1

Radovan Lučić

Universiteit van Amsterdam

NOVOHRVATSKI: STVARNOST ILI FARSA?

U hrvatskom standardnom jeziku koncem prošloga stoljeća dogodile su se pod utjecajem

izvanjezičnih čimbenika neke znakovite promjene. U ovome radu pokušat ću objasniti na kojim

su se jezičnim razinama odvijale spomenute promjene, kako su provođene te u kojoj su mjeri

utjecale na jezični sustav. Budući da se za promijenjeno stanje pojavio naziv 'novohrvatski',

posebnu ću pozornost posvetiti značenjskim komponentama, motivaciji i distribuciji tog naziva.

Ključne riječi: sekundarna mutacija, asocijativno značenje, vrijednosni sudovi, politička

motiviranost

2

UVOD

Nakon perioda stihijske jezične politike početkom devedesetih, u novoj, samostalnoj hrvatskoj

državi nastupa razdoblje jezičnog planiranja. Uporno eksponiranje određenih jezičnih elemenata

pokazalo se lako ostvarivim zahvaljujući poslušničkom mentalitetu medija i upravnih tijela,

naslijeđu iz totalitarnih režima 20. stoljeća. Osim toga, postojala je znanstvena podrška iz

lingvističkih krugova, mahom starije generacije sklone politici vladajuće stranke.

Najveće planske promjene odvijale su se na području vojne, pravne i administrativne

terminologije uvođenjem desetljećima nekorištenih ili drukčije korištenih riječi i izraza te

kovanjem novih riječi. Spontane promjene uzele su maha ponajviše u području tehnologije,

gospodarstva i trgovine koje se razvijaju munjevitim tempom s mnoštvom novih naziva. Za

označavanje novih pojmova koriste se prevedenice i posuđenice, poglavito iz engleskoga. U

općem leksiku pojavio se pod utjecajem medija određen broj oživljenica i uvedenica, a konac

devedesetih obilježile su i paranormativne inovacije (Pranjković, 2000) koje nisu ostavile dubljih

tragova u leksiku. One su, međutim, uz razne druge jezične elemente, u velikoj mjeri poslužile

kao simbol za puristički jezični registar pod kolokvijalnim nazivom novohrvatski.

TVORBA

Da bismo odgovorili na pitanje iz naslova moramo znati što pridjev novohrvatski označuje. Iako

je na prvi pogled tvorbeno transparentan, semantičku mu vrijednost nije lako dokučiti. Prilog

novohrvatski neću posebno opisivati budući da mu je leksičko značenje isto kao u pridjeva.

Kao i većina ostalih složenica nastalih tvorbenim obrascem atribut-spojnik-imenica-

sufiks, i ova precizira značenje pridjeva nastalog sufiksacijom imenice (novogrčki,

staroslavenski, uskopartijski) (Babić, 1991, 383). Pridjev novohrvatski jest odnosni pridjev, a

značenje odnosnih pridjeva vrlo je teško analizirati budući da izvan konteksta nemaju svog

denotata1 niti pripadaju nekom značenjskom setu. Kako ne postoji mogućnost semantičke

usporedbe, ne može im se odrediti osnovno, konceptualno2 značenje; ono uvijek ovisi o dopuni,

odnosno imenici koju označuju. Pojavu kad jedan pridjev ima dvije preoblike, odnosno kad se

"jedan pridjev odnosi na dvije imenice" (Babić, 1991, 355), Babić uvjetno naziva sekundarnom

mutacijom. Budući da se imena država nastala elipsom od kolokacija s pridjevima na –ski

tretiraju u tvorbi kao poimeničeni pridjevi, isto se tako mogu tretirati i imena jezika nastala

elipsom od takvih kolokacija. Analogno Babićevu terminu, u takvim slučajevima moglo bi se

3

uvjetno govoriti i o tercijarnoj mutaciji jer se odnosni pridjev hrvatski može odnositi na Hrvatsku

kao zemlju, na Hrvate kao narod te na hrvatski kao jezik.

