivna znaajka svemira.ak i ako netko misli da bi kognitivna funkcija mogla objasniti pojavu svjesnosti, panja i svjesnost e i dalje biti odijeljeni jer su se nie razine panje razvile u organizmima za koje se ini da nemaju svjesnu panju (Griffin i Speck, 2004). Ne moe se zanijekati da moda postoji pojavna svjesnost u ivotinja neke ivotinje sa sredinjim ivanim sustavom mogu doivjeti bol ili boju na nain koji nalikuje ljudskim iskustvima. Ipak, funkcije panje bi prethodile ili barem bile evolucijski neovisne od ovih ivanih procesa (vidi Tallon-Baudry, 2012, za raspravu o moguim evolucijskim razlikama izmeu svjesnosti i panje temeljene na njihovim temeljnim neuronskim strukturama). Prije ispitivanja mogunosti evolucijski napredne svjesne panje, trebali bismo opisati empirijski prihvaene oblike panje i kako se oni odnose na mehanizme za kros modalnu integraciju.

3.2. Oblici selektivne panje: panja temeljena na obiljejimaPanja temeljena na obiljejima je jo primitivniji mehanizam izbora informacija koji surauje s perceptivnim procesima niske razine. Ovi sustavi za obradu informacija su organizirani prema specijaliziranim podrujima mozga odgovornim za registriranje odreenih vrsta vizualnih informacija, kao to su boja, kretanje, ili orijentacija segmenta (za pregled vidi Maunsell i Treue, 2006). Ova organizacija je povezana s modularnou hipoteze uma (Fodor, 1983), tako da su razliiti perceptivni moduli razvijeni za obradu razliitih obiljeja - iako nisu jasno neovisne regije u mozgu i mogu se bolje opisati kao organizirane u distribuiranim mreama (vidi Finlay i Brodsky, 2006). Panja temeljena na obiljejima je povezana sa sustavima niske razine za odabir podataka na uobiajeno automatski nain, ali taj proces odabira moe biti pristran prema signalima vie razine temeljenima na zahtjevima zadatka.U prilog funkcionalno modularnoj organizaciji panje temeljene na obiljejima, neuronske studije su identificirale hijerarhijski organiziran vizualni korteks, s osnovnim znaajkama obrade koje se javljaju u niim dijelovima mozga (vidi Hubel, 1995, str. 93-125; Koch, 2004, str. 49-86) Vizualni podaci iz retine prolaze kroz vidni ivac u lateralnoj genikulatnoj jezgri (LGN) talamusa prije dolaska do primarnog vizualnog korteksa (V1). Od tamo, informacije teku kroz dva glavna puta, dorsalni i ventralni, koji se takoer nazivaju "gdje" i "to" putovi (Kastner i Ungerleider, 2000; Ungerleider i Haxby, 1994). Dorsalni "gdje" put tei obradi podataka o kretanju i poloaju objekata sa srednjim temporalnim (MT) podrujem koje je posebno osjetljivo na pokret i podraaje veeg kontrasta (Tootell i sur., 1995). Ventralni "to" put procesira informacije o objektima, ukljuujui boju, oblik, ili orijentaciju. Na primjer, informacija o boji, koju su poetno detektirali retinalni unjii, se obrauje u LGN i podrujima V1 i V2 (za pregled vidi Gegenfurtner, 2003). Orijentacijski specifine stanice u V1 detektiraju orijentaciju, konture i zakrivljenost, koji su vani za odreivanje oblika i objekta (Hubel i Wiesel, 1962). Druga karakterizacija tih dvaju tokova obrade predlae da dorsalni tok podrava "viziju za djelovanje" dok ventralni tok podrava "viziju za percepciju" (Milner i Goodale, 1995, 2008). Glede toga, dorsalni put daje vizualnu informaciju za planiranje akcije i izvrenje motornih naredbi i obrauje se odvojeno od ventralnog puta, koji osigurava sadraj vizualnog doivljaja. esto, vizualne informacije za uspjeno djelovanje putuju samo u dorsalni put i slue svojoj svrsi bez dostizanja svijesti. Vana napomena za ove odvojene tokove obrade je da su neki uoili disocijacije izmeu procesa panje i svjesnosti koji ovise o ovoj anatomskoj organizaciji, gdje je informacija iz dorsalnog toka obrade ne treba doi do svjesne svijesti kako bi utjecala na ponaanje.Nadalje u vizualnom korteksu, podruje V4 obrauje informacije o orijentaciji kao to su oblici objekta. Globalno grupiranje informacija o konturama (tj. gestalt pojam "dobrog nastavljanja") je presudno za formuliranje oblika i objekata (Geisler, Perry, Super i Gallogly, 2001; Kovacs 1996) i oslanja se na kortikalne procese koji su odgovorni za globalne procese integracije kontura (Tanskanen, Saarinen, Parkkonen i Hari, 2008). Ovaj proces integracije takoer objanjava kako vizualni sustav moe izdvojiti informacije o obliku iz slika koje se temelje na niskim razinama mehanizama obrade (Marr, 1980). Panja temeljena na obiljejima, dakle, moe se smatrati temeljnim i osnovnim oblikom panje od kojeg su izgraene bogatije reprezentacije. Dokazi i meu beskraljenjacima i kraljenjacima postoje za ovu vrstu panje osnovne razine, od insekata do primata (Ward, 2013). Openito, ovo je uzlazna panja koja djeluje u sklopu najsadrajnijih okruenja temeljena na svojoj ulozi u evolucijskom razvoju ovih sustava (Rensink, 2014). Takoer je hijerarhijski organizirana, tako da su razliite razine u vizualnom korteksu odgovorne za odreena obiljeja, te se potiskivanje natjecanja za izbor obiljeja moe pojaviti na nekoliko ovih razina kroz povratne petlje koje integriraju utjecaj viih razina procesa panje. Rezultati ovih neovisnih mehanizama za izbor specifinih obiljeja, koji mogu biti organizirani u mape obiljeja, mogu se povezati na temelju prostorno-vremenske informacije da se formiraju detaljnije reprezentacije (vidi Treisman i Gelade, 1980; Treisman i Zhang, 2006).

