NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka


___________________________________________________________ 2

NEIDENTIFIKOVANI LETEĆI OBJEKTI MISTERIJA DVADESETOG VIJEKA

[zbirka www dokumentacije]

S A D R Ž A J 1. NEIDENTIFIKOVANI LETEĆI OBJEKTI ..................................................... 4.

1.1. Pojam NLO-a................................................................................ 4. 1.1.1. Poruke Skrivene U Vremenu............................................... 4.

1.2. Početak Moderne Ufologije ............................................................. 6. 1.3. NLO I Veza Sa Hladnim Ratom........................................................ 7.

1.3.1. Tehnologija Nacista .......................................................... 7. 1.3.2. Poslijeratna Klima I Počeci Dezinformisanja.......................... 9. 1.3.3. Project "Blue Book"........................................................... 9.

1.4. "Leteći Tanjir" ............................................................................ 10. 1.4.1. Analiza ATIC-a ............................................................... 12. 1.4.2. Brojna Svjedočanstva ..................................................... 12. 1.4.3. Ludilo Na Nebu .............................................................. 13. 1.4.4. Tragična Mistifikacija....................................................... 13.

2. IZVJEŠTAJI O NLO-ima ......................................................................... 16. 2.1. Foo Figters................................................................................. 16. 2.2. Prva Žrtva NLO-a........................................................................ 16. 2.3. Prva NLO Otmica ........................................................................ 17. 2.4. Svjedočenje Jimmy Cartera .......................................................... 18. 2.5. NLO U Rusiji............................................................................... 18. 2.6. Dokaz O Postojanju NLO-a ........................................................... 18. 2.7. Bliski Susreti .............................................................................. 19.

2.7.1. Pozdrav Sa NLO-a .......................................................... 19. 2.7.2. Roj Zujećih NLO-a .......................................................... 20. 2.7.3. Slučaj Na Jezeru Moses ................................................... 20. 2.7.4. NLO U Školskom Dvorištu, Macachussets ........................... 21. 2.7.5. Razgovor Sa NLO-om...................................................... 21. 2.7.6. Životinje Daju Upozoravajuće Signale................................ 22. 2.7.7. Događaj Iz Škotske......................................................... 22. 2.7.8. Neobični Posjetioci Streljačkog Kluba................................. 23. 2.7.9. NLO Iznad Fabrike U Arizoni............................................. 23.

2.8. NLO-i Nad Ex-Yugoslavijom .......................................................... 23. 2.8.1. Svjedočenje Pilota .......................................................... 24. 2.8.2. "Napad" Na Beograd ....................................................... 24. 2.8.3. Demant Sa Kalamegdana ................................................ 24. 2.8.4. NLO Nad Sarajevom ....................................................... 24. 2.8.5. Oktobar, 1975. Godine.................................................... 25. 2.8.6. Krater U Drenovi, Rijeka.................................................. 25. 2.8.7. Čudna Pojava U Maloj Ruiški, Bosanski Novi ....................... 26. 2.8.8. Velika Rupa U Vrtu Đoke Stojanovića, Gromirje .................. 27.

2.9. Astronauti I NLO-i ....................................................................... 27. 2.9.1. Ed Red & James Mcdivit................................................... 27. 2.9.2. James Lovell & Frank Borman........................................... 28. 2.9.3. Neil A. Armstrong & Edwin "Buzz" Aldrin ............................ 28. 2.9.4. Donald Slayton .............................................................. 30. 2.9.5. Maurice Chatelain, NASA ................................................. 30. 2.9.6. Walter Schirra, Pilot........................................................ 30. 2.9.8. James Lovell .................................................................. 30. 2.9.9. Pete Conrad & Richard F. Gordon...................................... 30.


___________________________________________________________ 3

2.10. Fenomen Sakaćenja Stoke.......................................................... 30. 2.11. Implantati ................................................................................ 31.

3. VELIKA ZAVJERA, SLUČAJ "ROSWELL".................................................. 34.

3.1. "Area 51"................................................................................... 34. 3.2. Disk Sa Neba.............................................................................. 34. 3.3. Indijansko Pismo Na Letjelici ........................................................ 35. 3.4. Pronađeni Materijal ..................................................................... 36. 3.5. Skrivanje Istine .......................................................................... 37. 3.6. Bića Iz Svemira .......................................................................... 37. 3.7. Svemirska Letjelica ..................................................................... 38. 3.8. Javna Vojna Tajna....................................................................... 39. 3.9. Izvještaj Autopsije Iz Roswell-a..................................................... 40.

3.9.1. Vanjska Obilježja............................................................ 40. 3.9.2. Sekcija ......................................................................... 40. 3.9.3. Zaključak Autopsije ........................................................ 41.

4. TAJNA CRVENE PLANETE ...................................................................... 42. 4.1. Incident "Phobos 2"..................................................................... 42. 4.2. Baza Na Marsu !? ........................................................................ 46.

5. MISTERIOZNI ZNAKOVI........................................................................ 52. 5.1. Nazca Linije ............................................................................... 52. 5.2. Tragovi U Žitu ............................................................................ 54.

5.2.1. Univerzalna Simbolika ..................................................... 55. 5.2.2. Svijetleće Lopte ............................................................. 55. 5.2.3. Snimljeni Čudni Tonovi.................................................... 56. 5.2.4. Oni Nam Poručuju .......................................................... 56. 5.2.4. Slike Piktograma, 1992. - 2001. ....................................... 57.

6. POTRAGA ZA VANZEMALJSKOM INTELIGENCIJOM ................................ 58. 6.1. "Bambi"..................................................................................... 59. 6.2. "Coseti" ..................................................................................... 59. 6.3. "Argus" ..................................................................................... 59. 6.4. "Beta" ....................................................................................... 60. 6.5. "Meta 2" .................................................................................... 60. 6.6. "Phoenix"................................................................................... 60. 6.7. "Serendip" ................................................................................. 61. 6.8. "Seti@Home" ............................................................................. 61. 6.9. "Southern Serendip".................................................................... 61.

7. KONAČNI SUSRET................................................................................. 62. • LITERATURA........................................................................................ 64.

Copyright © [dzaHo] & AdiS, 2005.


___________________________________________________________ 4

1. UNIDENTIFIED FLYING OBJECTS – UFO 1.1. POJAM NLO-a UFOlogija označava disciplinu koja se bavi proučavanjem i istraživanjem fenomena UFO-NLO (Unidentified flying objects - Neidentifikovani leteći objekti). Radi se o fenomenima koji se mogu primijetiti u svemiru, unutar atmosfere našeg planeta, neposredno iznad ili na površini Zemlje, te na površini i ispod vode. Osnovno obilježje tih fenomena je da ih u trenutku motrenja, posmatrač ne može objasniti i staviti u klasifikacije onoga što je poznato u komparaciji sa njegovim ličnim i opštim iskustvom, iako možda u nastavku sam uzrok pojave ili objekta može biti objašnjen. Posljednjih godina našeg vijeka, ljudska bića koja nastanjiju treću planetu Sunčevog sistema i koja imaju tendenciju da konstantno prate multimedijalni informacijski svjetski sistem, mogla su primjetiti da se počela događati velika prekretnica u ufologiji. Radio, televizija, kinematografija i Internet, sve više svog medijskog prostora posvećuju upravo ovoj tematici i novi materijali nemilosrdno pristižu svake sedmice. No, takav nivo situacije se sigurno nije odigrao preko noći. 1.1.1. Poruke Skrivene U Vremenu Tokom ljudske istorije, u čovjeku je postojala pritajena zadivljenost prema tajnovitim prirodnim i psihološkim pojavama. Prvi ljudi su bili očarani i uplašeni vatrom i munjama, dok te pojave nisu objašnjenje. Kako je vrijeme odmicalo, a s tim rastao i razvoj naučnih dostignuća, tajne prošlosti su polako dobijale svoja realna i shvatljiva objašnjenja. Međutim, ipak mnoge od njih su ostale i dalje zapetljane u klupku prošlih vremena i pitanje je, hoćemo li ih uopšte ikad uspjeti odgonetnuti. Stari kameni blokovi i savršene kugle od kamena nepoznate namjere, rasprostranjene su od Kostarike do Bliskog istoka. Da li je riječ o funkcionalnim ukrasim starih naroda, određenim oznakama ili nečemu trećem… Iako nauka za neke od njih daje precizna objašnjenja, ipak ona ne moraju biti uvijek precizna i tačna, te ostaje dosta mjesta i za mnoge špekulacije. U tom slučaju kameni artifakti bi mogli biti predstavljati pokušaj starih civilizacija da zabilježe ili odaju počast "vanzemaljskim posjetiocima" i njihovoj civilizaciji. U Bibliji prema nekim istraživanjima, prorok Ezekiel opisao je NLO u četiri stiha (3-7) svoje prve knjige, kada se prisjetio viđenja "Jahvinih kola" : "Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, veliki oblak, bukteći oganj obavijen sjajem, usred njega, usred ognja, nešto nalik na sjajnu kovinu." Jedan od najgovorljivijih zagovornika bogova-astronauta je Erich Von Däniken, no NASA-in konstruktor svemirskih brodova, njegove je navode još govorljivije dokazao pomoču savremene nauke. Naime, on je proučio Dänikenove knjige i temeljno iščitao proročanstva u Svetom pismu koja se odnose na Ezekielov susret sa "Jahvinim kolima", svemirskim brodom (!?), u

blizini rijeke Kebar 569. godine prije Krista. Cjelokupna zapažanja ovog proroka Blumrich je preveo na jezik moderne tehnologije otkrivši nezamislivo. Ezekielova "božja kola" bila su savršena za svemirska putovanja. On je pomoću Ezekielovih stihova konstruisao svemirsku letjelicu do detalja, tako da na osnovu matematičkih proračuna, ona može odmah poletjeti. Njegov rad posijao je mnoge nedoumice, ali ipak ostaje jednim od najfascinantnijih dokaza o neobičnim događajima u našoj

dalekoj prošlosti, a koji su skriveni pod velom legendi, mitologija i religija. Postoje i drugi pradavni tekstovi koje neki NLO intuzijasti interpretiraju u kontekstu ovog fenomena. Mada, najstariji od njih je svitak papirusa napisan za vrijeme vladavine egipatskog


___________________________________________________________ 5

faraona Tutmozisa III, a kojeg je otkrio profesor Albertu Tull, jedan od direktora egipatskog muzeja u Vatikanu. U tekstu stoji da je "… krug vatre stigao sa neba… Nije imao glavu, a zadah iz njegovih usta, bio je težak. Njegovo tijelo bilo je 5m dugačko, 5m široko… Zatim se spustio na svoj trbuh… Otišli su do faraona reći mu… Njegovo veličanstvo je naredilo da se to istraži i tako je učinjeno… Faraon je razmišljao o tom događaju i nakon par dana, broj ovih stvari na nebu se povećao… Sjajili su jače od samog Sunca i protezali se dalje od četiri potrornja nebesa… Moćan je bio položaj ratničkih krugova. Faraonova vojska je s njim na čelu gledala prema njima… Zatim su vatreni krugovi otišli više u nebo…" Ezekielov događaj, opisan 900 godina kasnije, prilično je sličan opisima iz Tutmozisovih svitaka, pa je bilo nekoliko pretpostavki da je prorok znao za faraonovu priču i prilagodio je za svoje religijske potrebe. Oba slučaja daju povoda razmišljanju, iako se mora biti vrlo pažljiv, jer niti Tutmozisovi pisari, a niti Ezekiel nisu "učeni" za posmatranje nebeskih fenomena… Ako se pogleda još dublje u prošlost, naći ćemo još "dokaza" o sličnim susretima. Sumerani, drevni narod koji je živio u dolinama Mezopotamije, uz egipatsku kulturu koja skriva tajnu gradnje piramida, su jedna od najstarijih civilizacija čovječanstva. Svoju istoriju su počeli bilježiti upravo u vrijeme kada su slavni faraoni sami ili uz "pomoć sa strane" počeli graditi svoje piramidalne grobnice… tj. 2500 godina prije Kristovog rođenja. Ne zna se tačno odakle su Sumerani došli, ali je poznata njihova superiorna kultura koju su nametnuli divljim plemenima došavši do Eufrata i Tigrisa. Zanimljivo je da su svoje bogove tražili u planinskim visinama, a kako je Mezopotamija uglavnom nizinsko područje, gradili su umjetna brda tzv. zigurate, na koja su smještali hramove. Astronomija kojom su vladali bila je više nego napredna za vrijeme u kojem su živjeli. Däniken tvrdi da su uspjeli izraditi proračun Mjesečevih kretanja, koji se od današnjeg razlikuje za samo 0.4 sekunde. Pored prastarog epa "Gilgameš", uz ufologe i pristalice Dänikenovih teorija, najveća senzacija Sumera je zapisana na jednoj običnoj glinenoj pločici. Zapis je pronađen na brdu Kujundžik kraj starog grada Ninive, a radi se o proračunu u kojem se koristio 15-o cifreni broj. Ta vrijednost 195.955.200.000.000, senzacionalna je zbog toga što čak ni Grci, koji su imali veoma razvijenu matematiku, nisu prelazili brojku od 10.000, te su sve iznad toga smatrali za beskonačnost… Većina arheoloških nalaza sumerske civilizacije i danas je zagonetka. Da li je moguće da su se pojavili "bogovi", okupili oko sebe divljake Sumerane i prenijeli im jedna dio svog

znanja ? Ti bogovi nisu imali ljudski oblik, kako se to vidi iz akadskih ploča i reljefa, a svaki je nosio neki simbol povezan sa zvijezdom. Zvijezde su prikazane na sličan način kako bi ih mi danas simbolički označili, no jesu li to zaista zvijezde !? Iako Däniken tvrdi da se oko tih zvijezda nalaze crteži koji podsjećaju na planete, riječ je tek o jednostranom mišljenju. Nismo, na žalost, u stanju proniknuti u spoznajni kontekst tadašnjeg čovjeka i procijeniti

njegovu viziju svijeta za dovoljnom tačnošću. Znamo da nisu bili glupi i da je oduvijek bilo pojedinaca koji su bili ispred svog vremena, tako da neke neobičnosti nužno i ne ukazuju na posjetioce iz svemira. Pitanje ipak ostaje… Postoje mnogi navodi koje je Däniken naveo u knjizi "Sjećanje na budućnost", a koji djeluju dovoljno uznemirujuće :

• U Libanonu postoje staklasti komadići stijenja, tzv. tektiti, u kojima je doktor Stair, amerikanac, otkrio radioaktivne izotope aluminija.

• U Iraku i Egiptu pronađene su brušene kristalne leće, koje se danas mogu proizvesti

samo primjenom celzijevog oksida, koji se dobiva jedino elektro-hemijskim putem.


___________________________________________________________ 6

• U Heluanu postoji komad platna koji je izrađen tako vješto i fino da bi se danas mogao istkati samo u nekoj prvorazrednoj tvornici koja raspolaže velikim iskustvom i stručnim znanjem.

• Londonski univerzitet u svom egipatskom odjeljenju, posjeduje prastaru kost koja je

deset centimetara iznad desnog zgloba stručno i uredno amputirana pod pravim uglom.

• U bliskoistočnom gorju Kohistan, jedan pećinski crtež pokazuje tačan položaj

zvijezda koje su one zauzimale prije 1000 godina. Venera i Zemlja su međusobno povezane linijama.

• U grobu Ču-Čuu (Kina) nađeni su dijelovi opasača koji su izrađeni od aluminijuma.

• U Delhiju postoji stari željezni strop kojem ne mogu nauditi ni fosfor, ni sumpor, ni uticaj vremena.

Jeli moguće da su bogovi bili astronauti !? Zagonetke sa ovom težinom mogu se pronaći i u bliskoj prošlosti. Iz trećeg stoljeća prije Krista postoje zapisi viđenja "oltara" i sličnih bliještećih objekata na nebu na Mediteranu. Sličnih događaja ima i iz Rimskog Carstva gdje su objekti primjećeni u blizini mjesta Arbi, dvjestotinjak kilometara jugoistočno od Rima, a ličili su na "brodove koji plove nebom…"

• U okolini Apulje, među oblacima, viđen je okrugli štit.

• 170. godine prije Krista u Lanopiumu na apijskoj cesti, dvadesetak kilometara od Rima "ugledan je nevjerovatan spektar flote brodova na nebu…"

• Historičar Plinije mlađi je zapisao : "U vrijeme konzula Luciusa Valeria i Gaja Valeria

(oko 100. godine prije Krista), gorući štit je letio nebom od istoka prema zapadu, razbacujući iskre…"

• 976. godine, ugledana su dva objekta kraj mjesta Sigisbur u Njemačkoj : "…sličan

dvjema velikim štitovima crvenkaste boje, u letu je ostavio plameni trag iznad crkve…"

• U XIII vijeku, 1270. godine, navodno se neko zračno vozilo zaplelo u zvonik crkve u

Bristolu u Engleskoj. Ljudi su, putnika koji je pokušao osloboditi "letjelicu", kamenovali do smrti, te spalili njegovo tijelo.

• Carl Gustav Jung, poznati psiholog, otkrio je rukopis koji datira između 1561. i 1566.

godine, u kojem se spominju crvene, plave i crne kugle i diskovi, viđeni u velikom broju iznad Nünberga, odmah u zoru. Padali su s neba u plamenu, a na kraju je sve bilo zahvaćeno velikom i gustom izmaglicom.

Svjetla i-ili objekti na nebu, tokom XIX-og vijeka su bili uobičajena pojava. Većina su bili prirodnog porijekla, ali postoje i one neobjašnjive. Kulminacija svega je bilo viđenje "ogromnog broda" kojeg je posmatralo stanovništvo iznad čitave Amerike između Novembra, 1869. i Aprila, 1897. godine. Ovaj događaj nikad nije u potpunosti razjašnjen. 1.2. POČETAK MODERNE UFOLOGIJE Kao početak moderne ufologije, kako ovu paranaučnu disciplinu nazivaju pojedini istražitelji čudnih nebeskih pojava, uzima se Juni, 1947. godine. Tada je biznismen Keneth Arnold, odmah po dolasku na aerodrom, izjavio da je njegov mali avion presrela cijela eskadrila "letećih tanjira". Sa današnje tačke gledišta, mnogi psiholozi, sociolozi, ali


___________________________________________________________ 7

i astronomi tvrde da je ljudska populacija ovu priču čekala "otvorenih usta". Ideja o "letećim tanjirima" je bukvalno preko noći postala popularna, brzo se širila sve dok nije dobila svjetske razmjere. Normalno, o ovoj pojavi se najviše govorilo u Sjedinjenim Američkim Državama gde su pojedinci u vrijeme najžešćeg hladnog rata sumnjali da NLO stiže iz tadašnjeg Sovjetskog Saveza. Na Zapadu su se rađali pravi kultovi obožavalaca ovih pojava, a formirane su i agencije koje su se više-manje ozbiljno bavile proučavanjem ovih fenomena. Tako su nastali : NICAP - Nacionalni komitet za istraživanje vazdušnih fenomena (SAD), APRO - Organizacija za istraživanje vazdušnih pojava (SAD), BUFORA - Britansko istraživanje NLO-a, GEPA - francusko Udruženje za proučavanje vazdušnih fenomena. Svaki novi slučaj koji bi dospio u novine podsticao je vjernike NLO-a da dođu do novih činjenica i podnesu izveštaj o njemu. Ti entuzijasti, amateri, bili su u većini slučajeva iskreni, ali im je obično nedostajalo naučno obrazovanje. Zato su počinili mnoge greške i unijeli veliku zbrku u čitavu stvar. U prvim danima pojave "letećih tanjira", istraživanja koja je sprovelo američko ratno zrakoplovstvo bila su takođe prilično amaterska. Njihovi oficiri i stručno osoblje nisu imali odgovarajuće naučno obrazovanje za vršenje analize. Uplašeni i zbunjeni onim što su vidjeli, ili što su bar mislili da su vidjeli, armija je čitavu stvar proglasila za strogo poverljivu, što je još više razbuktalo maštu NLO vjernika. Istina je naravno imala i drugi kraj, pa je prema pobornicima teorije zavjere, američka vlada bila vrlo dobro upoznata sa posjetiocima iz svemira. U Americi je stvoren čitav kult vezan za ovu pojavu, što je u velikoj mjeri dovodilo u sumnju istraživanja američkog ratnog zrakoplovstva. NLO-i su ustvari postali jedan od glavnih vojnih problema SAD-a, te je vlada pokrenula i niz projekata vezanih za istraživanja ovih nebeskih tijela. 1.3. NLO I VEZA SA HLADNIM RATOM Fenomen NLO-a je nesumnjivo, po svom rođenju, isključivo američko vlasništvo. Amerika je ušla u Prvi svjetski rat, 06. Aprila, 1917. te igrala veliku ulogu u Drugom, kao i u ratu u Europi i na Pacifiku. Ipak, uprkos Hollywoodskoj mašineriji koja je američku vojsku prikazivala kao prvog osloboditelja, u vrijeme pada Berlina i Hitlerovog nacističkog režima, Amerikanci su prilično zaostajali. Sovjetska Crvena armija je bila ta koja je 02. Maja, 1945. zauzela grad, a tek nekoliko godina nakon toga Rusi su ispričali cijelu priču oko Hitlerove smrti i uklanjanju njegovog tijela. Prije toga, Zapad je samo mogao nagađati o smrti vođe Trećeh Reicha. U prvim poslijeratnim godinama, brzina političkih i društvenih promjena, bila je zapanjujuća, naročito način na koji je Sovjetski Savez iznenada postao novi neprijatelj. Hladni rat protiv Rusije, postao je stvarnom pozornicom za paranoju vladinih i vojnih istražitelja NLO-a. Strah da bi nepoznate letjelice mogle biti ruskog porijekla i da se njima želi destabilizirati ili "ne daj Bože" uništiti SAD – perjanicu demokratskog svijeta, uvukao se duboko u vladajuće strukture. 1.3.1. Tehnologija Nacista Stari neprijatelj koji je nedavno bio potučen, također je igrao veliku ulogu u stvaranju priče o nepoznatim letećim objektima. Naravno, to se odnosilo na prilično naprednu tehnologiju koju je Njemačka razvila uoči i tokom Drugog svjetskog rata. Svoje vrhunsko naoružanje dokazali su raketama V1 i V2 kojma su devastirali London i druge britanske gradove, a u to vrijeme je bilo rasprave i o drugim, moćnijim projektima, na kojima rade nacisti kao što su bili mlazni avioni i atomska bomba. Unazad gledano, pokazalo se da to nije tek puko nagađanje. Rusi, kao i Amerikanci, "oslobodili" su njemačke naučnike čije je znanje korišteno u stvaranju tehnologije za buduću svemirsku utrku. Jedan od projekata na kojem su nacisti radili bio je i poseban avion, čudnog diskolikog oblika koji je eksperimentalno "poletio" 1942. godine, i čiji je let zabilježen kao impresivan, a konstruisao ga je Zimmerman, njemački konstruktor aviona. Zimmermanova letjelica, koju je prezentirao pred najvišim oficirima Luftwaffe, bila je u principu, leteće krilo oblika