S obzirom da su zemlja, narod i jezik tri glavna obilježja nacije i nacionalnog identiteta, značenje

takvih pridjeva nosi u sebi često i političku sastavnicu. U složenici s pridjevom nov ta politička

sastavnica dolazi do izražaja i zbog male vremenske udaljenosti od prijašnjeg stanja koje taj

pridjev implicira, a to je u prvom redu drukčiji politički položaj i ustroj Republike Hrvatske.

Da bismo shvatili na koji način pridjev nov modificira značenje pridjeva hrvatski, pogledajmo na

koji način modificira složenice istog tvorbenog obrasca:

Za ovu raspravu nisu relevantni ktetici od dvočlanih imena složenih s pridjevom nov pa se

neću zadržavati na primjerima kao novomarofski, novozelandski itd. Isto tako neću razmatrati

složenice poput novozavjetni ili novogodišnji jer su, kao i ktetici, izvedeni od imeničkih sintagmi

te im pridjev nov ni na koji način ne modificira značenje.

Složenice poput novovalni, novoromantičarski označuju društveni, odnosno umjetnički

pokret ili pravac, a složenice u kojima je drugi član naziv jezika označuju dijakronijski novu fazu

u razvoju jezika (novolatinski, novogrčki, novobugarski, novoštokavski).

U složenicama pak tvorenima s glagolskim trpnim pridjevom poput novootkriven,

novonastali, novosagrađen, novopostavljen značenje drugog člana precizirano je pridjevom nov

isključivo u vremenskom smislu - preoblika bi mogla glasiti 'onaj koji je nedavno'. Ista preoblika

vrijedi i za imeničke složenice nastale od glagolskih osnova (novogradnja, novorođenče,

novokovanica).

Za pridjev novohrvatski teško bi se moglo reći da označava novu fazu u razvoju jezika, a

komponenta nov ne može ga precizirati u smislu nedavno budući je riječ o odnosnom pridjevu

bez vlastitoga konceptualnog značenja, što nije slučaj s glagolskim pridjevima kojima se značenje

modificira u tom smislu. Pridjev nov ne precizira uvijek značenje složenice novohrvatski ni u

smislu suvremen (kako je, između ostaloga, značenje sličnih pridjeva opisano u rječniku MHMS)

jer se u prvom redu odnosi na razdoblje posljednjeg desetljeća prošloga stoljeća.

Rječnik SANU razlikuje tri značenja pridjeva nov kao prvoga dijela složenica izvedenih od

dvočlanih sintagmi:

- u složenicama s glagolskim osnovama u značenju nedavno

4

- u složenicama s imeničkim osnovama "koje ukazuju na novu, mlađu, izmenjenu fazu ili

vid nečega"

- odosni pridjevi prema sintagmama s pridjevom 'novi', ktetici i etnici

Prema izloženome možemo zaključiti da pridjev nov u složenici novohrvatski označava

promjenu, a izravno značenje složenice stoga obuhvaća sve ono što se odnosi na promijenjenu

Hrvatsku, na osobine i postupke Hrvata u promijenjenoj Hrvatskoj te na promijenjeni hrvatski

jezik.

U konotativnim značenjima3 jasno je uočljiv negativan stav govornika.

Taj stav može biti usmjeren na oba dijela složenice: u kolokacijama gdje je novohrvatski u više-

manje sinonimnom odnosu s pridjevom hrvatski jasno je da sastavnica hrvatski potiče negativne

asocijacije. Ovdje je emocionalna dimenzija značenja4 motivirana vanjskopolitičkim

asocijacijama, u prvom redu 'hrvatskim separatizmom'. U većini ostalih slučajeva sastavnica nov

koristi se s deprecijativnim konotacijama koje su pak motivirane skepsom u kvalitetu promjena te

unutarnjepolitičkim asocijacijama. One su negativne iz više razloga, a mogle bi se objasniti

tempom, količinom i načinom odvijanja društvenih i jezičnih promjena neposredno prije te

nakon nastanka samostalne Hrvatske.

Razlog otporu jezične zajednice prema sadržajima5 leksema novohrvatski djelimice je i

praktične naravi jer oni često dovode do nesnalaženje u novim nazivima i normama.

