NOVIJA HRVATSKA KNJIŽEVNOST I.(prof. Lana Molvarec)

IVAN MAŽURANIĆ- iz građanske obitelji > romantizam je prvo razdoblje u kojem je to dominantno (uglavnom zbog Francuske revolucije)- 1844. nadopunio je 14. i 15. pjevanje Gundulićeva Osmana i sastavio rječnik za djelo- od djetinjstva rastao u okruženju narodne poezije i A.K. Miošića, sakupljao narodne pjesme- iz Novog Vinodolskog- 1848. > '' Hrvati Mađarom '' = objavio taj programatski politički spis kojim nastoji preoblikovati političke odnose između Hrvatske i Mađarske; teži za ravnopravnim odnosom Hrvatske u Hrvatsko-ugarskoj; poziva se na krilaticu Francuske revolucije (jednakost, bratstvo i sloboda)

SMRT SMAIL-AGE ČENGIĆA- nastao je na temelju stvarnog povijesnog događaja > 1836. bitka na Grahovu gdje su Crnogorci poraženi- u spjevu > bitka na rijeci Morači- Smail-aga kao povijesna ličnost bio je u Lipniku, u spjevu je u Stolcu; povijest ga je zabilježila kao razumnog i umjerenog vladara, u spjevu nije tako- Novica > također povijesna ličnost; u povijesti je crnogorski junak, a ne Turčin koji se kasnije pokrstio i prešao na stranu Crnogoraca (ovdje je prvo Turčin da se bolje istakne motivacija, osobna osveta jer mu je aga ubio oca Duraka)- Mirko > povijesna ličnost, crnogorski knez, vođa čete- određivanje lokaliteta > mijenja se iz pjevanja u pjevanje1. Stolac, kula age u Hercegovini2. Novica putuje kroz Crnu Goru, dolazi u Cetinje (prijestolnica Crne Gore)3. četa ide od Cetinja, po mraku kroz Crnu Goru, do rijeke Morače4. Gacko polje5. Lovćen gora- likovi se kreću kroz prostor, kreću se noću > to je i inače važna karakteristika romantizma- tokovi radnje su odvojeni, teku paralelo, tek se u 4. pjevanju susreću aga i četa- glavni junak spjeva > nema defniranog odgovora, moguće - i aga i četa - Smail-aga = djelo se zove po njemu, pojedinac je, jedini iskače, najindividualniji lik > protiv: negativan, ne saznajemo o njegovom unjutrašnjem svijetu - četa = kolektivan lik, poimence se izdavaja samo Mirko (ne znamo ništa konkretno o njemu), dobro koje se bori protiv apsolutnog zla u liku age, nema pravog junaka- četa je mala, nema niti 100 junaka, imamo dojam da se radi o jednom biću, tihi su, tu su jedan za drugoga; također ih se naziva imenicama koje su u jednini, a označavaju množinu (npr. stado, djeca) > četa je prikazana kao jedno zbog kršćanskog svjetonazora, Francuske revolucije, jedino je tako moguće pobijediti tiranina (uz slogu, zajedništvo)- Smail-aga > demoniziran (opisan u potpunosti negativno), u spjevu se čak uspoređuje sa sotonom; negativan zbog:1. utjecaj Gundulića (13. pjevanje u Osmanu)2. romantizam voli mračne likove3. orijentalizam (zapadnjački pogled na istok - većino negativan, ali ujedno i fasciniranost)- aga je u sukobu sa svima, a ne samo s Crnogorcima (i s Durakom, s Baukom, s turskim pjevačem)

1

- na djelovanje ga potiče to što želi pokazati svoju moć i snagu; djeluje kao tiranin, ali duboko u njemu postoji strah

- žanrovski status = TEKST P. PAVLIČIĆA - dovodi u vezu s epom i poemom

- Kob = pjevanje koje je vremenski distancirano od ostalih, jasno nam je da se događaj zbio u prošlosti (u ostalima se koristi prezent)- pripovjedač > pristran, izrazito subjektivan (u epu objektivan), neprestano se obraća čitatelju (komunikativan kojem je recipijent očito jako bitan; korijeni iz usmene knjiženovsti), on je sveznajuči (vidi četu koja ide po mraku, ima veće sposobnosti od čitatelja)- Gundulićev utjecaj > ideja prolaznosti (nasilja, tiranije, vlasti); Gundulić je pesimist (tiranija je prolazna, ali će na njezino mjesto doći druga), a Mažuranić je optimist (vjeruje u mogućnost boljeg svijeta, bolje budućnosti, Kob = završetak tiranije)- optimizam > karakteristika hrvatskog romantizma (razlika od europskog), često je simboliziran motivom zvijezde Danice- svećenikov govor na rijeci Morači > ima ideoloških ideja: > zemlja je njih rodila, tu mogu biti slobodni, važan je kontinuitet Crnogoraca na tom prostoru (ideja suvereniteta = Roussou, Hobbes, Locke - imaju pravo svim sredstvima obraniti svoj teritorije) > Crna Gora je planinska zemlja koja je nepokorena, ostali krajevi u okolici nisu slobodni > bave se stočarstvom (nalaze se u predcivilizacijskom stanju, to opet možemo povezati s navedenim teoretičarima i idejom prirodnog stanja) > idilična zajednica koja se zasniva na slozi, vjeri, bratstvu; vladaju idilični odnosi > ideja morlakizma (A. Fortis: Putovanje po Dalmaciji) - oni su snažni, otporni, čvrsti, skromni, tvrdoglavi, primitivni > komentira se zapad u odnosu na Balkan - osuđuje se stav zapada koji na ovaj dio svijeta gleda kao na barbare; ističe se uloga balkanskih naroda u obrano zapadnog svijeta (predziđe kršćanstva) = dvostruki odnos zapada prema Balkanu

Ima li romantizma u hrvatskoj književnost?- stariji književni teoretičari kažu da nema- mlađi kažu da ima (primjer: Dubravko Jelčić izdaje 1978. knjigu '' Hrvatski narodni i književni preporod '', a 2002. mijenja naziv knjige u '' Hrvatski književni romantizam '')

Do kada se javljaju obilježja romantizma?- puno dulje nego u zapadnoeurospkim književnostima, čak i početkom 80-ih godina 19.st. (Šenoina smrt 1881.)- dakle, čak i u realističkim tekstovima imamo romantističkih elemenata- 40-ih godina 19.st. = najviše romantičkih obilježja (nakoj 1843. i zabrane ilirskog imena, pojava pjesničkih ličnosti: Vraz, Preradović, Mažuranić)

Romantizam > ujedinjuje individualističke, kolektivističke i univerzalne teme (toga ima i kod nas)

Vraz i Preradović > 1. pjesnici u novijoj hrv.knjiž. koji pišu ljubavne pjesme

2

STANKO VRAZ: Đ u l a b i j e - 1. kanconijer ljubavne tematike u novijoj hrvatskoj književnosti- 1. izdanje 1840.g. > sadržava prva dva dijela (konačni oblik ima 4 dijela)- 1. dio = nastao 1836. 2. dio = nastao 1837. 3. dio = nastajao 1838. i 1839. 4. dio = nastao 1841.- kanconijer je posvećen Ljubici Cantilly- dominira ljubavna tematika (pogotovo u prva dva dijela)- 1. i 2. dio > opjevava nesretnu ljubav, bol, patnju, ali još uvijek postoji nada da će Ljubica biti njegova- 3. dio > u trenutku kad se Ljubica; pjesnik očajava, pri kraju ovog dijela počinje sve više progovarati o ljubavi prema domovini (jer ljubav prema ženi ne može biti ostvarena) > javljaju se konkretni geografski lokaliteti, motivi slavenskih božanstava, opći južnoslavenski motivi vezani uz legendarnde osobe iz povijesti (npr. kralj Matijaš, Kraljević Marko)- 4. dio > projiciranje s ljubavi prema ženi na ljubav prema domovini još više jača; veličanje slavenstva- krakovjak = stih iz usmene poljske poezije; 8 šesteraca podijeljenih u 2 strofe - u 1. strofi > opis krajolika, pejzaža - u 2. strofi > lirski subjekt iznosi svoju bol (ili ponekad sreću - rijetko)- Vraz > od svih pjesnika najviše je inzistirao na uporabi oblika iz usmene književnosti; smatrao je da narodna književnost treba biti najdominantnija jer je ona autentična i izvorna; za to se zalagao u teoretskim spisima, no nije se toliko pridržavao toga u svojim djelima (jak je i utjecaj starije hrvatske književnosti)- motiv zaljubljenog roba, motiv junaka, motiv duše u 3. dijelu (ljubav se mora pretvoriti u platonsku jer je ona postala nemoguća - udaja Ljubice)- motiv 3 lipe > simbolika; označava nježnost, ljubav, toleranciju i izmirenje među narodima (lipa kao slavenski simbol mira)

- obilježja Vrazove poezije: 1. utjecaj usmene književnosti > stalni epiteti (bijeli grad, ponosita djeva, motiv vile, broj tri), slavenska mitologija (Leljo, Vesna, Slava, Lada), majka koja tuguje za sinom, apostrofa = odabir motiva, konkretnih sintagmi, upotreba figura tipičnih za narodnu liriku2. petrarkistička ljubavne lirika > opis lica i tijela (dio po dio), sama situacija neuzvraćene ljubavi, motiv ranjavanja strijelom, paradoks ljubavi i ljepote koja nanosi bol, uzvisivanje ženskog bića (žena superiornija muškarcu), motiv ljubavnog robovanja gospi3. antički motivi > mumija, sfinga, stup Memnona, rijeka Aheron4. tipično za romantizam > središte ljubavi za život (ona je najvažnija)