___________________________________________________________ 8

zrna leće i više je ličila disku nego konvencionalnom avionu. Prilikom demonstracije, očevici su zaprepašteno gledali kako se prototip čudne letjelice digao gotovo okomito, neko vrijeme lebdio, onda postigao horizontalnu brzinu od 750 km/h i najprostije sletio brzinom od jedva 60 km/h što je bilo fantastično. Također, njemački konstruktor Miethe

kojeg su "oslobodili" amerikanci i koji je nakon rata otišao raditi u Egipat, tvrdio je da je potkraj rata u Njemačkoj, bio član ekipe koja je radila na konstrukciji "V-7". Bio je to, po njegovim riječima, projekt sličan letećim tanjirima. On je u svojoj knjizi iznjeo fascinantne podatke o "V-7" iz kojih je vidljivo da je prvi pokusni let prototipa "V-7" izveden 17. Maja, 1944. godine. Na njegovoj konstrukciji, još od Aprila, 1943. godine, je radilo nekoliko njemačkih konstruktorskih ekipa u Stettinu, Dortmundu, Essenu i na Peenemundeu. Tako je nastao diskoidni

helikopter nazvan "Vergektungsvraffe 7" ("Oružje odmazde 7"). Glavni konstruktor je isti dan poslao Hitleru izvještaj pun zanimljivih tehničkih podataka. "Danas je, u prisutnosti trojice supotpisanih pukovnika Luftwaffe, izveden prvi pokusni let "V-7". To je, kao što znate, Fuhreru, nadzvučni helikopter koji pokreće 12 turboreaktora BMW-028 autonomnim kompresorima. Postignuta je visina od 21.500 metara. Letjelica ima oblik lakoatletskog diska, s prečnikom od 21 metar. Prilikom njenog usavršavanja, poginulo je osam probnih pilota. Propulziju daje 12 turbomotora unutar jednog metalnog prstena, koji se, zajedno sa motorima, okreće oko centralne mase letjelice. Letjelica ne ispušta niti plamen, niti dim od plinova sagorijevanja, koji se hvataju sistemom kojeg je 1938. godine, konstruisao britanski inženjer. Pogon daje kompresovani helij, a akcioni prečnik iznosi 40.000 kilometara, s brzinom od oko 2.500 km/h." Hitler je (navodno) naredio da se odma započne serijska proizvodnja u divovskim podzemnim tvornicama u Bavarskoj, međutim bilo je kasno… Kasniji pokušaji da se stvori slična letjelica odgovarajućih preformansi su bili prilično bezuspješni. Naprimjer, Defence Production Department (odjeljenje za proizvodnju odbrambenih sistema) Kanade, potvrdio je da su pokušali sagraditi leteći tanjir, ali je proračunato da ne bi opravdao troškove. U to vrijeme tj. ranih 50-ih, proračun za projekt je iznosio oko 100 milijuna dolara. "Projekt je napušten nakon 18 mjeseci rada, a vlada je potrošila tek neznatan dio od predviđenog isnosa", izjavio je 03. Decembra, 1954. godine. C. D. Howe, tadašnji kanadski ministar trgovine. Novine od 21. Aprila, 1953. godine, izvijestile su da je maršal Montgomery pregledao "leteći tanjir" tokom posjete proizvodnom pogonu u Maltonu u blizini Toronta. Ono što je Howe opisao gotovo je sigurno isto što je i Montgomery vidio. U članku se dalje govori kako je maršal bio zapanjen viđenim i kako je rekao da letjelica liči nečemu upravo izašlom sa stranica naučno-fantastičnih časopisa. Međutim, tanjir nikada nije poletio. Brojne su teorije, neke vjerovatne, a neke prilično fantastične izrasle oko razvoja "zemaljskih letećih tanjira". Vjerovatno je tačna tvrdnja da su njemački naučnici nastavili rad na razvoju diskolikih letjelica (u Americi) nakon rata i da su neki od izvedenih eksperimenata primjećeni kao prvi NLO-i. Ako je to tačno i ako se ima na umu to da je većina svemirskih projekata razvijena i testirana u pustinjama Novog Meksika od strane zarobljenih njemačkih stručnjaka, vrlo se lako da objasniti zašto se baš u tom području vidjelo toliko tanjirastih NLO-a, bilo u zraku, bilo da su se srušili. Mnogi dokumenti, otkriveni javnosti 1994. godine, pokazuju da je u to vrijeme na tom području bilo ispitivanja ovakvih i sličnih letjelica. Prema zapisima iz tih dosijea se vidi da je od Oktobra, 1947. godine, u zračnoj bazi Wright Patterson bilo u toku testiranje letjelice oblika diska u zračnim tunelima. Manje je vjerovatna priča da su nacisti svoje diskolike letjelice gradili u saradnji sa vanzemaljcima, ili da su nastavili razvijati NLO-e sve do danas u tajnim bazama smještenim na Južnom i Sjevernom polu ili duboko u unutrašnjosti Zemlje. Ekstremnija verzija ove ideje je da su NLO-i tajno oružje preživjelih


___________________________________________________________ 9

nacista, finansirano zlatom koje su oteli Židovima, trenutno u eksperimentalnoj fazi s ubrzanim pripremama za novo osvajanje svijeta. Uprkos ovakvim, danas raširenim vjerovanjima, u poslijeratnom vremenu ona su bila kratkog vijeka. Novi strah u Americi je rastao iz činjenice da su njemački naučnici koje su amerikanci uzeli sebi iz Njemačkog centra za raketna istraživanja u Peenemündeu na Baltičkom moru, mogli biti manje sposobni od onih koje su Rusi oteli za sebe. U Rusiji je vladao recipročan strah. 1.3.2. Poslijeratna Klima I Počeci Dezinformisanja Njemačka je kapitulirala 07. Maja, 1945. godine, te ubrzo potom bila podijeljenja, a Churchill je situaciju opisao spuštanjem željezne zavjese koja je podijelila Europu. Dotadašnji saveznici, Rusi, postali su neprijatelj, no nigdje nisu smatrani tako opasnim kao u SAD-u. Naravno, zbog straha od komunizma koji se prilično brzo širio. Istočnonjemački socijaldemokrati povezali su se sa Komunističkom partijom Sovjetskog Saveza, Poljska i Mađarska su također prihvatili taj sistem. Uslijedila je Čehoslovačka, a ubrzo zatim je u Kini na vlast došao Mao Zedong. Amerika je bila toliko uplašena, da je u Maju, 1947. godine, George Marshall, tadašnji ministar vanjskih poslova, govorom na Harvardu predstavio Marshallov plan kojim se tokom sledeće četiri godine, 13.000 milijardi dolara daje za obnovu onih europskih država koje bi mogle pasti pod uticaj komunizma zbog loše ili nikakve ekonomske situacije. Hladni rat je širio svoj strah, a potom je došao i Keneth Arnold koji je primjetio letjelice koje su se kretale kako niti jedan američki avion ne može. U Americi se odmah pomislilo da se tu u stvari radi o savremenom ruskom oružju. Od samog početka, ove pojave su okarakterizirane kao fizičke, pa se prema njima odnosilo kao prema materijalnim objektima. Isto su tako od samog početka te letjelice mogle manevrisati na način koji tadašnja tehnologija nije bila u stanu ostvariti, niti jedan čovjek time letjeti. Logično zaključivanje nije krenulo u smjeru da je možda riječ o npr. posebnim oblicima energije koji se pojavljuju u vidljivom sprektru ili nečem sličnom, već da je sigurno materijalno, pa samim tim vanzemaljskog porijekla. Tako je otvorena vjerovatnost da je vlada SAD-a namjerno lagala izjavama koje upućuju na mogućnost vanzemaljske invazije, jer bi tako ujedinili američki narod, dok bi u slučaju ruske invazije moglo doći do podjela, uzimajući u obzir da su strahovali od komunizma unutar svojih granica. Takvo bi objašnjenje bacilo jasnije svjetlo na dvosmislenu izjavu predsjednika Harryja Trumana na konferenciji za novinare održanoj 04. Aprila, 1950. godine. "Uvjeravam vas da leteći tanjiri, ako pretpostavimo da postoje, nisu sagrađeni od strane niti jedne sile na Zemlji." Obzirom da je veliki dio ljudske populacije bio usredotočen u nebo uočavajući u visinama brojne NLO-e, te uz veliku dozu poslijeratnog straha od komunizma u zemlji koja nikada nije bila okupirana, bilo je sasvim jasno da će vlasti uskoro pokrenuti brojna istraživanja NLO fenomena. Za mnoge je to bila potvrda da američka vlada uzima "leteće tanjire" za ozbiljno i posredno – tezu o vanzemaljcima koji njima upravljaju. 1.3.3. Project "Blue Book" Prvi projekt koji se bavio istraživanjem NLO fenomena pri vladi SAD-a, a za koji se zna, bio je "Project Sign", koji je poznatiji pod nazivom "Project Saucer" (Projekt tanjir). Uzrok nastanka ovog istraživačkog tijela bilo je pismo kojeg je poslao general Twining 23. Semptembra, 1947. godine, zračnim snagama. "Komisija za tanjire" osnovana je tako 30. Decembra, 1947. godine, no pravi polet joj je dala smrt Thomasa Mantella. Komisiji se pridružio kao civilni savjetnik i astronom J. Allen Hynek, koji je ostao na tom mjestu tokom sledećih dvadeset godina. Vojska je od njega očekivala da bude njihov naučni razotkrivač ovog problema. Međutim, on je bio uvjeren u važnost i realnost predmeta i tokom godina postao njihov vodeći civilni istraživač postavši najistaknutijom figurom problema NLO-a. Hynek je unutar Projekta Sign (Znak), pronašao 237 slučajeva vrijednih da im se posveti posebna pažnja, iako nije vjerovao da potkrepljuju teoriju o


___________________________________________________________ 10

posjetiocima iz svemira. Međutim ono što je on nazvao jednom od frakcija unutar projekta Sign, bio je odgovor na za slanje procjene situacije 08. Augusta, 1948.

godine, generalu Vandenbergu, tadašnjem komadantu Zračnih snaga, iz kojih se zaključuje da NLO-i predstavljaju dokaz o postojanju vanzemaljskog života. Druge frakcije unutar projekta su takvo zaključivanje odbacile, kao i sam Vandenberg. Situacija se zakomplikovala novim zakulisnim igrama kada je negdje između Decembra, 1948. godine, i Februara, 1949. godine, vlada pokrenula "Project Grunge" (Projekt "Gunđanje"), čije je ime odgovaralo trenutnom raspoloženju unutar vlade vezanom za problematiku NLO-a. Hynek je kasnije komentirao kako je ispunio svoj izvještaj za Project Sign, kada je saznao da je projekt misteriozno preimenovan u Grunge. Što je još značajnije, novi projekat se više oslanjao na

službenike zrakoplovstva, nego na civilne savjetnike. Hynekov vojni ekvivalent, poručnik Edward Ruppelt, kasnije je također rekao kako su sve procjene bile bazirane na činjenici da NLO-i ne mogu postojati. Kako se bližio kraj 1949. godine, vlada je ukazivala na to da je trenutni projekt podbacio te da ga nema svrhe dalje oržavati, pa je i on zatvoren nekoliko dana prije Nove godine. Ali, prava činjenica je bila ta da je projekt nastavio djelovati, daleko od očiju javnosti. Sve se to kasnije saznalo od samog poručnika Ruppelta koji je 16. Septembra, bio pozvan da stane na čelo Projecta Grunge, s tim da oslobodi zračne snage ovog problema koji je vlada još uvjiek htjela istjerati na čistac. Zatražio je dodatno osoblje i nova financijska sredstva što je u potpunosti bilo odobreno. U Aprilu, 1952. godine, projekt je dobio novo ime Project "Blue Book". Hynek je nastavio biti civilni savjetnik unutar projekta Blue Book (Plava Knjiga), koji je ostao javno naličje vladinih istraživanja NLO-a, prikupivši na hiljade svjedočanstava o istim, sve do ukidanja 1969. godine. Bez obzira na istinitost, odnosno neistinitost pojava vezanih uz NLO-e, vlada je bila uvjerena kako bi bilo kakve delikatne informacije vezane uz ovaj fenomen mogle prouzrokovati paniku nepredviđenih razmjera ako bi završile u civilnim rukama, a zatim i u javnosti. Najpoznatije komisije u SAD-u za pitanje NLO-a su bile :

IME KOMISIJE GODINA OSNIVANJA I UKIDANJA Sign (znak) 1948. – 1949.

Grudge (gunđanje) 1949. – 1951. Blue Book (plava knjiga) 1951. – 1969. Robertsonova Komisija 1953. – 1968.

Colorado 1966. – 1969.

1.4. "LETEĆI TANJIR" Čovjek čije se ime neizostavno vezuje sa pojavu "letećih tanjira" je Keneth Arnold koji je i svojevrsni kum ove nesvakidašnje pojave. Keneth Arnold je živ i danas, i stanovnik je malog gradića Bojs u američkoj saveznoj državi Idaho. Ovaj čovjek je ušao u sve knjige i priručnike o NLO-ima jer se posle njegovog svjedočenja o dramatičnim događajima nad nebom Washingtona, stav javnosti o neobičnim vazdušnim pojavama potpuno izmijenio. "Bio je 24. April, 1947. godine, i vraćao sam se sa posla na aerodromu Cehalis u državi Washington. Ostalo mi je nekoliko sati do kraja radnog vremena, pa sam odlučio da svojim malim avionom potražim olupine jednog aviona pomorske avijacije koji se te godine srušio u području Mount Reinera. Bila je raspisana nagrada od 5.000 $ onom ko ga pronađe", priča Arnold. "Nešto prije 14 sati poletjeo sam sa aerodroma prema planini visokoj 3.600 metara. U prvom nadlijetanju lednika na jugo zapadnoj strani planine


___________________________________________________________ 11

nisam opazio nikakav trag izgubljenom avionu. Iznad gradića Mineral u državi Washington, okrenuo sam se i polagano vraćao da bi još jednom detaljno pregledao područje. Odjednom je strahovito blještava svjetlost udarila u nebo, i osvjetljela unutrašnjost moga aviona i krila. Sve oko mene u kabini, kao u nekoj eksploziji, bilo je ispunjeno plavičasto bijelim blijeskom. Još je bilo poslije podne, a ja sam letjeo prema planini sa Suncem u leđima, drugim riječima vidljivost je bila savršena. Na toj visini svijet izgleda kao veliki bazen za kupanje. Dan je bio jako vedar i sunčan. U prvi tren, bilo je to u djeliću skunde, pomislio sam da se neki vojni avion obrušio nad mojim "nosom" i da se to sa njegovih krila odrazilo Sunce. Gledao sam na sve strane, ali nisam vidio nikoga", kaže Arnold i nastavlja svoje svjedočenje. "Onda me još jedan blijesak snažno zaslijepljeo i ja sam pogledao na lijevu stranu prema planinama Mount Bakera. Odatle je dolazio niz vrlo neobičnih aviona. Letjeli su krajnje neujednačeno, ali to sam dobro znao, strahovito velikom brzinom. Ocjenio sam da im je raspon najmanje 100 stopa, možda i veći, te da im je visina na kojoj lete otprilike 9.200 do 9.500 stopa, jer su letjeli prilično blizu planiskih vrhova, skoro na istoj visini kao i ja. Bilo ih je ukupno devet. Naglo su se približavali Mount Reineru. Mislim da ih je bilo pet u vodstvu, jer se činilo da između prvih pet i ostala četiri postoji mali razmak." Zbunjenom Arnoldu letjelice nisu ličile ni na jedan vojni ili civilni avion koji je do tad vidio, pogotovo što se činilo da su okrugli i bez repa. Pošto ih je jasno i precizno vidjeo, zaključio je da je gornja polovina letjelice srebrnaste, a donja crne boje. Izvor blijeskova koji su u početku privukli njegovu pažnju poticao je od oplata letjelice koje su ličile na ogledalo. "I način na koji su leteli bio je krajnje čudan. Bili su u formaciji, nekakvoj dijagonalnoj lančanoj liniji što se nije poklapalo ni sa jednom vojnom formacijom za koju sam znao. Pošto sam poznavao topografiju lokalnog masiva mogao sam da izvedem dva zapanjujuća proračuna : ne samo da je kolona letjelica bila duga skoro osam kilometara, nego su u vrijeme kada su avioni postizali brzinu od najviše 900 km/h, ove letjelice letjele blizu 2.000 km/h." Bojeći se da je možda ugledao neko nepoznato sovjetsko oružje koje je upalo u američki vazdušni prostor, odmah je javio šta je vidjeo kada je zbog goriva sletio na lokalni

aerodrom. Kasnije kada je sletio u gradić Pendleton čekala ga je grupa ljudi. Već se pročula vijest da je Arnold saznao nešto neverovatno, a svatko je želio da mu postavi po neko pitanje. Vijest međutim još nije počela da obilazi svijet dok jedan mjesni novinar, kojem je Arnold ispričao šta je vidio nije alarmirao svoje kolege. Sazvana je konferencija za novinare koja je sa prekidima trajala tri dana. Kada je šef lokalnog biroa agencije

"United Press International" upitao "Kako su letjeli !?", Arnold je odgovorio rečenicom zbog koje ga i danas nazivaju kumom letećih tanjira. "Letjeli su kao tanjir koji kada uzmete i bacite tako da sklizne po površini vode, a posle neujednačeno odskakuje. Samo, te stvari su đavolski brzo išle", rekao je Arnold. Kada je sutradan članak osvanuo u štampi, mogli su se vidjeti naslovi "Pilot vidio leteće tanjire !", "Misteriozna eskadrila letećih tanjira na američkom nebu", "Leteći tanjiri pratili pilota", itd… Uzalud je Arnold pokušavao da naglasi kako on nije opisao tako letjelice, ali te dvije riječi su osvojile maštu ljudi i pokrenule maniju svjetskih razmjera. Danas je teško reći zašto je izveštaj Kenetha Arnolda izazvao toliko uzbuđenje. U svakom slučaju ovaj događaj je postao mit, a od tada istorija neobičnih vazdušnih pojava pošla je u sasvim drugom pravcu. Nakon Arnolda i njegovog istorijskog leta počelo je da se javlja stotine drugih svjedoka koji su svjedočili o pojavi neidentifikovanih letećih objekata kako iznad Amerike, tako i nad nebom širom planete. Ipak…