3.3. Oblici selektivne panje: prostorna panjaProstorna panja filtrira informacije temeljene na prostornim koordinatama te je jo jedan vaan mehanizam koji se razvio rano kako bi pomogao navigaciji i drugim ciljno usmjerenim motorikim ponaanjima. Utjecajan model za ovaj oblik panje je ''Spotlight model'' (Posner, Snyder, i Davidson, 1980), gdje panja moe biti usmjerena na odreeno podruje i pomicati se uokolo po potrebi. Prostorna panja moe biti difuzna i iriti se preko cijelog vidnog polja, ali bez mnogo tonosti u odnosu na informacije koje se obrauju, ili moe biti usmjerena na odreeno podruje s viom rezolucijom. Ovaj raspon rezolucije panje je opisan kao "zoom objektiv" koji distribuira resurse u silaznom nainu po potrebi (Eriksen i Yeh, 1985). Zbog toga, za prostornu panju se smatra da bi mogla djelovati na odvojenim objektima, praznom prostoru, ili se iriti na globalnoj razini da se brzo odredi bit informacija predstavljenih irom vidnog polja. Doista, nedavna istraivanja pokazuju da distribuirana panja moe brzo uhvatiti statistiki saetak zastupljenosti informacija izvan fokusa panje (npr. Alvarez i Oliva, 2008). Takve studije podupiru ideju da se vizualne informacije mogu skupljati u reprezentaciju cjelovitog pregleda kako bi pomogle u prevladavanju ogranienja vizualne obrade nametnutih od zadataka koji zahtijevaju panju, to ukazuje na vie osnovni i neovisni oblik prostorne panje. Smatra se da su neuronski sustavi koji podravaju prostornu panju smjeteni u precentralnom sulkusu, intraparietalnom sulkusu, i bono okcipitalnom sulkusu, podrujima vezanim uz motoriku aktivnost (Beauchamp, Petit, Ellmore, Ingeholm i Haxby, 2001). Iako su neka istraivanja identificirala aktivacije kao ranije u V1, prostorna panja je sklona biti modulirana u viim stadijima korteksa, kao to je ventralni okcipito-temporalni korteks (Brefczynski i DeYoe, 1999), i prebacivanje panje od jednog mjesta na drugo je izazvano signalima stranjeg tjemenog korteksa (Yantis i sur., 2002). Pozornosno snimanje (obino smatrano vie automatskim rasporeivanjem panje) javlja se u superiornom parijetalnom korteksu, koji je povezan s prostornim pomacima panje (de Fockert, Rees, Frith i Lavie, 2004). Znaaj takvih otkria je da razlikuju sustave koji pomiu prostornu panju od onih koji odravaju stalnu panju. Iako su klasifikacije neuralnih sustava koji podupiru razliite aspekte prostorne panje jo uvijek pod povealom postoji osjeaj kako su razliiti procesi lokalizirani u razliitim podrujima mozga, to razlikuje ove oblike panju na temelju njihovih funkcija. Sloenije prostorne sposobnosti su prisutne u kraljenjaka i ini se da se koncentriraju u desnoj hemisferi mozga, s prednjim i parijetalnim strukturama koje su posebno aktivne tijekom zadataka koji zahtijevaju prostornu panju i imaju neka preklapanja s mreama radnog pamenja (Awh i Jonides, 2001). ini se da vie specijalizirani pomaci panje, kao to je prikrivena panja, zahtijevaju neurone koji su ukljueni u izvrnu kontrolu i nalaze se u viih primata poput majmuna i ljudi (Wright i Ward 2008., str. 240). Prikrivena panja je posebno pronicav oblik prostorne panje, koja se odnosi na namjerni pomak panje izvan sredita vlastitog pogleda bez promjene smjera pogleda (Carrasco, 2011; Posner, 1980; Posner, Cohen, i Rafal, 1982; Wright i Ward, 2008). To jest, fokus panje moe biti orijentiran neovisno od fizikalne manipulacije pogleda u suprotnosti s oitom panjom, koja se odnosi na ono to je u sreditu panje i na fovei (sreditu) oka. Prikrivena panja je pokazana kroz razliite zadatke gdje su promatrai vidjeli podraaj na sreditu zaslona, ali su preusmjeravali svoj fokus panje na cilj na periferiji bez pomicanja oiju ili stvaranja drugih fizikih pokreta (npr. Peterson, Kramer i Irwin, 2004). Ovaj oblik panje je osobito vaan za planiranje sakadinih pokreta oiju, na primjer, prikrivenim detektiranjem gdje oko treba pomaknuti njegov pogled kako bi dobilo detaljnije informacije iz tog podruja (Yeshurun i Carrasco, 1998). Ovaj pomak panje je bri nego stvaranje pokreta oiju i ima tendenciju da favorizira pomicanja prema objektima (Horowitz, Holcombe, Wolfe, Arsenio i DiMase, 2004). Prikriveni pomak panje se javlja vie u hijerarhiji mozga, u frontalnom podruju oka frontalnog korteksa (Thompson, Biscoe i Sato, 2005). Ova vrsta panje moe takoer odgovarati sposobnosti da prisustvuje odreenim mislima iz pamenja ili drugih mentalnih stanja koja nisu neposredno povezana s osjetilnim informacijama, to ukazuje na vie "napredno" koritenje panje.

3.4. Oblici selektivne panja: panja temeljena na objektimaPanja se takoer moe usmjeriti na stvari u svijetu koje prikazuju svojstva nalik objektu, kao to su povezanost, simetrija, i zajednika sudbina (za osvrt, pogledajte Chen, 2012, Scholl, 2001). Panja temeljena na objektima zahtijeva proces u dva koraka koji poinje s individuacijom objekata (proces odozdo prema gore) nakon ega selektivna panja djeluje tako da se znaajke objekta veu i odravaju u dosljednim reprezentacijama, to onda moe dovesti do identifikacije objekta. Zajedno, individuacija i identifikacija pridonose iskustvu da se pozabavimo odreenim predmetima i podrava sposobnosti kao nabrajanje seta predmeta, praenje vie objekata, ili pohaanje jednog predmeta u detalje.Prva faza panje temeljene na objektima, individuacija, je osnovni postupak upravljan podacima koji odabire strukture nalik objektu za daljnju obradu, a smatra se da se javlja paralelno s kognitivnim neprobojnim modulom nazvanim "rana vizija". Pylyshyn (1989, 1999, 2001) opisuje mogui mehanizam odgovoran za individuaciju vizualnih objekata preko teorije vizualnog indeksiranja. Prema ovom stajalitu, vizualni indeksi su reference ili "pokazivai" na objekte u vizualnom prizoru koji se mogu odravati preko vremenskih i prostornih promjena. Ti primitivni podatcima upravljani pokazivai su aktivirani objektno definiranim svojstvima, kao to su kohezija ili rigidnost, koje izdvajaju diskretni objekt iz vizualne scene (ali bez nunog kodiranja bilo kojeg od tih svojstava u pamenje). Nakon to je pokaziva dodijeljen, moe se privrstiti na objekt i pratiti ga u pokretu tijekom vremena. Vizualni indeksi takoer slue lokalizaciji i sposobnosti prebrojavanja (Chesney i Haladjian, 2011; Haladjian i Pylyshyn, 2011; Trik i Pylyshyn, 1994), olakavaju vizualno pretraivanje (Burkell i Pylyshyn, 1997), te se smatraju prvim korakom u rjeavanju vezivnih problema (Treisman, 1996; Wolfe 2012; Wolfe- Cave, 1999) pruajui osnovnu strukturu za izgradnju reprezentacija temeljenih na objektima. Druga faza u panji temeljenoj na objektima je identifikacija. Ova faza zahtijeva vezanje obiljeja objekta iz mape obiljeja, kao to je opisano u teoriji integracije obiljeja (Treisman i Gelade, 1980), u kontinuirane mentalne reprezentacije koje omoguuje identifikaciju objekta i prepoznavanje. Selektivna panja igra kljunu ulogu u formiranju dosljednih reprezentacija objekta doputajui znaajkama iz vizualne scene da grade koherentnu reprezentaciju postupno u vizualnoj memoriji (Treisman, 1998, 2006). U tom smislu, ''Object File'' teorija opisuje kako panja temeljena na objektu moe djelovati preko object-file reprezentacija srednje razine (Kahneman, Treisman, i Gibbs, 1992). Ovdje je uspostavljena prostorno-vremenska korespondencija (da razlikuje koji je predmet otiao gdje) i zahtijeva preispitivanje operacija za izgradnju kohezivnih reprezentacija obiljeja i detektiranje promjena. Iako se vezanje obiljeja moe dogoditi brzo, za 200 ms (Feldman, 2007), uinkovitost ovog postupka je osjetljiva na kognitivno optereenje i postaje sve tee kada su panja ili resursi radnog pamenja zaokupljeni drugim zadacima ili viestrukim reprezentacijama objekta (Johnson, Hollingworth i Luck, 2008; Wheeler i Treisman, 2002). S obzirom da su ovo kapaciteti za osnovnu percepciju objekta, slini oblici ranih vizualnih mehanizama za individuaciju i identifikaciju moraju biti prisutni meu vrstama. Model panje temeljene na objektu tvrdi da vizualni sustav pogoduje izboru cijelih objekata u vizualnoj sceni za razliku od svojstava, kao to su poloaj ili pojedina obiljeja, a mnoge studije pruaju znaajnu podrku za ovu panju temeljenu na objektima (npr. Baylis i Driver, 1993; Chen, 2012; Kahneman i sur., 1992; O'Craven, Downing i Kanwisher, 1999; Scholl, 2001; Scholl, Pylyshyn i Feldman, 2001; Yantis, 1992). Reprezentacije temeljene na objektima nastaju u vizualnom kratkoronom pamenju, koje je ogranieno brojem objekata i koliinom istaknutih informacija koje mogu biti predstavljene (npr. Alvarez i