- u 4. dijelu Đulabija - žena je prikazana kao božansko biće (opisivana kao Beatrice u Božanstvenoj komediji) > slavenstvo dolazi u 1 plan (mir, bratstvo, sloboda, jednakost, opći duh onog vremena)- uloga slavenstva u ostvarivanju bratstva i mira među narodima > romantizam obiluje utopijskim idejama o boljoj budućnosti = Herder smatra da će budućnost biti bolja i da će se ostvariti čovječanstvo koje će se temeljiti na zakonu i miru; razdoblje kada će se Slaveni afirmirati i procvjetati (mlade nacije za sretnije doba) > slavenski autori još proširuju te ideje (poljski pjesnik Miokiewicz, češki Kollar) - Slaveni će preporoditi čovječanstvo jer je zapad iskvaren

3

PETAR PRERADOVIĆ- Slavjanstvo > pjesma u kojoj se propagiraju slične ideje o slavenstvu

Stvaralaštvo P. Preradovića:1. faza = u vojsci, stihovi na njemačkom jeziku, od 1834. do 1843. (tome možemo pridodati i ciklus Lina-Lieder, njemačke pjesme nastale u Zagrebu od 1850. do 1851.godine)2. faza = pridružuje se Zori dalmatinskoj u Zadru 1843. / 1844.; traje do objavljivanja druge zbirke pjesama 1851. Nove pjesme; u ovom razdoblju nastaje poznata budnica Zora puca, bit će dana; nakon toga vrlo brzo se okreće ljubavnoj i refleksivnoj lirici3. faza = od 1851. do smrti 1872.; još više se okreće refleksivnoj lirici te mističnim temama

Miruj, miruj serce moje- apostrofa već u naslovu- refren > naslov se ponavlja na kraju svake strofe- razlog boli > ljubav prema Milki, ona je s drugim- dominantan motiv srca > relativno inovativan u romantizmu; simbol velike preosjetljivosti, strasti, nevinosti romantičara (bore se protiv dominantnog sustava vrijednosti i kapitalizma)- odbijanje materijalnih vrijednosti- osim srca, karakterističan motivi u romantizmu: noć, oluja, san, more, plov (plov kao ideja sudbine)- težnja za izolacijom lirskog subjekta, udaljuje se od svijeta- motiv boli > u europskim književnostima dominantno obilježje junaka, ideja svjetske boli, bol pretočena u roman kao odraz tog vremena - Goethe: Patnje mladog Werthera - roman povratno djelovao na društvo, brojna samoubojstva - Byron - kao mlad obolio od tuberkuloze, počinje bolest uzvisivati kao uzvišeno stanje posebne produhovljenosti = uzvisivanje u vlastitoj boli, estravagantan način odijavanja (često žensko) > '' dandy '' > u našoj književnosti nije bilo takvih radikalnih izraza boli, nema znakova patnje i stanja prema svijeu - BIDERMAJER = razblaženi romantizam, prilagođen ukusu građanske klase (stilski pravac unutar romantizma karakterističan za srednjoeuropske književosti, od 1820. do 1848.) - nježnost, elegičnost, sentimentalizam, plačljiv atmosfera

Crni dan- ne znamo što on znači za lirskog subjekta, što se dogodilo- nešto traumatično što ga muči- sonet- prenosi osjećaje i raspoloženja bez izricanja događaja koji he to izazvao > u tome je i posebna vrijednosti- možemo povezati s biografskim podacima > samoubojstvo žene Pavice- tada općenito mrtve žene postaju važni motivi pjesnika (kasnije i Matoš: Utjeha kose)- zagrobni život > jedna od univerzalističnih tema (mistično, spiritizam - prizivanje duhova, život nakon smrti)- i Preradović se pred kraj života zainteresirao za spiritizam

4

Moja lađa- uglazbljena (V. Lisinski)- lađa > nije nov motiv (Vetranović, Marulić, Držić); navigacijska metaforika, lađa koja plovi predstavlja alegoriju ljudskog života- čovjek nije odgovoran za svoj život, postoji neka viša sila > ideja sudbine- romantičarski optimizam (prepuštanje sudbini rezultirat će boljom budućnosti)

Mujezin- čovjek koji s minareta poziva na molitvu- pjesma je smještena u egzotično područje > Kairo- lirsko-epska pjesma, balada- lirski elementi: nema širih epskih opisa, osjećajnost, naglašenost emocionalnih stanja, tragičnost kraja pjesme- epski elementi: narativnost, tj. pripovijedanje, radnja (fabula), sveznajući pripovjedač, kompozicija, likovi- uvjetno možemo govoriti i o dramskih odlikama > sukob određenog sustava vrijednosti (starac vs. svijet), monolog- starac osuđuje svijet jer ljudima više nije vjera na prvom mjestu i ne slijede slijepo vjerska načela > starcu su za to krivi kršćani ('' kaurski gmaz '')- događaj koji je dotukao mujezina > kćer u zagrljaju s kršćanom; to je kraj za njega (opet važna ideja sudbine)- Heraklit: '' Sve teče '' > jedino što je stalno na svijetu jest promjena (moto u ovoj pjesmi)- pjesma donosi promjenu > temeljna ideja je mijena, sudbina čovjeka u svijetu (a ne tursko- kršćanski sukob) > Preradović unosi u našu liriku univerzalne, spiritualističke, mistične teme- Preradović = pjesnik prorok (poeta vates) - u 19.st. to je S.S.Kranjčević

AUGUST ŠENOA- u ovom razdoblju nije baš bilo pozitivno mišljenje o romanu kao književnoj vrsti jer:1. najčitaniji su trivijalni, ljubavni romani (smatralo se da mogu loše djelovati na čitateljstvo, pogotovo na žene)2. ti romani bili su na njemačkom- i sam Šenoa prilično je skeptičan prema nazivu '' roman '', često svoje roman naziva'' pripovijestima '' (i u podnaslovu Zlatarovog zlata)- Zlatarovo zlato = 1.roman s umjetničkom vrijednošću u novijoj hrv. književnosti; nije općenito prvi roman > Miroslav Kraljević: Požeški đak Dragojla Jarnović: Dva pira Nemčić: Udes ljudski 1. povijesni roman Severilla Ivana Krstitelja Tkalčića (1866.) = tema: progon prvih kršćana u 4.st. u okolici Siska, vrijeme Dioklecijana

Naša književnost - programatski tekst, objavljen u Glasonoši 1885.- važnost:1. treba dijagnosticirati stanje u književnosti do tada2. daje prijedloge za budućnost, kako smatra da bi se književnost trebala razvijati

5

- smatra da bi se trebalo pisati o primarno dvije teme:1. povijedne (vezane za nas)2. suvremene, iz građanskog ili seoskog života- smatra da je književnost dobra za poučavanje naroda; didaktična funkcija; buđenje svijesti i oko nacionalnih i drugih pitanja (zato su i važne one dvije teme)- treba podučiti, a s druge strane i zabaviti- uzor (što se tiče povijesnih romana) > W. Scott (škotski pisac iz razdoblja romantizma)- odnos Šenoe prema povijesti > smatra da je povijest učiteljica života; povijesne događaje treba prikazivati objektivno (da se nešto nauči iz grešaka; i dobri i loši primjeri zbog didaktičnosti); ako se uči na greškama, može se postići bolja budućnosti i napredak

Zlatarovo zlato- objavljeno 1871.- povijesni događaji: izmjene banova i podbanova, sabori, borbe s Turcima, sukob Stjepka Gregorijanca i Zagrepčana, sukob Stjepka i Krupića- Šenoa crpi povijesne podatke iz starih knjiga i spisa u arhivu grada Zagreba (prije pisanja ih je dobro proučio)- u predgovoru ('' Štiocu '') spominje neke tekstove koji su mu bili od velike pomoći: Kronika Antuna Vrameca, Historia ecclesiae Zagrebiensis (Povijest zagrebačke crkve) A.B. Krčelića; također posebno značajan i Arhiv za povjesticu jugoslavensku I.K.Sakcinskog- na početku svakog svog pov. romana daje izvore koje je iskoristio za građu- povijesni likovi: Stjepko Gregorijanec, Petar Krupić (zapisano u dokumentima da je na njega nasrnuo Stjepko), Franjo Tahi, Krsto Ungnad, Đuro Drašković, Gašpar Alapić, Đuro Zrinski, Antun Vramec- povijesni lokaliteti: Mokrice, Samobor, Okić, Ivanić Grad, Susedgrad, Medvedgrad, Kamenita vrata, grič, lica, Harmica, Markov trg- couleur historique = povijesna autentičnost- couleur locale = autentičnost mjesta- vrijeme radnje: prva godina koja se spominje je 1574., no ima neke radnje i prije; dakle od 1573. do 1592. (tada umire Stjepko)- prolepse > na kraju se daje informacija da Pavle umire 1604. i Niko 1610. (time nestaje loza Gregorijanaca)- fikcionalni sloj > ljubavna tema dominantna (građanka Dora i plemić Pavle); ta staleška razlika je za 16.st. nepremostiva; Šenoa radi na afirmiranju građanske klase (domokratske vrijendosti u 19.st.)- ta ljubav predstavlja primjer tzv. romantične ljubavi- plemići su negativni likovi, građani su pozitivni (tako je u svim Šenoinim romanima)- fikcionalni likovi: Dora, Magda, Grga Čokolin, Jerko, Miloš Radak, Šafranićka, Freyovka- u tom fikcionalnom sloju Šenoa koristi obrasce iz ljubavnih trivijalnih romana (njih je prezirao, govorio protiv njih, ali je to isto koristio u svojim romanima) > motiv otmice, spašavanja, spletke, trovanja, prerušavanje, fatalna žena kao nositelj intriga, intrigant Grga, likovi su pološni (crno-bijeli, ili su dobri ili su zli), motiv izvanbračne djece, idealiziranost odnosa (Jerko nesebično pomaže Pavlu i odriče se Dore)- glavni likovi > Pavao i Dora, jedini koji povezuju oba sloja (i povijesni i fikcionalni)- u aktantskoj shemi Dora ne može biti subjekt jer je previše pasivan lik, nema njezinih akcija (nepomično središte)- Klara - intrigant, ima aktivnu ulogu u radnju