Osim toga, neizbježno je da uvedenica, čak i organski neologizam skovan po produktivnim

modelima standardnog jezika, smeta korisnika, barem u početku, ako ni zbog čega drugoga onda

zato što ne postoji navika njezina korištenja6 (Zgusta, 1971, 182)

DISTRIBUCIJA

Pretragom kolokacija na internetu i u Hrvatskom nacionalnom korpusu mogu se izdvojiti sljedeći

konteksti koje ću navesti po učestalosti na temelju proizvoljnog uzorka od 200 pojavnica:

1. šala ili poruga na račun jezika (30%)

2. kritika jezičnih promjena (22%)

3. pojave u društvu (22%)

4. općejezična problematika (18%)

5. terminologija (8%)

5

1. Šala ili poruga na račun jezika

U prvu skupinu ulazi sve što pojmom novohrvatski nazivaju govornici srednjejužnoslavenskih

idioma, uglavnom izvan Hrvatske (na hrvatskim internetskim stranicama nalazi se tek oko 15%

svih pojavnica iz te skupine). Najzastupljeniji su razni 'nadrikroatizmi' (Škarić, 2000, 123) -

pretežno hibridi nastali oponašanjem zamišljenih tvorbenih obrazaca, najčešće s ciljem

razbibrige, šale ili izrugivanja. Takvih nadrikroatizama prepuni su 'jugo-forumi' na internetu,

najčešće po modelu 'kako se na novohrvatskom kaže...'. Može ih se promatrati kao igre riječima,

ali oni nedvojbeno pokazuju kakav dojam najnovije promjene ostavljaju izvan matice.

Zanimljivo je primijetiti da se mnogi nadrikroatizmi izvan Hrvatske - kako među Hrvatima tako i

među pripadnicima naroda bivše Jugoslavije, ali također i među strancima - drže za stvarne riječi

općeg leksika ('zrakomlat' - helikopter, 'zrnojed' - vrabac, ' zoroklik' - pijetao, 'stolno klizalo' -

miš), a za njihovo kovanje nisu neophodne isključivo hrvatske sastavnice, npr. 'okolotrbušni

pantalodržac' – remen.

Mnoge se neobilježene, ustaljene riječi hrvatskoga standardnog jezika atribuiraju kao

novohrvatske (sram, obrana), pogotovu ako uz njih u hrvatskome postoje i internacionalizmi

(ravnatelj - 'direktor', tisak - 'štampa', tajnica - 'sekretarica', povijest - 'historija'), ali čak i one

koje se u hrvatskome ne mogu zamijeniti posuđenicom (klokan, žarulja). Tu pojavu znakovito

ilustrira sljedeći navod na internetu:

A: Ne znam šta znači reč ''povjest'' ali iz konteksta mislim da znači činjenica. Ispravi me ako grešim.

B: Brate, mislim da na "novohrvatskom" povjest znaci istorija. Ali nisam siguran taj je jezik mnogo tezak

i cudan

Zbog nepoznavanja hrvatskoga u vrijeme Jugoslavije i tadašnjeg 'srpskohrvatskog jezika',

nehrvatski govornici srednjejužnoslavenskih govora susret s hrvatskim jezikom doživljaju kao

nešto potpuno novo te sve što je u hrvatskom različito od 'srpskohrvatskog' izjednačavaju s

novonastalim nadrikroatizmima. Ovo tvrdnju potkrjepljuje navod iz beogradskog tjednika

‘Vreme’:

6

"Hrvatske jezičke vlasti početkom devedesetih u endehaovskom maniru puristički kroatiziraju sve i svašta,

od zrakomlata i vrtileta do nježnika i milokliza. Nastavnica tako postaje namicateljica znanja, elektrana

munjara, telefon brzoglas, a za Miroslava Tuđmana špijunaža je izvjesnica. Odnekud iz tisućljetnih magli

iskrsavaju pojmovi mrakobjesje, zlozbilja, zločinidba, utihnina, uhidbena hudba. Logična posledica toga

bila je – sprdnja. Tako je u novohrvatskom maniru švaler postao vanobiteljski piconamicatelj, ljubavnik –

dojebnik, dvocijevni balobacač – nos, okolovratni dopupnik – kravata, a čobanin – nadzornik

četveronožnih travopojedala."