___________________________________________________________ 12

1.4.1. Analiza ATIC-a Arnoldova priča je odmah poslana ATIC-u. Tamo je primljena sa skepsom, ali i sa određenim strepnjama. ATIC (Air Technical Intelligence Center - Obavještajni centar za vazdušnu tehniku) bio je, kako sam naziv govori, tehnička obavještajna služba američkog ratnog zrakoplovstva, kojem je glavni zadatak da prikupe tehničke obavijesti o svim stranim avionima i letećim projektilima. Komanda mu je u zračnoj bazi Wright-Patterson, kraj Daytona u državi Ohio. Tehnički stručnjaci ATIC-a odmah su se podijelili na dva tabora. Jedni su smatrali da je Arnold, zapravo, vidio samo formaciju običnih mlaznih aviona : "U normalnim okolnostima, ljudsko oko ne može vidjeti predmet kojem prividna veličina iznosi manje od dvije desetine sekunde luka" (luk – 360 stepeni – 360 sekundi). Rezoniranje Arnoldovih protivnika djeluje razumno. Budući da Arnold procjenjuje da su ti predmeti bili dugački 15 metara, oni su zapravo bili mnogo bliže nego što se njemu činilo, inače ih nebi mogao vidjeti na udaljenosti od petnaestak kilometara, a kamoli trideset ili četrdeset. Zato je i njegov proračun njihove brzine pogrešan. Oni nisu letjeli brzinom od 2.700 km/h, već brzinom od 650 km/h, a to je brzina kojom lako lete mlazni avioni. Zašto se Arnoldu činilo da se ti predmeti kreću "poskakujući", poput tanjira koji se odbija od vodenu površinu !? Zato što ih je vidio kroz nekoliko slojeva silno zagrijanog zraka (ljeto iznad kamenih planina). Riječ je o deformaciji sličnoj onoj koja nastaje ljeti na asfaltnim cestama. Ali, pripadnici suprotnog tabora gledaju na cijeli slučaj drugačije i ne skrivaju svoju uznemirenost. Naročito ih uznemiruju navodne sposobnosti tih letjelica : "Arnold je tačno vidio njihovu poziciju kad ih je ugledao. Vidio je da su nepoznate letjelice nestale iza brda koje je on dobro poznavao. A budući da je tačno znao gdje se nalazi njegov avion, znao je na kakvoj su udaljenosti od njega letjelice bile kad su nestale. Zato njegova procjena da su letjele 2.700 km/h mora biti tačna. S druge strane, niti jedan avion ne može onako vijugavo letjeti između brda kao što su to činile nepoznate letjelice. U jednom se Arnold ipak prevario, u procjeni veličine letjelice. Ako ih je mogao vidjeti na udaljenosti od 30 do 40 km i ako su mu se činile dugačke 15 metara, onda to znači da su, zapravo, bile dugačke ili široke, ili da su imale promjer najmanje 60 metara." Zato su neki zaključili da je Arnold vidio svemirske brodove, da su to bile letjelice neke vanzemaljske civilizacije. "Letjelice takvih dimenzija, sposobne za takvu brzinu i druge letne preformance, nadilaze daleko od naše ovozemaljske tehničke mogućnosti." Istraga provedena u svim američkim zračnim bazama pokazala je u ostalom, da 24. Juna, niti jedna formacija vojnih aviona nije letjela na tom području niti blizu njega. 1.4.2. Brojna Svjedočanstva Iskaz Kenetha Arnolda dobio je neočekivanu potvrdu sutradan. Tada se vratio u bazu Fred Johnson, rudarski inženjer i profesor rudarstva na jednom američkom univerzitetu, prospektor (tragač za rudnim nalazištima) iz Portlanda, država Oregon. On je 24. Juna, boravio u planinskom kraju iznad kojeg je Arnold vidio letjelice. Čim se vratio u bazu, potražio je svog šefa i prijatelja, Rogera Bishopa, da mu ispriča što je vidio : "Tog popodneva vidio sam formaciju nekakvih čudnih letjelica, pet ili šest diskova, koji su letjeli prema jugu. Iznad mene su preletjeli za samo deset do petnaest sekundi; pojavili su se iza jednog brda i nestali za drugim, ali dobro sam ih vidio. Vidio sam još nešto. Igla mog kompasa poskakivala je kao luda !" Johnson je vidio šest, a Arnold devet letjelica, ali moguće je da se formacija razdvojila kad je izašla iz Arnoldova vidokruga. Tokom idućih dana, broj osoba koji su vidjeli letjelice se povećao. 28. Juna, oko 15 sati i 15 minuta, pilot lovca tipa F-51, koji je letio nedaleko od jezera Meade u Nevadi, primijetio je sebi zdesna, formaciju od pet-šest letjelica okruglog oblika koje su nestale leteći nevjerovatnom brzinom. Šest sati poslije, kad se u zračnoj bazi Montgomery Field, u Alabami, već smračilo, dva pilota i dva oficira


___________________________________________________________ 13

obavještajne službe zračnih snaga, opazili su jaku svjetlost. Dolazila je s juga, sa horizonta, letjela u cik-caku i postizala na trenutke zapanjujuću brzinu. Doletjevši iznad baze, zaustavila se na trenutak, a onda odletjela nazad prema jugu i za tren nestala. Te noći brojni stanovnici Milwaukeeja primijetili su nad gradom "deset plavkastih plamenova" (opis jednog od očevidaca). U Clarionu, država Iowa, vozač autobusa odjednom je opazio neki svijetleći predmet "kako para noć". Izložen toj poplavi izvještaja, ATIC nastavlja istragu. Iz dana u dan dosije nepoznatih letjelica raste, a 04. Jula, (američki nacionalni praznik) nastaje pravi "festival letećih tanjira" iznad Portlanda. 1.4.3. Ludilo Na Nebu U 11 sati prije podne, počela je "velika predstava". Prva letjelica je preletjela preko Mount Jeffersona. U 13 sati i 5 minuta, jedan policajac, koji je sjedio u automobilu na parkiralištu uprave policije, uletio je u sobu dežurnog : "Ne znam kako da opišem ono što sam upravo vidio, ali to je neviđeno ! U jednom trenutku sam opazio da je nešto preplašilo gradske golubove i slučajno sam pogledao uvis. To što sam vidio potrajalo je samo nekoliko sekundi, jer sam mogao gledati samo kroz vjetrobran. Vidio sam pet golemih diskova koji su se kretali čudesnom brzinom, dva prema jugu, tri prema istoku." Ni dvije minute nakon toga zazvonio je telefon. Dva policajca u patroli (obojica stariji i iskusni policajci) javljali su da su upravo na nebu vidjeli tri diska srebrenaste boje koji su letjeli jedan iza drugog, velikom brzinom. Poslije pet minuta, s istim izvještajem javila su se četiri policajca stacionirana u luci. U 16 sati i 30 minuta, policiji je telefonirala građanka i javila da je upravo na nebu vidjela predmet "nalik na novi politirani novčić od četvrt dolara." Jedan prolaznik s periferije javio je da je nešto poslije vidio dvije letjelice. U toku idućih dana, saznalo se da je tog podneva letjelice vidjelo nekoliko stotina građana Portlanda. Te noći, posada putničkog aviona kompanije United Airlanes, vidjela je iznad Emmela, država Idaho, pet letjelica. "Te letjelice", piše u izvještaju kapetana aviona "djeluju glatko i politirano na trbuhu, a hrapavo sa strane. Vidjeli smo ih dosta dobro, jer smo ih slijedili otprilike 70 kilometara, kad su odjednom, jednostavno nestale." Suočeni s tom lavinom izvještaja, stručnjaci ATIC-a bili su zbunjeni. Bili bi još zbunjeniji da im je, početkom tog Jula, došao u ruke izvještaj o jednom događaju iz Francuske, nedaleko od Rouena, ali mlada žena koja je to doživjela, pričala je o tome tek poslije. Ona je, naime, kako je tvrdila, vidjela prvo ateriranje jednog "letećeg tanjira" i njegove humanoidne posade. Ta mlada žena, Madame Z, vozila se biciklom po cesti koja, slijedeći tok rijeke Seirie, povezuje Rouen i mjesto Amfreville-la-Mi-Voie. Evo šta je ispričala. "Bilo je oko 15 sati, krasnog verdog ljetnog dana. Niti jednog oblaka nije bilo na nebu. Nalazila sam se oko dva kilometra od Amfre Villea. Na cesti, dosta daleko od mene spazila sam predmet, meni potpuno nepoznatog oblika. Nastavila sam voziti cestom prema jugu. Kad sam mu se približila na oko dvije stotine metara, vidjela sam da je to nekakav duguljasti stroj, ovalna oblika, mutnosive boje. Mislim da je bilo dugačak oko tri metra, a na najdebljem dijelu visok oko metar i pol. Na svoje veliko zaprepaštenje, pored njega sam primijetila dva bića, visoka oko jednog metra. Nešto su radili oko letjelice i nisu me vidjeli jer sam se nečujno dovezla i zaustavila. Tako sam ih posmatrala nekoliko minuta, a onda sam, ni sama ne znam zašto, zazvonila. Čuvši taj zvuk, bića su se okrenula, i ugledavši me, naglo uskočila u letjelicu kroz otvor u njenom boku širine oko pola metra. Otvor se odmah zatvorio i letjelica je poletjela te uzletila na visinu od oko stotinu metara. Tu je nekoliko sekundi lebdjela, obrčući se oko osi, a onda je naglo poletjela prema Sottervilleu i za nekoliko sekundi nestala. Tek tada sam se sjetila da za cijelo to vrijeme, nisam čula nikakvu buku." 1.4.4. Tragična Mistifikacija 31. Jula, 1947. godine, obilježen je još jedan datum u istoriji "letećih tanjira", dan prvog pokušaja mistifikacije. Riječ je o "slučaju sa ostrva Mauryja" i njegovom tragičnom završetku. Taj dan, poručnik Frank Brown je primio obavijest od oficra za vezu iz baze


___________________________________________________________ 14

Hamilton Field, Kalifornija, da ga je zvao jedan od njegovih informatora i ostavio poruku da mu se odmah javi. Kada mu je Brown telefonirao, čovjek je rekao : "Imam za vas zanimljivu obavijest. U vezi sam sa dvojicom policajaca koji rade u luci Tacome. Jedan od te dvojice je vidio šest NLO-a iznad luke. Uspio je da se dočepa nekoliko komada metala koji su ispali iz jednog od njih." Sat nakon toga, poručnik Brown već je letio avionom B-25 iz Hamilton Fielda, prema Tacomi, uz pratnju kapetana Davidsona. Čim su sletjeli u Tacomi, otišli su u hotel koji je bio označen kao mjesto sastanka. "Urednik novina u Čikagu, kojem sam pričao o tome, zatražio je od mene da istražim taj slučaj i da sve što saznam dam ekskluzivno za njegov list. Dao mi je akontaciju od 200 dolara preko ovdašnjeg dopisnika. Ali, ja sam shvatio da je posrijedi delikatan i škakljiv slučaj, pa sam zato pozvao vas." Nešto poslije u sobu su ušla ona dva policajca o kojima je govorio informator. Jedan od njih je uzeo riječ : "To što ću vam ispričati dogodilo se još u Junu, ima tome otprilike, šest sedmica. Patrolirao sam motornim čamcem pokraj ostrva Mauryja, oko pet kilometara od Tacome. U čamcu je bila uobičajena posada, a osim nje, tu su bili moj sin i njegov pas. Nebo je bilo oblačno, ali nije padala kiša. Plafon oblaka je bio nizak, najviše 700 metara. Odjednom smo opazili šest letećih objekata kako jure tačno prema nama. Kada su bili ravno iznad nas, na visini od oko 150 metara, zaustavili su se. Tako smo mogli vidjeti da su to diskovi s promjerom od oko 30 metara. Bili su srebrnasto-sjajni i imali su mnogo malih prozora. Zanimljivo je da letjelice nisu dizale nikakvu buku. Činilo se da je jedan od diskova bio u neprilici. Drugi su se okretali oko njega, a u jednom trenutnu jedan od njih mu se tako približio, da su se doticali. Tako su ostali oko šest minuta, a onda su se odvojili uz mukao šum. U tom trenutku smo vidjeli kako se od onog "pokvarenog" diska odvojilo nekoliko komada metala i stalo padati prema nama. Pali su u vodu, po obali i na naš čamac. Jedan je ranio u ruku moga sina, a drugi je ubio njegovog psa. Za to vrijeme diskovi su odletjeli velikom brzinom. Brzo smo pristali uz ostrvo i iskočili na obalu da pokupimo one komade metala. Kada je naš telegrafist pokušao uspostaviti vezu sa bazom, nije uspijevao zbog teških smetnji u eteru." Kapetan Davidson i poručnik Brown postavili su tada niz pitanja policajcu i njegovom kolegi, a onda su otišli, bez ikakvog komentara; nisu thjeli ponijeti niti jedan komad metala. Došavši na aerodrom, gdje su ostavili svoj avion, telefonirali su u bazu i rekli obavještajnoj sekciji da je posrijedi mistifikacija. Onda su sjeli u avion i odletjeli. Ali, nekoliko sati poslije, njihov se B-25 (bombarder tipa "leteća tvrđava") srušio kod Kelosa, u saveznoj državi Washington. To se dogodilo sasvim iznenada. Spasila su se samo dva člana posade koji su uspjeli iskočiti iz aviona sa padobranima, dok su ostali poginuli, pa tako i Brown i Davidson, u smrskanom avionu koji je odma nakon rušenja izgorio. Štampa je dohvatila taj slučaj. Neznajući da su dvojica poginulih (Brown i Davidson) telefonirali prije polijetanja na fatalni put i rekli da je posrijedi mistifikacija i da nisu htjeli uzeti metalne predmete, novine su pisale da je avion ustvari srušen, jer je nosio tajni tovar – komade spomenutog metala. Tako se rodila legenda o slučaju na ostrvu Mauryju. Kapetan zračnih snaga Edward Ruppelt, koji je vodio istragu o NLO-ima kao predstavnik Američkog zrakoplovstva napisao je : "Bio je to pokušaj prevare, možda najbolji u istoriji NLO-a, ali i najmračniji po posljedicama. Dva policajca su priznala da je posrijedi bila prevara. Zapravo, bila je to neslana šala. Razumije se da oni nisu mogli biti krivi za pad aviona, ali tragedija je bila neizbrisiva…" I tako, kada je Juna, 1947. godine, mladi biznismen Keneth Arnold ugledao formaciju od devet diskova tanjirastog oblika, ljudi iz zračnih snaga SAD-a, već su bili pripremljeni za tu ideju. Baš u to vrijeme SAD su planirale famoznu ekspediciju "U2" aviona koji je bio upućen u špijunsku misiju iznad SSSR-a. "Da li je moguće da su nas Rusi tako brzo preduhitrili", pitali su se američki generali. Zato nije nimalo čudno što su sva opažanja zagonetnih letjelica bila pomno klasifikovana i što ih je Pentagon proglasio najstrožom tajnom. Sniježna grudva počela je definitivno da se valja sa brda kada je i ugledni nedjeljnik "Life", 1952. godine, na naslovnoj strani najavio tekst pod naslovom "Imamo li posjetioce iz svemira !?". Tekst je bio potkrepljen brojnim slučajevima koje je Pentagon "propustio" u javnost. Nakon ovog teksta, brojne ozbiljne i ugledne revije i magazini počeli su da pišu o NLO-ima na način koji je do tada odlikovao samo senzacionalističku štampu. Moderna era ufologije je počela…


___________________________________________________________ 15

Z A N I M LJ I V O S T I

BIBLIJA SADRŽI DOKAZ O VANZEMALJCIMA

Dugi niz godina mnogi ljudi pokušavaju dokazati da vanzemaljci postoje i da nas posjećuju. Po ovoj teoriji dokaz da su nas nekada posjećivali vanzemaljci nam se nalazi pred očima više tisuća godina, ako vjerujemo u istinitost Biblije. Polazna stavka je citat iz Starog Zavjeta (Daničić), Prva knjiga Mojsijeva, glava šesta :

• "A kad se ljudi počeše množiti na zemlji, i kćeri im se narodiše, Videći sinovi Božji kćeri čovječije kako su lijepe uzimaše ih za žene koje htješe. A bijaše tada divova na zemlji; a i poslije, kad se sinovi Božji sastajahu sa kćerima čovječijim, pa im one radjahu sinove; to bijahu silni ljudi, od starine na glasu."

Ovdje se spominju sinovi Božji o kojima uopće nema ni riječi pri opisu stvaranja svijeta i ljudi, najvjerojatnije zato što Stvoritelj nije smatrao potrebnim svojim podanicima objasniti porijeklo i smisao boravka tih sinova među ljudima, pa ti detalji nisu ni opisani, a autor tog dijela teksta se nije bavio pretpostavkama. Zanimljivo je da se ni kasnije tijekom opisa općeg potopa više ne spominju ni sinovi Božji, a ni divovi, pa se možemo zapitati što je sve i zašto potopom uništeno !? Jedan od mogućih zaključaka je da su to bili vanzemaljci koji su neko vrijeme boravili na našem planetu, a njihov utjecaj na razvoj čovječanstva je izričito naglašen u citiranom djelu i to se po današnjoj znanstvenoj terminologiji zove genetski inžinjering. Pravo pitanje je, da li su prilikom potopa uništeni i fosilni ostaci onoga što mnogi znanstvenici zovu "karika koja nedostaje" !? Osim toga, u Bibliji ima dosta opisanih čudesa koja se već i uz pomoć današnjeg razvoja znanosti mogu opisati sasvim jednostavno i logično, a i vanzemaljci koji su mogli posjećivati Zemlju su imali još napredniju tehnologiju. Mi smo npr. tek nedavno uz velike troškove nekako poslali ljude samo do Mjeseca.


___________________________________________________________ 16

2. IZVJEŠTAJI O NLO-ima 2.1. FOO FIGHTERS Za vrijeme Drugog svjetskog rata mnogi saveznički i nacistički piloti prijavljivali su čudne vatrene lopte koje su ih pratile na njihovim letovima iznad Europe. Objekti su nazvani "Foo Fighters" prema popularnom stripu tog vremena "Smoky Stover". Imali su strahovitu brzinu i manevarske sposobnosti koje su daleko nadvisivale bilo koji tadašnji avion. Iako ih je proučavala čak i NASA-a do danas nisu objašnjeni. Smatrani su i neprijateljskim tajnim letjelicama ali je ta mogućnost odbačena pošto objekti nisu činili ništa što bi direktno ugrožavalo sigurnost letjelice. Također su mogli biti neobični električni ili optički efekt poput kuglaste munje ili samo priviđanja nervozne i premorene posade. Kako god bilo unijeli su strah među pilote što se može vidjeti i iz ove dvije priče. U Decembru, 1944. godine, saveznički pilot je letio iznad neprijateljskog teritorija na visini od 10.000 stopa. Pretražujući nebo u potrazi za njemačkim letjelicama, ugledao je dvije velike vatrene kugle. Ne da nisu nalikovala njemačkim avionima nego nisu bili slični ničemu što je do tada vidio. Neko vrijeme ih je pratio a onda je odlučio otići, ali objekti su ga neprestano pratili. Pilot ih se još neko vrijeme na sve načine pokušao riješiti ali mu nikako nije polazilo za rukom. Napokon su objekti sami nestali, a da nije ispaljen ni hitac. Još jedan slučaj opisao je Major William D. Leet : Foo Fighteri B-17, leteća tvrđava. Moju posadu B-17 i mene pratio je čitavim putem od Klagenfurta u Austriji do Jadranskog mora, Foo Fighter, mali disk. To se dogodilo, kako se sjećam u Decembru, 1944. godine, za vrijeme noćnog leta u misiji "Lone Wolf". Major Leet se prisjeća da im je oficir tajne službe rekao kako se radilo o novom njemačkom lovcu, ali nije mogao objasniti zašto nije pucao na njih. 2.2. PRVA ŽRTVA NLO-a "Ugledao sam stvar. Kao da je od metala i ogromnih je dimenzija… Iznad mene je i krećem u potjeru." Bile su to posljednje riječi poručnika Thomasa F. Mantella koje je izrekao putem radija s neba iznad Kentuckyja. Bio je 07. Januar, 1948. godine. Nekoliko ljudi iz grada Maysvillea nazvalo je policiju kako bi prijavilo let nečega vrlo čudnog nad njihovim glavama. Lokalna patrola je obavijestila obližnju vojnu bazu američkih zračnih snaga, Gotham Air Force Base, kako bi se savjetovala, međutim nije dobila pomoć. U međuvremenu svjedoci su zvali iz Owensboroa i Irvingtona, nešto udaljenijih gradova. Šta god da je bilo, u većini slučajeva je opisano kao disk prečnika 80-100 metara, kretalo se i to prilično brzo. Pola sata nakon poziva lokalne patrole, jedan od operatora u kontrolnom tornju baze zračnih snaga, također je uočio nepoznati objekt. Konačno, nekoliko starijih oficira posmatralo je čudnu letjelicu. Čini se kako je neko vrijeme trajala konfuzija oko toga šta bi se trebalo učiniti. Pasivno posmatranje je prekinuto kada su se pojavila četiri aviona Nacionalne garde. Glavni operator kontrole leta zračne baze uputio je vođu leta, Thomasa Mantella, da istraži slučaj. Jedan od aviona je imao malo goriva te je sletio na aerodrom Stanford, dok su preostala tri krenula u potragu za NLO-om. Činilo se da je Mantell prilično žustro i uzbuđeno krenuo u potragu, znatno se žureći ispred svojih kolega pilota. Za preostalu dvojicu letača koji su se tek penjali na visinu od 3.500 m, Mantellov avion je bio tek tačka na nebu. Jedan od pilota je upitao "Šta do vraga tražimo ?" Mantell je bio taj koji je odgovorio i opisao objekt : "…metalan …ogromnih dimenzija…" Ove riječi su približan citat jednog od operatora leta, jer razgovor sa pilotima nije bio sniman.