6

Aktantska shema:

O --- Dora Pavao

S --- Pavao Klara

pomagač: protivnik:Jerko, Miloš Grga, Stjepko, Klara Grga Pavao

- dva suprotstavljena lika: Dora vs. Klara- Dora > crne pletenice, puno čita o svecima, čita Magdi molitvenik, predstavljena je kao svetica (na početku djela ide s mise i ima molitvenik na prsima); nedjelati lik, pasivna (grga ju lažno optuži za nemoralne radnje s Pavlom, ona nema nikakve obrane, prihvaća bez pogovora što joj otac dodjeljuje - iznenađuje i očeva reakcija, no to je ipak tipičan postupak patrijarhalnog oca); njoj je jedina želja u životu biti Pavlovom ženom i nijedna patnja joj nije prevelika za ostvarivanje te ljubavi- Klara > plavi uvojci, čita trivijalne ljubavne romane i viteške priče; ljepota tijela- Dora = anđeo u kući ili progonjena nevinost (tako se ovakav tip likova naziva u literaturi; potječe iz kršćanskog moralnog kodeksa - žena kao Majka Božja, sveto biće)- Klara = fatalna žena (u opisu je naglašena tjelesna ljepota, seksualnost; intelignetna; najvažniji je njezin utjecaj na muškarce - destruktivan, nekad svjesno, a nekad nesvjesno; ovdje je Klara svjesno zla osoba; na kraju poludi) > fatalne žene u našim romanima najčešće su strankinje ili plemkinje (često i oboje)- Klarin odnos prema braku - na početku romana je udovicu; kaže da su je u brak prodali, muža nije voljela, on ju je '' zapregnuo pod jaram kućnog zakona '', zato je prezirala i muža i cijeli svijet; kasnije se udala za bana Ungnada (zbog moći, osvete i bogatstva) > strastvene naravi, na brak gleda kao na okove, ni u jedan nije ušla iz ljubavi- uobičajena katekteristika za fatalnu ženu > Klara teži Pavlu kao objektu, stvari- fatalne žene uvijek su demonizirane i mora ih sustići kazna (zato jer predstavljaju opasnost za vrijednosti društva)- kompozicija romana: 26 poglavlja, svako započinje vremenskim određenjem, opisom krajolika, zatim ili imamo povijesnu temu ili privatnu temu (rijetko dolazi do miješanja)- radnje je uglavnom kronološka, teče linearno s povremenim analepsama (time se oponaša pripovijedanje u povijesnim kronikama)- pripovjedač je sveznajući, objektivan (to je novina u hrvatskom romanu, u onim romanima novije hrv. književnosti koji su prethodili Šenoi, pripovjedač je uglavnom transcedentalni)- Šenoa - prijelazna točka hrvatskog romana u kojem se on izgrađuje, definira, njegova koncepcija dugo će se održati, bit će uzor našim romanima do 20.st. (s rijetkim iznimkama, prvi koji odstupa je Ante Kovačić); s Šenoinim tipom romana radikalno raskida tek J.P.Kamov početkom 20.st. (roman Isušena kaljuža)- Šenoin tip romana > ravnoteža, umjerenost, ujednačenost diskurza, harmonija

7

A. ŠENOA: Prijan Lovro- Šenoin prozni opus: 1. teme iz povijesti (povijesni romani; u središtu je fabula) 2. teme iz svakodnevnog građanskog i seoskog života (novele, pripovijesti, romani) > romani: Prosjak Luka, Branka, Vladimir (u središtu su likovi) > novele: Kanarinčeva ljubovca, Barun Ivica, Turopoljski top, Karanfil s pjesnikova groba, Prijan Lovro- Prijan Lovro = objavljen 1873.godine- tema književnosti > počinje kroz razgovor s udovicom; tako Šenoa započinje priču; priča o junaku koji bi mogao biti junak romana, a ovo je novela (na kraju spominje da ne piše roman jer je puno spomenutih likova još živo /osim Lovre/ pa je zato pred nama novela, a ne roman)

- odnos romana i novele kao književne vrste: > oboje pripadaju epici > ne postoje specifične teme za razlikovanje > roman je duži (kvantitativna razlika) > kvalitativne razlike: novela ima jednostavnu fabulu, likovi su opisani u osnovnim kratkim crtama (nema preduboke analize), nema toliko puno likova kao u romanu > novela se koncentrira na jedan pojedini događaj, na jednu situaciju > kraj novele – obično neki preokret, obrat (prije kraja imamo napetu situaciju; neobične i posebne situacije; slučajnost, paradoksalnost) > u noveli – situacije u kojima se reflektira odraz pojedinca u cjelini > u romanu – sveobuhvatnost, složenost, panoramski prikaz

- Prijan Lovro = karakteristike novele: pojedinačno i neobično (nije tipično i opće jer su takvi tekstovi nastali tek kasnije; oni su takvi iz današnje perspektive > dijete sa sela odlazi u grad i tamo propada); ograničavanje i sažimanje; težnja i hitanje prema kraju; neočekivani završetak, obrat = karakteristike romana: povijest i razvoj (o samom liku, život pojedinca od djetinjstva do smrti)- ovo je novela, no možemo reći i da je svojevrsni roman u nastajanju (jezgra romana)- Frangešovo objašnjenje da je to novela, a ne roman > da je Šenoa napisao roman, to bi djelovalo pogubno i deprimirajuće na čitatelje (jer on govori o tipičnom i općem, a Šenoa uvijek u vidu ima čitateljstvo); da je to roman, značilo bi da će se sudbina Lovre ponavljati; riječ je o noveli – ta sudbina je izuzetak, a ne pravilo; treba poslužiti kao primjer, treba se učiti iz grešaka i doći do napretka (optimizam)

- dvije romaneskne tradicije:1. romance = tradicija iz helenističkog ljubavnog romana; u središtu interesa je ljubavna priča dvoje mladih koji nailaze na prepreke i završavaju sretno; u središtu je zanimljiva radnja, fabula; često smještena u daleku prošlost ili u daleke predjele (npr. fikcionalni sloj Zlatarovog zlata jako se oslanja na ovu tradiciju)2. novelle = usmjerenost ovog tipa proze prema događaju; vjerodostojna pripovijest o sadašnjosti; ugledanje na istinu i aktualni događaj; od 17./18.st. u europskim književnostima, kod nas tek s pojavom Šenoe (2.pol.19.st.); npr. Prijan Lovro (podnaslov: Crtica po istini); razvija se kad novine postaju sve utjecajniji medij

8

- odnos Prijana Lovre i novina, ugledanja na istinu > detalji o Lovrinoj smrti zabilježeni su u novinama; Lovro je zaista postojao (povjesničar Tomo Matić proučavao je zadnje dane njegovog života)- bit realizma > da djeluje uvjerljivo, a nije točan odraz stvarnosti (poetika je uvjerljivija od stvarnosti)- udovica > čita njemačke modne novine; romane, putopisne, novele većinom na njemačkom, nešto i na francuskom; pripovjedač pita zašto ne čita na hrvatskom – zasitila se, u našim novelama uvijek isto (izruguje se hajdučko-turskoj novelistici koja je bila aktualna u to vrijeme)- Šenoa je to uvijek smatrao lošim > npr. Klara u Zlatarovom zlatu, u feljtonima Zagrebulje kritizira mlade gospođice koje čitaju trivijalne ljubavne romane na njemačkom- Šenoa udovici u usta stavlja svoje vlastite ideje- pripovjedač ulazi u diskusiju s udovicom i iz toga proizlazi cijela priča o Lovri- Šenoa je zaista vjerovao da književnost može djelovati na čitateljstvo; i udovica je na neki način poučena (didaktična funkcija)

- dva modela čitanja:1. retorički model čitanja > do 18.st., čitanja su bila javna, nakon čitanja očekuju se javne reakcije (uglavnom su morale biti u skladu s ostalim reakcijama)2. empatijski model čitanja > od romantizma; čitanje za sebe, u opuštenom položaju; čitatelj može reagirati individualno, ne mora reagirati u skladu s konvencijama društva; čitatelj se može poistovjetiti s likovima; omogućuje čitatelju uranjanje u neke druge svjetove

- lik Lovre > na tragu realizma, no u oblikovanju postoji i mnogo romantičarskih obilježja - romantičarsko = čitanje (u samostanu, svjetovne teme), izgled (bljedunjav i osušen), priroda (osamljuje se), želi ostvariti sebe (da postane cijelim čovjekom), kao ptica u kavezu (težnja za slobodom kad je u samostanu), osoba visokih ideala, fascinacija Istokom (kad misli da će dobiti stipendiju i otići u Tursku), samoubojstvo kao romantičarski motiv, dramatičan način samoubojstva (britvom prereže grkljan pred Anđelijom) - realističko = financijske neprilike, propast seljaka (kad želi uspjeti u gradu), nedostatak novca vodi do samoubojstva

- čitanje > najviše iz romantizma; Goethe, Byron, Prešern, Kant, Roussou; iz starijih razdoblja Dante, Petrarca- Lovro > iz siromašne seoske obitelji s mnogo djece; jedini način da se obrazuje – odlazak u svećenike (objektivni razlog); majka je to željela (subjektivni razlog)- socijalni faktori = presudan razlog za samoubojstvo (to je novina u ono vrijeme, time se Šenoa približava realizmu)

- motivacija lika > dobar način za detektiranje povijesnih epoha: - u romantizmu – fantastične sile upravljaju sudbinom ljudi - u realizmu – socijalna motivacija, djelomično i psihološka - u moderni – dominantna psihološka motivacija

