Novi Mostovi 1 2

  • Published on
    24-Apr-2015

  • View
    800

  • Download
    24

DESCRIPTION

U dvobroju zbornika NOVI MOSTOVI / na 200 stranica publikovane su nagraene i izabrane prie i pjesme pristigle na 1. i 2. meunarodnom konkursu za najbolju neobjavljenu prozu i poeziju u regionu za 2011. i 2012. godinu koji raspisuje redakcija asopisa ,,Avlija (www.avlija.me).

Transcript

2 2011/12. Zbornik najbolje proze i poezije u regionu za 2011/12. godinuNOVI MOSTOVINovi mostoviRoaje, 2013. godine 3 Zbornik najbolje proze i poezije u regionu za 2011/12. godinu 2011/12. _______________________________________________________________ Urednik: Mr Halil Markii Naslovna strana: Sanja Kusturica Korektura: Amar krijelj DTP: Avlija Izdava: AVLIJANOVI MOSTOVI / Roaje, 2013. godineNovi mostovi4 U ovom dvobroju zbornika Novi mostovi / po prvi put publikujemo nagraenu i izabranu prozu i poeziju pristiglu na dva meunarodna konkursa za najbolju neobjavljenu priu i pjesmu u regionu za 2011. i 2012. godinu. Na konkursu raspisanom 1. novembra 2011. godine uestvovalo je 518 autora iz Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Makedonije, Austrije, Njemake, eke, Italije, Holandije, Bugarske, Velike Britanije, Japana, Novog Zelanda, Australije i SAD-a. Na konkursu raspisanom 1. novembra 2012. godine stiglo je 139 pria i 489 pjesama autora iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore, Makedonije, Slovenije, Austrije, vajcarske i Njemake. Promijenjena su pravila tako da je jedan autor mogao poslati samo jednu priu. Na konkursu raspisanom u februaru 2012. godine za izradu naslovnice zbornika najboljih pria i pjesama u regionu Novi mostovi / uestvovao je 21 autor sa vie od 70 radova. Kao najbolje likovnografiko rjeenje za naslovnu stranu zbornika izabran je rad Sanje Kusturice iz Beograda. Sanja je roena 1989. godine u Novom Pazaru, zavrila je Srednju umjetniku kolu u Niu ore Krsti, smjer dizajn tekstila. Na zavrnoj je godini Fakulteta primijenjenih umjetnosti u Beogradu, odsjek primijenjena grafika, grafiki dizajn. Uestvovala je na vie likovnih kolonija i meunarodnih izlobi. U zbornika Novi mostovi / objavljujemo nagraene i izabrane prie i pjesme s ciljem izgradnje zlatnog mosta od rijei meu piscima i itaocima koji govore i piu na bosanskom, srpskom, hrvatskom ili crnogorskom jeziku. Neke izabrane pjesme nijesmo uvrstili u zbornik jer se autori nijesu sloili sa publikovanjem njihove pjesme. Neki autori su izrazili elju da im objavimo pjesmu iako nijesu izabrani meu 50 autora izabranih pjesama. Izali smo im u susret kao vid podrke da nastave da piu jo bolje.ZLATNI MOST OD RIJEINovi mostovi5 Va urednikPrva nagrada za najbolju neobjavljenu priu u regionu za 2011. godinu SRCE OD TERAKOTE Berislav Blagojevi Gotovo je! uzviknula je, briznuvi u pla. Gledala je u rasparanu zemlju, u iznevjereno obeanje, u pogaen zavjet, u krhotine nekadanje sree. Bilo je proljee kada se u kolijevci civilizacije zanjihala njihova ljubav. Sabina i Sargon bili su tek srednjokolci kada su im se pogledi sreli, usred poluaridnog krajolika nalik mjeseevom, par sati vonje udaljenom od Damaska. Prisjeala se kako su joj trnci puzali uz kimu kada ju je prvi put uhvatio za ruku, kako joj je cijelo tijelo ustreptalo kada je svoje usne spustio na njen vrat, kako joj je zaigralo desno oko onog dana kada je saznala da je Sargon musliman. Mi to moemo preivjeti rekao joj je tada smirenim i ubjedljivim glasom Proroka. I jesu, uprkos suzama roditeljskim i urokljivim pogledima zadrtih mjetana, u inat glasnom negodovanju ujaka, tetaka i djedova na obje pobone strane. Na dan godinjice njihove ljubavi, razmijenili su poklone simbole. Sabina mu je poklonila pjesmu, tananu izjavu vjene odanosti, a njoj Sargon srce koje je nainio od terakote. Na poleinu je, pomalo djetinjasto i kiasto, utisnuo inicijale njenog i svog imena. Bio je to prikladan i pomalo preromantian surogat-poklon. Sargon je zapravo elio da joj daruje staklenu kuglu u kojoj se neka poznata graevina banja u imitaciji snjenih pahulja. Znao je da Sabina nikada nije vidjela snijeg i silno je pokuavao da pronae staklenu kuglu. Nije uspio. (Kada bi to znali, zli jezici bi sigurno rekli kako se nije dovoljno potrudio.) Godinja doba, ako ih moemo tako nazvati, nizala su se neuhvatljivo brzo kao priljepci po kamenju pliaka. Sabina i Sargon su ve smislili plan kako e otii negdje u inostranstvo i tamo ozakoniti svoju ljubav. Tu tajnu niko nije smio da zna. Nekoliko nedjelja prije njihovog turistikog putovanja na Maltu, Sargon je dobio poziv za odsluenje vojnog roka. U Siriji je to vrlo ozbiljna stvar; samo sin jedinac i pojedinci iz bogatijih porodica nisu morali da idu u vojsku. Sargon je imao mlaeg brata, a novac za otkup vojne obaveze nije imao. Zato je odluio da ode u Saudijsku Arabiju prije nego to vojna policija zagrmi pred njegovim vratima. Tamo e, mislio je, zaraditi dovoljno da moe da se vrati, otkupi svoju slubu i nastavi svoj ivot sa voljenom Sabinom. Ona ga je preklinjala da ne odlazi, kao da je imala neko udnovato predskazanje. Nije posluao. (Kada bi znali za ovo, zli jezici bi sigurno rekli kako nije elioNovi mostovi6 da uje vapaje ene koja voli.) Mjesecima je samo radio i spavao. Ponekad bi, izmoren, zaspao u prljavom molerskom odijelu, nadajui se da e mu se Sabina uplesati u snove. Javljao se gotovo svakodnevno i pisao joj jednom sedmino preduga, patetina i depresivna pisma koja su se davila u talasima nostalgije. A onda je, jedne pretople sparne srijede, u malenoj prodavnici pored koje je ivio, upoznao prelijepu djevojku bademastih, smaragdnih oiju. Pisma Sabini su se prorijedila, bila sve kraa i poela da lie na telegrame bez emocija. Potom su i telefonski pozivi postali sve rjei i nalik nevoljnim razgovorima posvaanih roaka. Sabina je znala da neto nije u redu, ali nije mogla nikome to da kae, jer su je svi ionako zaikivali i tvrdili kako je on otiao meu svoje, po svoje. Njen uas je narastao svakim novim danom i svakim novim pozivom, a tjeskoba ju je prodirala iznutra sve vie i halapljivije. Jedini lijek kojeg je mogla da se sjeti bilo je povlaenje u sebe i obavljanje ispraznih kuanskih poslova. Jednog od tih dana u samonametnutom tamnienju brisala je prainu na polici gdje je stajalo srce od terakote. Telefon je zazvonio i ona se prenula iz turobnih misli, sruivi podlakticom krhko srce na iaranu ponjavu. Gotovo je! Ovo je znak! Gotovo je! uzvikivala je dok je telefon jo uvijek zvonio. Bila je sigurna da je upravo to Sargonov poziv kojim e joj rei konano: zbogom. Telefon je neumorno zvonio, ali Sabina nije podigla slualicu. Gledala je u rasparanu zemlju, u rapnele srca rasute po podu. Prestala je da jeca tek poto joj se jedna slana kapljica uunjala u usta. Tada je, nenadano i brzo, spakovala neto stvari i otila, ostavivi otkljuana vrata i razbijeno srce. (Ovu priu sam uo za vrijeme jednog boravka u Siriji. Ne znam tano koje godine je to bilo, ali se sjeam da je Ijad, prijatelj koji mi je sve ovo ispriao, u to vrijeme jo uvijek imao crnu gustu kosu bez zalizaka. Rekao mi je da niko tano nije siguran u zavretak ove prie, jer postoji nekoliko moguih epiloga. Prvi od njih kazuje kako je Sabina otila u neki manastir uklesan u stijenama, negdje na sjeveru, gdje i danas misli na Sargona i moli se za njega. Drugi nagaa da se bacila u duboku jamu nedaleko od svog doma. Na moju sumnjiavost i opasku o prtljagu, Ijad mi je odgovorio da je mogue kako je stvari ponijela upravo da zavara trag o samoubistvu. Moja prepoznatljiva ljubopitljivost je bila direktna i napadna, pa sam na koncu upitao i za telefonski poziv. Pamtim kako se Ijad mistino nasmijeio. Rekao mi je da je mogue da je Sargon zaista zvao onoga dana, ali ne da prekine njihovu romansu, ve da joj kae da je utedio dovoljno novca i da se vraa u zemlju. Neki idu ak toliko daleko da tvrde kako je Sargon prevrnuo pola Arabije da pronae staklenu ***Novi mostovi7 kuglu sa snijegom kako bi je poklonio voljenoj i da je u tome uspio. Drugi pekuliu da je Sabinin instinkt bio ispravan i da je Sargon zvao da joj kae kako je pronaao novu ljubav i da nema namjeru da se vraa. Zli jezici bi uvijek likovali kada bi priali o tome, istiui kako se nae i njihovo ne moe mijeati, da je tako bilo odvajkada i da e tako i ostati. Konano, nasmijeio se Ijad, postoji jo jedna verzija prema kojoj telefonski poziv nije ni postojao. Sabina ga je umislila, isto kao to je izmislila i Sargona i njihovu ljubavnu vezu. Sjeam se kako sam se upinjao da iskontroliem miie lica i prikrijem zaprepaenje. Vjerovatno nisam uspio u tome jer me je Ijad potom potapao po ramenu i rekao mi doslovce ovako: Dragi moj prijatelju, moda je Sabina samo usamljena djevoka koja je sama sebi podarila srce od terakote. tavie, ona moda nikada nije ni postojala. Moda je sve ovo izmislila neka druga Sabina, neka druga ostavljena djevojka, neko nepoznato usamljeno srce.)Berislav Blagojevi, roen 1979. godine u Slavonskom Brodu. Magistar je geografskih nauka. Objavljene knjige: Lamentacija po Sofroniju (2005), Trebao sam biti rije (2005) i Ja, revolucionar (2010). Njegovi radovi su zastupljeni u brojnim zbornicima i asopisima, a prevoeni su na engleski, poljski, panski i makedonski. Nagraivan je vie puta, a najvanije nagrade su Prva nagrada za kratku priu na konkursu Goethe instituta u Sarajevu i nagrada za kratku priu meunarodnog konkursa Sea of Words. Trenutno ivi i radi u Banja Luci, Bosna i Hercegovina.Novi mostovi8 Prva nagrada za najbolju neobjavljenu priu u regionu za 2011. godinu SEANJA POSTAJU VENOST Branka SelakoviSkidala je sa svoje rasputene kose sitne estice pepela. Poela je lagano, kao da miluje dete, vlas, po vlas, a onda je ubrzala histerino upajui kosu. Vritala je valjajui se po tepihu belom, ona u crnoj haljini, kontrast za zenice, zauvek da pamte. Vrisak je odzvanjao prostorijom, udarao u plafon i staklii lustera su se klatili kao na vetru. Imala je utisak da je bol u njenim grudima jai nego udar talasa posle zemljotresa, da je bol koji treba da se otkine od srca, od grudi, porod zmajeva i da boli kao da ona treba da rodi vatru i zube mitskih letaa. Vritala je satima, udarala u zidove, plakala neuteno kao da nema nita vie za radovanje. Kao da je i ona nestala. inilo joj se da za sobom ne bi alila toliko. Pustila bi jednu suzu i prihvatila nesrenu sudbinu, nastavila dalje u nekim rajskim zemljama. emu njen ivot na ovoj zemlji ako nema nekoga za ije korake bi poravnjavala svoj hod, za koga bi se molila i strepela? Misli su joj kao divlje zveri izjedale mozak i pritisak u glavi je bio nesnoljiv da je morala ustati sa poda i otii do ormaria u uglu, uzeti nekoliko gutljaja nekog likera i popiti ga kao da je estoko pie, umiljajui da e joj to pomoi da zaspi. Alkohol nije pila, sem u nekim sveanim prilikama i to samo ampanjac i koktele. Osetila je potrebu da joj treba estoko pie. Viski, ili neka rakija, domaa, ljuta. Istrala je iz sobe. U dnevnom boravku nije bilo nikoga, ni na stepenicama, ni na spratu. Osetila je prazninu i tiinu. Prvi put da je ta grobna tiina poela da joj smeta. Uvek je bilo nekih ljudi u kui, marketinkih strunjaka, menadera, savetnika, studenata i svi su joj smetali, jer joj je trebala tiina za rad, za spremanje predavanja, za ocenjivanje studentskih radova, za uivanje u popodnevnom itanju knjiga uz aj. I uvek je bilo nekoga da je zapitkuje, da je iz strahopotovanja pozdravi. Svima je morala odgovoriti sa osmehom, uljudno, damski, jer ugled koji je gradila godinama ne sme se uruiti, a i dovoljno ima onih koji je ne vole zbog uspeha koji je postigla i zbog britkog jezika koji se nije libila da upotrebi. Sada bi tako volela da uje neki smeh, ili neki ton klavira iz komijine kue, flautu iz stanareve sobe iz prizemlja. Student muzike akademije, odsek flauta se zamotao jorganom i nije smeo da se pomeri ni nonim prstima, ni glavom, ni mislima, plaio se potresa koji je mogao da usledi. Znao je da mora otii iz ove sobe koja mu je tako draga i prijatna za svakodnevno vebanje, ali sada to nee biti mogue. Ne sme je povrediti vie. Njegov instrument svira radost, ona je sada na suprotnom kraju te rei. Bila je draga prema njemu, uivala u muzici i podsticala njegovu ambiciju do granica za koje on nije ni znao da moe da postigne, ak nije ni matao o njima. Toj eni duguje sve. Sada e njena lepota ostati samo jednoNovi mostovi9 seanje. Oko nje je smrt a to enu uini runom za svoje godine. Morao je smisliti plan kako da ode, a da je ne povredi i da ne izgleda da ju je samo koristio dok je imala ta da da. Ne sme je i on povrediti. Student je drhtao zaobilazei slike u seanju o njenom suprugu. uo je kako ona silazi niz stepenice i molio se da ne ide kod njega. Na dnu stepenica je zastala i pogledala kroz mali odkrinut prozor na dvorite. Vatra je utihnula i u buretu koje je koristila kao ognjite, ostao je samo ar. ulo se samo pucketanje, jo neka stvar je polako ostajala bez svojih obrisa, bez svog ivota. Zapalila je neke stare stvari iz ormara svog mua. Stari kaput i koulje. Uvek su joj smetale, a sada ih je mogla bez grie savesti spaliti. I tako se naizgled osloboditi dela tereta. Htela je da baci i njegovu lulu. No, samo ju je spustila u dep. Shvatila je da ju je obuzeo nepotreban bes i da unitavanjem njegovih stvari nee izbrisati njega iz svog seanja, niti e postii bilo kakav napredak. Ona i ne eli da ga zaboravi, samo da je manje boli. Jesen je svoj ogrta sputala na grad, poinjalo je biti hladno, maglovito, iako je bilo tek nekoliko sati posle podne. Gobleni na ulazu u kuu su bili suvie veseli, pomislila je, i ona srena devojka koju je toliko volela na jednom od njih, je sada postala koketa, razuzdana i besramna u njenim oima. Morala ju je skloniti, ali se plaila da e se moda jednog dana pokajati. To mora neko uraditi za nju. Pokucala je na sobu u kojoj je drhtao student. Stef, da li ste tu? Potrebni ste mi. Drhtavim glasom je pozvala mladia. Jedva je ostala na nogama, drala se za kvaku da se ne srui na pod. Noge kao staklene kristalne ae iz 19-og veka, mora ih uvati da se ne slome, jer vredne su, ali ne mogu izdrati teret njenih bolesnih grudi, tekih hiljadama tona gvoa. Evo profesorka stiem. Oprostite, spavao sam. Ona pomisli, kako neko moe i zaspati u ovakvom momentu, naljuti se pomalo na njega. Ali opet pomisli kako bi njoj prijalo nekoliko sati mirnog sna, kako do sada i nije znala ta ima. Ljudi i ne znaju da poseduju obinost sna, koji predstavlja toliko bogatstvo i lepotu, dok im se neto loe ne desi, pa vie ni miran san ne mogu imati. Tada ale to nisu znali da uivaju vie. A opet ne sme se ljutiti na njega jer njen suprug njemu nije nita, jedva da su progovorili i nekoliko reenica za ove tri godine njegovog stanovanja u kui. Vrata se otvorie i na njima ona ugleda divnog mladia, lepog, usplahirenog. Drhtite Stef, hladno Vam je. Oprostite nismo jo poeli da loimo, radijatori su hladni, ovih dana e i napolju mraz, moraemo da ponemo, ali nekakve druge misli su me obuzele, razumite, nadoknadiu Vam ja sve. Oprostite jo jednom. Stef nije uo nikada da je vie puta rekla nekome da oprosti, ili da moli neto. Uvek je bila toliko ponosna i sigurna u sebe da je smatrala da ne treba nikome da se izvinjava za svoj uspeh. A nikoga nije povreivala da biNovi mostovi10 mu se izvinjavala. Bila je potena i gorda mlada ena. Sada, kada je dola na njegova vrata da trai neto, i izvinjava se, verovatno je toliko otila od svoje linosti da je na ivici sa ludilom. Ne, profesorka, nema potrebe da se izvinjavate. Ja sam spavao, odmarao sam malo. Stara je ovo kua i izolacija je jako dobra, mraz ne oseam jo, a i imam grejalicu ako zatreba. Naravno platiu Vam raun za struju ako se povea mojim korienjem iste. Ne, ne brinite za struju. To sada nije vano. Moj suprug je bio zaduen za plaanje rauna i o evidenciji oko finansija i kunih potreptina. Ja i ne znam gde se nalaze uplatna mesta. Ja ne znam ni gde je prodavnica. Dobro zna da sam se ja uvek bavila nekim drugim stvarima. Nasta tiina. Zavrivi reenicu prekinula je tok misli i nije se mogla setiti gde je stala i zbog ega je sila u prizemlje kue. Stef se oseti pomalo neprijatno zbog tiine. Nije znao ta da joj kae. Mua joj nije neto posebno voleo. Bio je u nekim momentima ljubomoran na njega jer taj matematiar nije shvatao svoju suprugu, ni njen rad, ni njenu duu. Oenio ju je zbog lepote, mladosti u ugleda koji joj je svakim danom rastao. A i njemu je bilo vreme da se oeni, preao je sve starosne granice prihvatljive za sredinu u kojoj je iveo, a i ako je eleo da ga izglasaju za gradonaelnika, a lepi utisak bi ostavljao sa tako uspenom enom. Njegovo lano interesovanje za umetnost je teralo na povraanje. Kako ga je nekoliko puta hteo udariti, direktno u nos, u lice i one naoare koje je nosio da bi izgledao mudriji kada je poela kampanja. Taj ovek je vodio ljubav sa ovakvom enom. Kakva greka sudbine. Ah, da Stef oprostite, na trenutak sam zaboravila zbog ega sam dola do Vas. Ne zamerite mi i ne pomislite da sam luda, ali blizu sam Imate li malo viskija, rakije? Moram neto da popijem. Stef je naravno imao i ne samo to. Kao i svaki student nije dolazio sa kunih sedeljki i nonih alkoholisanja. To je svim studentima sa njegove klase bio kao neki radni zadatak. Danju su vebali i trudili se da budu to bolji, takmiili se i nadmudrivali, a nou su ludovali, opijali se. Nekada nije ni znao koji je dan u nedelji. Koliko ga je puta samo ona videla mamurnog i on se postideo. Nikada nije dozvolio da ga vidi pijanog, kako se zavodi i povraa. Koleginice su smtrale da je zaljubljen u nju. On joj se divio, potovao je. Druga ena u njegovom ivotu za koju je gajio romantine misli o smrti. inilo mu se da bi i za ovu mogao umreti. Imam, hoete da uete i da sednete, ili? Ne, neu ulaziti, daj mi neto ako ima da popijem, eksplodirau. Treba mi neto da ublai udar ekia u glavi. Razumem. Viski, rakija? Imam i jedno i drugo. ta je jae? Rakija, naravno. Onda rakiju.Novi mostovi11 Stef htede da potrai au, ali ona bi bra i uze mu flau iz ruku. Ne brini Stef, vratiu ti isto koliko sam uzela. Treba mi sve, veruj mi. Neim moram da ublaim bol. Kako klasian sluaj zar ne? Ah da, nemate psihologiju, psihopatologiju na fakultetu. Vidite Stef ja sam imala i sa desetkom poloila. Hm, sada sam ja sluaj za posmatranje. Moda? Ne brinite Vi profesorka nita. Doite ako treba po jo, nabaviu ja. Neka, ne morate da vraate nita. I niste ludi, samo ste ranjeni. Poput srne, seate se da ste uvek govorili o srnama kao o divnim ivotinjama, kako ste im se divili? Jaki ste poput njih, preiveete Vi i ovo. Zacrvene se kada je shvatio da ju je bodrio, to nije smeo, jer ju je podsetio koliko je bila srena kada je priala o srnama i o njihovoj simbolici u njenom radu. Koliko je uivala u dugim etnjama umama u nadi da e neku sresti i da e tako same uspostaviti kontakt na nekom veem nivou, meta nivou. Stef, hvala Vam. Hvala ti. Moj suprug je uvek govorio da kada pije sa nekim i napije se, vie nema persiranja, nego se prelazi na per tu i nema povratka, to je kao da ste se orodili. Zato je verovatno i bio prijatelj sa samo dvojicom ljudi, sobom i svojim bratom od strica. Raunajte Stef da smo se sada napili zajedno. Od sada me zovite Dita. Ali profesorka jo jedna konstatacija, molim Vas. Vi i ja smo nebrojeno puta pili zajedno aj, tako da smo odavno trebali prestati persirati jedno drugom. Zar ne? Uvek me je zabavljalo kako moete slobodno razgovarati sa mnom, bez straha ija sam supruga, ili koliko sam stroga profesorka. No, niste u pravu. Samo alkohol ini da se orodimo, tako smtra moj suprug, ponavljam. Te stoga Stef odluite se do naredenog susreta. Kako me pozovete taj put tako emo nastaviti do kraja. Razvue usnu polako, u neto to bi se moglo uiniti kao osmeh, ali miii su u gru i ne mogu da se pomere. Stef se zapitao da li e ikada vie videti sjaj u njenim oima. Gledao je kako odlazi niz hodnik, crna enska figura, lepa i doterana, ranjena. al ga obuze celog. Odlui i on da neto mora da popije, ali ne u kui i ne sam. Potraie neku od lepukastih koleginica u gradu. Noas ne moe biti sam. Dita, oboavana profesorka knjievnosti, jedva starija od njega nekih desetak godina, zatvorivi vrata stropota se na mermerom obloen prilaz glavnom delu kue. Lovaki psi u komijinom dvoritu zareae. Ona zajeca. Kontrast kao u romanima. Nisi ni poela da pije, a ve lei i izgleda kao pijanica. Podbula, crvena, kapilari u oima krvavi. Da ne znam da si danas sahranila mua rekao bih da si alkoholiar. utnuo bih te sa ovog praga. Znam to bi Vi voleli, da me utnete i da uivate u kui, moda da je prodate i date ljubavnicama, prokockate ostatak. Nikada Vas nisam videla da ste uinuli bilo ta poteno u svom ivotu, bar ne u ivotu od kada ja ivim saNovi mostovi12 Vama, a i za onaj pre mene ula sam samo najgore. Zato Vama nisu crveni obrazi, napukli dlanovi od zemlje koju ste udarali, i zabodeno iverje u ruke dok ste grlili drveni pokrov? Vama nisu suzne oi, a sahranili ste sina, jedinca. Dita ja sam svog sina sahranio jo pre dvadeset godina kada mu je umrla majka. Promenio se od tada, nisam ga vie poznavao. utao je, samo gledao u jednu taku danima. itao knjige i posvetio se formulama. Da, ali je bio iv. Jeste li mu pomogli tada? Video je majku da umire, a toliko je bio vezan za nju. Bio je dete. Bio je mladi od dvadeset godina, ovek. Ja sam u njegovim godinama ve bio oenjen. A i znao je da e majka da mu umre, bolovala je dve godine. Bio je dete. Znali ste to, a niste uinili nita. Kakav ste Vi to otac? Shvatio sam da sam najgori otac tek kada je tebe upoznao. Onda je opet poeo da se smeje. I ja sam se postideo. Ja sam samo bio sporedan lik njegovog ivota. Potovao me je, ali nikada nije gajio emocije prema meni. Razumem i to. Hladan sam ovek, ali nisam umeo drugaije. Ti si mu ulepala ivot. Znam. Kako je samo priao o majci toplo, a o Vama je izbegaovao svaki razgovor. Krivio Vas je to niste pokuali da mu pomognete u mladosti, nego ste dovodili ljubavnice u kuu, kockali se. Nekoliko puta smo vas sreli pijanog na ulici, dok smo se jo upoznavali. Niste ga prepoznali. Stideo se tada jer se plaio da u ga manje voleti zbog toga, da u ga ostaviti, a ja sam ga samo vie volela jer je toliko astan ovek. Nemam argument za svoju odbranu. I ja sam ovek, greim. ta sam ja znao o vaspitanju deteta? Mogli ste da probate, da vidite, malo se namuite, jer svaka reakcija je bolja od skupljenih ruku i slegnutih ramena. Svaka akcija dobija reakciju i neki rezultat. Ma Vi ste kukavica. Znam. Daj da te makar nauim kako da pije. Narednih dana pie e ti biti jako potrebno. uo sam te kako plae. Plai, isplai svu bol, nee prestati da boli, ali bolee manje. Veruj mi. Proiveo sam to. Hajde, ustani prehladie se. Pruila je ruku oveku kojeg je jedva poznavala. Naslonila je glavu na njegovo rame i plakala. Osetila je da u njemu moda postoji malo ljudskosti i brige, samo je sve sakriveno duboko u tamnicama grudnog koa, jer taj ovek za nju nije imao duu. Odjednom joj nije bilo vano da li je njen svekar dobar ovek, sad je vano da je on jedini koji je grli dok je razdire bol. Drugi su suvie uplaeni da je i pogledaju, drugi je saaljevaju i ele da zatite sebe. Opet e ona morati biti heroj koji e glumiti jainu i hrabrost sopstvene linosti. Priati kako je to sudbina i koristiti suprugove statistike podatke u svakom poreenju nje i nekih drugih sudbina. Drugi su kukavice koji je ale i ele da budu sada dalje od nje, uukani u svojim delimino srenim ivotima. OseaNovi mostovi13 da nema pravog prijatelja. Ovaj ovek joj je jedini rod i podrka. Makar nije licemeran. Drugi ne znaju ni ta da joj kau, samo da moe da rauna na njih i da, ako joj neto zatreba, moe slobodno da ih pozove. A mole se u sebi da nikada ne okrene njihov broj, dok se ne oporavi i vrati u normalu, jer ipak je ona profesor na katedri za knjievnost, miljenica je puno poznatih, uspenih ljudi, politiara, a tako nekog uglednog treba imati u svojoj blizini. Gadili su joj se. Najtee su noi kada grmljavina para sluh, elektricitet elektrie krzno na makama i dlake na rukama se diu kao desetar kad svira u pitaljuku za jutrenje, a vojnici pospani u stavu mirno. Obamrle im oi i udovi, a kima dri gomilu mesa uspravno. Odsjaj munje nebom preslikava se na podu lakiranom, sjajnom, koji je kao ogledalo. Svetlost je toliko jaka da se na sekundu uini da je dan, pa proe, opet no. Slika njenog ivota, inilo joj se. Tako su joj dani brzo prolazili, jer se trudila da ih prespava, jer je umorna morala da spava danju, samo bi otvorila oi, ugledala pare neba na krovnom prozoru, sivilo jeseni u njenim oima. Nikada nije volela jesen. Ni te boje, mrke, beivotne, krute. Zamiljala je da sitnim otvorima na njenim venama, kroz infuziju, kontra procesom od cilja zbog koga je postavljena u njeno telo, izlazi njena dua. Infuzija je maina koja joj pije poslednje kapi due. Nije lek koji e pomoi telu, nego zatvor. Kopnila je tiho, sa nekim okamenjenim izrazom lica koji se nije menjao mesecima. Nije govorila, samo bi ponekad otpevuila melodiju pesme uz koju su prvi put zaplesali kao brani par. Stef je dolazio svakodnevno. Prvo ju je posmatrao saaljivo, gotovo mu je bilo neprijatno da je i pogleda kako lei. Plaio se da e svojim prisustvom nju postideti jo vie i da e joj se od srama pogorati stanje. Ipak je nije mogao ostaviti. Onda je odluio da pone da joj pria, sve ta je video i uo tog dana, ta su rekle kominice, ko se posvaao sa kim, itao joj novine, prepriavao deavanja sa fakulteta. Poto je Stef puno devojaka poznavao, preko svoje roake koja je imala prijateljicu ija je profesorka bila Dita, saznavao je deavanja sa katedre za knievnost i revnosno obavetavao Ditu. Sada se skoro i preselio kod nje, svirao joj na flauti, priao o nekim sitnim problemima. Svoje ljubavne afere nije spominjao jer je predpostavljao da je ne interesuju valerska studentska osvajanja. Donosio joj je redovno supu i sendvi sa uretinom koji je volela. Naravno nije jela, ali jednog dana e morati. Svakod dana je dolazila bolniarka, postavljala novu infuziju, kupala je. Tada bi on izlazio iz prostorije i sedeo na stolici tik uz vrata. Neka udesna toplota bi pokuljala iz njega, od prepona ka vratu. Sav bi se crveneo, a mozak je u fragmentima preletao sa seanja bivih devojaka, sa njihovih grudi, na bokove i traio kakvo poreenje i mogunost opisa istih kod Dite. Brzo bi se ***Novi mostovi14 trgnuo iz mladalakih sanjarenja, nekoliko puta se ak i oamario, jer nije sebi smeo da dopusti bilo kakvo emotivno, ljubavniko razmiljanje o njoj. Ona je dama sa kojom nema postupanja kao sa gimnazijalkama i studentkinjama poetnih godina. Nije on kalibar za takvu enu. On je ekao bilo kakvu drugu reakciju od nje, osim kratkih naredbenih rei: Odlazi!, Napolje!, Idite Svekar je samo tumarao dvoritem, sedeo u kafani i dugo noima puio ispred njene sobe, plaei se da Dita moe sebi uiniti naao. Stef se sprijateljio sa njim. Na poetku je svaka re bila puna prezira i netolerancije, ali kasnije su shvatili da imaju isti cilj, malo bolje su upoznali jedan drugog i nisu imali ta izgubiti. Morali su da probaju sve. Dozvoljavao je Stefu da ue u njenu radnu sobu, da uzme knjige. Biblioteka je bila ogromna, sa puno fotografija sa putovanja. Tih pet, est godina njihovog braka su bile izgleda arobne, mislio je. Na svakoj se smejala, ali i njen suprug, suprotnost onome to je prezentovao na ulici i u kampanji, strogog kandidata za gradonaelnika, prekog doktora matematike. inilo se da su savren par. Osetio je njen miris na dirkama raunara, na staroj kucaoj maini u uglu. Na kutiji gde je stajao duvan njenog mua, jer mu je ona uvek donosila sa puta neki novi duvan, tabakere. Puio je kao u starim vremenima, nikada cigaretu sa filterom. Kao da je bio zarobljen u romanu, tako je govorila. Nije smeo dotai nita sem knjiga, plaio se da bi se ona naljutila. Onda bi odlazio u njenu spavau sobu i itao joj. Danas Dita imamo na redu poeziju. Znam koliko uivate u stihovima srceparajuim i itau Vam, mislim ti, to. A mogu i ciklus epskih ako Vam, mislim ti, je po volji. Ovaj put se naroito zbunio u obraanju njoj. Dogovorili su se da se jedno drugom obraaju sa ti, ali opet danas joj je bolniarka raspustila kosu, kao grivu u divlje kobile, jaka, crna, i oi su joj kao bunar da bi se mogao udaviti. Gleda ga jer bi ga ubila, ili jer je umrla. Ni sam nije znao. Za trenutak se uplaio. Nakaljao se i poeo: O muzo moja, u oko sputena, da veze mi nit kraj usana stvorena, muziko moja jutarnja Dita podie ruku, kao znak da je dosta i da treba da prestane sa itanjem. Ali Dita tek sam poeo, danas nismo itali ni malo. ta nije u redu? Ona ga pogleda, pomeri obrvu na gore, polako podie deo jorgana kako bi mogla da se pomeri, spusti jednu, pa drugu nogu na pod. Poe stopalima da trai papue. Nije ih bilo. Jer niko nije oekivao da e ona da ustane danas, da e ikada da ustane. Stef ih ugleda u kraju sobe, kraj kofera i brzo joj ih donese. Jo pita ta nije u redu? Nije mnogo toga u redu. Uh, zavrtelo mi se uglavi. Onesvestiu se. Ha, dobro je da neto oseam. Donesi mi malo vode i eera sa stola, vidim da stoji ovde poslednjih mesec dana, vodu ste valjdaNovi mostovi15 menjali, niste me trovali. Naravno da nismo. Evo saekajte tren. Nemojte da ustajete, jo ste slabi. Ne treba mi ti da mi kae da sam slaba, znam i sama. Ja leim u ovoj postelji, ne mrdam se, kao biljka, mene ovde bue svaki dan, jer miii ne mogu da nateraju zglobove da pokrenu vilice. Disfunkcionalna ena se hrani na slamicu. Poetski nema ta. Epiku bolje da mi ita, tragediju! Ti naao liriku, tog nierazrednog kvazi pesnika, politiki proklamovanog reformatora iz ma ne znam vie ni iz kog veka. Stao mi je mozak. Odakle ti ta knjiga? Iz tvoje biblioteke. Tvoj svekar mi je dozvolio da uem jer je i on smtrao da moramo da uinimo sve da ti pomognemo. Ti misli da vas nisam sluala dok priate kraj mog kreveta? Toliko ste gnjavili o opcijama, o bolnicama, o ustanovama i moguim terapijama. Hej, trebalo mi je malo odmora. Mozak mi se iskljuio i sada pokuavam da ga ukljuim, a to niko nije od vas dvojice i one bolniarke sa jevtinim parfemom potovao. Ma ti si htela da se ubije, a da ne izgelda kao samoubistvo. rtva sopstvene ideje da e otii u raj, da je on u raju i da ako se samoubije nee moi tamo, pa kao hajde od alosti da svoj ivot prepustim samom sebi, a mozak u da zatvorim, ula e vremenom odumreti i eto me kod mua, svetica. Prvi put da je izgovorio ovako neto, a iskreno je oseao da je to u pitanju. Da je odustala od borbe jer nije imala poslednji minut sa njim. Nije uspela da se pozdravi. To je sigurno razlog, jer je tako u svim filomovima tog tipa koje je gledao. Malo se uplai kakvu e reakciju ona imati na ovo, ali odluan je da kae svoje. Jer je i njemu strpljenje poelo da poputa. Romantino zar ne? U pravu si. Ja bih za svojim muom umrla. Koja se moe pohvaliti time? Roman kaem ti, moj ivot je uvek bio roman, a on njegov junak. Uh, danas sam preterala. Muka mi je. Vratio ju je u krevet, pozvao bolniarku da ue. Spavala je, ili je bila onesveena. Nije mu bilo vano, osim da je uinila prvi korak. Progovorila ustro. Znao je da je ona Dita koju je poznavao tu negde, meu tim kostima i posteljinom, skrivena. Nizali su se dani, kao prve pahulje, na poetku sporo, a onda su se ubrzavali, postajali ispunjeni, ponekad osmehnuti, plodni, a ponekad isto tako tmurni kao pozna jesen koja ju je plaila. Dani su bili vani, ili neosetni, nebitni, ali opet bila je iva, zdravija, fiziki jaa. Rane na dui ne zarastaju tako lako. Smatrala je da rane koje ona ima nikada nee ni zarasti. Stajala je na balkonu svoje sobe i ispijala aj koji je toliko volela, ipu***Novi mostovi16 rak sa malo cimeta. Mirisna topla tenost joj je kravila glasnice i pomerala imaginarnu knedlu u grlu. Na trenutak je uspela prodisati, ali nijednom punih plua. Setila se kako je lepo trati ulicama prekrivenim snegom i kako se valjala na uglu njihove ulice i umarka, posle jednog veernjeg predavanja, kada je bila jo asistent. Mislila je o tome kako je smrt udna, kako je nekome dobro dola u svakom momentu, jer dok neko ne umre, drugome nije ni svanulo. Da nije umro stari profesor iji je asistent bila, ne bi tako brzo i tako mlada postala profesor. Da nije imala oca koji je umro tako mlad, ne bi mogla da se nada milosti njegovih prijatelja i vezama koje je ostavio iza sebe. Tako su je dve smrti dovele na lepo ivotno mesto. Napredovala joj je karijera jer tragedije iz njenog ivota su sline tragedijama silnih romana koje je itala. Tako je lako mogla savladati gradivo i najvei spas joj je i bila knjiga. I sada joj je knjiga spas, ali ne one koje ita, nego ona koju pie. Morala je staviti na papir sva svoja oseanja, svoje misli i sve dogaaje i ljude koji su je pratili kroz ivot. Shvatila je da bi zaista bilo teta da talenat koji ima ne iskoristi za to. Ovo je njemu u ast, jer je svakim danom isticao kako njegova ena ima talenat da se neki knjievnici moraju postideti, a o kritici zna sve, tako da nee biti poetnikih greaka. Nadala se tome, ali ipak kao manuelac, jer svaki je rad poput fizikog, moe da se potkrade po koja greka, to bi neistomiljenici iskoristili protiv nje. Ali nije je briga. Ovo e biti bestseler. Mora, inae emu rad. Tiho je pokucao na vrata, i uao, ne ekajui potvrdan odgovor na to. Ona je stajala okrenuta leima njemu. Opet je uoio njenu lepotu. Prolo je nekoliko meseci i ve su duboko u zimi, ona se polako oporavlja i opet joj se moe osetiti zrak poletnosti u koracima, glasu i kosi. To ga je radovalo. O Stef ti si. Nisam te ula kada si pokucao, zanela sam se u svojim mislima i otplovila negde daleko. Nema veze, ne ljutim se. Kako ide pisanje danas? O, zauujue dobro, naravno kada piem o nekim nevanim stvarima, kada se bavim opisima prirode i nekim drugim linostima, ali kada se dotaknem njega Uh! Ne mogu zamisliti kako ti je, ali mora to otkinuti od sebe, tako ga jedino moe pustiti da ivi van tebe i tako ga se osloboditi. To i jeste problem. Ne elim biti slobodna. Hou da ga zauvek oseam u parfemima, hrani, odei, na postelji. Svakog jutra pomiriem kolonjsku vodu da osetim da je tu. Zna kako mi nedostaje njegov miris i telo, zagrljaj, pogled, obrve, usne. Ne mogu da naem okupaciju za misli kada ponem misliti o tome. ini se da je to velika ljubav bila? Ha, hoe da kae da nisi to do sada shvatio? Kada god sam vas ja video, nikada mi on nije delovao kao dobar, zaljubljen ovek, samo ti. On je nekako bio krut, sirov. Oprostite to sam tako rekao, nisam ga poznavao, nije se dao upoznati.Novi mostovi17 Znam na ta misli. Od momenta kada je odluio da se politiki angauje imao je sve vie obaveza i sve manje razloga za smeh. U tom periodu si i ti doao kod nas i on je bio protiv toga, ali ja sam odluila da elim da ostane. Volim muziku. On je mislio da e prodati za sitninu svaku informaciju o nama novinarima i politikim protivnicima, a ja sam shvatila da si drugaiji, da te ne zanima ni politika, ni traevi, samo muzika i devojke. To je dobro za mladie u tvojim godinama. Bie ti dobar mu jednog dana. Ne verujem da u se ikada oeniti. ene su danas sasvim razuzdane i okrenute sebi. ekaj dok ne naie prava, videe tada. Gromovi su slabi za ono to moe osetiti. Hajde da ti poverujem, ali mislim da preuveliava. Ne postoji toliko jaka ljubav. Postoji veruj mi. Sluaj me, od ljubavi nikada nemoj odustati. Ja sam svoju ljubav pronala i imala je, sada nije fiziki tu, ali je zauvek uz mene. Da li si otvorena za neku novu ljubav? Ne znam, mlada sam, ali mislim da to nije za mene. Rano je da o tome i razmiljam. Do sada mi ta opcija i nije pala na pamet. Ko postoji u ovom gradu, ili bilo gde bolji od njega? Niko. Jasan ti je moj odgovor. Kada joj je postavio pitanje, odjednom je njen pogled postao tmurniji, bolniji. Iskreno nikada nije ni pomislila da prevari svog supruga, a sada kada je udovica, kada bi mogla biti sa nekim drugim silno se uplaila slobode koju je imala da je nikako nije ni htela. I ko su ti drugi mukarci koji bi mogli popuniti prazninu? On je bio najbolje to je imala i emu onda i pokuavanje kada e sve biti promaaji. A i suvie bi ih kritikovala i traila u njima njega i naravno pokuavala da ih usmeri na neki njegov put. To bi bila takva tragikomina odluka, da je nije smela nikada dopustiti. Postalo je hladno ovde na balkonu. Hajdemo unutra, jo sam slaba za boravak napolju. Ponekad pomislim da e me vetar oduvati sa ove terase. Zatvorila je vrata i sela na sofu koja je gledala na prozor i sneg koji pada. Stef je seo kraj nje. Bilo mu je ao sudbinskog obrta. Tek pre nekoliko meseci njen suprug bi sigurno sedeo ovde i posmatrao je kako pije aj. Njemu i nije bilo dozvoljeno da ikada ue u njenu radnu sobu, niti u bilo koji drugi deo kue, sem kada ga ona pozove na ruak. Tih nedeljnih popodneva gledao je kao dete u luna parku slike, goblene, statue i