___________________________________________________________ 17

Dvadesetpetogodišnji iskusni pilot Thomas Mantell, rekao je kako se penje na visinu od 6.000 m u potjeri za ogromnom metalnom letjelicom. Dvojica kolega iz eskadrile su primijetili da se, što je inače za opreznog Mantela bilo neshvatljivo, primiče maksimalnoj visini leta dopuštenoj bez korištenja kisika. Ubrzo nakon toga izgubili su s njim radio-vezu. Spustili su se niže i sletjeli na aerodrom Stanford. Jedan od pilota je ponovo napunio gorivo i poletio u potragu za Mantellom, a nedugo zatim je stigla vijest da je Thomas Mantell pogino kada se njegov avion srušio. Bila je to prva žrtva letećih tanjira, odnosno masovne groznice koju je u ljudima izazvala medijska konstrukcija viđenja Kenetha Arnolda. 2.3. PRVA NLO OTMICA Navečer, 19. Septembra, 1961. godine, bračni par Hill se vraćao sa kratkog odmora iz Kanade kući u Portsmouth u SAD-u... Ušavši u državu New Hampshire, malo iza 22:00h, primijetili su svijetleći objekt koji se kretao neobičnom putanjom. Na početku su bili vrlo preplašeni, no nakon nekoliko minuta Barney je odlučio zaustaviti automobil da vidi što se to događa. Kada su zastali da ga bolje promotre, Barney je na tom valjkastom letećem objektu uočio red prozora i šarena svjetla, koja su se kretala prema njima... Brzo su nastavili vožnju i iako više nisu vidjeli brod začuli su pištanje, koje su sledeći put začuli iznenadno se našavši 60 km dalje na cesti, nakon vremena koje se činilo kao rupa od samo minute ili dvije. Niti jedno od Hillovih se ničega čudnog nije sjećalo, samo su se loše osjećali. Kada je sutradan zbunjena Betty nazvala obližnu zračnu bazu, obavijestili su je kako su i njihovi radari prethodne večeri zabilježili posjet NLO-a. I dok je Barney samo želio zaboraviti i zataštaki cijelo iskustvo, Betty su počeli mučiti snovi u kojima su nju i njenog supruga, oteli svemirskim brodom. Nakon godinu i pol nočnih mora, te detaljnijeg istraživanja psihijatara, Hillovi su se odlučili obratiti poznatom Bostonskom psihijatru i neurologu, Johnu Simonu. Nakon šest mjeseci brojnih i iscrpljujućih regresivnih hipnoza, stručno mišljenje Dr. Simona je bilo kako je Hillove, te čudne noći, oteo nepoznati leteći objekt i odveo ih u nepoznato. To je bio prvi slučaj takve otmice ljudi u istoriji. Iako su proučavani odvojeno, te niti jedno tokom procesa nije saznalo što je drugo govorilo o toj večeri, njihovi su se izkazi u potpunosti podudarali. Nakon što im se auto sam zaustavio, ispred njega je na cestu sletio svemirski brod. Jedno od tih bića im je na slabom engleskom objasnilo kako im neće nauditi, te kako ih samo žele medicinki pregledati. Nakon što su ih uveli u brod, Hillovi su bolje proučili svoje domaćine, koje je Betty opisala kao sitna bića od 120 do 140 cm visine, kruškolikih ćelavih glava bez usnih školjki, no s izrazito velikim očima i malim nosom, te posjekotinom umjesto usta. Svi su bili obučeni u tamnu jednodijelnu odjeću, neki su nosili sakoe i kape, a ten im je bio čudno sive boje. Kao dio testiranja, uzeti su im uzorci

koze, kose i noktiju, dok su Barneyu uzeli uzorak sjemena. Betty su u pupak ugurali cjevčicu objasnjivši joj kako će napraviti test na trudnoću, no nakon što se ona požalila na bolove, testiranje je prekinuto. Prije puštanja, nad Hillovima je provedena amnezija, koju je očito mogla poništiti jedino regresivna hipnoza koja se suočava sa samom biti problema. Nakon mnogobrojnih intervjua i ispitivanja koja su obavljali najbolji naučnici i istraživači, svi su se složili kako Hillovi nisu izmislili svoju priču, te kako su svi prepričani događaji utemeljeni na nekom

istinitom događaju. Za mnoge skeptike, ključan razlog za proglašavanje cijele priče apsurdnom, nalazio se u dijelu Bettynog iskaza. Naime, ona je u jednom trenutku pitala svoje otmičare odakle stižu, na što su joj oni pokazali trodimenzionalnu zvjezdanu kartu ispunjenu tačkama i crtama raznih velilčina. Kada su je upitali da pokaže gdje je ona na karti, Betty nije znala odgovor. 1964. godine, za vrijeme jedne hipnotičke seanse, Betty je nacrtala prilično preciznu kartu, za koju se uspostavilo da niti jedan astronom nije


___________________________________________________________ 18

mogao naći niti sllično sazviježđe u doba tadašnjih teleskopa. To je bio prvi podatak koji ne samo da je poljuljao vjerodostojnost njihovih iskaza, već je natjerao mnoge da ih proglase ludim lažljivcima u potrazi za medijskom pozornošću. No, 1969. godine, astronomi su otkirili zvijezde za koje se činilo da je nemoguće da ih je Betty mogla sama otkriti osam godina prije. Naime, astornomi na univerzitetu u Ohaju, uz pomoć računara, došli su do slike položaja duplog zvjezdanog sistema - "Zeta Reticuli 1 i 2", 37 svjetlosnih godina udaljenog od Zemlje, koji je okrenut u smjeru Zemlje, činio bezprijekornu kopiju karte Betty Hill. Otmica Hillovih, jedan je od najvjerovatnijih i naijstraživanijih ufoloških slučajeva. Niti jedna osoba, profesionalno umiješana u istragu, nije do danas uspjela opovrgnuti da se te noći u New Hampshireu, Hillovim dogodilo nešto vrlo neobično. No, što tačno, ne mogu ni dokazati... Istina je vani...

Lijevo : Slika koju je nacrtala Betty Hill za vrijeme regresivne hipnoze Desno : Sazviježđe "Zeta Reticuli"

2.4. SVJEDOČENJE JIMMY CARTER-a Jedan od najpoznatijih ljudi koji je vjernik NLO-a je svakako i nekadašnji američki predsednik Jimmy Carter. On je u nekoliko navrata svjedočio da je vidio NLO, a jednom prilikom i iznad Bijele kuće. On inače nije bio jedini predsjednik koji se aktivno zanimao za ovu pojavu, jer su i njegovi prethodnici u nekoliko navrata pred Kongresom i Senatom zahtijevali posebnu istragu i objelodanjivanje svih detalja o "letećim tanjirima". Međutim, njihove inicijative nikad nisu dobile "zeleno svjetlo". 2.5. NLO U RUSIJI Pojava "letećih tanjira" bila je česta i u Rusiji, što je još više raspalilo maštu zapadnih NLO vernika koji su time odbacili teorije da su NLO-i proizvod ove zemlje. Jedan od najupečatljivijih primjera desio se 11. Oktobra, 1977. godine, za vrijeme leta kada su piloti tri aviona, Vijalkov, Lugin i Kvakin, na visini od oko 9.000 metara posmatrali gotovo šest minuta elipsasti osvjetljeni objekat. Objekat se kretao upravno na pravcu leta aviona na oko 260 kilometara od grada Rjažanj u centralnom dijelu europske Rusije. Čelni dio objekta sijao je zaslijepljujuće bijelom svjetlošću. Kretao se ogromnom brzinom i imao je putanju nezamislivu za ijednu ovozemaljsku letjelicu. Uspešno je manevrisao između tri aviona čije posade nisu mogle da vjeruju svojim očima. Nakon sedam minuta je nestao, posle čega su sovjetski rukovodioci sproveli detaljnu i opsežnu istragu. Rezultati nikada nisu saopšteni javnosti. 2.6. DOKAZ POSTOJANJA NLO-a Najčuveniji filmski snimak NLO-a je onaj iz 1978. godine. Tada je, 30. Decembra, australijska TV ekipa snimila NLO na South Islandu blizu New Zelanda, čiji je snimak obišao svijet. Na njemu se vidio jarko osvijetljen objekat, sa jarko osvetljenom osnovom i neka vrsta prozirne kupole. Čim je film prikazan na televiziji razvila se žestoka debata.


___________________________________________________________ 19

Astronomi su tvrdili da je meteor, dok su pristalice NLO-a govorile da jasniji dokaz od ovog filmskog snimka ne postoji. 2.7. BLISKI SUSRETI U pokušaju da uvede bilo kakav red u haotične izveštaje o viđenju neidentifikovanih letećih objekata, američki astronom Dr. Allen Hynek izmislio je posebne kategorije. Podijelio je osnovne parametre NLO viđenja u bliske susrete prve, druge i treće vrste, da bi se 60-ih godina pojavila potreba da se uvede i klasifikacija bliskih susreta četvrte i pete vrste.

BLISKI SUSRETI – PRVE VRSTE Odnose se na viđenje letjelice ili nepoznate pojave na udaljenosti većoj od 150 metara.

BLISKI SUSRETI – DRUGE VRSTE Odnose se na viđenje letjelice ili nepoznate pojave na udaljenosti manjoj od 150 metara. Također se ovi susreti odnose i na viđenje fizičkih tragova na tlu koje je ostavila letjelica.

BLISKI SUSRETI – TREĆE VRSTE Odnose se na viđenje nekakvih čudnih bića u blizini letjelice.

BLISKI SUSRETI – ČETVRTE VRSTE Odnose se na fizičke kontakte sa vanzemaljcima.

BLISKI SUSRETI – PETE VRSTE Odnose se na direktnu komunikaciju sa vanzemaljcima i ostvarivanje interaktivnog kontakta.

Klasifikacija bliskih susreta tako postaje osnova naučnog pristupa u proučavanju ufologije, a i sama činjenica da je ista stvorena u okviru vojnog projekta, sigurno baca novo svjetlo na čimbenike i ozbiljnost. Ozbiljni pristup u okviru vojne domene je istorijska činjenica unutar pročavanja ovoga kontroverznog fenomena, što mnogi u današnje doba još uvijek diskriminacijski zaboravljaju. 2.7.1. Pozdrav Sa NLO-a Anglikanski sveštenik, William Melkion Jill, je upravo večerao u svom misionarskom naselju Bojanai, u Papui, Nova Gvineja, i odlučio da malo prošeta po logoru. Pogledao je u pravcu neba, tražeći blistavu Veneru. Zastao je iznenađen : "Kakvo je ovo novo svjetlo iznad same planete !?" Gledajući tako, primijetio je jarko osvjetljene objekte kako se uzdižu i spuštaju kroz sve gušći omotač magle, emitujući svjetleće oreole u pravcu oblaka koji su lagano plovili nebom. Tada je zapazio nešto još čudnije. Figure, nalik na ljudske, izašle su iz jednog objekta i počele da se kreću oko njega. Najprije su bile samo dvije, onda tri, a zatim četiri. Radile su nešto na palubi. Odrasli i djeca su dolazili da gledaju čudne radnje na nekoliko stopa iznad zemlje. Ukupno 38 ljudi je vidjelo ove figure, u trajanju od oko tri sata, prije nego što se smračilo. Otac Jill je bio miran, savjestan i vrijedan čovjek. Brižljivo je zabiljležio sve što se desilo, i prikupio potpise 25 odraslih svjedoka za svoj izveštaj. Predao ga je 26. Juna, 1959. godine. Naredne noći su se letjelice neobičnog oblika vratile. Jedna domorotkinja je probudila oca Jilla u 18:02h, upravo kada je sunce zalazilo. Preostalo je još samo 15 minuta dnevne svjetlosti da bi se jasno vidjela četiri stvorenja kako se vrzmaju oko palube nečega što je ličilo na "matični brod". Istovremeno dva manja NLO-a su lebdjela, jedan iznad broda, a drugi podalje od njega. "Izgledalo je da dva stvorenja nešto posluju", zapisao je Jill. "Povremeno su se savijala, a zatim podizala ruke, kao da nešto podešavaju". Kada je jedan vanzemaljac pogledao dole, sveštenik je podigao ruku i mahnuo mu. Iznenadio se kada mu je ovaj uzvratio. Drugi posmatrač je podigao obje ruke iznad glave. Dva stvorenja na palubi su učinila isto. Ubrzo su sva četvorica vanzemaljaca bila na vrhu letjelice i energično mahala. Jedan od dječaka iz naselja je donio baterijsku lampu, pošto se već bilo smračilo i uputio nekoliko morzeovih znakova u pravcu objekta. Moglo se vidjeti da stvorenja odmahuju "praveći pokrete poput klatna". NLO se spustio još niže, a grupa posmatrača, sada ih je bilo 12, je počela da viče i rukama doziva došljake, da se spuste na zemlju. Ali, odgovora nije bilo. "Nakon dva do tri minuta, vanzmaljci su očigledno izgubili interovanje za nas, jer su nestali sa palube", pričao je kasnije otac Jill. NLO je lebdjeo iznad naselja još najmanje jedan sat, ali je vidljivost bivala sve slabija, kako su se oblaci gomilali. A onda, u 22:40h, snažna eksplozija je probudila sve u Bojanaiju, koji su bili u


___________________________________________________________ 20

krevetu. Izletjeli su napolje, ali se na nebu više ništa nije vidjelo. Otac Jill je o ovome obavestio predstavnika australijske avijacije, koji je kasnije kontaktirao Ratno zrakoplovstvo SAD. Sveštenik je priznao, kako je u jednom trenutku pomislio, da su nepoznati objekti, u stvari, "novi američki projektili". Međutim, Ratno zrakoplovstvo nije imalo letjelicu koja bi mogla lebdjeti na takvoj visini da bi je ljudi vidjeli, ili da lebdi nečujno. Oni su imali svoje objašnjenje : to su bile "zvijezde ili planete" govorili su. Astronom Dr. J. Allen Hynek, pisao je 15 godina kasnije, pošto je posjetio teren : "I ja sam primjetio zvijezde ili planete koje su se probijale kroz oblake na visini od 600-700 metara, osvjetljavajući čitavo nebo." Otac Jill je pisao prijatelju : "Prošle smo noći u Bajanaiju skoro četiri sata prisustvovali aktivnostima NLO-a. Nema sumnje da njima rukuju neka razumna bića. Bilo je više nego uzbudljivo..." Tog Juna je nad Papuom bilo oko 60 opažanja NLO-a. Trgovac Erni Everest je, vjerovatno, dao najupečatljiviji opis. On je vidio zelenkasti predmet kako ispušta bijeli plameni trag. "Lebdio je na nekih 150 metara iznad mene", izjavio je. Svjetlost je emitovana iz 4-5 prozorčića ipod prstena na središnjem dijelu letjelice, i jasno, kao po danu, osvjetljavala čitavu okolinu. Predmet je imao oblik lopte za ragbi". 2.7.2. Roj Zujećih NLO-a Tri djevojke iz Maldena, država Masachussets, su vidjele čitavu flotu NLO-a usred bijela dana, dok su provodile raspust na kampovanju, Augusta, 1965. godine. Dogodilo se to dok su žurile iz svog logora u Južnom Deriju, New Hempshir, da zahvate vodu sa izvora, pošto se iz daljine približavao olujni oblak. Dorothi Dunn (13) je prva ugledala ono što joj se u početku učinilo kao grupa niskoletećih aviona i pokazala ih svojoj drugarici Patrichi Wolton (12) i njenoj mlađoj sestri Charlie. Dok su gledale kako se "avioni" približavaju, njihovo oduševljenje je preraslo u strah. Bilo je to devet predmeta, ali ni jedan nije imao krila, propeler ili oznake. "Ličili su na velike, crne balone sa srebrnim repovima", prisjećale su se djevojčice. "Prije nego što smo uspjele da pobjegnemo, prošli su iznad polja gdje smo mi stajale. Zujali su poput roja pčela. Zatim je sijevnula velika iskra između zadnja tri predmeta." Djevojčice je najprije ispitivao njihov izviđački starješina, Dorothina majka, a potom i istraživači NLO-a, ali su one uporno tvrile da to što su vidjele nije bio ni avion ni helikopter. 2.7.3. Slučaj Na Jezeru Moses Jedan od slučaja bliskih kontakata se odigrao u području jezera Moses u američkoj državi Washington, te je ušao u sve bitnije knjige o ovom neobičnom fenomenu. Jedne noći tokom 1965. godine, gospođa Nancy Hues i njeni sinovi Phillip i Clif spavali su u kući udaljenoj nekoliko milja od gradića na jezeru. Suprug gospođe Hues bio je na poslovnom putovanju u Canadi, pa se ona baš zbog toga uplašila kada je u pola tri ujutro iznad glave začula zvonjavu, glasno lajanje pasa i njištanje konja koji su bili na pašnjaku. Cijelu kuću je ispunilo čudno, jako svjetlo. Nancy je otrčala u sobu da provjeri da li djeca spavaju, poslije čega se vratila u postelju. Idućeg jutra komšijska djeca su došla da se poigraju sa njenim sinovima. Oni su najviše voljeli da se igraju na ograđenom pašnjaku na kojem su bili konji i gdje su kopali po zemlji tražeći vrhove indijanskih strijela zakopanih prije više stotina godina. Međutim, kada je Nancin sin Philip stigao na polje, zaboravio je dječju igru jer je na zemlji ugledao velike otiske od gotovo 46 metara u obliku velike zdjele. U njegovoj okolini bilo je i drugih neobičnih tragova koji su lokalno stanovništvo odmah uzbunili i doveli do priče o posjeti letećih tanjira. Iako je zemlja bila prilično tvrda, otisci su bili duboki nekoliko centimetara. Zbunjena majka odmah je pozvala mjesne policajce, ali oni nisu mogli da daju nikakvo logično objašnjenje, ni o tragovima u suhoj zemlji, ni o zvonjavi, ni o divljem ponašanju konja tokom noći, a ponajmanje o neobičnoj svjetlosti koja je obasjala kuću. Osim gomile novinara i televizijskih ekipa na lice mjesta odmah je


___________________________________________________________ 21

stigla i ekspertska ekipa američkog ratnog zrakoplovstva. Dugotrajna ispitivanja i rezultati nisu bili prihvatljivi sa dostupnog naučnog stanovišta, pa se ovaj slučaj vodi kao jedan od vrlo jasnih "bliskih susreta druge vrste". 2.7.4. NLO U Školskom Dvorištu, Masachussets Susret Brende Marije sa NLO-om je zaista bio bliske vrste. Odigrao se u dvorištu škole u Beverliju, Masachussets. U Petak, 22. Aprila, 1966. godine, oko deset sati naveče, kćerka njihovog susjeda, jedanaestogodišnja Nancy Modunio, je uletjela u sobu u kojoj je otac gledao televizijski program. Tvrdila je da je pored prozora njene spavaće sobe, upravo preletjeo ovalni predmet velične povećeg automobila, koji je svjetlucao zelenim, plavim, crvenim i bijelim svjetlima. Kada su stigle Brenda i druga komšinica, Barbara Smith, Nancy je bila toliko uporna u tvrdnji da je vidjela neobičan leteći predmet, da je to na momente, prelazilo u histeriju. Da bi je smirile i dokazale da je vidjela običan avion, dvije žene su predložile da, zajedno sa njenom majkom, Kler, odu do školskog dvorišta odakle su svjetla još dopirala. Međutim, stigavši u dvorište ugledale su neobično osvjetljene, ovalne, tanjiraste leteće predmete, kako kruže nebom. Jedan je lebdjeo iznad školske zgrade, dok su ostali počeli da se udaljavaju. Iznenada je NLO počeo da im se približava. Kler i Barbara su pobjegle glavom bez obzira, ne shvatajući, u tom trenutku, da Brenda nije sa njima. Kada su se na kraju uzvišenja zaustavile i okrenule, ugledale su zastrašujući prizor. Brenda je vrištala i pokrila glavu rukama, dok je predmet lebdjeo na samo 6-7 metara iznad nje. "Vidjela sam samo nejasne konture lebdećeg predmeta i jaku svjetlost koja je blještala iznad moje glave", sjećala se kasnije. "Bila sam jako, jako uzbuđena, ne uplašena, već više radoznala. Činilo mi se da će mi se srušiti na glavu." Dok je NLO ponovo letjeo prema školi, tri žene su požurile svojim kućama da obavijeste susjede, od kojih su, neki, i sami vidjeli letjelicu. Jedna od žena je pozvala policiju. Stigla su patrolna kola sa dvojicom policajaca i ušla u školsko dvorište, dok je iz stanice alarmirana vojna avijacija. Na zvuk dolazećeih aviona i helikoptera, tri NLO-a su odletjela. Susjedi su bili sigurni da objekti koje su vidjeli, sudeći prema svjetlima i nečujnom letu, nisu obični avioni. Jer, ovi su bili potpuno tihi, čak i dok su lebdjeli iznad glave Brende Marije. 2.7.5. Razgovor Sa NLO-om Gary Story, ufolog entuzijasta i oduševljeni pristalica vjerovanja u postojanje NLO-a, je tvrdio da je izmjenjivao poruke sa neidentifikovanim objektom, koji je letjeo iznad kuće njegovog šurjaka u Newtonu, New Hempshir u Četvrtak 27. Jula, 1967. godine. Story je pomoću teleskopa upravo posmatrao Mjesec, kada je neobičan bljesak svjetlosti privukao njegovu pažnju. Promijenio je sočiva i ugledao čitav niz bljesaka po obodu nečega što je ličilo na ogroman disk. U taj mah je Storyjev šurjak, instinktivno, zasvjetlio tri puta sa baterijskom lampom. Objekat je, iznenada, krenuo malo unazad a zatim tri puta oborio svjetla, kao odgovor na njegov signal. Dva čovjeka, inače bivši radio telegrafisti u vojsci, nisu mogla vjerovati svojim očima. Zasvjetjeli su još četiri-pet puta svojom lampom i svaki put bi disk ponovio isti broj svjetlosnih signala, pomijerajući se naprijed-nazad. Iznenada su začuli mlazni avion kako se približava. "Objekat je ugasio sva svoja svjetla i sačekao da avion prođe", pričao je Story. "Pomislili smo da je otišao. Tada se bijeli, ovalni predmet iznova pojavio, svjetliji najmanje deset puta nego prije toga." Neobična svjetlosna konverzacija je nastavljena. Čudna letjelica je odgovarala jednim dugim i jednim kratkim signalom, tačno ponavljajući broj i trajanje svake poruke. Zatim je NLO još jednom zasvjetlio svojim svjetlima, i nestao iza šumarka. Nekoliko naučnika i organizacija za istraživanje NLO su razmatrali izjave dvojice ljudi, ali nisu uspjeli da pruže zadovoljavajući odgovor na pitanje šta su oni vidjeli. Mjesni paroh je garantovao za Storyjevog šurjaka i njegovu sestru, tvrdeći da su oboje bogobojažljivi ljudi koji ne bi lagali, niti žudjeli za kakvom popularnošću.