(http://www.vreme.com/cms/view.php?id=313744)

Naravno, nježnik i milokliz zacijelo nisu proizvodi hrvatskih jezičnih vlasti (što god bi ‘jezička

vlast’ mogla značiti), ali unatoč tome ovaj senzacionalistički navod vrlo zorno prikazuje

motivaciju najzastupljenijeg asocijativnog7 značenja pridjeva novohrvatski kod govornika izvan

Hrvatske.

2. Kritika jezičnih promjena

Sljedeći po učestalosti dolaze primjeri u kojima se izražava nezadovoljstvo jezičnim

promjenama. U ovoj kategoriji najveći dio pojavnica (68%) nalazi se na hrvatskim internetskim

stranicama. Primjeri pokazuju kako je kritika najčešće protkana ironijom i sarkazmom:

Btw, otkad se kaže ''obvezatni''? Jel to opet onaj neki novohrvatski? ...

Sve mi to na žalost puno ne pomaže da razumijem ovaj novohrvatski jezik

... poput Male noćne muzike (koja je izdržala čak i navalu novohrvatskog jezičnog purizma).

...dok su neki učili novohrvatski književni jezik, neki su čućali u rovovima i propustili tu lekciju.

Jezična zajednica promjene povezuje s nametanjem novih izraza od vlasti i državne elite, te u

izrazu novohrvatski asocijativno i tvorbenom analogijom upućuje na Orwellov novogovor sa

svim njegovim konotacijama (Lučić, 2007, 343).

Stav sudionika jednog internetskog foruma može se smatrati prototipnim za motivaciju

asocijativnog značenja novohrvatski jezik u većini pojavnica toga konteksta:

"Neke nove riječi sam i nesvjesno prihvatio jer su ušle u govor, ali daleko od toga da mijenjam način

izražavanja kad god netko napiše novi pravopis. Veći dio mog rječnika će se uvijek bazirati na onom

hrvatskom koji sam naučio doma kao klinac, i na onom što su me učili u prvih 5 ili 6 razreda osnovne

7

škole. Ja inače mislim da se jezik ne može mijenjati dekretom grupice jezikoslovaca čiji prosjek godina je

veći od 80, već se treba mijenjati spontano kroz govor. I mislim da je sramota to što su nam jezikoslovci

90-ih izmislili cijelu hrpu "novohrvatskih" izraza koji nikad nisu zaživjeli u govoru samo zato da bi

umjetno napravili što veću razliku između hrvatskog i srpskog. I mislim da je sramota što nam se pravopis

mijenja svaki put kad se promijeni vlada. Novi hrvatski pravopis traje kraće nego nova verzija Windowsa i

baš zato nitko zapravo ne prihvaća te pravopise nego svi pišemo i govorimo onaj hrvatski koji nam je

usađen odgojem..... Ja nisam pričao o standardu već o nasilnim promjenama koje se pokušavaju

nametnuti u svakodnevni govor kao "novohrvatski"...."

(http://www.caffeplanet.com/index.php?topic=5372.30 )

3. Pojave u društvu

I u ovoj kategoriji prevladavaju potvrde s hrvatskih internetskih stranica (72%), a mnogo je

primjera s kolokacijama iz područja politike. Politička oporba i javnost u prvim je godinama

nove Hrvatske jezične i društvene promjene povezivala s politikom vladajuće stranke te ih je

nerado prihvaćala:

Starijim naraštajima u našem novohrvatskom višestranačju pomalo blijedi iz sjećanja…

...razotkrio bit novohrvatske politike pod vodstvom HDZ-a.

temeljni manjak novohrvatskog političkog mentaliteta opstrukcije

U novohrvatskoj, postdržavnoj histeriji bilo je (ne)uspješnih pokušaja da se 08.03 arhivira u nekom

socijalističko-komunističkom muzeju...