gomile spisa koje je drala u svim delovima kue. Njen miris pomean sa mirisom hrane koju je spremala opijao je. Znala je da kuva samo dva jela i ona su uvek bila drugaijeg ukusa u mislima, iako je to bila piletina na dva naina, najobinija. Ali je uz to iznosila salate, zaine, divne meke kiflice i sitne kolae. Studentski obrok u menzi je bljutav naspram njene piletine. Znao je ve tada da je bio zaljubljen u nju. Mislio je da e proi, ali nije. Sad je opet mislio o hrani. Gladan je, a ona je ionako nedostina.Novi mostovi18 Isriaj mi neto o njemu. Ja ustvari ne znam nita sem da je doktorirao matematiku, da je profesor i da je kandidat za gradonaelnika. U redu, ali neu priati o obrazovanju i politikim ciljevima. Ispriau ti neke sitnice koje mi nedostaju i zbog kojih sam ga zavolela. Samo ti poni. Ja ionako danas nemam predavanja, imam puno vemena. E to je nama falilo. Vreme. Na poetku smo mislili da imamo sve vreme ovog sveta, da smo mi svet, a sada samo ja imam vreme i seanja. On je van vremena, zauvek sauvan u momentima koji su proli, koji su sigurno uklesani u mislima i ivotima drugih ljudi. Kao da je postao besmrtan. Novine piu o njemu, javljaju TV spikeri o ishodu saobraajne nesree u kojoj je poginuo. Moda mu podignu i spomenik na trgu. Hm, to bi ga tako zasmejavalo. Igrao bi, kao dete sa igrakom, zadirkivajui me, kako je venost uspeo da stvori za sebe, za samo minut i da taj nesreni voza koji je iao suprotnom trakom sa toliko promila alkohola u krvi nije bio delat, nego stvoritelj njegovog venog trajanja. Sve bi on to meni rekao, ali ja ne bi mogla poverovati i ne bi mogla oprostiti. Ne mogu. Ljudski je pratati, ali kao da sam se skamenila za tue greke, kao da vie nisam ovek, nego lutka koja nema oseaj i bilo kakvu potrebu sem za njim. Morau na kraju da se suoim sa ubicom svog mua, iako ovek nije imao nameru da ga ubije, ipak je imao auto i volan kao oruje u rukama i alkohol kao okida. Smrt me je opet odvela na drugi put, na neki o kom nisam ni sanjala. Moda e i ova smrt doneti neto dobro? Moda napiem divan roman, ponem da se bavim knjievnou na jedan sasvim drugi nain i postanem srena. uva on mene iz neke rupice neba, posmatra moje korake i daje mi snagu. Barem elim tako da verujem, iako on nije verovao u ivot posle smrti. Verovao je u sadanjost, ljudskost i ono to moemo da osetimo i doivimo sada. iveo je za ovaj momenat, ali ne uludo, voleo je da pravi planove za budunost. Bio bi divan lider. Seam se kako sam mu trala u susret na svakom naem sastanku, dugo me grlio onako krupan i visok. Neko bi pomislio da je nespretan sa tolikim akama, da je drvosea, a ne genijalan matematiar. Nosio je uvek one jakne pomalo izlizane na laktovima i osmeh koji je mogao da kupi sve dijamante ovog sveta. Nikada mi nije doneo cvee na sastanak jer je znao da tada, kada smo se upoznali, ne cveta moj omiljeni cvet. Samo je on znao koji je, njemu sam rekla tajnu, odneo ju je u grob. Ne verujem da e iko vie znati koji je to cvet. Verovatnoa da pogodi je velika, ali sa tom ljubalju, nikada niko. Onda bi kao ludi odlazili da se smejemo ostalim parovima dok igraju u klubovima, podsmevali smo se mojim tankim nogama i zglobovima oko kojih nema mesa, i dugoj kosi koja je toliko divlja kao u Ciganke na vaaru. Izmiljala sam prie o naim buduim poduhvatima i silno se zaljubljivala u junaka svih ljubavnih romana. Jer zaista to je i bio. Moj junak. Nikada nije patetino pokazivao emocije, uvek se muki drao kao kakav lord, ali asnost njegovih pokreta i svake izgovorene rei odjekivala jeNovi mostovi19 srcem. Posle nekoliko meseci zabavljanja sam poela dolaziti kod njega na ovo potrkovlje, koje nije bilo ureeno, knjige su bile po kutijama, samo je bio jedan sto, stolica i na stotine njegovih papira, lenjira Uivala sam gledajui ga dok radi i matala o danu kada u ja ureivati taj prostor i kako u svu lepotu uneti u njega. I evo sada ovo potkrorvlje izgleda ovako, podeljeno u dva odeljka, moju i njegovu radnu sobu. Lepo je, ali bi ga menjala za jedan minut onog starog potkrovlja kada smo leali na kaputu i pili aj. Kasnije je doneo krevet i prekriva. Ubrzo sam poela donositi po koju svoju sitnicu, poela bditi nad njim do duboko u no, i upoznavati se sa njegovim prijateljima. Kada kaem prijatelji, mislim na brata od strica, poto je samo njemu verovao i smatrao ga jedinim pravim prijateljem u ivotu. Kada sam upoznala njega shvatila sam da sam i ja na listi prijatelja inae nas nikada ne bi upoznao. Posle nekoliko dana me je i zaprosio. Tako je bio nespretan. Priao je o trajanju, pravim vrednostima, izumima i verovatnoi opstanka braka izmeu dvoje ljudi. Onda je poeo da pali lulu. Kako je voleo duvan, a ja miris duvana. Onda je izvadio jedan smotuljak i dao mi. Na njemu je pisalo Da li e moi venost sa mnom da postane i jainu ove ljubavi na srcu da nosi? Hoe da se uda za mene? Na poleini papira neka jednaina nebitna za moju prosidbu. Verovatno je dugo smiljao stihove, jer mu umetnost nije jaa strana i odmah ih je zapisao na prvom papiru, ne gledajui ta je pozadi. Ali to je on. Naravno da sam pristala vritei kao ludaa, dok su se prolaznici okretali mislei da me neko napada u haustoru, a ne da sam upravo zaproena. Nije me putao iz zagrljaja naredenih nekoliko dana. Ne toliko od straha da se ne predomislim, koliko od potrebe da bre proe vreme i da mu se otrezni otac da bi mu mogao soptiti vest. ini mi se da je taj ovek postajao biti srean tih dana, ali opet je navlaio na sebe svu bedu sveta u kojem je iveo i sebinost svoje due. Taj ovek nije sposoban da voli, ili se ja nisam potrudila da doprem do njega? Ne znam ni sama. Znam da je nastao period blagostanja i sree koji je trajao do poslednjeg dana koji je imao. Pogledi u tim oima kupali bi me jutrom, povijao me brino usnama kao majka novoroene. Milovao me osmehom i tananim reima ljubavi i sree koji je sejao svakog dana na moja ramena, pa smo obasjavali sve mrane kutke prolosti koja ga je bolela, koja ga plaila. Bio je moj poziv da budem bolja, jaa, uspenija. Bio je moja ljubav i srea. I da smo iveli kao najsiromaniji u nekom dalekom selu, ja bi tog oveka istom jainom volela. Ljubavlju sa njim postala sam venost i nastaviu da priam o tom dok ne postanemo zvezde na nebu, opet zajedno. Suze joj skliznue u dlanove kojima je pokrila lice. Rana na dui krvari. Stef joj stavu ruku na rame, zaleen u jaini oseanja koja je brzinom svetlosti prosula pred njega. Shvatio je da su Dita i njen mu biser i da nema ta da trai tu. Odjednom je poeo da osea simpatije prema njenom pokojnom muu. Shvatio je da joj nikada on ne moe pruiti takvu ljubav, a i nee pokuavati da ga zameni. Dita je dobila novog najboljeg prijatelja, dok ih smrt ne rastavi.Novi mostovi20 , 1985. . , , , , . (2006), (2009), (2011). , , , . , . , , , . , , , . , . , , . . . , . , . , , , .Novi mostovi21 Druga nagrada za najbolju neobjavljenu priu u regionu za 2011. god. FOTOGRAFIJA Aida eiPoutjele novine i poutjelo lie ne bi trebali izazivati bol. Prolost je prola. Njegovo lice na toj fotografiji naborale su stvarne godine, ali i starost papira, vlaga, memla. Kojeg li je vraga uvala ovo?, pitam se dok prevrem po njenim stvarima. Tespih od ilibara, ogledalce s naslikanom Plavom damijom u Istanbulu, dvije-tri svilene marame, boica parfema od rue i njegova fotografija E, ene, eneuniti ih, brate, taj njihov sentiment. Pamtim sobu. U Ulici Valtera Peria. Na Marindvoru. U Sarajevu. Pamtim nas, sirotane. I nju, mamu. Oajnu, ogorenu, ozlojeenu, odbaenu, ostavljenu. Mamu zbog koje su nam se rugali jer je u Valteru Periu radila ko istaica s bijednom crkavicom, pa smo emso i ja morali prodavati mlijeko i novine. Zijo je bio mali djeak, kreveljav i krmeljav. Takav je i dan-danas, u trideset petoj. U naoj velikoj, jedinoj sobi, visokih plafona i memljivih sivih zidova, nije bilo niega. Ni cvijea, ni knjiga, ni tepiha, ni asopisa, ni slika. Crnobijeli tv na kojem sam gledao Ben-Hura i Lesi se vraa kui bio je pokvaren. emso je stalno govorio da e ga dati na popravak sljedei mjesec. Mrzio sam sljedei mjesec. I mrzio sam svoje djetinjstvo. Bilo mi je petnaest godina kada se to konano desilo. Doao sam iz kole, srca smotana u klupko, zbog jo jedne jedinice. Jer sam bio glup. Bar sam tako mislio. Glupi srednji brat. Nikad maen kao Zijo, nikad hvaljen kao emso. Otkljuao sam vrata. Velika soba bila je gladna, hladna i beskrajno jadna. Mater je bila na poslu. Zijo je bio u koli. A emso, genijalac, davao je privatne instrukcije iz matematike. Ugrijao sam orbu, udrobio otvrdli hljeb. Halapljivo sam je posrkao. Glad oiju nema. Samo velika usta. Onda je neko pokucao. Provirio sam kroz prozori bez zavjese, oblijepljen muhama, to je gledao na stubite. Srebrna kosa i plava kapa potara Paje. Kako si, mali?, rekao je Izvol telegram iz Tuzle. Prijatno. Umro Avdija.Stop.Infarkt.Stop.Juer.Stop. ***Novi mostovi22 Papir je bio bijel i hladan. Moje su misli bile bijele i hladne. Nisam osjeao nita. Mater je dola oko dva, vukui noge i cekere s pijace. Telegram je leao na stolu. Ja nisam bio dovoljno brz. Njezin jauk bio je otar i bolan, kao u ranjene zvijeri. Pala je, a trule jabuke su se zakotrljale drvenim podom. Podigao sam je. Umio sam je. Poloio sam je na drvenu seiju. Njen je lelek okupio kominice. eljne drame, navalile na vrata i na nju kao na medene kolae. Nije ni udo. Zidovi su bili ko od kartona, dijelili smo wc, pa, htio-ne htio, mora biti blizak. Di e mu bit denaza?, pitala je jedna, crna i suhonjava ko svraka. A, di ovdi, valjda, unula je druga, drei materinu glavu u krilu i trljajui joj sljepoonice nekakvim uljem odvratnog mirisa. Aaaaa, nee mi ga kurva mrtvog uzet, neeeeee, jaukala je mama zatvorenih oiju. ,,Jadnica, zujale su one kao roj divljih pela. Bilo ih je sve vie i vie emso je stigao im su mu javili. Izderao se na mater zbog kukumakanja, a meni naredio da odnesem osmrtnice na tampanje i polijepim ih po gradu. Izletio sam na ulicu. Friki zrak ugodno me pomilovao po licu. Mamino se naricanje ulo do tramvajske stanice. U ruci sam stezao komadi papira sa emsinim neitkim rukopisom. I jednu crnobijelu fotografiju. Njegovu fotografiju. Gledao sam ga. Njegovo lice bilo mi je strano. Njegove stisnute usne i krupne otre oi. Gledao sam ga, lagano struui sarajevski asfalt donovima otrcanih utih starki. Bio je septembar. Bilo je lijepo vrijeme. Bilo mi je petnaest godina. Gledao sam ga. I odjednom mi je sinulo. Ovo je moja i tvoja jedina etnja, babo. Jedina u kojoj smo bili. Jedina u kojoj emo biti. Ikada, proaptao sam. Polusvjesno. Poluglasno. Svome ocu. Poluocu. Dvadeset pet godina poslije, oboje su mrtvi. Moj babo. Moja majka. A ja meu njezinim stvarima nalazim onu istu otrcanu crnobijelu fotografiju. Njegovo surovo, sirovo lice. Njegove krupne oi. E, mati, mati, lopovice stara. Jesi li ga zaista voljela? Ili si radila ono to je od tebe patrijarhalno-licemjerna bosanska sredina oekivala naricala za plemenitim muem i ocem kojega je prokleta kurva ***Novi mostovi23 smotala i odvela, pa njega, jadnog, od tuge za djecom presjeklo srce? Ne znam. I nikad neu saznati. Samo znam da me sa te fotografije gleda stranac. Stranac i nita drugo.Aida ei Nezirevi, roena 1978. godine u Zenici. Nakon Ope gimnazije u Travniku, zavrila Filozofski fakultet u Sarajevu, Odsjek za knjievnosti naroda BiH i junoslavenske jezike. Zaposlena kao lektorica u Sekretarijatu Predsjednitva BiH. Govori engleski i francuski jezik. 2009. godine bila finalistica meunarodnog konkursa More rijei (pria Irfanova gitara), te predstavljala Bosnu i Hercegovinu na kreativnim radionicama u Barceloni i Toledu (2009), te Sofiji (2010). Pria Irfanova gitara preraena je u strip u organizaciji Next page iz Sofije. Prie Nas dvije i Gospoa direktorica ule su u zbornik Najkrae kratke prie 2010 Izdavake kue Alma iz Beograda. Uvrtena u zbornicima Kapija Istoka i Zapada Novosarajevskih dana kulture 2010. (pria Bogataica, te u asopis Duhovna konekcija Novosarajevskih dana kulture 2011. (pria Tu no kad si se udavala); KC Grad, Pesem.si, Garavi sokak, The Best of Trava Nagrade: - 2008. Nagrada na internac. konkursu More rijei za priu Irfanova gitara - 2010. Druga nagrada IK Alma Beograd za priu Ogledalo - 2011. dobila nagradu Fra Grgo Marti za prvu zbirku poezije. - 2012. Druga nagrada asopisa Avlija za priu Fotografija. - 2012. Prix dexelance na internacionalnom konkursu Foruma ena Mediterana iz Marseillesa za priu U dimu Sarajeva - 2012. Prva nagrada na konkursu Dr. Eso Sadikovi Prijedor za priu ekajui da prestane kia U slobodno vrijeme pie, ita, prevodi, putuje i ui francuski. ivi i radi u Sarajevu, Bosna i Hercegovina.Novi mostovi24 Druga nagrada za najbolju neobjavljenu priu u regionu za 2011. god. NJEGOVA STRANA ULICE ura Vukeli RoiBilo je to, ah bilo je to prije, tridesetak godina On je bio prodava glazbala u duanu u ulici koja se zvala Chicago Avenue. A ja prodavaica u trgovini veliine rukometnog igralita koji je nosio ime svoga vlasnika, nekog Millera ini mi se, a prodavala sam djeju odjeu. Imala sam 16 godina. I bila smrtno zaljubljena u markantnog prodavaa glazbala na drugoj strani ulice Chicago. Izgledao je kao princ iz bajke, daleko ljepi i okretniji i od samog Clooneya u mlaim danima, moda kao poneto visok i ozbiljanMarcello Vincenzo Domenico Mastroianni u svojim kasnim tridesetima. Usko lice, bujna tamna kosa zaeljana prema gore, bio je to kraj sedamdesetih, no on kao da je ostao u ezdesetima. Kada nije bilo klijenata, moje kolegice i ja naslonile bi se na stalke s odjeom pred izlogom i promatrale prometnu i punu ivota Chicago Aveniju, u gradu Chicagu. Oblinje raskrije s Ashland Avenijom bilo je poput bunog, nepredvidivog i uurbanog bla u sreditu svojih aritmikih oluja. Aritmije kakvu sam i sama osjeala u grudima kada bi i on stajao ispred izloga duana s glazbalima. Nikako da se sjetim kako se zvala djevojka, Meksikog podrijetla, visoka, duge crne kose i veoma krupnih i tamnih oiju, desetak godina starija od mene i primijetila moju silnu zbunjenost, zbog koje sam toliko patila. U slobodno vrijeme pouavala me panjolskom jeziku ali i priala mi o svojoj velikoj ljubavi, oenjenom igrau s kojim je zatrudnjela i potom, rodivi bebicu, dala je na usvajanje. Zajedno smo brojile koliko bi djeak tada imao godina, koji razred iao. ivjela je paralelnim ivotima, onom s djetetom, i onom bez njega. Jo je bila premlada da razumije teinu odluke svojih roditelja, rodivi sa sedamnaest i pol godina. Premlada da oprosti. No ubrzo su ostali i bez nje, kanjavala ih je sagradivi svoj ivot daleko od njih. Tako iskusna, pola je jednoga dana preko ceste, kupila neku pjesmaricu Boinih pjesama, razgovarajui dugo s odabranikom moga srca. Nosio je prsten, rekla mi je, stariji je no to se doima ovako preko ceste. No, bilo mi je svejedno. Bio je ikona koju sam oboavala, promatrala, sanjarila, neto to sam trebala. Da mi je to netko uzeo, bila bih siromanija za najistiju i najveu od svih ljubavi na svijetu. Onu koja se nije dogodila. Patricija, najstarija od nas, predlagala mi je da izaem s njim, da stupimo u intimne odnose, jer stariji mukarci su idealni za iparice, mogu cure neto nauiti a oni ih znaju uvati od trudnoe. Osim toga, ako sam doista zaljubljena, ne smijem propustiti te trenutke. Moe se dogoditi da se vieNovi mostovi25 nikada ne zaljubim. A pod stare dane, bit e mi ao, tako je govorila. Gledala bih Patriciju i razmiljala o njezinim ljubavima koja moda nije ostvarila. ivot joj je donio retardiranu djevojicu koju je podizala kao udovica, udavi se za nekog vrlo dragog ovjeka no kojega nije voljela. Posjeivale smo, mi njezine kolegice djevojicu, donosile joj darove, a jednom sam ak i prala njenog psia u sudoperu punom mirisne pjene. Nakon toga, vie je nisam posjeivala. U dane kada nije bilo prometa a obe trgovine prazne, sjeo bi moj oboavani ljepotan pred izlog glazbalima, i zasvirao gitaru pjevajui sjetno. Pjevao je Elvisa, pjevao je Beatlese, sve to bilo in i cool u to vrijeme. Pjevao je Frankijeve sentie i nikada vie nitko nije tako lijepo svirao i pjevao za mene. Toliko sam bila zaljubljena i nesigurna, da sam u velikom luku zaobilazila njegovu stranu ulice. Stanovala sam na toj njegovoj strani ulice, no uvijek bih na pjeakom prijelazu ispred trgovine porculanom i kunim potreptinama, pobjegla drugu stranu ulice. Jer od srca koje je eljelo iskoiti k njemu, od koljena koja su klecala do rijei koje ne bih mogla progovoriti, ja obina zaljubljena iparica, pocrvenila bih i glupaa kakva sam bila, osramotila se pred njim. Moda bih se od poziva na kavu onesvijestila, tko zna? Imao je topao i njean glas, ula bih ga kada smo imali rasprodaju na ploniku i stajale pored stalaka s odjeom. Onoliko koliko se moglo uti izmeu prolaska irokih amerikih laa od vozila u dvije plus dvije trake. Obino kada bi se zatvorio semafor. I uvijek i svagda, pjevao je meni. Pjevao je najtoplije ljubavne pjesme, privlaio je prolaznike kako bi uli u trgovinu i neto kupili. Ali gledao je mene, pjevao je meni i samo meni. Trajalo je to nekoliko mjeseci, ne sjeam se vie koliko, a i ne sjeam se tko je prvi otiao iz kvarta, on ili ja. Nekoliko godina kasnije, proetala sam njegovom stranom ulice, trgovina glazbalom proirila se, sjala su pianina, jedan prelijepi koncerni klavir, stotine knjiga s notama, glazbala po zidovima, visjela su i sa stropa. Ulatene trube i basovi. Privlaio me krvavo crveni barun violinskih kutija na polici, miris, jedinstven samo novim glazbalima, a time i trgovinama glazbalima. Miris drva i laka, miris glazbe koja se jo nije rodila, koja eka, koja mora progovoriti, izraziti neiju usamljenost, zaljubljenost, neiju tugu i neije veselje. Glazba koja e niknuti sa ica, ispod finih jastuia klapni flaute. Vrisak piccolla. Snaga s oboinog piska. Izazov benda i samozatajnost roga. Glazba koja je davno zabiljeena i ona koju e netko sutra ili za koji tjedan stvoriti za sva vremena. Glazba je stih ljepote due. A tu je sve sjalo tom jo nereenom ljepotom. Uljudna prodavaica, niska sredovjena ena, njegovana i nasmijeena, nagovarala me da kupim pianino, i predlagala jedan drugi model koji trenutno nemaju u trgovini. Zasvirala sam Chopinov minutni menuet, njeno i tiho. Menuet u trajanju jedne minute. Potom pitah za veoma zgodnog prodavaa koji je izgledao kao Marcello Mastroianni a ona mi je rekla da je to bio njenNovi mostovi26 pokojni suprug te da je prole godine preminuo od raka. Izrazila sam suut eni koja me neopisivo znatieljno gledala kroz, ne sjeam se jesu li to bile moje ili njene suze koje su ipak utekle kontroli. A ona me zagrlila i samo rekla: Voljele su ga mnoge ene. Promucala sam, znate, mi smo se samo gledaliura Vukeli Roi, roena 1956. godine u Vidrenjaku u Moslavini. Diplomirala na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. ivi u Ivani Gradu. Pie, prevodi na engleski jezik, ureuje i objavljuje haiku poeziju i prozu dugi niz godina. Do sada prevela na engleski jezik tridesetak zbirki poezije i haiku poezije. Za svoje haiku primila niz nagrada, pohvala i drugih priznanja u zemlji i svijetu. Uredila Antologiju hrvatskog haiku pjesniva 1996-2007. na hrvatskom i engleskom jeziku, Nepokoeno nebo. Do sada objavila 3 zbirke humoreski: Malo ulijevo, malo udesno, 2005.; Zapravo/Actually na hrvatskom i engleskomjeziku, 2005.; Moe a ne mora, 2007. g. Takoer, humoreske su joj tiskane u Veernjem listu, Kvizorami, Podstranskoj reviji, Zborniku knjievnih i likovnih radova Hrvatskih neprofesionalnih stvaralaca, Hrvatski sabor kulture 2008; Susret rijei, Bedekovina 2008; Gravitacija rijei, KNS Sarajevo 2008; Balkansko Pero, KNS Sarajevo 2009. Vodi humornu kolumnu u regionalnom dvotjedniku Otok Ivani, Klotar Ivani I to je ivot! Liriku stvara na hrvatskom standardu, kajkavskom narjeju i engleskom jeziku. Pjesme su joj objavljena u Senje i meteori, Varadin 2006, 2008 i 2009; Hod se nastavlja, V Recital ljubavne poezije eljka Boc Marija Bistrica 2008; 42. Sveanosti kajkavskih popevki, recital poezije, Krapina 2007, Reka ivlenja, 2009.; iDobnik peskotekoi, 2010; Susret rijei, Bedekovina 2006-2008; Zbornik Moslavine IX-X 2006/2007, Gravitacija rijei, KNS Sarajevo Balkansko pero, KNS Sarajevo 2009. Za ljubavnu pjesmu Izvan Razuma dobila prvu nagradu udruge Spark, Velika Gorica 2009. godine. Takoer objavljuje u internetskom asopisu za poeziju Sketchbook. Svoje tekstove povremeno i uglazbljuje.Novi mostovi27 Trea nagrada za najbolju neobjavljenu priu u regionu za 2011. god. U POTRAZI ZA RAJEM Lejla KalamujiTraila sam istinu o njemu pune dvije godine. Od dana kada je za istim ovim stolom za kojim sada sjedim zazvonio telefon. Odmah sam znala. Svake bih veeri zaokruila datum na malom kalendaru pored kompjutera. Tako sam brojala crne dane svoje potrage za istinom o bratu blizancu. esto, umorila od viednevnog nespavanja i loe ishrane, odlazila sam na groblje nacionalnih heroja. Sjela do njegovog uzglavlja i stopila se sa tiinom vie stotina bijelih mramornih ploa. Zamirila bih, i nijeme slike prolosti zatitrale bi mi ispod kapaka. Ubrzo nakon naeg dvanaestog roendana, poeo je rat. Ne ovaj, nego onaj tamo na drugom kraju svijetu. Moda ste uli za grad Sarajevo? U tom gradu, u ivotu prije Amerike, u blizini nae kue postojao je park. Ili, bolje reeno, strma livadica opasana bodljikavim bunjem, sa bijelim nejestivim plodovima. Do rata bilo je to omiljeno igralite za nas djecu. A onda, rat je na tom mjestu iznjedrio groblje slino ovome. Pomno smo pratili kako buja i raste sa kuhinjskog prozora. Rat je proao, ivot je krenuo dalje, ali tata nije htio ni po koju cijenu da mu djeca odrastaju gledajui u svijet preko niana[1]. Jednog dana, tek to se vratio kui s posla, objavio je da se selimo. Trebalo je prei veliku baru da bi se stiglo do boljeg ivota. Mama i on su brzo pronali posao, podigli kredit za novu kuu, dva auta, nae kolovanje. Sa esnaest Edin i ja postali smo Amerikanci. Za amerike prijatelje Edin je postao Eden. ivot je tekao s lakoom, i izgledalo je da smo pronali raj na zemlji. Raj je trajao sve do odluke o izboru fakulteta. Kakav je samo ok tata doivio kada mu je Edin saoptio da e upisati Vojnu akademiju. Opet niani, derao se otac po kui danima. Prvi put u ivotu je uzimao mene za primjer, i hvalio moju odluku da se posvetim istraivakom novinarstvu. I danas ujem njegove uzvike perom, a ne pukom ostvaruje se pravda. U sjeanjima mi i dalje stoji jesen, kada smo oboje napustili porodinu kuu, tmurna i kiovita. Moje odredite je bio New York, Edinova tvrdoglavost je istrajala, upisao je Vojnu akademiju. Bila je to naa prva razdvojenost, koju smo lijeili dugim razgovorima preko skypea. Svako bi pored svog kompjutera napravio kafu, srolao doint, i rijei bi tekle sve dok nam se oi ne bi poele sklapati u sitnim satima. ivot koji smo ostavili za sobom na drugom kraju svijeta oivio je u naim razgovorima. Tim vie to su mama i tata veoma rijetko spominjali Sarajevo, i to smo moda jedini ameriki Bosanci koji za sve ove godine nijednom nisu otili u posjetu kui. Dogovorili smo da kada zavrimo sa faksom, odemo sami. Barem na petnaest dana. emu smo se tadaNovi mostovi28 radovali? Idealima, snovima o budunosti i amerikim praznicima kada bismo se vraali kui i ponovo bili jedno kraj drugoga. Posljednjeg ljeta u roditeljskom domu, poklonila sam mu malu nargilu, koju je toliko elio. Kupila sam je u jednoj arapskoj radnji u blizini svog iznajmljenog stana. Bila je to naa posljednja zajednika srea u eri amerikog ivota prije jedanaestog septembra. Jer od tada je poelo odbrojavanje, bilo je samo pitanje vremena. ekanje nas je izjedalo. Ja sam sve rjee odlazila roditeljima. Jednostavno nisam mogla podnijeti atmosferu u kui, ispunjenu ratnim slutnjama. Prvo Afganistan, pa Irak. Po zavretku studija posve sam se posvetila istraivanjima u domeni ljudskih prava. Radila sam po cijele dane, izgarala u tekstovima kao najljui aktivista, ali uvijek s prisutnom primisli da imam brata koji e kad-tad otii u rat, na strani one politike u ije sam motive tako duboko sumnjala. Nakon to je diplomirao veinu vremena je provodio u vojnim bazama. Prolazio je pripremne obuke. U dva navrata bio je odreen i datum njegovog odlaska za Bagdad, da bi onda samo dan prije isti bio odgaan bez objanjenja. Vie nije bilo dugih razgovora preko skypea. Zamijenili su ih kratki telefonski pozivi dva do tri puta mjeseno u kojima bi me obavijestio da je dobro, te da nemam razloga za brigu. Znala sam da mi vie od toga ne moe rei, pa nisam ni pitala. Tek ponekad bih dobila neto opirniji e-mail s njegove privatne adrese. Bili su to ispisi njegove none more u kojoj ga proganja plani vapaj ovjeka kojeg ne vidi, a koji ga preklinje za pomo. Komari, pa kakvo udo, piem mu. Nije to nita strano, proi e. Kaem mu da ga volim, i da mi uasno nedostaje. Ja ne sanjam nita. Gust i ljepljiv mrak me oblije im sklopim oi. A onda jedne noi i sama skaem iz postelje, jer telefon neumoljivo zvoni. Trim u hodnik, grlo mi se stee dok podiem slualicu. Edinov glas! Za pola sata kree za Bagdad. Ovaj put nema odgode. Nema puno vremena. Prije nego uspijem doi do glasa, veza se prekida, i zadnje to ujem su rijei: Javi mami i tati. Nakon petnaest dana umjesto maila iz Bagdada stie pismo. Opet itam snove. Moe zamisliti kako mi izgledaju dani. Sve to me okruuje je isto ludilo. Strah i bijes u svakom oku. Jedino to mi pomae da guram dalje je tvoj maleni poklon. Koristim ga im ugrabim koji sat samoe. Ponekad, jedini nain da preivi je da otupi. Da te se jebe. Ali, onda nou doe taj san. San koji je sto put gori i od ovako usrane stvarnosti. Osjeam pritisak u uima, a nemam uiju. Osjeam miris mora u zraku, ali ne vidim svoj nos. Tu sam, i nisam. Neto me nagoni da uem u tamni naputeni dvorac, u kojem nepoznati glas isputa suze. Izgubljen sam u tom labirintu. Glas me uvlai sve dublje u tminu uskih hodnika. Preklinje me da ga izbavim, i proklinje Starca s planine. Svako sljedee pismo je tmurnije. Oaj se slio u moje dane. Radim mehaniki. Pokuavam isposlovati put za Irak. Povlaim sve mogue veze, ali bezuspjeno. Kau nije jo vrijeme. Prvo idu meci, a zatim rijei. Nemona,Novi mostovi29 vraam se itanju. Sve se tee budim. Neko jutro me ludi narednik probudio udarcem. Iz sve snage me zviznuo po potiljku i riknuo mi iznad uha. Takvog kretena jo nisi vidjela. Bila je nedjelja naveer kada je u vanrednom terminu objavljena vijest koja je uzdrmala naciju. Sjedila sam u pidami ispred televizora i jela kokice. Teroristiki napad na ameriku bazu u Iraku. Bomba je eksplodirala u dvoritu baze. Jo uvijek se ne zna koliko ima rtava. To je bilo sve to su rekli. Uzela sam telefon u ruke i okretala brojeve. Zvala sam razne redakcije, novinare s kojima sam saraivala. Niko nije imao informaciju vie. Potpuno sluena pokuavala sam dobiti nekog iz Washingtona, Pentagona. Nikakvog odgovora. Mama plae u slualicu, iz pozadine ujem tatu koji je pokuava umiriti. Ne, nisam uspjela nita saznati. Vrijeme kojeg mi je uvijek falilo, pretvorilo se u beskrajnu planinu koju je trebalo pregaziti hiljadama sitnih koraka. Oko pola etiri ujutro, stigao mi je faks od prijateljice iz ministarstva odbrane. iv je, nema ga na spisku! Sjedim na podu hodnika sa listom papira u ruci, i ridam ko konj. Proklinjem vojsku. Proklinjem ratove. Proklinjem oca koji nas je ovdje doveo. Poslije suza, na lice mi izbija osmijeh. Uzimam telefon: Halo, tajo iv je! Smijemo se i plaemo, zajedno. Lagano svie, i ja napokon uspijem zaspati sa profaksanim listom papira pored uzglavlja. Dogaaji koji su uslijedili u narednih par dana, u mojim e mislima zauvijek ostati obavijeni maglom. Prvotna euforija jer je iv, potom nemogunost ostvarenja bilo kakvog kontakta, zatim dva vojnika na pragu roditeljske kue, majin krik u slualicu telefona. Zvanino obavjetenje vojske glasilo je da se desila kobna greka. Stiui kape u rukama, dva su vojnika rekla mami, da je i on jedan od onih sa crnog spiska. Onog istog pored kojeg sam tako mirno usnula u svitanje. Moda bi svemu bio kraj, samo da tri dana nakon sahrane nije stiglo Edinovo pismo. Pismo koje je napisao u veer nakon bombakog napada. Danas je bilo grozno. Toliko grozno da sam se opet osjetio kao dvanaestogodinjak. Ali preivio sam! To je valjda bitno. Kaem valjda jer ni sam vie ne znam to je u ovom jebenom ratu bitno. Sjea se mog sna? Ma kako se ne bi sjeala, kad sam samo o njemu pisao. I dalje ne razumijem, ali ekaj da ti ispriam ispoetka. Ovdje sam upoznao Jusufa. To je bibliotekar u naoj oskudnoj biblioteci koja je zakopana u jednoj od podrumskih prostorija. Danima sam ukopavao svoj nemir u tom malom sobiku, skriven meu knjigama. Nije mi bilo do itanja. Samo sam se sklanjao od ovog odvratnog pakla, u tiinu i oputenost koju mi je privremeno pruala marihuana. Proli su dani prije nego sam primijetio Jusufa. Omanji debeljuko sa brkovima. Onako, odmah mi se uinio simpatinim. Saznao sam da je samohrani otac sedmero djece, te da je zapravo profesor engleskog i knjievnosti. Nismo nikada mnogo priali o ovom ratu, radije sam ga putao da mi pripovijeda o historiji BagdadaNovi mostovi30 i Iraka. U njegovoj prii, to je bila lijepa zemlja. Jedan mali isjeeni kutak raja, tako dalek od svega to nas je okruuje. Priao mi je i o svojoj porodici, eninoj bolesti i njenoj smrti uoi samog rata. Bolje to nije ovo doivjela, uvijek ponavlja. Pria mi o svojoj djeci, o tome kako ih valja hraniti i kolovati. ak mi je priznao da je to razlog zbog kojeg je prihvatio posao kod Amerikanaca. To je izrekao nekim udnim tonom, u koji nisam htio dirati dodatnim ispitivanjima. Otvorio mi je svoju duu, onoliko koliko to jedan Iraanin moe amerikom vojniku, i zahvalan sam mu zbog toga. Kad sam s njim osjetim bliskost, osjetim da je iskren i zato sam mu ispriao nau priu. Rekao sam da je ustvari mali Amer Bosanac. Priao sam mu o naoj kui. Obrazovan je to ovjek, irokih pogleda. Zna o ratu i o Sarajevu vie nego svi Amerikanci koje smo upoznali zajedno. Zna, to samo mogu tebi rei, nekada se pitam da li smo trebali otii. Jesmo li? Daleko si! Znam da ova pisma rijetko stiu, i da nije Jusufa ja ne bih imao s kim progovoriti. Prije nekoliko dana sam mu povjerio svoj san. Taj progon u glavi, koji me gui neprestano. I moda mi nee vjerovati, ne znam da li i sam mogu vjerovati u to, ali samo uj. Rekao sam mu za glas mladia koji me proganja, njegov vapaj i proklinjanje Starca sa planine. Pokuao sam mu opisati naputeni dvorac, i to da mislim da je negdje u brdima. Dugo me je gledao svojim dubokim oima. Gledao me, a onda je jednostavno ustao i izaao iz prostorije. Ostao sam ko popian. Nije mi bilo druge nego progutati knedlu i vratiti se na radni zadatak. Vukao sam se ka vratima, kao kakvo pseto podvijena repa. A onda su se vrata otvorila. Ugledao sam Jusufa sa nekakvom knjiicom u ruci. Tutnuo mi je u ruku, rekavi: Samo proitaj. Potom mi je okrenuo lea i ponovo izaao. Na poutjelom omotu knjige je pisalo Fedayeen[2]. Jusuf nije znao ta rei. Sada kada sam proitao knjigu ne znam ni ja ta bih ti rekao. Zato sam otkinuo jednu stranicu iz knjige, koji ti aljem. Samo proitaj. I itala sam. Svakoga dana. Hasan Sabbah je legendarni voa feedayeena koji je ostao zapamen pod imenom Starac s planine. 1090. godine on je osvojio dvorac Alamut, na istoimenoj visoravni koja je udaljena oko 100 km, od dananjeg Teherana u Iranu. Za svoje vladavine Starac je izgradio najljepi i najvei vrt ikad vien u tom dijelu svijeta. Vrt je bio napravljen prema opisima rajskih vrtova iz Kurana. Starac s planine je bio pripadnik ijitske sekte i radikalni borac protiv Osmanlija i Hriana. Rajski vrt je bio miolovka za mladie koji su se borili na njegovoj strani. Izabrane mladie pripadnici starevog klana bi uspavljivali opijumom, te bi ih omamljene prenosili u vrt. Kada bi se probudili mladii su vjerovali da su umrli i da su dospjeli u raj. Nekoliko dana putali bi ih da beskrajno uivaju, a potom bi ih drogirane ponovo iznosili iz vrta. Kada bi ih razoarane dovodili pred Starca svi do jednog bi govorili da dolaze iz raja. Starac bi ih ohrabrivao u tom uvjerenju, te im govorio da je poslunost ulaznicaNovi mostovi31 za raj. Ubjeivao ih je da ima mo otvoriti rajska vrata, i da zauzvrat od njih oekuju da se bore na njegovoj strani. Feedayeeni su kasnije dobili ime asasini[3]. Rije asasin je zapadnjaka izvedenica od rijei hashishiyya i znai uivaoci haia. Roditelji su se vratili u Bosnu prije godinu dana. Ispostavilo se da su stotine preenih milja u potrazi za rajem bile uzaludne, i sada su jo samo htjeli proivjeti ostatak ivota na mjestu gdje su oduvijek pripadali. U tmurnom novembarskom danu, otac povijen kao otrgnuta vrbina grana, vue za sobom dva kofera, dok mama plae i moli me da se predomislim i uskoro krenem za njima. Predajem im pasoe na alteru, i onih desetak minuta koliko je ostalo do ukrcavanja, tata skuplja one kapke i okree glavu od mene, a mama pria, ne zaustavlja se. Popravlja mi kragnu i drhtavim dlanovima otresa mi prake sa kaputa. Uslijedile su dvije godine borbe sa vjetrenjaama. Smrala sam petnaest kila. Izoblienog lica i upalih obraza, besciljno sam tumarala kroz dane. Jedno sam jutro zastala ispred ogledala i susrela neprepoznatljiv pogled, ispod kojeg su visjele kesice podonjaka. Tamne mrlje ispod oiju u kojima su se nakupile naplavine oaja. Nisam vie mogla. Otvorila sam ormar i sa gornje police izvadila kofer. Nasumino sam trpala stvari u njega. Kada sam zavrila sa pakovanjem, shvatila sam da nemam pojma gdje bih otila. Bespomona, sjela sam na krevet, spustila glavu u hladne dlanove i poela jecati. Tijelo mi se treslo, skupljalo u klupko, u elji da nestanem. Da se istopim u vlastitim suzama. Iznenada, kao alarm, zaulo se zvono na vratima. Na vratima je stajao mladi. Mislim da biste neto trebali znati., rekao je. Zvao se Mark i bio je u istoj jedinici sa Edinom. Prije nekoliko sedmica vratio se iz Iraka. Skuhala sam kafu. Cigareta se tresla meu njegovim poutjelim prstima. Imao je preplaen pogled. Od nervoze je grizao donju usnu. Promatrala sam ga bez ijednog pitanja. Samo sam primakla pepeljaru i strpljivo ekala da sam otpone priu za kojom sam toliko tragala. Sve se odigralo dan nakon napada na bazu, rekao je. Usput me je pitao da li mi je Eden priao o naredniku jedinice. Klimnula sam glavom, na to je on samo dodao nenormalan ovjek. Toliko je bio bijesan nakon svega, i samo mu je bilo vano da neko plati za to to se desilo. Sve nas je poredao u krugu baze, ni muha se nije ula. Onda sam vidio da dvojica vojnika dovode naeg bibliotekara. Jadniku je drhtala brada. Zatim su se otvorila stranja vrata na koja je uao Eden u pratnji treeg vojnika. Ugledavi Edena, bibliotekar je zavapio: Ja zaista nemam nita sa jueranjim dogaajem. Narednik ga je uutkao jednim amarom. Optuio ga je za izdaju i pijunau, navodei kao dokaz injenicu da se zbog toga prethodnog dana nije pojavio na poslu. Nije pomagalo ni to to se ovaj kleo, da mu je dijete bilo bolesno, te da zbog toga nije uspio doi na posao. A kada se u priu upetljao Eden, u pokuaju da odbrani jadnika, upitavi narednika da li ima neki opipljiv dokaz protiv Jusufa,Novi mostovi32 uslijedilo je ono to niko od nas nije mogao ni sanjati. Luak se zlurado nacerio i poeo napadati Edena. Urlao je o tome kako je istraio njegovo porijeklo, te kako ga je motrio svih ovih dana. Rekao je da su svi primijetili koliko vremena provodi skriven u biblioteci s neprijateljem. Rukom je pokazao na bibliotekara. Tada se Eden poeo kleti da je sve pogreno shvaeno, da se ne radi ni o kakvoj izdaji, te je molio narednika da se pribere. Zauzvrat ovaj mu je ugurao pitolj u ruke i rekao: Eh, ako je tako dokai da si na. Ono to je uslijedilo u narednih desetak minuta i dalje mi je mutno u mislima. Sjeam se narednikovog glasa koji tjera Edena da puca u bibliotekara. Vidio sam kako Eden baca pitolj iz ruke i poinje trati ka ogradi. Zauo se pucanj, Eden je pao, i jedino to se nakon toga razlijegalo dvoritem bio je bibliotekarov urlik. Nakon to sam ispratila Marka, otila sam u sobu i raspakovala kofer. Vratila sam se u isti oaj, naivno vjerujui da u dokazati ta se zapravo desilo sa Edinom. Vie od svega, eznula sam za osvetom. eljela sam da neko plati za sve to je uinjeno. Tonula sam i tonula. Provela sam desetine neprospavanih noi ispred kompjutera. Nigdje nije postao ni jedan pisani dokaz, koji bi potvrdio Markove rijei. Sam mi je na odlasku rekao da je doao kao ovjek, da zasluujem znati, ali da nikada ne bi tako neto izrekao javno. Jednostavno, samo je htio skinuti teret sa svoje due. Vjerujem da nije bio svjestan da je sav svoj teret prebacio na moja plea. Iscrpljenost je najzad pobijedila. Glava mi je jednostavno klonula na stol, i zaspala sam pokraj upaljenog kompjutera. Nala sam se u ruevinama dvorca. Edin je sjedio na hladnom kamenom podu, vrsto grlei mladia, ija je garderoba odavala