___________________________________________________________ 22

2.7.6. Životinje Daju Upozoravajuće Signale Gary Fletcher nije mogao da vjeruje svojim očima kada je pritisnuo kočnicu na svom kamionu. Put, ispred njega, je prelazila čudna menažerija - sedam zečeva, rakun, oposum i nekoliko mačaka. Životinje su izlazile iz obližnjeg šumarka. Fletcher je pogledao preko živice, i odmah shvatio razlog njihovog neobičnog ponašanja. U njega su buljile dvije srebrnasto odjevene prilike. Bilo je to 22. Oktobra, 1973. godine. Te godine su iz svih krajeva Amerike stizale vijesti o pojavi NLO-a. Fletcher je pozvao svoga prijatelja Edda Taunsenda, pomoćnika šerifa, da dođe na državni put br. #26, blizu Hartford Citya, Indiana, gde su pred njim, na cesti, stajala čudna stvorenja. Kada je ovaj stigao, put je bio prazan i šerif se vratio nazag u grad. No, Fletcher je odlučio da ostane i pogleda unaokolo. Uperio je svjetlost svoje džepne lampe na bića i vidio da su visoke oko metar i dvadeset. Glava im je bila jajastog oblika i pokrivena kacigom. Nimalo zaplašena svjetlom, neobična stvorenja su počela da izvode svoju predstavu, skačući visoko u vazduh i lebdeći. A onda su, odjednom, nestala u mraku, ostavljajući slab crvenkasti trag. Pet dana kasnije, i Paull Brown je ugledao dva bića koja su odgovarala Fletcherovom opisu, dok je vozio blizu Dannyelsvila, Georgia. Policiji je izjavio da je ispred njegovih kola prešao širok snop svjetlosti, praćen fijukom. Vidjeo je kako se, na nekih 100 metara ispred njega, na zemlju spušta kupasti predmet. Pošto se zaustavio, iz njega su izašle dvije sićušne figure. Zgrabio je svoj revolver iz pregarade za rukavice, i čučnuo pored vrata, spreman da reaguje. No, one se više nisu približavale, vratile su se u letjelicu i uzletjele. Brown je tvrdio da je ispalio nekoliko metaka na odlazeći NLO, ali da ga nije pogodio. Rex Snow je naredio svom psu da napadne dvije srebrnasto odjevene prilike, koje su skakutale po njegovom, dobro osvjetljenom, dvorištu u Gosftownu, New Hampshir, odmah iza ponoći, 04. Novembra, 1973. godine. Pas, njemački ovčar, dresiran da izvršava naređenja, je krenuo na uljeze. Međutim, kada im je prišao na desetak metara, one su prestale sa igranjem i posmatrale psa svojim fiksirajućim pogledom. On se zaustavio, zalajao na njih, a onda se, pored iznenađenog vlasnika, cvileći odšunjao nazad u kuću i legao, očigledno uplašen. Snow je kasnije prizano da je i sam bio obuzet iznenadnim osećanjem straha. Imao je kod sebe pištolj kalibra 38mm, ali se toliko tresao da nije mogao da ga drži. Brzo je ušao za psom u kuću i kroz prozor posmatrao neobična stvorenja. Izgledalo mu je da svijetle. Imala su velike uši, tamne, ovalne proreze za oči, i duge, šiljate noseve. Glave su im bile prekrivene kapuljačama i bile su iste boje kao odjeća. Izgledalo je kao da skupljaju uzorke tla, i druge predmete sa zemlje i stavljaju ih u srebrne torbe, laganim, opreznim pokretima. Nakon izvjesnog vremena su otišli u pravcu obližnje šume. Snow je pozvao policiju, i prije no što je ona stigla, vidjeo je da šuma sablasno svijetli, a zatim se opet sve smračilo. Policajci su bili ubijeđeni da je Snow zaista vidjeo nešto čudno, što ga je preplašilo. Pričali su da se tresao kao prut i da je sjedio dok im je pričao svoju priču. 2.7.7. Događaj Iz Škotske Sličan događaj desio se i u Škotskoj u Petak 09. Novembra, 1979. godine. Tada je šumar Bob Tailor pošao u uobičajeni pregled šumskog područja izvan grada. Kada je u šumi krenuo stazom, ukočio se zbog prizora na koji je naletjeo : na čistini usred šume stajao je nepoznati veliki metalni objekat. "Ostao sam prikovan kada sam ugledao tu letjelicu.

Imala je veliki poklopac koji se okretao, širok otprilike 15 metara i isto toliko visok sa širokim obodom. Iz tog oboda virjela je velika motka sa elisom na vrhu i okruglim otvorima iza nje koji su prolazili pravo kroz kupolu", svjedočio je Tailor. Odjednom su iz letećeg tanjira prema njemu pojurile dvije lopte sa dugim, zašiljenim nosačima. Onesvestio se, a kada se pribrao pantalone su mu bile pocjepane i imao je

nepodnošljivu glavobolju. Osećao je, kako je kasnije rekao, kao da mu je istekla sva energija. Pantalone su mu bile pocjepane na neobičan način, dugačkim rezovima odozdo


___________________________________________________________ 23

prema gore. I ovaj put je brzo pozvana policija, koja je snimila prsten i čudne klinaste rupe promjera gotovo četiri metra, duboke 10 centimetara. Ni policija ni Bob Tailor nisu uspjeli da riješe ovu zagonetku. 2.7.8. Neobični Posjetioci Streljačkog Kluba Kada su dva NLO-a 1980. godine, preletjela iznad terena streljačkog kluba u Augusti, Virginia, William Blackbourn je doživjeo najteži šok u svome životu. Blackburn, koji je inače živjeo u obližnjem Vainzoreu je tog dana bio sam u klubu, kada je primijetio dva čudna predmeta na nebu. Gledao je kako se manji od njih, u pravilnim krugovima spušta prema zemlji. Aterirao je na samo petnaestak metara od mjesta na kojem je on stajao, širom otovrenih usta, od zaprepašćenja. Iz njega su izašla tri neobična stvorenja, visine oko jednog metra, obučena u svjetlucavu odjeću iste boje kao i letilica. Jedno je imalo izuzetno dugačke, prste, a sva tri su imala prodorne oči, kao da "gledaju kroz vas". Vanzemaljci su napravili nekoliko koraka prema Blackbournu. Mada je u rukama držao sjekiru, skamenio se od straha, nesposoban da se pomjeri. "Ispustili su nekoliko nerazumljivih glasova, a onda se okrenuli nazad prema svojoj letjelici i prošli kroz vrata koja se uopšte nisu vidjela na trupu svemirskog broda", pričao je Blackbourn. "Tada su uzletjeli i nestali." Blackburn je kasnije rekao istraživačima NLO-a da je slučaj odmah prijavio vladinoj agenciji, odbio je da kaže kojoj, da je ispitivan, a potom upozoren da nikome ne pominje šta je vidjeo. 2.7.9. NLO Iznad Fabrike U Arizoni Radnici službe održavanja u livnici bakra Morensi, u Arizoni, su tvrdili da je džinovska vasionska letjelica napala fabriku Januara, 1981. godine. Izgledalo je kao da ispituje jedan od dva fabrička dimnjaka visoka 200 metara, usmjeravajući svoje svjetlosne zrake na njega. Četvorica ljudi, koji su popravljali drugi fabrički dimnjak su tvrdili da je NLO ličio na bumerang i bio veliki kao četiri fudbalska igrališta. Imao je 12 malih crvenih

svjetala na površini, kao dodatak ogormnom bijelom izvoru svjetlosti na donjoj strani. "Zaustavio se iznad dimnjaka i usmjerio svjetlost pravo na njega", rekao je dvadesetogodišnji radnik, Rendall Rodgers. Njegov drug, Lary Morutensen, je dodao : "Nikada nisam vidjeo da neka letjelica lebdi kao ova. Imao sam utisak da nije agresivna. Nije učinila ništa što bi nas uplašilo. Ko god da je bio, bio je miroljubiv." Treći član družine, Kenth Davis, kaže da je za vrijeme ispitivanja dimnjaka jedno crveno

svjetlo sa strane "bumeranga" iznenada suknulo iz letjelice fantastičnom brzinom, vraćajući se posle nekoliko trenutaka. Cjeli objekat se onda okrenuo, bez upozorenja, i uzletjeo kao raketa. NLO je takođe vidjelo i stotinak članova školskog hora i orkestra, koji su vježbali na fudbalskom igralištu srednje škole u Morencyu, nepunu milju odatle. Direktor Bruce Smith je pričao : "Pogledao sam gore i vidjeo sva ta svjetla u obliku slova "V". Nije bilo nikakvog zvuka. Nepoznati objekat je lebdjeo nekoliko minuta, a onda nestao visoko na nebu." 2.8. NLO-i NAD EX-YUGOSLAVIJOM Prostori bivše Yugoslavije također nisu bili imuni na misteriozne nebeske pojave. Kako tvrde NLO fanovi iz cijelog svijeta, još od najranijih vremena, prostor Balkana bio je zanimljiv posjetiocima iz svemira. U tom je naglasniji otac moderne "ufologije" kontroverzni Švajcarac Erich Von Däniken, koji u svojim djelima često navodi fresku iz manastira Studenica gdje iznad Hristovog raspeća na zvjezdanom nebu plove


___________________________________________________________ 24

poluzvijezde-poluletjelice, u kojima su ljudske figure. Däniken tvrdi da je ovaj detalj autor freske sigurno naslikao rukovodeći se sopstvenim iskustvima. 2.8.1. Svjedočenje Pilota Brojni su primjeri iz novije istorije koji pokazuju česte "kontakte" običnih građana sa misterioznim letjelicama. Jedan od najinteresantnijih primjera desio se početkom 1938. godine, kada je avionska posada ratnog zrakoplovstva Kraljevine Yugoslavije primjetila "neobičnu svetlost koja ih prati". Oficiri tadašnje pomorske avijacije su, nakon noćnih letova, više puta u svojim izveštajima navodili da ih u vazduhu neko vrijeme prati neobičan svijetleći objekat. U to vrijeme, pred Drugi svjetski rat, svijetom još nije kružio mit o "letećim tanjirima", pa je normalno što su svi odmah pomislili da su u pitanju špijunske letjelice Hilerove Njemačke. Iako su se piloti zaklinjali da takve letjelice nisu napravljene ljudskom rukom jer je njihova brzina i putanja bila van svih pravila i zakona fizike, pretpostavljeni u Yugoslovenskom Gereralštabu su preporučili - ćutanje. 2.8.2. "Napad" Na Beograd I doajen Yugoslovenske astronomije Milivoj Jugin pisao je o "nepoznatim letećim tanjirima" nad Yugoslavijom. On sam priča o čudnim pojavama nad Beogradom sredinom

1954. godine."Bilo je to 1954. godine, kada su u ranim satima nad Beogradom viđene svjetlosne pojave, svojevrsne "vatrene kugle", koje su letjele visoko iznad nas po vedrom jutarnjem vremenu. Bio sam čak član komisije oformljene da potraži objašnjenje tog fenomena, čija se slika već sutradan pojavila u jednom od naših dnevnih listova kao prvorazredna senzacija", priča Jugin. Komisija koja je ispitala čitav slučaj ubijedila je brojne Beograđane da je u njihovom oku došlo do takozvanog "stroboskopskog efekta". Na nebu su, po njima, bili isprekidani

gomilasti oblaci. Oni su se u jednom trenutku slili u jednu dugačku neprekidnu liniju koja se usljed komplikovanih optičkih varki, posmatračima na zemlji učinila kao famozni "leteći tanjir". Misteriji oko "letećih tanjira" nad Beogradom još više su doprinijela naknadna objašnjenja koja su se razlikovala od izvještaja državne komisije. Po tim, kasnijim saznanjima, nisu bili u pitanju oblaci, već niz meteora koji su velikom brzinom uleteli u atmosferu. Sa takvim mišljenjem nisu se međutim složili brojni svjedoci koji su ovakvo objašnjenje nazvali naivnim, pa je čitav slučaj ostao tajna do današnjih dana. 2.8.3. Demant Sa Kalamegdana Sličan slučaj desio se i 1965. godine, nad Kalemegdanom. Brojni šetači primjetili su nad starom beogradskom tvrđavom neidentifikovane leteće objekte. Slične, misteriozne letelice primjećene su i nad Sremom, a ove vijesti ubrzo su stigle i na naslovnice svjetske štampe. Ponovo su se uzbudili duhovi, kako među običnim narodom tako i u partijskom i državnom vrhu. Nekoliko dana kasnije stiže zvanično saopštenje Ratnog zrakoplovstva Jugoslovenske narodne armije u kojem se tvrdi da nisu u pitanju "leteći tanjiri", već probni letovi novih nadzvučnih lovaca. 2.8.4. NLO Nad Sarajevom I nebo nad Sarajevom bilo je poprište zanimljivih nebeskih fenomena. Nekoliko puta je Savezna uprava kontrole leta izvještavala o neobičnim objektima koji su letjeli nad glavnim gradom tada centralne Yugoslovenske republike. Ove vijesti procurile su i do štampe koja je izvjestila o neobičnim "svetlećim kuglama" pozivajući se podjednako kako


___________________________________________________________ 25

na izjave očevidaca tako i na povjerljive izvore iz Savezne uprave kontrole leta. Tada je država hitro reagovala tvrdeći da su u pitanju "jedreći meteorološki baloni na visini od 24 kilometra". 2.8.5. Oktobar, 1975. godine 07. Oktobar, 1975.

• Radari Dubrovačkog aerodroma zabilježili su oko 22:00h nepoznati leteći objekt. Prema izjavama svjedoka bio je plave boje i kretao se relativno sporo. Primjetila ga je i posada aviona JAT, u Maju te godine.

28. Oktobar, 1975.

• U 14:55h viđen je NLO iznad Zadra, letio je na visini od 10.000 metara. Zabilježen je i na radarskim monitorima, a službeno objašnjenje je bilo da je to bio avion.

• U 17:48h viđen je NLO iznad Klanjca. Mnogi su ga povezivali sa onim u Zadru zbog

njegova izgleda. Bio je žuto-crvene boje, a letio je u smjeru SI–I, na visini od 5000 metara.

• U 18:20h pojavio se NLO nad Pantovčakom (dio Zagreba). Svjedoci tvrde da je letio

sporo, ali da je prilično lelujao. Zagrebački aerodrom nije primjetio ništa neobično. • U 19:10h, nad Velikom Goricom primjećena je nepoznata letjelica na visini od samo

1000 metara, vidjeli su je i dva pilota prilikom slijetanja na obližnji aerodrom. • U predvečerje dogodio se jedan od najzapaženijih NLO incidenata te godine.

Avion JAT-a, kojim je pilotirao A. H., našao se tokom leta iz Beograda za Pulu u 19:55h iznad Našica. Najprije je primijetio jednu, a kasnije tri nepoznate letjelice. Jedna letjelica mu se približila sa desne strane, te ga pratila sve do Pisarovine, avion je letio na 3500 metara.

• U 20:55h također JAT-ov avion imao je gotovo identičan bliski susret. Avion DC 9,

kojim je pilotirao S. R. letio je iznad Senjske Mitrovice u smijeru Beograd-Zagreb, kada je kapetan uočio nepoznati objekt narančaste boje. Napustio ga je šest kilometara od Zagrebačkog aerodroma.

2.8.6. Krater U Drenovi, Rijeka Svakakva tumačenja postoje oko nastanka čudnog kratera u vrtu na riječkoj Drenovi, dok stručnjaci ne ispitaju slučaj i dalje postoje verzije o padu meteora, udaru specifičnog groma ili propadanju tla. Posljednja špekulacija što, iako "stidljivo", izbija sve više u prvi plan veže se i za mogućnost vanzemaljskog posjeta. Krater se, naime, dovodi u vezu s jednim zasad neobjašnjenim događajem koji se desio na crikveničkom području nekoliko sati ranije prije nego je u dolcu u Kablarskoj ulici pronađena velika rupa. Postoje svjedoci koji su u šumi iznad Triblja noću vidjeli veliki broj pravilno raspoređenih svjetala u jednom dolcu, nakon što su na tom području viđene i dvije velike svijetleće kugle. Najintrigantniji je slučaj što se desio u šumi ponad hidrocentrale Tribalj u noći od Ponedjeljka na Utorak, kada su u dolcu viđena pravilno raspoređena svjetla, a zasad za to nema razumnog objašnjenja, osim špekulacije da bi se moglo raditi o nekakvoj svemirskoj letjelici. "Pouzdano znam da je grupa mladića te noći vidjela dvije svijetleće kugle u šumi


___________________________________________________________ 26

i kasnije još više čudnih svjetala u magli, što ih je jako prestrašilo, pobjegli su nakon svega iz šume", priča jedan Crikveničanin, koji je želio ostati anoniman. "Najprije su vidjeli dvije velike svijetleće kugle, dosta iznad tla, a i previše razmaknute, tako da se sigurno ne radi o farovima nekog vozila. U tom dijelu šume nema nikakvog drugog izvora svjetla. Te kugle jake svjetlosti su se kasnije ugasile, pa opet upalile. Mladići su čak "provocirali" paljenjem farova svog automobila, nakon čega bi se i kugle "upalile". To ih je s vremenom uplašilo, svakakve misli su im padale na pamet, pa su odlučili otići kući. No, u jednom dolcu iznad hidrocentrale Tribalj dočekalo ih je još veće iznenađenje. U vrtači su vidjeli još više svjetala, njih dvadesetak, ali manjih... Nakon toga su od straha brzo pobjegli odatle... Nisu oni jedini koji su to vidjeli", nastavlja Crikveničanin, "s tom pričom obratili su se dvojici muškaraca u Crikvenici, kojima nije bilo teško ići provjeriti

ima li istine u tome. I oni su doživjeli isto... I njima su se ukazale u šumi dvije velike svjetleće kugle, iako je tada bila gusta magla, nije se kroz nju pružao nikakav snop svjetla. Kugle su bile pravilnog oblika, unatoč tome što su bile među stablima. Ta dvojica muškaraca, koje znam kao staložene ljude i koji inače baš ne vjeruju u vanzemaljsko, otišla su nakon toga do dolca. "Vidio sam dvadesetak svjetala, sve u istoj ravni, neke kugle, ali manje od onih ranije viđenih, bile su bijele, a druge plavičaste svjetlosti", pričao mi je nakon svega

jedan od te dvojice. Kaže mi da su kratko vrijeme to gledali s nemalim čuđenjem, ali da su nakon toga odlučili otići. Bilo ih je strah... Suočili su se s nečim što se ne može objasniti... Potpuno shvaćam tog čovjeka koji mi je rekao da je poslije jedva čekao trenutak da dođe kući. Ipak, rekao mi je da će taj dolac pokušati obići po danu, da je ipak znatiželjan jesu li ostali možda kakvi tragovi. Eto, to je priča o čudnim svjetlima u šumi, a vi sami zaključujte da li je to bila kakva svemirska letjelica (NLO), čudesna prirodna pojava ili nešto treće", kaže Crikveničanin, dodajući da mu je i pomalo nelagodno od samog razmišljanja o tome. Druga priča, je priča porodice nastanjene u kući među najbližima krateru. Oni su se prisjećali neobičnog događaja u noći od Subote na Nedjelju. "Najprije nam je u kući izbacilo sklopku, a onda smo suprug i ja legli u krevet", priča žena. "Nisam mogla odmah zaspati, bila sam budna, kada se odjednom pojavila velika svjetlost u sobi. Bila je to izuzetna svjetlost, ne samo kao dan, već i jače od toga. Nevjerojatan bljesak. Nakon toga se čuo prasak, suprug i ja smo iskočili iz kreveta od iznenađenja. Onda se opet pojavila svjetlost. Znam, netko će reći da je to bila grmljavina i munja, ali nije, to je bilo mnogo, mnogo jače. A svjetlost je bila tako jaka, za ne vjerovati. Suprug je odmah izašao iz kuće, da pogleda gori li što, ali nije ništa vidio", prisjeća se žena. "Možda je to bio udar meteora, možda i nije, ne bih ništa tvrdila, neka to ispitaju stručnjaci. Ali, ne bi me iznenadilo da se utvrdi da je pao meteor", zaključila je žena nastanjena u kući udaljenoj stotinjak metara od kratera. U međuvremu, dok stručnjaci koji bi ispitali mjesto događaja ne daju jasan odgovor, i dalje postoje svakakve verzije o čemu se zapravo radi. S druge strane, neki ljudi koji se pozivaju na pojavu čudnih kugli u šumi iznad Triblja, navode da bi, nastavi li se ovako, razvoj slučaja mogao Tribalj uzdignuti u "hrvatski Roswell", najpoznatije mjesto na kugli zemaljskoj po "navodnoj" pojavi vanzemaljaca. 2.8.7. Čudna Pojava U Maloj Ruiški, Bosanski Novi Imanje Dragana Ličine iz Male Nove Ruiške, mjesta udaljenog od Bosanskog Novog dvadesetak kilometara, preko noći je postalo poznato. Jedni ga obilaze iz znatiželje, a drugi bježe kilometrima od njega. Naime, prije nekoliko dana na pšenicom zasijanoj njivi, iznenada se preko noći pojavila ogromna rupa prečnika deset i dubine šest metara. Dragana Ličinu, koji na ovom imanju boravi od 1992. godine, pojava kratera je