U drukčijim kontekstima također prevladavaju primjeri s vrlom negativnim stavom:

...novohrvatskog modela u kojem se zagovaraju krive vrijednosti.

...podilazi NovoHrvatskom primitivizmu...

...o krivo nasađenoj novohrvatskoj eliti...

...vođa zadarske gangsterske udruge predstavljao je simbol novohrvatskoga profesionalnoga uspjeha.

...jedna balkanoidna preverzna dimenzija novohrvatskog relativizma.

...tv režisera koji nas dave svojim novohrvatski ljigavim strastima.

Jesmo li pred novim valom novohrvatskog gradogradilačkog terora...

Društvena zajednica, naime, promjene doživljava kroz prizmu rata i poraća, nestabilnosti i

neizvjesnosti te ih asocira s padom etičkih i estetskih vrijednosti i s pojavama kao što su

8

gospodarski kriminal, korupcija, ratno bogaćenje i slično (ovdje smatram shodnim uputiti na

uporabu leksema novoruski u značenju postkomunističke ruske oligarhije8).

4. Općejezična problematika

U općejezičnu problematiku mogu se svrstati sve pojavnice iz konteksta jezičnog normiranja i

jezičnog savjetništva. Najčešće potvrde nalaze se na internetskim forumima u raspravama o

kovanicama i pravopisu:

Mnogi voditelji ne znaju govoriti standardnim hrvatskim jezikom , pa misle da će sve probleme riješiti

tako da ubacuju nekakve novohrvatske riječi i tako zadovoljiti i sebe i urednike .

Iako nije pristalica onih koji smatraju da srpski jezik treba očistiti od tuđica (loš primer novohrvatski),

Na ulazu u skolu zatekli smo nista neobicno ucenike, no za divno cudo vicne (novo)hrvatskoj tvorbi.

Kao potkategorija izdvaja se uporaba novohrvatskog pri označavanju jezične nesigurnosti. Neki

izvori upućuju na nesnalaženje u normi, dok drugi djeluju kao izgovor za nepoznavanje jezičnih

pravila:

možda po novohrvatskom, ali u onom koji smo učili u školi ...

I by the way na novohrvatskom možemo pisati i raditi kaj nas je volja. ...

jer su me osnovnoj i srednjoj učili da se ne piše, a tek na faksu da se piše, i to po "novohrvatskom".

5. Terminologija

Novohrvatskim se označuju i intervencije u terminologiji, posebice na području tehnologije:

Skoro smo se smejali računarskim izrazima na novohrvatskom jeziku kao što su čvrsnik, obavijesni

sustav ili datnica.

I da li su promenili tipkovnicu u nesto novo, ili je ostalo po starom novohrvatskom? :)))

Postoji i velik broj primjera i iz drugih područja:

Prema novohrvatskom pravnom nazivlju je to sudski podvornik. Nije baš i najsretnije rješenje…

Na novohrvatskom zaledje znaci ono sto se srpski kaze ofsajd.

9

Zanimljivo je da se istim pojmom označuju posuđeni engleski nazivi, često iz područja

tehnologije, gospodarstva i trgovine:

to na novohrvatski veli Homebox. On to moze uciniti uz zadrzavanje postojeceg fiksnog broja…

to ti je marketing ilitiga po novohrvatskom "pi-jar" (PR)..

"zonerica" (po starozagrebačkofotografskom narječju) odnosno "lens shade" (po novohrvatskom).

Knjiga „Kako su rušili HZU“, pisana je kao svojevrsni, u novohrvatskom „pressclipping“, dakle sadrži

brojne članke iz raznih izbora. ...

ZNAČENJE

Kompleksnost značenja ovoga leksema leži dakle u odnosima njegove motiviranosti i onoga što

se njime označuje, a što može varirati po sastavu, opsegu i hijerarhiji. Ono je motivirano

različitim emocijama i asocijacijama kojima je zajednički negativan stav prema promjenama.