da dolazi iz nekog drugog vremena. Dozivala sam ga ali me nije uo. Mahala sam mu ali me nije vidio. Htjela sam mu prii ali nisam mogla napraviti ni koraka. Mogla sam ih samo gledati kako se grle. Njih dvojica, sami, zaboravljani i od vremena. Probudila sam se u zoru. Oko sedam sati, ve sam bila na putu ka kancelariji. Zadrala sam se tek toliko, koliko mi je trebalo da uredniku saoptim da dajem otkaz. Srdano se pozdravljajui sa kolegama, znala sam da zauvijek naputam ivot koji sam do tada vodila. Par mjeseci kasnije sam upoznala nekoga. Ljetos smo zajedno otili u Sarajevo, u posjet mojim roditeljima. Bili su presretni, zbog vijesti o skorom vjenanju. A, tek kada sam im rekla da e za sedam mjeseci dobiti unuka. Odmah su poeli kovati planove o ponovnom dolasku u Ameriku, nakon poroda. Da ti se naemo pri ruci, rekla je mama. Protjee sedmi mjesec trudnoe. Mnogo jedem i u ureujem sobu za bebu. Piem i dalje, ali vie nisam u utrci za argumentima. Uskoro e biti objavljena moja prva zbirka kratkih pria. Ovo je jedna od njih. Pria o dva prevarena mladia.Novi mostovi33 Lejla Kalamuji roena je u Sarajevu 1980. godine. Diplomirala filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Do sada objavljivala u asopisima Sarajevske sveske, Libra-Libera, UVurbani vraevi, Lipar i ivot, te zbornicima Pod pritiskom. Poqueerene prie, Alma i Lapis Histrie. Dobitnica prve nagrade za zbirku neobjavljenih pria Naklade Zoro u 2008. godini, za zbirku pria Anatomija osmijeha. Osvojila prvu nagradu na natjeaju Vox feminae za priu ena zvana enja. Pored toga osvojila drugu nagradu na knjievnom natjeaju Susreti Zija Dizdarevi 2009. za priu pod nazivom Povratak meu zvijezde, te 2005. za priu Oi smrti. Takoer, osvojila drugu nagradu na natjeaju Super Cyber Story 2005 (Pincom) za priu pod nazivom Sanduq el dunya. ivi u Sarajevu, Bosna i Hercegovina._____________________________________ [1] Niani muslimanski nadgrobni spomenici [2] Fedayeen od ar. rijei fida-i - onaj koji je spreman rtvovati svoj ivot s razlogom ili borac za slobodu [3] Eng. assasine ubicaNovi mostovi34 Trea nagrada za najbolju neobjavljenu priu u regionu za 2011. god. PLAC NA RUINAMA Jovan N. BundaloU petak je u Zemunskoj bolnici umro Rade Kaavenda, izbeglica. Dok je leao na intezivnoj nezi preko veza uspeo sam da uem u tu sobu za umiranje. Lei nesretni Rade u koritu, umotan u zavoje, iz vene na levoj ruci proviruje glava igle, oblepljena flasterima. Iz plastine kese koja je vezana za kuku na prozoru kapa u njegovo telo lana nada. Nepokretan je speeni Rade, ali je svestan. - ta to bi Rade, kako toliko strada? - E, kako, nesrea, i`o sam na kotau od Zemuna prema Batajnici i udari me djeak limuzinom, ozadi i baci u grabu. Bijo sam pri svijesti kad je dola milicija, itne se, brate, ne sjeam. Leim u jarku, a jedan od onije to pravi zabiljeku pita: Kako je bilo ia? Velim, nemojte dirati ovog mladia nije on kriv, ja sam se zaboravijo, vozio sam ko da sam na onoj mojoj cesti, evrdo sam, a ni svjetlo mi nije radilo. I evo me sad voe, kako e i ta biti meni je, bogami, ba svedno, ali ao mi onog djeteta. Na sahranu doe i onaj koji mu nikada nebi doao da su ostali u starom kraju i da je umro, kako vele, u zaviaju, nako iz ista mira kad mu doe vreme, domainski i u krevetu. Ovde idu na ukop svi koji uju. Idu da se vide i popriaju, i da prikupe informacije. Oaloena porodica pokuava da ljuduje kao da su jo na svom ognjitu. - Ne moe iz nae kue da se nosi na groblje po njiovom. Mora sve po redu. Jadna ti kua estita duo. ivi u baraci ili u neijoj bivoj tali i krije se po tek zaresalim kukuruzima kada naie paenik kao to si i ti. Kopate u dnevnicu, za male pare, a priate da idete u tue njive da vas elja mine i da ne zaboravite prostu seosku rabotu, kojom se bavite od kada je sveta i veka. Na sahrani Rade Kaavende pronese se glas da predsednik optine, uspeni Srbin, poreklom iz naih krajeva deli izbeglicama placeve. Rasparala drava poljoprivredno dobro, neto vratila bivim vlasnicima, a ostatak deli milostivi predsednik, novopeenim i po nudi svojim sugraanima. Duan arac i Jovo Adamovi dogovaraju se da idu u optinu. -Idemo kau, nemere nam nita biti. Na je oek, a i da nam nita ne da jopet smo na svome. Vremena imamo, idemo pa ta Bog da da bude bie. Uspem nekako da im zakaem prijem kod predsednika, preko Mitra, predsednikovog vozaa. Nisam ga lino znao. Znao sam Mirka Glavonju iz Zemuna, a on je znao nekog Peru, a taj Pero je vercovao benzin sa Duom, a Duin kum Rajko je drao pumpu sa predsednikovim vozaom. Sada kada jeNovi mostovi35 sve prolo i kada su nastupila vremena demokratije i legalizma, teko je dananjem mladom oveku razumeti komlikovani put od Mirka Glavonje do predsednika optine, ali nam je uspelo. Nau se oni ispred predsednikovog kabineta u zakazano vreme i hrabre jedan drugog. Govori Jovo: - Aj ti prvi, Duane, brate, ti e bolje objasniti predsjedniku, a meni je onda razgaen snijeg, ja u pravo prtinom za tobom. Samo u rei, Gospodine predsjednie i kod mene je ista situacija ko kod komije, ako nije jo i gora. Dok su oni nagovarali jedan drugog sekretarica podie slualicu. Progovori nekoliko rei, pa im kaza: -Izvolte gospodo, naka ue jedan. -Evo, evo on e gospojice prvi. Zna djevojko, on e to bolje objasniti predsjedniku... - ree Jovo. Ue Duan i zadra se, bogami, petnaestak minuta. U meuvremenu dooe dva momka kod sekretarice. Gleda Jovo i misli. Lijepi djeaci i lijepo obueni. Samo ta e im noliko zlata na vratu, sa onijem lancom mogo bi kola povui. Kako se ne boje da bi im ko mogo to oteti. Sluam ja, ovdje se svaki dan pljaka i ubija. Sekretarica kaza, kad izae ovaj njegov, da e ui momci kod predsednika, kratko, da ga neto priupitaju. -Ma moe, slatka sejo, i da ostanu kolko oe, samo da ja obavim svoje za danas. Teko mi jopet dolaziti. U ovijem trajvanima djeca sjede i govore nam svata, kau da smo Bonjaci, misle valjda da nijesmo Srbi. Duan izae crven u licu. Momci uoe, a komije iz starog kraja pribile se jedan uz drugog i apuu: -ta bi, brzo si izio, ja sam rauno da e on tebi to prepisati, pa da ete popiti rakiju, pa kavu. Duan se snudio, pa poe kazivati: - Uem ja kod njega. Pomae Bog Bog ti pomogo. Aj sjedi ja sjede. On: Oete li kafu gospodine? Ja: Ma da te ne zadravam, znam ja kako je tebi. -Vala znam i ja kako je vama, znam da ste protjerani sa vjekovnih ognjita zapadnih Srba, ali ja pokuavam da pomognem koliko mogu. -Hvala ti i e uo i e neuo, velim ja. On e na to: nemojte zahvaljivati, to je moja dunost, nego imate li vi to novaca za materijal. Kada vam optina dodijeli plac da moete napraviti krov nad glavom. I mi emo pomoi iz budeta, koliko se bude moglo. -Velim ja njemu da sam izbjego bez iega. Naa vojska prolazi kraj moje kue i kau ne bojte se nita sve je pod kontrolom. Samo to su zamakli za Karia okuku, pojavi se Peti korpus. Pucaju nasumice po kuama i po svemu to se kree: po goveetu, po krmetu, pucaju na pse. Ja zgrabio nekakvu najlon kesu, bila na klupi kraj vrata i viknu na enu. Bjei eno, i preko groblja i Mi-Novi mostovi36 dine glavice u umu i stigli za dva mjeseca dovde. U onoj kesi bilo enino pletivo. Kad sam vidijo ta je, bacim ga u nekakvu dolinu, a ova moja se rasplae. Samo to smo iznijeli iz kue, a ti i to baci, sad ba nita nemam za sjeanje. Predsjednik me slua, razmilja, kaza kroz zube: Izdaja. Pa mi ree, ali sad nije ono na vi ko da smo uli i ti i ja, ve kae: Zna ta zemljae u emu je ovdje problem, ti nema novaca da ozida kuu, a ta e ti plac ako ne moe na njemu graditi. To je mrtav kapital, a ja imam namjeru da tu za godinu-dvije nikne naselje. Ti e to drati neograeno, nee poeti ni temelj da kopa i prodae nekom, bud zato. Tako stoje stvari, ne mogu da ti dam plac u ovoj raspodjeli. Dogodine emo isparcelisati Gradinu pa se tada javi. I tako stoje stvari moj Jovo, nema od placa nita. Zadrali se momci kod predsednika ceo sat, i kada izaoe, ue Jovo. Ne proe ni dest minuta izae i on crven u licu. utke izaoe komije iz optinske zgrade. Kada su poodmakli, okurai se Jovo. Stade, okrenu se i kroz zube kaza: -Jebo te tvoj plac i e doe da gubim i ovo zeru obraza i ljudstva to je u meni ostalo. Duan se kiselo smeje i pita: -ta bi Jovo, nemoj tako, na predsjednika. Ti si se do sad u njega kleo. -E moj zemljae i po nevolji brate, ma ko da je neko prepiso, pa meni proito tvoj i njegov razgovor. Sve isto ide do onije para. Ko velim tebe je odbijo to nema ni marke pa reknem: Cijenjeni predsjednie, imam neto, zeru, tako oko dvije i po iljade maraka, pa kad bi ti mene prepiso taj plac, pomogle bi malo komije malo rodbina, pa bi ja napravijo neto bajte, da se ja i baba imamo e zakloniti. Kad se on zabezeknu na me kad ja kaza za one marke, veli: Znam ja vas seljake, kad kaete da imate dvije iljade vi imate najmanje es i kako te nije sramota, ima tolike pare, a prosi. Mi zapadni Srbi uvijek smo drali do obraza i asti. Ovaj paenik to je bio prije tebe nema ni dinara pa se nijesi sjetio da mu da koju marku. - E, moj Duane, neto se sad mislim, da imam one marke dao bi ti vala odma, evo voe bar pedeset. Malo pouta, pa nastavi: Nema ti nama sree, moj komija, nego u baraku. Nikada mi neemo po svojoj zemlji oinuti motikom. Ma da mi je jedan komadi, ko ona moja uska njivica do ceste, imo bi, ini mi se, za ta ivjeti i rata umrijeti. Idu jedan pored drugog nesueni vlasnici placeva, neko vreme ute, a onda Jovo zastane kao da bi neto kazao, ali nema rei. Duan ga gleda pa bez ljutnje kae: -Nita moj Jovane, nita nije ostalo nerijeeno na ovome svijetu, pa nee ni ovo nae. Rijeie se ve nekako vidie, zapamti to ti tvoj Duan kae. Dobiemo i mi nee svoj komad zemlje, dobri moj komija Jovane. Rijeie se nekako, ako nikako, a ono, rijeiemo ga sami, ko to ga rijei Rade Kaavenda.Novi mostovi37 Jovan N. Bundalo roen je 1948. godine u Majki Japri kod Sanskog Mosta u Bosni i Hercegovini. Izdavaka kua Prosveta iz Beograda objavila mu je zbirke pesama: Da ili Ne i Ljubav je rat. Izdavako preduzee igoja tampa objavilo je zbirke pesama pod nazivima: Nasmej se rastanku i Nakit tue due, peta zbirka Izgubljene senke je autorsko izdanje. esta zbirka pesama, koja ima simbolian naziv ivot je glosa predstavljena je itaocima u okviru KUDa Pavlovi iz Beograda. Knjiga pria pod nazivom Dok ekam dan izala u izdanju izdavakog preduzea Buklend iz Beograda. Izdavako preduzee Kaligraf objavilo je knjigu pesama za decu pod nazivom Nevidljivi drum I zbirke pesama: Jesenji soneti, Dva pjesnika pjesme dvije i Leptirica u ilibaru ivi i radi u Beogradu, Srbija.Novi mostovi38 2011. . , (1949), , : , , , , , , , , (The Roe And Water Lilies), , , , , , ( e ), i . - . , , .Novi mostovi39 Prva nagrada za najbolju neobjavljenu pjesmu u regionu za 2011. god. UVEK SVE MOE NENIJE Jelena Stojkovi MiriUvek sve moe nenije, mirii umove dobroudnih stabala, naui zagrljaj od travnatih ilima pod bosim nogama. Upij u sebe igru maslakovih padobrania, osluhni govor ljubavi kose, tela i vetra. Uvek sve moe nenije, zadeni za usne osmeh tananih belih nanosa u vedrinama neba. Zapevaj pesmom spokoja pahuljica i pomno prati ritam kristalnih linija u tihim simfonijama grljenja. Seti se jutarnjih rosa i izmaglica nad breuljcima i kotlinama. Uvek sve moe nenije, tumai pitome znakove prirode, oni su posvuda. 40Uvek sve moe nenije, uj dodir voda i obala, osmotri mehurie njihovih susretanja, bez bura. Zagledaj se u magine planete na pupoljcima.Uvek sve moe nenije, pogledaj dlanove meseevog sjaja, siluetu mladia srebrnog lica na obzorjima svog bivanja kako se kulturno nakloni zalascima utog prijatelja.Novi mostovi Jelena Stojkovi Miri, roena 1972. godine u Dragincu kod Loznice u Srbiji. Radi kao nastavnica likovne kulture; bavi se pisanjem poezije, proze i slikanjem; zastupljena u zbornicima i na knjievnim sajtovima; sarauje sa knjievnim asopisima; ivi u Beogradu. Bibliografija: Kiobran The Best Off 2007. (zbornik kratkih pria, Narodna biblioteka Bor, 2008.), Garavi sokak, Inija, 2008. (zbornik pesama), Rudnika vrela, 2008. (zbornik pesama), BKG, Balkanski knjievni glasnik, Najkrae prie 2008. (Priredio ore Otaevi. Alma Beograd, 2009.), Knjievne novine, br. 1190, Beoograd, jun 2011.Novi mostovi41 Druga nagrada za najbolju neobjavljenu pjesmu u regionu za 2011. god. Mirela Agi Udovii 11. 7.Zatvorio sam oi i poelio kiu. Zovem Te i preklinjem Gospodaru, Poalji nam pljusak prije nego to nas pobiju. Pogledaj, danas ja i Tvoj sluga dijelimo Svijet utanjem pored iskopanih jama. Zato Te molim da vezanih oiju sa onim djeakom zakoraim Na Haronovu skelu.Boe, kakav mi znak to alje? Danas nema nieg ljepeg od njegovog vjenog i mrakom potamnjelog lica.Na gubilitu je zavladala tama. Izmeu oca i djeaka ugledao sam Azraila.Gospodaru, imam samo Tebe njih i vie nikog na svijetuNisam htio da odem ovako sa icama na rukama, bez cigarete pred dugi put.Novi mostovi42 Mirela Agi Udovii, roena 1978. godine u Tuzli, Bosna i Hercegovina. Diplomirala na Odsjeku za bosanski jezik i knjievnost na Filozofskom fakultetu u Tuzli. Zavrila BBC kurs za radio novinara 1998. godine u Sarajevu. Radila u redakciji asopisa Zapis na Filozofskom fakultetu u Tuzli. Ureivala Forum asopisa za kritiku i umjetnost teorije Razlika/Difference (Tuzla). Zavrava postdiplomski studij Teorijski modeli postmodernog prouavanja knjievnosti u Tuzli. Dobitnica nagrade na Radiju Fern za dokumentarac Muka voda. Na knjievnom konkursu Re u prostoru, Beograd, 2010. godine nagraena za pjesmu eslavu Milou. Objavljivala pjesme u Zbornicima Garavi sokak Inija i Novosarajevski knjievni susreti, 2010. godine.Novi mostovi43 Druga nagrada za najbolju neobjavljenu pjesmu u regionu za 2011. god. KAKO SMO SE SAMO SMIJALI Amir AlagiNikad mi nije postalo jasno, kako si od onolikih, ba mene izabrao. Sjea li se, Vlad? Pjevao je Taube Korshunidze s prateim orkestrom. Ti grdosija pred kojom se razmiu stolovi i ljudi, ne smiju te krivo pogledati, a ja zrno u zrnu, u djeje bi oko stala. Govorila sam ti poslije, ma to hoe ti od mene, ni zagrliti me ne smije od straha da e me slomiti, ljubiti me ne moe da me ne proguta, samo me moe za uho staviti, kao minuu finskog ribara. Ljudi e nam se potajice smijati kad gradom proeemo, nagovarat e djeurliju da za nama bacaju kamenie i fieke od pica, kao da smo aveti, babe e o nama plesti prie kad ne bude vune da unucima dempere pletu. A ti si se samo smijao, aptao mi da sam vea od svijeta, od svemira koji e se kad tad raspasti, ali e zvijezde, kako god se poslije posloile, vazda s neba ljudima priati o nama. ekao si me bradom i s lica mi ljutio kou, kao to zemljotres ljuti planine. Komadiem svoga dlana prekrio bi mi obje grudi, sitne i jedre kao sazrele smokve.Novi mostovi44 Zaprosio si me, ono bio, na dan kad je umro Staljin. Rekla sam ti, da nas nee moda pogreno razumjeti, a ti si vikao kako si vei od Rusije i jai od smrti i Staljina zajedno. Pa smo se, eto, oenili tek trideset i tri godine poslije. Probudio si me bio onog jutra, kad si se vratio iz zatvora, u svom jedinom odijelu koje je na tebi stajalo kao na vjealici. Promijenio ti se bio smijeh, kao da je gasnuo ivot. Otad sam ti ulazila pod kaput kao da ulazim u ormar, jer prestadosmo biti titani. I srce ti je tie kucalo, bijela brada omekala, samo su ti ruke ostale iste, dovoljno velike da komadiem dlana pokrije obje moje grudi, sada dvije suhe smokve. Pio si votke vie nego to si disao zraka, tih dana, govorio mi kako si pobijedio Sibir i itavu Rusiju, kako si bezbrojnim mornarima, sa sidrom na miicama, prevalio ruku, vraao, na kocki izgubljene, zlatne zube posrnulim trgovcima, i odluio se nikad ne prestati smijati. Sjedili smo, danima, u mojoj sobi, razgovarali i smijali se, konano oenjeni. A ti si bivao sve tii i sitniji, tonuo u jastucima i votki.Tuklo ti je srce poput afrikih timpana kad god bih glavu na prsa ti naslonila, pa bi povuklo i moje u isti ritam. Metao si me pod svoj kaput u snjenim noima, da se zagrijem i da nas ceste zapamte preobraene u dvoglavog etverononog titana.Novi mostovi45 Nisam ti htjela kvariti veselje, nisam ti smjela rei da se naoigled smanjuje, i postaje manji od mene. Na kraju si mi se, sitan poput zrna graha, ugasio na dlanovima. Otpuhnula sam prah tvoj k nebu, da me gore eka i gleda na mene, i nikad ne zaboravi, kako smo se samo smijali, Vladimire Fedjukinoviu.Amir Alagi, roen 1977. godine u Banja Luci, BiH. Prie i pjesme objavljivao po asopisima i knjievnim kompilacijama. Objavio zbirku meusobno povezanih pria naziva Pod Istim Nebom (2010). Diplomirao na Filozofskom fakultetu. ivi u Puli, Hrvatska.Novi mostovi46 Trea nagrada za najbolju neobjavljenu pjesmu u regionu za 2011. god. UTIMO MOJA MAJKA I JA Sjedimo tako na terasi moja majka i ja. I utimo. U stvari utimo ja i ono to je od moje majke ostalo. utimo dua moje majke i ja. U stvari, dua moje majke uti sa onim to je od mene ostalo. Majo DaniloviMajo Danilovi, roen 1955. godine u G. Lupljanici u Derventi, BiH. Diplomirani je politikolog i slobodni grafiki dizajner. Pie poeziju i prozu koju publikuje od 2008. godine. Zastupljen je u 100 zajednikih zbirki, antologija i almanaha. Pjesme su mu nagraivane. Objavio je etiri knjige pjesama dok su u pripremi knjige poezije i kratke proze. ivi i radi u Beogradu, Srbija.Novi mostovi47 Trea nagrada za najbolju neobjavljenu pjesmu u regionu za 2011. god. Aleksandra Leki Vujisi BESANAUkratko previe svega ima kod mene. I zato izvini ako ni tebi ne dozvolim Da zaspi, Zato se ne udi ako ti ivot pod kapke Podmetnem Umjesto snova. Ukratko preduga za nas no je ova. Neu ti vjerovati Kada se okrene na drugu stranu. To si jo uvijek ti i ako ti ne vidim lice, Obrise najslaeg ubice, Previe mislim, previe pitam, Preesto govorim, preesto skitam.Neu veeras lagano zaspati, Jer suvie toga nosim na savjesti, Previe ivota Po glavi mi se mota, Previe elim, previe se veselim, Preesto bjeim, preesto se selim.Ukratko previe svega ima kod mene, Zato me veeras nerviraju Sjene, Zato se ne udi ako iskoim Iz kreveta kao Iz voza. Ovo je mala besana nervoza.Novi mostovi48 Aleksandra Leki Vujisi roena 1979. godine u Podgorici, Crna Gora. Zavrila Filozofski fakultet u Nikiu Odsjek za engleski jezik i knjievnost i pored redovnog posla koordinatorke projekata za rodnu ravnopravnost u Misiji OEBS-a u Podgorici, bavi se pisanjem poezije i proze, prevoenjem i lekturom. Do sada nije objavljivala poeziju i prvi put je uestvovala na poetskom konkursu asopisa za kulturu, knjievnost i drutvene teme AVLIJA. Od proze, objavila kratku priu pod nazivom Toak u zbirci Gradske prie 4, a u okviru konkursa Vodenica iz 2009. godine (http://www.artanima.com/d/konkurs/vodenica.html). Govori engleski i italijanski jezik, zavrila vie strunih kurseva iz razliitih oblasti, u zemlji i inostranstvu. Jedan je od osnivaa NVO Centar za razvoj kulture iz Podgorice i NVO Roditelji.Novi mostovi49 Prva nagrada za najbolju neobjavljenu priu u regionu za 2012. god. MOJE PRVO JUTRO IZMEU KORAJA I BRKOG (zapis iz hronologije mog prvog raspea) Suvad Alagi1968. godina. Imam nepunih 8 godina. Sam u rano jutro izlazim iz autobusa na relaciji Koraj-Brko. Stanica bez natpisa. Gusta magla iz koje su izlazili prosjaci i psi. Prosjaci su traili milostinju unosei se ljudima u lica, a psi su se motali oko nogu. Onako bunovan i polusvjestan prosjacima sam davao sitni redom, a pse sam milovao po glavama. Onda su i ljudi i psi nestajali u magli. Na trenutak sam ostao sam. Krenuo sam mahinalno. Bilokud. I vidio upaljenu sijalicu iznad vrata koja su vodila u stanicu. Stanica u Brkom, otkad ga znam, je bila samo STANICA za vlakove, autobuse, putnike i prosjake. U nekim civiliziranijim mjestima to je bio uredjen prostor, za prijem, odmor, i dalje usmjeravanje putnika namjernika, naravno i osoblja koje je zadueno za prijevoz putnika i roba. Ali u Brkom je to samo s t a n i c a. Da nema tranica i da ponekad autobus sa nervoznim oferom i jo nervoznijim kondukterom, ne doe ili poe iz Brkog, to bi bila i ostala samo stanica, postaja za sastanke i rastanke.Stanica za enju, kurve, svodnike, alkoholiare, nakomane, prosjake i pse U prvi mah asocijacija vodi na Divlji Zapad, koije, dilidanse, prve pljake vlakova, Jessie Jejmsa, Billa Hickoka, prve tranice na indijasnkoj zemlji i Vajjat Errpa koji ih je kasnije sve renderdkim hicima umirio, Docka Holiddeja koji je do podne bio na strani pravde a od podne pljaka i kockar. Jedino to je povijesna istina o Dock Holiddeju je da je imao tuberkolozu i da je do posljednjeg daha volio zgodne ene. Legenda kae da je pola sata prije nego to je umro vodio ljubav s nogu. Stanica u Brkom, od nastanka pa do dananjih dana, mjesto je za emocije, sastanke, rastanke, poete a nesvrene poslove i vjenu uzaludnost. S te stanice nema dobrih pravaca, iz prostog razloga, jer su ih drugi ve prije zauzeli: ratom, geografijom ili na namjetenom javnom tenderu. Ah da; ima jo jedna opcija. To je ostanak na stanici u Brkom. Takav je sluaj bio sa mnom septembra 1968. kad su me autobusom nalik na kavez pretrpan ljudima kao trulu pomorandu istresli na stanicu zajedno sa neninim drvenim koferom. I ostavili tako u magli. ofer i kondukter otili su u prvu kafanu s konobaricom, da odmah propiju novac koji su zakinuli od putnika. Uurbani ljudi. Sa plavim radnikim kapama. Gologlavi. utljivi. Mrani i u magli. Branska radnika klasa. Psuju tiho i sebi u njedra. Ovi to rade prijeko u Hrvatskoj imaju kone kakete. Oni su vii nivo. Psuju naglas sve od reda. Ovi u plavim kaketima psuju i rue sve osim Tita. Nakon to na ex ispiju okanj rakije, konjaka ili vinjaka kau samoTitu mi ne diraj! Ovi uNovi mostovi50 kaketima ne tede ni Tita. Tad sam prvi put uo stihove koje je govorio jedan radnik u smeem konom kaketu: U Tita marala jo ni tri frtalja, a u kralja Petra, gae od tri metra. Bilo je tu jo stihova i strofa, ali mi se u djeije sjeanje urezalo samo par ovih stihova. ene u maramama. ene gologlave sa redenicima nala i drvenim ukosnicama u pundjama svih moguih oblika i stilova. Od Kleopatre, Mona Lize, preko Silvane Armenuli i Lepe Luki, pa do Jovanke Broz, Indire Gandi i Merilin Monro. ene su uvijek posebna pria. Ili drama. One kroz nervozu, galamu, histeriju, glasno negodovanje ali bez psovke, i ine neku akciju. Pouruju mamurne mueve, vuku djecu i cekere, guraju jedna drugu, ironino se ophode medjusobno i paralelno srdito se obraaju osoblju autobusa (ili vlaka). Vlakovodje, oferi i kondukteri, oguglali na ove primjedbe kao na uvijek istu molitvu, ne obraaju panju na to, nego ure u krmu, do neke druge vrste ena, pa ta kota neka kota. Samo da pobjegnu od ena- putnica. Gologlava djeca. Kao da su u nekom zbijegu iz partizanskih filmova Veljka Bulajia ili Hajrudina Krvavca. Uplakana. Snena. Preputena sama sebi. Roditelji se vie brinu za cekere i kofere nego li za djecu. Otac oima prosto guta najbliu krmu. Dijete trai neiju ruku, da ga povede, ili makar pogled, da ga umiri. Ali nita. Sebini roditelji, prohladno i maglovito rujansko jutro, urba da se negdje ne okasni i branska stanica, koja jedino tako funkcionira, da nita u njoj osim guve, besmisla i mrtvila i ne funkcionira. Ne znam tano gdje sam. Sam sam. Pitam i sebe i druge- gdje sam.!? Prvi put ujem rije BRKO. Jedna ena kae da su me iz Koraja doveli u Brko. I ona je iz Koraja, rado bi mi pomogla, ali mora na posao, mora pouriti da u tvornicu trikotae MLADOST stigne prije est sati, jer e joj poslovodja u protivnom to obiti od plate: Ostani tu na peronu, mora netko doi po tebe, umirivala me ipak doboroudna ali i srdita ena. A iji si ti?, upita me. Ne znam!, slagah iz inata. Svata., e ovo jo nisam ula. A ide li u kolu?. Idem, Danas kreem u prvi razred. E, onda saekaj tu na peronu, sigurno netko mora doi po tebe ree ena i ode u gustu bijelu maglu. Sjetih se lipe u gaju, vlasnitvo oevog amide Novalije. Tu je bilo i malo mezarje, i tu su nam branili djeije igre, ali potok ispod, gaj iznad i lipa na ijoj je kori bilo urezano noem i akijom itavo lite misli dosjetki.ak i stihova:Cura i momak/sjeli na bobak/bobak pue/cura momku utee:To je ispisano krupnim slovima, oito velikim noem. Ja sam ispod toga, sa svoje etiri godine napisao:Merjema, srce moje, malom akijom koju sam krio od nene. Iz godine u godinu, ja sam ta slova dubio i irio, ali ni izbliza nisu bila krupna i vidljiva iz daljine, kao ona urezana noem. Moralo se prii do lipe, da bi ih se proitalo. A onda sam opsovao. Opsovao sam tiho u sebi PERON, mada sam toNovi mostovi51 jutro prvi put uo tu rije i nisam znao tano znai. Opsovao sam i MAGLU. I jo tota, ali poeo sam polako da se prisjeam. Sino tiho sred tame. Be guve, vriske, janjiara i galame, mene su oeva braa i sestre spremali za dolazak u grad. Nene, oeve majke koja me je i othranila, te noi nisam nigdje mogao vidjeti ni uti. Znao sam da je sigurno tu, ali se nije ukazivala. Kasnije, mnogo kasnije sam shvatio, da bi i njoj i meni srce prepuklo od tuge, da se stvar odvijala drugaije. Puno je lake bilo od djeteta napraviti mali bespomoni ulov, slagati ga, ubaciti u kavez-autobus i prebaciti ocu i materi u Brko. Ostale se stvari moraji posloiti. Tako su rezonovali na selu, tako i moji u gradu, i ta opcija nije imala alternativu. Naravno, nikad im to nisam zaboravio, ali nisam im to uzeo za zlo. Ostala je samo bol. Rana u grudima. I neshvaenost djeaka koji je za jednu no morao postati mladi.To samo kod nas ima. I tako, dana 6. septembra 1968. godine trebam krenuti u prvi razred osnovne kole. Direktno sa autobusno- eljenike stanice. Bez tane. Bez knjiga. Bez svesaka, olovaka i gumice. Bez putokaza. Bez igdje ikoga. To je bio moj put u kolu i moje prvo jutro na realiciji Koraj- Brko. Magla se ne razilazi. Ja jo uvijek sam ali ve razbudjen i nimalo snen. Osjeam da sve postaje golema i teka, muna bol i golema i muna zajebancija. Nema vie nene, Koraja, potoka, sakrivenih ptiijih jaja u starim stablima u gaju, miriljavog jasmina ispod prozora, nema vie arije, pekare, tetka Eefa, pekara i tetka Hamze, uitelja, tetaka Fadile i Zilhe, nema vie mojih drugova: Hazima, Hasiba, Mujage, Picana, ona, Vahida, Sulje, mojih sanki i smuki, i nekoliko mojih drugarica u koje sam sve odreda bio zaljubljen. To jutro sam mislio na Sarajku, najljepu Romkinju u korajskom Ciganluku. Pojma nemam gdje se nalazim. Nije me strah. Ne znam kud da krenem. Niko ne dolazi po mene. Ljudi prolaze kroz maglu, magla ne prolazi, noge vie i ne osjeam, puem u dlanove u jutru koje nikako da pone. etam u malim krugovima. Spotiem se o ljude koji spavaju. Na koferima i drvenim klupama. U stanici ima neka pe. Ali nije naloena. Gore visoko imaju neka mutna stakla, ali su razbijena i kroz njih ulaze golubovi i krue nad glavama putnika. Gladni golubovi trae i ekaju milost od gladih i mrzovoljnih ljudi. Na visokom sivom zidu ima i sat sa ogromnim crnim kazaljkama, koji ne radi. Stao je negdje na 12 sati i 59 minuta. Odjednom mi se plae. elim da briznem u pla, ali bez uspjeha. Srce mi udara jako. Povrijedjen sam, ljut i tuan i sam. A onda napad pun inata, bunta i prkosa kome ne znam povoda, ali elim da ovo muenje prestane. Svejedno, niko mi i ne prilazi. A rekli su mi sino u Koraju, da e me ekati. I otac. I mati. Nisam tad bio siguran u znaenje tih pojmova OTAC I MATI, ali sam znao da su to sad neki jako vani ljudi u mom ivotu u Brkom. Odjednom me neko uze za ruku. Mislio sam da je to ejtan iz potoka koji je proticao pored nenine kue i kojim su me nagonili na san. Naalost, nijeNovi mostovi52 bio ejtan, jer njeg bih odmah prepoznao. Bio je to moj otac i njegov lik nisam prepoznao. Prepoznao sam glas. Hajde sine, vrijeme je za kolu., ree otac nehajno i povede me tako kroz maglu branskim pokockanim ulicama, priajui preko ramena sa nekim kolegom sa kojim je jutros zajedno krenuo na posao u bransku tvornicu namjetaja BOSNA. Iza nas je ostajala stanica a branski prosjaci su krenuli za nama: Udijelite gladnim i bespomonim! Dajte nama koju banku a vas e Bog nagraditi i darovati vam zdravlje i sreu. Udijelite milostinju gladnim i bespomonim a vas e podariti Bog Sikter!, prodera se oev kolega, otpijajui iz okanja rakiju, otac se nije ni okretao, a ja sam kradom iz depa, bacio na tle pored puta preostali metalni sitni. Na to to sam bacio, odjednom je odnekud sletio golub. Prvi put sam se tog jutra nasmijao u sebi.Suvad Alagi, roen 1961. godine u Brkom, Bosna i Hercegovina gdje je zavrio osnovnu kolu i gimnaziju. Nakon zavretka gimnazije upisuje se na Filozofski fakultet u Sarajevu, Odsjek jezici i knjievnost. Pie poeziju i prozu za djecu i odrasle, eseje, te knjievnu kritiku. Nagradjivan za prie. Poetkom 2008. na makedonskom mu je objavljena pria za djecu Dogovor. 2008. objavljena mu je na njemakom jeziku pjesma Amen u prestinom njemakom asopisu za knjievnost Der Literat. Ove godine dobitnik je tree nagrade za esej Tri albertove slike, na konkursu ESEI KUMANOVO, Makedonija. U decembru 2012. prevedene su mu i objavljene tri pjesme na makedonski u asopisu Sovremenost, Skopje. Danas ivi i radi u Brkom u Bosni i Hercegovini kao novinar i urednik za kulturu u J. P. Radio Brko. Do sada objavio 13 knjiga poezije i proze u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji. Oenjen, otac jednog djeteta.Novi mostovi53 Prva nagrada za najbolju neobjavljenu priu u regionu za 2012. god. SPOMENIK NEPOZNATOM KUPCU Robert A. Vrbnjakestnaestog kolovoza, u podne, po najjaem suncu, neki je ovjek izaao iz ugodne, klimatizirane atmosfere jednog od liburnijskih supermarketa gurajui ispred sebe kolica prepuna kupljenih artikala. Ni po emu poseban ovjek; proelav, u dobi od esdeset do estedespet godina, u majici s likom Mickey Mousea i japankama na nogama. Zaputio se prema parkiralitu, a onda stao iz depa izvukavi papir (poslije se pokazalo da se radilo o raunu za kupljene namirnice). Prema iskazu oevidaca, lice mu je poprimilo intenzivno plavoljubiastu boju dok je mrmljajui sebi u bradu, gledao u ispisane brojke. I tada mu je, tu, pod vrelim liburnijskim suncem, pozlilo. Odgurnuo je kolica, pao na zemlju isplaena jezika i oiju uprtih u vrata to su se neujno otvarala i zatvarala, posljednja pogleda upuena prema odjelu delikatesa, prema velikom izboru ukusnih salata, narezaka i sireva, akcijskoj ponudi etvrtkom, gotovim hladnim i toplim jelima koje on naalost, vie nee imati prilike kuati. Kola hitne medicinske pomoi dola su za par minuta, ali nesretnom, ni po emu posebnom, ovjeku vie nije bilo spasa. I cijela bi ova pria zavrila kao tek jo jedan lanak iz crne kronike sluajeva smrti izazvane zatajenjem srca uslijed velikih vruina u kolovozu je na pretek - da se u njoj nije javila velika i nerjeiva misterija, pitanje na koje do dana dananjeg nitko nije pronaao odgovor: tko je bio taj, ni po emu poseban ovjek? Kako se zvao, odakle je bio? Kod njega nisu pronaene nikakve identifikacijske isprave, raun je podmirio u gotovini, kreditnih kartica kod sebe takoer nije imao, ni jedan automobil na parkiralitu nije bio njegov i nitko nije prijavio nestanak nekog tko bi imalo podsjeao na njega. Tko je dakle, bio taj ovjek? Je li se moda radilo o turisti? Lako mogue, ali iz liburnijskih hotela nitko od gostiju nije nedostajao, ak tovie, imali su ih i vika. U policijskom izvjeu objavljenom u Novom Listu koji dan poslije, pie da utvrivanje identiteta provedeno koritenjem metoda i sredstava kriminalistike tehnike i taktike te primjenom medicinskih i drugih odgovarajuih postupaka, nije dalo rezultata, te da se radi o zasad nepoznatoj osobi. I nita nije pomoglo razrjeenju misterije: otisci prstiju, DNK analiza, status zubala iz zubnih kartona. Kontaktiran je Interpol, ali svim pokuajima usprkos, nije se dolo do nikakvih konkretnih saznanja o identitetu tajanstvenog kupca. Da li je bio hrvatski dravljan ili stranac; Nijemac, eh, Bosanac; je liNovi mostovi54 boravio u gradu kao turist ili poslovno; samo su neka od pitanja na koja nije pronaen odgovor. Njegova je slika objavljivana u svim dnevnim novinama, stajala zaljepljena na stupove javne rasvjete i panoe, visjela po autobusnim ekaonicama i kolodvorima, o njemu se prialo na radiju, televiziji, trailo ga se putem interneta. Ali sve uzalud i kao da nikad nije ni postojao! Tek anonimni kupac taj i taj, broj prepisan s rauna kojeg je stiskao u aci. Zar nikome nije nedostajao, nitko ga nije ekao, kuda se uope zaputio s tim kolicima? Poslije svega, jedino to se o njemu moglo zakljuiti jesu njegove potroake navike, to to se dalo isitati iz namirnica koje su ostale pod vrelim liburnijskim suncem, nakon to su se kola hitne pomoi udaljila, isparila u odjecima svojih sirena. A to je da je izbor kupljenog bio vie nego mudar, pa se nedvojbeno radilo o ovjeku koji je znao prepoznati kvalitetu. U kolicima se tako nalazilo mnotvo proizvoda iz najatraktivnije i najjeftinije ponude bogatog asortimana supermarketa, posebno s akcija Kupuj i utedi, Super cijena, Gastro uitak; bilo je tu gumenih bombona, zobenih pahuljica, kiselih krastavaca s 18 posto popusta, pakiranje pudinga 3+1 gratis, kompot od bresaka, pralina s cijelim ljenjacima, antibakterijski sapun, purei Cordon Bleu po cijeni od 34,99 kn, i jo mnotvo zanimljivih i pomno odabranih artikala. Uprava supermarketa izrazila je aljenje to se cijeli ovaj tragian dogaaj zbio ba ispred vrata njihova duana i kao znak dobre volje darovala sadraj pokojnikove potroake koarice Socijalnoj samoposluzi za najsiromanije graane. (Sladoled se dodue otopio.) Dani su prolazili, nove informacije nisu se pojavljivale. Ljeto je prolo, turisti pobjegli, ulice su preko noi iznova osvanule raskopane, to je stara dobra tradicija liburnijskih cesta, tuna opatijska jesenja pria bez kraja. Lice ni po emu posebnog nepoznatog ovjeka, zamijenjeno je nekim novim licima, namjetenim osmjesima, najboljim boinim shoppinzima, brim i povoljnijim tarifama. I svi bi zaboravili na njega da poetkom veljae sljedee godine umjetnika udruga Hvala, neu! i drutvo za zatitu potroaa Rok upotrebe nisu javnosti predstavili svoju zajedniku inicijativu, projekt kojim se zalau da se pokraj ulaza u supermarket, na mjestu na kojem je preminuo, postavi rad akademske kiparice Alenke Dude, bronana skulptura nazvana: Spomenik nepoznatom kupcu. Skulptura prikazuje stiliziran lik ovjeka koji gura potroaka kolica, a ispod skulpture je ploica s ugraviranim natpisom na nekoliko jezika: Nepoznati kupac napokon slobodan od terora izbora! U pismu upuenom javnosti, svojevrsnom obrazloenju inicijative, navodi se da kad ve postoje spomenici i biste raznim nepoznatim junacima, vojnicima, dezerterima, politikim zatvorenicima, pomorcima, to ne bi pos-Novi mostovi55 tojala i jedna nepoznatom kupcu, potroau? Spomenik nepoznatom puniocu prorauna, neumornom pregaocu konzumerizma! Spomenik s vjenim plamenom koji se aktivira ubacivanjem kovanica od 2 ili 5 kunn, po sistemu: kol'ko para tol'ko muzike, ili u ovom primjeru, koliko novaca toliko vatre! (Op. a.). Naalost, do trenutka pisanja ovog teksta, jo se o njihovoj inicijativi nisu oitovali iz mjerodavnih institucija, kao ni od strane uprave supermarketa.Robert A. Vrbnjak je objavljivao u mnogim asopisima i zbornicima u Hrvatskoj. Neke su mu prie i prevoene. Likovi njegove proze urbani su pojedinci koji batine nae suvremene frustracije, strahove i nadanja, a izraz mu je pisanja esto protkan duhom egzistencijalne filozofije, new age psihologije i istonjakih religija. Objavio je 2 romana, i nekoliko zbirki pria, te jednu knjigu pjesama. ivi u Matulji, Hrvatska.Novi mostovi56 Druga nagrada za najbolju neobjavljenu priu u regionu za 2012. god. LUTKA KOJA PLAEZovem se Damir. Radim u Sarajevu i svakog petka vozarim kui u Duvno. Uglavnom vozim preko Jablanice i Prozora na Varvaru gdje izie moj radni kolega, jedan daljnji roak, odakle nastavim preko Paklina kui. Roo Varvarak, tako ga zovem, mudar je i produhovljen ovjek, s nekim zanimljivim arhainim vokabularom, a kako nema auto putujemo skupa, pa dijelimo trokove za gorivo. Budui je on trenutano na odmoru krenuo sam drugom relacijom, preko Srednje Bosne, kuda je bolja cesta i kud mi je 'vie na ruku' to bi on rekao. Puno sam slinih fraza i rijei pokupio od njega. Na skretanju iz N.Bile prema N.Travniku, na proirenju, ugledam mukarca s torbom na ramenu i enu s djejom korpom pokrivenom utom dekicom u naramku. Usporio sam, pretpostavljam trebaju prijevoz. Oima i nekom upitnom mimikom sporazumio sam se s mukarcem da je doista tako. Zaustavio sam. Otvorio je vrata suvozaa. - Dokle?