___________________________________________________________ 27

iznenadila, ali i prestrašila. Plaši se da se krater ne proširi do dvadesetak metara udaljene kuće, čime bi uz zemlju koju više ne može i ne smije obrađivati, ostao i bez krova nad glavom. "Zemlju sam obišao pred spavanje i sve je bilo u redu. Ujutro kada sam se probudio, u pramenovima snijega sam ugledao ovu čudnu pojavu. Što je najgore, ona je svakim danom sve veća i dublja i širi se nelogučno. Umjesto prema dnu, širi se prema vrhu uzvišenja. Nisam silazio dolje, niti to iko smije. Dođemo svi iz sela, gledamo u nju i čudimo se, a istovremeno nas i strah da se zemlja na kojoj stojimo odjednom ne obruši i padnemo u krater za koji mislim da nema dna", priča Ličina dok s komšijom obilazi oko "progutane zemlje". Ono što je najinteresantnije vezano za ovaj slučaj, jeste to što zemlja na mjestu ovog velikog kratera kao da je nestala, kao da je progutana. Drago tvrdi da ispod kratera najvjerovatnije postoji nešto što "zemlju jede". Pojavu kratera jedni pripisuju nadnaravnoj moći, pa čak idu tako daleko da tvrde da su tog jutra kada se pojavio krater na imanju Drage Ličine, vidjeli dvije crvene kugle. 2.8.8. Velika Rupa U Vrtu Đoke Stojanovića, Gromirje Dva su velika čuda, za mnoge, ali ne i za našu novinarsku ekipu, još neviđena, u vrtu Đoke Stojanovića u Gomirju. Jedno je staro tridesetak godina, a riječ je o najvećem stablu jabuke u Gorskom kotaru, visokom čak 15, a širokom 20 metara koja godišnje

daje 20 kotlova rakije. S tog je čuda od jabuke Đoko Stojanović ugledao drugo čudo. "Popeo sam se na drvo i brao jabuke, kadli ugledam kako se ondje nešto dimi, ma ne znam pravo je li bio dim ili para, ali nešto je izlazilo iz zemlje. Odmah sam siš'o s jabuke i krenuo prema toj pari, eto tu, desetak metara od stabla ugledam ovu rupetinu. Ne znam je li to Božja volja ili kakav zakon prirode, ali svatko zdravh očiju može vidjeti da se zemlja otvorila. Je li štogod palo s neba, je li se zemlja povukla, vrag će ga znati zašto",

pripovijeda nam Đoko Stojanović. I zaista, u njegovom dvorištu zjapi rupetina promjera oko 3 metra, i to pravilnog kruga, kao da ga je netko šestarom napravio. Pogled unutra je zastrašujući, pa je Đoko, da nam pokaže koliko je duboko, bacao unutra jabuke, a njihovo kotrljanje iz utrobe zemlje odzvanja sigurno tridesetak sekundi. "Obratio sam se gradonačelniku Vrbovskog i zvao sam policiju, ali nitko još uvijek nije počeo ništa istraživati. Svakako bi bilo nužno da dođu speleolozi, da odgonetnu o čemu se zapravo radi", kaže Đoko, "jer zemlja se počela otvarati." Đokina supruga, otkako je ugledala rupetinu, boji se hodati dvorištem. "Zemlja se počela otvarati, ali što ako počne i gutati", kaže nam Nedjeljka Stojanović. I ima pravo, došla su vremena da čovjeku prijeti opasnost da ga proguta zemlja. 2.9. ASTRONAUTI i NLO-i Priče da su se astronauti prilikom posjete svemiru često susretali sa NLO-ima, podigle su puno prašine u javnosti, jer su u većini slučajeva bile zataškivane i opovrgavane. 2.9.1. Ed Red & James McDivit U Junu, 1965. godine, astronauti Ed Red (prvi Amerikanac koji se šetao u svemiru) i James McDivitt su prolazeći iznad Havaja u svemirskoj letjelici "Gemini" vidjeli čudan metalni objekt. Iz NLO-a su virile dugačke "ruke". McDivitt ga je snimio svojim kamerom. Te slike, do sada, nikada nisu bile objavljene u javnosti.


___________________________________________________________ 28

2.9.2. James Lovell & Frank Borman U Februaru, 1965. godine, astronauti iz projekta "Gemini 7", James Lovell i Frank Borman su također vidjeli NLO tokom druge orbite njihovog rekordnog 14-dnevnog leta. Borman je javio da na određenoj udaljenosti od kapsule vidi neidentifikovanu letjelicu. "Gemini 7" kontrola, u Cape Kennedy-u mu je rekla da vidi posljednji stepen njihove vlastite Titan potisne rakete. Borman je rekao da na desnoj strani vidi potisnu raketu, ali da također vidi nešto sasvim drugačije. Za vrijeme Lovellovog leta na "Gemini-u 7" :

Lovell Čudan objekt na 10 sati. NASA Ovdje Houston. Ponovi "Gemini 7". Lovell Kažem da imamo čudan objekt na 10 sati. NASA "Gemini 7", da li je to potisna raketa ili zaista nešto vidiš ? Lovell Ima ih više... stvarno vidim nešto. NASA Procjeni udaljenost i veličinu ? Lovell Također vidim i potisnu raketu...

Slika dva neobična leteća objekta iznad zemlje koju je napravio Frank Borman, član misije "Gemini 7"...

2.9.3. Neil Armstrong & Edwin "Buzz" Aldrin Prema riječima NASA-inog astronauta Neil Armstronga vanzemaljci na Mjesecu imaju bazu i rekli su nam da odbijemo i da se klonimo Mjeseca. Prema, do ovog trenutka nepotvrđenim izvještajima, i Neil Armstrong i Edwin "Buzz" Aldrin su vidjeli NLO-e kratko nakon istorijskog slijetanja na mjesec "Apollom 11", 21. Jula, 1969. godine. "Sjećam se kako je jedan astronaut upozorio na "svjetlo" u ili na krateru za vrijeme televizijskog prijenosa, nakon kojeg je kontrola tražila podrobnije informacije. Ništa se više o tome nije čulo." Prema riječima bivšeg NASA-inog radnika Otta Bindera, nepoznata radio stanica je vlastitim VHF prijemnikom presrela NASA-in signal i uhvatila sledeći razgovor : Neil A. Armstrong Šta je to ?

Edwin Aldrin Imate razlog za javljanje ? - beep - NASA Ne brinite, držite se programa !


___________________________________________________________ 29

Neil A. Armstrong Moj Bože, nemoguće, to je fantastično, ne bi nikada zamislili ! - beep - NASA Znamo za to, pođite na drugu stranu ! - beep -

Neil A. Armstrong Šta je to za jednu stvar ? Nemoguće… Bog… Šta je to ? Edwin Aldrin Recite šta je to ?

NASA Zemijenite frekvenciju, upotrijebite tango, tango ! - beep -

Neil A. Armstrong Konačno je to oblik života ! - beep - NASA Zamijeni frekvenciju, upotrijebi bravo tango, bravo tango, izaberi jezbel, jezbel ! - beep -

Neil A. Armstrong … ja …. to je nemoguće … ! NASA Pređi na bravo tango, bravo tango !!!

Također su uspjeli razbiti sigurnosne sisteme i slušati sledeći razgovor, kojeg je NASA cenzurirala za ostalu javnost :

NASA Šta je tamo ? Kontrola misije poziva "Apollo 11"…

Neil A. Armstrong Ta, ta "Djeca" su velika, Gospode ! O MOJ BOŽE ! Nebiste mi vjerovali Kažem vam, ovdje ima i drugih svemirskih letjelica, poredanih na drugom kraju kratera. Oni su na Mjesecu, gledaju nas !

Stanoviti profesor, koji je želio ostati anoniman, bio je uključen u diskusiji sa Neil Armstrongom za vrijeme NASA-inog simpozija.

Profesor Šta se STVARNO dogodilo gore sa "Apollom 11" !?

Neil A. Armstrong Bilo je nevjerovatno, naravno uvijek smo znali da postoji mogućnost, činjenica je, da smo bili upozoreni ! Svemirska stanica ili grad na Mjesecu nikad nije bio upitan.

Profesor Kako mislite "upozoreni" !?

Neil A. Armstrong Ne mogu ići u detalje, osim kazati kako su njihovi brodovi bili daleko superiorniji nad našima i po veličini i po tehnologiji. Ej, bili su veliki ! … i prijeteći… Ne, nema sumnje o postojanju svemirske postaje.

Profesor Ali NASA je imala i druge misije poslije "Apolla 11" !?

Neil A. Armstrong Naravno – NASA je morala to učiniti, i nije mogla riskirati paniku na Zemlji. Bilo je to stvarno brzo grabljenje i brzo povlačenje.

Prema riječima Dr. Vladimira Azhazha – "Neil Armstrong je poslao poruku Kontroli Misije da su ih dva velika, misteriozna objekta promatrala nakon što su se spustili nedaleko od mjesečeva modula. Ali ova poruka nikada nije predočena javnosti jer ju je NASA cenzurirala". Prema riječima Dr. Aleksandra Kasantseva - Buzz Aldrin je filmom u boji snimio NLO iz modula i nastavio ih snimati nakon što su on i Armstrong izašli vani. Armstrong je potvrdio priču ali je odbio ići u detalje, više nego što je NASA dozvolila.

Slike NLO-a koje su napravili Neil A. Armstrong i Buzz Aldrin prilikom posjeta Mjesecu...


___________________________________________________________ 30

2.9.4. Donald Slayton Astronaut programa "Mercury", Donald Slayton otkrio je u intervjuu da ja vidio NLO-e 1951. godine : "Testirao sam lovac P-51 u Minneapolisu kada sam primjetio objekt. Bio sam na visini od oko 1.000 stopa lijepog, jasnog, sunčanog poslijepodneva. Pomislio sam da je objekt zmaj, onda sam shvatio da nijedan zmaj ne leti tako visoko. Kada sam se približio izgledao je poput meteorološkog balona, siv i oko tri stope u prečniku. Ali čim sam došao iza te proklete stvari nije više ličio meteorološkom balonu. Izgledao je poput tanjira, diska. U isto vrijeme, otkrio sam kako se udaljava od mene, i tada sam ga pratio jureći 300 milja na sat. Tako sam ga pratio manji dio puta, i onda je ta prokleta stvar jednostavno odletjela. Počeo se ubrzano penjati pod uglom od 45 stepeni i jednostavno nestao." 2.9.5. Maurice Chatelain, NASA Godine, 1979. Maurice Chatelain, bivši šef NASA-inih komunikacijskih sistema potvrdio je da je Armstrong doista prijavio dva NLO-a na vrhu kratera. Chatelain smatra da neki NLO-i možda dolaze iz našeg sunčevog sistema - posebno sa Titana. "Susreti su u NASA-i bili poznati, ali nitko nije govorio o tome do sada." - "... sve Apollo i Gemini letove su pratili, na udaljenosti, a ponekad i prilično blizu, svemirska vozila vanzemaljskog porijekla, leteći diskovi, ili NLO-i, ako ih želite pravilno zvati. Svaki puta se desilo, da astronauti obavijeste kontrolu misije, koja onda naredi apsolutnu šutnju." 2.9.6. Walter Schirra, Pilot Walter Shirra koji je bio u "Mercury 8", bio je prvi astronaut koji je upotrijebio šifru "Santa Clause" (Djed Mraz) da bi prijavio prisutnost letećeg diska pokraj kapsule. Međutim, njegove izjave su jedva zapažene u široj javnosti. 2.9.7. James Lovell Bilo je malo drugačije kada je James Lovell koji se nalazio u komandnom modulu "Apolla 8" izašao iza Mjeseca i rekao svima da ga čuju : "Budite obaviješteni da je ovdje Djed Mraz." Iako je to bilo na badnju noć 1968. godine, mnogi ljudi su shvatili skriveno značenje u tim riječima. 2.9.8. Pete Conrad & Richard Gordon

Ova fotografija nikada nije objavljena u javnosti. Snimljena je na svemirskom letu "Gemini 11", 13. Septembra, 1966. godine...

2.10. FENOMEN SAKAĆENJA STOKE Prvi slučajevi sakaćenja stoke počeli su ranih 70ih godina prošlog stoljeća u američkim saveznim državama Minessoti i Kanzasu. Do danas se ovaj fenomen očituje u hiljadama slučajeva, gdje je stoka pronađena unakažena i mrtva u vrlo čudnim okolnostima. U incidentima su dominirale strvine goveda. Istrage su pokazale da im je bila isisana krvi, a ponekad su im izvađeni i unutrašnji organi. Najčešće se radilo o reproduktivnim


___________________________________________________________ 31

organima, koji su bili odstranjeni hirurškom preciznošću. U početku se pretpostavljalo da sakaćenje izvode sotonski kultovi za vrijeme svojih rituala, međutim, broj ovakvih

slučajeva sakaćenja stoke raste i pojavljuje se širom svijeta, pa je ova teorija odbačena, jer se procjenjuje da niti jedna grupa sotonista u svijetu, nije tako ekipirana i organiziranja za izvođenje takvih postupaka. Teorija koja se odnosila na eksperimente obavještajnih agencija imala je više smisla. Crni neoznačeni helikopteri sa zamračenim prozorima i velikim reflektorima, često su bili viđani na nebu u vrijeme sakaćenja stoke. No, ni ova teorija nije potvrđena niti jednim fizičkim ili materijalnim dokazom. Nagađanja oko počinitelja, vrtila su se u krug bez rezultata. Zbog sve većeg broja incidenata, 1978. godine, počinje prijekt "STIGMA", čija je svrha praćenje i

proučavanje ovog fenomena. Projekt je predvodio istraživač Tom Adams. Analizom tkiva stoke, utvrđeno je da je tkivo rezano pod veoma visokom temperaturom. Također, pronađeni su i ožiljci na udovima životinja, koji su upućivali na zaključak da je stoka bila odvučena iz svog okružja, a samo sakaćenje izvršeno na nekom drugom mjestu, nakon čega je stoka vraćena na izvorno područje. Priroda fenomena upućivala je na to da je cijeli postupak posljedica organizirane vanzemaljske inteligencije. Ova hipoteza je vrlo zanimljiva, jer su u virjeme sakaćenja stoke na tim područjima, često viđani NLO-i, a s obzirom na karakter rana, neki teoretičari su predložili objašnjenje da stoku otimaju i sakate vanzemaljci, iskorištavajući njihovo tkivo i krv. Ovoj teoriji priklonila se i najpoznatija istraživačica fenomena sakaćenja stoke, Linda Moltom. Tokom dugogodišnjeg terenskog istraživanja, došla je i do nekolicine očevidaca koji su pod regresivnom hipnozom ispričali kako stoku sakate mala čudna bića uz pomoć sofisticiranih uređaja koji režu tkivo. Prema njihovim svjedočenjima, stoka je prebačena u vanzemaljsku letjelicu gdje je proces sakaćenja i izvršen, a zatim je vraćena nazad na tlo. Prema procjenama, do sada je stradalo nekoliko hiljada grla stoke, što ovom fenomenu daje globalnu dimenziju. Sve više suvremenih istraživača i naučnika, podupire ovu najnoviju vanzemaljsku teoriju, iako još uvijek nije poznat pravi razlog ovih događaja... 2.11. IMPLANTATI Implantati predstavljaju sitne predmete koji se nalaze u tijelu osoba koje tvrde da ih je otela vanzemaljska inteligencija, a neki ih istraživači smatraju fizičkim dokazom tog fenomena. Procjenjuje se da svaka sedma žrtva otmice u sebi nosi takav usadak. Najčešće se nalaze u stopalu, šaci i mrežnici oka. O njihovim svojstvima nešto više se saznalo kada su prvi puta hirurškim putem, izvađeni iz tijela. Vodeći istraživači ovog fenomena su Dr. Roger Leir i Dr. Darrel Sims. "Najprije smo odstranili objekt u obliku slova T, koji je bio prekriven svjetlucavo-sivom opnom. Naravno, željeli smo vidjeti šta ima u njemu. Uzeo sam hirurški skalpel sa vrlo oštrom oštricom i pokušao zarezati opnu, kako bi smo vidjeli što ima unutra. Na naše veliko iznenađenje, opnu nismo mogli zarezati", kaže Dr. Leir. Dr. Leir i njegov hirurški tim do danas su odstranili više od deset usadaka, koji su poslani u specijalizirane laboratorije na hemijsku analizu. Rezultati pokazuju da su implantati uporedivi sa uzorcima meteorita. Navodno emitiraju zračenja elelktro-magnetnog polja jačine 2 do 3 mili gausa, a iglu kompasa pomiču za 3 do 4 stepena. Zanimljivo je da implantati ova svojstva pokazuju dok se nalaze u tijelu domaćina, a dok nakon odstranjivanja iz tijela, prestaju zračiti kao da su isključeni. Pojedini izvještaji govore da su se tokom same operacije vađenja implantata, događale vrlo čudne i teško shvatljive situacije, poput pomicanja samog implantata u tijelu. Iako službena nauka takve slučajeve uglavnom odbacuje, Dr. Roger Leir i njegovi saradnici, čvrsto stoje iza svojih iskustava iz prakse. Prirodu i svrhu implantata danas objašnjava nekoliko teorija. Neki ih smatraju repetitorima za prenos podataka i kontrolu uma nad domaćinom koji ga nosi u tijelu, dok neki idu i korak dalje tvreći da su implantati detektori genskih promjena u ljudskoj vrsti, kojima je glavni cilj stvoriti međuvrstu


___________________________________________________________ 32

između ljudskih i vanzemaljskih bića. Ove teorije su nastale na osnovu iskaza samih žrtava otmice, koje su se pod regresivnog hipnozom, prisjećale samog događaja otmice. Neki naučnici tvrde da se takve moguće intervencije u ljudskoj vrsti ogledaju u fenomenu "indigo djece". Za sada su implantati još uvijek daleko od toga da pružaju konačnu argumentaciju konačnog dokaza vanzemaljskih otmica. Istraživanja napreduju jako sporo, a rezultati nikada nisu potpuno dostupni javnosti. Ipak, Dr. Roger Leir i Dr. Darrel Sims, nastavljaju prikupljati podatke i razvrstavati izvađene objekte, nadajući se da će vrijeme i strpljenje ponuditi konačan odgovor...

Implantati pronađeni u ljudskom tijelu...