- prijan Lovro kao paradigma / model za kasnije muške likove (kroz 19., pa čak i 20.st.) > siromašno, nadareno dijete sa sela koje odlazi u grad na školovanje; tamo propadaju, nema sretnog završetka (tragičan kraj je neizbježan, dolazi do propasti)

9

> takav tip likova ostaje i u moderni, malo s modificira; često propadaju zbog vlastite psihičke nestabilnosti (likovi dekadenta kod Leskovara; M. C. Nehajev itd.); daleki izdanak prijana Lovre je i Filip Latinoviczs- problem novaca > novina kod Šenoe (u europskim književnostima – Balzac); novac kao bitan faktor neuspjeha

- kompozicija Prijana Lovre > priča u priči (Lovro priča svoj život pripovjedaču pa on to onda nama prenosi); uokvirena novela; vrijeme pripovijedanja uokvireno je trajanjem sastanka; počinje u Pragu, zatim priča o počecima Lovre u Ljubljani (analepsa); zatim opet radnja ide do onog trenutka kad su se upoznali u Pragu; otada kronološki; kraj o Lovri pripovjedač saznaje od nekog znanca- pripovjedač > nije sveznajući (ne zna što je bilo s Lovrom prije upoznavanja, ne zna za njegov završetak); možemo zaključiti da se onda dovodi u pitanje i njegova pouzdanost (on prenosi priču nekog drugog)

A. KOVAČIĆ: U registraturi- 1. prava opozicija Šenoinom modelu romana i njegovoj koncepciji književnosti (najviše se očituje na planu kompozicije, pripovjedača i ideologije)- Kovačić je pravaš, Šenoa je narodnjak > kod Kovačića imamo raskidanje s radikalnim klerikalizmom (raskid s crkvom) i bezpoštednu kritiku svega- opsesivne ideje koje se provlače kroz sva Kovačićeva djela- romani: U registraturi Baruničina ljubav Fiškal Među žabari (nedovršeni satirički roman) > javljaju se fatalne žene, intrige, crnilo, pesemizam- feljtoni Iz Bobmaja

U registraturi- izlazio 1888. u Vijencu; cjelovita knjiga objavljena tek 1911.g.- originalni roman nam nije dostupan > bio je izvrgnut brutalnoj cenzuri (izbacivani čitavi odlomci – ocijenjen je kao opasan, u nekim reakcijama i pornografski; najviše se bunila crkva jer '' truje hrvatska srca '')- Kovačić je odgovorio na kritike crkve i branio svoju politiku- i od strane književne kritike nije baš bio povoljno ocijenjen > Jakša Čedomil negativno ga je ocijenio, a bio je najbolji i najobjektivniji kritičar realizma- pozitivne reakcije na roman tek u moderni- kompozicija > radnja ne teče kronološki; analepse (brojni pripovjedački povratci u prošlost); pretpriče, prolepse (skok u budućnost); uokvirena kompozicija (radnja počinje i završava u registraturi) > rušenje Šenoinog ideala, ravnoteže, harmonije > obiluje interpunkcijama, nedovršenim rečenicama itd.- cijeli taj roman zapis je registratora koji je pomućena uma (alkoholičar i poremećene psihičke ravnoteže)- roman se otvara okvirom u registraturi > spisi koji razgovaraju, pridana su im ljudska obilježja (razlikuju se po godinama / stari vs. mladi /, po jeziku kojim su pisani / lat. vs. hrv./, po obrazovnom kriteriju, klasi i staležu; vode brojne rasprave)

10

- mladi spisi = građanski spisi; stari spisi = brane ustroj feudalnog društva- funkcija tog okvira (registrature) > oni su reprezentacija i hrvatske književnosti i generalno hrvatskog društva = alegorija tadašnje Hrvatske, prikazuje društvo u transformaciji > posve drugačije od Šenoe – on zatomljuje društvene razlike- kraj romana > požar, ništavilo; Ivica se zapalio – nema drugog izlaza; jedino rješenje koje je implicitni autor uspio domisliti za rješenje sukoba i razlika

Kompozicija I. dijela romana:1. u registraturi2. Ivičino djetinjstvo3. u registraturi4. zadnji Ivičini dani na selu (umire Perica, Ivica sve oduševio govorom na sprovodu)5. Ivica – 20 godina, buđenje u Laurinoj sobi (prolepsa)6. prethodna noć, mjesec dana ranije (analepsa)7. odlazak u grad, Ivičini prvi dani u gradu8. analepsa o Meceninom životu, o mladosti i porijeklu (sveznajući pripovjedač)9. Ivica – 19 godina, prvi susret s Laurom10. analepsa o Laurinom životu (pripovijeda sama Laura)11. noć u Laurinoj sobi, buđenje (ponavlja se događaj 5.) = događaj koji se dogodio samo jednom, a u sižeu se ponavlja dva puta > velika novina u kompoziciji12. odlazak Ivice s ocem Jožicom iz Mecenina doma- taj prvi dio romana je jako važan jer se tu događaju najznačajniji kompozicijski prijelomi

- i II. dio romana otvara se scenom iz registrature; u radnju ulazi Medonić, obitelj i cijeli niz likova na selu (dok je Ivica u gradu na školovanju)- III. dio romana > jako kompozicijsko ubrzanje; djelomično rezultat cenzure, a djelomično rezultat izražaja autora (u 20-ak stranica doznajemo što se događalo kroz mnogo godina)

- pripovjedač > u okviru u registraturi je sveznajući pripovjedač; promjena pripovjedačkog modusa kad spis počinje pripovijedati (prelazi u 1.lice = autodiogetični pripovjedač); zatim Laura preuzima uloga kazivača; iz 1. u 3. lice u 11. dijelu (drugi prikaz buđenja u Laurinoj sobi; kad Mecena dolazi naglo pred vrata Laurine sobe; tako ostaje do samog kraja)- Ivica nije mogao znati mnoge stvari koje su kasnije ispričane (radnja na selu događa se dok je on u gradu)- i dok Ivica pripovijeda u 1. licu imamo opise stvari za koje on nije nikako mogao znati (odstupanje > npr. tračanje kad se on seli u grad)- činom gubitka nevinosti > Laura posve zavladala Ivičinim životom, on gubi glavnu ulogu ne samo u svom životu, nego i u romanu (sad je ona vladarica i njega i romana) > Ivica je izgubio pravo na pripovjedačku poziciju > to vodi i do pitanja tko je glavni lik romana > u 2. i 3. dijelu romana glavni lik je Laura, a u 1. dijelu je Ivica

- Ivica > talentirano seosko dijete, odlazi u grad (nesnalaženje, više se brinuo za Žorža i Mecenu nego što je odlazio u školu; profesori ga ne cijene jer nije bogat); zovu ga rujatuš (pravnik; ali mi ne znamo da li je to sigurno, da li se školuje za pravnika; to može biti naziv za svaku osobu koja se školuje); konkretno jako malo znamo o njemu; ne znamo ništa o njegovom unutarnjem svijetu (samo na početku kad je na selu pokazuje neke naznake karaktera; posve se gubi kad dolazi u grad)- Ivica kao pripovjedač > jasan stav ironije, opisi likova prelaze gotovo u grotesku

11

- tipična reprezentativna sudbina seoskog mladića koji prelazi u grad (predstavlja čitave generacije > razlika od prijana Lovre gdje je jedna sudbina)- i Ančica, Žorž i Miha također prelaze u grad- Žorž > groteskni opis, ponajviše u fizičkom opisu; vrlo realističan lik (potiskuje svoje podrijetlo, srami ga se); sluga, seljak koji je postao sluga u gradu- Ančica > idealizirani lik, čista seoska djevojka koja dolazi u grad (svodnica ju gotovo uvlači u ralje prostitucije; Ivica je spašava), postaje sluškinja u gradu- biblijske usporedbe grada > Sodoma i Gomora, Babilon = izrazito negativna reprezentacija grada, on predstavlja sve najgore (razvrat, siromaštvo, bijeda, prostitucija, grad kao leglo zla)- ipak, grad je dvoznačno prikazan > i kao leglo zla, ali i fascinacija gradom (svijetlo, uvijek puno ljudi, velike zgrade; kad Laura dolazi na selo – fascinacija gradskom gospođicom)- kroz perspektivu Ančice vidimo sve najgore u gradu- Laura u djetinjstvu – boravak kod Ferkonjine obitelji > također negativno o gradu

- Laura > gospodari drugim i trećim dijelom romana; arhetip fatalne žene (najdemonskiji primjer iz naše književnosti) > Kovačić je inspiriran mračnim tipom žene (Leopold von Sacher-Masoch > autor po kome je mazohizam dobio ime, napisao zbirku priča '' Okrutne žene '' = opasne, zavodnice, kurtizane, kraljice, dominantne žene koje uživaju u mučenju i uništavanju muškaraca) > česte usporedbe Laure s đavlom, vješticom, zmijom, paukom, tigrom (predatorske životinje); pripovjedač ju često naziva i glumicom > pripovjedač ima formiran stav prema Lauri – negativan, ali se vidi i fascinacija; najzanimljivije što stvara misteriju = proturječnosti; pripovjedač je vrlo pristran, to vidimo u odnosu Ivice prema Ančici – postoji paralelizam u uzimanju nevinosti likovima: Ferkonja – Laura Laura – Ivica Ivica – Ančica = osobe koje su oduzele nevinost igraju presudnu ulogu u životu, polažu pravo na život onog drugog - Laurina priča o životu > kao bajka (posebno život kod babe Hude), njezino porijeklo je romantičarsko; prisutnost i legende i predaje; odmetništvo na kraju, odlazak u razbojnike; Mecena joj je otac (opet trivijalno; ona ga otruje i kasnije iz pisama saznaje da joj je otac; ona je plod grijeha = Mecena je silovao gizdavu vilu Doricu > to je posuđeno iz Šenoine Seljačke bune) > to su sve romantičarski motivi > prisutan i svojevrsni naturalistički opis – u porijeklu dominira biološka određenost (nejasno, mutno, mračno porijeklo koje je plod grijeha, isto kao i Mecenino porijeklo); ubijanja i haranja- Ivica > tipična priča realizma- Laura vs. Ivica = romantizam vs. realizam - kad Laura ulazi u radnju, počinju dominirati romantičarski elementi (realistična obilježja samo u prvom dijelu romana)- Laura u težnji za ispunjavanjem svojih želja neprestano pokreće novu fabulu i nove zaplete- Laurin stav prema braku > ne prihvaća nikakve okove, svjesno odbija ljubav i brak, time ugrožava patrijarhalni poredak i zato je demonizirana (kao i Klara iz Zlatarovog zlata)- Ivica nije završio fakultet, bio je činovnik u nižim službama > Laura je razlog njegova neuspjeha (nije naglašen socijalni faktor kao kod prijana Lovre)- ključni trenuci koji dovode Ivicu do propasti:1. noć s Laurom 2. Laurina osveta na svadbi Ivice i Anice