- upitah. - Do 'Novog'. - Moe, upadajte. - Niko da stane! - ree mukarac nakon to su sjeli: on do mene, ena s korpom na krilu pozadi. - Tko e stati kad ne stopirate. - Stopirali smo pa dodijalo, taman smo mislili krenuti pjee. Osjetio sam izvjesno zadovoljstvo to sam ja taj koji hoe stati i pomoi sirotinji. - Kud ste ili s bebom? - U bolnicu, mali nam ima manu na srcu. Odmah mi u glavu doe roin mali, kume mi je pa su ga nazvali po meni. Kao beba je imao operaciju na srcu. Sad mu je pet godina i ne smije se puno zamarati. Saalih se. ena pozadi je duboko kaljala. Kosa joj je svezana u konjski rep. Njeno mravo i upiceno lice podsjea na pticu. esto me tako pojedine face neim podsjete na ivotinje. Cijela je to plejada 'of animal outlooks'. Pa, imamo, recimo, makolike face s bademastim oima. U njima se nalazi neto mudro i izazovno. Takva je Sophia Loren. Zatim lavolike, s grivastom kosom, jakim eljustima i onim neim smirujuim u pomalo pospanom pogledu, poput Turnerice, moje najdrae pjevaice. Tu je i driboliki izgled izduenog lica s isturenim zubalom koje usnice jedva pokrivaju samo kad su ovi ljudi ozbiljni. Pri najmanjem osmijehu izbije groteskno crvenilo desnih, koje zasjeni esto blistave zube. Ba kao kod starog mekera Bellmonda. Onda, majmunoliki, s niskim elom, poput uvenog 'Magica'. Ta lica kao da su u nedoumici i uvijek se neto pitaju. Zatim telei, s krupnim oima i nedunim, pomalo tunim pogledom. I.Vlado KudiNovi mostovi57 Kad ih vidim uvijek se sjetim Stallonea. Onda su tu i uplaene miolike face, pa prasolike sa sitnim kosim oicama utonulim u zadovoljna lica, somolike s debelim mljackavim usnama i buljavim oima... I na kraju pticolike face iji je klasini prototip britanska 'elina lady', a u tu skupinu nesumnjivo spada i ova ena pozadi. Da je kojim sluajem vrane kose, izgledala bi kao vrana ili svraka, ovako, malo svjetlija, vie je nalik ojki. Da se razumijemo, ja volim ivotinje i to to me neki ljudi podsjeaju na njih ne smatram uvredljivim, budui da i sam djelujem nekako papagajski s obzirom na svoj povijeni nos. Kad ga pritisnem mogu njegovim vrhom, preko usta, dodirnuti bradu. Uz to imam i jednu papagajsku osobinu, na to me drugi upozoravaju, a ega doista nisam svjestan, esto se ponavljam. - Od bolnice pjeaimo- provue ena nazalno i prenu me iz misli. - Od bolnice!?- nisam mogao vjerovati, pomislih na bolnicu u Biloj. Pogled mi s retrovizora - u kojem je sve dijametralno, pa moda i ova moja percepcija enesvrati na torbu koju mukarac dri na krilu. Svijetlosmea je, prilino flekava s naslagama uglaane neistoe. To mi vrati u svijest injenicu koju sam smetnuo- im su uli u auto sobom su unijeli i zadah koji se otro urezao u moje osjetljive nosnice. esto stanem slinim autostoperima i uvijek ga osjetim. Ve sam se ranije znao pitati od ega dolazi, odakle izvire? Je li to od znoja, nehigijene, neredovitog pranja i kupanja? Ili je to moda- sirotinji svojstven, a meni, sreom, stran- zadah bijede? Svaki put kad takvi iziu spustim sve prozore dok vozim kako bih dobro provjetrio auto i svaki put iznova odluim da takvima vie neu stajati. Eto koliko sam vrst u odlukama kad se uvijek iznova guim u vlastitom autu tuega vonja. - Iz 'Novog' ste? - Ne, iz Bugojna. - Moete sa mnom kui.- predloih iako sam znao da u dotle jedva izdrati. - Trebamo saekati autobus iz Zenice i preuzet lijek za dijete. - Ako autobus dolazi brzo priekat u?- odluio sam se na rtvu i izdrati. - Tek e u etiri. Bila su tri sata popodne. Dugo za ekati makar i nekog kome je prijevoz toliko potreban. - Valjda e nas primiti neki autobus poslije. Nemamo za karte. Ako ne primi krenut emo pjee - ree mukarac koji bi, da raskutra kosu, mogao biti neka vrsta lava, ali ne onog dominantnog, neto mu za taj dojam nedostaje. Moda je razlog njegova masna kosa. Ipak, podsjea na pokislog lava kojemu griva ne dolazi do izraaja. - Ma, kud ete s bebom pjeice, daleko je?! - Nije nam prvi put, nauili smo. ta e kad nee niko da stane. Malo je dobrih ljudi. Ukazuje mi na ulogu za koju sam se odluio i u koju sam vrsto zagrizao. Roo Varvarak bi rekao ulogu 'milosrdnog Samaritanaca', koja eto ba prija mome egu. - Radi li? - Nema posla. - Nigdje? - Nigdje. - Pa kako izlazite nakraj? - Svakako- zakljui pokisli lav.Novi mostovi58 Zakretao sam glavu prema prozoru na svojoj strani. Kratkim pritiskom dugmia na lijevim vratima malice sam ga spustio. Zauo se onaj robotski zvuk bzzm..., malo frikog zraka je ulazilo u auto, tek toliko da mogu donekle normalno disati, a da opet ne udara enu i bebu pozadi. U tom se, kratkim plaem, javi beba. Nekoliko puta glasno i plano zastenja. - , maajo, maajoo...- tepala je nazalno majka nadvijena nad korpu kao nad svoje gnijezdo. Zamiljao sam izgled bebe, kombinaciju ptice ojke i pokislog lava. To bi mogla biti vukolika faca. Ostatak puta prebirao sam po glavi koliko u im dati na rastanku: deset, dvadeset ili pedeset maraka. Novanice od svih apoena sam imao u novaniku. Doli smo do mjesta gdje rekoe izii. Zaustavio sam pokraj ceste, kad mukarac htjede zatvoriti vrata pruio sam mu novanicu od dvadeset maraka koju sam izvukao iz novanika. - Uzmi da imate za autobus- pravdam se, da se moda ne uvrijedi. Uzeo je kao da je to oekivao i zahvali kratko, bez imalo ljubaznosti. Tipino lavovski, hladno, kao da se to podrazumijeva. Ba kao u prirodi kad oni koji tre i krvare za plijenom preputaju lovinu onima s jaom grivom i sve nekako upokoreno, po nekom nepisanom, nominalnom poretku vrsta. im sam malo odmakao spustio sam sve prozore i osjetio kako svje, hladan zrak tjera napolje onaj zasien atomima njihovog vonja. Svjeina, ipak, nije uspjela otjerati i misli iz moje glave. Jesam li im trebao dati pedeset maraka? Ne bi me zavalilo, to zna rei roo Varvarak, a njima bi i te kako dobro dolo, bar neko vrijeme. Al jednako hladno bi mi zahvalio da sam dao pedeset maraka i vie. Kao da se uvrijedih na onu njegovu hladnou. Odjednom, u vonji mi doe udna misao: pod onom uprljanom utom dekicom oni kriju lutku! Pa daa,...kaako sam naivan! Koriste priu o bolesnom djetetu da bi namicali novac. A pla? Jednostavno, lutka koja plae. Aktivira se pritiskom na dugme. Koja fora! I najvee tvrdice bi iskoristile priliku da se 'osevape', to rekne roo Varvarak. E, ba me kulturno preoe! Na trenutak poalih. Trebao sam traiti da vidim bebu. Eh, lako je sad filozofirati, tko je mogao znati da koriste lutku? Zamiljam taj scenarij i njihovu reakciju, kako bi se ponijeli da to sprijee. Jo neto mi nadoe u vonji: oni zapravo i nisu od Bugojna ve tu negdje - Travnik, N.Travnik, Bila i sigurno uvijek operiraju na toj relaciji. Zato su i izmislili da trebaju saekati autobus i lijekove u 'Novom' da ih ne vozim suvie daleko. U meuvremenu mogu nekoliko puta na kraim relacijama upecati nove rtve. Ma, to ja to sebi umiljam!? Trudio sam se otjerati misli koje kao da mi je netko silom ubacivao u glavu, trudio sam se pronai one pozitivne koje bi opravdale moj in dareljivosti. Ipak, sve i da se slue lutkom, svoju bijedu ne mogu skriti. Siromani su, oigledno. Oni sto posto stalno tuda 'icaju'. Vjerojatno ih mjetani poznaju, pa im ne zaustavljaju, ali uvijek ima vozaa u prolazu kojima mogu prodati svoju priu. Ako sam upravu, srest emo se mi opet - mislio sam i sumnjajui i ne sumnjajui u ono to mi je dolazilo u glavu - i svakako ih moram razotkriti, da ne misle da su ljudi tako glupi. Onda mi neke 'uzvienije' misli pooe puniti glavu: Je li darivanje uope darivanje, ako nije od srca? Odnekud mi se uini kao da ujem glas roe Varvaraka: ta znai onih udijeljenih nekoliko maraka ako sad zbog toga umuje i mudruje, mjeri i vaga? Je li to kupovanje 'sevapa' na raun sirotinje, a onda al za tim? U vjenost se upisuje jedino ljubav i milosre koji izlaze iz istog srca!Novi mostovi59 Silio sam se na pozitivne misli. Moda mi zlo ubacuje negativne misli kako bi svoj prvobitni 'milosrdni' in okrenuo u odbojnost prema tim ubogim ljudima. Dao sam novac za bolesno dijete i ako je dat za to, za to e se i raunati, makar se ispostavilo da su varalice. Naletjet e oni opet, sigurno, tada u ih razotkriti. Mijeali su se furiozni osjeaji s mislima koje su nastojale opravdati to moje oigledno stanje nasamarenosti s kojim se nisam mirio. Danima su mi bili u glavi. Ne zbog ala za novcem, puno sam ga podijelio na slian nain, ve upravo zbog osjeaja nasamarenosti i pomalo niske ali priznajem originalne fore koju sam popuio na prvu, a onda neim 'prosvijetljen' razotkrio. Slijedeeg petka nakon posla kreem kui istom relacijom preko Srednje Bosne, budui da je roo Varvarak jo na odmoru. Oekujem ih na istom mjestu. Meutim, nema ih. Pomalo sam razoaran. Nikome dosad nisam o ovom priao- da mi se ljudi ne smiju zbog naivnosti. Proe vikend dok pucne ustima, kao i svaki, i ranom zorom u ponedjeljak opet na posao. esto su mi padali na pamet tih dana dok sam radio, odmarao, jeo... ak sam ih i sanjao: beba s ispruenim plastinim ruicama plae; ljudi prolaze, bacaju pare na te ukoene ruke, sve sipa od kovanica koje se odbijaju od njih i propadaju u bezdan nekakve uplje torbe kao u nezasitu utrobu koja ih guta ali ipak ostaje prazna i gladna; pla ne prestaje; ptica ojka nadlijee, grake, kljucne katkad bebu od ega ova pojaa pla koji se pretvara u zavijanje; pokisli lav obilazi okolo i rie; ojka grake; beba zavija... Te noi sam se probudio i dugo nakon toga nisam mogao zaspati. U petak nakon skraenog radnog vremena- poznato je to meu nama radnim kolegama kao slogan: 'jedni duma, drugi druma'- uputim se istom relacijom kui. Pribliavam se mjestu gdje sam ih onda pokupio. Opet ih nema. Gledam i na mjestu gdje su izili. Nema. Iznova sam razoaran jer su moje pretpostavke o njima, po svoj prilici, krive. Moda je onda bila sluajnost da ih zateknem na povratku iz bolnice, moda i nisu ono za to ih drim, ili ih je neki naivni voza ve pokupio? Dvoumim. Nakon par kilometara, vozei prilino brzo i ne oekujui ih vie, na proirenju s desne strane, spazim enu s djejom korpom u naramku, a onda i mukarca s torbom, potarski prebaenoj, preko ramena. Stoje malo izdvojeni od grupe ljudi koja, pretpostavljam, eka autobus. Zakoio sam naglo jer sam proao mimo njih. Brzinu zaustavljanja registrirao sam nakon udarca aktovke u bubrege koja je skliznula sa zadnjeg sjedita u naslon iza mene. Evo ptiica!-proletjelo mi je glavom. Moja pretpostavka je znai bila ispravna: icaju na toj relaciji s lutkom koja plae. Gledam ih u retrovizoru, pribliavaju se straga. Pomalo sam uzbuen. Moda e me prepoznati, pa nee htjeti ui. Znaju kuda vozim, a oni, kako sam to ve rekonstruirao, koriste krae relacije. Efikasnije je. Ipak, sjedaju, po istom rasporedu kao onda: on naprijed, ona i beba lutka pozadi. Lutka je, normalno pokrivena po glavi kao i proli put jer da nije svi bi odmah skontali o emu se tu radi. Malo mi je neugodno ali sam vrsto odluio raskrinkati ih. Kao da vidim i njihovu nelagodu zbog svega ili je to neki moj nutarnji doivljaj. Osjeam, prepoznali su me. - Je l' bolje mali?- pitam. II.Novi mostovi60 - Kako u bolnici?- okreem se i pokazujem glavom na korpu. - Brzo smislie izlaz.- zakljuujem naivno, kao da su oni ikako mogli znati o svim mojim razmiljanjima. - Stariji mali je u bolnici. Ovo je tromjesena beba, doji pa mora biti uz majku. - Stvarno?! - opet mi prodaju priu. - Sjeate se da sam vas prije petnaestak dana povezao do 'Novog' i tu ste ostali ekati autobus? - Jesmo, nije nam donio lijekove, ovaj to je trebao poslati zafrkno. - Pa dokle ete sad?- pitam i odmah pretpostavljam da e smisliti neto kako bi izili u prvom slijedeem naselju jer znaju da vozim preko Bugojno, a to je, po mojoj raunici, daleko za njih. - Kui emo. Pjeaili smo od Travnika. Niko da stane. Opet ista pria, misle da sam toliko naivan. Malo mi je udno da su se odluili na tako daleku relaciju. - A zar nije mali u bolnici u 'Novoj'? - Ne, u Travniku je. - Levatite nekog drugog!- zamalo izustih i posegnuh da otkrijem dekicu s korpe gdje je lutka. Ipak, suzdrao sam se. - Kako beba sa zdravljem?- nastavio sam ekajui da se sami zapletu u svoju u priu. - Dobro, samo nekad nee da zaspe i dugo plae. Doktor kae da je ljuta. - uj ljuta!? - Ja, tako kae. ena je kaljala duboko, kao i onda. - Ma, ta e beba biti ljuta? Daj da vidim!- rekao sam gotovo zapovijedno. Usporio sam i okrenuo se nazad. Mislio sam da e taj trenutak ena graknuti kao svraka branei svoje gnijezdo, da e traiti izliku da ne otkriva korpu gdje krije lutku. Gledala me nepovjerljivo malim okruglim oima, dosta su blizu jedno drugog pa bi se ta faca uz pticoliku mogla okarakterizirati i kao miolika, ona uplaena. Nakon par trenutaka, otkrila je deku ispod koje se ukazala glavica bebe svijetle puti koja je pohotno sisala dudu. - Ah, prava beba! Otkud sad!? Nemogue!- proletjelo mi je glavom. I, gle, nije vukolika ve obina beba. Svata!? Na trenutak sam ulovio vlastiti odraz koji je prostor retrovizora u potpunosti ispunio iznenaenjem i zbunjenou. Ostao sam u utnji. Nisam bio postien, a ni ljut ili razoaran to sam bio u krivu. Kao da mi je laknulo to nije bila lutka i to svi skupa nismo doli u neugodnu situaciju. Zaas opet povjerovah u cijelu njihovu priu. Govore da ne znaju kako nabaviti novac za lijek koji kota pedeset maraka. Jadni svijet kakve sve muke prolazi u ivotu. Onda, odjednom, nova misao, nadola valjda opet u vonji: beba jeste prava, ali se oni ipak slue njome kako bi dolazili do novca. Kad mogu cigani ulit s djecom pokraj ceste i 'ketit po vazdan' na semaforima- opet iz roinog vokabulara- mogu i oni stopirati od mjesta do mjesta, voziti se, priat svoju priu pa ako tko povjeruje i smiluje se, dobro, ako ne opet su bili u autu, barem se nisu cijelo vrijeme mrznuli vani, kisnuli ili pekli na suncu. Cigani ne koriste tu taktiku jer ih nitko ne bi primio umokar.- Jo je u bolnici- odgovori mukarac koji i dalje djeluje pokislo, mada nijeNovi mostovi61 auto, prljavi su, mada ni ovi nisu puno bolji, mislim dok gledam onu torbu mukarca s krunim flekama. Izgleda da se unutra neto prolilo, moda mlijeko, pa je vlaga probila na povrinu platna, raskvasila neistou i kad se sve osuilo ostali su koncentrini rubovi koji pokazuju dokle je nekad mokrina dopirala. Ba kao kad se na znojnoj osuenoj majici vidi onaj bijeliasti trag znoja. Dok to gledam, njihov, otri vonj me jednostavno davi. Smrde i gotovo! emu traiti neke druge rijei. Ponovno sam pritisnuo dugme od prozora- bzzm zauo se kratki zvuk koji podsjea na robota kad ini pokret. Beba pozadi zakmea, a majka se nadvi nad svoga ptia itei kroz nos i cumajui korpu koljenima. Kroz odkrinuti prozor lovim mlazove frikog zraka koji ulaze kroz uzduni otvor debljine prsta. Unato svemu, pazim da ih ne ubije promaja. Razmiljam koliko u im dati na rastanku. Kad bih znao sigurno da imaju bolesno dijete u bolnici dao bih te novce za lijek bez imalo razmiljanja. Ovako, zato bih dopustio da me uzimaju ko zadnjeg levata? Nakon toga kolebam izmeu deset ili dvadeset maraka. Pa, nisam ja ni karitas ni merhamet. Pravdam se samom sebi. Na kraju odredim deset. Kad sam zaustavio auto, okreem se i pruam ih eni. Uzima ih bez imalo oduevljenja, bez zahvale, barem ja nita od toga nisam vidio. Procijedila je neto kroz ptiiji nos dok je izlazila. Je li to bila zahvala ili moda negodovanje? Vie mi je izgledalo da je razoarana oekujui, po svoj prilici vie, barem koliko i proli put. Sve mi je to pomalo i smijeno i tuno podsjeajui me na onu anegdotu o prosjaku koji je uvijek od istog dobroinitelja dobivao jednak iznos i kad mu je jednom prilikom udijelio upola manje uz opasku da gradi kuu, ovaj zakljui kako je gradi s njegovih lea. Moda grijeim duu, to bi rekao roo Varvarak, al imam neki osjeaj da oni uope nemaju to drugo dijete u bolnici. Osjeam da u ih opet nekad sresti, moda u ih i povesti, zbog bebe, unato njihovom neizdrivom vonju. Tada u moda kolebati dati im novanicu od deset ili kovanicu od pet maraka. Svaki put do sad je prevagnula manja opcija. to e tada biti ne znam. Ovisi kakvog u biti raspoloenja. I opet mi neto nadoe u vonji: moda neu dati nita, isto da ih stavim na test- kad vide da vie ne dajem novac moda e, neki slijedei put odbiti sjesti sa mnom. Tako u saznati je li stopiraju da bi icali ili stvarno imaju dijete u bolnici kojem svako malo idu u posjet. No, hoe li taj slijedei put biti jer roo Varvarak poinje raditi u ponedjeljak i neu vie voziti ovuda?. Doista, to bi on rekao na sve ovo? Ako mu ispriam znam da e mi odrat prodiku: Nee li 'nebo' staviti tebe na test ba kao to ti eli staviti te ljude? Misli da neto ima, a da nisi primio? Sjeti se jesi li ti ikad zahvalio za darovane ruke, oi, posao, zdravlje, pamet kojom stjee dobra, slobodu kojom moe odluiti pomoi drugima ili ne? Mjerom kojom mjeri bit e ti mjereno! Zar smije oekivati vie? Uzvratilo ti se hladno ba kao to i sam hladno zahvaljuje. Ti ubonici vjerojatno ne znaju drugaije. Moda su toliko ogoreni da ne mogu drugaije... Znam da e biti mnotvo slinih 'oinskih' primjedbi i zato nisam siguran da u mu ita spominjati. Vjerojatno nita i nije potrebno spominjati jer je jedna stvar skoro pa oigledna: On sa mnom putuje i kad ne putuje. Proao je ve kroz sve ovo ili bolje rei proveo me. Prilino sam odmakao od mjesta gdje su izili 'moji stoperi', a neto sam potpuno zaboravio. Ili sam se ve navikao na to? Potegao sam jae u nos. Uf, teko! Ipak je to zadah bijede. Daleko sam ja od toga... hvala Bogu!... Evo,...upravo se zahvalih, a da opet nisam naisto je li bilo iz srca ili moda hladno i mehaniki! Ma, tko e toNovi mostovi62 razluiti i o tom misliti?! Hvala je hvala. I dosta o tom! Odbijajui nove prezrene misli, pritisnuo sam sva etiri dugmeta na sredinjoj konzoli- bzzzzm, bzzzzm, bzzzzm, bzzzzm zauli su se robotski zvuci- svi prozori su se spustili do kraja. Moj crni BMW jednostavno je prodirao cestu pod sobom, dok je siloviti vjetar izgonio napolje miris mukarca koji je izgledao kao pokisli lav, ene koja je podsjeala na pticu-ojku i bebe koja je izgledala kao svaka druga beba. Beba koja plae. Plae nad ljudskim mudrovanjem i jeftinim raunicama i nad alosnom istinom u kojoj slui kao jedino sredstvo za sabiranje mrvica, to padaju sa stolova putujuih gospodara, kojima se hrane gladni psii i pune prazni kljunovi nebeskih ptica.Novi mostovi63 Druga nagrada za najbolju neobjavljenu priu u regionu za 2012. god. OVJEK KOJI JE IZMISLIO VRIJEME Ernad OsmiDugo se tako zagledao malian u moj skupi runi sat. Daleko bilo da sam ga sm sebi kupio; bio je to poklon. Nisam ga esto ni nosio, samo u posebnim prilikama kao ovoj. Sjedili smo i ekali. Moda ga je ba to ekanje navelo da se zagleda u taj moj sat: okretao mi je ruku, pribliavao ga svojim djeijim ispitivakim oima kao da eli vidjeti ta se nalazi iza kazaljki. MA-DE IN SWI-TZER-LAND promrmljao je napokon kao da je svrio svoju analizu te udesne sprave. Sad je gledao u mene, a ja nestrpljivo prema vratima. Jesu l', babo, vicarci izmislili vrijeme? Trgnuo sam se i pogledao u sat. Nisu odgovorio sam, ne udei se ovako izuzetno udnoj opaski devetogodinjaka. Na satu pie da jesu. vicarci su napravili ovaj sat objasnio sam. A druge satove? ta, druge satove? Ko pravi druge satove? nastavio je uporno. ta ja znam... Kinezi. Znai, Kinezi su izmislili vrijeme? deducirao je on. Ma nisu ni Kinezi. Oni samo prave satove. A prave ih i drugi ljudi. Ko sve? Nijemci, Rusi, Englezi... Ali, uglavnom, vicarci? insistirao je pa sam i odluio da ostane na tome. Zurio je dugo u bijeli plafon; ja u vrata. Ponovo sam pogledao u sat. Tiho sam proitao: MADE IN SWITZERLAND i pomislio: ta sve on nee snimit. A u vicarskoj su velike banke ree iznenada kao da nastavlja neki razgovor koji je zapoet u njegovim mislima i u pola puta izbio na usta. Jesu odgovorio sam strpljivo. Ponovo je utio. Neto opasno on mozg pomislih i pomilovah ga po glavi. A, babo oglasi se oekivano pitanje jesu l' vicarci rekli: vrijeme je novac? Namrtio sam se. Ovo nisam oekivao. I dok sam se udio (bolje rei, dok sam pokuao rekonstruirati tok njegovih misli) on je nastavio:Novi mostovi64 Moda su velike banke u vicarskoj, jer imaju puno satova. Moda duboko sam se zamislio. Neko vrijeme smo blejali u pod. Pored nas niko nije prolazio, a i da jest: primijetili ga ne bismo toliko smo duboko bili u svojim mislima. A, babo oglasilo se kao zvono spasenja iz njegovih djeijih usta ko je izmislio vrijeme? Ljudi. Koji ljudi? Pa ljudi. ovjek je izmislio vrijeme objanjavao sam, pravei neke suvine pokrete rukama u nadi da e oni nekako nadomjestiti ono to rijeima ne uspijevam kazati. Koji ovjek? nastavi inkvizicijski. Ne zna se koji ovjek rekoh zadovoljno, prebacujui krivnju na istrgnute i izgubljenestranice ovjeanske historije. A, je l' vrijeme uvijek postojalo? Jest rekoh i odmah shvatih kardinalnu pogreku koju sam poinio. Namamio me taj mali skot u svoju zamku, a ja ko tele nasjeo. A, ako je vrijeme oduvijek postojalo, a ovjek nije, kako je onda neki ovjek mogao izmisliti vrijeme? Ko ti je rekao da ovjek nije postojao oduvijek? izustih poput nekog strogog vjerouitelja. Uili nas iz biologije, a i na vjeronauci ree otro. ak se ni na religiju sad nisam mogao izvui. Pa moda bi trebao pitati uiteljicu iz biologije ili efendiju ko je izmislio vrijeme. Zgaeno je tresao glavom kao da sam mu rekao Bog zna ta. Ona uvijek kae da je sve nastalo iz eksplozije, a efendija na svako pitanjesamo kae: Bog zna najbolje. Bio sam iscrpljen. Pa jedno od tog dvoga mora biti tano pokuao sam zakljuiti. Ali koje? To niko ne zna, ali je zasigurno jedno od toga. Znai pokuao je sebi u svom djeijem umu da sistematizira stvar vrijeme je nastalo ili iz eksplozije ili od Boga, ali ne znamo tano od ega? Tako je odahnuo sam, mislei da je stvar s tim dola na taku mirovanja. A ko je ljudima rekao za vrijeme? neumorno je nastavio. Kako misli, ko im je rekao? Pa ako je boija eksplozija stvorila vrijeme, ko je ljudima pokazao da ono postoji? A, ko je ljudima pokazao da, recimo, drvo postoji? Pa vidjeli su svojim oima.Novi mostovi65 A, ko je ljudima pokazao da ljubav postoji? Pa osjetili su. E, pa osjetili su tako i vrijeme. Nastupila je tiina. Malac je demonstrativno zatvorenih oiju sjedio na svojoj stolici. Ja sam ga zbunjeno posmatrao. Iznenada otvori oi: Ja nita ne osjetim. Mali pametnjakoviu jedan! Zatvorio on oi da osjeti vrijeme. Ne moe vrijeme osjetit za tako kratko vrijeme... rekoh i osjetih kako polahko, ali sigurno gubim nit svojih teza. Kako ne mogu? upita on nekom sadistikom znatieljom. Pa lijepo. Vrijeme se odvija sporo. Treba dugo oi drati zatvorene i naotriti ula kako bi osjetio vrijeme zakljuih poetino. On je ponovo buljio u moj sat. Bogami, babo, ova tanka kazaljka se kree skroz brzo. Opet me pobi. Nita mu ne moe dokazati. Ja njemu ko djetetu, a on mi uk za ukom. E, nee vie. Sad u ti ga zamrsiti ko neki francuski filozof to zamrsi neku banalnu istinu pa nee znativie ni ta si pitao. Vidi, sine rekoh elokventno vrijeme je uvijek postojalo, ovjek nije. ovjek je, kao to sam ve rekao, u duem vremenskom periodu osjetio da postoji vrijeme, tako da je odluio napraviti spravu koja e mu posluiti vrijeme prikazati i u njegovim siunim djeliima, u sekundama. Ta sprava se zove sat. A razlog zato je ovjek izmislio sat je taj da bi tano mogao mjeriti koliko neto traje, kada da se s nekim nae u toku dana i tako dalje. Shvaa li sad? Njegova mala glavica je sretno klimnula. Pa to mi to odmah nisi tako rekao? Ne znam nasmijeih se bezazleno trebao sam. A je l' de, babo, da prvi satovi nisu izgledali tako ko tvoj? upitao je, kako se meni inilo, sa manjom agresivnosti u svom glasu. Nisu odgovorio sam ponovo odsutno. Kao da je smirivanje njegove znatielje mene bacilo u ponor ekanja i zurenja u vrata. Nekad su se koristili i pjeani satovi objasnio mi je. Jesu. Nisam ga vidio, ali sam uo po njegovom glasu da je glavu objesio niz svoje tijelo. Nena mi je priala kako ljudi, kad umru, odu u denet. Rijei su me presjekle, ali mu to nisam dao do znanja. Tako je, lijepo ti je to objasnila rekao sam, pokuavajui prikriti drhtaj u svom glasu. U tom trenutku se otvorie vrata. Prostoriju obuze otri miris joda. Dvije ene su nas s vrata dozivale k sebi, a mi smo hipnotino ustali i krenuli prema njima. Noge mi u ivotu nisu bile meke.Novi mostovi66 uo sam jednom na televiziji da se ovjek, kad umre, pretvori u prainu pa se zato zakopava u zemlju. Prozaino, njegove rijei su odzvanjale hodnikom damijskog podruma u kome se nalazila gasulhana. Dvije ene su nas vlanih oiju upuivale u sobiak koji se krio iza vrata. Ja sam stao na sami prag kao da odbijanjem prekoraenja istog elim napakostiti nemilosrdnom zupaniku, a samo sam ga uspio podmazati suzama koje su u tom trenutku navrle na oi. A, babo povue me malian za rukav moda se ba pretvorimo u prah da bi postali dijelom nekog ogromnog pjeanog sata.Ernad Osmi, roen 1989. u Brkom, Bosna i Hercegovina. Od 1992. do 1999. godine ivio u Hamburgu (Njemaka). Nakon povratka u Bosnu i Hercegovinu, u Brkom zavrava gimnaziju. 2012. godine je diplomirao bosanski jezik i knjievnost na Filozofskom fakultetu u Tuzli. Pie poeziju, prozu i filmske scenarije.Novi mostovi67 2012. . , , . , . , , , : , , . , , ... : ? . , , . , . : , -, . : , . , , , , . , , , . , , , , . ... , , . , , : . . , , . , , , . , , . . , . , , . , , , . , , , , , , , , , , .Novi mostovi68 . . , . : , , . . : , , . , , . , . . , , : , ... , . , . . , , , . , , , . , . , , , . , , , , . . , , . . , , , . , , ... . , , . , , , . , , , , , , , . . , , , , , . , , , . : , . - , . : , , . . , , Novi mostovi69 . , , , , , . . . . , , . , . , ( ), : , , ?! , , , , . , : , , ... , , , . , . : . , , . : , , , , . , , , , . , , , , , , , , , . , . , , . . , , . , . , , , : ; , . : . , . , . , , , . , , . , , .Novi mostovi70 , , . , , . ; . , . , . , , . ; . , ; . , : , , ... . , . , . , . , . , , . . , . , , . , , , . , . , , . . , . , . , . , . , . , , . . . , , : . , . : . , , : ... ... ! - . , . - . - , ? , , , , . , . : , , , ... , . , , , , . Novi mostovi71 . , . : . , , . , , . , ( ), : , . , , . , , . : , , , . . , , , , , , . , , , , . , , : ... ... ; . , , , . , : , . , , , ... , . . , . , , : , , , , , , , , , ... ... : . , . : . . . , . , : , , . , . . , . , , . , , . . , , . . , Novi mostovi72 , , , , , : ?! . , , . , , , : . - ? . - , . , , . , . . : , . , . - . - . , , , . , , : , , , . , . , , , ... ... . , . . , . , : , , ... . , . , . , , , . , , . , . . , , , . , . , , .Novi mostovi73 , ( ) 1948. . . . . , . : , , , ... : , , , , . , , , . . , .Novi mostovi74 Hou muko!, odzvanjale su u Nejminim uima Mahmutove rijei dok je hitala preko peterske goleti, ibana as sa jedne as sa druge strane naletima izmrzlog snijega noenog jakim vjetrom, koji se poput neke avolje igre vrtio oko nje. Na momenat bi se udaljio, i taman kad ona odahne, on bi se strmoglavom brzinom vratio, zahvatajui jo jedan val ledenog smeta nagrebanog po ucakljenoj povrini. Katkad bi zauzevi zalet, zakrenuo direktno na nju pa taman kad ona pomisli da e je ovog puta odnijeti, on je napusti i okrene na drugu stranu gubei se negdje u irokoj poljani, a kad ona uhvati dah i povjeruje da ju je ostavio, on ponovo oine po njoj i zavrti je ukrug. No, Nejma nije osjeala ni stud ni umor. Vukla se naprijed vjerujui da e joj Halima iz Ugla pomoi i da je ona ta koja joj moe donijeti spas. ta je ova vjetrometina u odnosu na ono to Nejmina dua trpi sve ove godine! Sve je obila i svud stigla. I niotkud pomoi, niotkog sree. Ali ta e, kud e?! Sve to ima tu je, sve ono za ta ona zna. etiri keri i on. Keri jedna za drugom, nijedna sa eljom a sve ljepa od ljepe, svaka kao jabuka. ta moe kad on hoe sina? Majka mu, da joj Allah da Dennet, ostavila amanet da tjera dok ga ne dobije. Da tjera, da l' sa njom, Nejmom, da l' sa drugom. A gdje ona da ga pusti drugoj, kome keri da ostavi? A, Bog dao to bi ih njeni pazili. Teka im i ona sama, pa majka sve gleda da joj se doe kad joj sinu Ademu i porodici mu ne smeta. Zainati se ona pa majci sve rjee i ode, boli je to majino tienje sina. Samo njega pribira i pazi, kao da je jedino on iz njene utrobe izaao. Jednom je sluala majku gdje govori: Sva su mi djeca na srcu, Adem mi sred srca!, pa rukom lupne po grudima potrefivi najosjetljivije mjesto. Lubina me zaboli kad mu ta nije dobro. Nejmi se ini da je ona kod majke uvijek na zadnjem mjestu, iako se stalno trudila da joj ugodi i sve bude po majinom. Pa kad se toga sjeti u nju se useli neka potmula bol koja je navede na elju da zatvori oi i ne probudi se. Izgleda joj da bi to bilo i najbolje, umorila se od svega. Ali kad se sjeti svojih curica sve proe. I uini joj se da ono to sama od majine strane nije imala, ljubav, to e ona njima nadoknaditi, da bar tu bol od nje nikad ne osjete. A boli Nejmu sada sve. Boli je dua pa joj onda nita pravo. Neto joj se ini da mater u zadnje vrijeme prigovara kako je tamo sve Ademovo i da ni ona ni sestra tu nemaju, ne dao Bog, ta traiti. Imaju one svoju kuu, tu se nema kud mrdati. A mati nije, vala, ni zeta ta voljela. Ponekad se Nejmi inilo da je njoj bio dobar samo koliko da joj je iz kue makne, da je ima gdje saviti. A Nejma ga voli, pa bi htjela da ga i svi njeni vole i potuju. Sve joj krivo kad osjeti da ga ko slabo stima i uvaava.NAMJETANJE KRUGAMisera Sulji SijariNovi mostovi75 Allahu dragi, ta ja ovo za majku? Roenu majku! A bogami sam pobudalila. Ada nego ta! I kako ne bih? Kako da mi pamet ostane? Ne moe vie da se izdri od jada i misli. I sad, bogami, ni majka mi vie majka. Da me Allah sauva od ejtana i uputi tamo gdje u nai spas. A ini mi se da e ovo biti taj spas, jedini. Ide ona jo tamo da vidi. Nee nju smet zanijeti, ne da se ona. Halima je, kau, svima pomogla, pa e i njoj. Ide da vidi ta e joj rei... Samo da on ne nauje, ne otkrije to. On se toga plai kao vraga! Sve mu se ini da e mu neko ta poturiti. A ona, jadna, samo gleda kako da ostane s njim, tu kod djece. Gdje drugo?! Kud bi?! Ada, i one sve lau. Eto kad je prvu, Aju nosila, svako joj govorio da e sina roditi. I ona se pravo ponijela. Pa ponosna, pa lijepa! Neto sva blista, sija. I gdje god krene, sve nasmijana. Pitaju je da l' joj je teko, povraa li. Jok! Ona nikad sretnija. Nju niti ta boli, niti je mui. Ona se tek rodila. Sve joj milo. A njega voli. Kad joj gdje ode, ona da poludi. Ne moe da ga eka da doe, nigdje mira. Plae li plae, sve joj izgleda - nema ga i nema. Pa joj dan bude dug. Niti ta radi, niti ta zna. Uhvati je neka sumnja da nije kud otiao s kakvom drugom, da nije zavrnuo u kafanu. eka ga s jelom, ni jesti bez njega ne moe. A on sve kasnije. I kada doe sve neto drukiji, mrki. Ako ta i zbori - galami, ljuti se. Nejma bi da joj prie, da joj dadne ruku pa da je ona primakne sebi, k licu. K stomaku se srami... Ona bi uz tu ruku zaspala, samo da joj je tu, da je ima, dri. Reklo bi se da joj nita drugo ne treba. Ta njegova ruka nekako kao da die, kao da je on sav u njoj. Ona bi je samo stiskala i ljubila, ne bi je putala! Drala bi je da nikako od nje ne ode. On je sve udnije gleda. Povue ruku i - uti. uti, a ona vehne. Ieznu! Sestra joj dola, vidjela je pa je uhvatila tuga. Otila kod majke i rekla da je od nje ostao samo privid! Pa Bogami i jest, samo tenka, sure. Dola majka i sve shvatila. E, sine moj, bogme mi ti nosi ensko, im si tako propala i ne moe bez njega. I bi tako, rodi ti ona Aju. Mahmut pobjesnje. Ustala, onako izmorena, da stavi ta za jelo a on erpu s nimetom kroz prozor. Odmah potom, jo ni dobila nije sisajui Aju, zatrudni ona opet. Hajd, dae Bog. Ali opet isto, da pojede tog ovjeka. Ama, poludjela za njim! Pa gdje je, pa kad e?... I tri spremaj jela, pravi mu ovo i ono. Ni truna ne moe bez njega! Mili Boe, kako ti ona za njim otkai. Kad pokasni, uznemiri se pa tren bude vjenost. On joj lijep, mio. Kad progovori ona da poleti. Milo joj da ga gleda i slua. I sve oslukuje da li e ta re. Pa kao da raste, sva ponosna kad je uz njega. to bi narod rekao, broji mu trepavice. On sve ljepi, i ona isto daNovi mostovi76 ga pojede. I od njega je sram to mu nekako ne da mira. Sve mu se neto primie, ne da mu ni da spava! Ne moe ona, nema smiraja. Te stavi glavu tamo, te ruku ovamo. A on je sve gleda, gleda. Nemoj da ti se desi da mi sada rodi ker!, ree joj jedne noi kad se vrati pripit. Neu, neu, misli ona. Ovaj put neu. A ko bi to elio vie od nje? Ko? Poe i da povraa. S prvim nije eto znaka. Muko je, muko. Sve ti ona tako do kraja. Prosto ne moe vie ekati da doe taj deveti, mjesec, pa da i ona ugleda svoju radost. Kad, hoe! Zaplaka jo jedna - Hata. Mila i lijepa, bistro gleda, smjeka se, i samo to ne progovori. Kad je pogleda ne moe a da je ne dirne, poljubi. Kao da je sve ono to je njega voljela prenijela na nju. Sva je od neke ljepote i ljubavi. Mahmut je i ne pogleda. Kae: Dobro da te ne izbacim s njom. A kud e, kamo, gdje? Sa dvije! im rodi, nekako kao da ohladi od njega. Poslije samo djecu da joj je da gleda. On sve manje progovara. I sve ee pijan. Djecu ni da vidi. Aja mu sve oko nogu: Babo, babo, a on i ne uje. Nejma bi da je uzme sebi, a ona sve oko njega. Sve oko njega, ali nita. Na Hatu, isto, ni da se osvrne. A Hata lijepa. Crne joj obrvice opcrtale povie okica, usta zarumenjela k'o ruica. Zaova ne dolazi. Kad je opazi na esmi kao da je, tobo, nije primijetila, tri kui. Pola godine proe, ni da proviri. Doe jedanput da vidi Mahmuta, a Hata ve ojaala, sjedi. Uh, kako je gledna, k'o da je Asima uvena rodila, progovori zauena ljepotom male Hate. Nadam se da nee i treu! Bogami ih nema kud vie. On ti ni ove dvije popiulje ne moe hranit'. Pripazi malo; idi ljekaru, vidi ta. Mrdni, uini togod, nemoj da opet bude ensko. Obie ti ona ljekare, opet isto. Njoj je i lahko saznati ta je. Ona tog ovjeka da pojede. Ne da mu dahnuti! Osjea i on ta e biti. Okrene se k njoj: Nemoj ti da se ovaj put zafrkava. Zna?! E, mili moj... Njoj se srce cijepa za njim. Kad bi se ona pitala, rodila bi mu tri sina odjednom! No, ta e do da se nada?... Ljekar joj ree: Doi e i muko, bie. I hoe biti... Bie trea. Sama joj ime dade. U bolnici je rodi pa je pitaju kako e se zvati. Kako?! Jad, a kako drukije? Ali, ne da se malo - kao grumen zlata je. Gleda je crnim okicama, ama ba njegovim. Ona joj neto zbrza, nekakvo ime, prvo to joj pade na pamet kad je vidje. Dobi ono ime Zlata. Nema se ta tu rei, ona raa nekakvu lijepu djecu. Da je Bog dao paNovi mostovi77 da je bar muko, gdje bi joj bio kraj? Ovako, on ne doe ni da je iz bolnice izvede. Vidje ti ona u bolnici zaovu, pa joj srcu olaka. Eto, s njom e kui. Kad, hoe. Sakri se zaova, a Nejma onako ranjava dijete u naruje pa tri kui. Iiljela od upanja i ienja materice, zavrne ona za put. Gotovo zaspa, ba kao ono na porodiljskom stolu nakon poroaja. Ko zna i kad se tamo probudila, sva premrzla. A oni galamu na nju: ta si radila, to nisi zvala da ti istimo matericu? Pa onako ukoenu od hladnoe i iscpljenu od gubitka krvi, iste je oni a njoj se dua kida. Boli vie nego i sami poroaj. Izgubi Nejma svijest, a oni kvasi. Tako ti ona, iiljela, gotovo zaspa sa bebom nosei je kui. I ko zna ta bi bilo da malo nije plakalo pa neka djeca zavikala: Pala ena! Malehno Bog sami uvao da nije ispalo iz ruku. Mili Boe, e li sam ti ja?, die se i hajd' dalje. Kod kue nikog. Zakljuano. Nejma k zaovi, a ona s prozora: Slobodno ne ulazi! Ja ti ne mogu niti ta pomo, niti ta re'. Ne znam ti ja nita! Zima stegla kao to samo ovdje moe. I kud e s djetetom? Gdje drugo no kod majke. Pokupie se ljudi da je vrate. Tu gdje joj je Bog rekao da raa. Primi je Mahmut, ali da mu rodi muko. Ni za jedno ensko nee da zna. Kao da ih nema! Milostivi Boe, tvoja je zadnja. Obie ona sito i reeto. Gdje u da neko ta zna. On sve manje kod kue. Sve rjee pare donosi. Djeca i gladna i gola. ta da im da? Sisu dok se moe, a poslije ta Bog hoe. Mahmut i kad je tu, samo uti. Ni oko da podigne da pogleda djecu. Nejma tri da mu ih makne s oiju, ne moe da ih podnese. Skloni tamo, sakrij ovamo. Pa potri da namiri. Nou tki stazice do jutra. Ujutro nahrani djecu. Njemu spremi posebno. On ti nee svata da jede. A ne pita ima li ta, i otkuda. Ona potri tamo, potri ovamo. Ruke as pod esmu, peri ve, as u stazice. Pukne krv, pa stazice sve okrvavljene. Preduzimai nee da ih otkupe, kau: Prljave, nee ih niko uzet'. Zima stegla, snijeg do ispod prozora. Ode ona na vodu da ispere pelene. Djeca ostala u kui. Mahmut prilego, pa ona sebi ree: Eto, potri sad dok je on tu, isperi askom. Aja i Hata zaspale, Zlata se zamajala oko dupka. Tri k esmi, isperi ovo. Pohitala Nejma to se moe vie. Narod je razumije, pa je putaju prekoreda. Vrati se kui. Neto se sve utialo udno. One dvije se probudile, sjede dolje na dueku. Mahmut uti i gleda u vatru. Zlate nigdje. Gdje je dijete, majko moja? Starije curice tiho jeckaju. Oi im crvene, a suza nema. Ne smije ih kod njega ni biti! Briu ih one rukavom.Novi mostovi78 Nejma ni da pita ne smije. Tamo je, pae. Bacio sam je kroz prozor, u snijeg. Kmeza, pa ne mogu da je sluam. Ona se uutjela ispod prozora. Zanijemjela, prepala se. Smrzlo dijete, pa vie ni da plae. U Nejmi se neto mrdnu. Ne zna da li od straha, ili se osjeti. Bogami, ovo drugo. Osjeti se, oivjelo. Eh, nee li sad Bog dati sina?! Njemu ne smije ni da kae. Prestade Zlatu da doji, vele da se ne smije kad si nosea. Primijeti