___________________________________________________________ 33

Z A N I M LJ I V O S T I

NLO-i IZNAD MEKSIKA [Izvor, www.iskon.hr]

Meksičke zračne snage se objavile snimku za koju ufolozi kažu da prikazuje 11 nevidljivih letećih objekata "uhvaćenih" infracrvenom kamerom u "zujanju" oko aviona. Dugogodišnji zagovornik NLO-a, novinar Jaime Maussan je na konferenciji za novinare rekao da su objekti bili pravi i da su djelovali "inteligentno" jer su se nakon nekog nekog vremena okrenuli i okružili zrakoplov koji ih je "progonio". "Ovo je povijesna vijest", kaže. "Postoje stotine snimaka NLO-a, ali objavljivanje nijedne nije dopustilo ministarstvo odbrane bilo koje zemlje." "Bili su nevidljivi za ljudsko oko, ali su bili tamo, o tome nema spora. Imali su masu, imali su energiju i kretali su se naokolo", rekao je nakon prikazivanja 15-minutne snimke koje mu je odobrilo Ministarstvo obrane Meksika. Ministar obrane, general Ricardo Vega Garcia, potvrdio je agenciji Reuters da je izdao dopuštenje za javno prikazivanje materijala snimljenog infracrvenom opremom 05. Marta, 2004. iznad istočne obale savezne države Campeche. "Susret" se dogodio na 3.500 metara visine i od 11 svjetala radar je prikazivao samo tri objekta. Na snimci se čuje jedan od pilota kako vrišti : "Mi nismo sami. Ovo je tako ludo", nakon što je posada uključila infracrvenu kameru kako bi pratili objekt, koji je najprije uočio radar. Snimka, napravljena za vrijeme rutinskog zadatka potrage za krijumčarima droge blizu Meksičkog zaljeva, prikazuje 11 objekata nalik svjetlosnim kuglama kako lete u formaciji, povremeno iščezavajući u oblacima. Najpopularniji meksički noćni šou emitirao je snimku kasno u ponedjeljak. U drugom dijelu snimke, Mausson razgovara s pilotima koji su potvrdili da je "nervoza naglo porasla" kada su se objekti, k tome ljudskom oku nevidljivi, okrenuli i okružili zrakoplov. "To je trenutak kada... kada su ekrani prikazali da su iza nas, da su ispred nas, da su oko nas. To je trenutak kada sam osjetio priličnu napetost i vjerujem da su osjetili kako ih progonimo", priznaje bojnik Magdaleno Castanon, kapetan zrakoplova. "Jesam li se bojao !? Jesam. Malo sam se bojao jer nam se dogodilo nešto što se nije dogodilo nikada prije", kaže poručnik German Marin. A njihov kolega iz posade, poručnik Mario Adrian Vazquez, dodaje : "Ne mogu reći što je to bilo... ali mislim da je bilo potpuno stvarno." Kao stručnjak koji upravlja infracrvenom opremom, kategorično tvrdi da na snimci nije moguće napraviti nikakve intervencije, te da je apsolutno autentična.


___________________________________________________________ 34

3. VELIKA ZAVJERA, SLUČAJ "ROSWELL" 3.1. "AREA 51" "Area 51", je dio vladine zemlje otprilike 95 milja sjeverno od Las Vegasa. Oko nje se nalaze "Nevada Test Site" i "Nellis Air Force Range". Ime "Area 51" vjerovatno potiće od oznake koja se nalazila na staroj karti "Nevade Test Site"-a. Unutar "Area 51" se nalazi

velika baza zračnih snaga čije postojanje za javnost vlada negira. Zračni prostor oko baze je strogo kontrolisan i nedostupan čak i večini vojnih pilota. Baza "Groom Lake" je tradicionalno testno područje za gotovo sve najmodernije Američke tajne letjelice. Puno prije nego što su prikazani javnosti tu su bili testirani "U-2", "A-12", "SR-71" i "F-117A". Prema nekima tamo se i dalje testiraju nove letjelice kao što je "B-2" koji bi trebao zamjeniti "F-117A". Drugi ipak imaju mnogo interesantnije teorije. Prema njima "Groom Lake" je poligon za mnogo "opasnije i

zanimljivije igre". U bazi se nalazi ono o čemu mnogi poklonici NLO-a sanjaju. Uhvaćeni vanzemaljci, njihove letjelice i tehnologija. Oni najsmioniji čak spominju i "Alien-government", neku vrstu vanzemaljske vlade, izaslanstva. Izjave nekih bivših pilota i inžinjera poput Las Vegana i Boba Lazara, koji tvrde da su u "Papoose Lake" ("Papoose Lake" se nalazi na području "S-4" južno od "Groom Lake"-a) radili na letjelicama vanzemaljskog porijekla djelimično potvrđuju ta nagađanja. Nakon Lazarove prve izjave na lokalnoj televiziji u to područje počeli su stizati mnogi turisti i zaljubljenici u NLO-e koji su se nadali vidjeti neku od vanzemaljskih letjelica. Oko 130 milja od Las Vegasa, kod oznake LN 29.5 na zabačenoj Nevada Highway 375, nalazi se osamljeni poštanski sandućić lokalnog rančera. Pošto je to jedina oznaka na tom dijelu autoceste, mjesto je postalo okupljalište pravih NLO zaljubljenika. Zanimljivo je da oni tvrde kako su puno puta vidjeli NLO iako ih lokalni rančer nikada nije vidio. Do Aprila, 1995. godine, kada je zabranjen pristup i tom području, bazu se moglo jasno vidjeti sa dva mjesta u blizini "Black Mailboxa". Danas još uvijek postoji jedno mjesto na "Tikaboo Peak"-u sa kojega se može vidjeti baza ali je do tamo potrebno oko 90 minuta napornog hoda od najbliže ceste. Uz samu granicu patroliraju takozvani "Commo Dudes", privatne snage osiguranja. Obučeni su u maskirne uniforme bez oznaka i koriste se bijelim Cherokee Jeep-ovima sa vladinim registarskim tablicama. Pažljivo posmatraju svakoga tko se približi granici, ali imaju zapovjest da izbjegavaju svaki kontakt. No, prelaženje granice neovlaštenih lica moglo bi i skupo stajati ! Odmah bi bili uhapšeni, a kazne su i do 600$. Na mjestima gdje lokalne ceste ulaze u zabranjeno područje nalaze se čuveni "Restricted Area" oznake koje se nebi smjele proći. 3.2. DISK SA NEBA Priča počinje 02. Jula, 1947. godine, nedaleko od mjesta Roswell (New Mexico, SAD). Vili V. Brasel bio je na ranču te večeri sa dvoje mlađe djece. Iznenada je počela snažna oluja s grmljavinom koja nije prestajala. Brasel je imao dojam kao da gromovi stalno udaraju u jedno mjesto, kao da ih je baš tamo nešto privlačilo. Pomislio je da se možda odmah ispod površine nalaze naslage nekog minerala ili slično, te da je to uzrok. Međutim, o tome nije mnogo razmišljao sve dok nije začuo neku čudnu podmuklu eksploziju koja ga je podsjetila na neki jači udar groma, ali s obzirom na zvuk, u tu svoju


___________________________________________________________ 35

pretpostavku nije bio suviše siguran. Sutra je otišao do pašnjaka da pregleda svoje stado ovaca, ali je pronašao nešto sasvim neočekivano o čemu nije mogao ni sanjati. Na prostoru dugom oko četvrt milje i širokom nekoliko stotina stopa pronašao je gomile razbacanog metala. Imao je dojam da taj materijal potiče od nekog predmeta koji se raspao visoko u zraku. Prema rasporedu krhotina zaključio je da se taj predmet kretao prema Socorru, jugozapadno od njegova ranča. O tome što je pronašao na svom ranču nije razmišljao kao o nečemu ozbiljnom. Tek nakon nekoliko dana odlučio je da slučaj prijavi mjesnom šerifu. Kao što se to u ustaljenoj praksi događa, šerif je o tome obavijestio najbližu vojnu bazu, a zahvaljujući tome Vili Brasel je završio u - zatvoru u vojnoj bazi Roswell i to na sedmodnevnom ispitivanju da bi se ustanovilo je li nekome pričao o onome što je pronašao. Razlog za toliko interesiranje vojnih vlasti može se potražiti u priči koju je ispričao inženjer federalne vlade Gradi L. Barni Barnet. Ona otprilike glasi ovako : "Radio sam u blizini Magdalene u Novom Meksiku. Jednog jutra pažnju mi je privukla svjetlosna refleksija koja se odbijala od nekog metalnog predmeta udaljenog milju do milju ipo. Potrčao sam u tom pravcu misleći da je u toku noći došlo do neke avionske nesreće. Kada sam stigao na to mjesto, ustanovio sam da metalni objekt nije avion, već jedan golemi disk širok dvadeset i pet do trideset stopa. Dok sam pokušavao da na neki način odredim što bi to moglo predstavljati, primijetio sam da mi u susret prilazi grupa ljudi. Kasnije su mi objasnili da su pripadnici jedne arheološke grupe sa sveučilišta u Pennsylvaniji, te da su i oni u prvi tren pomislili kako se radi o srušenom avionu. Nekoliko trenutaka kasnije primijetio sam da su se okupili oko nečega na zemlji. Prišao sam i ugledao što im je to privuklo pažnju. Na tlu, neposredno ispod velike pukotine na objektu, nepomično je ležalo tijelo nekog čudnog bića. Pogledao sam unutar objekta i ugledao još nekoliko tijela. U odnosu na nas bili su veoma neobični, glave su im bile velike i neproporcionalne u odnosu na tijelo, nisu imali kose, tijelo im je kržljavo, vrat, ruke i noge bili su izuzetno tanki. Na sebi su imali neku vrstu tamnih jednodijelnih kombinezona tijesno pripijenih uz tijelo i nisu bili visoki - najviše 130 cm. Ličili su na ljude, ali to svakako nisu bili. Na okruglim glavama dominirale su male, razmaknute, uvučene i blago iskošene oči, što znači da su usta, nos i uši bili gotovo neprimjetni. Naime, umjesto tih organa imali su male otvore i rupice. Na kombinezonima se nije mogao primijetiti nikakav pojas, patent, kopča ili dugmad. Sva bića (njih oko šest) bila su mrtva i mislim da su svi bili muškarci. Bio sam toliko blizu da sam ih pokušao dotaknuti, ali to nisam mogao jer su nas iznenada udaljili s mjesta nesreće. Kada smo se osvrnuli oko sebe ugledali smo da je vojska blokirala čitavo područje. Bilo je mnogo naoružanih vojnika koji su stigli s nekoliko velikih kamiona. Nama je prišao jedan oficir i rekao da se što prije udaljimo s tog mjesta, jer je za to nadležna vojska. Naredio nam je da o tome što smo vidjeli nikome ne pričamo ni po kojim uslovima. Rekao nam je da je to naša patriotska dužnost i da je od velike važnosti za sigurnost države." Tajanstveni objekt je odmah uklonjen s tog mjesta, uključujući i nesretnu posadu. Dovezli su jedan veliki kamion i u njega pokupili i utovarili svaki pronađeni djelić materijala. Svakome od slučajnih svjedoka je napomenuto da je nepatriotski pričati o takvim stvarima. Ostaci letjelice, kao i tijela mrtvih članova posade prevezeni su u vojnu bazu Roswell tog, 07. Jula, 1947. godine. 3.3. INDIJANSKO PISMO NA LETJELICI Na našu sreću, Barni Barner je prekršio riječ koju je dao vojnim vlastima, te je u Februaru, 1950. godine, svoj doživljaj ispričao svojim najboljim prijateljima L. W. Vernu Maltazu i njegovoj supruzi, od kojih se za ovo i saznalo. Mnoge detalje vezane za ovaj slučaj saznali su se na ovakav indirektan način, jer su se svjedoci ipak pribojavali (s punim pravom) da će imati posla s vojskom ako nešto procuri u javnost. Najbolji


___________________________________________________________ 36

primjer za tu tvrdnju može pružiti poručnik Walter Hout, koji je u to doba u vojnoj bazi Roswell bio zadužen za informacije i objavljivanje u lokalnoj štampi. Naime, on je sutradan (08. Jula, 1947.) u lokalnim novinama objavio kratak članak koji je izgledao otprilike ovako : "Mnoge priče o čudnim letećim diskovima koje se pojavljuju u posljednje vrijeme, jučer su konačno potvrđene. Obavještajna služba roswellske vojne zrakoplovne

oblasti imala je sreću da dođe do jednog takvog objekta, koji je pronađen na jednom ranču nedaleko od Roswella. Po hitnom postupku predmet je prebačen u vojnu bazu Roswell gdje je pregledan i ispitan. Opširniji podaci o letjelici još uvijek nisu poznati." Iz samog izvještaja je očito da se poručnik Hout zaletio svojim člankom. To se može zaključiti i iz toga što se napominje da je objekt pronađen na ranču u blizini Roswella, što se u stvari odnosi na ranč Vilija Brasela. Materijal koji je on pronašao također je odmah prebačen u vojnu bazu na identičan način kao i materijal i objekta iz Magdalene (što znači uz temeljito pregledavanje terena i skupljanje i najsitnijih krhotina). Nakon tog članka nastala je opšta uzbuna u javnosti. Čitavu noć u vojnoj bazi u kojoj se nalazio materijal zvonili su telefoni. Pristizali su pozivi iz gotovo svih krajeva svijeta. Vojnim je vlastima postalo "gusto" i

morale su se poduzeti hitne mjere da se spasi ono što se spasiti može. Slijedećeg dana novine su bile preplavljene demantijima koje su uputile vojne službe obavještenja. Da demant ne bi izgledao apsolutno apsurdan, objavljeno je da je pronađeni predmet u stvari meteorološki balon. Tolika zainteresovanost vojske ne bi nas trebala začuditi ako obratimo pažnju na strukturu materijala koji je pronađen. Opis pronađenog materijala dao nam je Braselov sin Bill koji je u vrijeme događaja već bio oženjen. Bill kaže da mu otac nikada nije opisivao materijal koji je pronađen na ranču, ali to i nije bilo potrebno, jer je i on sam imao dio tog materijala. Otac mu je pokazao mjesto na kojem je bio materijal i svaki bi put poslije jačeg pljuska neke krhotine bile otkrivene na površini, jer bi se zemlja s njega isprala. Bilo je nekoliko vrsta materijala. Sve su to bili veoma sitni dijelovi i izuzetno lagani. Jedna vrsta materijala podsjećala je na drvo, ali je bilo jasno da je u osnovi metalne prirode, kao i sav ostali materijal. Na tome materijalu nije se mogla napraviti ni najmanja ogrebotina, a isto tako bio je nesalomljiv, iako se mogao savijati. Druga vrsta materijala ličila je na aluminijsku foliju, ali malo tamnije boje. Mogao se savijati na sve moguće načine, ali se nije mogao iskidati. Mogao se i zgužvati, ali čim bi bio ispušteni iz ruke zauzimao bi svoj prvobitni izgled. Bill napominje i to da mu je jednom otac rekao (iako o tome nije razgovarao gotovo nikad) da su mu u vojnoj bazi objasnili da taj materijal ne potječe s našeg planeta !!! Nijedan od tih materijala nije djelovao prirodno, i kao da je sve bilo od sintetike. Bill također napominje da je njegov materijal bio bez ikakvih oznaka, ali se prisjeća da mu je otac jednom rekao da je na materijalu koji je on pronašao i koji je sada u posjedu vojnih vlasti bilo oznaka koje su ga podsjećale na petroglife koji su stari indijanci ucrtavali na stijene !!! 3.4. PRONAĐENI MATERIJAL Međutim, dvije godine nakon tog događaja (1949) saznalo se za kolekciju Billa Brasela. Odmah su ga posjetila četiri vojna lica. Nakon što im je Bill pokazao svoju kolekciju materijala, bio je prisiljen da im je preda. Objašnjeno mu je da je ta "gomilica metala veoma bitna za cjelokupnu nacionalnu sigurnost". Nakon toga još su jednom svi zajedno pretražili, sigurno taj najposjećeniji dio Braselova ranča. Nisu ništa pronašli. Bill je morao obećati da će im, ako još nešto pronađe, hitno predati. Međutim, to se više nikada nije dogodilo. Taj put je ranč potpuno bio očišćen od tog materijala i više se nikada nije pronašao ni najsitniji djelić.


___________________________________________________________ 37

Službeni stav vojnih vlasti je da je pronađeni predmet u stvari meteorološki balon. Na dan demanta preko štampe 09. Jula, 1947. godine, nekim novinarima je dozvoljen pristup u vojnu bazu Roswell. U posebnoj prostoriji dozvoljeno im je da fotografišu pronađeni materijal, ali s udaljenosti od dva metra. Nisu ga smjeli dodirivati, jer je straža čuvala pristup. Zatim je taj materijal odnesen i donesen je drugi koji je zaista pripadao meteorološkom balonu. Tek su ga tada novinari smjeli držati u rukama i opipavati. Mnogi će priznati, veoma naivna igra. Oficiri zaduženi za taj slučaj, nađeni materijal su opisivali kao veoma osjetljiv i lomljiv (a istina je sasvim suprotna). Mnogo gluposti je tada bilo izmišljeno da bi se smirila javnost. Poručnik Hout je nakon onog članka "hitno ušutkan s nekoliko specijalnih poziva iz Washingtona", zatim smijenjen i više nitko za njega nije čuo. Nakon dva dana materijal je hitno prebačen u vojnu bazu Edwards u pustinji Mohave u Kaliforniji (poznata je po tome što je u toj zračnoj bazi vršeno slijetanje "space-shutla" za vrijeme prvih letova), zatim jedan dio u Fort Wort, jedan dio materijala u bazu Right Peterson (Ohio) i jedan dio u glavnu bazu CIA-e (Virginija). Taj razmještaj je bio nužan jer materijal više nije bio siguran u bazi Roswell. Transport je vršen uz pomoć velikih kamiona do baze Edwards, te uz pomoć bombardera B-29 za ostale baze. To su potvrdili ljudi koji su sudjelovali u transportu, ali koji više nisu pod uticajem vojske. Oni su pristali dati svoje izjave, pod uslovom da ostanu anonimni (intervjui s njima vršeni su u periodu između 1979. i 1981. godine). Hitno su oformljene specijalne vojne jedinice za takve slučajeve transporta, koje su spremne u bilo koje doba preuzeti materijal u bilo kojem dijelu države. Materijal i leševi posade tada su postali dobro osigurani i istraživanje na njima je moglo početi. 3.5. SKRIVANJE ISTINE Iako je materijal brzo, pažljivo i u što je moguće većoj tajnosti razmješten po vojnim bazama širom države, plamen znatiželje i interesa još uvijek je buktio. Vojne vlasti su imale velikih problema da slegnu gusto podignutu prašinu i oni koji su bili zaduženi za to nastojali su postići svoj cilj na sve moguće načine, i to u što kraćem roku. Novine su

bile preplavljene vojnim demantima. Neki prvobitni izvještaji rekonstruirali su taj događaj pada NLO-a u Novom Meksiku na malo drugačiji način. Spominjao se rančer iz Roswella koji je obavijestio šerifa da mu je jedan NLO preletio kuću i udario u obližnje drvo prilikom čega je eksplodirao. Još je uvijek bio u plamenu na njegovu posjedu kada je pristigla vojska i okupirala čitavo područje. Nikome nije bio dopušten pristup. Nakon nekoliko dana objavljena je fotografija jednog pilota koji u rukama drži dječji zmaj za čiji rep je pričvršćena aluminijska ploča veličine oko pola

četvornog metra. Navodno je to bilo pomagalo kojim se koristilo Ratno zrakoplovstvo za ispitivanje novih radarskih uređaja, na taj način što bi se radarski signali odbijali od ploče i vraćali u radarsku antenu. Zbog "neke greške" zmaj je pao na ranč nedaleko od Roswella. Međutim, nije objašnjeno na koji je to način ta papirnato-metalna spravica mogla-eksplodirati ! A zar bi zbog jednog bezazlenog zmaja čitavo područje bilo okupirano i zabranio se pristup ? Bez obzira na originalnost te rekonstrukcije, sigurno je samo jedno - Ratno zrakoplovstvo je po tko zna koji put dokazalo svoju nenadmašnu sposobnost pronalaženja "pronicljivih" objašnjenja oko problema vezanih za NLO-e. 3.6. BIĆA IZ SVEMIRA Ista je situacija i ako se uzme da je Ratno zrakoplovstvo izjavilo kako se radi o meteorološkom balonu. Zbog običnog meteorološkog balona desilo se ovo :

• Rančer Brasel je sedam dana zadržan u pritvoru u vojnoj bazi Roswell da bi se ispitalo da li je ikome pričao o onome što je pronašao na svom posjedu.


___________________________________________________________ 38

• Čitavo je područje oko mjesta gdje je došlo do pada NLO-a blokirano jakom stražom i nikome nije bio dozvoljen pristup.

• Novinarima kojima je sutradan (nakon što je pronađeni materijal dopremljen u

bazu) dozvoljen pristup nije dopušteno da materijal dodirnu i opipaju ga, već samo da ga snimaju.

• Sretna okolnost (ako se uopšte može nazvati "sretnom") jest ta što je prilikom udara

objekta o zemlju, nekoliko tijela nesretne posade ispalo na zemlju kroz nastalu pukotinu na letjelici, te su ih slučajni očevici koliko-toliko uspjeli osmotriti i opipati.