12

- nakon toga Ivica postaje psihički nestabilni alkoholičar koji na kraju počini samoubojstvo- kraj romana završava u ništavilu, u vatri > autor kao da se nije mogao nositi s razlikama koje sve više jačaju u društvu; sve završava pesimistično

- mješavina različitih književnopovijesnih razdoblja; brojne silnice u romanu: - romantizam > sve vezano uz Lauru - naturalizam > Laurino i Mecenino porijeklo - realizam > Ivičina priča, prikaz sela i odnosa na selu (grad je demoniziran, no ni selo nije idila = zatucana i primitivna sredina; jal, ogovaranje, zavist; ali ipak pozitivniji nego grad; predstavlja za Ivicu svojevrstan bijeg, utjehu) - modernizam > kompozicija, uporaba unutarnjeg monologa

- Mecena i njegovo društvo = karikatura Strossmayera i JAZU

K. Š. GJALSKI: U noći- pisac realizma koji je najduže poživio > dočekao modernu, Matoša, pa čak i Krležu- značajne mijene u poetici- pisac realizma pod velikim utjecajem Turgenjeva- zbirka novela Pod starim krovovima > sentimentalizam prema plemićkom sloju (vidi se jasan utjecaj Turgenjeva)- često portretira likove dekadenata (najbolji primjer je Janko Borislavić)- politčki romani: U noći Pronevjereni ideali (1925.g.)- Gjalski > često mijenjao politička uvjerenja (prvo je bio pravaš, zatim se približio narodnjacima pod utjecajem Strossmayera; zastupao jugoslavenske ideje za vrijeme 1. svjetskog rata, zatim se razočarao tom idejom i napisao '' Pronevjerene ideale '')- doživio najbolje reakcije kritičara u realizmu (za razliku od npr. Kovačića)- utjecaj Šenoe > umjereni realizam; reflektira stvarnost, ali ipak malo uljepšava

U noći- 1. politički roman u hrvatskoj književnosti- objavljen 1886.godine- politički roman > 3 važna kriterija: roman u kojem je politika dominantna tema; politika drastično utječe na živote likova; likovi su politički profilirani > izrazito važan žanr u 20.st. (1925. August Cesarec '' Careva kraljevina ''; 1956. Viktor Car Emin '' Danuncijada ''; Krleža '' Banket u Blitvi '' i '' Zastave '')- političko u ovom romanu > suprotstavljeni pravaši i narodnjaci- pozitivno prikazani narodnjaci (Narančić)- pravaška ideologija kao destruktivna sila- naziv romana > cijela situacija u Hrvatskoj je tamna; loše prilike, metafora za stanje hrvatskog društva- Kačić > tipičan predstavnik političkog aktivista (politički aktivnog mladića) u ono doba > metafora za cijeli niz hrvatskih sudbina; Kačić je predstavnik svih politički aktivnih mladića koji su se na kraju morali odreći ideala- vrijeme radnje > 1870-ih; prolazi nekoliko godina (cca 3-4)- vrijeme izneđu poglavlja > u početku sukcesivno opisivanje, pri kraju romana sve veće vremenske rupe- u središtu radnje > Kačić, Narančić, Tinka, barunica Nela Leporte

13

- što se tiče radnje, ne znamo što se događalo s Narančićem i barunicom u Pragu- koncentracija na likove i nesukcesivno pripovijedanje > promjena; u središtu interesa pripovjedača je lik (a ne fabula kao kod npr. Zlatarova zlata i U registraturi)- odabiru se oni događaji iz života lika koji su nam značajni- u romanima Gjalskog dolazi do defabularizacije (fabula prestaje biti središte interesa pripovijedanja)- kompozicija > prilično jedostavna, teče linearno; nema puno analepsi ni prolepsi; radnje se kreće progresivno u vremenu- 2 dominantne teme, tj. 2 tematska plana:1. politički (političko - društveni)2. privatni (ljubavni, prijateljski i obiteljski odnosi) - politički tematski plan > dominantan muški rod, nemamo nijedan aktivni ženski lik- privatna sfera > ženski, ali i muški likovi- Kačić i Narančić isprva prijatelji, kasnije postaju svojevrsni antipodi > spaja ih ljubav za obrazovanjem, spoznajom, književnost, umjetnost, filozofija, kultura u najširem smislu riječi, zajednički stav o politici > prekid prijateljstva - pitanje Srba (kad Narančić kaže da ima Srba u Hrvatskoj); Kačić se tada približuje pravašima- Kačićev otac > vatreni ilirac (politički antipod mu je Krnjetić - mađaron); bio je činovnik (sukob između političih uvjerenja i posla - bio je slijepi izvršitelj onoga što trenutna vlada želi); politika kod njega zato je preseljena u privatnu sferu; materijalna situacija i nije baš najbolja; otac je Kačiću poticao mađtu, fantasiju, raspravu- Narančićev otac > poduzetnik, bavi se gospodarstvom, jeda od prvih industrijalaca, dobro imovinsko stanje, odgajao je Živka tako da mu na prvom mjestu bude obrazovanje (strog odgoj)- Kačić je strastven, lako se uzruja, burnog temperamenta; Narančić je smiren, osoba kojom vlada razum- stav Narančića prema politici > odbojnost prema stranačkoj pripadnosti i politici dok ne završi studij; inzistira na završetku studija zato jer se tako dobije zaposlenje i osigura vlastita egzistencija; tek tada je osoba slobodna odlučivati i ne može upasti u različite ucjene (to se upravo dogodilo Kačiću)- Narančićev stav prema hrvatsko-srpskim pitanjima > trebali bi težiti slozi, miru, bratstvu (nadovezuje narodnjake na ilirizam, pogotovo važan Strossmayer)- stav pravaša prema Srbima > asimilacija; dovode u pitanje da su oni zaista Srbi; trebali bi se uklopiti u domaće stanovništvo i deklarirati se kao Hrvati- svojstva pravaške ideologije > kritika Srba i Nijemaca (jezično pitanje, sve više njemačkog i mađarskog), kritika njemačkog naroda općenito (književnost, filozofija, kulturni proizvodi); treba se boriti za domovinu, a ne baviti se tim besmislicama; politički fanatici; radikalni > nemaju nikakvih konkretnih ciljeva u romanu; isključivo destrukcija, ne donose ništa novo (po tome se vidi njihova kritika u romanu)- Bolić preferira Francuze nad Nijemcima > Francuska revolucija (jednakost, bratstvo, sloboda)- sporedni lik od pravaša koji ima ističe francuske ideje > Žanino Bradač (sin bogatog trgovca iz Primorja)- Martin Krizmanović > ističe da je čitao Marxa, interes za komunističke ideje- Kačić se razočarao u cijelu pravašku ideologiju u situaciji kad je bio pod pritiskom da se okrene protiv dr. Lucića i kad je shvatio da je i olić korumpiran (nema čiste političke borbe, važan je novac)- Kačić se odriče svih svojih ideala zbog osiguranja egzistencije i vjenčanja s Ružicom

14

- Tinka > uklapa se u koncept anđela u kući (pogotovo smrt - umire zbog slomljenog srca, boli zbog izgubljene ljubavi, tj. Hojkića)- Nela > ima neke karakteristike fatalne žene (brak, ali i švrljanje sa strane; strankinja - Mađarica; izrazito lijepa i seksualno privlačna, inteligentna, pametna i obrazovana; no ključno obilježje je dominacija nad muškarcima) > ne uništava muškarce i žene koje su s njima u vezi = nije karakteristika fatalne žene (Nelin lik je puno ljudskiji, realističniji, a fatalne žene su inače demonizirane)- Vilma > anđeo u kući u onom segmentu kad se povlači u kuću kada je Narančić ostavlja > scena kad brani oca Mirkovića kad ga pravaši napadaju = aktivna je i prema tome nije anđeo u kući (oblikovanje specifičnog tipa likova, prema uzoru na Turgenjeva > žene koje su osim ljepote i ponosne, imaju snagu volje, čvrstoću, izdvaja ih posebno moralna snaga i to ih čini nadmoćnima muškarcima /tu bismo mogli ubrojiti i Ružicu/ )- samo Narančić kao lik iskače > jedini lik koji se ne mijenja, glasnogovornik političkih stavova Gjalskog- dvostruki moral muškaraca kad se radi o vezi Narančića i barunice > npr. Narančićev otac se jako ljuti na njega, onda se sjeti kako je barunica lijepa žena pa to sve prihvaća