i Mahmut pa ga uhvati muka. ta je opet?! Hoe li jo jednu...? Ovaj put ti neu popustit'. Slobodno se kupi. Ja hou muko! Muko!, zadrhta mu glas jo negdje iz utrobe. Zadrhta i on. Ne pobjee niko od sudbine. Doe i Medina, mala, njena. I pojede Nejmi srce. Ni roena majka se ne pomoli da je vidi. A i ta e? Ne usuuje se da vidi jad. Nikog ona i ne oekuje. Nije ni otila u bolnicu. to bi?! Bolje joj je me' svojom djecom. Unese korito, pripremi makaze, i eto. Medina svakako mala, lahka. Osjeti ona kako glava izlazi, rame, drugo rame. I... bu! Izae sva. Prokmeza, nekako tiho, polahko. Nejmu uhvati strah, pa ni da pogleda ne smije. Nema snage ni pupak da presijee, a kamoli da vidi dijete, pogleda ta je. Kad mala Aja ugleda bebu, vrisnu: Majko, majko! ta je to? Tad se i ona rashavijeza, uzme makaze i eto. Evo ti jo jedna muka, tugo moja. Stvorena si samo da raa muku. Dok je pokuavala oistiti krv pokapalu oko korita, upade Mahmut u kuu kao da ga vjetar utjera. Kurvo!, priletje joj i bijesno je udari u stomak. Djeca zapitae po kui a on izletje kako je i uao. Nije ga bilo cijele noi. Ovaj put ne ekaj. Ne ekaj ni da se vrati. On to te pogleda, ti zatrudni. No, idi u Ugo. Ima ti gore ena to namjeta krug - Halima. Idi da te potpae. Kojoj ona podigne, ta sigurno raa muko, tiho da ko ne uje, posavjetova je u prolazu Ciganka Hamka. Tako Nejma ostavi djecu da spavaju i krenu prije zore. A dao Bog pa stegao mraz, i drvee prska, sve se uje kako puca. Kroz umu strano proi da te koje ne zakai kad padne. Mraz sijee, a nju dua stisla. Gdje sama da ide, i kuda, kako?! A ide. Ima podosta do tamo. Ide, a da stigne da Mahmut i ne primijeti kako nije bila tu. Ono u kolijevci e plakati, a Aja je jo mala, ta ona zna? Al', eto. Tri! Stie prva. Brzo nakon nje dooe neki, dovedoe jo jednu. Lijepa, silna. I njoj neka muka, Bog zna. Stara Halima neto namiruje. eka je Nejma.Novi mostovi79 Ugrija se malo, ali u njoj nikako mira da dahne. Ne moe da ieka vie da ide nazad kui, djeci. Sve joj se ini da vrijeme proe. Kuha neto u njoj, ona ne moe da se smiri. Evo je. Doe Halima. Imam ih etiri. Nema mi mjesta ako mu rodim petu. Pomai, ini to zna!, ree joj. Platiu kako rekne, samo ne daj. Hajde. Vidje ti ona Nejmu. Namjesti, utegnu. Ima ti mukih itav grozd. Podveza je. Kud si dola danas? Hoe li se iva po ovom mrazu vratit'? Idi ka djeci. I ne podii nita teko. Ne tri! Ne tri... Kako, mila majko?! Ne tri samo kad ne moe. Zapuhao vjetar, a snijeg zacaklio, sve se sija. Ne moe ni oi da otvori. Ree. Digne vjetar snijenu prainu pa pravo u oi. Ne zna Nejma ni kud hodi! Niti vie zna gdje epa, zavijao vjetar trag. Krene tamo otud zapuhne; krene ovamo, a ono podigne oblak pa zanese da je prevrne. ine. A na njoj jadi, samo neto bluzice i prsluka. Dolje nekakve skorjele cipele, plitke. Ne osjea ih nikako na nogama, samo je vrijeaju. Evo puta, tamo k onom drvetu. Dri tamo! Djeca joj padoe na pamet, pa joj to ne dade mozgu da zaspi. Otkako je treu rodila sve joj se ee spava. Kau da je mnogo krvi izgubila. Tri! Ko zna gdje e joj koje biti? Hajde! Ko zna ta im moe uraditi kad se naljuti? A nije Mahmut bio takav. Neto ga uhvatilo, mijenja se. Bio ti on dobar, a lijep, najljepi. Jo odmalehna se zavoljeli. On zaglaen, zaeljan. Sestra mu amka sve govorila: Glava kico, a guzica rito. Vidi Nejma i to to je rito, no ne mari. I, malo-pomalo, ona i on ti tako. Odasvud prosci dolaze a ona nee drugo nikud. Mili Boe, kuda sad? Eto, ini joj se tamo. Samo da ne zaspi. Nije njoj hladno, samo da je ne uhvati san. Djeca nee ni loiti, ne znaju ona. I bolje tako, da im ne brine od vatre. Nee se smrznuti. Ono malo e plakati, hoe. Hajd'! Jes, prosci. Ada, nee ona nikog, niko je ne zanima. Nejma samo na njega misli. Kad ga vidi, srce da je ugui. Zalupa, pa joj se ini svako uje. Ona se osvrne da ko ne opazi. Neto se cijela uznemiri. A progovoriti, ama nikako. Kao da ne zna. Doe sestra mu Bega i donese glas da se on najesen eni. Hoe, a kojom? Ova nita ne kae, samo se kikoe eret. A, to je Nejma voljela! Ba kao da joj je roena sestra, ada nikako drukije. Da je bar ona tu mjesto one namrtene. Sad bi joj djecu pripazila. Koje li je vrijeme? ta li joj djeca rade? Da li je on kod kue? Ne zna kud ide. Ovo ti polje svud isto, kud god krene.Novi mostovi80 Bila je gladna ali nije marila. Djeca su gladna! Ono malo i ne zna ta drugo samo sisu. A njoj mlijeko nadolo, curi li, curi. Svu je iskvasi. Prvo je ugrije, pa se poslije zaledi. Da je samo sigurna da ne luta, da se ne okree po ovoj pustoj visoravni. Sva ti je ovakva. Babo njen bi rekao: Nikom Peter zimi sreu nije donijela, sem vucima. Ne zna ni koje je doba, ni gdje je. Ona joj podie krug, namjesti. Sad e ti sigurno bit muko. Ne tri, ne podii nita teko. A gdje, jadna, kako, ko da ne podie nita teko, ko da ne tri?! Tri, jado! Tri dok si iva i dok more. Djeca ti sama i gladna. Ko zna gdje je on i ta e bit'? Tri, ako zna kuda. Dobro je da joj je bar utegla stomak da mu nije hladno. Uvijek joj je njemu hladno. Stalno bi na njemu drala ruku. Tako je otkako je s prvom zatrudnjela. I eto do danas. Ovu prvu je sve uvala u stomaku rukama kao da e joj neto biti. Pazila da u ta ne udari, da je ko ne zakai dok prolazi. Majka joj: Makni ih, jadna, sramota je. K'o da cara nosi! A ona tako. Ruke samo vrte oko trbuha. uvaju ga. ta sad? Hoe li Bog dati muko, pa da se i ona jednom smiri. Da zna gdje je i kom pripada. Uzmi, Nejmo, malo snijega, protrljaj ruke. Potrljaj lice. Bre, zaspae, aputala je sebi. Ne moe gledati toliku bjelinu. Sunce kao da probi, udari neka svjetlost da se oi ne mogu otvoriti. Ali, laknu joj dui. Kao da ue malo ivota u nju, pa se dajanisa. A kad se doepa brda, sve bi lake. Stie ona kui, iva. Djeca polijegala. Njega nigdje. Malo se utavilo, niko ga nije previjao. Soba hladna, zindan. Nejma vie ni da makne. Ni da pomjeri. Vidi da su djeca jela. Naloi. Brzo joj proe ova trudnoa. Nekako se nije mnogo namuila, samo da je snovi nisu iscrpljivali. Preko dana sretna. Neto sigurna da je ovaj put muko, pa joj to da snage i da ga pogleda. O snovima nee da razmilja. U proljee se svata sniva. San je la, a Bog istina, tjeila bi samu sebe sjeajui se majinih rijei kad bi ta teko sanjala. Mahmut je vie i ne gleda. Neto mu sve crno i muka mu. Samo joj katkad ponovi ta joj je rekao. I, ovaj put Nejma rodi muko. Bogami se zapuca, oenlui, a Mahmutu bljesnue zubi i oko zaigra od sree. Prie pa ga uze u ruke. Eto, i on ima sina. *** ***Novi mostovi81 Ime mu dadoe po djedu, Osman. No, djeak ni nalik na svoje sestre. Nikad da se osmjehne, a oi mu nekako, dalekobilo, sastavljene. Proe i godina, nita se ne promijeni. Djeak niti prohoda niti progovori. Proe i druga, trea. Sestre sve oko njega, vodaj ga, priaj mu - nita. Ni mrdnuti!... Mahmut sasvim okrenu kui lea, sve ee pijan. Sada nita i ne progovara. Nejmi predloie da nabavi kolica za dijete, da ga lake pokree. Ne!, kriknu Nejma i uze ga u naruje. Nosiu ja moga sina. Podie ga i stisnu na prsa. U tom trenu djeaku se ozari lice i on uskliknu od zadovoljstva. Toplo se privi uz majku, a u njega se useli neka snaga! Majka osjeti sreu koju joj niko dosada nije takvu darivao. ***Misera Sulji Sijari, roena u Tutinu 1967. godine. Od 1987. godine ivi i radi u Sarajevu. Postdiplomske studije zavrila na Pedagokom fakultetu u Sarajevu i pod mentorskim voenjem eminentnog zagrebakog profesora Vlade Pandia odbranila magistarski rad Metodiki pristup stvaralatvu Ahmeta Hromadia, ime je stekla zvanje magistra odgojnih nauka. Bavi se naunim i spisateljskim radom. Njene prie su na pojedinim anonimnim konkursima ulazile u najui izbor. Prie Letei stanovi i Sunce na ramenu objavljene su joj u zbirci Stazama djetinjstva, u sklopu najueg izbora sa konkusa za najbolju djeiju priu u organizaciji Gradske biblioteke Bosanska Krupa i Izdavake kue Bosanska rije Tuzla, za 2011. godinu, a 2012. ponovo dvije prie: Jaganjci i Aminina maca Zraka. Ima pripremljenu knjigu pria, koja eka povoljniju priliku za objavljivanje.Novi mostovi82 Prva nagrada za najbolju neobjavljenu pjesmu u regionu za 2012. god. UKLETI Branka Vojinovi Jegdi Da se vie ne kastiemo Ni ja, ni ti.Uuti vie, avo ti ih zaepio Kad ti sama nee Da odmorimo I ja, i ti, Uuti vie Mrkla ti svijest Da progledamo I ti, i ja. Uuti kastiguljoKaem, nije mico ruku nje, Kaku ruku, ibo je biem, Drenovom tojagom, Bila modra ko ivit Ali ne zatvarala usta Sike li, sike. Da je bar malo uela I on bi ruku odmorio Ali jok, Ne uti ta, Ne zna ona ta je zakameniti, Mokar konop Joj se u kou usijeco A ona jopet Zlica i kune: Grom te gao!Nije Todor tuko Stanku malo, No nije mico ruku nje Svo selo je to znalo I ako bi se ko zateko Obrto bi glavu u stranu, Jer bi Todor tada jo vie poludio.A poelo je odma, im je dovede Ko mlada nevjesta nee da uti, Samo drobi I ta je on mogo No da bije. Nafalie joj rad, Ljepotu nisu, Suva ko grana Slijepac kod oba oka Zamae se, Tek kad rodi ueni se Ali u pamet Nikad ne dovede se, Daba joj ime dadoe Ta nije znala stati, Zlica i kune: Gao te grom iz vedra neba! Uuti vie Jad te nao Ko to je mene s tobom Da odanemo malo I ja, i ti. Uuti vie, Stala ti voda u usta Pa da poinemo I ti, i ja. Uuti peksinuljo Da se vie ne peksinamo Ni ja, ni ti.Novi mostovi83 Kaem, nije mico ruku nje Dok ga ne ubi Vrijeme iz oblaka.Branka Vojinovi Jegdi je roena u Pljevljima 1962. godine. ivi u Podgorici. Pie savremenu poeziju, poeziju za djecu, haiku, prozu, aforizme, satirine prie, prikaze knjiga. Objavljuje u mnogim listovima i asopisima, u tampanom i elektronskom obliku a neki od njih su: Svitak, Mostovi, Avlija, Odzivi, Knjievni kutak,... Za svoj rad je dobila brojne nagrade, meu kojima su i: Dvije druge nagrade za poeziju na konkursima Udruenja pisaca 7, u Frankfurtu na Majni 1989. i 1997. godine. Na istom konkursu 2012. godine osvojila prvo i drugo mjesto u kategoriji djeije poezije a tree mjesto u kategoriji poezije za odrasle i prozi. Na Pjesnikim rukovetima u Negotinu 2011. godine osvojila je tree mjesto. Zastupljena je u brojnim zbornicima, panoramama, almanasima i zajednikim knjigama. Na konkursu asopisa Diogen za 2012. godinu osvojila je prvo mjesto za ljetnji seriju. Haiku poezija joj je prevoena i objavljena u mnogim antologijama kako kod nas, tako i u svijetu, kao i u asopisima: Paun, Apokalipsa, Haiku novine, Akt, koljka, Osvit,... U USA na Poet Details pod The Haiku foundation ima svoju stranicu. Satiru objavljuje u elektronskim asopisima ipak,Nosorog i MaxMinus, kao i u nekim tampanim. Objavila knjigu poezije: I TAMO ME IMA,1999 god. MRZ Pljevlja i OSTAJEM U PJESMI, a u pripremi su joj jo dvije, satire i haiku poezije. lan je Knjievnog kluba Stihom govorim, kao i Knjievog kluba DALMA u Pljevljima. U toku je procedura njenog prijema u Udruenje knjievnika Crne Gore.Novi mostovi84 Prva nagrada za najbolju neobjavljenu pjesmu u regionu za 2012. god. Vesna Laudinovi U polumraku DISCIPLINA U EKAONICI S JEDNOM SIJALICOMetiri noge: dve, ko debele crne cevi za odvod, dve, ko suve kosti za pasulj, sede jedne kraj drugih u ekaonici za EKG. etiri ruke: dve, ko nadolo testo za krofne, dve, ko grane od gloga, ute, svaka na svom krilu i uvaju stare snimke kao blago.I jo: dve suknje to sede, dve marame sto tihuju i dva povea nosa s naoarima to motre na red. Svi ekaju da budu prozvani.Vesna Laudinovi, roena 1957. godine u Beogradu. Do pre dve godine ivela u Sevojnu, a sada u Kragujevcu, gde je inae 1987. godine diplomirala na ekonomskom fakultetu. Pisanjem se bavi iz zadovoljstva i potrebe. Njene prie Susret i Mala prepodnevna jednoinka uvrtene su u zbirke Najkrae prie 2009. i Najkrae prie 2011., a pria Plaa u zbirku Najkrae prie 2012. IK Alma iz Beograda. ratki roman Izborni proces naao se meu izabranim kandidatima za nagradu Zlatni omnibus 2012 IK Smart Studio iz Beograda.Novi mostovi85 Druga nagrada za najbolju neobjavljenu pjesmu u regionu za 2012. god. Zijad Pandur UTKAutei, Ja svata ujem. utei, Ja ponem da snujem. utei, Ponem i da volim. utei, Ja se i Bogu molim. utei, Imao sam lijepe trenutke. Zato, odlazim u utke.Zijad Pandur, roen 1976. godine u Zvorniku. Diplomirao 2001. godine na Defektolokom fakultetu u Tuzli. U ivinicama (Bosna i Hercegovina) pokuava ivjeti kao ovjek. Objavio dvije knjige. Pie poeziju, kratke prie, aforizme...Novi mostovi86 Druga nagrada za najbolju neobjavljenu pjesmu u regionu za 2012. god. Majo Danilovi UTIVOJEVolim da utim. Sa sobom. S drugima. utim o ivotu. O sebi. O srei. utim danju. Nou. Bez rijei. Priajui utim. Dok hodam. Dok spavam, sanjam. S pticama utim. S drveem, najvie s maslinama. utim dok me razdire bol. Smijem se utei. Outkujem. Preutkujem. Priutkujem. Poutkujem. Proutkujem.Takmiio bih se u utanju. Maraton utologa. Bio bih meu favoritima. utim jer nemam ta da kaem. utim jer imam ta rei. Iz protesta utim - svakom dozvoljeno da pria. utim iz navike. Iz melanholije. Iz potrebe. Kad nauim da priam, opet u utati. ute u meni titraji, damari, krv mi uti. Crijeva, hormoni, sjeanja, uspomene ute. utanje je zlato! Iz utnje utim. Iz utnjave. Iz utine. Trebali su me nazvati utivoje, utislav.Stara sam utalica. Svaam se i mirim utei. Pitam i odgovaram utei. Kad neko umre, ja ga outim. Svata bih vam jo rekao, al' bolje da utim. Pametniji sam kad utim.Novi mostovi87 Trea nagrada za najbolju neobjavljenu pjesmu u regionu za 2012. god. OVEK IZ POJASA GAZE Milan MitiPreci su mi doli iz daleka. Izbeglice, skitalice, cigani, ubice. Ja sam nomad, bez doma i stada. Bez oca i majke, prepun jada. Bez druga i brata, Usred ovog sveta, Bez tita i maa usled ovog rata. Po stradanju sam Jevrejin. Sizif po nadanju. Bitanga po vladanju. Gazim bos po kamenju. Dok mene drugi gaze. Pokvarenjak sam po uvenju. Kurve me sisama maze. Njihove ruke me paze. Po svetu mi se rugaju i plaze. A ja sam samo ovek, iz pojasa Gaze.Milan Miti, roen 1982. godine u Pritini. Zavrio Gimnaziju i studirao Sociologiju. Pisanjem se bavi vie od deset godina. Pie poeziju i prozu ali jo uvek nije objavljivao svoje radove. ivi u Kruevcu.Novi mostovi88 Trea nagrada za najbolju neobjavljenu pjesmu u regionu za 2012. god. KATARINA BOSANSKA Aida ei NezireviZvono. Klati se s kraja na kraj zvonika. Golemi goli zidovi biuju ga do krvi. Boe, da li ga boli to beskrajno udaranje iz stoljea u godinu, iz godine u mjesec, iz mjeseca u dan? San. Sino sam snila buntovnu Bunu. Dida i Starce i Goste asne, plemenite. I sebe u bijeloj odori kako romorim neku molitvu koje se ne smijem nikad, nigdje sjetit' na javi. Grad. Kriaju se ulice, kupole s kriom na vrhu, ja inim kri na grud'ma, apem: Zdravo, Marijo, blagoslovljena Ti meu enama. apem, da sperem onu zaboravljenu, zabravljenu, zabranjenu molitvu iz sna. Mlijeko kojim je ovaj Grad podojila matera vuica umi mi, iti u prsima ko ona Buna buntovnica. Konjska mi kopita krvniki kaskaju po grudima. Kaplju i mlijeko i gnoj i znoj iz mene po tome kamenom podu. Zvono. Klatim se s kraja na kraj zvonika. Okrutni goli zidovi biuju me do krvi. Ja, kraljica mrtve zemlje, s krunom od mrtvoga mesa, pucam ko blagajski kamen, sama, izmeu dva svijeta.Novi mostovi89 IZABRANA PROZAGRMLJAVINA I SAN Hakija Kari Vi vidite stvari i pitate ZATO?, a ja sanjam o stvarima kojih nije bilo i pitam ZATO NE? George Bernard ShawKia je, tog toplog julskog dana, padala kao nikad do tada. Tmurni oblaci su se spustili do same zemlje. Sve, to je tih momenata moglo praviti sjenu, obasjavano sijevanjem, dobijalo je nestvaran izgled. Duge i hitre svjetlice bezobzirno su parale nebo. Grmilo je u mahali i prije, ali kao tog dana, nije. Kokoi su se posakrivale u podrume i kokoinjce. Golubovi su nestali pod strehama. Krave, telad i ostala marva sakupili su se u talskim budacima. Svijet se uvukao u svoje hudere bacale su se kaike, viljuke i noevi na avlije i uilo iz Kur'ana, ko ta zna, ne bi li grmljavina, sijevanje i kia konano prestali. Enes se uurio u uglu sobe, u praznom prostoru gdje se sastavljaju dvije sekije. Pogled mu je bio uperen ka plavo utim prugama ilteta na kojem je sjedio. akama je iz sve snage stiskao poklopljene ui ne bi li ih to vie zaepio, ne bi li napravio to bolju zvunu ogradu i spasio od silne grmljevine koje se toliko plaio. Noge su mu primjetno drhtale i ma koliko se trudio da prikrije strah, one su ga izdavale i povremeno poskakivale, na ta nije mogao uticati. Enesov djed, hadija Hazim, sjedio je mirno na drugom kraju sekije, uz sami prozor. Knjiga, koju je drao u rukama, bila je otvorena negdje na sredini. itao je tako odsutno, kao da vani niti grmi niti sijeva, sav zanesen onim to vidi i ita. Povremeno bi liznuo palac i kaiprst desne ruke, okreui novi list, koristei taj mali predah da iznad naoala baci pogled na vanjska deavanja i kriom na unuka Enesa. Enesova nana, hanuma Duda, kerala je svilicama ljubiaste, zlatne, zelene i ute boje, ukrasne kere za novu amiju. Povremeno je ustajala i ubacivala jedno ili dvoje suhih drva u eljezni fijaker. Ponekad bi, prilikom ustajanja, lagahno okrenula erpu na platni poreta, mijeajui njezinu miruhnu sadrinu drvenom kutljaom. Nita u sobi nije remetilo tiinu i mir osim povremenih Enesovih uzdaha, skoro jecaja, te cvruih kaplji pare koje su se slijevale nizNovi mostovi90 stijenke erpe do platne, rastaui se na vrelini. Enes se sluajno zatrefio kod djeda i nane a da je znao da e danas ovako grmiti i sijevati ne bi dokasna ostajao kod njih i ranije bi otiao kui. No, sad nije imao izbora utio je i trpio! Uz majku i brata podnosio je ovakve stvari mnogo lake jer su oni znali za njegove strahove pa su mu pomagali. Navodili su ga na igru samo da bi mu odvlaili panju dok grmljevina ne proe. Kad je mati imala vremena priala bi im prie kako bi Enesovi strahovi bili potisnuti u drugi plan. Sad, ni majke, ni brata, nije bilo stanovali su na sasvim drugom dijelu mahale. Tu su samo djed i nana i njihova prostrana soba djed miran i zadubljen u itanje a nana zanesena keranjem ukrasa za amiju. Da stvar bude gora, ni jedno ni drugo nisu znali da se njihov estogodinji unuk plai grmljavine. Mislili su da mu je dosadno jer vani pada kia pa ne moe da se igra sa cukom Dekijem, te zbog toga sjedi miran u uglu sobe. Sijevanje i grmljavina ubrzo popustie. Kia je i dalje padala ali ne tako jako. Enes osjeti razliku i lagano podie glavu i sa uenjem pogleda kroz prozor. Pogled je bacao as ka nebu as ka djedovoj naherenoj avliji niz koju su se slijevali potoii kie, migoljei kao gliste na sve strane. Odjednom se die na noge i nakon nekoliko sekundi izae na verandu, brebolje obue plastine sandale i nagari trati ka svojoj kui. Hadija iznenaeno pogleda u svoju hanumu i prije nego su uspjeli progovoriti i jednu rije njihov unuk je dahtao blatnjavim sokakom, noen strahom od grmljavine i eljom da to prije utri u kuu. Do tada sigurno nikada nije tako brzo trao i inilo mu se da to se vie napree i bre tri, sve je sporiji; to se vie pribliava kui da mu je ona sve dalja. Nakon samo nekoliko minuta, sav zadihan, bahnuo je na kuni prag, mokar ko mi, uplaen kao nikad ali sretan i ponosan zbog onoga to je upravo uinio. Kia se sasvim stiala. Povremeno je sijevalo u daljini i ula se slaba grmljavina. Prvi suton je padao na pokislu mahalu. Kuc, kuc, kuc pokuca neko na vratima i kroz njih, nakon nekoliko trenutaka, natrake ue hadija Hazim, drei kiobran u ruci. Enesova mati nazva selam svom ocu te mu ponudi da sjede. Primi od njega kiobran i stavi ga u hamam da se okapava. - Ma e ti je onaj hairlija?? Pobjee ko mamen po 'nakoj kii upita hadija, sjedajui na skemliju pored toplog poreta. - Eno ga, leg'o, pokis'o do kosti pa sam ih obadvojicu poslala u krevet. Sigurno su ve zaspali. - Ma ta mu bjee; sjedi, sjedi i najednom strugnu, ko da je ejtana vidio!! - Aaaaa tebe babao, pa zar vi ne znate?? On se boji grmljavine, hoe da se baildie kad grmi. udi me da niste znali!! - A tako, vidi, vidi! Sad znam to je 'nako otr'o. Nego, deder da ja njemu pouim tagod ne bi li ga manje bilo strah.Novi mostovi91 Hadija je tiho uao u zatamnjenu sobu iji su prozori bili zastrti zelenom tkaninom. Smjestio se iznad usnulih djeijih glava i tiho poe na arapskom uiti sureta iz Kur'ana. Glas mu se nije uo, samo je usne ritmino pomijerao. Povremeno bi puhnuo niz svakog od njih, ali paljivo da ih ne probudi. Oni su mirno spavali, povremeno se pomijerajui u snu. Sljedeeg dana usijalo ljetno sunce. Zemlja se isparavala i kako se sunce vie dizalo na nebu tako su i barice na sokaku i avlijama nestajale pa su do podne skoro sve nestale, kao rukom odneene. Nakon jutarnjeg dosaivanja i igre sa bratom, te sa djecom iz komiluka, Enes gladan utra u kuu, te stade na sredinu sobe. - Majka, zaboravio sam ti neto kazat. Sino sam sanj'o neto ree Enes. - A ta to? upita majka. - Zna ono, ko ja spavam a iznad mene na sekiji sjedi djed Hazim i sve mi govori nemoj se ti bojat, ne dam ja tebe, i to nekoliko puta tako. Jel' de, lijepo je to to sam sanj'o djeda, lijepo to mi je djed to govorio?? - Jest, Enko moj, lijep, lijep je to san ree majka i pogleda ga nasmijeena lica. Hakija Kari, roen 1966. godine u mjestu Palanka kraj Brkog. Do sada je objavio etiri zbirke poezije za odrasle: Tebi, moja Bosno(1993.), Utihle avlije (1996.), Oiljci(1998.) i Otisak izguvanih snova (2004.). Zbirku poezije za djecu Koulja bez sna, objavio 2008., a zbirku pria Kamena kua 2011. godine. Uskoro, kao izdanje Knjievnog kluba Brko distrikta BiH, izlazi njegova najnovija pjesnika zbirka Ukradeni mjesec. Poezija mu je prevoena na: njemaki, albanski, poljski, danski, engleski, armenski i makedonski jezik. Bavi se novinarstvom i knjievnim radom. Pored poezije i proze, pie i dramske tekstove, te recenzije i knjievne kritike. Prevodi sa njemakog i makedonskog jezika. lan je Drutva novinara BiH, Drutva pisaca BiH, te ULJUB-a (Udruenje ljubitelja umjetnosti Brkog). Takoer je lan rukovodstva Knjievnog kluba Brko distrikta BiH, te lan redakcije asopisa za knjievnost i kulturu RIJE. ivi u rodnom mjestu.Novi mostovi92 Naleteh na Radovana, sasvim iznenada, ispred tanda izdavake kue koja se iskljuivo bavi tampanjem i izdavnjem crkvenih i duhovnih dela. Zatekoh ga kako uporedo lista Bibliju i neku knjigu od Nikolaja Velimirovia. - Radovane, kao da ste u zemlju propali! rekoh mu. Ne odgovorivi mi odmah on obori preda mnom pogled, pa slino detetu koje osea krivicu stade da vrti glavom i tapka vrhom stopala po podu. Potom podie pogled i skoro planim glasom ree: - E moj Srane, svata mi se izdeavalo... Zadrasmo se jo malo ispred istog tanda. Zrikava prodavaica sa gustim i veselim brkovima stade da nam pokazuje tvrdo ukoriene molitvenike, nudei nam ih po promotivnoj ceni. - Mmmm, kako samo miriu! Ajde, pomiriite ih! ree nam ona njuei knjige kao da su taze pecivo koje samo to je izalo iz penice. Ponudih Radovanu da proetamo i nastavimo zajedno razgledanje sajamske ponude. Raunao sam da bi mi stari bibliotekar mogao pomoi da lake pronaem neke od naslova za koje tog dana niko od simpatinih prodavaca na Sajmu nije uo. Ipak, najvie me je interesovalo zato mi se toliko dugo nije javljao. Njemu kao da bi neprijatno zbog moje ponude. Polako je podigao sa poda ofucani ranac koji je leao baen pokraj njegovih nogu, prebacio ga preko ramena pa mirkajui i mrmljajui tiho kazao, kao da se obraa sebi: - Ma, i nisam ti ja ba neko drutvo. - Traim Pokretni praznik od Ernesta Hemingveja. Meutim, svi mi sleu ramenima. rekoh navlaei ga. On ivnu na trenutak: - Hm, imao sam ja nekad u biblioteci jedno izdanje te knjige. Beograd 1964, tvrde korice, odlino ouvana! Lepa je to knjiga... Radovana sam upoznao pre etiri godine. Seam se da sam na adresu biblioteke u jednom gradu u unutranjosti iji je on bio upravnik, poslao priu koja pored toga to je bila preplavljena humornim scenama, knjievnih kvaliteta nije imala. Ipak, ula je u zbornik. Nakon toga uoh u redovnu Internet prepisku sa njime. Izuzetno mi je prijalo uporno laskanje tadanjeg predsednika irija. Iako je esto bila providna i banalna, Radovanova hvala me je motivsala na dalji rad. Nakon par meseci od izlaska zbornika radova sa knjievnog konkursa Radovan doe nekim poslom za Beograd. Tada smo se i lino upoznali. Niko mi nikada o sebi nije bio ispriao toliko koliko je to tada uinio Radovan. - Eno slobodnog stola! Predlaem vam da sednemo i malo se odmorimoBIBLIOTEKAR RADOVANVladimir BulatoviNovi mostovi93 uz kafu. Noge znaju prilino da oteaju od jurcanja za knjigama! rekoh razdragano, pokuavajui time da malo razveselim svog zamiljenog i vidno utuenog prijatelja. Uporan u svojoj malodunosti on ponovi tiho: - Ma, nisam ti ja neko drutvo... Sedosmo za sto smeten tik ispod stepenita koje je vodilo ka gornjem nivou hale. Da konobar retko poseuje svoje radno mesto uverila nas je ovalna pepeljara prepuna opucima i mnogobrojne plastine ae izvrnute po stolu. Htedoh da pomognem Radovanu da se raskomoti i skine kaput sa sebe, meutim on mi izmaknu svoje zgureno telo. Potom sede za stolicu ne skinuvi ni kaput ni ranac sa sebe, valjda elei time da mi pokae da nema nameru da se tu due zadrava. - Pie li jo? upita me. - Pokatkad. - ita li? - Kad god naem vremena. - Znai i jedno i drugo retko. zakljui on. Nisam imao nameru da mu protivureim. Bio je u pravu. - Radite li jo u biblioteci? upitah ga. - Ne. - U penziji ste? - Da. Konano primetih krajikom oka mladog konobara kako se krije iza friidera i guta svoju uinu. - Zato ste Radovane prestali da mi odgovarate na moje poruke? prekinuh utanje iznenadivi sebe kako je izgovorena reenica delovala upravo kako nisam eleo, direktno i pomalo strogo. - Moda bi trebalo da krenem... ree on pa krenu da ustaje od stola. - Radovane kazah uhvativi ga vrsto za ruku molim vas, posedite jo malo sa vaim starim prijateljem. Konano se pojavi i konobar. Slino jarcu kada vae suvu travu razvlaio je u ustima ostatke hrane. - Donesite nam dve obine kafe rekoh mu. On nam se teatralno pokloni kao da je manire uio na nekom evropskom dvorcu, pa ode ostavivi smee na stolu netaknuto. - Proitah na Konkursima regiona da je ove godine tema knjievnog konkursa vae biblioteke Apokalipsa. Zanimljiva ali ini mi se prilino prevakana tema. rekoh. - Da, prevakana. zamiljeno ree Radovan. - Niste vie predsednik irija? - Nisam. Konobar nam umesto obinih kafa donese dva kapuina i kiselu vodu.Novi mostovi94 Radovan izvadi iz unutranjeg depa od svog kaputa tamno plavu brojanicu, pa poe da je mulja suvim prstima. mirkajui je gledao ispred sebe i tanko puhao ustima. - Lucija je umrla. iznenada ree, sasvim tiho. - Oh, Radovane! Primite moje iskreno sauee. Lucija je bila Radovanova supruga. Sve to sam znao o njoj ispriao mi je upravo Radovan, to uivo to preko Internet prepiske. Iz obzira prema njemu nisam eleo da ga pitam od ega je umrla. Dobro sam znao da je bila teka alkoholiarka. U svojoj mladosti Lucija se aktivno bavila pisanjem poezije. Njeni radovi nekoliko puta su objavljivani u poznatom asopisu Knjievnost. Svoj unutranji nemir lako je iskazivala igrajui se reima. Ali, za razliku od papira, stvarnost nije mogla da trpi njena unutranja previranja. Imala je mnogobrojne ljubavnike. - Kad je umrla? - Sutra e biti tano tri meseca. Uporno je palcem valjao kuglice od brojanice, pratei oigledno neki samo njemu poznat red i broj ponavljanja iste radnje. - Nisam mogao da joj dam nagradu. iznenada ree Radovan. - Kakvu nagradu? upitao sam. - Pa, nagradu... nau. Nagradu biblioteke! - Poslala je svoju priu? - Da. Probao sam kapuino. Mogue da konobar nije bio dobro isprao deterdent sa oljice. - I ne samo ona. Oba lana irija vrili su pritisak na mene da im dam nagrade! - Pobogu, Radovane bio sam zaprepaten zar je mogue da su i lanovi irija slali svoje radove na konkurs? - E, moj Srane pogledao me je suznim oima ne zna ti ta se sve meni izdeavalo ree pa potom pognu svoju proelavu glavu. Slika utuenog starca koji je u dubokoj alosti za svojom suprugom u meni je izazivala iskreno saoseanje. Radovan je delovao kao previe iskrena i dobra dua, zato su ga valjda i iskoristili bezobzirni ljudi. - Ko je bio u iriju? - Dragica Holtner Jankovi i Dragomir Lekovi. uo si za oboje, pretpostavljam? Ta imena su mi bila poznata. Dragomir je vlasnik jedne beogradske izdavake kue. Zavrio je svetsku knjievnost. Pre nego to sam sreo Radovana video sam ga u prolazu kako se polako i gospodstveno provlai izmeu tandova. ini mi se da farba kosu i koristi puder kako bi sakrio bore. Upravo je on lansirao Dragicino knjevno ime. Njena najnovija knjiga Bezlini ivot jedne usamljene ene koja traga za poentom ivota perui prljav ve i popun-Novi mostovi95 javajui po ceo dan ukrtene rei prodaje se na tandu njegove izdavake kue za 1299 dinara, i po reima prodavaca jedna je od najprodavanijih knjiga na Sajmu. - Oboje su mi pretili da e istupiti iz irija nastavio je Radovan ukoliko ne bih glasao za njihove ifre. ak mi je i glavni sponzor konkursa, Bata Mesar, pretio da e povui sav novac ukoliko ne nagradim njegovu erku jedinicu! - Otkud ste znali da su radovi pod tim iframa ba njihovi? - Otvorio sam sve ifre pre glasanja. Cela pria je polako dobijala novu dimenziju. Priznavi mi da je otvarao ifre pre odluke irija ozbiljno je doveo u sumnju svoju bezazlenost. - ta ste na kraju uinili Radovane? upitao sam ga pomalo ozbiljnim tonom. Radovan polako skide ranac sa svojih lea, raspetlja konopce kojim je platno bilo zategnuto pa paljivo izvadi srebrnu statuu, nagradu koja se dodeljuje piscu pobednike prie. Drei je paljivo kao da u rukama poseduje kakvo retko blago i tupo zurei u njen vrh, kaza mi gotovo apatom: - Na kraju sam nagradio samog sebe!Vladimir Bulatovi, roen 1979. godine u Beogradu. Napisao zbirku priaIzmiljeno ali istinito, 2010. godine. ivi i radi u Beogradu.Novi mostovi96 Dimitrije Bukvi Ba si se zalepio za tu fijoku primeti otac. ta e, ale. Kad diplomiram, biu arheolog. Kopanje po prolosti mi ne gine nasmeja se sin, pa nastavi da rovari po dedinim ratnim uspomenama. Krivo mi je to jednu stvar nikad nisam pitao dedu... ree ocu koji je pravio kuicu za Jupija. ta to? uknu otac ekser u temelj budueg pseeg stanita. U njegovim rukama, eki se tresao kao da je pneumatski. Kako je to kad ubije oveka kaza sin, pa iz ladice izvue znamenje iji se okrajak promolio ispod beretke sa petokrakom. Bio je to orden za ratne zasluge. Jupi, kukin sin iz meanog braka jazaviarke i gonia, trkarao je po garsonjeri. ute dlake krunile su se sa njega. Glupa dukela! dreknu otac, spazivi rutavi trag Kolko se linja, udo da nije osav. Na mesto! Odma! poterao je vikom etvoronoca u oak. Zna nastavi sin deda mi je celog ivota prio samo o pobedama. Volio sam te njegove prie. I sad ih se seam. Kad, pred kraj ivota, on poe da govori i kako je kosio vabe u bitkama. Hteo, valjda, da se ispovedi unuku. Kad ve popove nije voleo. A i poiveo je... Sa kolko je, bee, umro? Osamdes osam? nadjaavao se sin sa oevim alatom. I osamdes devetu je napunio. Pa, dobro, ubijao je Nemce. Morao je. Protiv njih je ratovao. Ili bi oni ubili njega. I ne bi bilo ni mene, ni tebe... A kolko je imo kad je otiao u rat? Dvaes dve... nepune. Pre okruglo sedamdes godina otac pogleda na kalendar tog 9. maja 2000 i neke. Vidi, danas je Dan pobede. To se sada zove Dan Evrope ispravi sin oca. Nekad se to lepo slavilo... otac kao da je preuo ispravku. Kad god sam bio u zemlji, prikljuio bih se slavlju. Mada, retko sam s prolea bio kod kue dok sam radio. Putovalo se dosta. ljakalo se po svetu. Jednom sam godinu dana bio u Africi. Tri naselja smo tamo gradili priseao se otac. itav minut Jupi je proveo na mestu. Pa se uzvrpoljio. Poe da gricka prag pred kupatilom. O, boe! Kreten! vae sve to je od drveta. Da me ubije, ne znam zato! Celu kuicu je izgrizao. A sad ja moram da se maltretiram, da mu pravim novu oev pogled postade odsutan. Sin nastavi da kopa po fijoci. Nabasa na dedin pitolj. Je l ova spravica jo radi? upita oca, uhvativi pucaljku za cev. DAN POBEDENovi mostovi97 I ja poloi sin oruje u ladicu. Radi, valjda ree otac. Nikad ga ne uzimam. Skoro doao neki strunjak da ga rasklapa i oisti, pa ree da jo moe da puca. Ima i jedan metak unutra. Je li to taj pitolj to je deda stalno govorio da je doneo slobodu? Da. Iz njega je pucao po vabama? Da. U fijoci nije bilo mesta za najvredniju uspomenu na dedu. Bio je to radio Telefunken, zaplenjen od Nemaca poteranih u beaniju posle ofanzive; etvrte, pete, sedme... ko e ga znati. Jo je bio u funkciji. (Otac je stalno govorio: Kad Nemac napravi, to radi doveka.) Blistao je visoko na polici, kao zlatna kruna na pijedestalu, jedini dostojan da bude izdvojen iz krinje krcate pamenjem po kojoj je sin preturao. Otac je odravao prijemnik, brisao prainu sa kuita, istio potenciometre i nosio ga na sistematski pregled kod majstora. Sa zvunika aparata zau se Woodoo Chile. Otac poe da imitira Hendriksov wah-wah: Uau-tu-taru-rau-rktk-tau-tau! Hahaaaa! Kako sam ovo nekad cepo na gitari... Skupi se ekipica, pa odvrnemo Telefunkena i sjatimo se oko njega. Svi sa instrumentima na gotovs. Ukljuimo Radio Luksemburg, pa ekamo da puste pesmu i hvatamo akorde u letu, gde da eka da je opet emituju... otac se osokolio himnom svoje mladosti. U trenu je spojio perploe. Jo samo da ih slepi i dva zida dnevnog boravka za kucova su gotova. Skidali smo edouze, Parpl, Cepeline... nastavio je da nabraja. Znam, ale. Priao si mi kako ste godinu dana skidali Stairway to Heaven sa Luks... sin zastade usred reenice. Ujeo se za jezik. Progutao knedlu. Ocu su ploe izmakle iz drhtavih ruku. Popadale na parket. Kako se slae sa majkom? upitao je potomka. Dobro. Nema je da se javi. U frci je s poslom. Ili je jo ljuta? Sin duboko uzdahnu. Vazduh mu je zaitao kroz nozdrve. Skrenuo je pogled. Zautao. Mandat tiine trajao je sekund, do Jupijevog prvog lavea. Koji mu je sad! ponovo se otac prodrao. Jeo je, vodio sam ga u etnju, sauvo sam ga kad su dukele u parku kidisale na njega... Jupi je, lajui, potrao po kui, kao da je predvideo zemljotres. A ondaoruja. Joj, skloni ga! otac ispusti alat i poe da mae rukama. Plaim seNovi mostovi98 ga je i stvorio. Poruio, redom: sveanj bajatih novina, tronoac u trpezariji, noni stoi sa lampom. to ga se ne otarasi? obrati se sin ocu, pogleda uperenog u izbledelu fotografiju koju je naao. Na slici je bila dedina eta. Ne mogu. Obeao sam tvojoj majci da u brinuti o njemu. A ja drim re. Zna ona to. Pitaj je kako sam joj, dok smo bili u braku, svirao Stairway to Heaven kad god je htela. I to sam joj obeao ree otac. Opet nastade neprijatna tiina. Moram da palim, ale... Mogu li da ponesem ovu fotku? Da imam bar neku dedinu sliku upita oca. Naravno. Budui arheolog je znao da mu kod kue ne gine jo jedno kopanje po prolosti, uz veita majina pitanja. Kako je? Dobro je, mama. ta dobro, mora da mu se i dalje tresu ruke? Tresu se. Pa normalno, kad je celog ivota pio. Ne znam, mama. Je l opet naao neku drolju il ga vreme pregazilo? Ne znam, mama, nije nita prio. Nego, vidi, mama, ta sam naao sliku sa dedinom etom. Dedina eta? Sve su to komunjare, sine... Ajde, da te otpratim prenu otac sina usred razmiljanja. Izali su iz pohabane kutije sa bezbroj prozorskih rupa u kojoj je otac iveo kao podstanar. Pred njima se ukazao troan pejza Rakovice: ruinirana postrojenja, ine obrasle travom, na njima doivotno parkiran teretni voz. U ovoj industrijskoj zoni jedino manastir jo radi osmehnu se sin. Sve smo ove fabrike mi izgradili. Crnili smo u tri smene. A sad... otac zauta, gledajui u kosture gigantskih pogona, pa se okrete prema neuspeloj kuici za Jupija. Sa sprata iznad dopirali su narodnjaci. Nekad Radio Luksemburg, sada Radio Teheran ree otac, smerno pogledavi ka komijskoj terasi. Pa zagrli sina. Pozdravi kevu. Neka se javi... ako hoe unu ga otac po ramenu. Udaljavajui se, sin je najpre izgledao kao ovek. Idui prema horizontu, sve se vie smanjivao. Postajao je najpre senka, zatim figurica, a potom se, siuan kao raf, izgubi meu izlokanim postrojenjima. Otac se vrati u kuu. Jupi se popeo na policu. Kao merdevine su mu posluile stvari koje je oborio maloas u juriu. Grickao je Telefunken. Otac iskolai oi. Ukruti pogled prema psu. Ruke su mu se dodatno zatresle. Osetio je kako mu se sokovi u telu sue i kroz pore izlaze na kou. Zato ga se ne otarasi sevnu mu u glavi sinovljeva misao. Oevi tromi, izmueni koraci odzvanjali su u praznoj sobi. Zaustavio se kod fijoke. Izvadio pitolj iz ladice. Oprezno ga uze, sa obe ruke.Novi mostovi99 I krene prema Jupiju. Psi je prestao da gloe radio. uvi bat, uzdigao je glavicu, iskosio je, pa podigao obrve. Zamahnuo repiem. Zurio odozgo u gazdu. Otac je stajao mirno. S pitoljem. Nekoliko trenutaka. Dugih kao Metuzalemovi memoari. Telefunken je i dalje svirao u potaji. Sa radija se zauo Betoven. Oda radosti. Ra-dost is-kra sve le-pote.... Na Dan pobede. I metak u cevi pitolja koji je doneo slobodu. im se zau pucanj, Betoven zauta. Usred refrena. Kao da je on pogoen. Umesto