Cavanagh 2004; Cowan, 2001). Takve studije sugeriraju da su sloeniji oblici panje povezani s dobrovoljnom endogenom panjom i zahtijevaju selektivno usmjerenu panju da veu i odravaju znaajke datoteka objekta. To je primjer interakcije izmeu niske i visoke razine oblika panje koja ini prouavanje panje tako sloenim. S obzirom na vie centralizirane dobrovoljne aspekte ovog oblika panje, njegov razvoj ne mora nuno odgovarati evoluciji najosnovnijih i prilagodljivih oblika panje (tj. panja temeljena na obiljejima ili prostorna panja). Uz izbor odgovarajuih objekata, inhibicija nebitnih objekata u vizualnoj sceni je pokazala da je temeljena na objektima (Theeuwes, Van der Stigchel i Olivers, 2006). U stvari, takva inhibicija je specifina za irelevantne objekte oznaene za inhibiciju i ne javlja se u praznom prostoru u blizini tih objekata (Pylyshyn, 2006; Pylyshyn, Haladjian, King i Reilly, 2008), niti na objektima jasno izdvojenim u trodimenzionalnom prostoru (Haladjian, Montemayor i Pylyshyn, 2008). Vjerojatnije je da e se hvatanje panje dogoditi u praznom prostoru izmeu kretanja objekata nego na nevanim predmetima koji su inhibirani (ak i kad je predmet vezan uz efekte maskiranja). Ovaj dokaz podrava ideju da niska razina individuacije objekta ima tendenciju raditi i na za zadatak relevantnim i za zadatak irelevantnim objektima automatski, a da panja temeljena na objektima djeluje na kljune naine koji ne ukljuuju uvijek obradu informacije u svjesnosti (Chou i Yeh, 2012; Melcher i Vidnyanszky, 2006; Mitroff, Scholl i Wynn, 2005; Norman, Heywood i Kentridge, 2013). Teorije temeljene na objektima pruaju izvjetaj o tome kako su detaljniji prikazi formirani kroz prostorno-vremensko vezivanje istaknutih informacija. Drugim rijeima, oni opisuju integraciju neovisno obraenih vizualnih znaajki koje proizvode reprezentacije koje se odnose na vanjske objekte. Ove reprezentacije objekata su najvjerojatnije sadraji svjesnog iskustva, iako sve datoteke objekata ne dolaze do svjesne svijesti (Mitroff i sur., 2005). Imajte na umu, meutim, da je to tvrdnja o sadraju, umjesto osnovnim funkcijama rane vizualne panje. Glavni problem s karakterizacijom funkcije svjesnosti je da ovi sadraji mogu biti obraeni bez bilo kakvih povezanih iskustva tih sadraja (tj, moda nee postojati povezan osjeaj, fenomenalno svojstvo, ili kako je to biti u reprezentacijskom stanju s tim sadrajima). Podrka panji temeljenoj na objektima su dijelovi mozga za koje se openito smatra da su se razvili u novije vrijeme. Dodatno ulazima od i povratnim signalima prema vizualnom korteksu (Cohen i Tong, 2013.), superiorni parijetalni reanj (iznad vizualnog korteksa) i desni boni fusiform korteks su ukljueni u panju temeljenu na objektima, ukljuujui i prebacivanje pozornosti izmeu predmeta (Yantis i Serences, 2003). Podruje MT detektira pokrete i pomae u praenju pokreta (Newsome i Par, 1988), a povezane aktivnosti ukljuuju inhibicijske procese iz ekstrastrijarnih podruja V2 i V4 (Bundesen, Habekost i Kyllingsbaek, 2005; Desimone i Duncan, 1995; Luck, Chelazzi, Hillyard i Desimone, 1997; Mangun, 1995; Posner, 1992). Ove strukture su identificirane u drugih viih vrsta, kao to su golubovi i majmuni, ali malo istraivanja je istraio panju temeljenu na objektima na ivotinjama (vidi Roelfsema, Lamme i Spekreijse, 1998; Ushitani, Imura i Tomonaga, 2010). Da ponovimo, na fokus je ovdje na panji kao primitivnoj kognitivnoj funkciji i na tome zato je ova funkcija jedna od najranijih adaptacija ivanog sustava. Ne tvrdimo, dakle, da je sadraj do kojeg ljudi mogu doi takoer dio ranih prilagodbi koje ine funkcije panje u ranoj viziji. Sadraji (vjerojatno konceptualni) su vjerojatno vezani uz svjesnu panju i ne moraju biti potrebni za osnovne zadatke diskriminacije, kao to je panja temeljena na obiljejima. Oni koji brane stajalite da je panja identina svjesnosti (npr. Prinz, 2012) moraju rei ili da je bilo koja ivotinja sposobna za navigaciju i odabir znaajki iz okoline pri svijesti ili da ti osnovni oblici panju ne zasluuju ime "panja". Zbog evolucijskih razloga koje slue kao teorijska pozadina, kao i irokog koncenzusa da su ovo empirijski potvreni oblice panje, smatramo obje opcije vrlo problematinima. Rani oblici panje su temeljni i prilagodljivi, od kojih je evoluirala kros-modalna panja.

3.5. Kros modalna panjaKao to je istaknuto u ogromnoj literaturi o vizualnoj panji (od koje smo samo predstavili mali dio), prepoznavanje znaajki objekta unutar vizualnog modalitete zahtijeva mapiranja na temelju prostorno-vremenskih koordinata. Teorija integracije znaajki za vizualno prepoznavanje objekata temelji se na ovoj ideji (Treisman i Gelade, 1980). Iako postoji polemika u vezi ovog prijedloga (Pylyshyn, 2007), nesporno je da je ljudska vizualna panja sposobna za integriranje mnogih obiljeja koji su prostorno-vremenski organizirani u koherentne i korisne reprezentacije). Kros-modalna panja u neljudskoj spoznaji ne mora biti tako bogata integracijom znaajki kao i kod ljudi, ali to svakako zahtijeva mapiranje izmeu razliitih geometrijskih struktura (npr. zvuka i vida). ini se, dakle, da propriocepcija i kros-modalna panja zahtijevaju centralizirani ivani sustav i centralizirani nain integriranja i tumaenja razliitih vrsta podataka, to moe biti temelj dobrovoljne panje.Povezano uz ovu ideju, Hommelova teorija datoteka dogaaja predlae poboljanu verziju datoteka objekta koja ukljuuje i znaajke i motorne naredbe (Hommel, 2004, 2005, 2007; migrd i sur., 2009). Ova teorija daje bogatije shvaanje reprezentacije objekta u smislu da ove kros-modalne senzorne reprezentacije integriraju akcijsko planiranje informacija. U terminima senzorne integracije, sluni i vizualni podaci prikazani zajedno esto se smatraju dijelom istog dogaaja (npr. kada ujemo i vidimo da se motocikl pribliava, planiramo pomicanje s puta). ak i uz asinkrone prezentacije multimodalnih informacija (npr. 350 ms jaza izmeu tona i poetka vizualnog podraaja), moe biti formirana asocijacija, to omoguava asinkronim znaajkama iz odvojenih modaliteta da se smatraju dijelom istog dogaaja; ova vrsta vezivanja znaajki ne zahtijeva nuno svijest o tome da se to dogaa, niti utjee na ponaanje kada se vremenska asinkronija svjesno percipira (migrd i Hommel, 2011). Vanost ove teorije je da se bavi krajnjim ciljem mogunosti da pohaa stvari u svijetu te ih predstavlja kako bi djelovala na njih. To opisuje izvor djelovanja za sustav predstavljanja informacija te se odnosi na sloena ponaanja kao to je upotreba alata.Tu je i podrka za rane interakcije kroz modalitete u za zadatak irelevantnom perceptivnom uenju kros-modalnih uinaka zadataka (BatsonBeer, Seitz, i Watanabe, 2011). To jest, kada je irelevantni zvuk uparen s odreenim podraajem na nain da nije oit ispitaniku, naknadna izvedba ipak moe biti pod utjecajem nakon treninga na nain koji ukazuje da je kros-modalna asocijacija implicitno nauena. Kako bi se te asocijacije dogodile, informacije iz razliitih modaliteta moraju biti integrirane na neki nain, i stoga zahtijevaju mehanizam za omoguavanje ove integracije. Za kraj, kros-modalna panja integrira razne znaajke, to zahtijeva mapiranje izmeu razliitih modaliteta. Pored objektno-temeljenog ili dogaajno-temeljenog mapiranja druga mapiranja se odnose na egocentrine i alocentrine odrednice (Gallistel, 1990a, 1990b) koje omoguuju organizmu uspjenu navigaciju unutar okruenja. U sluaju vremena, ova mapiranja zahtijevaju kros-modalni prozor istodobnosti, jer za svaki modalitet je utvreno da ima razliite prozore istodobnosti. Osnovna ideja je da kros-modalna integracija informacija i snana integracija sjeanja (epizodikih i semantikih) stvaraju platformu za egocentrinu perspektivu za koju se ini da karakterizira pojavnu svjesnost.Kao i prethodni sluajevi panje unutar jednog modaliteta, kros-modalna panja za znaajke, objekte i podruja prostora je vjerojatno bila prilagodljiva, jer su vrste s mozgovnim mehanizmom za mapiranje informacija iz jedne regije u drugu stvorile vie snaan, kompleksan, i stabilan prikaz o svom okruenju. Kros-modalna integracija je temelj mnogih procesa koji poveavaju vjerojatnost uspjeha na bitnim zadatcima, kao to su prikupljanje hrane i lov (Gallistel, 1990a, 1990b). Iako je to oito, znaajno je da ova mapiranja zahtijevaju sofisticirane reprezentacije okolia, ili barem robusne oblike pamenja za prostor i vezanje znaajki koje ne zahtijevaju osnovniji oblici panje. To, meutim, ne mora znaiti da ove reprezentacije ili kognitivne sposobnosti ukljuuju konceptualni sadraj.