VJENCESLAV NOVAK: Posljednji Stipančići- roman objavljen 1899.g. (tada već i većina autora moderne objavljuje svoja djela)- najrealističniji roman realizma, a objavljen u razdoblju koje periodizacijski odgovara moderni- kritičari Novaka nisu baš povoljno ocjenjivali > suprotni razlozi od Kovačića: Novaka su optuživali da je '' suh '' i neinovativan- kasnije su ga prozvali hrvatskim Balzacom- Novakove novele > uglavnom socijalne tematike (gradski proletarijat, siromaštvo, nepravda)- Novakovi romani > većinom koncentrirani na lik (intelektualci ili poluintelektualci koji propadaju u gradu) > ovaj roman se po tome razlikuje = fokus na više likova- dva tematska plana: 1. privatna sfera 2. politička sfera (u pozadini - obratno od Gjalskog)- analiza patrijarhalne obitelji kao jedne tradicionalne institucije- politička previranja u Senju 30-ih godina 19.st.- vrijeme radnje > roman se otvara 1834., a završava 1836. (dvije godine nakon Lucijine smrti kad umire Valpurga)- počinje in ultimas res (radnja se vraća unatrag, možemo reći da je cijeli roman jedna velika analepsa)- radnja i prije 1834. > opisuje se povijest Domazetovića (Valpurgina obitelj) i Antine obitelji (Stipančića), još i u 18.st.- glavnina radnje = od 1806. (rođenje i krštenje Juraja) do 1834.godine- žive u kući Valpurgine obitelji (Domazetovići) > jako skromno, jedino što im je ostalo nakon propasti Stipančića; u jedom od najstarijih dijelova grada Senj; samo jedna sobica, prostor vrlo zagušljiv (majka misli da je Lucija bolesna od propuha i prehlade pa nije dala da se otvara prozor); klaustrofobija (uski, mračan prostor prenatrpan pokućstvom)- Lucija se osjeća kao u tamnici, identificira sebe kao robinju

15

- taj prostor i dojam koji on ostavlja jako je važan:1. žene uopće ne izlaze iz kuće; taj prostor simbolički korespondentan s položajem žene u društvu u ono vrijeme (one su zbog roda predodređene da budu u kući)2. odražava sraz bogate prošlosti i bijedne sadašnjosti

- nema žena u javnoj (političkoj) sferi; žene su '' osuđene '' isključivo na kuću- žena vs. muškarac, povezuje se sa priroda vs. kultura > otuda korijeni patrijarhalne ideologije; majka se sa djetetom povezuje ponajprije rođenjem i dojdenjem; otac se mora na drugi, simbolički način povezati = davanjem imena djetetu (očevo prezime)- žene bi unijele '' ženski nered '' u javnu sferu (tako je i prema Freudu)- prema Augustu Comtu (1. pol.19.st.) postoje 3 načela patrijarhalne obitelji:1. ravnopravnost braće i sestara2. poslušnost djece prema roditeljima3. poslušnost žene prema muškarcu > u ovom romanu nemamo 1., a imamo 2. i 3.

- Ante > više perspektiva jer sudjeluje i u javnoj i u privatnoj sferi > slika njega o njemu samome = drži se uznosito (pogotovo prema ljudima koji su manje istaknuti); želi sudjelovati u javnim poslovima; sebe vidi '' kao palmu koja umire u uskom prostoru '' (da se rodio u nekoj drugoj sredini, postigao bi mnogo više) > teži ugledu = ne samo svom, nego cijelog obiteljskog imena; Jurja vidi kao produžetak samog sebe > javno djelovanje = pristao prvo uz Vukasovića (ilirac, želio ujedinjenje hrvatskih zemalja); zapravo ga to nije zanimalo, nego je želio doći na požunski sabor i držati govor da Jurju osigura bolju poziciju; vidimo da ga te ideje ne zanimaju i po tome što tjera Jurja da uči mađarski > propada u svim javnim poslovima; kad Vukasovićeva struja pobjeđuje, dolaze i do njegove kuće i viču mu '' izdajice '' > promjena- John Stuart Mill i John Ruskin u 18.st. raspravljaju o podložnosti žene, , Ruskin misli da je ona takva po rođenju, a J.S.M. smatra da je kriv odgoj i manjak obrazovanja, kad same pristanu na podređen položaj i ne treba prisila da ih se natjera pred kraj života = razočarao se u sve (u ljude, u Jurja), bolest (starosti i slabljenje), priklanja se supruzi i Luciji koje je cijeli žviot zanemarivao

- Valpurga > osvjedočila se u Antino prevrtljivo ponašanje, ali ne sumnja u njega = misli da to ne može shvatiti kad je žena > imala je 16 godina kad se udala za Antu; neiskvarena djevojka koja nije ništa znala o životu; iz stroge konzervativne obitelji; poslušna i pokorna narav; Ante je smatrao da žena mora biti dobra domaćica (da ugodi muževim potrebama = za takvo mišljenje optužuju se Turci; to kaže pripovjedač, no znamo da nije tako - patrijarhalnost postojala i ranije) > tako i Valpurga dobrovoljno pristaje na potlačivanje, '' slobodna ropkinja '' > ima argumenata i da razumije Lucijine težnje i da ih ne razumije (suosjeća s Lucijom, na neki način ju podržava - zato što ju voli, a ne zato što je razumije) > ostvarila se isključivo u majčinstvu; nije dobivala dovoljno topline i ljubavi od muža; utjehu je pronašla u djeci

- Juraj > jeo sa ocem za stolom (Lucija je do šeste godine jela sa sluškinjom Veronikom u

16

kuhinji = muškarci su općenito dobivali bolju hranu; otac sa Jurjem izlazi u šetnje, žene u kući; žene nemaju ni pristup u gornji kat kuće, u očevu sobu i u radnu sobu) > svi resursi su utrošeni na njega jer je bio muško dijete, prezire majčine izraze ljubavi (''Što me ližeš'' kad ga želi poljubiti) > odsutan veći dio romana; vidimo ga kao dijete i kao odraslog čovjeka kad se vraća nakon više od 9 godina > strog očinski odgoj; kad se vraća - samo spava, pije, karta (tako je provodio i dane u Beču kad je bio na studiju) > hladan prema Valpurgi i Luciji; ravnodušan, čak podrugljiv i ciničan > Ante je Valpurgi i Luciji nastojao osigurati egzistenciju > pisao Jurju da ih zbrine kad njega više ne bude (patrijarhalnost); Juraj se nije pobrinuo za njih (to sve ukazuje da je Juraj napustio patrijarhalni očev moral u kojem je bio odgajan, ali nije stvorio nikakav novi sustav vrijednosti) > na kraju se Jura prikazuje kao izdajica (i obitelji i domovine); za sve krivi oca (jer ništa ne osjeća prema majci i sestri); i on je žrtva odgoja

- Lucija > kad je porasla, počela se ponašati prema ocu kao da je stvar jer se tako otac ponašao prema njoj; hladnoća, otpor, ignoriranje očevih zahtjeva > trenutak Lucijinog pobačaja = trenutak od kad se odnos između majke i kćeri zasniva na laži (jer majka unajmljuje Martina Tintora da piše pisma umjesto Alfreda; Lucija stalno sumnja) > proturječan, buran odnos - optuživanje, bijes sumnja, samosažaljenje; s druge strane ispričavanje, krivnja, ljubav > najprodubljeniji ženski lik hrvatske književnosti 19.st. (Kačić iz '' U noći '' je najkompleksniji muški lik) > lik koji nije samo dekorativan i jednodimenzioniran; izutetno je dobro psihološki profilirana; nailazi na razmijevanje pripovjedača (nije baš često za roman 19.st.) > sve što joj je sukraćeno: svježi zrak, obrazovanje, druženje i prijateljstva, ljubav, izlasci iz kuće, otac, čitanje > događaj koji ju je potaknuo na odbijanje poslušnosti ocu = ples (to ju je osvijestilo, shvatila je što joj je sve uskraćeno) > želi čitati njemačke novele (ljubavne, trivijalne, pustolovne romane); to postaje njezin vid življenja, knjige postaju surogat života, bijeg iz života u kojem joj ništa nije dopušteno (Ante protiv toga jer smatra da takva djela vode u moralnu propast) > ne može se usporediti ni s anđelom u kući ni s fatalnom ženom > 3. model žene = FEMME FRAGILE, tzv. krhka žena > javlja se krajem 19.st. (fin de siecle, doba dekadencije), vuče svoje korijene čak iz romantizma; to su žene eterične ljepote koje brzo propadaju i rano umiru, moralno su bogate; važan fizički izgled - prozirni ten, bljedilo, tamne oči koje ozbiljno gledaju u svijet, krhkost tijela, male grudi; one su često plemkinje (bolesne, to je općenito povezano s propadanjem plemstva) > ponekad se koristi i termin FEMME ENFANT, tzv. žena dijete = zbog neizraženosti ženskih atributa > Lucija boluje od tuberkuloze > estetizacija bolesti = stanje blesti postaje predmet ljepote; sam proces smrti postaje estetiziran (u trenutku kad umire, Lucija se uspoređuje s umjetničkim djelom) > takve žene često su žrtva seksualnog predatora; ili su aseksualne ili potiskuju svoju seksualnost

17

- novost: Lucija ima razumijevanje pripovjedača za razliku od Klare Grubarove ili Laure Silvije Strahimir Kranjčević

- objavio za života 3 zbirke, 1 posmrtno – Pjesme, 1908. – odabrane, dotad objavljene- nastavlja se na romantičarsku poeziju; Harambašić – pravaš, karika između Šenoe i Kranjčevića- na pragu pjesničkog modernizma – najavljuje Matoša, Krležu, Kamova- poeta vates – pjesnik prorok, kao i Preradović – općeljudska, univerzalna, filozofska tematika u posljednjoj fazi- eshatološka, ontološka pitanja, koliko čovjek određuje svoju sudbinu, odnos prema Bogu- otvara nove prostore, daje novi izraz- likovi iz antičke mitologije i kršćanstva- u 7. i 8. desetljeću 19. st. nema tradicije standardnog jezika koji bi poslužio kao kulturno uporište našim pjesnicima- Krleža ima negativan odnos prema tradiciji, ali su po njemu 3 svijetle točke prije njega samoga: srednjovjekovni bogumili, Križanić i Kranjčević