Ode radosti zaorio se gromoglasan, tuan lave. I glas spikera: Dragi sluaoci, izvinite zbog prekida programa...Dimitrije Bukvi, roen 1985. godine u Beogradu. Sociolog, novinar i pisac kratkih pria. Prozu objavljivao u zbornicima mladih autora iz regiona u izdanju Alme iz Beograda i banjaluke Besjede, kao i u asopisima Trei trg (Beogad), Akt (Valjevo) i Svjetlo rijei (Sarajevo). Za beogradski dnevni list Politika pie reportae i kafanske kozerije, a za portal balkaninsight.com regionalne organizacije Balkanska istraivaka mrea (BIRN) pie analitike novinarske tekstove o problemima kulturne politike u Srbiji. Na meunarodnom konkursu za poeziju i kratku prozu autora do 30 godina ivota Stanislav Preprek 2011. godine u Novom Sadu osvojio tree mesto. ivi u Beogradu.Novi mostovi 100 ura Vukeli-Roi Topli, sunan dan prosuo se moslavakim seoskim dvoritem. Naoko besposlene, ugaenom travom motahu se jarebiaste i grahoraste kokoi a dva crna, golovrata pileta marljivo prekapahu natrule trijeske uokolo drvocjepa. Pjetli hrvatske patuljaste kokoi neumorno je udvarao krupnoj koki zlatnog perja, a koja ga je zaobilazila i strpljivo ignorirala. Kuja se smirila u svojoj ukoenoj drvenoj kuici, prebacivi njuku preko praga. I mada se inilo da drijema, sve je bilo pod kontrolom. ulo se roktanje svinje u toru, a guske su iznenada, pojavivi se iza staje, rairenih krila povremeno polijetajui s tla i s mnogo gaktanja dojurile do velikog lavora podno lipe, s jo vidljivim crvenim i bijelim trokutima. U njemu se utilo zrnje kukuruza. Pogled od bunara usred dvorita pratio je kolni put u dubinu ravnice, sve do ume Kozjak a autoputom, koji se tristotinjak metara dalje, paralelno s putem uvukao u mirnou provincije, jurile su raznobojne limuzine i autobusi. Odsjaj suneve svjetlosti na laku lima zaslijepio bi pogled. Malo povie i iza autoputa a ispred slapova blagih obronaka Moslavake gore povremeno bi projurio vlak, sada na istok, kasnije na zapad. Jeka klepeta tokova vagona ula se tek nakon to bi se gujavica vlaka odvukla s horizonta. Iz kuhinje irio se miris cimeta, vanilije i oraha i nadmetao se s mirisom peene guske i karmenadla iz penice velike zidane pei. Na eljeznim tablama plotne pekli su se mlinci. Na klupi iza kue, hrskajui traku toplog mlinca djevojica je kameniem razbijala ljenjake a netko od odraslih, prolazei, promrsio joj je zlaanu kosu. Nekoliko lanova obitelji okupilo se na starom imanju kako bi iz oranice izvadili krumpire, uredili nekoliko lijeha u vrtu, popravili poneto i druili se s djedicom, kako su ga s mnogo ljubavi zvali. Osim toga, trebalo je poneko pile spremiti u ledenicu. Obino su to bili pilii koje bi kvoka dovela sa nekog tavana ili taglja. Samonikli, alio se starac. Djevojica je trkarala uzanim hodnikom izmeu sjenika i staje sve do svinjca uokvirenog daskama, te kroz rupice koje su nastale ispadanjem otpiljenih grana, promatrala mamu krmau i pozaspale ruiaste praie. Kada su plug i kobila bili spremni, djedica je zazvao unuicu te su krenuli put krumpirita. O berbi krumpira, u prolosti, priao joj je djed, ovisilo je kako e obitelj, pa i selo, prezimiti. esto puta ovisilo je i da li e preivjeti. Mnogo zdravih krumpira znailo je bolju ishranu za ljude i domae ivotinje. Govorio joj je kako je krumpir preplovio ocean i stigao u Europu iz June Amerike, a kako su zbog oboljelih krumpira, Irci morali naputati svoju zemlju te ploviti opet preko oceana, put Sjeverne Amerike. Sve e ti to sresti u kolici, samo marljivo ui, uzdisao bi. Dou dani berbe svemu, pa tako i uenju. Rahla crnica grijala je sitne, ruiaste tabane djevojice. to se zemlja VRIJEME BERBENovi mostovi 101 vie suila, sivjela je, drobila se u prah i propadala izmeu onih krupnijih grudica, jo crnih od vlage. Polje s krumpirom bilo je odijeljeno od dvorita ogradom od posivjelih letvi, koje, kao da su bile pijane, naslanjahu se jedna na drugu. Ili su polegle u koprive i visoku travu. Nad plotom svoje grane rasprostrla su stabla voki ljiva sa zrelim plodovima, odavno obrana trenja s poutjelim liem te dvije visoke jabuke, nisko sputenih i savijenih grana od tereta rumenog voa. Nakon jutarnje rakijice, kosci, sve redom susjedi, otkosili su gustu, visoku travu i cimu krumpira i na vilama odnijeli je na rubove polja. Sada otkrivene, brazde prostirahu se poput zamrznutih valova s kakve razglednice. Zapravo, liile su na veliku rifljau koja skriva tisue zrelih krumpira, uukanih u tople perine zemlje. Nije to bilo veliko polje i starac vie nije prodavao krumpir. Brojna su djeca odavno otila put gradova, imala svoju djecu. ivjeli su boljim ivotom od onoga to bi imali da su ostali s njim, bar se tako tjeio. Nije bilo dovoljno zemlje za sve i nije bilo mehanizacije, a time ni zarade. Moralo se poi trbuhom za kruhom. No, ako je bila dobra godina, bilo je tu dovoljno krumpira za svu njegovu djecu. Vijugave brazde penjahu se na malu uzbrdicu podno ceste. Vodei sivozelenkastu kobilu, djevojica je netremice promatrala neravno tlo pred sitnim, bosim stopalima, u strahu da ne stane na trn ili neto to e joj povrijediti noicu. Bojala se takoer, da e stara kobila tekim prvim desnim kopitom stati na njenu nogu. Ali nije. Nikada nikomu nije stala na nogu ta krupna i strpljiva kobila imenom Zora. vrsto se drei za plug, nesigurnim koracima, usana stisnutih mukom bezube starosti, drhtav od slabosti i zdravlja koje se predavalo, pogleda usmjerenog na otricu pluga, djedica se drao za plug i slijedio kobilu i djevojicu. Iza njegovih krhkih lea, u rasporenoj brazdi rumenili se krupni, veliki, glatki krumpiri. Izmeu njih bijelile su se prerezane polovice koje je dohvatila otrica pluga. Krumpiri rasuti poput zvijezda Mlijene staze, pomisli dijete, vraajui se poljem, promatrajui sjenu svoje ekipe kako prolazi tim siunim svemirom u svemiru. Okretanje pri cesti i kratki odmor, gutljaj vina, iz staklene ae kojom je bila pokrivena boca odloena u hladu visoke trave. Znanac na biciklu zastaje, pita kakva je berba a djedica se smijei, teko diui crvenih obraza, ponosno rukom pokazujui obilje. Znanac klima glavom i nastavlja svoj put a starca i dijete, pa i kobilu Zoru prene zvuk zvona s pelinjaka. Bio je to snaan, dugo oekivan poziv na ruak. Oslobodie kobilu i odvedoe je u hlad ispod oraha, da pase. Djevojiin otac donio joj je kantu s upravo izvuenom vodom iz bunara. Druina se okupila oko lavoru na stolcu bez naslona pored bunara, kako bi oprali ruke. Jer, voda u koritu za blago, nije se smjela dirati. Okupivi se svako sa svog posla, krenue put sitne kuice od hrastovih greda, pokleknule od vremena, vjetrova i suza. No radost doma i mirisi stola nikada ne bjehuNovi mostovi 102 slaima. Svake je jeseni djedica govorio kako je to njegov zadnji krumpir, kako dogodine, bude li iv, nee vie muiti jadnu staru kobilu. Ali, bila je sramota tu, na toj plodnoj crnici, na zemlji koja obilno daruje i vraa ljubav i brigu, ne saditi krumpire, kukuruz i ito. Bila je sramota zapustiti zemlju, majku hraniteljicu. A kada bi dolo proljee, stare bi kosti propupale ba kao i kronje stabala to uokvirivahu mrke grede kuerka. Iz dubokog korijenja, iz stoljeima utkanih naina ivota i borbe za preivljavanje, potekla bi nova snaga i djedica bi uvijek nanovo sadio i sijao. Bilo je to jae od njega. Dobro osuen krumpir zatrapili bi zajedno s repom, ciklom i lukom. Djevojica se vratila u svoj grad. Djeca i unuad, posjeivali su djedicu svakoga vikenda, po dogovoru. A i tijekom tjedna, poneki automobil bi se navezao na ljivar pred njegovom kuicom. Navratio bi jedan od zetova ili sinova na slubenom putu, jer auto cesta je bila tako blizu, bilo je to usput. Istina, najljepe je bilo kada su se svi okupljali u starom domu, ma kakav izgovor bio. A djedica je uporno smiljao nove i nove poslove kako bi okupio svoje brojno potomstvo, sretan da su eto tu, da su dobro, da se potuju i pomau. Osjeao je zov njihove majke koja ga eka, tamo iza brijega s tri kria, no elio je ostati s njima jo jedno kratko vrijeme, kako bi joj mogao prenijeti mnoge prie iz njihovih ivota a koje je morala propustiti. Koliko je ve zapravo nema? U mladom naselju na rubu industrijske zone velikog grada, troje djece djeda Martina, savila su svoja gnijezda. Bile su to kue s nedovrenim prvim katom s visokim potkrovljem bez stolarije, zidovi uglavnom bez fasade. Gradilo se polako, iz godine u godinu, kako je to u ivotu radnika-doseljenika drutvo doputalo. Ve nekoliko izbornih godina, lokalni monici obeavali su naselju na naputenim livadama telefone, kanalizaciju i vodovod. Djeca su provodila vrijeme u zajednikoj igri i rjekanju na makadamskoj cesti naselja, ali i oblinjim ikarama i zaboravljenim poljima. Uglavnom mlade obitelji i one srednje generacije s jo malom djecom, strahovali su od pojave potara u neko neobino vrijeme. Zbog dostave telegrama. A kada bi se ipak pojavio diui prainu du ulice svojim sporim i bunim motoriem, znali su da je netko od njih izgubio nekog svog, no jo nekoliko trenutaka nitko nije znao tko. Tada bi utihnuo ivot na ulici, djeca bi prestajala s igrom, starci na klupama koji su djecu drali na oku, podigli bi nosove iz novina razmiljajui o brai i sestrama. U ije dvorite e ui pismonoa koji nosi samo telegrame, u kasno poslijepodne? Koga e zaviti u crno? Te je jeseni, ubrzo nakon berbe krumpira, zlatna koliba djedova lijesa sa njegovim sitnim tijelom, lako poloena u utilo tvrde ilovae. Djevojica ***Novi mostovi 103 se jo dugo sjeala zvukova zvona s kapelice i tupih udaraca grumena zemlje to padahu po pokrovnoj dasci lijesa i neijih jecaja. Dobrog djeda Martina na neki neobjanjiv nain vie nije bilo. U muklom nerazumijevanju onoga to se dogaa i osjeaju bespomonosti eljela je sakriti suze. Njen djed ne bi elio da ona plae! Te se sjetila onog pobjedonosnog trenutka punog radosti, osmijeha koji grije, onog snanog pokreta ruke, koji u irokom luku ponosno pokazuje bogatu berbu, polje tople plodne zemlje prepune krupnih krumpira.Novi mostovi 104 IZABRANA POEZIJAAdla Velagi uri Sa tri koplja probijena Tri koca zarivena eljezna, krvava, snena Tijelo se njeno komada Trostruko sada Krici su njeni eho Odjekuju na tri strane Umom, srcem, tijelom Raskomadane Sjeverom Istokom Jugom Trostruke Molitve i dove Za zapadne umove PATRIANa tri kreveta lei Tri postelje Tri tijela I tri ene U komadima je vjena Tri od svega Sve za tri Tri puta ljepa Tri puta bolja Tri puta njihova, naa, tvoja Tri puta Ni jednom svoja.Novi mostovi 105 Adla Velagi uri, roena 1982. godine u Mostaru. Diplomirala engleski jezik i knjievnost na Univerzitetu u Sarajevu. Trenutno na master studiju Komunikologije u Mostaru. Nagraivana za prozu i poeziju.Adriana StojanoviPROSTA TI BILA MOJA LJUBAV IVA Poi sa sreom i ostavi mene Pusti da patim u samoi, tiho; Pusti da na miru moje srce vene Zaboravi da na tebe ja odve sam svik'o.Uutau, neu rei sve to srce stee, Preutau ivot jedan to u meni ivi, Neu rei da za tebe noas sve me vee Neu rei da su dvoje, a ne jedan krivi. O tebi e bolna dua da mi sniva Prosta ti bila moja ljubav iva.Pusti, neka vene ranjena mi dua Srce nek ti trai sa njim nove pute Neka neko drugi rei tvoje slua. Oi su mi samo tune; ma ne, nisu ljute.Adriana Stojanovi, roena 1988. godine u Jesenicama, u Sloveniji. Trenutno ivi i radi u Subotici kao profesor engleskog jezika. Diplomirani je profesor engleskog jezika i knjievnosti i prevodilac. lan je Kraljevskog knjievnog kluba Karaorevi i uesnik mnogobrojnih literarnih konkursa. Saradnik je lista Prosvetni pregled, a svojim lancima redovno doprinosi asopisu za nastavnike englesog jezika MELT. Dobitnik je povelje Kraljevskog knjievnog kluba Karaorevi za izuzetan doprinos srpskoj kulturi i batini. Uesnik je projekta Neposredna konzumacija kulture u okviru koje je odrana izloba pesama pod nazivom 100 Thousand Poets for Change u 350 gradova irom sveta u organizaciji Kulturanove. Organizator je i lan irija Knjievnog konkursa povodom petogodinjice osnivanja Amerikog kutka u Subotici.Novi mostovi 106 Aleksandra ureviKao to kap rose s pojavom Sunca nestane, nada pobijedi svo zlo koje prestane kada dobrota svijet preplavi, glas koji vodi naprijed sad se javi.Tamo negdje u daljini na proplanku dobrih dua to ih osta, osmijeh umorna lica tu plijeni, ista Zemlja sada posta.Rue se imperije graene na raun bijede kojoj iscrpljene obraze krase samo sijede i nada negdje duboko skrivena u dui od muke, bola, stida i jada sad pjevui.Kraj jedne ere dolazi sve to dobro bilo je sad prolazi, ostavlja tragove poput vrelog iga u meso zarivenog Od bola i zemlja riga.Neko je pokrenuo nisku domina koje se rapidno rue ne ostavljajui za sobom djelo ve haos prikazuju i buku proizvode.NEKO JE POKRENUO NISKU DOMINAAleksandra urevi, roena u Derventi 1984. godine. Zvanje ekonomskog tehniara stekla 2003. godine u Strunoj koli za radnika zanimanja u Derventi. Iste godine upisala Filozofski fakultet. Na odsijeku za urnalistiku 2008. godine, branei temu Medijske manipulacije ljudskom svijeu iz predmeta antroplogija, stekla zvanje diplomirani novinar. Tokom kolovanja uestvovala je na pojedinim seminarima kao to su: Analitiko izvjetavanje: pravda i sigurnost u BiH; Razvoj civilnog drutva; (oba odravana u Sarajevu). Govori engleski jezik. Poznaje rad na raunaru, MS Office, Exel, Internet. Od 25. februara 2008. radila za Alternativnu televiziju u magazinskom dijelu programa, zatim za televiziju Kanal 3 (K3) u Prnjavoru, Radio Prnjavor, a danas radi kao novinarka za Derventski list. Ljubav prema pisanju dovela je na koncu do pisanih medija.Novi mostovi 107 Aleksandar Hut Kono U tom gradu, reklo bi se, slabo paze na istou. Ulicama zato razbojnii smrad urina. Osobiti problem predstavlja i zubna higijena pa ve sasvim mladi ljudi osmijeh sakrivaju dlanom. Ipak ono to me zgrozilo to je odnos prema ivotinjama. Psi su ondje svi do jednog divlji i mahnitaju u oporima, a ljudi ih nakon ruka gaaju kamenjem. PUTOPIS no skoro svi, osim onih najbogatijih, ive u zemunicama.U tom gradu, izmeu ostalog, tek treba izumiti potu, vodovod i organizirati odvoz smea Ondje ne postoji ni jedna jedina apoteka! U tom gradu ak i djeca velikaa dane provode na cesti!Tamonje drutveno ureenje doputa siromanima da dre robove: mnoge, u napadu bijesa, gospodari nasmrt premlate, a ostarjele izbacuju na ulicu iako zakon to zabranjuje.Ljudi ondje ne vole strance, nazivaju ih barbarima i ba nitko ne govori strane jezike. Mjesna kuhinja, spomenimo i to, rudimentarna je preko svake mjere: ondje nisu uli ni za papar ni za afran, a nisu, ne laem, uli ni za riu. Sve u svemu, to je silno neugodno mjesto iako uiva blagu, sredozemnu klimu.Grad je razmjerno velik, dobrih pola milijuna stanovnikaNovi mostovi 108 I bit e da ba zato to ive u bijedi tamonji ljudi cijene umjetnost i filozofiju. Skulpture i vaze koje sam viao idu u red najljepih na svijetu. A njihovi mudraci govorom, nadmauju nae uenjake u pismu. Nadalje, tamonja je glazba poznata po tome da posjeduje ljekovita svojstva, a u jezikoslovlju i prorotvu tom narodu nadaleko nema premca. Ako ovjek ostane dovoljno dugo zavoljet e duh tog mjestaNo preimo radije na ljepa mjesta, prvo od kojih je, mjesec dana hoda istono, svakako uvena FenikijaJedino mjesto u cijelome gradu gdje materija dostie razinu duha, kameni je hram na vrhu brda nalazi se usred samog naselja. Podigli su ga, ima sad ve, pedesetak godina i tako lijepih zgrada rijetko da se via ak i kod nas u Perziji. Vie se ne sjeam tono, ali mislim da ga zovu Partenon.jednako snano kao to e mrziti njegove ulice i ljude.Aleksandar Hut Kono roen 1982. u Poegi. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu - studij engleskog, panjolskog i japanskog jezika i knjievnosti. Tokom studija nagraen je Rektorovom nagradom za istraivanje na podruju humanistikih znanosti. Bavio se prevoenjem knjievnih i publicistikih tekstova s engleskog jezika i prevoenjem suvremenog hispanoamerikog pjesnitva sa panjolskog. Objavljuje eseje, knjievne kritike, osvrte, intervjue, prijevode i pjesme u asopisima Zarez (Zagreb), Poezija (Zagreb), Ulaznica (Zrenjanin), Afirmator (Beograd), asopis Sveuilita Senshu (Tokio), Trei program hrvatskog radija (Zagreb). Dobitnik je prve nagrade za poeziju 2011. godine na regionalnom knjievnom natjecanju u Zrenjaninu, a 2012. pjesme su mu objavljene u zborniku radova PitchWeis iz Sarajeva.Novi mostovi 109 Ana Jovanovi Rukama punim uvelog lia Pozdravlja tiho poslednju pticu Kao da puta u sebe jesen Ovog prezrelog leta ubicu Mirie vazduh, padae kia Drvee njie svoje kose sede ak ti se ini da sve je tia Staza to prati glasove blede JESENZastane nekad i mirno eka Da te ponesu valovi plime Pa pogne glavu kao da drema Uspavan horom svoje tiine Koraa sporo, a kine kapi Svaki tvoj umorni korak prate Gleda u nebo, kao da pati to niko nije jo umro za teI sve lii na konani poraz Proklinje oajno kazaljke sata Kroz maglu katkad ugleda izlaz Al' to je samo prikaza vrataAna Jovanovi, roena u Velikom Oraju. Gimnaziju zavrila u Velikoj Plani. Trenutno ivi u Beogradu gde studira optu knjievnost i teoriju knjievnosti. Od malena voli da ita i pie poeziju, mada je retko deli sa drugima. Pored poezije, voli i da crta.Novi mostovi 110 , , . , , . , . . . . . , 1989 . . - , 2011. . 2012. 2011. : , ; " " , " 2012" " " ; " " , ...... ""- ; 2012. - III ; 2011. - ; , ; II III , ; II ,, , , ,,20. .Novi mostovi 111 Zavoljeh je kao djete sad mi lete tridesete jo je istim dahom ljubim sve najbolje jo joj nudim. Za mene joj ravne nema u svakoj pjesmi ona je moja tema. Bez nje moj ivot ne bi na ivot liio da je nema ne znam kome bi se diio. Zauvijek u biti u nju zaljubljen to nije sramota zauzela srce moje ta je ljepota. Za blago moga ivota trudit u se ako poe od mene bunit u se. Zauvijek neka joj slui moja dobrota. Zauvijek u biti u nju zaljubljen to nije sramota neka me oko malog prsta mota sve dok me ona voli tako mi ivota branit u je jer je blago moga ivota.ZAUVIJEK U BITI U NJU ZALJUBLJENAndrea VrljiAndrea Vrlji, ivi u Bosni i Hercegovini u gradu Mostaru gdje se rodila 1988. godine. kolovala se u Mostaru i SAD-u, u saveznoj dravi Michigan. Trenutno je zavrna godina fakulteta za menadment resursa. U slobodno vrijeme pie pjesme i prie razne tematike, te se bavi dizajnom.Novi mostovi 112 Andrea LukendaDoi da te mrzim Da ti psujem Da ti prigovaram Doi da ti sudim Da ti laem Gdje si? Doi! Budi mi prijatelj.DOI DA TE MRZIMDoi da te analiziram, Da te kritiziram Doi da napravim krivca I varalicu od tebe Doi da ti kaem kako si nesavren Gdje si? Doi! Budi mi prijatelj. Doi da ti dokaem kako si loa osoba Doi da te prezirem i spustim Da ti pokaem nadmo Doi da ti kradem Doi da ti kaem istinu o tebi Gdje si? Doi! Budi mi prijatelj. Doi da te mrzim. Znaj, nije to nita osobno. Ja s estrano bojim.Znaj, nije to nita posebno. Ja se strano bojim.Doi da ti kaem kako si pretjerao, pogrijeio Doi da ti kaem kako ne moe, ne zna Nikada nisi znao, niti e ikad znati Doi da ti dokaem kako nisi u pravu Doi da ti kaem da si loa osoba Gdje si? Doi! Budi mi prijatelj. Doi da se s tobom natjeem Doi da budem bolja od tebe Da budem ljepa od tebe Da budem omiljenija od tebe Da budem pametnija od tebe Gdje si? Doi! Budi mi prijatelj.Doi da se s tobom svaam Da te vrijeam Poniavam Omalovaavam Doi da te procjenim i ucjenim Gdje si? Doi! Budi mi prijatelj.Novi mostovi 113 Berislav Juri Blaene neka su one noi kad umorom shrvan usnem uz nedovrenu molitvu mislei na tebe MOLITVA Imala je oi kao sunce glas kao more i hod kao let ptice Volio sam ju snano kao oganj, ludo kao vjetar i ona je, moda, voljela mene ***Bila je proljee, imala je oi kao sunce i glas kao zora Imala je srce visoko i hladno kao vrh planineBerislav Juri, roen 1980. godine u Tomislavgradu. ivi i radi u Mostaru. Pie poeziju i prozu. Dobitnik je prve nagrade za ciklus pjesama imievih susreta 1998. i 2006. godine. Nagraen je i za najbolji tekst objavljen u studentskom listu Sveuilita u Mostaru Opomena (pria Ruke). Bio osniva i urednik gimnazijskog asopisa Marul, urednik u studentskom listu Opomena te novinar mostarskog Dnevnog lista, portala Pincom.info, Monet.ba. Danas radi kao novinar i urednik Internet portala Bitno.ba. Objavljivao u Naim ognjitima, Albumu, Osvitu, Opomeni, Liparu (Srbija), Motritima, Mogunostima, na Internetu te u dvojezinom hrvatskoslovenskom zborniku. Bio uvrten kao autor pjesme tjedna Jutra poezije (Zagreb).Novi mostovi 114 Borislava Dvoranac, roena 1984. godine u Vinjievu, u okolini ida. Predava ruskog jezika i knjievnosti u Novom Sadu. Poezija je osvaja od ranog detinjstva, objavljuje u kolskom asopisu "Branko" u Sremskim Karlovcima,a kasnije u knjievnim listovima i elektronskim medijima. Zastupljena je u zbornicima sa sledeih konkursa: ,,Darinka Jevri, Beograd, 200; ,,Vrako pero 2009,2010,2011 Vrac; Garavi sokak 2009, 2011 Inija; irilica - slovo Srpskog lica 2009, Veliki Petrovac; Pesniko prolee ukarice 2009, Beograd; irilica - slovo Srpskog lica 2011. Veliki Petrovac; - Garavi sokak 2011, Inija; Sija knjiga Majke Angeline 2011, Novo Miloevo; Objavila je zbirke pesama: Ledeni ljudi, Udruenje pisaca ,,Poeta, Beograd, 2010. (E-izdanje); Pastuv i srna, IP Grafokarton, Prijepolje, 2012.; Iezli cvet, Brankovo kolo, Srem. Karlovci, 2012. ivi i radi u N. Sadu.Novi mostovi 115 Dajana Lazarevi , , . , . , . , : " ". , . ... , , . , . , . , , . , , : " ."Dajana Lazarevi, ima 19 godina. Studentkinja je prve godine na Filolokom fakultetu u Beogradu. Objavila dve zbirke pesama: Kroz prostor i vreme. 2011. i Staze zvezdanog beskraja, 2012. godine. Pie na srpskom, engleskom, nemakom i ruskom jeziku. Poeziju objavljivala u brojnim knjievnim asopisima i zbornicima. Dobitnica je brojnih knjievnih nagrada.Novi mostovi 116 ' : , 1981. , . . : ( , 2010.); ( -. , 2012.) '''' '' '' 2010. . '' '', . . .Novi mostovi 117 Joko izbacijo noge neka se vide napatinane uglancane izme sve se bliile pri vatri a on s nogan k vatri jo blie kepici stalo srce je da je Joki izme zaja s draga srca ali teko bi ji prigorijo i ote mu sekepica Joki zaja izme doli k curan posidali uz komin od razgarena plamena i divojaki pogleda koji su plansali ko plamen momci samo ta ne eksplodiraju ko barutkepica ima izme i cipale Joko bijo bosonogako bi kogo ia u svit pa donijo kakve cipale ili iz vojske vojnike izme ili cokule tomu se naveliko zavidilo nije ga kamenje bolo nije bos po snigu odijo momci se volili iskaza pa ka bi ili na silo zajali bi u koga obuuU naoj Zagori nosili se opanci i papue od govee koe na kii bi se razblatili i esto raspaliIZGORI MI IZMEDanica Bartulovi"Joko brate izgorie mi izme" ota u naemu selu niko u nikoga nije vie zajima obuuNovi mostovi 118 One su gore visokoSMJESTILA BI ZVIJZDUstraare kao vjeno budni uvari motaju mi se po glavi kad padaju ispruim ruke neka mi na njih panuako mi i sagore dlanove nije vano smjestila bi zvijezdu u ranuPoeljela sam naslikati pjesmu koja mi se iz punog nebeskog pehara ulila u duu pjesma moe biti osmijeh due treptaj srcaNASLIKATI PJESMUSuneva zlatna aura potez kistasnijeg to se plavi u daljinibiserna rosa to curi s rubova listaNovi mostovi 119 Danica Bartulovi, roena 1953. godine u Dalmatinskoj zagori. Do sada joj je objavljeno 13 zbirki poezije. U pripremi, Izabrane pjesme. Pie i na ikavskom dijalektu. Objavljivala i objavljuje u raznim knjievnim listovima, zbornicama, knjievnim publikacijama. Pjesme joj uvrtene u vie antologija. Pie i eseje, osvrte na knjievna djela, reminiscencije,... Neke su joj pjesme uglazbljene. ivi u Podstrani u blizini Splita. , , , , , . , . , , , . , , , . . , , , , , . , , , , , . , , . , ,Novi mostovi 120 , , , , , , . . , , . , . , , , . .Novi mostovi 121 , ? ? ? ? ? , ? , , , . , ? , . , . , ? , ? , ?Novi mostovi 122 , , , ... , , , , ... , , , ... , , ... ... ... ... ...TAJNA . 1992. . , . , , . .Novi mostovi 123 Dragana Dimitrijevi Zamuri, brzo udahni i broji u jednom od brojeva la ne postoji, otvori oi, izdahni i kai sebi u sebi sve svoje lai. I broji dalje sve svoje oglede, prazne rei, staklene poglede, zagrizi usne, razmuti boje sakupi sve to jeste, i bilo tvoje. Put, kojim nikada nee da hoda. Ljude, koje e lake da proda. Veru, u koju ni sam ne veruje. Mir, u kojem zna da preteruje. Nebo, to hteo si samo za sebe. Raku, to spremna je samo za tebe. I kada stanu slike u zeni svoj bes u dahu predaj meni. Ja kratko diem i brzo brojim bez besa, lai, ja ne postojim, i bolje vidim kad oi sklopim zapalim vetar i svet pretopim. BROJALICADragana Dimitrijevi, roena 1983. godine u Boru u Srbiji. Zavrila prirodno-matematiki smer gimnazije Bora Stankovi u Boru 2002. godine. Sada ivi i studira u Niu, kao apsolvent na Graevinsko-arhitektonskom fakultetu (gde e uskoro dobiti zvanje diplomiranog inenjera arhitekture).Novi mostovi 124 Dragan Nedimovi EKAM ekam. Ceo ivot neto ekam.ekam tebe, ekam tvoj dobar dan, ekam tvoj osmeh, ekam tvoju lepu re, ekam tvoj poljubac, ekam da raspremi krevet. ekam da proe rat, ekam da proe ovaj mir, ekam neki drugi mir.ekam avion, ekam voz, ekam autobus, trolejbus i tramvaj, ekam zeleno na semaforu, ekam lift.ekam da izaem iz kratih pantalona, ekam prvu ljubav, ekam da zavrim kolu, ekam da izaem iz vojske, ekam da se zaposlim, ekam platu, ekam sledeu platu.ekam prolee, ekam novi iznajmljeni stan, ekam novi posao,ekam da osetim ljudsku dobrotu, ekam da vidim potenje, ekam da bilo ko ispuni datu re.ekam da uem u crkvu, ekam da se pomolim i upalim sveu.Novi mostovi 125 Ilustracija: Goran Divac (Beograd)I u svom tom ekanju, pogledao sam u ogledalo. Naravno, malo sam saekao da se priviknem na sliku. Na ta ja ovo liim?! ekanje mi je dalo pravi ekalaki izgled. Upali obrazi, bezbojne oi i duboke bore. A ja jo ekam neke stvari. ta jo, bre, treba da ekam? Diem ruke od svega. ta sam doekao, doekao sam Ostaje mi jo samo jedna stvar koju u da ekam. Umiranje. ekau, pa koliko traje. Ali uopte ne brinem. Smrt ne ume da ne doe.ekam Bogojavljensku no, ekam ispunjenje elja, ekam da se ostvare nadanja, ekam, bre, tako male stvari.ekam da stoka shvati da je stoka, ekam da ljudi shvate da su ljudi, ekam da lani bogovi postanu kalueri.ekam leto, ekam novi polovni auto, ekam nove snimke stare muzike, ekam jesen, ekam drva za ogrev, ekam kinu kabanicu, ekam zimu, ekam nove nepromoive cipele, ekam duge i hladne noi.Novi mostovi 126 Kunem kao odbijeni prosjak i vrata i njih iza vrata i sebe ispred vrata.Vrata koja mi se plaze, koja mi se kurvinski kikou ili bezglasno keze, vrata koja bljuju. Ali se ne otvaraju.Neka se opte i ne otvaraju bez obzira koliko uporno zvonio, kucao ili lupao. Kamere snimaju. Unutra apat, prigueni koraci, i reanje pasa.Ponekad se neka odkrinu koliko doputa duina unutranjeg lanca, a onda se, naravno, bezduno zalupe.Zatvaraju se im stanem pred njih i pokuam da proem. Zlokobno i sa treskom zatvaraju se sva vrata. I ona obina drvena, i staklena, i blindirana. Privatna i poslovna vrata, vrata od ulaza u zgradu i vrata od dvorita. Sva vrata koja postoje, a pred koja sam doao sa verom u one ije je ime na njima.VRATANovi mostovi 127 Dragan Nedimovi, roen iz potpuno nepoznatih razloga 20. aprila 1950. godine u Beogradu gde jo uvek ivi, pa dokle traje. Pored toga to se tog dana on rodio, taj datum je poznat po jo nekim svetski poznatim ljudima, ali nee sada o njima. Nisu ba svi popularni. Poeo da pie sa nekih dvadesetak godina ivota. Onda napravio veliku pauzu bavei se stvarima koje su za veinu dananjih mladih ljudi samo nedokuivi san, a vratio se pisanju zahvaljujui velikom, a na alost pokojnom, Duku Trifunoviu ije su ocene njegovih radova bile presudne da nastavi. Pesme su mu objavljivane u knjievnim i dnevnim novinama, kao i u raznim zbornicima poezije. Bilo je nekih pobeda i nagrada na konkursima poezije na prostoru bive Jugoslavije i na koje je veoma ponosan, jer u veini sluajeva nije primenjivan nacionalni ili prebivalini klju. U veini sluajeva! Neke od pesama su i muziki obraene (izvoai YU grupa, Anelidi, Disciplina kime, Grupa Rok, Generacija bez budunosti, Duan Prelevi, Nenad Steki, Novosadski Big Bend..., kompozitori Gabor Lenel, Dragi Jeli, Zoran Simjanovi, Bora orevi...). U periodu od 1969. do 1977. godine bio reprezentativac Jugoslavije u atletici. Dugo godina radio i kao sportski novinar za novine iz Beograda i Zagreba. Nema objavljenu knjigu to ga ne ini posebno nesrenim, ali veruje da e do kraja ivota uspeti da prevari nekog pokrovitelja da u ime umetnosti napuni nezasite izdavake stomake.Dragan StodiPas u meni glasno se smeje njemu je do smeha stalo a ja bih oveka da promenim za jo jednog pitomog psa i ja bih psa da zagrlim da ga ujedem makar malo kao to ovek lano grli ivot svojTraim sebe izvan sebe traim psa unutar sebe al ne bih nikog da ujedem samog bih sebe da pojedem i na kraju ipak ko maka predemZa ui se pipam lajem na sve i svata rei me izdaju sameReim ko pas na mrazu od besa zubima kripim tipam sebe po obrazu skiim ko kue na kii s podvijenim repomREIM KAO PASDragan Stodi, profesionalni novinar, publicista i pesnik, Roen 1954. godine u Velikoj Bresnici, Kuevo, Srbija. Objavio jedanaest knjiga od kojih je nejapoznatija Kukini sinovi. Nagraivan za poeziju na pesnikim manifestacijama u Kikindi i Mladenovcu. Objavljvao radove u dvadesetak knjievnih asopisa u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, pored ostalih i u naoj Avliji. Pie i haiku i kratke prie. Objavio vie od pet hiljada ljubavnih i satirinih pesama.Hrlim posvuda hrlim da pseu njuku poljubim da pseu radost zagrlim dok jo imam usne za ljubljenjeNovi mostovi 128 , , , , . , .... , , . , . , . , , , . , . , . , , . , . , . , . , , , .Novi mostovi 129 , , , . , . , . , . , . , . , , . . , .Novi mostovi 130 , 1958. , . 1984. . . . . . , , 2011. , , . 2012. , , 2012. , 2 2012 . , , 2012. , . , , . 2012. , . , . , . O .Novi mostovi 131 SVE OVE GODINE NADANJA Sve ove godine nadanja Sve ove godine padanja Sve ove godine ekanja Sve ove godine plakanja.Svie prva zora, tiho na moru ljuljaju se vali etaju samo bijeli galebovi po obali. Odletee ptice u visine Vraaju se ribe moru u dubine A ja traim svoje more u tuini bez korjena Sluam pjesmu kamenitih stjena. Jedan ivot, pusta nada Opet suza tiho pada. Koraam po plai, nita vie vano mi nije Zamiljam da ni ova moja tuga nije postojala prije. Gledam sunce dok izlazi Kao da i samo iz plavog mora dolazi Nalik dukatu raa se u nemirnom valu Dok tako zateena idilom stojim na morskom alu. Zlatna nit obasja moj otvoreni dlan Vraa se ivot, poinje novi dan.ZORA NA MORUDragica OhashiSve ove godine velikih promjena Sve ove godine ispod tekog bremena Sve ove godine otrgnuti od korijenja Za kajanje nema se vie vremena.Novi mostovi 132 Da li sam to opet tu Sve je kao u snu U vrtu jorgovana plavog Ispred doma mog. Jorgovana cvjet mekan kao od tila Tamo gdje je nekad moja zemlja bila. Ispod grane jorgovana Ja opet nasmijana. Zanese me cvata pjena Padoh za tren tom ljepotom opijena. Postelja mi u zelenoj travi Jastuk krasuljak pravi. Probudi me treptaj dana Ustah bolna iz mog sana. Evo mene u daljini Kraljevski vrt u visini Ali srce moje pati Svome kraju da se vrati. Jorgovane moj zeleni Savi svoje grane meni Povedi me u vrt sneni Da me rujne bude zore I umiva Jadran more.U VRTU PLAVOG JORGOVANADragica Ohashi, roena u Kninu a ivi u Japanu. Pie haiku, poeziju i prevodi knjige. Ilustrirala knjigu "Najvei balon od vakae gume" koju je napisala Rachel Wilson, 2010. godine. Pjesme su joj objavljivane u zbornicima poezije i kratkih pria. Od stranih jezika govori ruski, engleski i japanski jezik.Novi mostovi 133 Duica Ili Nedi Ja bih da pevam, ali ne mogu... SMRTPesma je ostala negde daleko: u vrtlozima neugaene strasti, u dubini nesmirene due, u snovima nedosanjanim, u srei nedoivljenoj, u obeanjima neispunjenim, u ljubavi neostvarenoj. Moje usne ne govore vie, moje oi vie ne vide, moje srce kuca sve tie, moja dua sad hrli Bogu, ja bih da pevam Ali ne mogu!Duica Ili Nedi, ima pedeset godina i ivi u lepoj maloj varoici Topoli pod Oplencem, u srcu umadije. Po zanimanju diplomirani biolog i radi u Optini Topola na poslovima zatite ivotne sredine. Sa knjigama se drui od svoje etvrte godine ivota a pesme pri pie od osnovne kole. Nije se trudila da objavljuje pesme jer je to skup sport.Novi mostovi 134 RASPLETOSMO PRSTE Pratie me ivot ceo ko prokletstvo jedna slika gled'o sam je zanemeo ustreptalu ko jasika Ponese me tuge reka u dubine do oaja tu saeka alost neka to ostaje sve do krajaore RadojiiRaspletosmo jedva prste izabrasmo staze druge da se nikad ne ukrste ko dve ine iste prugeore Radojii, roen u Loznici 1984. godine. Odrasta u Malom Zvorniku. Zavrio Fakultet za informatiku. Deset godina ivi u Novom Sadu.Novi mostovi 135 MIRIJAM I o ... ! . ... , ! . ! ? , ! , , ... II ... , ... ,Novi mostovi 136 , , , ... , , . . ! . . , ! , .. ! , ! , , , ! , , ! ! ! IIINovi mostovi 137 . . . ... !Novi mostovi 138 (1950, ), . : (1982), , ; (1987), ; , (1994), ; I, II (1995, 2003), , ; ; (2002), , ; (2005), , ; (2007), , ; (2008), , ; (2009), , ; (2009), ( ), ; , , I -, DHIRA, sncht, Schweiz, 2011. , , . . . , ( ).Pie poeziju.Iz svake knjige javlja se utke, Dobro me dri budnog do zore; Sklopljenih oiju, ko u lutke, Odleti iz sna kroz prozore. I bolno hou da te dovuem: Steem ti ruku, ali bez snage; Kako i danas tako i jue Nestaje usred srebrne magle.DA UE U SANEnver Muratoviekau zato, smrvljen od bola, (Sred vrelog ljeta meni je zima!) Da ue u san mekano golaI ne znam kako do novih snova, I da li hoe biti u njima Ko u rijeima to su slova;Enver Muratovi, roen 1978. godine u Roajama. Objavio zbirke poezije: Za suncem zaviaja, MRZ Pljevlja, 1996; Sunce u ai (haiku), Roaje 1997; Uzmi i ostatak mene, MRZ Pljevlja 1998; Druga obala, Komovi Andrijevica, 2001; Naopako, Centar za kulturu Roaje 2004. ivi i radi u Roajama.Novi mostovi 139 Fuad Kova BISTA Ja sam bista! I muko sam. Postavili su me davno, jo u vrijeme Josipa Broza.Pisao o Titu, njegovao bratstvo i jedinstvo, pripremao referate o socijalistikom saomoupravljanju, koegzistenciji, nesvrstanim Tapali me po ramenima. Dobio sam neke nagrade - vanije i one lokalne. Mogu se pohvaliti grbom sa zlatnim maevima. Ne stidim se. Pola komiluka me nije poznavalo nisam ni ja njih.Pisao sam knjige u solidnim tiraima - preteno u Sarajevu. Objavio jednu u Beogradu na ekavskom. U Zagrebu - na hrvatskom, uz solidan honorar.Rodio sam se u selu daleko od grada. Imao sam siromane roditelje, iao u kolu, radio, stvarao Kasnije sam bio neko i niko. Dobio stan u glavnoj ulici. Nes(p)retno se oenio, postao otac... Patio sam po kafanama, putovao, pio, stvarao, volio nevoljene, bio voljenKad je u maju 1980. umro Tito sve je nekako krenulo nizbrdo. Od toga sam se najvie razbolio i - umro. Malo kasnije neko je predloio da mi naprave bistu.Novi mostovi 140 Kad su me tako bronzanog postavili bilo mi je lijepo. Bolje nego kad sam ivio.Neko me se opet sjetio. Nakon bezbroj birokratskih marifetluka, vratili su me tamo gdje sam nekad bio. I priarafili. Gradonaelnik je govorio reenice iz moje prve knjige. Ministra kulture nije bilo ni za lijeka, samo kamera neke lokalne televizije, sluajni prolaznici, pokoji pravi prijatelj, porodica Danas me slabo ko i pogleda o knjigama da i ne govorim. Vanije su im kurve i pare. Kao i ranije, sa mnom su razne ptice, sluim im kao odmorie koje zamazuju izmetom. Psi lutalice me redovno zapiavaju. Smrdim. Nekad se obuem snijegom i zimom, kia me spere, sunce zagrije Tako, ivim kao da i ne ivim. Konano, bilo me je stid!Doao je mir a ja sam jo uvijek bio u podrumu. Dugih 18 godina! Rane su se svuda nekako lijeile, a po meni je padala praina i srali mievi.Tamo mi je bilo najgore. U mraku sam nekako preivio etiri godine. Za mene su drugi ratovali, iako se neto naoruanja moglo nai u mojim knjigama.Devedeset druge sam pogoen snajperom u glavu. Ostao sam iv! Onda me je neko odarafio i sklonio u podrum - da me skroz ne ubiju.Novi mostovi 141 uklijetio sam se u ovo doba i ne znam izai na slobodu postao sam ovisnik o vremenu i molitva moja nema nikakav dometUKLIJETIO SAM SEFranjo MatanoviFranjo Matanovi, roen 1964. godine u Svilaju Donjem (Odak). Od 1979. u Slavonskom Brodu gdje je zavrio srednju kolu. Od 1992. lutao radei po Europi i Hrvatskoj. Od 1997. ivi u Italiji. Prva objavljivanja kasnih 80-tih u Brodolomu i omladinskom tisku te u zajednikim zbirkama. U to vrijeme ukljuen u KOH (knjievna omladina Hrvatske) ,koju jedno vrijeme i vodi, i druge knjievne skupine dok u tvornici (.akovi) pokree i ureuje omladinsko glasilo Cilj. Po uzoru na ruski samizdat pravi knjiice, pod pseudonimom F.M.neDostajemiviski, koje dijeli irom ex Jugoslavije na raznoraznim knjievnim dogaanjima na kojima sudjeluje (Jutro poezije u Zagrebu, Poetski maraton u Sarajevu...). Izbor iz prijeratnih samoizdaja objavljen je 2006. pod naslovom Kupite franju. Od 2008. dobija niz priznanja i nagrada za poezije prevedene na talijanski (izmeu ostalih: nagrada gadonaelnika na meunarodnom natjeaju TRA LE PAROLE E LINFINITO, Casoria, 2008, prvo mjesto na VI literarnom natjeaju ANSELMO SPIGA, San Sperate, 2009, Sardegna, nagrada na natjeaju `IL TREBBO' Riolunato, Modena, 2010, prvo mjesto za neobjavljenu zbirku Per te Iryna(Za tebe Iryna) Premio Letterario "la Bussola", Milano, 2011, prvo mjesto autora stranca na natjeaju AMICI SENZA CONFINI, Rim, 2011 itd) a pjesme su objavljivane irom Italije po raznim antologijama.Novi mostovi 142 Nehajno jutro u gradu ugraviranih plonika, mrmori u odijelima plavih tramvaja, kroz Branimirovu, preko Glavnog kolodvora, Drieve i Ilice do trga Nepovratno jutro u gradu ugraviranih plonika bez uline sjete kojima gazimo svakodnevicom kitei jelke iz trgovakih centara dodue sa samoama, nehotice Boino jutro u ugradu ugraviranih plonika unutar nas, unutar sebe, s pokojom sitnicom radostiU GRADU UGRAVIRANIH PLONIKAGoran GatalicaCrvena narana u mjeseinu pretvorena Na amorovoj strijeli Tvoje zjenice Po zakonima refleksije Tihi zavjet pticama Tog jutra u letu Medene boje nad jezerom Svaka kap jedna slika Draga, okreni lice. Ugrize s tvojih usana Nosim kao jutra i kao sutone. S njima ivim i pjevam.NA AMOROVOJ STRIJELIGoran Gatalica, roen 1982. godine u Virovitici. Zavrio je Prirodoslovno matematiki fakultet u Zagrebu. 