Leksem se često koristi u političkom kontekstu, a i izvan konteksta kod mnogih govornika

pobuđuje političke asocijacije. Na tri osnovne razine pokriva sljedeća područja jezične i

izvanjezične stvarnosti:

1. Pojave u društvu (motivacija imenicama Hrvatska i Hrvat)

2. Politika

3. Jezik (motivacija sintagmom hrvatski jezik)

a) pravopis

b) administrativni stil

c) publicistički stil

d) igre riječima

e) stručno nazivlje

f) slang

g) ostalo

U području jezika ima sljedeće denotate:

a. uvedenice, novotvorenice

b. arhaizmi, prevedenice

c. nadrikroatizmi

d. tuđice i posuđenice

e. bivši srpskohrvatski kroatizmi

10

Pretraga korpusa pokazuje kako se pridjev novohrvatski najčešće koristi za označavanje jezika,

odnosno kao zajednički nazivnik za sve promjene u jezičnom uzusu i normi posljednjih

petnaestak godina, dakle od nastanka nove hrvatske države. Ako izuzmemo tuđice i posuđenice,

njegov zajednički nazivnik mogao bi se reducirati na te promjene kao rezultat purističkih

nastojanja hrvatske jezične politike s kraja prošlog stoljeća.

Specifično značenje određeno je uglavnom kontekstom, a osnovno značenje pak osobnim stavom

i vrijednosnim sudovima, ovisno o podrijetlu, naobrazbi, odgoju, socijalnoj grupi i političkom

uvjerenju govornika. Budući da je osnovno značenje motivirano konotativnim vrijednostima, ono

se uvelike razlikuje među pojedinim govornicima. S tim u vezi značenje je također različito u

hrvatskom, u srednjejužnoslavenskom i u ostalim njegovim idiomima. Najviše se preklapanja9

primjećuje u jezičnom kontekstu i to u područjima 3 a-d. U tim područjima sadržaj izraza

prepoznatljiv je u obliku leksema novohrvatski za sve govornike. Područje 3 f i denotati pod a i b

obuhvaćaju sadržaje oblika novohrvatski koje koriste uglavnom govornici izvan Hrvatske, dok su

sadržaji iz područja e i denotati pod e poznatiji govornicima u Hrvatskoj. Izvan Hrvatske se

tuđice ne doživljavaju kao obilježja novohrvatskoga, a pojave iz područja društvene zbilje u

znatno se manjoj mjeri povezuju s tim leksemom nego u Hrvatskoj. U denotatima pod c nešto je

manje preklapanja jer dio hrvatske jezične zajednice arhaizme i prevedenice ne shvaća kao odliku

novohrvatskog već kao postojeću stilističku rezervu (koja je doduše u nekim slučajevima prestala

biti rezerva). U području 3d također je manje preklapanja: u terminologiji se, naime, koriste i

tuđice koje se ne doživljaju svuda kao predstavnice novohrvatskog. Naravno, različito značenje

izvan Hrvatske uvjetovano je i slabijim kontaktom s jezičnom maticom.

11

Shematski bi se značenjski odnosi leksema novohrvatski mogli prikazati na sljedeći način :10

Slika 1. Domene primjene11

1. Pojave u društvu

3. Pojave u jeziku

2. Politika

a) Pravopis

b) Administr.

stil

e) Stručno

nazivlje

f) Slang

c) Publicistički

stil

d) Igre riječima

Opseg značenja u Hrvatskoj

Slika 2. Denotati u jezičnom kontekstu

1. Pojave u društvu

3. Pojave u jeziku

2. Politika

a. Uvedenice i

novotvorenice

b. Arhaizmi i

prevedenice

e. Bivši

srpskohrvatski

kroatizmi

c. Nadrikroatizmi

d. Tuđice i

posuđenice

Opseg značenja izvan Hrvatske

12

Tako su novohrvatski u Hrvatskoj i izvan nje zbog svog različitog asocijativnog značenja zapravo

lažni prijatelji: izvan Hrvatske zbog nerealne slike o promjenama značenje je motivirano krivim

predodžbama o nerazumljivosti i krajnjem purizmu, dok u Hrvatskoj prevladava socijalno

konotativno značenje motivirano negativnim vrijednosnim stavovima prema društvenim i

političkim pojavama.