Mojsije- izlazak iz ropstva- kod Kranjčevića povod za tematiziranje drugih tema, resemantiziranje biblijske situacije- dijaloška struktura: Mojsije – Jahve već tu razlika; u Bibiliji Mojsije bespogovorno izvršava zahtjeve; rasprava: Mojsije suprotstavlja ljudsku perspektivu Božjoj, nema slijepe poslušnosti- Jahvi se priznaje mjesto stvoritelja- Jahve mu spočitava niskost ljudske perspektive, Mojsije ne negira Jahvu- moć odluke, slobodna volja, spoznaja – iskra božanskog duha, Bog usadio u čovjeka- Mojsije obdaren božanskom spoznajom – omogućila mu da uđe u raspravu s Jahvom- Mojsije se nalazi u pustinji- suprotstavljanje ljud. i bož. perspektive, klasične metafore: visine/zemlja (prostorni sudar); metafora zemaljskog položaja čovjeka: prah, bara, kaljuža; prostor se semantizira ovdje ≠ semant. vremena u epici- ljud. život kao pustinja, podvojenost između osuđenosti na zemlju i težnje k visinama- nakon dijaloga pojavljuje se pripovjedački umetak, natruha radnje- Jahve udovoljava želji- Mojsije kao kolektivni subjekt, izraelski narod; on je vođa, izdvaja se, genije (dvojnost: masa- istaknuti pojedinac) – preko te opreke možemo bolje zaključiti o razlikama između naroda i Mojsija Mojsije nadmoćan nad narodom, narod na nižem stupnju svijesti- narod ne može shvatiti nadmoć tog istaknutog pojedinca, narod predbacuje Mojsiju izlazak iz ropstva; tamo im bio osiguran smještaj, hrana = sigurnost- Freud: ličnost – id (nagonski dio), ego (svjesni), superego (savjest, kontrolira id)

- klanjanje zlatnom teletu: totemizam, politeizam; Mojsije: monoteizam

18

- prelazak na monoteizam = prelazak s ida (podilaženje nagonima, božanstvo opipljivo) na superego (božanstvo neopipljivo – uspostava višeg stupnja civilizacije temelji se na potiskivanju)- pjesma pesimistično intonirana, ovdje Mojsije tragična figura

Resurrectio- uskrsnuće- 16-erac utjecaj nar. poezije (dugi stih, kao i Eli eli – 14-erac)- situacija se resemantizira, opreka narod-pojedinac- mj. i vr. radnje: Pariz, 1789. – Fr. revolucija- deskriptivnost od 2. do 9. stiha- zanimljiv drugačiji ideol. kontekst, izvan okvira kršć., sada se Isus stavlja u revoluc. kontekst, u središtu društ. prevrata, u međuljud. odnose- Isus – ovdje prevladava ljudski nad božanskim dijelom; nema naznaka da ga tumačimo u kontekstu kršćanstva- zašto se javlja u Fr. revol.? povezano s Isusovim naukom – uskrsnuo za pravedniji, moralniji svijet; uspostava pravednijeg društva, borba za socijalnu pravdu- kod Kranjevića simpatija prema revoluciji, lijeve polit. ideje- Krleža isto često ima Krista, a ateist, marksist - motiv iz naslova: povratak Isusa Krista u kontekstu zagovaranja novog društ. poretka, ponovni povratak narodu

- boje na početku, tamu suzbija vatra, sjena- trobojka – kao moto Revolucije: jednakost, bratstvo, sloboda – uvođenje republike umjesto monarhije- trobojka predstavlja narod – revol. snaga koja ruši monarhiju- isticanje pojedinca iz mase, usporedba s Isusom

Eli! Eli! Lama azavtani?!- kulturološki signali, ne imenuje se Isus- u pitanju mjesto istaknutih pojedinaca koji se žrtvovali- „ I što smo nebu bliži, sve od neba smo – dalji!“ – znanst. i tehnol. progres u moralnom smislu dalji od Kristova nauka- prema apokrifu, cigani pokrali Isusu čavle s križa- „ Pa odvedoste ljudstvo u kršćansku arenu!“ – aludira se na to što RC proganja kršćane; za to okrivljuje institucionalizaciju kršć., izvorne Isusove vrijednosti iskrivile se- eksplicitno se vidi antiklerikalizam, širenje na elitu koja upravlja svijetom, nositelje društ. moći- društ. kritika: sraz između mase i vlasti (manjina)- metafore: mramor, zlato, tamjan, krune, oltari... sve to ništavno spram moralnog pada- pitanje moralne degeneracije čovjeka, nazadovanje na moralnom planu

19

JANKO LESKOVAR: Sjene ljubavi- umro 1949., zadnji tekst napisao 1905. (= pisao jako kratko, oskudan opus)- 10-ak pripovijedaka i novela: Misao na vječnost (1861.), Priča o ljubavi, Patnik- 2 romana: Propali dvori (1896.), Sjene ljubavi (1898.)- roman koji najavljuje modernu, ali ima i zaostataka realizma- barem 3 godine koje možemo smatrati početkom moderne: 1) 1891.g. > objavljena Leskovarova novela Misao na vječnost 2) 1892.g. > objavljena prva Matoševa novela Moć savijesti 3) 1895.g. > hrvatski studenti pale mađarsku zastavu- kraj moderne = 1914.g. > umire Matoš i dolazi do pojava u hrvatskoj književnosti koje definitivno najavljuju nešto novo- razlika Sjena ljubavi i romana realizma, tj. obilježja koja ovaj roman približavaju romanu moderne: 1. defabularizacija (kratkoća i manje radnje, manje likova, veći fokus na manji broj likova, veće osvrtanje na psihologiju likova, s događajnosti fokus prelazi na psihološki plan, doznajemo više o unutarnjem svijetu likova) 2. fragmentacija romanesknog diskurza (iscjepkanost, dijeljenje u kratke odlomke) 3. socijalna motivacija jako slabi (u realizmu najvažnija)- Ljerka > učiteljica, bila je u samostanu, stric Tavernić bavi se upravljanjem tuđih imanja- Marcel > djed i otac bili su aristokrati, majka iz trgovačke obitelji (miješanje klasa pa i prema tome vidimo da socijalno podrijetlo nije važno), do 33.godine radio u državnoj službi (bio je činovnik), tada napušta službu jer želi biti književnik i želi putovati (u realizmu važno očuvanje egzistencije i to je bila osnovna preokupacija; ovdje lik sam napušta službu i počinje se baviti umjetnošću)- po pogledima na životu, Marcelu se suprotstavlja Koričić > predstavnik novog vremena, pragmatičan i utilitaran odnos prema životu, smatra da je književnost gubljenje vremena, čita samo znanstvene i stručne knjige sve što donosi korist je dobro (ostalo je gubljenje vremena)- ma Marcela umjetnost je svrha sama sebi, l'art pour l'art; to je važan stav koji donosi moderna; umjetnost je vrijedna sama sebi, postaje autonomna- Marcel je prototip novog čovjeka, čovjeka moderne- Marcelov odnos s ocem > otac mu kaže da se uvrgao na majku (dosta čest motiv, npr. i u Glembajevima); Marcel je blijed, tamnih očiju, ozbiljnog pogleda, nježne i krhke građe, mršav; otac je krupan, kršan, jak; ta razlika odražava se i na psihološke razlike i poglede na život; otac Marcelu predbacuje nedostatak bilo kakve konkretne djelatnosti u životu, neodređenost i pasivnost; sukob starih i mladih; otac mu predbacuje nježnost, izruguje mu se (suknja je za vas, a ne brkovi)- Marcel = dekadentni junak, antijunak- dolazi do gubljenja muških i ženskih rodnih uloga, dolazi do svojevrsne feminizacije muškaraca- očeva kritika Marcelova odnosa prema pitanjima braka i obitelji > muškarci nove generacije imaju drugačiji pogled- otac sinu najviše predbacuje beskrajne analize samoga sebe (otac smatra da od samoanalize nema ničeg; otac ju povezuje sa sebičnošću)- ljubavni život Marcela > prije upoznavanja Ljerke imao je tri djevojke, njih je ostavljao zbog banalnih razloga koji su njemu predstavljali veliki problem; barunica Helena