3.6. Konceptualni sadraj i panjaPojava semantike i konceptualnog sadraja je notorno sporno pitanje u filozofiji i kognitivnoj znanosti. Neki filozofi misle da samo ovjek ima kapacitet za osmiljavanje i oblikovanje uvjerenja na temelju koncepata (vidi McDowell, 1994; za neslaganja u vezi potreba za koncepte, pogledajte Stalnaker, 1984). ini se da je konceptualni sadraj duboko povezan s kapacitetom jezika zbog svojih kompozicijskih i generativnih obiljeja (Fodor, 1998). Takoer je povezan s vie kompleksim aktivnostima imaginacije i metafore (Lakoff i Johnson, 1980). Sve teorije konceptualnog sadraja povezuju ga s kapacitetom jezika ili sposobnosti da se formiraju uvjerenja koja podravaju inferencijalno rasuivanje i, prema tome, ini se da je konceptualna panja nedavna pojava (s obzirom na pretpostavku da su se jezik i inferencijalno rasuivanje nedavno pojavili s razvojem nae vrste).Bez odobravanja bilo kojeg specifinog pogleda na opseg konceptualnih sadraja panje (npr. jesu li jedinstveno ljudski ili ih imaju i druge vrste?), eljeli bismo ilustrirati tip kognitivnog obogaivanja koji doputa visoko integrirane konceptualne sadraje te naglaava njihov relativno nedavni razvoj. Na primjer, sadraji su koncipirani u Gestalt fenomen i dvosmislene slike. U sluajevima poput Neckerove kocke slika koncipirana kao trodimenzionalna kocka okree se natrag i maprijed, ini se da je okrenuta prema gore pa prema dolje, generirajui uzorak panje s odreenom vremenskom stopom. U drugim sluajevima, meutim, uzorak panje je izmeu dva vrlo razliita konceptualna sadraja, kao u patka-zec crteu, koji se moe pojaviti kao zec ili patka, ovisno o tome kako je slika protumaena. Ova vrsta prebacivanja konceptualne panje morala se pojaviti u kasnijim fazama u razvoju mehanizama panje. Iako ovise o automatskim procesima (npr. natrag-naprijed proces prebacivanja karakteristian za dvosmislene slike), ovi sadraji panje su oito mnogo vie koncipirani od osnovnih oblika selektivne panje, to predstavlja vie osnovna obiljeja vizualne scene. Na temelju slinih razmatranja, obogaivanje vjetina koje grade refleksu sline kapacitete mora se temeljiti na panji za konceptualne sadraje. Panja temeljena na objektima daje mogui mehanizam integracije znaajki koji omoguuje prepoznavanje vanjskih objekata, ljudi i mjesta usporeujui te sadraje s konceptima koji su pohranjeni u dugoronom pamenju. Jednostavno objanjeno, biti u mogunosti prepoznati stvari u svijetu oslanja se na vezanje znaajki, i osnovnih (kao oblik i boja) i konceptualnih (kao vienje patke ili zeca). Vie realno, meutim, ovi osnovni procesi dopunjeni su bogatim informacijama pohranjenima u pamenju. Na primjer, detektiranje samo nekoliko znaajki je esto dovoljno da mozak predvidi identitet nekog objekta na temelju pohranjenog sadraja u dugoronom pamenju (vidi Clark, 2013, za raspravu o povezanim prediktivnim procesima u mozgu). Prema tome, konceptualna spoznaja se oslanja na temeljne perceptivne procese i evoluirala je da bi omoguila interakciju izmeu tih osnovnih procesa i pohranjenog sadraja u dugoronom pamenju, kako bi poveala uinkovitost percepcije i spoznaje. Ovaj napredak zahtijeva kompleksnu integraciju ne samo perceptivnih nego i konceptualnih informacija (tj. proces koji integrira ne samo trenutno prisutne znaajke, ve i one potencijalno relevantne u pamenju).