Zanimljivo je ovdje spomenuti postojanje pridjeva novosrpski i novobosanski koji se na internetu

pojavljuju znatno rijeđe nego novohrvatski; u slučaju novosrpskog uglavnom su zastupljene

kolokacije iz područja društvenih pojava, dok se kod novobosanskog uglavnom radi o

nadribosni(aki)zmima tipa 'kako se na bosanskom kaže...'.

ZAKLJUČAK

Možemo zaključiti da je leksem novohrvatski jezična činjenica razgovornoga funkcionalnog stila

hrvatskoga jezika gdje ima ulogu ekspresivnog sredstva za izražavanje negativnog stava prema

promjenama u hrvatskom društvu te prema uspjelim i neuspjelim pokušajima promjena u

hrvatskom jeziku nakon osnivanja samostalne hrvatske države.

To je odnosni pridjev s izraženim emocionalnim dimenzijama konotativnog značenja

realiziranog u imenskim dopunama. Kao i kod nekih drugih stilski obilježenih leksema iz

substandarda s jakim konotativnim značenjem (najčešće u slengu), višestruka mu motiviranost

omogućava široku primjenu (Lučić 2005) te može označavati upravo suprotne koncepte: osim

purističkih intervencija, tim pojmom se označuju i najnoviji sveprisutni anglizmi.

Stvarnost je da hrvatskom standardnom jeziku jest promijenjen jedan dio vokabulara što izravno

jezičnim planiranjem, što neizravno manipulacijom medija i javnog mnijenja i da dio jezične

zajednice izražava svoj stav prema tim promjenama označavajući ih nazivom novohrvatski.

S druge strane, pristalice nove hrvatske politike i jezične politike ne koriste pojam

novohrvatski osjećajući njegove negativne konotacije. U pasivnom rječniku tog djela jezične

zajednice ta riječ ima gotovo tabuizirano značenje:

13

Poslije onih polupismenih koji se smiju tisući, a fale hiljadu, izmisljaju posprdne izraze kao novohrvatski

govor, velicaju knjige koje nikad nijesu ni ...

Ne može se, međutim, tvrditi da poput analognih složenica (novolatinski, novogrčki,

novobugarski, novočeški, novoštokavski) označuje novu fazu u razvoju jezika. Stoga je

novohrvatski u sintagmi novohrvatski jezik farsa jer između jezičnog sustava prije i poslije

osamostaljenja Hrvatske nema gotovo nikakve razlike, a u općem leksiku razlike su zanemarive i

vrše prije svega simboličku funkciju. Promijenjeni jezični segmenti kao što su terminologija i

administrativni stil ne zadiru u područje jezičnog sustava niti su dio općeg leksika standardnoga

jezika. Asocijativno pak značenje u svijesti govornika izvan Hrvatske temeljeno je ili na

dezinformaciji, ili je suženo na karikaturu.

Naziv novohrvatski se, dakle, ne koristi za označavanje strukturnih promjena u jezičnom sustavu,

a samo u manjoj mjeri za promjene u općem leksiku. Međutim, budući da je hrvatski jezik u

prošlom stoljeću bio izrazito obilježen svojim odnosom prema srpskom, novohrvatski postoji u

značenju s i m b o l a nove faze političke egzistencije hrvatskoga jezika: njime se naime ističu

razlike između hrvatskog u hrvatskoj državi i hrvatskog pod utjecajem srpskog u bivšoj

Jugoslaviji. "Prava se promjena dogodila, čini se, u svijesti govornika i u jezičnoj zajednici, gdje

je uvjerenje u to da je hrvatski jezik sasvim autonoman i bitno različit (bar) od srpskoga

neusporedivo jače usađeno nego što je bilo prije 1990. godine." (Škiljan, 2005).