20

- odnos Marcela i Ljerke > njegov argument jest da je ona nevina i čista, a on je iskvaren ljubavnim vezama iz prošlosti; neodlučan je, ne čini ništa, ne donosi nikakve odluke, vrlo je statičan i pasivan lik = ključan razlog zašto se odnos s Ljerkom nije uspostavio; riječ je o pojedincu koji pati od pomankanja volje- pitanje volje > problem vezan uz kraj 19.st. i različita filozofska strujanja; lik poput Marcela = šopenhauerski lik; Arthur Schopenhauer; problematizirao je problem i pomankanje volje, tekst 1819. '' Svijet kao volja i predodžba '', ključna teza da ljudske želje i nemogućnost njihova ostvarenja donose ljudima bol i patnju (slično budizmu); nedostatak aktivnosti u stvarnom životu i posvećivanje estetskoj kontemplaciji (svojevrstan bijeg od patnje koju bi donio aktivan život); u tome možemo prepoznati Marcela Bušinskog- psihološka stanja/raspoloženja Marcela: nemir, nezadovoljstvo, pesimizam, melankolija, sjeta, tjeskoba, spoznaja slaboće, osamljenost, bol > to nisu problemi koji su mučili čovjeka 19.st.; u zbilji i u književnosti atualni su od 20.st. (moderni čovjek)- nejasno tamno čuvstvo > sintagma koja se često povezuje s Marcelom i Ljerkom- Ljerka Tavernićeva > nije plošan lik, saznajemo i o unutrašnjim osjećajima (odmak od ženskih likova u 19.st.); prije upoznavanja s Marcelom bila je mirna i spokojna, raduje se životu; na početku djela saznajemo da je nedavno došla iz samostana; kad upoznaje Marcela, on unosi u nju nemir, nejasni osjećaji (saznajemo generalnu promjenu raspoloženja; ne dopiremo do dubokih slojeva duše, samo naslućujemo da postoji bogat duhovni svijet); ima bijeli ten, mika djevojka, plave oči, nježna u grudima i pasu = krhka žena, femme fragile, žena-dijete (tipičan predstavnik takvog lika je Lucija Stipančić); ozbiljan pogled očiju, od anđela u kući razlikuje se po svojoj psihološkoj produbljenosti- sličnosti u opisu dekadenta i femme fragile > blijedost, često i fizički bolesni, nježni, krhki, često posljedni pripadnici obiteljske loze (Marcel = posljedni izdanak svoje loze; dekadencija = propadanje); često žrtve seksualnog predatora ili nekog jačeg muškraca (ovdje toga nema); ukidaju su opreke između muških i ženskih rodnih razlika; oboje su pasivni likovi (Marcel je pasivniji) i to sprečava njihov odnos - barunica Helena > razlike u prošlosti i sadašnjosti (u prošlosti slična kao fatalna žena, no nije = nedostatak obilježja da je tu svrstamo, možemo samo djelomično dovesti u vezu: odbijanje muškarca u želji da zavlada njime, ponajviše je ne možemo svrstati u trenutku kad se susreće s Marcelom u sadašnjosti - fatalna žena bi trabala pokretati radnju, ovdje toga nema, ne poduzima ništa konkretno i ne producira zaplet); nježna, tajanstvena, eterični sjaj, blijedo lice, nema seksualnosti kojom je nabijena fatalna žena- zlo je u nama i mi trpimo > laž i iskvarenost vladaju svijetom, to Marcel kaže ocu u njihovom dijalogu; Marcelu je zamišljen život vredniji nego proživljeni život- od 1.polovice 19.st. možemo pratiti uvjerenje da je zamišljeno/umjetno vrednije od prirodnog (Baudelaire, Poe) = kulminacija te ideje krajem 19. i na početku 20.st. > Oscar Wilde, esej '' The Decay of Lying '' 1889.g.; umjetnost ne oponaša život, nego život oponaša umjetnost; mijenja se sama koncepcija umjetnosti; književnost se ne promatra više kao nešto što treba biti odraz stvarnog svijeta, postaje entitet sam za sebe- posve oprečan stav Schopenhauera > stav F. Nitzschea: vrlo kritičan prema dekadenciji, promatrao ju kao izvanpovijesnu pojavu (jer se javlja u više razdoblja i kod više naroda), nema povijesne i geografske okvire; promatrao ju je kao svojevrsnu zarazu koja napada zdrave dijelove organizma; prezirao je prezir dekadenata prema stvarnom životu i njihovo divljenje prema zamišljenom životu; prezire ih jer tim ljudima nedostaje volje, nesposobni su za bilo kakvu stvaralačku djelatnost, oni utjelovljuju moral slabih; oni koji ne mogu ostvariti svoju volju, koji nisu u mogućnosti da nadvladaju slabost svoje volje i pretvoriti ju u stvaralačku djelatnost (Nitzsche to osuđuje, s Schopenhauer je zagovarao)

21

- pejzaž > puno opisa noći i sumraka (možemo povezati s dekadencijom, propadanje i pojedinca, i društva, i kulture općenito); suton - predstavlja umiranje, kraj dana, slabljenje, propadanjeANTUN GUSTAV MATOŠ- prvi puta nakon baroka, Matoš dovodi našu književost ukorak sa svjetskom - impresionizam, simbolizam (važan dio života proveo je u Parizu)- ima i pjesama gdje je domoljub, starčevićanac- univerzalno vs. nacionalno, liberalno vs. konzervativno > kao 2 osobe u njemu- ovdje se bavimo esteticističkim dijelom opusa jer uvodi novine- liriku piše tek od 1906., kad je već napisao mnogo novela- 80-ak pjesama, nisu objavljene za života- 1923.g. > 1. nepotpuno izdanje pjesama; 1935.-1940. prvi put sve pjesme u '' Sabranim djelima ''- tek od 1945.g. pozitivna recepcija njegove lirike > Kravar tvrdi da je to zato jer kritičari prije toga nisu dovoljno poznavali formu, a to je bitno za njegovu liriku

Maćuhica- pedagogu Oskaru Dürru- tvrdi da su njegove pjesme racionalističke- od lirike se očekuje da bude izraz osjećaja; ovdje nema lirskog '' ja '' koje izražava osjećaje- kod Preradovića postojalo lirsko '' ja ''- u Matoševo doba demitizacija društva, znanost, ima li u takvom svijetu lirika smisla > Baudelaire tvrdi da u motivima industrijskog svijeta treba naći neočekivanu ljepotu (može biti banalno, svakodnevno, estetika ružnog)- racionalizacija, depersonalizacija > pjesma nije izraz osjećaja, pjesma se okreće od ljudskog prema predmetnome- pridavanje pažnje formi pjesme > zatvorene forme (sonet)- Baudelaire pridavao važnost brojevima- tragovi obraćanja > tko su '' naše gospođice ''; '' misliš '' = forma obraćanja; svejedno je nejasno tko su '' mi '' i '' ti '', nije ni bitno, neodređeni lirsku subjekt opisuje maćuhicu- u prvoj strofi maćuhicu doživljavamo vidom- zašto spominje kadifu (baršun) > slična tekstura kao maćuhica- san metafora maćuhice- zovu je '' noć i dan '' zbog boje > povećan nivo apstrakcije- '' cvate, ali ne miriše '' > nedostatak njuha; od cvijeta se očekuje da miriše- moderna voli ono što odskače od uobičajenog poimanja ljepote- naznaka života iza cvijeta > kakav je to '' čudan život ''- '' san '' > za moderniste izvor inspiracije, ne mora biti doslovno, neko pomaknuto duševno stanje; san bolji od stvarnosti- od banalnog opisa cvijeta, dolazimo do metafizičkog- čega je maćuhica simbol? > Baudelaire nije simbolist, ali je preteča simbolizma > teže Idealu: apsolutna istina (savršena ljepota) > umjetnosti je namjera izraziti Ideal > u tome, simbol je posrednik koji utjelovljuje obilježja Ideala koji je nedohvatljiv (maćuhica)

Srodnost

22

- naglašena bijela boja; đurđica predočena mirisom; sinestezija > stapanje različitih osjetila u jedan doživljaj (tipično za Matoša); u ovoj pjesmi: đurđica = simbol žene- Matoš voli motiv cvijeta > KLJUČNI NJEGOV SIMBOL; simbol trajne, neuništive ljepote- cvijet nosi metafizičku dimenzijuMATOŠEVE NOVELE- Balkon, Lijepa Jelena, Cvijet s raskršća > zajednička obilježja: glavni lik je putnik, muški lik, lutalica, umjetnik- nemaju čvrste odnose s drugim ljudima, usamljenici- pokušaje odnosa imaju samo sa ženama (Solus)- centralna potraga za idealnom ženom- pripovjedač u 1. licu > subjektivnost; u novelama nema depersonalizacije- novele počinju veznikom > in medias res- pripadaju kozmopolitskom krugu novelistike (Matoš ima i nacionalni krug novelistike)- u '' Lijepoj Jeleni '' > u Parizu, pa putuje do Avignona, na kraju u Afriku = to je zajedničko svim junacima (neprestano putovanje)- u '' Balkonu '' dijegetičke razine: 1. susret s Cvijetom 2. priča o balkonu

Cvijet s raskršća - nema različitih vremenskih razina- govori da je svijet tamnica = osuda dominantnih društvenih vrijednosti- individualac koji je u sukobu s društvom- bježi iz zemlje pune ropskih gradova - aluzija na hrvatske političke prilike, ili u širem smislu da ljudi nigdje nisu slobodni- ideal nedostižan - kad ga nađe u Izabeli, potjera ga njezin otac

Lijepa Jelena- osnovna dijegetička razina u Francuskoj, ali na početku evociranje djetinjstva- pozicija slikara mu omogućila da zadovolji strast za ženama (prostitutke, bez duše i pameti)- na kraju novele je skršen > to nije kriva fatalna žena, nego bjesomučna potjera za idealom - Matoš = prvi boem naše književosti; u Parizu živio u bijedi, ali svejedno fascinacija Parizom- '' dandy '' > lord Byron, pa aktualizacija krajem 19.st. = ekstravagantno odijevanje i ponašanje

Balkon- iznad zemlje > simolizira izdignutost nad svakodnevnim- fascinira ga ona gola žena koja se tamo pojavi- kad dođe za 2 godine, njegov balkon u đubretu > ideal pada u kaljužu zemaljske stvarnosti- Cvijeta je udana za drugoga > nedohvatan ideal- te žene su bijele, visoke, krhke (femme fragile) > uspoređuje ih s umjetničkim slikama, kao da su sišle sa slika

Samotna noć- iz zbirke '' Novo iverje '' 1903.g, ostale iz zbirke '' Umorne priče '' 1909.godine- po temi i diskurzu izuzetak- utjecaj impresionizma na pripovijedanje- izvor spoznaje > osjetila, dojmovi, osjećaji- kako se stalno mijenjaju osjeti, mijenja se slika svijeta

23

- i mi se sami mijenjamo i nema čvrstog identiteta- u ovoj noveli nove informacije iz rečenice u rečenicu- pejzaž tipična tema impresionizma jer ga neposredno spoznajemo osjetilima

24