3.7. Dobrovoljna panjaKontiuirana panja duboko je povezana s prolaskom vremena i osjeajem sebe. Iz tog razloga, ini se da dobrovoljno (ili namjerno odravanje endogene panje) mora biti u temelju svijesti o sebi. Ovdje se pojavljuje zanimljiv problem. Moraju postojati dvije vrste dobrovoljne panje: sa i bez svijesti o sebi. Mnogi oblici produene panje (npr. praenje pokretnih objekata, u potrazi za znaajkama medu distraktorima) moe se izvesti bez visokih oblika samosvijesti. Ali oito, samosvijest je povezana s kontinuiranom panjom, kao, kada se meditira ili se nabrajaju fraze u sebi kako bi se konsolidirala sjeanja. Oblik produene panje morao se pojaviti rano te je usko vezan uz opisane procese panje (npr. produena panja za praenje ili fokusiranje na detalje). Vrsta dobrovoljne panje koja ukljuuje osjeaj za sebe, meutim, mora biti novija zbog sloenosti neuronskih veza potrebnih za samoprocjenu i meta-kogniciju. Dobrovoljna panja suprotstavlja se vie automatskim (i primitivnim) nenamjernim oblicima kontrole panje. Razlika izmeu nenamjerne i dobrovoljne panje je esto prouavana kao razlika izmeu uzlazne i silazne panje (vidi Theeuwes, 2010). To jest, panja moe biti upravljena podraajem i automatski voena prema vanjskim dogaajima koji nesvjesno hvataju fokus panje, ili se moe dobrovoljno voditi kroz namjernu selekciju. Uzlazna panja ukljuuje pozornosno hvatanje naglih nastupa podraaja ili nagle promjene u kretanju ili osvjetljenja (Burnham, 2007., Theeuwes, 1992; Yantis, 1993; Yantis i Hillstrom, 1994), a moe se opisati kao "pobjednik-uzima-sve" model panje (npr. Koch i Ullman, 1985) koji karakterizira rane procese u panji temeljenoj na obiljejima. Takvi oblici nenamjerne panje mogu utjecati na neuronske aktivnosti za selekciju u viim procesima i mogu utjecati na ponaanje bez postizanja svjesne svijesti. Iz evolucijske perspektive, uzlazni nenamjerni procesi panje mogu se promatrati kao vie primitivne, ranije prilagodbe koje pomau osnovne evolucijski relevantne sposobnosti za opstanak, kao to su pribavljanje hrane, izbjegavanje plijena, ili pronalaenje partnera. Ti rani procesi selekcije su vezani za znaajke i prostornu panju, i obrauju informacije u skladu sa specijaliziranim (funkcionalnim) modulima u mozgu (Rensink, 2014.) Kao to je opisano iznad, postoje oblici panje koji su vezani uz vie primitivna podruja mozga koja djeluju u uzlaznom i automatskom nainu. Ti dijelovi mozga pojavili su se rano u evoluciji, ukljuujui i beskraljenjake, koji su ivotinje za koje se obino ne smatra da imaju svijest (Griffin i Speck, 2004). S druge strane, dobrovoljna i silazna panja moe biti opisana kao endogena i vie namjerna, to moe utjecati na suprotstavljene neuronske aktivnosti u nioj razini spoznaje temeljene na ciljevima trenutnog zadatka. Dobrovoljna panja se vjerojatno razvila kasnije, kako su se organizmi morali prilagoditi i reagirati na vie sloene reprezentacije vezane uz oblike uenja, koritenje alata i socijalnu interakciju, kao to su komuniciranje i odravanje drutvenog poretka unutar grupa. Ovi kognitivni procesi vie razine zahtijevaju dobrovoljni, produeni oblik panje, kao i interakcije s drugim kognitivnim procesima, kao to su radno pamenje i dugorono pamenje. ivotinje koje pokazuju takve vie razine ponaanja su plave ojke, vrane, papagaji, makak majmuni i impanze, zato to pokazuju znakove manipulacije alatima ili rudimentarne jezine sposobnosti (Griffin i Speck, 2004). Imati svijest o sebi, meutim, ini se da je sloeniji atribut dobrovoljne panje od same produene panje. Svijest o sebi ukljuuje razmiljanje o sadraju onoga to je prisutno i, u osnovi, o vlastitoj svjesnoj perspektivi jer pojedinac nije samo svjestan tih sadraja, nego je i svjestan da razmilja o njima. Posjeduju li ili ne ivotinje ostatke samosvijesti ostaje sporno, ali neki su predloili naine na koje se osnovna svijest moe identificirati u ivotinja (vidi Edelman i sur., 2005; Griffin i Speck, 2004; Seth, Baars i Edelman, 2005; Seth, Dienes, Cleeremans, Overgaard i Pessoa, 2008). Na primjer, Baynova (2007) teorija "svijesti stvorenja", koja odreuje moe li se ili ne za organizam rei da je pojavno svjestan, zahtijeva mehanizme koji stvaraju "pojavno polje" (odnosi se na aktivnost u talamusu), i neuralne ulaze iz razliitih kortikalnih podruja odgovorne za obradu osjetilnih i informacija povezanih s pamenjem. Tek nakon to se integrativni procesi pojave, svijest se moe smatrati prisutnom u ivotinja, ali takve tvrdnje zahtijevaju empirijsku podrku. Trenutno, ponaanja rjeavanja problema (npr. koritenje alata) kod ivotinja daju najbolje primjere mogue prisutnosti svjesne pozornosti u ivotinja (za pregled o ivotinjskoj svijesti, pogledajte Griffin & Speck, 2004). Razliite regije mozga, za koje se smatra da su vie evolucijski napredne, su identificirane kao podrka dobrovoljnoj silaznoj panji. Ta podruja ukljuuju prefrontalni korteks koji je takoer povezan s izvrnom funkcijom (Baddeley i Della Sala, 1996; Petersen i Posner, 2012). ini se da su parijetalna i frontalna podruja u korteksu ukljuena u kontrolu panje iniciranjem i odravanje paljivih stanja (Yantis i Serences, 2003). Ova ciljno usmjerena panja, meutim, ostaje ograniena niskom razinom kompjutacija u vizualnom sustavu (Yantis, 2000), i dalje pokazujui kako su silazni i uzlazni procesi u interakciji. Slino, nedavna istraivanja ukazuju da su povratni i rekurentni procesi osobito vani za objanjavanje kako se silazna modulacija pojavljuje i kako svjesna panja moe nastati (Lamme 2006, Pollen, 2003; Theeuwes, 2010). Anatomija mozga i njegova evolucija, stoga, snano sugeriraju da su razliiti oblici panje postali povezani i isprepleteni u razliitim fazama razvoja nae vrste, s naprednijim oblicima vezanim uz rastue kompleksnosti u korteksu i povratnim putevima do vie primitivnih regija mozga. Dobrovoljna / nenamjerna dihotomija je osporavana u posljednje vrijeme, budui da postoje i drugi oblici panje koji ne spadaju u te kategorije, kao to su, kada se naueno nagrauje ili navika utjee na panju (npr. Awh, Belopolsky i Theeuwes, 2012). Ipak, veina procesa panje ima tendenciju da spada u jedan od ova dva opisa.

3.8. Panja bez naporaPanja bez napora (kao uzlazni proces panje) se obino smatra nenamjernim, senzornim oblikom panje koji ne dolazi uvijek do svijesti. Ovi procesi bez napora slue za dobivanje informacija iz okoline za vie razine reprezentacija, koje esto zahtijevaju vie napora za odravanje. Na drugom kraju tog spektra je panja s naporom, koja je, kao i silazna panja, opisana kao fokusirana, namjerna, dobrovoljna ili voena cilju, i stvara subjektivni osjeaj uloenog truda. Neki sloeni procesi panje, meutim, mogu biti tako upeatljiviji da proizvode subjektivni osjeaj ukljuenosti u zadatak bez napora, takav da se gubi osjeaj vremena (Bruya, 2010). Ova potonja verzija panje bez napora posebno je pronicava, jer moe biti povezana sa znanjem i ukazuje na nain na koji sustav pamenja moe komunicirati s panjom kako bi utjecao na percepciju napora i vremena. Panja bez napora je u tom smislu sporniji oblik panje (u odnosu na druge oblike procesa panje vie razine) i tek nedavno je o njoj raspravljano u literaturi. Slino, osjeaj ''preplavljivanja'' odnosi se na panju bez napora, gdje je fokus na mehanici tjelesne aktivnosti s vrlo malo truda ili panji na drugim oblicima stimulacije (vidi Csikszentmihalyi, 1997). Preplavljivanje se obino smatra bliim primarnom svjesnom iskustvu, esto opisivanom kao iskustvo koje je "u ovom trenutku", to ne ukljuuje reflektirajuu svijesti o sebi koja je vie tipina za namjerne misli. Pod pretpostavkom da je panja bez napora legitiman oblik panje, ini se da se razvila nedavno i moe biti povezana s najvie iskustveno bogatim oblicima svjesne svijesti. Nuno, to e biti oblik svjesne panje. tovie, to e takoer biti jedan od najbogatijih i vie informacijski zahtjevnih oblika panje, sugerirajui duboku povezanost s kompleksnim reprezentacijama i sofisticiranijim kognitivnim zadacima, iako te sloene reprezentacije moda ne doseu svjesnu svijest. Ova vrsta panje bez napora obuhvaa razinu strunosti koja zahtijeva namjernu, panju s naporom da se izvri mnogo puta prije ovog iskustva panje bez napora (npr. kao u proceduralnom uenju). Ovo je povezano s mogunostima uenja najreflektivnijeg, namjernog i naprednog tipa. Jednostavno panja bez napora takoer pretpostavlja da zastupnik ima svijest o sebi kako bi doivio taj osjeaj nenapornosti. Zbog svih ovih obiljeja, ini se da se panja bez napora, ukljuujui iskustvo preplavljivanja, morala razviti nakon to su se mnoga mozgovna podruja vezana za vie osnovne vrste panje razvijenila u njihove trenutne forme pronaene kod ljudi danas. to je jo vanije, ini se da panja bez napora zahtijeva meuodnos pojavne svijesti (kako je to doivjeti sebe introspektivno) i podataka dobivenih od svih oblika panje.