2009. upisuje doktorski studij atomske i molekulske fizike. Pie poeziju, haiku, ali i kratke prie. Dobitnik je nekoliko desetaka nagrada za poeziju u Hrvatskoj i regiji. ivi i radi u Zagrebu.Novi mostovi 143 Rodio sam se s pukom u ruci i bukom u glavi, natopljen krvlju. I ne znam ja za nita drugo. Igra rata na mojim ulicama umjesto klikera moga brata koji lee u vreici duboko ispod. Ljudi padaju dolje stiui ake dok ja nikoga ne grlim do puke koja stoji tijesno uz moje tijelo. Ostavljam raspravu gospodinu u velikoj kui, ostavljam vjeru onima koji e (zaista) povjerovati. Rodio sam se s pukom u ruci i bukom u glavi natopljen krvlju. Tako u i otii.KLIKERI Malom PalestincuIva HlavaIva Hlava, roena 1986. godine u Osijeku. Zavrila pravni fakultet. ivi u Valpovu. Do sada objavila zbirku kratkih pria I obini ljudi imaju snove (2009.), objavljivala u zbornicima Lapis Histriae, zbirci pria Pristojan ivot (2012.) i Bez vrata, bez kucanja (2012.).Novi mostovi 144 Prolaze noi, duge, bez sna... Slikar volje ima, ali nema pribora... Nita od ovoga nisam birala, nekad za birae tune nema izbora. Nedelje gube se za oka tren, svaka sledeu pokorno prati... U vremena pravni sistem naruen ulaem albu, da se vreme vrati...Teku dani, pogreni, pusti... Osmeh se nazire, laan i tat... Oblaci dima, crni i gusti, sputaju preenih ulica plat...GODINE LUTANJAJelena TrajkoviMesec ne osetim dok rtve podnosim, nestaje sve, ali ja ne diem ruke... Pretim advokatima ponosnim, ali mi sudije ne priznaju muke... ta je na kraju - godine znaju... Reetke ledene, zidovi goli... Isto je - ovde, ili u raju... Kad nema seanja, nita ne boli...Jelena Trajkovi ima 23 godine. Od svoje este godine bavi se pisanjem poezije i proze, a skoro je zavrila i roman u formi dnevnika. Roena je u Zajearu, u Srbiji, a ve tri godine ivi u Tivtu, u Crnoj Gori, gde radi i studira na Fakultetu za turizam i hotelijerstvo u Kotoru. Dobitnica vie literarnih nagrada na lokalnom i regionalnom nivou, a kao mala dvaput pohaala Pesniku kolu, u Beogradu i Arilju.Novi mostovi 145 Katarina Fiamengo TEMPODanas bi ute dunje carigradske mogao da narui online i sigurno im ne bi trebalo tri godine da stignu. Ali, ute dunje danas niko i ne trai. Ulozi i prohtevi su danas mnogo vei. I jo, danas smrt sve vie dolazi bez najave i pripreme. Ustopira ti auto na prepad, stigne te u hodu, u skoku, u povratku iz grada. Katarina Fiamengo, roena 1984. u Kladovu. ivi u Beogradu. Zavrila X beogradsku gimnaziju, apsolvent skandinavistike. Radovi su joj objavljeni u knjievnim asopisima i portalima (,,Ime'', ,,Svitak'', ,,Disovo prolee'', ,,Urbis'', ,,Znak, ,,Bdenje, ,,TIT, ,,Avangrad, ,,Libartes, ,,Afirmator'', ,,Paradox'', ,,Knjievne novine'', ,,Knjievniki blog'', ,,Meutim'', ,,Akt''), kao i zbornicima (,,Garavi sokak'', ,,Jutro nad Ozrenom'', ,,Rudnika vrela'', ,,Peto godinje doba'' itd). Pesme su joj objavljene u knjizi ,,Galaksija Miljkovi'', posveenoj Branku Miljkoviu (priredio Goran M. Despotovi, objavljena 2001). Saraivala sa CSM-om 2005. godine, radovi su joj objavljeni u knjizi ,,Rcioadina'', koju je priredio Drako Mileti u saradnji sa CSM-om. 2007. objavila prvu zbirku pesama (,,Profili'', KK ,,Branko Miljkovi'', Knjaevac). 2008. godine osvojila 1.mesto na Festivalu kulture mladih u Knjaevcu i na knjievnom festivalu u Pluinama (nagrada Spasoje Pajo Blagojevi, Crna Gora), koji joj je 2009. objavio drugu zbirku poezije ,,Vee pre''. 2008, 2009, 2010. i 2011. je finalista Festivala poezije mladih u Vrbasu, pesme su joj tampane u asopisu ,,Trag''.Novi mostovi 146 2009. i 2011. je finalista ,,Ratkovievih veeri poezije'' u Bijelom Polju (Crna Gora), a 2010. je osvojila 3. mesto na istoj manifestaciji. Uesnica Novosarajevskih knjievnih susreta 2010. i Evropskog Fejsbuk pesnikog festivala 2011. i 2012. Finalistkinja II Underground poet festa 2012. u Zmajevu. Dobitnica 2. nagrade u kategoriji poezije omladine do 30 godina na etvrtom meunarodnom festivalu poezije i kratke prie ,,Joan Flore'' (2012, Novi Sad), 1. nagrade u kategoriji poezije omladine do 30 godina na etvrtom meunarodnom festivalu ,,Trifun Dimi''(2012, Novi Sad) i 2. mesta u kategoriji kratke prie omladine do 30 godina na Prvom meunarodnom festivalu poezije i kratke prie ,,Rade Tomi'' (2012, Novi Sad). Pesme su joj uvrtene u Zbornik poezije i kratke proze mladih sa prostora ex-YU ,,Rukopisi 35'' (2012, Panevo). Prie su joj objavljene u asopisu ,,Meaj (pohvala na konkursu za najbolju savremenu pripovetku ,,Milutin Uskokoviza 2009. godinu), Zborniku najkraih pria 2009. (,,Alma, Beograd) i fanzinu ,,WEST HERZEGOWINA FEST-a 2010. Uestvovala na knjievnim veerima ,,Kluba 9'', kao i na knjievnim veerima u okviru konkursa Re u prostoru (Aprilski susreti 2010, 2011. i 2012, SKC Beograd) i na humanitarnim knjievnim veerima za ,,Devojku koja voli ivot. Pie poeziju, haiku i prie.Novi mostovi 147 Gledam je, kako s naporom pokuava Podii glavu nebi li izgledala ponosno. Oi joj bezglasno preklinju za pomo, Vjetar je izborao njezino lice Uplakana djeca dre je za skute, Dok ruicama dodiruju izlog Prodavaonice sa igrakama. Zabrinuto odmahuje glavom, Obraa im se, pa osmjeh obasjava Njezino lice Pitam se, zna li koliko je zapravo lijepa? Iz epa vadi bonboni daje im ga U zamjenu za pregrt njihovih elja. Strpljivo se prolaznicima mie s puta Pokuavajui zadrati dostojanstvo, Dok kosu u uredan rep skuplja. Pogledom prati ljude, sa vreicama Punih darova, voa i slatkia. Tada ugleda mandarinu pokraj puta Ba rukom krene putem poda, No nagazi voku ena brzog hoda. Tek sjena tuge preleti joj licem, Pa opet brzo ponosno bradu Die, rukama poravnava gumbe Kaputa mislima luta, Ovo e Badnje veer na stolu Umjesto peenja i kolaa Biti tek par kriki salame I kora osuenog kruha.UOI BADNJE VEERILaura Lara GeeLaura Lara Gee je pseudonim pod kojim objavljuje ova 38 godinja Zagrebanka, po zanimanju cvijear-araner, majka dviju djevojica. U svijet poezije ulazi tek prije godinu dana uz potporu Kluba poezije Kulture Snova iz Zagreba. Zastupljena je u zajednikim zbirkama, i raznim asopisima i zbornicima. Nagraivana je na pjesnikim natjeajima.Novi mostovi 148 Lidija DujiDominik Tatarka presauje Bartolomeja Uplakanog iz niije zemlje (ijim akronimom barataju tek krialjkai) u prijeratni pariki pansion koji jo knjiki mirie po Balzacu. Budui akviziter Drutva prijatelja dobre knjige u pletene stolice vabi ocvale itateljice, ene neiivljene olupine, iaenice iz prolosti iji sram razoruava svjee otisnuti tekst nerazrezanih stranica.PLETENE STOLICENa nekom drugom sporednom kolosijeku prozainih poslijeratnih odlazaka balansiraju moji roditelji (s majinim zelenim i oevim drvenim koferom). Namataju na mene neroenu vrpcu ranoga neoknjienog travnja i kopaju meke temelje izmjetenim obiteljskim fabulama. Sveti Bartol presijeca moju pupkovinu pod stablom mlade breskve dok se rode strpljivo jate ekajui znak da zabace noge u korito vjetra i isprue vratove prema jugu. U stolici to su je kljunom isplele sestre lastavice njiem na kolotrazima ljeta selotejpom sunca slijepljene prie.Novi mostovi 149 Lidija Duji roena 1965. godine. Diplomirala i doktorirala filologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Autorica basnolikih pria za djecu Plagva (2007.), zbirke stihova Suhozid (2010.) i studije enskom stranom hrvatske knjievnosti (2011.); suautorica prirunika Lutkokazi (2006.) i Hrvatski jezik u poslovnoj komunikaciji (2006.), udbenike serije Hrvatski ja volim (2007. 2011.) i memorabilija Knjiga o Sunani i Severu (2010.). Predavala hrvatski jezik i knjievnost, bila scenaristica radijskih i televizijskih serijala, urednica lektirnih i edukativnih izdanja. Objavljuje knjievne kritike, recenzije, prikaze i znanstvene radove. Zastupljena u asopisima i antologijama. Ilustrirala knjigu Ronilac bisera (2000.) Ludwiga Bauera te Brezu Side Kouti (2005.). Poezija joj je prevedena na slovaki i slovenski jezik.Dok ekam snijeg i strepim nad sudbinom svake pahulje ponaosob, s neba padaju jata mrtvih ptica s unutarnjim krvarenjem, mor izbacuju uginule ribe razvrstane po Darwinovim biljekama, ulice se gue u raskienim borovima jer su se u istom etvrtku sudarili julijanski i gregorijanski kalendar. Mudraci s Istoka daruju dijete koje se jo nije rodilo. Dok ekam snijeg i itam Snijeg Orhana Pamuka u kojemu pjesnik Ka pie pjesmu o snijegu pod snijegom zametnutim pograninim gradiem na Istoku, oko mene se gnijezde lastavice, asne sestre irom raspjevana kljuna predvoene majkom pjevaicom to je za ovu sveanu zgodu odjenula vedar osmijeh moje ortodontice. Dok pijem kupinovo vino i razmiljam o socijalnoj piramidi jaslica i darovima koje bi izabrale tri kraljice da ih se sluajno tko bio sjetio one esterokutne nakupine vodenih kristala silaze nasumce s otisnutim licima nas prijanjih i sadanjih kupina nekristala.(NA)KUPINE SNIJEGANovi mostovi 150 Ljiljana Gligorijevi , , . ... . , . , . , , ... . , 1963. . , " . " - . 1987/88. . 1984. 2009. , . 2007. , , , , .Novi mostovi 151 RTVENA PESMA OSEANjU LjUBAVI Tebi koja si izala iz mojih oiju Pa sad isceljena stvara sebe drugu Dok te vrtovi raanja bivim kriju I vrtloe oseanjem u zavihorenom krugu Tebi koja traje kao zahir noi i dana Od udisaja prvog, bljesak i sena Tebi, ijem je biu nadanje hrana Dok nad prolim lebdi zamiljenaLjubomir O. VujoviTebi, koja se samo mati potpuno daje Pigmalionskom lepotom u nebeskom miru Tebi, sa kojom tren venou traje Prinosim pesmu, rtvu tvom beskonanom piruZahir na arapskom znai - neto to te obuzima skroz, dok te ne odvede u ludilo ili u svetost.Ljubomir O. Vujovi roen je 1952. godine u Zagrebu. Osnovnu kolu i gimnaziju zavrio je u Zagrebu, Pravni fakultet u Beogradu. Objavljene knjige: Modra krinja poezija (Log, 2003.), No punog meseca poezija (Narodna knjiga, 2004.), Ne brinite, svaka sluajnost je sluajna aforizmi (Belege d.o.o. 2006.), Boje sna poezija (Narodna knjiga, 2007.), Boje sna (drugo izdanje KZJ, 2008.), U svetlosti mrak, poezija (PTT, Srbija, KUD .Pavlovi 2009.), Bezmerja poezija (Narodna knjiga, 2012.). Sa grupom Trostrani krug objavio je knjigu poezije Sticanje navike nestajanja (KZJ, 2008.) i Psi na kraju tunela, aforizmi (KZJ, 2010.). Radovi su mu objavljivani i u zajednikim knjigama, brojnim zbornicima, knjievnoj periodici i antologijama. Dobitnik je vie knjievnih nagrada i priznanja za poeziju, prozu i aforizme. ivi i radi u Beogradu.Novi mostovi 152 Mehmed edovi Moj drug je bio ciganin Zajedno smo plakali i svadbovali Na tuim svadbama Sanjali snove koji se nisu ostvarili Pokrivali se nebom i igrali oko vatre Sa ergom puteve gazili Do Visokog i od Visokog Namigivali tamnookim djevojkama ije suknje su se za nas kaale ko za trnje I sad bi da on nije samo humka zemlje I slika na hladnom mermeru NAA ZASTAVAJedne sumorne nedjelje Zazvonio mi telefon Bila je njegova ena Magda Zaplakala je Ni Zvonka vie nema Moreplovac se izgubio na puini Ili je to uradio namjerno Da se s morem naali Ljuljuka se na valovima Negdje oko Starog Grada Osmijehom razgoni oblake I u snu svojoj eni pria Najljepe prie o dalekoj zemljiGoran je iz Novog Sada Ko golemi brod na puini U potrazi za svetionikom Sa njim meu ljude i me zvijeri Ne zna kojih vie u kojem vremenu I u kafanu da cigar zadimimo Pa u dimu sjene postanemo Ko da je iz prie izaao Taj Goran kojeg jedva znam I samo eka traku svijetla Od svijetionika Pa da se vratiNovi mostovi 153 Na slabanom vjetru Treperi naa zastava Pokisla Ko zadnji steak na mei Iskrnjen i napukao A vjean Takve ne prave u ovom vremenu Istih boja I sumornih ljudi Istih ljudi I sumornih boja...Nema ni Samuela Otkako je otiao u Izrael Od njega ni rijei Ni slova A znam ga Ne bi taj mogao da se ne javi Starome druguMehmed edovi, roen 1971. godine, Miljanovci, Kalesija. Pie prozu, poeziju, knjievnu kritiku, knjige za djecu, esejistiku i novinske tekstove. Pripovijetke: Tragovi, Univerzitetska biblioteka Dervi Sui Tuzla, (2000. godine); Oslukivanje, Bosanska rije, Tuzla (2002. godine), rasprodato izdanje; Kad se Bulbul vratio, Bosanska rije, Tuzla (2006. godine); Romani: Sjena kurjaka (2004. god.) Bosanska rije, Tuzla. Ime mi je Pahulja (2008. god.) CPA - roman za djecu Vodi je da tee (2008. god.) Bosanska rije, Tuzla Onaj kojeg nema (2009. godina/roman u priama) Planjax, Teanj; opak vodoravno (2011. godina/roman u priama) Bosanska rije, Tuzla; Prie iz Velike ume (2012.godina), roman za djecu-Planjax, Teanj. Poezija: Svjetlo lampe (2007. god.) Maunagi, Sarajevo; Neto se udno dogaa (2013. god.), Planjax, Teanj Nagraivan je za pripovijetku, priu, poeziju, roman i radio roman, te zastupljen u brojnim zajednikim knjigama (vie autora), antologijama BH proze kao i u kolskim udbenicima. Prevoen je na francuski i njemaki. lan je Drutva pisaca Bosne i Hercegovine.Novi mostovi 154 Milan Jankovi PROLOST SMO UPRTILI NA KRKAEMnogobrojne nam se koe presvlae. Hodom od prilike do neprilike prolost smo uprtili na krkae i sebe stavili u navodnike. DUEGUPKAStrah iznikao iz sranih bura san raskiva u sumor bledih java. Smeh je sve vie knjievna figura a Smrt je pseudonim Zaborava.Od naih glava pucaju duvari. to smo brojniji sve nas manje ima ozvanieni kao pomodari miljenja za sezonu jesen-zima.Da je iskra tvog revolta u nama da rukavicu bacimo u lice poltronima i prodanim duama pred kojima se klanjamo niice.Putanjom varke i mi naumismo. I nama gluva praskozorja sviu. Slavimo ivot a polumrtvi smo u duegupci, metre Ujeviu.Da nam je kocka kristalne vedrine, da nam je grumen Mira Ispunjenja ili vera to premeta planine koja ni u dan skonanja ne sjenja! Pokondirene tikve mi smo, Tine, neizbrisivih mrlja na savesti. Upleteni u trice i kuine bez nade da emo se kad rasplesti.Novi mostovi 155 Milan Jankovi, roen 1961. godine u Poarevcu. Nekada je u lokalnim okvirima bio aktivan kao gitarista rok-grupa Hogar i Tamo daleko. Najvee priznanje za knjievni rad dobio osvajanjem Prve nagrade na 17. konkursu Milutin Uskokovi za najbolju savremenu pripovetku napisanu na srpskom jeziku u 2009. godini. Do sada je objavio sledee knjige: Psalmi huliteljstva, roman, (u prvom kolu edicije NOVA Slobodana Maia, zajedno sa knjigama Miro Vuksanovia i Radomira Smiljania), 1984. g.; Avramov rtvenik, roman, (edicija NOVA Slobodana Maia), 1988. godina; avo u cik zore, roman, (edicija NOVA Slobodana Maia), 2001. godina; Srp nad Everestom, roman, (IP Dobar naslov iz Beograda, pod urednitvom Boidara Andrejia), 2011. godine i Vitalni 100+ godina, knjiga o dugovenosti mladosti, (IP Prometej iz Novog Sada, pod urednitvom Zorana Kolundije), 2012. godine. Oglaavao se u tampanim zbornicima: Najkrae prie 2009 (IP Alma iz Beograda, priredjiva dr Djordje Otaevi), priom Instant prosvetljenje. Kue u vazduhu, (IP Alma iz Beograda, priredjiva dr ore Otaevi), priama Putujui bingo i Samo mi fali da se unevestim; Najkrae prie 2010 (IP Alma iz Beograda, priredjiva dr Djordje Otaevi), priama Jabuka s tepihom i Stepski jastreb; Satirine prie 2010 (IP Alma iz Beograda, priredjiva Vesna Deni), priama Nebesanje, Petog oktobra dola je sloboda, Red svetog kazana i Podkvantni tit i buljine uare; Jedan ivot u manje od devetsto znakova (IP Alma iz Beograda, priredjiva dr ore Otaevi), priama Na pogrenoj strani i Polazne osnove; Garavi sokak 2011 (Knjievni klub Miroslav Mika Anti Indjija), pesmom Odmazda govora; Rudnika vrela 2011 (Knjievni klub Momilo Nastasijevi Gornji Milanovac), pesmom Odmazda govora; Najkrae prie 2011 (IP Alma iz Beograda, priredjiva dr Djordje Otaevi), priom Boanska skitija; Satirine prie 2012 (IP Binder iz Beograda, prireiva Vesna Deni), priama Samopoboljanje i Ekselencija ivota. Oglaavao se i u tampanim asopisima: Savremenik, pod urednitvom Srbe Ignjatovia, priom Silazak u Tartar. Nestali zazori, 1988. godine; Knjievni pregled, pod urednitvom dr Djordja Otaevia, (br. 1, za april-maj-jun 2010. godine), priom Uslovni otpust iz detinjstva; Koraci, pod urednitvom Mirka Demia, (broj 3-4, 2010. godine), priom Zaverenik ispod rue; Medjaj, pod urednitvom Ane Bjeli, (br. 78, za 2010.g.) prvonagradjenom pripovetkom na konkursu Milutin Uskokovi, - Srp nad Everestom; Avangrad, pod urednitvom Branka uria, u broju 6, za mart/april 2010.g. pesmom Oblaci su odavno u crnini; Priama i pesmama zastupljen je, takoe, u brojnim elektronskim asopisima i na internet-portalima.Novi mostovi 156 Milan Zlatanovi Svet se umanjio i vie nije postojalo vreme. Sedeo sam na vrhu slike i brojao zvezde. Te noi priao sam sa mrtvima. VENECIJASvet se udobno sklupao na dlan, Stegao sam jako da ne propustim dah, Veza su pukle, rasuo se u prah. Te noci priao sam sa Lunom. Vazduh Venecije lagano se preturao Preko jos sporijih misli. Moja ljubav, Venecija i ja Na krovu smo se stisli, Ti e me spasiti od sebe samog aputao sam dok se sputala na more, Na more plavo, plavo kao bol.Te noi utao sam..Moja ljubav, Venecija i ja Rasuli smo prah u more.Rekao sam i ono to nisam, Vazduh bio je kao ar. Zvezde su bile od plastelina.Milan Zlatanovi, roen 1992. godine u Beogradu gde i danas ivi. Zavrio Filoloku gimnaziju, smer klasini jezici. Trenutno studira arheologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Pie od svoje 13. godine i pisanje mu je postalo vid psihoterapije, nain da izbaci sve emocije koje bi inae bile suvine ako bi se zadrale u njemu. Objavio zbirku poezije i kratkih pria pod naslovom Haronove suze u ediciji Pegaz u okviru Knjievne Omladine Srbije. Iako mu je entuzijazam poljuljan nada se da u uspeti da napravi karijeru od pisanja na prostorima bive Jugoslavije.Novi mostovi 157 ... . , , . : , a, , III, , , , : ( .) , . , , .Novi mostovi 158 ., . - . ... 1984. . . . 2011. . . , , , , ... : Avlija (), (), (), , , (), Max Minus (). . (2012) (2013).Novi mostovi 159 Mirjana Andri Podne u kui donosi klju O kako rastemo Od kako su jue prognali Jevreje odlasci traju sa jo nekima iznova rastemo u ekaonicama nad lavaboima po kupeima rastemo S kravatama od svile i novim zastavama Osveivaima prostora i mikroipovima iz iste vatre u talase u drugi vetar u novi progon urimo da gazimo travu da krademo hranu i cepamo hartije Odve kasnimo u sutra STANICANovi mostovi 160 Mitologilje u uima otrov u ustima. La je gorak eer. Zid je melanholik jer je beo cigla je strast koju su tu zakopali reetke su osueno gvoe. Mravi su veliki snagatori. Mravi u oima imigranti. Mravi u uima teskoba. Mravi u ustima dosadnjakovii. Mi u svitanje pijanci mi slobodne skitnice posrtaja mi veliki snagatori meu prosjacima mi purto rico vladaocima. Semafori ko drvee na struju. Dlanovi su narafljena kost ipovi su asteki hramovi. Tuneli su krijumarski vrt maine ko gvozdeni duhovi. Re je nemo brbljanje polomljene ae. Suze su ukradena kia. Smeh je oiana ovca. Tuga je leptirova smrt. Strah je kad otvori oi.VARKE U OIMAMirjana Andri, roena 1986. godine u Kraljevu. Diplomirala panski jezik i hispansku knjievnost na Filoloko-umetnikom fakultetu u Kragujevcu. lan knjievne radionice SKC-a u Kragujevcu. Osvojila drugu nagradu na festivalu KG open poetry 2012. godine. Do sada nije objavljivala.Novi mostovi 161 Milorad ukovi U Srpskoj Crnji bejahu dve zgrade osnovne kole sagraene jo u osamnaestom veku i jedna nova u Vojvoda Bojoviu. Davno behu oronule. Posle svetskih ratova mnogi se doselie. Deca su se raala. Bee tesno u hodnicima i klupama, meu zidovima. Krpilo se, podmetalo i poturalo tamo gde je poelo da se rui, obruava i prokinjava. Pisali zahteve i molbe da se pone sa gradnjom nove kole, ne znajui da nita nije skuplje od onoga to se mora kupiti molbama. Nijedan zahtev nije odobren! Samo su obeavali, smatrajui da je obeanje potpuno isplaeno obeanjem! A onda je za direktora kole izabran uitelj Sava jer niko drugi to nije hteo! Odmah je seo i napisao pismo. Prepisujui reenice iz starih zapisnika poneto je izmenio, izbrisao ili dopisao. Tako je, opisujui loe uslove, dodao da je u nekim uionicama vlaga stigla do Titove slike! TITOVA SLIKANovi mostovi 162 Pogledavi na sat, ustao je i pourio u potu. Bilo je oko pola dva! Kui je stigao tek posle pet. Zazvonio je telefon. Muki glas, naglaskom brana, preteim tonom upita: Je li tu nee direktor Savo? Tu sam, tiho je odgovorio. Onaj mu opsova oca mangupskog to tura ime druga Tita na trule zidove i ne zna da on nema svojih slika jer nikada nijednu nije naslikao! Zatim ree: Sutra doi po reenje! Zahtev je odobren! I pripazi kako i ime vaspitava i ui ovu ecu kako ne bi otiao: tamo gde ima vlage a nema njegovih slika! Ne marim ja za to, poruio je uitelj, oholost razdvaja ljude, poniznost ih spaja. Od te godine mnogi se odselie. a dece sve manje. Ponovo krpe, podmeu,poturaju. Iz dubokih temelja vlaga nadire. Samo ne znamo kada e stii do onog mesta na zidu gde su nekada stajale Njegove slike!Novi mostovi 163 Nikola Zelenkovi Nekada me je praznik ena asocirao Na roavog prodavca rua sa ugla Sv. Save i ake ulice Koga sam se uasno plaio. Prvi put bi se u gradu pojavio negde oko Nove Godine, Izbacivao je svoj veliki tand na kome je bilo Najarenijih ukrasa kraj kojih si morao bar na kratko da Zaustavi pogled i uzdahne. Godine kada je bezbrinost dredila u vazduhu. Godine pre osnovne kole. TUI DANIDanas me isti taj dan amara Jer baki ni ove godine nisam poslao razglednicu ili estitku, Jo jedan od onih kada se ulazi u minus Zarad poklona onoj koju volim. Potsea na trenutak kada se sprema magina krompir orba Koju e pojesti sa malo sireta i trunkom soli Hranei u sebi ono to e me od sledee godine Podseati na svaki dan u godini.Kasnije me je praznik ena asocirao Na uiteljicu koja se nije videla od buketa cvea Koje je primala od svih nas koje je tek spremala Za raskorak realnosti, Kao i onih koje je na taj put ve izvela A koji bi je se setili ba na taj dan.Nekada me je praznik ena asocirao Na komiju Miroslava i njegove tucane brkove Koji su se nepogreivo u isto vreme, pojavljivali posle dugog i uvek istog naina zvonjenja sa karanfilom, za koji sam bio ubeen da je bio od srca. Onoj koja je uglavnom radila prvu smenu.Novi mostovi 164 Nikola Zelenkovi, roen 1986. godine u Majdanpeku. Osnovnu i srednju elektrotehniku kolu zavrio u Majdanpeku Srbija, nakon toga se seli i godinu dana provodi na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu - odsek za filozofiju kada pie prvi roman. Nakon naputanja studija seli se u Beograd u kome boravi tri godine radei najrazliitije vrste poslova koji su plaali hranu i kiriju. Trenutno radi na svom drugom romanu, pored stalnog zaposlenja u jednom marketu gde se maje sa voem i povrem, pie kratke prie, malo manje poeziju, ivi u Banjoj Luci, studira ekonomiju i ampion je u menjanju pelena, za ta je zasluan njegov petomeseni sin Marko. Radovi objavljeni u zbornicima: Zbornik Garavi sokak (Inija, 2010); Knjievni zbornik mladih sa prostora bive Jugoslavije, RUKOPISI 35 (Panevo, 2012); Online asopis Libartes (Beograd, 2012); Zbornik Garavi sokak (Inija, 2012); KULTura sNOVA (Zagreb, 2013); Poeziranje (Beograd, 2013) i asopis ''AVLIJA' (Roaje, 2013).Novi mostovi 165 (8) . (1944, , ) . , . : , . , , , , . . .Novi mostovi 166 . ., . , , , . , , , , , , , , , , ( - ). , . , , , , ? . , 1990. . , . , , . 2012. . : , , - , .Novi mostovi 167 Radmila Ercegovac hej, zna da u jednog dana otii i neki dobri duhovi e biti presreni da mi vide lea zna da u dati vetra petama i da me nikakvi vragovi vie nee stii MAROKO laem zna i to u maroku nema nikog za mene sve sam opet izmislila ali dau vetra petama jer mi se stalno ini da u se vratiti drugaija i doneu ti opojan dalek cvet to mirie na enjuu maroku je sve za mene lavirinti su sazidani tako da mi se dua nikad ne vrati zna ve kako je kad se negde ode a ima bune cipele i niko te ne eka s druge straneu maroku imaju zlato za mene pue dugake lule vau opore masline more je boje opala i pije se krv jednoroga kao dokaz astiu maroku piju slatke ajeve i bie mi teko da pronaem put nazad iz pustinje zna ve kako je kad se negde odeNovi mostovi 168 Radmila Ercegovac, roena u Vrbasu 1980. godine. Povremeno objavljuje prie i pesme. ivi u Novom Sadu.Ranko Mianovi Ve se polako kruni Minulih dana cvijet Petak je suton juni Ko li e sledeci mrijet? Besjedi otac dok eta Kroz mladih trava med Pjeva u dui sjeta Kad li je na njega red. OTACOblaci jaganjci jave Preko aira ornica Kroz dalji nebeske plave A on ko trava upornicaZa brdom na kraju prie Sue se prvi otkosi Daleko vee narie To otac na nebu kosi.U vrtu nade i volje U sunevoj sobi u cvijeu Sanjari dane bolje U nekom buduem proljeu.Pevaj grlo jasno eljo devojaka Uzvieni dane lepoto lepih rei enjo dugih noi molitvo momaka Duu liriku pesmom lei lei.Pevaj grlo belo stihova nado Poju prolea snago rei Horu kosova slavuja parado Duu moju pesmom lei lei.Pevaj pevaj povijaj mladu travu Povaljaj ita i postelju od prua Blai pesmom tugu nadaj zaboravu Budi vesnik leta i pesnik svanua.Pevaj i plai duo liriko Lekovita travo ljubavi i slavlja Pesmo anela Pikasova sliko Reko seanja poezijo zdravlja.Plai i pevaj duo moja lirska Sa tugom radou i setom lakom Treperi srce frulo pastirska Nasmei se bela ptico za oblakom.ZDRAVICA PESMIRanko Mianovi, roen 1962. godine u Pluinama, Crna Gora. Objavio je knjige poezije: "San i tua kua" 1987. godine,"etva pred kuom svjetlosti" 1997. godine i "Sveano tih" 2007. godine. Zastupljen je u zbornicima poezije; "Poeti na dar" i "Durmitorski pjesnicki vijenac". lan je Udruenja knjievnika Crne Gore.Novi mostovi 169 Safeta OsmiiSafeta Osmii, roena u Bosni i Hercegovini, gdje se kolovala i radila.Ve vie od dvadeset godina ne ivi u domovini, iz koje je vjetar sudbine odnio prvo u Hrvatsku, zatim u Njemaku, a odatle u Nizozemsku u kojoj ivi ve 16 godina. Pisala je jo od ranog djetinjstva, ali je prve knjige poela objavljivati u kasnim, zrelim godinama. Pie na maternjem bosanskom jeziku, a nedavno je ula u zajedniku zbirku pria na holandskom jeziku, sa svoje dvije prie. Djela su joj prevoena na holanski, makedonski, slovenaki, poljski, bugarski. Uspjeno se ogledala u pisanju proze i poezije za djecu i odrasle. Do sada objavila est samostalnih knjiga: Izmeu nas, zbirka poezije (2007.), Slonica Mica u kupovini farmerica, slikovnica za djecu (2008.), Medo medeni i prijatelji, slikovnica za djecu (2009.), Melek Rabija, roman (2010.), Zrele godine, zbirka pria i pripovijedaka (2011.), Samaka soba u velegradu, zbirka poezije (2011.), a djela su joj zastupljena u brojnim zbornicima. lan mnogih knjievnih udruenja i uesnik na knji. manifestacijama.moda bi korakom tekim pogazio pupoljke crvene iz kojih su procvale najljepe rue koje mi sada u domu miriurecimo da je i bolje tako da se svrilo prije nego i poelo jeputevi izmeu nas u bodljikavu drau zarasli neprohodni postali ak i za divlja koja je njima do pojila prolazilaUstajalo vrijeme vonja na istrule sate uzaludnog ekanja tebe koji nisi doaoOVAKO JE BOLJENovi mostovi 170 Sanjin ikoviJa nisam Florentino Ariza i naa ljubav nije u doba kolere, jer ja vie nemam strpljenja ekati te u polutami neke ulice, da bih te vidio i nemam snage ivjeti sa tobom a, bez tebe. Ne zaplii jezik pred obeanjem, vrijeme nije novac, i nikada mi ga nee moi vratiti, jer nisi ti Fermina Daza, da bi bila vrijedna mog ekanja.Tvoje rijei postale su potroene i prazne, jer samo djela neto znae, rekao je jednom netko, ne znam vie tko.Nai ljubavni dani su odbrojani, ostalo je neto sitno, zanemarivo malo, i na tebi je red da od toga stvori neto, ili pusti da se sve pretvori u nita.Ja nisam Florentino Ariza, i ne mogu ekati cijeli ivot da bih te poljubio.LJUBAV U DOBA KOLERESanjin ikovi, roen u Rijeci 1975. godine. Knjievnost ima veliki utjecaj na njegov ivot, piem ve petnaest godina. Do sada izdao jednu zbirku pjesama pod nazivom U zagrljaju stiha u izdanju Matice hrvatske. U veljai 2011. godine izdao prvi roman Oseka ivota u sklopu Hrvatskog knjievnog drutva, koji je istoimeno drutvo proglasilo romanom 2011. godine. Pjesme su mi objavljene u nizu asopisa i zajednikim zbirkama. Trenutno priprema zbirku pjesama pod nazivom Inventura ivota, te pie novi roman.Novi mostovi 171 Selma elikovi cijeli ivot ekamo na nafaku koja nam je, kau, propisana i data i obeanja poslije jo jednog mandata dobit emo posao, nekada, nekamo EKANJEivot provedemo ekajui na fakultetima i platnim alterima a nikome se ne radi vie pjevajui, ni djeca besplatno ne mogu nigdje ui ekamo ivot cijeli pred televizijom na loto dobitak a tako malo nas dijeli da nas zadesi gubitakivot je ekanje tiho kajanje gluho jadanje ekanje je ivot ekanje je smrtcijeli ivot ekamo da odemo tamo gdje je bolje kud i kamoekamo a samo nam je smrt sigurna i sama pomisao na nju odurna jer krajnje odredite je urnaSelma elikovi, roena u Bosni i Hercegovini u Odaku 1989. godine gdje i danas ivi. Imala sretno i lijepo djetinjstvo iako je to bilo u Njemakoj sa statusom izbjeglice i to sve zbog neke gluposti koja se zove rat. Zavrila osnovnu i srednju kolu u rodnome gradu, a Filozofski fakultet u Tuzli, odsjek razredna nastava. Pie ve dvije godine poeziju i prozu. Ne zbog prestia, niti nagrada, ve zbog ienja mozga od sumorne i sive svakodnevnice. Zbog toga joj nije ao to nije osvojila nagradu na nekom od konkursa na koje se prijavljivala. Voli knjige i umjetnost, i naravno, dobre ljude.Novi mostovi 172 Selma KopiSjeam se mi smo ljubav nesmotreno pustili i prije nego to smo je zaustili. Nisi stigao ni upitati zato te ukorak ne mogu pratiti, zato se moram kui rano vratiti...Sjeam se da nam ruke nikada nisu bile razdvojene Sjeam se smijeha, mnogo smijeha Sjeam se rue u njedrima i depa punog zgnijeenih kolaa Sjeam se biranja prsluka i kravate Sjeam se muzike i pjevanja u duetu Sjeam se pranja prozora nerasprenog snijega i jedne crveno-crne kape za mene ispletene Sjeam se kako je iz kuhinje mirisala pica Sjeam se igraaka i narukvica...SJEAM SEKai mi (kad ve sjeanje traje toliko dugo): Zato, zato se nismo borili jedno za drugo?Novi mostovi 173 Selma Kopi, roena u Tuzli 1962. godine. Dobitnica tree nagrade ''Mak Dizdar'' na manifestaciji Slovo Gorina u Stocu za neobjavljenu zbirku pjesama, te dvije nagrade za prie: Ponosim se pozivom nastavnika - prva nagrada, novinska pria Crtice iz mahale koje vie nema - trea nagrada. Do sada su joj objavljena dva udbenika, jedna radna sveska, tridesetak pjesama za djecu i odrasle, tri prie, nastavne pripreme i drugi struni radovi. Zaposlena kao profesorica bosanskoga jezika, majka dvoje djece. ivi i radi u Tuzli.Slobodan-Zoran Obradovi Kad ostanem sam kao kurjak, a ivot postane suvie opor, urlik bi iz mene vani kao znak... Uguim ga! ovjek sam nisam za opor! KAD OSTANEM SAMEvo me koraam k gorski car... Ko bi rekao da srce plae?! Ja i samoa divan smo par, u hladnoj noi prigrlim je jae.Pa stisnem srce jer ne znam drugo. Podignem glavu, nastavim dalje... Osmijeh na lice: Ko si ti tugo? ta mi to novo ivot alje?Slobodan-Zoran Obradovi, roen u Beranama 1962. godine. Osnovnu kolu zavrio u Gusinju, Gimnaziju u Plavu a Ekonomski fakultet u Podgorici 1984. godine. Objavio knjige poezije i proze: Korak po korak san po san, Neprilagoen i knjigu poezije za djecu Raste kao da te za ui vuku. Pokrenuo ideju za nastanak, i bio urednik zajednike knjige 36 autora Stihom govorim u kojoj je objavio i svoje pjesme. U pripremi za tampu mu je knjiga poezije Traim te i knjiga Jednom tako u vijeku biva (sonetni vijenac) . Zastupljen je u zbornicima sa knjievnih konkursa (irilica zlatno slovo srpskog lica, 2012. godina Centar za kulturu Petrovac na Mlavi; Mi smo skupa i kad smo daleko, 2012. godina Knjievni klub Duko Trifunovi, Kikinda; Zavetanja 2012 godina Udruenja srpskih pisaca u vajcarskoj, a na konkursu Olovko ne uti 2012.g. Kulturnog centra Barajevo i Knjievnog kluba Jovan Dui nagraen u kategoriji ljubavna poezija, kratka pria i u kategoriji poezija za djecu. Nominacija za ulazak u Antlogiju kratke proze s podruja nekdanje Jugoslavije Zaloba Scriptio iz Ljubljane (2012.). Pohvala za knjigu Neprilagoen na konkursu Zdruenieto na prosvetni rabotnici -literaturni tvorci Makedonije za 2012. godinu u Skopju. lan je vie knjievnih klubova u zemlji i inostranstvu. ivi i stvara u Bijelom Polju, Crna Gora.Novi mostovi 174 . , , . . , . . , , . ...Novi mostovi 175 . , 1948. . . , () (). : , , 1989, ( ); , , 1991, ; , , 1992, ; , , 1998, ; , , 2002, ; , , 2007, . . , .Smajil DurmieviDa li to vile ilime tkaju arne, Svuda - u epskom krajuKAD DUE CVATUIli to cvatu Due ehida arne, Svuda u epskom krajuIli su vile Skrile Katove bajne Mladica epskih, Dok su se mile Rano, Na urevdane Studenom vodom, Svuda u epskom krajuDr sc. Smajil Durmievi roen 1956. godine u Vrataru, epa, optina Rogatica, BiH. Diplomirao na Medicinskom fakultet u Sarajevu 1982. godine. Zavrio specijalizaciju iz kolske medicine 1990. godine, a specijalizaciju iz higijene zdravstvene ekologije 2000. godine. Dodijeljen mu je naziv primarijus 1997. godine. Magistrirao je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 2001. godine, a doktorirao na istom fakultetu 2006. godine. Ima objavljenih tri zbirke pjesama: Neujni krici bosanska krvava bajka, ,,Treptaji i epski gorocvijeti. Haiku pjesme, lirika, aforizmi i humoreske su mu objavljeni u brojnim antologijama i asopisima. Dobitnik je vie knjievnih nagrada.Novi mostovi 176 , , , ! , , , ... , ! , , , . , , , ... , . , .. ,... . , 1980. . , , . .Novi mostovi 177 Tamara SeniBilo jednom Jedne decembarske noi Snijeg je padao, samo on se nadao Nisam znala opet doi.Bilo je to jednog novembarskog dana I ja sam se smijala, konano uivala. Valjda je I to bio dio plana.Bilo je to jednog oktobra Kia je I dalje padala. Okrenula se,otila, cekala vremena dobra.Bilo jednom jednog septembarskog jutra Kia je padala. Samo sam se nadala i ekala sjutra.BILO JEDNOM JEDNOG TRENATamara Seni, roena 1996. godine u Beranama. Uenica Srednje umjetnike kole za muziku i balet ,,Vasa Pavi u Podgorici. Pie poeziju od najranijih dana djetinjstva. Do sada uestvovala i postigla zavidne uspjehe na brojnim festivalima i susretima mladih pjesnika meu kojima posebno istie uee na finalnoj veeri mladih u okviru manifestacije ,,Ratkovieve veeri poezije. Pored diplome ,,Lua za rezultat u redovnom kolovanju, Tamara Seni je dobitnik nagrade ,,Jano Siveri (Novi Sad), i ,,ALBATROS (Bijela) za pjesnika ostvarenja. Poezija joj je objavljivana u asopisu ,,Avlija i meunarodnom zborniku ,,Vetar po ocu. Nedavno je izdala i svoju prvu zbirku pjesama ,,Tango bijelih cipelica.Novi mostovi 178 Tatjana VujoviISTINA JE UMRLA JUE Istina je umrla jue niko nije doao na sahranu osim ovjek u bijelom reveru i kaputu crnom.Dugo je stajao i utao i tiho otiao. Da li nije znao ta sa njom ili sobom ne znam. Istina je umrla jue zauvijek.Niko joj se nije poklonio niko joj se nije naklonio. Navikla da bude sama Istina je umrla jue.Tatjana Vujovi, roena u Podgorici. Profesorica maternjeg jezika i knjievnosti ali je jo nezaposlena. Pie poeziju, prozu i eseje. Objavila: ,,Traktati i prie za djecu '' i ,,Otvori prozr'', sa djeakom Ognjenom. Osvojila tree mjesto na konkursu u potrazi za novom priom, na Akademiji lepih umetnosti u Beogradu, sa dramskim komadom ,, Mali Radojica ''; prvo mjesto na konkursu ,,Kengur '', sa pjesmom ,,Trenjin cvet''. Roman ,,Danguba '' je osvojio sve pohvale, kao izuzetan tekst, na Pegazovom konkursu, ali usljed nedostatka sredstava nije jo objavljena.Novi mostovi 179 Vesna LaudinoviOna nikad ne stopira Svoga oveka potuje; da je ne bi napastvovao i svoga oveka brani. seksualno iskoristio voza. Ima enske bolesti. Koristi autobus. Vie puta punktirana. Ne minka se jer je prirodna lepota najlepa. Politika je ne interesuje. Koja se minka, ta je sumnjiva. Gleda od ega e iveti. Nita bez sapuna. Svi su oni isti, kae njen ovek. Kratko je potiana jer je praktino ivot na usta ulazi, kae ona. i stavlja mini val jer traje due. Imam prea posla, kae njen ovek. Ne farba i ne pegla kosu. Ne mogu bez oveka Zimi nosi pristojan kaput, da vam nita kaem, trula vinja boje. kae ona. Nosi erkine izme iz osmog razreda. Leti nosi rune radove od konca, Ne dolazite vie, kau njena vrata. sive, eventualno drap boje. Ovo je potena kua, Ostale boje nisu pristojne, kau ovekove patofne mogu privui mukarce. na dugme. Mukarci su opasni. Mukarci su svi isti. Ona se rtvuje za decu, Naroito muku, ako joj je Bog tu sreu dao. Dok su manja, muka deca je tuku, vebaju. Nosi po etiri kese s pijace i pobeuje na testu optereenja. Ponosi se u sebi. Ima oborene oi i oborena ramena. Stidi se svojih grudi. Ima vene na nogama. Uvek nosi burmu Da ne bi bilo nesporazuma. Oko vrata nosi decu i mua. Pomae na svadbama i pravi tortu od 24 korice plus mladenci. Pravi sokove, original fruktalovi. Supruga zove: moj ovek. Njen ovek ne rauna jelo bez mesa.ONA JE POTENANovi mostovi 180 (NE)UHVAENE SUZE Gledam kapi kie dok se kao suze i kao srebro koje se topi slivaju niz prozorska stakla. Nijedna od tih suza nije promakla a da me nije dotakla.Vida NenadiVida Nenadi, roena 1964. godine u Uicu. Diplomirala je na Poljoprivrednom fakultetu u Beogradu 1988. godine. Objavila je: Praina od zaborava, knjiga pesama 2007. (KK Rujno); U izmaglici seanja, knjiga pesama 2007. (KK Rujno); Zoo Called London, roman nagraen nagradom Miroslav Dereta, 2008.