Pitanje je u kojoj su mjeri značenja leksema novohrvatski stabilizirana: koja će, i hoće li uopće,

prodrijeti u opći leksik ili će se zadržati samo u razgovornom stilu? Ili će jednostavno, kao i

mnogi nestandardni leksemi, s vremenom potonuti u zaborav, kao što se najavljuje u jednoj od

pojavnica s interneta:

...šteta što se novohrvatski topi k'o 'snijeg u proljeću' barem je bilo zabavno…

1 Naziv 'denotat' koristim u značenju "particular referent" (Weinreich, 1980, 272), odnosno "segment of

extralinguistic world" (Zgusta, 1971, 28). O uporabi pojmovlja u semantici v. Raffaelli, 2004. 2 Konceptualno značenje kako ga tumači G. Leech (Leech, 1974) 3 Konotativna značenja kako ih tumači G. Leech (Leech, 1974) 4 Emocionalna dimenzija kako je tumači Geeraerds (Geeraerds, 1989, 140) 5 Naziv 'sadržaj' koristim u značenju 'designat' ("notion of the denotatum", Zgusta, 1971, 28)

14

6 "It is inevitable that a neologism, even a neologism which is coined according to the productive tendencies of the

respective language [...] must strike the users, at the beginning, as unusual. (Zgusta, 1971, 182) 7 Asocijativno značenje obuhvaća konotativnu, emocionalnu i kolokacijsku značenjsku dimenziju (Leech, 1974, 20) 8 http://www.newtek.com/forums/showthread.php?t=68610

http://www.russia.com/forums/history/10255-grater-russia-russia-shall-rise-again-14.html 9 Zajedničko značenje u raznih govornika: "interpersonality of meaning" (Weinreich, 1980, 289). 10 Perspektiva i opseg pojedinih područja mijenja se ovisno o kontekstu i govornikovim vrijednosnim sudovima.

Odnosi bi zapravo trebali biti trodimenzionalno prikazani u jednoj shemi. Radi veće preglednosti odlučio sam se za

prikaz na dvije međusobno kompatibilne sheme. 11 Naziv 'domene primjene' koristim u značenju "range of application" (Zgusta, 1971, 42)

REFERENCIJE

Babić, S. (1991). Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku. Zagreb: HAZU-Globus

Geeraerts. D. (1989). Wat er in een woord zit. Leuven: Peeters

Leech, G. (1974). Semantics. New York: Penguin

Lučić, R. (2005). Kako briju brijači. U: Stolac, D. i sur. (ur.). Jezik u društvenoj

interakciji. Zagreb-Rijeka: HDPL, 285-292.

Lučić, R. (2007). Uvest ću još koju riječ i ozdravit će duša tvoja! U: Granić, J. (ur.). Jezik

i identiteti. Zagreb-Split: HDPL, 337-346.

MS/MH (1969). Rečnik srpskohrvatskog književnog jezika. Novi Sad - Zagreb: Matica

srpska, Matica hrvatska

Pranjković. I. (2001). Normativne i paranormativne inovacije u hrvatskome jeziku. U

Dani hrvatskoga jezika 2000., Zadar: Matica hrvatska, 23.-33.

Raffaelli, I. (2004). Odnos strukturalne semantike prema kognitivnoj. Suvremena

lingvistika 57 i 58, 67-92.

SANU (1996). Rečnik srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika. Beograd: Institut za

srpski jezik SANU

Škarić, I. (2005). Kroatizmi u hrvatskome jeziku ili što to doista propisuje hrvatski ustav.

Jezik LII, 2, 121-128.

Škiljan, D. (2005). Jezik dominantne idelolgije. (Rade Dragojević i Jelena Svilar) Zagreb,

Zarez 151

Weinreich, U. (1980). On semantics. University of Pennsylvania Press

Zgusta, L. (1971). Manual of Lexicography. The Hague-Paris: Mouton.

15

Radovan Lučić

Universiteit van Amsterdam

NEWCROATIAN: REALITY OR FARCE?

At the end of the last century the Croatian standard language underwent some significant changes

triggered by extralinguistc factors. In my contribution I shall attempt to explain on which

linguistic levels those changes took place, in which manner they were implemented and to what

extent they influenced the linguistic system. Because those changes have also been called

'NewCroatian', I will concentrate on the semantic components and motivation of this term.

Key words: double motivation, associative meaning, value judgments, political motivation