4. Evolucija svjesne panjeKratak kronoloki pregled evolucije svjesne panje moe poeti sa: (1) selektivnom panjom kao temeljem geometrijskih obiljeja senzornog prostora, kao to su prostorna panja i panja temeljena na obiljejima; (2) kros-modalnim otkrivanjem tih obiljeja koje zahtijeva mapiranje na razliitim mapama obiljeja i suelja izmeu razliitih geometrija; (3) konceptualnim sadrajem; (4) dobrovoljnom panjom; i (5) oblicima panje bez napora s vrlo visokim kognitivnim zahtjevima, ali malo doivljenog truda. Funkcionalne definicije svjesnosti, koje ukljuuju integrativne mehanizame ili teorije globalnog radnog prostora, samo su povezani sa 3-5, a veina tih izvjetaja pronalo je takve kapacitete samo u jako nedavnoj evoluciji ovjeka. Prema tome, disocijacija izmeu svjesnosti i panje slijedi iz strogo evolucijskih razloga, ak i ako se svjesnost moe definirati funkcionalno (primjerice, kao funkcija koja integrira informacije za globalni prijenos u formatu poput lingvistikog).Disocijacija izmeu svjesnosti i panje jo je ozbiljnija ako se smatra da je svjesnost panje oblik iluzije (Humphrey, 2011). Oito, smatranje da je svjesnost nerjeiv misterij ili primitivno obiljeje svemira koje se ne moe definirati funkcionalno e znaiti punu disocijaciju od panje. To jest, ova gledita iskljuuje bilo koje mogue preklapanje panje (koja je definirana funkcionalno) i svjesnosti (koja se ne moe definirati funkcionalno). Prema tome, kako bi pruili izvjetaj kako je svjesna panja moda evoluirala, usredotoit emo se na neka iluzorna i spandrel gledita, a ne na gledita koja zahtijevaju punu disocijaciju i prema kojima nije mogue preklapanje izmeu svjesnosti i panje.Ako se netko slae s gleditem da svjesnost nadilazi bilo koje funkcionalno objanjenje, onda razmatranja o evoluciji postaju irelevantna za znanstveno prouavanje svjesnosti. Ovaj zakljuak proizlazi iz injenice da je evolucijski razvoj objanjen tradicionalno u smislu funkcija. Meutim, neka gledita temeljena na empirijskim dokazima o svjesnosti takoer se slau da su evolucijska objanjenja neadekvatna za iskazivanje prirode svjesnosti, jer se ne moe svesti na funkcije u vezi selektivnih ili adaptivnih procesa (Block, 1995). Nadalje, ak i neki koji se slau s evolucijskom perspektivom u obrazloenju svjesnosti odbacuju gledite da je svjesnost adaptacija (Carruthers, 2000; Dennett, 2005). Oni koji tvrde da svjesnost ima za svrhu pruanje iluzornog temelja za drutveni i empatijski razvoj (Humphrey, 2011) takoer spadaju u tu kategoriju. Iluzorna gledita o svjesnosti, meutim, mogu se shvatiti skeptino, to upuuje na to da svjesnost nije proizvod evolucije jer se iluzija jedinstvene subjektivne perspektive moe smatrati vie opasnom nego korisnom.Nichols i Grantham (2000) tvrde, meutim, da anatomska sloenost sustava povezana s pojavnom svjesnosti daje dovoljno dokaza da je svjesnost zapravo evolucijska adaptacija. Njihova glavna tvrdnja je da pojavno svjesno iskustvo ukljuuje ulaze iz razliitih modaliteta, kao i razliite kanale unutar modaliteta (npr. razliiti oblici vizualnih obiljeja koje ine panju temeljenu na obiljejima). Ovi razliiti ulazi moraju biti integrirani na neki nain kako bi proizveli jedinstveno svjesno iskustvo. Integracija tih razliitih kanala je pokazatelj vrlo sloenog procesa i obuhvaa mnoge neuronske strukture. Prema tome, strukturna sloenost koja izaziva pojavnu svjesnost treba podrati ideju da je svjesnost prilagodba koja je prisutna u mnogih kraljenjaka (kao to neki filozofi pretpostavljaju, slijedei Nagela, 1974). Takoer, disocijacija izmeu svjesnosti i perceptivnih ulaza, kao to je u sluaju slijepog vida, podupire ideju da vie kanala prua ulaz u svjesnost, jer ponekad ti kanali mogu ne dostaviti informacije u svjesnosti ak i kada taj ulaz moe utjecati na ponaanje. Razliiti oblici ulaza mogu patiti od takvih disocijacija izmeu sustava panje za djelovanje i onih za percepciju (Brogaard 2011; Kentridge, 2012). Ideja da svjesnost slui funkciji kros-modalne i unutar-modalne integracije je podrana od razliitih istraivaa (Baars, 2002). Meutim, na temelju naih prethodnih tvrdnji, ak i ovo gledite koje karakterizira svjesnost kao adaptivnu podrazumijeva disocijaciju, budui da je vrlo integrativna, kros-modalna svjesna panja morala evoluirati mnogo kasnije od osnovnih oblika selektivne panje odreene modalitetom. Svjesnost ak i kao integrativni mehanizam ne moe biti identina kao panja, zbog tih ranih adaptacija sustava panje niske razine i novijeg razvoja integrativnih oblika panje temeljene na objektima i kros-modalne panje.Dakle, veina sadanjih gledita o evoluciji svjesnosti moe se svesti na tri opcije: (1) dualistika gledita koja odbacuju sva fizika objanjenja svjesnosti; (2) fizikalistika gledita koja odbacuju bilo kakva evolucijska objanjenja prirode svjesnosti; i (3) fizikalistika gledita koja predlau evolucijska objanjenja svjesnosti ali odbacuju da je to adaptacija (npr. to je spandrel). Prema tome, ove tri opcije podrazumijevaju da svjesna panja nije adaptacija, jer svjesnost nije prilagodljiva. Drugim rijeima, dokaz integracije unutar i preko sustava panje koji se javlja bez potrebe za svjesnom svijesti (Mudrik, i sur., 2014) smanjuje vjerojatnost da je svjesna panje evolucijski motivirana adaptacija. To nas suoava s pitanjem: to je svrha svjesne svijesti ako se takva integracija dogaa bez nje? Nadalje, ak i gledita koja smatraju svjesnost kao prilagodljivu, to je svakako iznimka u suvremenoj literaturi (npr. Nichols i Grantham, 2000), zahtijevaju disocijaciju izmeu osnovnih oblika panje i kros-modalne integrativne svjesne panje.Budui da prve dvije opcije smatraju da je evolucija teorijski nebitna u opisivanju svjesnosti ili svjesne panje, mi emo se usredotoiti na treu opciju. Postoje najmanje dvije teorije koje spadaju u ovu treu opciju. Prva je da svjesnost igra vanu kognitivnu funkciju i moe biti definirana u funkcionalistikim raunalnim terminima. Prema ovom gleditu, meutim, svjesnost nije adaptacija nego spandrel rezultat sluajne kombinacije izmeu adaptivnih funkcija, kao to su jezik i itanje misli. Glavna uloga svjesne svijesti, dakle, je prijenos sadraja koji se raunaju u jedinstvenom formatu (vjerojatno konceptualni), koji ima bitnu spoznajnu ulogu jer to omoguuje pristup sadrajima u razliitim modalitetima u svrhu pruanja informacija za podupiranje uvjerenja ili akcija usmjerenih prema cilju. Dennett (1969, 1991, 2005) i Carruthers (2000) brane ovo stajalite, kao i veina teoretiara koji favoriziraju stajalita o svjesnosti "globalni prijenos" ili "globalni radni prostor" (Baars, 1988; Dehaene i Naccache, 2001).Druga mogunost je da je svjesnost spandrel, ali da njezina