( Grafiki studio Dereta, Beograd ); Oblikujte svoj ivot, prevod knjige Peni Feguson sa engleskog jezika, 2008. (Plato, Beograd); Kopa, knjiga pesama 2009. (iravac, Poega); Ako sam samo misao / If I Am Just a Thought, dvojezina knjiga poezije 2010. u njenom prepevu na engleski jezik, nagraena na konkursu Zavetine 2008. (iravac, Poega); aka peska u vremenu 2012 (iravac, Poega) Zastupljena u vie novina, asopisa, zbornika, antologija i elektronskih medija na srpskom i engleskom jeziku, a neke njene pesme su prevedene na bugarski, makedonski i nemaki jezik. lan je Udruenja knjievnika Srbije od 2008. godine.Novi mostovi 181 , , , . , , , , . , , , . , 1976. . , - , . , , , ( ) . . . . . . . 2011. .Novi mostovi 182 Vladimir Petrovi Vladimir Petrovi, roen 1983. godine u Podgorici. Zavrio Filozofski fakultet, odsjek za fiziku kulturu u Nikiu. Uestovao na mnogim pjesnikim festivalima u Srbiji i Crnoj Gori. Dobitnik je nagrade Risto Ratkovi koja se dodjeljuje mladim pjesnicima. Objavio je knjigu poezije Uspavano ispred.Novi mostovi 183 Zlatka EmeriHvala za kritike koliko i pohvale; ruku uvijek za podrku pruenu, rijei to snagu su za ivot dale, zato dua i danas pamti tvoju sjenu.Hvala za stranice dragih sjeanja, za svaki osmjeh i pogled ka gore; to prolost nije samo zbirka jecaja, to minuli dani toplotom progovore.OSTAJE PREGRT LIJEPIH USPOMENAHvala za stranice dragih sjeanja.Sada kad dragih sjena nema, uhu bliskim korakom da preu prag, ostaje pregrt svih lijepih uspomena da od mraka uvaju onog ko je drag.Sramota je ne nadmaiti smrt, nestati poslednjim sputanjem grudi. Kad dua napusti zemaljski vrt, Ostajemo u srcima voljenih ljudi.Novi mostovi 184 Pod krovom gnijezdo ptica ami, unutra sklupano hladno edo zla u tami. Nekad kandilo pred ikonom sijalo, Sad uti nad ono malo to od ivota ostalo. Na pragu doma stranac sam. Stjenoviti vrh planine u magli, gluh i sam srce su ugrizi prokletstva dotakli.Pauina i praina pleu okrutnu tiraniju, bar da koracima zaboravom bol sakriju. Miris trulei podivljalo se ilama probija, okrutno i sigurno dio mene ubija.Dua traila toplinu miris tuge doekao; voljen pogled on davno nebu upravljen stao. Zvuk podnevnih sati jei od tiine. Ma koliko da bjeim prijatelji nisu daljine.Stojim na pragu negdanjeg doma . Stranac sam. Stjenoviti vrh planine u magli, gluh i sam i srce su ugrizi vatre dotakli.NA PRAGU DOMAZlatka Emeri, roena 1992. godine u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. ivi u Beranama, u Crnoj Gori. Od devete godine pie poeziju. Objavljene zbirke: ,,Moje pjesme, moji snovi , ,,Let mladosti i ,,Tvoje jesenje razglednice. lan knjievnih klubova: ,,Miroslav Anti iz Inije, ,,Duan Mati iz uprije i ,,Knjievne zajednice Jugoslavije iz Beograda.Novi mostovi 185 Putevima oblaka, stazama kometa, pranjavim tragovima zvezda uz Mesec putujem roena iz gnezda u kom se Sunce raa, nemirna, nestalna, to starija - to mlaa. Razvuenu u bezvremenu, rasplinutu u beskraju, razlivenu po celom Mlenom putu, hoe li me moi sakupiti i hoe li hteti?TO STARIJA TO MLAAZora LjubenoviZora Ljubenovi, roena u Beogradu 1960. godine. Zavrila Uiteljski fakultet. Godinama radila kao uiteljica, a poslednjih sedam godina radi kao kolska bibliotekarka u osnovnoj koli. Pie pesme, haiku poeziju, prie, romane i napisala je jednu monodramu. Do sad joj je objavljena jedna knjiga, roman ,,I vatra se ugasi'', a nada se da e i ostale napisane knjige objaviti. Pisanje je ono to najvie voli da radi i mnogo pie.Novi mostovi 186 , . , . . o , . , 1951. , . , . . , , . , , , , , : - , 1997; , 1999; , , 1999; , , 2001; company, 2008; , company, 2008. : 1975. ; 2009 . 2009; 2010 - . 2010. 2011; , 2011; 2012.Novi mostovi 187 Zoran JankoviU transu vrti se kafana. Cigani lete na nebo. Nana oka - nemam suknju. Ona igra za stolom i lomi ae. Kaem vam: Polako itai, itajte polako. Ona ima pantalone.Ja sjedim za stolom i nijemo gledam. Ne trepem. Zaustavljam dah. Ona igra za stolom i lomi ae, a nema haljinu... Polako itai, itajte polako.Kafana puna gustog dima. Muzika koja lomi duu: Nona oka - nemam suknju. Cigani lete na nebo. Ona igra za stolom i lomi ae, a nema suknju... Polako itai, itajte polako.NONA OKA - NEMAM SUKNJUTA JE SREASrea je trenutak radosti. Radost je kao leptir, ne moe da ivi u kavezu. Kupi mu dijamantski kavez, hrani ga najljepim laima, a on jednostavno umre. Sahrani ga na groblju svojih iluzija i snova. I tada shvati da je to bio smo trenutak.Novi mostovi 188 Od moje posljednje pjesme ja je ekam. Moda je zadrao ovaj ludi vjetar beznaa. Zavejao je osmjeh lane nostalgije. Eno je. Pokisla i smrznuta umornog koraka, pognuta od pokajanja vraa se u moj ivot. Ne, uinilo mi se. To se prodavaica uzdaha vraa iz ponone ihte sa trga izgubljene ljubavi.AKO SE NE VRATIBolje je da ekam onu iz moje prole pjesme. Ona se uvijek vraa. Ona je moja roda i lasta. Povratna karta u moj ivot. Ali ta ako se ne vrati?Pozvau je da se ogrije u toplom domu moga srca. Ili moda neu... Moje srce je puno strepnje i bola i ne mogu da prmim njenu tegobu.Zoran Jankovi je roen 1954. godine u Sarajevu. Od 1993. godine ivi u Beogradu. Poezijom se bavio kao mladi i objavljivao u raznim omladinskim asopisima. Sve do juna 2011. godine nije se bavio pisanjem. Naime, tog juna je preko prijatelja stupio u kontakt sa starom prijateljicom koja ivi nekoliko hiljada kilometara daleko i od tada putem interneta svakog dana razmjenjuje pjesme. Zahvaljujui njoj ponovo pie poeziju.Novi mostovi 189 , , , . , , , . , , . . , je 1977 , . , .Novi mostovi 190 ?! ? , ! , , , ! , , . , , . , , , , .Irena Hristova, roena 1996. godina u Velesu u Republici Makedoniji. Sada pohaa drugu godinu Gimnazije ,,Koo Racin u Velesu i odlina je uenica sa mnogo diploma i sertifikata. Ljubav za literaturom nosi jo od najranijih kolskih dana, a tada je i poela da pie poeziju. U posljednje 3-4 godine njen talenat je izraeniji i trudi se maksimalno da ga iskoristi. Svaku knigu koju proita, svaki trenutak i svaki novi dan za nju donosi novo uzbuenje, nove misli i pouke koje zapisuje na papiru. Ljudi koji prolaze kroz njen ivot, esto su glavne uloge u njene drame. Pisanje je ispunjuje, donosi joj mnogo sree, usavravanje i iskustvo. Pie neumorno da pokae koliko voli knjievnost i najbitnije pie poeziju da probudi neto lepo u svima nama.Novi mostovi 191 S pobonim priakovanjem si na pot poslan. Misli, da si krenil sam; takrat so besede zaman. Ko stopa po poti, se nenadoma zave, da ne ve kam gre.POTIstok KodriRUBIKONGovorimo o nekih davno minulih dogodkih, o vsakdanjih stvareh. Zavlaujemo pogovor. Med nami neprijetne stvari lebde. Kdo bo, e sploh bo, prvi prestopil Rubikon.Istok Kodri, roen 1958. godine u malom mjestu Pristava ob Krki u Sloveniji. Prve dane aka prvaka doivio u kocjanu, nastavio u osnovnoj koli u Dolnji Koani, a zavrio u mjestu Kozje. kolovanje nastavio u Vazduhoplovnoj gimnaziji Maral Tito Mostar. Na Pedagokoj akademiji u Mariboru zavrio 1982. godine studij tjelesnog odgoja, kasnije vanredno upisao studij pedagogije na Filozofskom fakultetu u Ljubljani te 2005. godine diplomirao. Poslije prve objave pjesama v kolskom asopisu 1974. godine slijede objave u brojnim literarnim asopisima. Dobitnik druge nagrade za ciklus pjesama na natjeaju revije Mladika iz Trsta 1997. godine i finalista Vitekog pjesnikog turnira 2011. godine u organizaciji nakladnike kue Zaloba Pivec iz Maribora. ivi i radi u Rogatcu.Novi mostovi 192 j , , ? ? . , , . ? , ? , ? ? , ? . , . , ? . 1955. . . , . , 2002. . . : ,, , ,, , ,, , ,, , ,, .Novi mostovi 193 POVODOM VIJEKA OD ROENJA AMILA SIJARIA RAZGOVOR O ROMANU (Ili kako se u Bihoru tomau amilovi Bihorci) Safet SijariLae amil! Nije to bilo tako ka t' on pie, druke je to bilo. Znam ja, nemo' nit' on mene tu da pria, ene. u'... De, Kulaa! Razumijem ti se da ti nije lasno - 'va moja ovdurina, pa bes i basma, guma z' obuu, te so, zejtin, gas, a napunila u guzicu godina, al' ta ti mogu, i ja sam hi. a'!... Kad zapoest' o tome... Pominje se tamo, je l', nekak'o Ralje, bi l' tako? E u l' mu ti - Ralje! Tog Ralja u Bihor', ka to znate, nema nie, ni u Doljni ni u Gornji, a nema ga, vala, ni mimo Bihora, nit' ie u svijet. uj mu ti - Ralje. To je ime uenjak, lijepo, izmislio. E izmislio, valaha, ka oima to gledate. Ama to mu je, brate, nijedno drugo mesto do nae, ba ono. Pa vii se, jelde, po tome kak' on to 'pisuje. Selo u stranu, dole rijeka, a k rijeci put ka neka, ta veli, tranja baena nizbrdo, pa povui, veli, tu tranju, svuj e i kue. Eto, sve vi je, bogme, kazano. Pa jo 'vamo, ta, sva ti mesta, galiba, nabraja, sal to jedno to ne pominje. I dol' Ivanje, je l', navodi, i gore Sipanje, i tamo Hazane, i 'namo Tucanje, i 'vamo Pianje, pa tamodole Petnicu, te 'namogore Vrbicu, te jo gore Kalicu, ega se tako, ta, s tijem nazivima, pa i Crnu, jamlim, pominje, i Crni, i grdi, sal to jedno mesto to ne imentuje - nae. E pa, ta bi mu drugo bilo to njegovo Ralje, bogovi je l'? He, jebo l' mu pas trak, pa e nae nas?! Imade l' kog drugok uzet u ta usta do nas?! Da l' mu jebo pas trak. to ne turi u tu njegovu knjigu svoje ipofane do nas? Nee ipofane! Jok! No nama hoe da se po'smehne, posprdne, s nama da osa i komendija. Da l' mu jebo pas trak, ka to mu je... De, Kulaa, kren' se!... Nee 'va pogan d' ide, 'va moja kobiletina. Ostaralo, ne more. A slabo je i potkovana, bogomi. Sal u zadnje. I jedna joj, eto, klimera... Haj, Kulaa. a'!... Halimaa! Nije to bio nikakaf 'Alimaa; nikakok 'Alimae nije tu, ojee, ni postojavalo. No ko je to bio? Evo sa' e vi va Bahtijar... De, Kulaa!... Kazat ko je to tano bio. Ada bio je to, ljudi, Hamzo iz Mahale. Hamza'ga uveni. Jelde? Mi stari' ga lijepo pamtimo. Hej, veliki li je to imaoc i gospodin bio, jadna majko! Zgodan li je to domain bio! Imo je kuu, pa to nije bila kua no saraj, dok u kuu nije zno ni t' ima. Imanje, da g' obgledat ne mo'. A stoke! Pa samija konja dro je ta' sedam-osam. I za natovarit, i za pojahat, i za meraka, da se stane te da se gleda, od lepote. Mili boe, tija njegovija pastuha, i tija bedevija. S puta da bei!... Govedi kolko je imo? Hej, kolko - jedno manje jal' jedno vie o' tridestoro, eto kolko hi je imo. Pa od njegovija govedi se, junae, kroz Mahalu nije moglo proj! Ne, vala, da si jo toliki. Krave i telat, jalovinja, hajde more!... Ovaca kolko je imo, to se nije moglo ale izbrojat, i stotina jeNovi mostovi 194 mala! Pa da mu vii ovnova. Vuna puena, rogovi upredeni, neka jadan, neka!... Tako je Hamzo bio bogat s malom. Kad bi s' otkut nailo Mahalom, pa te njiske o' tija njegovija konja, i te rike o' tija njegovija govedi, i te bleke o' tija 'vaca, ne pita'. Cingeraju m'edenice, mlataraju zvona, hajde jadan, hajde! E nijesi mogo proj da si ne znam ko!... Eto, taka je sila bio ta' Hamzo. A je l' koristio sirotinju... Hi, pa ima l' ko je nije, koristio, je l' tako? Sal ako je mogo. Bogovi je l' tako? Hej, nema toga zemljaa koji ne voli sirotinju, da mu poradi, da poslua. Volu i mene 'ni moji 'Smanagii, da him vrem za male pare, da him ispeem rakiju, volu me, no. Ada bogovi je l' tako?!... No kakav bio da bio, to je bio Hamzo, a nikakaf tamo, ta ja znam, neki semim Halimaa. Ene - Halimaa. ta mu je to Halimaa?!... Hajde, Kulaa, vrak t' izio, tu si nala sa' da skube! De. a'!... A Derdemes? Ene, Derdemes nije bio Hamzof! Hamzo nije n' imo muke ece, no sal ensku ecu j' imo. Derdemes i' je bio, i otkalen je bio, niko ne zna. Ni koji je imenom bio. On se to, galiba, prezivo tako - Derdemes, a ime kako mu je bilo imbiler. Znalo mu se sal to to mu se znalo - Derdemes, i to ti mu je bilo ime i prezime, i sve to j' on, siroma', imo, drugo nije imo ba nita. Bio je to jedan siromaak, izbi odneku' z dakom na maugu i tu se zaglavi, ostade. Imalo je gore g brdu neto staro punice, niko vie nije to koristio - napravio narod novo - i tunek se ojek useli, u tu punicu. Pro dana bi sedio napolje jal' bi hoko po kua ne bi l' mu ko ta do, a naveer bi s' ufulo, s malo suine pot pazuho, u tu svoju punicu, podloio bi 'zdol ka za voke, propo se gore na lesu i tu bi utio. Bogomi mu je to i prokinjavalo i svata, al' on bi s' umoto u net' i trpio, ta e?! No dobro mu je bilo i tunekan, ostade ti jedne zime i bres te punice - zapali mu se, izgore, val' osta sal kame' na kamen. He ta e sad veseli Derdemes, uvue s' u neto trapa, e je nekad vaktile, kad li, dro neko kompire, i tu se sklupa, valaha taman ka 'no neki murof. E, tu je i vijek svoj proveo, tu je i umro, ta' Derdemes. Eto tako. O njemu se nema ta vie priat. To vi je bilo sve t' ima o njemu da s' ispria, drugo nema ta. Da se peo na nekakaf tavan i kro meso, te da je tu, ta znam, s nakom neto inio, o' toga nema nita, to su drugi radili, a Derdemes je, grdnik, sal gledo da l' e mu ko ta dat. Dok ne umrije. A kad umrije, za'prljae g' ukraj groblja kolko da ne bi bazdio, i eno g' i dan-danas tamo, niko ga ne trai, nit ko za njega pita, a ni on vie niotkok, vala, nita ne trai, ni kolko je traio... Hajde, Kulaa! E... he... a'!... A ta Hatka to se tamo s nekijem po tavanu praila, koja je bila, e bogomi to ne znam. Imavalo je tu nekakija ora da pomognu oko kue, oko stoke, al' koja se tamo s kijem ikljala, kopile rodila, ja to ne znam, nit 'ou da znam, pogotovo d' o tome zborim. A imalo bi se ta priat i o tijem stvarima, nije da ne bi. ta se sve inelo i po tavanu i mimo tavana, te ko se s kijem po granju grebo... De, Kulaa!... Ko se s kijem, velju, po granju grebo i koja se po Bihoru proijevala, pa se bogm' i s trbuhom vrnula, imalo bi ta da se pria, beli, al' ni-Novi mostovi 195 jesam ja budala pa da mi neko raspolovi glavu kosijerom, jelde? Ene, uti! I ta je drugi inio i ta si sam radio, najbolje ti je uti. Dinavi je l' tako?!... De, Kulaa, grom t' ubio! a'!... I e 'no stado'?... Kaplar Taru'! Ja bogomi ne bi' zno... E, pa i ja sam jo bio dijete kad je to imo tu ta' neki dandar to je zavodio ret i primenjivo zakon. Danas milicije tu, ka to znate, vi' i nema, sedi dol' u Loznu, al' jopet se if ne smije ut. No ja bi' najvolio da ni o vlasti nita ne zborim. Radi vlas' svoje, pokri' se, Bahtijaru, uima i uti. Sa'-zasa' te nita ne diraju, do to to te arupaju i gulu sa svakoje strane: te pores, te obljevu, te ispau... Vala m' odrijee, eto. No uti, Bahto, da ne bidne gore. Pametni ne pria mlogo - vlas' vie haje 'nok to ne pria. A vala m' odrijee, beli... Ha, Kulaa, jadna! De mrdni se, babetino jedna!... Odocnesmo, lepota... Ai, eto 'na ploa nee spade... ta', krmkuljo!... Vi'te, bre, da nije e tudar... Ada', a bogomi nije - imbiler ' osta. Ai... A, kurvetino jedna!... Eto e je izgubi, hra... I lepota odocnesmo... a'!... O emu 'vo bi rije?... Aha, amil... Dobro to pie tamo, je li, o nekakijem bogataima i o svije'skijem protuhama, te o kojekakijem, ne bilo mi grijeha, fitekuljama, pa kad ga jezik svrbi nek zapodire i samu vlas', no ta mu ede da pria, uje, tamo neke stvar' o hodi? t' 'odu barem dira, ta mu radi hoda?! To toliko ta' jedan ojeg bio tu doveden, da spasi veru - sve se zapuilo, ispoganilo, niko s' bogu ne moli, on se molio za svija, danas nema ni njega, no dijete ka' s' rodi, umre l' neko, mora se za hodu ak u Loznu - to toliko, velju, ta' jedan ojek imo, a amko uzo da pie tamo naku brezobratinju. ta, veli: hadum. Za hodu tako da rekne. Stakverula'! A dobar li je ta' hoda bio, boe mili. Tako je to bio ojek miran pa mrava ta' ne bi sprtio. Ada, po trbuhu da ga neko gazi, on ti ne bi zno rej: nemo'. Pravio je zapise, i narodu i stoci, i bogomi su valjali ti njegovi zapisi. Bili su ot 'aira ti njegovi zapisi, hej. Kad bi kog zatitela glava, kad bi kom, daleko bilo, otila pamet, jal' zaboli kravu vime... hej, valjali su. He, kakija hoda i vragova ima, hoe poturit neko zlo i hajvanu i 'sanu, d' isan brda uzme, u hajvana da mlijeko zakapi, a 'va' nije to io, bouva - Mehmet efendija se zvo, a ne tamo ne znam kako 'no. Dro je i mejtef, dro po kua ders - pouavo o veri, no nij' imo koga, slabo je prijenjalo, aravo se tuvilo. A amil - ne amil no afir! - hadum. To s' on, brezobraznik, dosetio to se 'va' hoda nije enio. eli su, vala, ljudi da ga enu, eli, hej, nameo mu Hamza'ga prilike, te bogomi plahe, a nije muno bilo ni naj mu dobru priliku - ala nije, za hodu - al' on, ne bilo mu teko, ni da pomirie! A evo ta veli. ojek je, veli, 'vijem svijetom prolaznik, nije 'vo na svijet no ta' drugi, i na ta' svijet mi treba da mislimo, za ta' svijet da se kod boga borimo, i molimo, da nam dragi bok otvori vrata o' deneta, uz rahatluk i lepotu da ivimo dok je vijeka, a vijek tamo kolik je - dan tamo traje kolko 'vamo sto godina, eto kolik je. Tako je to zborio ta' hoda. Boe mili, uen li je i pametan bio. A amil... Hm!... Pa jo piso, ta mu znam, kako na 'Liun eto hoda po Laefcu a tam' u grmlje se pres'laile ene pa rekle: naki ejtan seNovi mostovi 196 protinje 'vudar. Sprda se!... A to ne opisa na Laevac hakanje? Koja sil' i snaga tu doe. I to ne opisa koiju? Ka' Suljof putalj poleti... Jedva stigne naro' da se skrajne - hoe sve da poprti! t' o tome amko ne pie?... Hej, Kulaa, jadna ne bila... a'!... ta 'no hoa'?... Aha! Ta' Zemko, to nije bio nikakav Zemko no jeda' nesretnik 'nam' is uia, jedan Bejto basuzni. Imo je ta' nedatnjik malo kue i koma' zemlje, al' u neto jada i teskobe, vala taman ka 'no ja - da se nema kut okrenut. A pritisni ga 'na' odanut, 'va' odavut, ka to j' i mene, more, pritisko moj komiluk, i odavut i odanut, i 'dazdol i 'dazgor. 'Na' 'zdol mi potkopo sklat. ta si 'vo uradio, komija? Ja nita. Kako nita, a vii li kolko si potkopo? Ako sam i potkopo, svoje sam, veli. Svoje si. A moje e sa' da s' oburvava! Dela jadan, ne pria', veli, ti m' ozgor navaljuje, hoj u potog da me sagna. Eto kako je brezobrazan. Ja mu navaljujem!... 'Na' odanut: to s' pomerio mednik? A men' oralo zakai, naled ga bilo, te g' izvali. Ko pomerio, ojee? Ti, ko bi drugi. Nijesam ga pomerio no tako i tako, oralo ga mrdnulo i ja ga sal utvrdio e je bio. e je bio... Nij' oekan bio. No e je bio?! No tu, i hrupi nogom ak 'vam' u 'ranje. Da ga vrne lijepo tu, veli, jal' u ga ja vrnut. Ada', tu da ga zabodem, nijesam pomahnito! Kad on ga zabo. Ja ga vrati, on 'vamo. Sal ga, ree, jo jednom takni. Eto tako mi veli! Moram se s njim bit. E moram, vala... 'Na' 'zgor: to si zauzo jurtinu? Koju jurtinu, jada' ne bio? A e? Zna ti koju, veli, i e. Ja vala ne znam. Bolje, ti pogleda' sebe, reko', to s' ti zauzo. I 'd jurtine i 'd moga. A on pritisnuo ispus', da s' izaj ne more. A 'vamo, navaljuje mi na moje - lego mednik ni' sklat!... I s njim se moram bit. Sa svijema se moram bit. E moram bogomi!... Pa i ta' uianin, to vi poe' o njemu priat... Pritijesnili ga komije i roaci, pa more bit, bogme, da ga je neko i kamenom, ka to ' i mene nee po noi, usre' glave, toh! - obalit, eto, ba tu. More bi' da ga je neko i kamenom, hej. Valaha, prijen more bi' da ga jes no da ga nije. I ojek, siroma', prodadni, ba njima koji g' izagnae, te potee - kako se priae da se daje tamo nekaka zemlja, dabe - potee, velju, lijepo za Tursku, ka to ' i ja jeda' dan morat, ne u Tursku no mimo Turske!... Prodade, ode, i nije se vrnuo s pola puta, moda je neki obrnuo jo s puta al' 'va' nije, do i' same Turske. Bacili ga tamo, uje, u neki boi haliluk - nema tu, ojee, ni strva ni grma. ito tu, velu, raste kolko eperak, ne vie. eka klas a klasa nema, pa i kad ga bidne to je ka u trave, nita bolje. Nema ivota, jok!... I boles' naka zafatila ta' na naro' to je tam' izbio pa sve pomrije!... He, a i u tu Tursku, velu, lju'stvo nikaka vera. Nije to, more, Turska, velu, no Kaurska! I pravo velu. Eto, ko' tolike drave bacili hi u taku pustinju - ni da mru ni da ivu. Moj brate!... Obrne 'va' nesretnik natrak, da ne b' i on sa svoijem robljom kosti tamo brzo, ta, veli, ostavio. No da vi' sad muke i 'vamo - nee ljudi zemlju da mu vrnu. On pare pohario, ka' e stvorid bogzna, a i da hi nije pohario, 'vi zemlju natrag nedaju. Ni u kuu mu nedaju, sibjan da skrajne. Odbi' 't kue!... Haj, muke njegove, i ljute nevolje,Novi mostovi 197 ta da radi, nedatnjik nedatnji?... Nemade druge, zakopa se gor' uvr' brda, u jurtinu. Bogomi sve sami kr, al' ta hoj, dobro mu je. No navalie da g' i otolen maknu - nemaju, ka, e stoku d' izagnaju. Prvo pokuae sudom, no sut ne moga da ga dira - i kod vlasti se nae trun i'safa! A kad ne uinee nita sudom, udarie silom. Al' on se potkopa, potkopa, prijenu, prijenu i - tako na neku galamu i botanje - bogomi s' odra. ta e?!... E, a sa' amil, zato to je ojek prodo zemlju i tako to, nadenuo mu ime - Zemko. He, mileta!... Ah, Kulaa... a'!... Tako to na amil. Pa jo veli, ta, neki tako vratio s' is Turske bos. A nije to bio neki tamo, do 'na' siroti Sali'bek tu 'zdol ot Ivanja, vrnuo se ba bos. No dobro j' ikako doo. Bio promaio, nesrea o' ojeka, te zapo nee, bogzna e, da l' u Srbiju, jal' u Crnu Goru, jal' u Bosnu, to vi ni sam n' umije kazat. Pitali g' otkalen je, a on: Is Ivanja. Hejha, is Ivanja... Tija avoljija Ivanja mu, alahtiber, ima jo ponee. Is kojek sat Ivanja, jado?... Pa jesi l' is kraja tok i tok? Nije. Pa jesi l' is tok? Jok. Pa otkalen si, grdna ti majka?! Is Ivanja. Dobro is Ivanja, no is kojek? e ti je to tvoje 'Vanje? Pa... Smeo se grdni Sali'bek, ne zna nijednu vie sal - Ivanje. Ha, pa kako da mu pomognu?! A de kai ni vie neko mesto us koje ti se nalazi to tvoje 'Vanje. Pa, vie je Kurilo. Kurilo. Jes, to je veliko jedno brdo. Tu idemo u drva. Brdo... u drva... A koje mesto e ljudi ivu? Pa Ivanje. To si reko, no koje je vie? Pa... Sipanje. Ono je vie - ono j' gor' u planinu. Tih, Sipanje... Zna l' ko tu za kako Sipanje, ljudi? D' ima na 'va' svijet. Ada', ne zna niko! Je l' t' i to Sipanje selo? Jes, malo jedno sel' u planinu. Pe'-es' kua. Ene malo! Pe'-es' kua. Pa kolko ti kua ondar ima to Ivanje, mro? Ono ima povie. Ene, povie! Pa ree l' ti da je Sipanje vie? Reko'. Ono j' u planinu. Hahaha! Nasmiju se ljudi 'd muke. Ima l' tu neko mesto vie kua, brate, no to tvoje 'Vanje? Pa... ima. Crna. Ai, crna ti Crna! I to ti je selo, garant. Jeste. Eh, pa nemo' ni vie priat sela! No ta da vi priam? No ni kai lijepo grat. Kakav grat? Kraj kojek ti je to tvoje 'Vanje i ta Crna, i ono, kako se zovae... Sipanje. E, i Sipanje. Us koji su ti ta sela grat? Niuskoji. Kako niuskoji, futane? Pa ima l' tu nee kakav grat?! Nema nikakaf. Ai-hi! More l' to bid e u svijet, da ne postoji grat?... Pa e kupujete so i gas, kukala vi kuka?! ak u Bijelopolje. Ha! Bijelo... A otut si!... Deder, Kulaa. Haj', gotovo smo. a'!... Eto, ka' zapoeste tu priu, sve vi je to bilo 'vako ka to vi ja zborim, a ne tako ka to amilaga pie. Vid' ga ti, uzo bandarat po svijetu, ta ja znam, kako je 'vo narod glup i zosto, te kako je divalj i nakaradan. ta e mu to? More ga neko klepit kosijerom pa ni oh majko! I neka bi ga, vala. Ene! Mesto da zasedne u sudnicu - ka to j' i 'io kolu za ta' poso - pa da sudi narodu ka ojek, i da ivi ka gospodin, on sto jez govna i pisat, uje, tamo neke ormane... Di, more, Kulaa, ta si tu 'mutila brstet!... Vuci te rastrgli, dabogda! Ka to e te. De pomer' se, majku ti... ostaralu! a'!...Novi mostovi 198 Romansijer i pripovjeda Safet Sijari, ovogodinji dobitnik amilovog pera, roen je l952. godine u Godijevu kod Bijelog Polja. Osnovnu kolu pohaao je u rodnom Godijevu te na Sipanju i u Loznoj a srednju u Novom Pazaru i u Pei, nakon ega zavrava studije opte knjievnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. U samostalnim izdanjima objavio je romane: Vuja gora, San o dragom kamenu, Rod i dom, Udar orla, Glas divine, Zmijski vez, te pripovijest ena s tromee. Vei broj pria ovog pisca objavljen je u raznim asopisima i listovima, a jedna od njih, pria Stari pastir, i na engleskom jeziku. Pisac je zastupljen u nekoliko reprezentativnih izbora savremene bonjake i bosanskohercegovake pripovijetke. Najznaajnije knjievne nagrade su mu: nagrada Izdavake kue Bosanska rije za roman godine (Udar orla), nagrada Radija BiH za radiodramu, te dvaput zaredom prva nagrada Susreta Zija Dizdarevi za pripovijetku. Rukopis Rod i dom je proglaen najboljim romanom na konkursu Soro fondacije Otvoreno drutvo BiH za l998. godinu, meutim autoru nagrada nije uruena iz formalnih razloga. Taj sluaj je uslovio da naslov u kratkom roku doivi dva izdanja, jedno u Bosni i Hercegovini a drugo u Crnoj Gori. Kao nezavisni pisac, Safet Sijari ivi u svom Godijevu i u Sarajevu gdje mu se nalazi porodica.Novi mostovi 199 SADRAJ:Berislav Blagijevi: Srce od terakote ............................................................ 6 Branka Selakovi: Seanja postaju venost ................................................. 9 Aida ei Nezirevi: Fotografija ................................................................ 22 ura Vukeli Roi: Njegova strana ulice ................................................. 25 Lejla Kalamuji: U potrazi za Rajem .......................................................... 28 Jovan N. Bundalo: Plac na ruinama ............................................................. 35 Jovica uri: U haljini jo mirie lan ........................................................ 39 Jelena Stojkovi Miri: Uvek sve moe nenije ......................................... 40 Mirela Agi Udovii: 11. 07. ...................................................................... 42 Amir Alagi: Kako smo se samo smijali ...................................................... 44 Majo Danilovi: utimo moja majka i ja ..................................................... 47 Aleksandra Leki Vujisi: Besana ............................................................... 48 Suvad Alagi: Moje prvo jutro izmeu Koraja i Brkog ............................. 50 Robert A. Vrbnjak: Spomenik nepoznatom kupcu ..................................... 54 Vlado Kudi: Lutka koja plae ..................................................................... 57 Ernad Osmi: ovjek koji je izmislio vrijeme ............................................ 64 Slobodan Bokovi: Predznaci ..................................................................... 68 Misera Sulji Sijari: Namjetanje kruga .................................................... 75 Branka Vojinovi Jegdi: Ukleti ................................................................. 83 Vesna Laudanovi: Disciplina u ekaonici s jednom sijalicom ................... 85 Zijad Pandur: utka .................................................................................... 86 Majo Danilovi: utivoje ............................................................................. 87 Milan Miti: ovek iz pojasa Gaze ............................................................. 88 Aida ei Nezirevi: Katarina Bosanska .................................................... 89 Hakija Kari: Grmljavina i san .................................................................... 90 Vladimir Bulatovi: Bibliotekar .................................................................. 93 Dimitrije Bukvi: Dan pobede ..................................................................... 97 ura Vukeli Roi: Vrijeme berbe .......................................................... 101 Adla Velagi iri: Patria .......................................................................... 105 Adriana Stojanovi: Prosta ti bila moja ljubav iva .................................. 106 Aleksandra urevi: Neko je pokrenuo nisku domina ........................... 107 Aleksandar Hut Kuno: Putopis ................................................................. 108 Ana Jovanovi: Jesen .................................................................................. 110 Andrija Stanulovi: Crveni kofer .............................................................. 111 Andrea Vrlji: ............................................................... 112 Andrea Lukenda: Doi da te mrzim .......................................................... 113 Berislav Juri: Molitva ............................................................................... 114Novi mostovi 200 Borislava Dvoranac: Slutim kie ................................................................ 115 Dajana Lazarevi: Ti ne zna ko sam ja ................................................... 116 Dajana Petrovi: Duboks ......................................................................... 117 Danica Burtulovi: Izgori mi izme ........................................................... 118 Smjestila bi zvijezdu ................................................. 119 Naslikati pjesmu ........................................................ 119 Dalibor Dreki: Na kraju bee muk ............................................................. 120 Dobrila oki: Oluja ................................................................................. 122 Tajna ................................................................................. 123 Dragana Dimitrijevi: Brojalica ............................................................... 124 Dragan Nedimovi: ekam ........................................................................ 125 Vrata ......................................................................... 127 Dragan Stodi: Reim kao pas ................................................................... 128 Dragica Beka Savi: Kad ljubav umre ...................................................... 129 Moralno propadanje ............................................... 130 Dragica Ohashi: Zora na moru ................................................................. 132 Sve ove godine nadanja ................................................. 132 U vrtu plavog jorgovana ................................................ 133 Duica Ili Nedi: Smrt ............................................................................. 134 ore Radojii: Raspletosmo prste ........................................................ 135 ura efer Sremac: Mirijam .................................................................... 136 Enver Muratovi: Da ue u san ............................................................... 139 Fuad Kova: Bista ..................................................................................... 140 Franjo Matanovi: Uklijetio sam se ........................................................ 142 Goran Gatalica: U gradu ugraviranih plonika ......................................... 143 Iva Hlava: Klikeri ....................................................................................... 144 Jelena Trajkovi: Godine lutanja ............................................................... 145 Katarina Flamengo: Tempo ....................................................................... 146 Laura Lara Gee: Uoi Badnje veeri ......................................................... 148 Lidija Duji: Pletene stolice ...................................................................... 149 (Na)kupine snijega .............................................................. 150 Ljiljana Gligorijevi: Oseti me .................................................................. 151 Ljubomir O. Vujovi: rtvena pesma oseanju ljubavi ............................ 152 Mehmed edovi: Naa zastava ................................................................. 153 Milan Jankovi: Prolost smo uprtili na krkae ......................................... 155 Duegupka ..................................................................... 156 Milan Zlatanovi: Venecija ....................................................................... 157 Milica Mima Dmitrovi: Kolajna .............................................................. 158 Milo Risti: Skica jednog drutva ............................................................. 159 Mirjana Andri: Stanica .............................................................................. 160 Varke u oima ................................................................ 161 Milorad ukovi: Titova slika ..................................................................... 162Novi mostovi 201 Nikola Zelenkovi: Tui dani ...................................................................... 164 Peko Lalii: Ukrtene rei (8) .................................................................. 166 Predrag M. Boji: Monolog ...................................................................... 167 Radmila Ercegovac: Maroko ...................................................................... 168 Ranko Mianovi: Otac ............................................................................. 169 Safeta Osmii: Ovako je bolje .................................................................. 170 Sanjin itkovi: Ljubav u doba kolere ....................................................... 171 Selma elikovi: ekanje ........................................................................... 172 Selma Kopi: Sjeam se .............................................................................. 173 Slobodan Zoran Obradovi: Kad ostanem sam ........................................ 174 Slobodan M. Stefanovi: ........................................................................... 175 Smajil Durmievi: Kad due cvatu ........................................................... 176 Svetlana uri: Majka ................................................................................ 177 Tamara Seni: Bilo jednom jednog trena ................................................. 178 Tatjana Vujovi: Istina je umrla jue .......................................................... 179 Vesna Laudinovi: Ona je potena ............................................................ 180 Vida Nenadi: (Ne)uhvaene suze .............................................................. 181 Vladimir orevi: Nikada te neu ostaviti samu ..................................... 182 Vladimir Petrovi: Obezglavljeni neandertalac .......................................... 183 Zlatka Emeri: Ostaje pregrt lijepih uspomena ....................................... 184 Na pragu doma ............................................................... 185 Zora Ljubenovi: to starija to mlaa ..................................................... 186 Zorka ordaevi: Ista slika ...................................................................... 187 Zoran Jankovi: Nona oka - nemam suknju ........................................... 188 ta je srea ..................................................................... 188 Ako se ne vrati ............................................................... 189 : ................................................................................. 190 : .................. 191 Istok Kodri: Pot ....................................................................................... 192 Rubikon .............................................................................. 192 - : .................................................... 193 Safet Sijari: Razgovor o romanu .............................................................. 194ISBN 978-9940-21-002-1 COBISS.CG-ID 21625616CIP - , Novi mostovi 202 Novi mostovi Novi mostovi