funkcija nije voena spoznajom za razliku od panje, koja je voena spoznajom jer omoguuje pristup sadrajima koji opravdavaju uvjerenja vezana s ciljem. Tako, u skladu s ovim stajalitem, svjesnost je u velikoj mjeri integrativna ali slui kao iluzorna funkcija koja stvara pojavu koherentnog i ujedinjenog jedinstvenog selfa koji uiva privatni pristup svijetu koji je nedostupan bilo kome drugome, s vanim etikim i duhovnim posljedicama stajalite koje brani Humphrey (2011). Dakle, glavna toka spoticanja izmeu ovih dvaju stajalita spandrela je to je li glavna svrha svjesnosti prijenos podataka ili proizvodnja korisne (iako dodue udne, funkcionalno gledano) iluzije povezane s pojavnim sadrajem. Ipak, oba stajalita iluzija podrazumijevaju teke oblike disocijacije izmeu svjesnosti i panje.Vaan izvor konfuzije u vezi stajalita o prijenosu je da se ini da pretpostavlja da svjesnost mora biti identina panji, jer je svrha panje barem kros-modalne panje prenoenje i davanje "pristupa" informacijama (Prinz, 2012). Ova tvrdnja, meutim, zahtijeva razrjeavanje zbog razliite funkcije i evolucijskog razvoja razliitih vrsta panje. Manje disocijativna interpretacija ovog gledita "pristupa" je da je selektivna panja rana adaptacija a kros-modalna panja za svjesni sadraj je kasnije adaptacija. Meutim, kros-modalna panja ne mora biti dovoljna za globalni pristup ravnomjerno oblikovanim sadrajima, iako se ini da je panja nuna za ovaj globalni pristup.ak i ako kros-modalna panja jami pristup ravnomjerno oblikovanim sadrajima, to bi i dalje bilo kasnije evolucijsko postignue. To bi zahtijevalo razvoj globalnog formata, prijenos informacija iz razliitih specijaliziranih podruja mozga, te prisutnost svih osnovnih oblika panje. Ovi zahtjevi snano sugeriraju disocijaciju izmeu osnovnih oblika panje i svjesne kros-modalne panje. S ovim teoretskim stajalitem svjesnosti povezana je mogunost da postojanje ponovnog ulaznog neuralnog procesiranja (tj, procesiranja povratnih informacija, pored procesiranja buduih informacija, koje je vano za sloene procese panje) meu strukturama u mozgu moe biti pokazatelj mehanizama koji podupiru svjesnost (Di Lollo, Enns, i Rensink, 2000; Hamker, 2005; Lamme, 2003; Seth i Baars, 2005; Tononi i Koch, 2008). Sloene mree ponovnog ulaza, osobito s frontalnim korteksom, takoer se smatraju kasnijim prilagodbama.Sve ostale interpretacije stajalita o spandrelu podrazumijevaju jau disocijaciju izmeu svjesnosti i panje. Konkretno, stajalita o iluziji karakteriziraju svjesnost u terminima jedinstvene i nepristupane perspektive kohezivnog selfa, to zahtijeva oblike introspekcije za koje nije vjerojatno da e se nai po vrstama i svakako su izvan funkcionalnih aspekata kros-modalne panje. Drugim rijeima, bilo koje stajalite o svjesnosti koji zahtijeva subjektivne ili fenomenalne prie ograniava to koliki je odnos mogao imati s razliitim oblicima panje pronaenim u ljudi i ivotinja. Stoga, sva mogua stajalita o evoluciji svjesnosti i panje pokazuju da oni moraju biti odijeljeni u odreenoj mjeri.Uokvirivanje odnosa izmeu svjesnosti i panje u adaptivnom smislu pomae rijeiti problem koji pogorava tekoe koje se odnose na prouavanje svjesne panje: mnogi istraivai misle razliite stvari kada koriste pojmove "svjesnost" i "panja". Na primjer, kada istraivai koriste ove pojmove, odnose li se na ono to Block (1995) naziva "pristup" svjesnosti (dostupnost reprezentacijskog sadraj za koritenje razliitim kognitivnim sustavima), ili je to iskustvo i povezana ideja "pojavnosti" i subjektivnosti? Drugim rijeima, je li to samo panja ili panja plus subjektivno iskustvo (svjesna panja)? Jedna kljuna prednost evolucijske perspektive o odnosu izmeu svjesnosti i panje je to da pokazuje da one moraju biti odijeljene bez obzira na to kako se definiraju meu odrivim mogunostima trenutno dostupnim u raspravi. Prema naim saznanjima, nijedan drugi postojei pogled na odnos izmeu svjesnosti i panje nema ovu prednost.Osim toga, postaje jasno da svjesna panja ne moe biti ili jednostavan izbor ili ista pojavnost. Prema funkcionalnim stajalitima o svjesnosti, dobrovoljna i prisilna svjesna panja imaju ulogu prijenosa informacija koje se mogu koristiti za mnoge kognitivne svrhe informacije koje su formatirane u zajedniki kognitivni kod. Oblikovanje svjesnih sadraja predstavlja sljedei problem: to je god svjesna panja, to ne moe biti jednostavna selekcija, ili ak i kros-modalna panja bez kvalitetnog pristupa visoko integriranom sadraju to je nesporno. Ali onda, svjesna panja je mnogo vie nego jednostavno pojavna svjesnost, jer samo doivljavanje sadraja (npr. osjeanje boli ili tjeskobe) ne mora imati selektivnu i epistemiku funkciju panje. Netko moe doivjeti bol i zadovoljstvo bez bilo kakvih procesa odabira informacija voenih panjom te pristupa sadraja. Netko takoer moe imati refleksne reakcije na podraaje i proizvesti selektivno ponaanje koje zahtijeva panju, ali ne mora doivljavati stvari kao to su bol ili uitak. Nadalje, kao to je potvreno empirijski, mnogi procesi panje se mogu dogoditi nesvjesno. To znai da je svjesna panja vie od pojavnosti i zahtijeva mnoge podprocese vezane uz panju.Da sumiramo nae argumente do sada, najraniji oblici panje, ukljuujui i one koji se smatraju automatskima (npr. temeljena na obiljejima, prostorna), djeluju kao selekcijski mehanizmi za filtriranje relevantnih informacija za obradu vie razine. Ovi osnovni oblici panje su identificirani po vrstama i pojavili su se vrlo rano u razvoju ivanog sustava. Kroz mehanizme kao to su mape obiljeja i procesi prostornog indeksiranja, srednja razina panje temeljene na objektima razvila se kako bi se olakala reprezentacije sloenih objekata s vie obiljeja, doputajui produeno odravanje tih reprezentacija u strukturama radnog pamenja, i povezujui ih sa sadrajima pohranjenim u dugoronom pamenju. Taj razvoj moe biti kljuni korak u proizvodnji svjesne panje, budui da ti sustavi mogu obavljati zahtjevnije zadatke izvan otkrivanja jednostavnih obiljeja, ukljuujui praenje objekata, kompleksne zadatke vizualnog pretraivanja, i prepoznavanje objekata. Panja temeljena na objektu daje kostur za sloenije kognitivne procese, ukljuujui i kros-modalnu integraciju, odravanu aktivaciju reprezentacija i mrea panje, i razne drutvene interakcije koje ukljuuju komunikacije i razvijanje teorije uma. Ovi procesi vie razine oslanjaju se na sustave radnog pamenja za odravanje i manipuliranje ove informacije. Ako se globalni radni prostor uistinu pojavi, to e biti negdje u interakciji izmeu panje i pamenja, a tu e biti svjesna panja. Jasno, mnogi osnovni oblici panje moraju se dogoditi prije nego to doe do svjesne panje.

5. Zakljuak svjesna panja vie od osjeajaBez obzira to je svjesnost, izvjesno je da svjesna panja ne moe biti puki osjeaj ili samo "ono kako je" ( Nagel, 1974). Panja zahtijeva selekciju, kratkorono pamenje, sadraje i vrstu kognitivne obrade koja moe biti definirana funkcionalno. Dakle, i svjesna panja bi takoer treba imati funkcionalnu namjenu. Ako je svjesna panja doista integrativni mehanizam koji kombinira ulazne jedinice iz razliitih perceptivnih kanala i informacije pohranjene u dugorono pamenje, onda moramo razviti bolje razumijevanje toga kako su funkcije integracije povezane sa subjektivnim pojavnim iskustvima. Na primjer, kako je to iskusiti bol, a ne samo reagirati na signale od receptora boli bez subjektivnog iskustva, mora biti povezano s funkcionalnim aspektima selektivne i krosmodalne panje koji su potrebni za proizvodnju bolnih iskustava (to je nedvojbeno teko i kontroverzno pitanje). Izazov zato svjesna panja nije samo pojavno iskustvo naglaava tekoe pred nama u pruanju teorije svjesne panje. Konana teorija svjesne panje treba ukljuiti injenicu da evolucijski argumenti ukazuju na disocijaciju izmeu osnovnih oblika panje i svjesnosti.Osim studija o slijepom vidu (blindsight), daljnja podrka za disocijaciju izmeu procesa panje i svjesnosti dolazi iz studija o motornim akcijama i svjesnom iskustvu (Cohen, Cavanagh, Chun, i Nakavama, 2012.; Desmurget i sur., 2009.; Khn i Brass 2009; Wegner, 2003). Takve studije pokazuju da se perceptivne odluke i motorne naredbe izvravaju prije nego to postanemo svjesni te odluke i namjere da izvrimo akciju, s razliitim neuralnim korelatima koji se odnose na temu osjeaja djelovanja (Filevich et al., 2013). Ovi rezultati se esto koriste za tvrdnju da svjesnost nije potrebna za akciju, jer postoje pozadinski procesi koji izvravaju ove akcije, a mi samo "osjeamo" da svjesno radimo stvari. Slino tome, odvojeni ventralni i dorsalni putovi za obradu informacija u vidnom korteksu pokazuju da postoje neovisni izvori informacija za odreivanje to se vidi ("vizija za percepciju") i izvedbe motornih naredbi ("vizija za djelovanje"), i to esto rezultira disocijacijom izmeu informacija koritenih za planiranje akcija i onoga to ulazi u svjesnu svijest. To jest, vizualne informacije mogu biti obraene za izvrenje motornih naredbe izvan svjesnog iskustva, to se suprotstavlja ideji da je svjesnost evoluirala kako bi sluila integrativnu funkciju za podrku akcije. Ovaj zakljuak sugerira, u najmanju ruku, da neki oblici svjesne panje ne mogu biti globalno dostupni kao to neke teorije pretpostavljaju.Veina postojeih gledita na svjesnost i panju podrazumijeva ozbiljne disocijacije, a ak i neka gledita koja smatraju svjesnost kao adaptivnu takoer podrazumijevaju distanciranje. Ta disocijacija postoji bez obzira na to kako su "panja" i "svjesnost" definirani. Budui da su trenutna gledita odbacila potpunu disocijaciju, ona dozvoljavaju neki oblik preklapanja izmeu evolucijski razliitih procesa svjesnosti i panje meutim, svjesna panja mora naznaiti strogo funkcionalni opis pojavnosti. U konanici, svjesna panja mora biti spektar razliitih postupaka prije nego samo jedan tip procesa.Jedan od izvora podataka koji potvruje spektar svjesne panje tie se uenja. Neki istraivai tvrde da sluaj uenja predstavlja disocijaciju izmeu svjesnosti i panje. Konkretno, neki tvrde da je svjesna svijest, a ne panja, potrebna za uenje (Lovibond, Liu, Weidemann i Mitchell, 2011; Meuwese i sur., 2013). Naravno, problem je u tome to izvjeivanje mentalnog sadraja zahtijeva svjesnost i tipino izvedeni eksperimenti zahtijevaju mogunost izvjetaja, bilo putem verbalnog jezika ili putem gesta. Osim toga, ak i kad postoji implicitno perceptivno uenje pod uvjetima u kojima ne sudjeluje panja (npr, inattentional stanje u Meuwese i sur., 2013), bez obzira na to jesu li svi oblici panje uistinu odsutni u tim sluajevima, ostaje sporno, jer tvrdimo da bi vie razine fokusirane panje mogle biti odsutne u inattentional uvjetima, ali nie razine vizualne obrade, kao to je panja temeljena na obiljejima, jo uvijek djeluju. Nadalje, svakako moraju postojati nesvjesni oblici uenja, kao proceduralno ili asocijativno uenje kod ljudi i ivotinja (Griffin i Speck, 2004). To ukazuje na to da moda postoji spektar procesa svjesne panje u uenju, pri emu se neki vie oslanjaju na pojavnu svjesnost, dok se drugi gotovo iskljuivo oslanjaju na panju niske razine. Ovaj relativno novi fokus istraivanja na svjesnost moe biti osobito obeavajui u otkrivanju slui li svjesna panja doista funkcionalnoj svrsi ili nije.to se tie drugog obeavajueg podruje istraivanja, nedavne teorije su poele istraivati interakciju izmeu radnog pamenja i procesa panje u odnosu na svjesno iskustvo. Na primjer, postoje dokazi za interakcije izmeu selektivne panje i radnog pamenja u prisutnosti top-down modulacija, s nekim zajednikim neuronskim sustavima (Awh i Jonides, 2001; Gazzaley i Nobre, 2011). Drugi predloeni mehanizam koji se odnosi na radno pamenje je sustav centralnog izvritelja (Baddeley i Della Sala, 1996; Baddeley i Weiskrantz, 1993), ija je namjera da pomogne zadrati reprezentacije objekata u vizualnom radnom pamenju putem raznih procesa panje i radnog pamenja, kao to su vizuo-spacijalna ploa, epizodni buffer i fonoloka petlja (Baddeley, 2000). Ove strukture pamenja mogu takoer podrati samorefleksiju i pomoi razlikovati izvor pojavnog iskustva, bilo od osjetilnih ulaza ili dugoronog pamenja (Johnson, Hashtroudi i Lindsay, 1993; Mitchell i Johnson, 2009). Zajedno, ove komponente opisuju naine na koje je perceptivna informacija odrana u spoznaji, koji mogu biti potrebni za svjesnu svijest. Doista, odnos izmeu radnog pamenja i panje je kljuan kojemu je nedavno posveeno vie panje (Gazzaley i Nobre, 2011; Hollingworth i Maxcey-Richard, 2013; Oberauer i Hein 2012; Olivers, 2008).Bez obzira na to je li svjesna panje jedan proces ili spektar procesa (kao to vjerujemo), nai glavni zakljuci su sljedei. Prvo, evolucijska razmatranja pokazuju da panja i svjesnost moraju biti razdvojene u nekom obliku, u rasponu od funkcionalnih disocijacija (npr. globalna nasuprot vie lokalizirana ili panja unutar-modaliteta) do ozbiljnih disocijacija (kao to veina teorija evolucije svjesnosti nuno pretpostavlja). Osim toga, ovaj zakljuak podrazumijeva da svjesnost ne moe biti identina panji. To jest, iako su mnogi procesi panje potrebni za pruanje sadraja za svjesno iskustvo, panja i svjesnost nisu identini procesi i ne mogu se svesti jedno na drugo zbog raspona disocijacije. Za razliku od bilo kojeg drugog postojeeg gledita, ovi zakljuci imaju oslonac bez obzira kako se definiraju pojmovi "svjesnost" i "panja". Ostaje mogunost da preklapanje izmeu svjesnosti i panje, ili svjesna panja, slui funkcionalnoj svrsi, ali to jo uvijek treba jasno definirati ili adekvatno podrati empirijskim dokazima. Sada je zadatak ispitati taj odnos s obzirom na injenicu da se veina uobiajenih oblika panje razvila samostalno i prije bilo kojeg oblika pojavne svijesti.

1