Taj je njihov izvještaj važan da bi se mogao uporediti s izvještajem o tim bićima koji su sastavili medicinski stručnjaci koji su obavili autopsiju mrtve posade u vojnoj bazi Edwards u Kaliforniji. Nakon što je materijal stigao u bazu Edwars, koliko je poznato (tj. s obzirom na ono što je "procurilo" u javnost), smješten je u hangar br. #27. Naravno, u službenim izvještajima taj hangar "ne postoji, niti je ikad postojao", kao što je slučaj i s bazom Right Paterson i zgradom 18-a, oblast B. Tijela mrtve posade (ili jedan dio tih tijela - neki izvještaji napominju i 39 do sada skupljenih tijela) smještena su u posebno napravljene kapsule od prozirne materije (stakla ili plastike) i vjerovatno su zaštićena od raspadanja i nekom odgovarajućom hemikalijom (vjerojatno formalin). Jedno od tijela nije odmah "konzervirano", već je predano timu stručnjaka da obave kompletnu analizu i autopsiju tijela. Opis tih tijela saznajemo od više ljudi kao na primjer Leonarda Stringfielda, Won Phopena, Teda Philipsa i jedne medicinske sestre koja je u toku autopsije vodila zapisnik, dok su joj liječnici diktirali podatke o anatomskoj konstituciji tijela. Sumiramo, njihovi opisi izgledaju otprilike ovako : Visina oko tri ipo do četiri stope (od 115cm do 130 cm). Glava je, prema našim standardima, velika u odnosu na grudni koš i udove. Premda se o kapacitetu mozga ne govori mnogo, on je neusporedivo veći od onoga kojim raspolažu ljudska bića. Glava i tijelo su bez ijedne dlake. Po nekim izvještajima, opažene su nježne malje na tjemenu. Oči su velike i duboko utonule, razmaknute i blago iskošene. Ni s jedne strane glave nisu opažene ušne školjke. Postoje samo nezaštićeni otvori. Nos je bezobličan, dok su nozdrve istaknute blagim izbočinama. Usta su veoma mala. Ona sigurno nemaju funkciju otvora kroz koju se unosi hrana. Zubi se ne spominju. Vrat je relativno tanak. Ruke i noge su izrazito tanke. Na svakoj ruci se nalaze po četiri prsta od kojih su dva veća. Nokti na prstima su malo duži. Između prstiju nalazi se nježna kožica. Koža je sivkaste boje. Kod nekih bića koža je bila tamno-mrka, očito pougljena. Krv ne nalikuje na ljudsku ni po boji ni po sastavu. Što se tiče organa za razmnožavanje, bilo je dosta razilaženja. Prema nekim izvještajima, ne postoji razlika među spolovima, dok su drugi tvrdili da postoje istaknute razlike između dva spola koje su slične onima kod ljudi. Izvještaji o unutrašnjim organima nisu bili dostupni. 3.7. SVEMIRSKA LETJELICA Bil Dawllin je u proljeće 1952. godine, saznao još neke zanimljive podatke vezane za taj događaj. Bill se sasvim slučajno u vozu upoznao s jednim vojnikom. Nakon kraćeg razgovora otpočeli su razgovor o NLO-ima. Taj vojnik mu je priznao da je on bio jedan od trojice vozača kamiona koji su prevozili ostatke NLO-a u Fort Riley u Kansasu. Tamo je pošiljku preuzela druga posada vozača i odvezla je dalje, vjerojatno u Ohio. Za vrijeme te operacije vojnici su vidjeli tijela vanzemaljaca i zapazili su da su to veoma mala bića, obučena u iste kombinezone, koji su bili sasvim pripijeni uz tijelo. Imali su sve, kao i ljudi, pa čak i zube. Koža im je bila žućkasta - boje breskve. Bili su to muškarci, ali bila je i jedna žena. To su zaključili po tome što je to biće imalo ispupčenje u predjelu grudi. On je izbrojio šesnaest takvih tijela, no, uvjeren je da ih je bilo još. Vojnik koji je bio na


___________________________________________________________ 39

straži, vidio je pošiljku koja je stigla. On je bio određen da je čuva kao i nekoliko drvenih sanduka. Bila su to bića visoka oko četiri stope i neobična izgleda. Dok je čuvao stražu, ušao je general s nekoliko oficira i rekao mu : "Pucaj na svakoga tko pokuša ući neovlašteno." Stražar nije znao o kakvim se bićima radi, ali je čuo da su vanzemaljska koja su nastradala prilikom pada NLO-a u Novom Meksiku. A materijal i letjelice !? Evo što je ispričao Rally Crab : "Jedan vojnik mi je rekao svoj doživljaj dok je radio u vojnoj bazi Edwards, 1967. godine. Dok je boravio u bazi, on se sprijateljio s jednim pilotom, čije ime nije htio spomenuti. Jednom su poveli razgovor o NLO-ima, kada mu je odjednom pilot rekao : "Pođi sa mnom, htio bih ti pokazati nešto. Ne postavljaj mi nikakva pitanja jer ti ne mogu na njih odgovoriti, a da i znam odgovor, ne bih smio to povjeriti." Poveo ga je u obližnji hangar. Taj ulaz nije bio pod strogom stražom. Bila je dovoljna pilotova propusnica. Pošli su na gornji sprat gdje se nalazio direktan ulaz na donji sprat hangara. Pilot je rekao vojniku da ga tu pričeka jer dalje ne smije, ali da obrati pažnju na hangar kroz malo razmaknutu zavjesu koju će on "slučajno" ostaviti za sobom. Pilot je prošao kroz strogo kontrolisan ulaz, zahvaljujući posebnoj dozvoli koju je imao. Stražari nisu primijetili da je ostavio razmaknutu zavjesu. Tako je vojnik mogao vidjeti što se nalazilo iza tih teških zavjesa i što je to toliko važno čuvano u unutrašnjosti. Ugledao je jednu letjelicu u obliku "letećeg tanjira" na posebnom postolju. Bila je diskolikog oblika, oštrih rubova, s kupolom na sredini gornjeg trapa. Nekoliko je ljudi u plavim uniformama radilo nešto oko letjelice. Objekt je imao oko deset metara u prečniku. Pilot se vratio i izašli su iz hangara. Napomenuo mu je da nikome ne priča ono što je vidio, jer će on sve poreći. Poslije je od nekih stražara čuo da se s tom letjelicom izvode testni letovi u bazi, i to isključivo noću." No, ti letovi su bili zaista nevjerojatni i zaprepašćujući. Ali ne u pozitivnom već u negativnom smislu. Taj američki NLO bio je originalan dokaz koliko su ljudi nemoćni da

objasne kako se NLO-i kreću. Testiranje tog "fantastičnog proizvoda američke avijacije" doživjelo je apsolutan neuspjeh. Ne samo da to "čudo od tehnike" (koje je inače u projektnim nacrtima imalo neslućene mogućnosti i osobine) nije moglo poslužiti ama baš ničemu, već je predstavljalo izvor novih opasnosti, u prvom redu za osobu koja je u "tome" izigravala pilota, a zatim za sve ostale koji su u blizini promatrali kako se odvija "let". Taj golemi ventilator (što je ustvari i bio) uspio je uzletjeti najviše oko metar i nešto, s tim da je prethodno "razrovao" nekoliko stotina

metara piste po kojoj je "rulao" prije "uzlijetanja". O stabilnosti, tj. apsolutnoj nestabilnosti toga objekta u zraku ne bi trebalo ni razgovarati. Nakon rušenja na zemlju (što je uljepšan naziv za slijetanje) konstatovno je da je ovo najjednostavniji način da se, ubije pilot. 3.8. JAVNA VOJNA TAJNA Naravno, ni najškolovaniji stručnjaci nisu uspjeli otkriti od kojih je elemenata sastavljen materijal od kojeg se sastoji objekt (ili objekti) koji su pronađeni na teritoriju SAD. Konstatovano je da sadržava određene količine magnezija, nikla, kalaja i još čitavo čudo materija koje su čovječanstvu potpuno nepoznati. Sastav, kao i tehnološki postupak izrade, još će dugo ostati velika i nerješiva tajna. Zanimljivo je da su sve raspoložive snage u bazi Edwards u stanju stalne pripravnosti. Razlog je za to - neprekidna pojava NLO-a iznad baze koja traje od trenutka kada je materijal prebačen u bazu. Razlog !? Vjerojatno se može naslutiti ! Tako to izgleda kad se djeca igraju šibicama, i stalno strepe kada će ih roditelji kazniti. Nedavno je još jedna stvar skrenula pažnju ufolozima. Prije nekoliko godina snimljen je dobro poznati film "Bliski susreti treće vrste" autora Stevena Spielberga. Iznenađujuća je činjenica da likovi ufonauta iz spomenutog filma u potpunosti odgovaraju izgledu posade koja se čuva u bazi Edwards (kao i još nekim). Sve je bilo u redu dok nije došlo do novih bliskih susreta treće vrste širom svijeta. Na pitanje


___________________________________________________________ 40

u vezi s izgledom, odgovor je redovno glasio : "Potpuno su identični likovima iz - Bliskih susreta treće vrste". Izjave svjedoka zabrinule su Ratno zrakoplovstvo. Takva sličnost ne može biti sasvim slučajna kada su opisi identični. Odgovorne su se osobe vjerojatno zapitale : "Ako se nešto hitno ne poduzme, moglo bi se pomisliti (ili možda OTKRITI !?) da je Spielberg imao dozvoljen pristup najčuvanijim hangarima američke avijacije !?" Rezultati !? Novi film Stevena Spielberga iste tematike – "E.T." !!! Film "E.T." snimljen je za samo 63 dana ! Snimanje je obavljeno izuzetno brzo i u gotovo nemogućem roku. Razlog za takvu užurbanost se može samo pretpostaviti. A isto tako može se postaviti pitanje da li je Spielberg snimio taj film pod tim okolnostima jer je bio pod pritiskom vojnih vlasti. Taj je simpatični vanzemaljac ipak zadržao neke "standardne" karakteristike - visinu od oko 130 cm, tanke udove, tanak vrat i veliku i neproporcionalnu glavu. Zašto je takav i zašto je film snimljen ? Da bi se, možda, "spustila prašina" na "Bliske susrete treće vrste" ? 3.9. IZVJEŠTAJ AUTOPSIJE IZ ROSWELLA UPOZORENJE !!! Ovaj dokument sadrži informacije koje mogu uticati na nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Država. Dokument podliježe uredbi o protuzakonitom djelovanju na području špijunaže, Član 50. Ustava SAD, tačke 31 i 32. Predaja na upotrebu ili otkrivanje sadržaja u bilo kojem obliku neovlaštenim osobama je kažnjivo po zakonu. Korištenje ovog dokumenta je pod ovlastima Vojnog Zakona 380-5, te je autorizirana za vojne agencije Sjedinjenih Država. 3.9.1. Vanjska Obilježja

• Tijelo je u stanju znakovnog raspadanja. Bilo je zaštićeno formaldehidnom otopinom. Nikakvi drugi zahvati na tijelu nisu vršeni. Leš je dugačak 111.759 centimetara, a težak 12.247 kilograma nakon što je isušena tekućina. Vanjskim izgledom leš je nalik na ljudski embrio sa povećanom lubanjom bez dlaka. Ruke i noge su normalne. Prsti i nokti su upareni. Otisci prstiju su virovitog izgleda i nalaze se na lijevoj strani prstiju. Otisci su uzeti. Svih deset prstiju i nožnih prstiju je prisutno. Između prvog i drugog prsta na rukama i nogama postoji tvorba nalik na tkanje.

• Seksualni organi su, zaključeno je, muški, iako je tijelo u embrionalnom stadiju,

te nema znakova spolne zrelosti.

• Uši su djelimično formirane. Postoje znakovi ranije obavljene hirurške intervencije, kojom su skinuti dijelovi kožnog pokrova kako bi se stvorio dojam razvijenijeg uha nego li je stvarno stanje.

• Usne su rudimentarne, a usta ne sadrže razvijene zube. Nos je također u

nezavršenom stadiju razvoja. Primjetni su znakovi ranije obavljene hirurške intervencije kojom je kreiran vrlo tanak i osjetljiv organ.

• Oči su razdvojene obimnom hirurškom intervencijom. Bademastog su izgleda i

najdominantniji organ lica. Zjenice su umjetno načinjene od leća nepoznate vrste i porijekla. Zbog krajnje neobičnog stanja, izgleda i izrade očiju, nije se prišlo sekciji.

3.9.2. Sekcija Načinjen je rez od prsnog koša do mošnji. Koža je odvojena od potkožnog tkiva. Analizom je utvrđeno da odgovara nerazvijenom muškarcu. Sekcijom unutrašnjih organa zaključeno je slijedeće :


___________________________________________________________ 41

• Srce je u okomitom položaju, po strukturi identično stadiju ranog fetusa, prije isteka četiri mjeseca trudnoće. Težina organa je 1/70 težine tijela. Sekcijom je ustanovljeno da postoji direktna veza između dvije klijetke kroz nerazvijenu stijenku. Eustahijeva valvula je izuzetno velika. Ductus arteriosus (arterija) spaja plućnu arteriju i silaznu aortu. Duktus je otvoren u silaznu aortu odmah ispod lijeve subklavne arterije.

• Veza sa krvožilnim sistemom upućuje na zaključak da je organizam hirurški

korigiran i doveden u funkciju iz stanja ovisnosti o placenti. Trbuh je otvoren i nisu pronađeni nikakvi tragovi hrane. Kardijalni otvor je zakržljao. Unatoč isušivanju organizma prije pregleda bilo je teško odrediti otvor. Postoji mogućnost da osoba nije uzimala hranu.

• Jetra je istaknuta, te je ustanovljeno da krv prolazi njome prije ulaska u

sekundarnu kavernu. Umbilikalna vena je bila odstranjena s placentalne krune i vraćena u krvotok na način koji nije bilo moguće ustanoviti.

• Pluća nisu razvijena. S obje strane središnjeg dijela grudnog koša nalaze se

vrećice otvorene u bronhije i dalje u grlo. Grlo je hrskavo, glasnice su razvijene. Moguće je da osoba nije disala. Način održavanja života nije moguće ustanoviti, ukoliko je osoba, u praktičnom smislu, uopšte živjela.

• Lubanja je otvorena te je ustanovljeno da je sagrađena od posebno tankog i

mekog materijala, koji je na svojevrstan način okošten. Mozak je iznenađujuće razvijen, prekriven nepoznatom formom koja je prolazila cijelom dužinom od prednjeg dijela do ušća kralježnice. S obzirom na potpuno nepoznatu formu nije obavljena daljnja sekcija mozga, već je izvađen i konzerviran radi daljnjih istraživanja.

Ukupno se može zaključiti da se radi o ljudskom embriju starom oko četiri mjeseca nad kojim su, djelimično kirurškim putem, obavljene značajne modifikacije. Ostale modifikacije, poput one na mozgu, je teško objasniti. Ukoliko se uzmu u obzir i ostali elementi, poput stanja u kojem su pronađeni prsti i nokti, jedini je zaključak da je ovo tijelo, izvan tijela majke dovedeno u polufunkcionalno stanje. 3.9.3. Zaključak Autopsije Ovo je ljudski fetus doveden u stanje funkcioniranja izvan tijela majke. Funkcionalnost, te nivo na kojem je živio, ukoliko je ikad živio, je nepoznata.

Slike vanzemaljskog bića, snimljene tokom autopsije...


___________________________________________________________ 42

4. TAJNA CRVENE PLANETE Dugo se nagađalo da su Mars i njegov mjesec Phobos, vanzemaljske kolonije. Površina Marsa je prekrivena objektima, u najmanju ruku čudnog izgleda, a koji su malo vjerovatno prirodna pojava. Tu se mogu naći piramide, pravougaone "građevine", piste, itd. Da li je moguće da su sve to jednostavno prirodne pojave !? Jedna struktura je nalik na lice čovjeka s kacigom koji gleda u svemir. Originalna fotografija nosi naziv "HEAD" ili u prijevodu "glava". Fotografije je obradio inženjer i stručnjak za fotografije Vincent DiPetro zajedno sa naučnicima iz Lockheada. Prema njima, "glava" vjerojatno nije prirodnog porijekla, no da li je to dovoljan dokaz da postoji nešto više u svemu tome !? 4.1. INCIDENT "PHOBOS 2" Dana 04. Oktobra, 1957. godine, Sovjetski Savez je lansirao "Sputnik 1", prvi umjetni satelit sa Zemlje i uputio čovječanstvo pravcem koji će povesti čovjeka na Mjesec, a njegove letjelice do ruba Sunčevog sistema, pa i dalje. 12. Jula, 1988. godine, Sovjetski Savez je lansirao automatsku svemirsku letjelicu pod nazivom "Phobos 2" i vjerovatno izazvao prvi slučaj rata zvijezda (pri tome "rat zvijezda" nije nadimak američke Strateške obrambene inicijative, Strategic Defense Initiative, SDI), istinskog sukoba s bićima iz nekog drugog svijeta. "Phobos 2" je bio jedna od dvije automatske letjelice poslane sa Zemlje (drugi je bio "Phobos 1") u Julu, 1988. godine, u pravcu Marsa. Dva mjeseca kasnije "Phobos 1" je izgubljen, navodno zbog greške u radijskim komandama. "Phobos 2" je sretno stigao na Mars u Januaru, 1989. godine, i ušao u njegovu orbitu, što je predstavljalo prvi korak na putu prema odredištu, njegovom konačnom cilju, prebacivanju u orbitu kojom bi letio gotovo zajedno sa prirodnim satelitom Marsa, Phobosom (odakle i ime letjelice) i istraživanju satelita veoma složenom opremom, uključujući tu i dva paketa instrumenata koje je trebalo postaviti na njegovu površinu. Sve je bilo dobro do trenutka kada se "Phobos 2" poravnao sa istoimenim Marsovim satelitom. A onda je (28. Marta, 1989.) kontrolni centar sovjetske misije potvrdio iznenadne "probleme" u komunikaciji sa letjelicom. Službena novinska agencija TASS je izvijestila : "Phobos ne uspijeva ostvariti komunikaciju sa Zemljom kako je planirano nakon što je jučer završio s operacijom oko Marsovog prirodnog satelita Phobosa. Naučnici u kontroli misije nisu u mogućnosti uspostaviti stabilnu radio-vezu." Ovo priznanje ostavilo je dojam da problem nije nerješiv i bilo je popraćeno uvjeravanjima kako se naučnici u kontroli misije bave pokušajima ponovnog uspostavljanja veze sa letjelicom. Dužnosnici sovjetskog svemirskog programa kao i mnogi stručnjaci sa Zapada, bili su svjesni činjenice kako misija "Phobos" predstavlja ogromnu investiciju u smislu financija, planiranja, uloženog truda i ugleda. Iako su je lansirali Sovjeti, misija je ustvari predstavljala međunarodni pothvat bez presedana u kojem je službeno bilo uključeno više od trinaest europskih zemalja (među njima i Europska svemirska Agencija, te najvažnije francuske i zapadnonjemačke naučne institucije) dok su britanski i američki naučnici sudjelovali "lično" (uz blagoslov svojih vlada). Stoga je bilo razumljivo da je u početku "problem" predstavljen kao prekid komunikacije koji se može prevladati za nekoliko dana. U izvještajima sovjetske televizije i štampe nije isticana ozbiljnost situacije već su naglašavana nastojanja da se ponovno uspostavi veza sa letjelicom. U stvari američki naučnici povezani s programom, nisu dobili službenu obavijest o prirodi problema već su ih uvjeravali kako je prekid komunikacije nastao zbog kvara na slabijoj popratnoj jedinici za prijenos koja se koristila nakon što je glavni odašiljač prestao raditi nešto ranije. No, sljedećeg dana, dok se


___________________________________________________________ 43

javnost i dalje uvjeravalo kako je moguće ponovno uspostaviti kontakt sa letjelicom, visoki dužnosnik sovjetske svemirske agencije Glavkosmos je nagovijestio da uistinu nema nade. "Postoji vjerovatnost od 99% da je "Phobos 2" izgubljen zauvijek", rekao je Nikolai A. Simyonov. Ali toga dana nitko nije posebno mario za njegov izbor riječi. On nije rekao da je izgubljen kontakt sa letjelicom, već je sama letjelica bila "izgubljena zauvijek". U posebnom izvještaju iz Moskve za The New York Times od 30. Marta, Esther B. Fein je spomenula kako su u Vremya, glavnim večenjim vijestima na sovjetskoj televiziji "loše vijesti o Phobosu bile izgovorene na brzinu", dok je glavnina izvještaja bila usmjerena na uspješna istraživanja koja je letjelica do tada obavila. U programu su se pojavili sovjetski naučnici i "pokazali su nekoliko slika iz svemira te rekli kako još nije jasno kakve nam indicije nude za bolje razumijevanje Marsa, Phobosa, Sunca i među planetarnog prostora." O kakvim se "slikama" i kakvim "indicijama" radilo ? To je pojašnjeno sljedećeg dana kada su izvještaji objavljeni u europskoj štampi (ali iz nekog razloga ne i u američkim medijima) progovorili o "neidentificiranom predmetu" koji se mogao vidjeti "na posljednjoj slici snimljenoj sa letjelice", a koja je prikazivala "neobjašnjiv" predmet ili "eliptičnu sjenu" na Marsu. Španski dnevnik La Epoca, na primjer, službenu vijest moskovskog dopisnika za Europsku novinsku agenciju EFE je objavio pod naslovom "Phobos 2, snimio neobične fotografije Marsa prije gubitka kontakta sa svojom bazom". Slijedi prijevod teksta službene vijesti :

• U emisiji TV vijesti Vremya jučer je objavljeno kako je svemirska letjelica "Phobos 2" koja je kružila oko Marsa kada su sovjetski naučnici u ponedjeljak s njom izgubili kontakt, nekoliko sekundi prije toga fotografirala neidentificirani predmet na površini planeta. Duži termin u TV vijestima bio je posvećen neobičnim fotografijama koje je letjelica snimila prije gubitka kontakta i prikazane su dvije najvažnije fotografije na kojima se može vidjeti dugačka sjena. Naučnici kažu kako je posljednja fotograflja na kojoj se jasno vidi uska elipsa "neobjašnjiva". Izjavili su kako ta pojava ne može biti optička varka jer je jednako jasno snimljena kamerama u boji kao i infrafilmovima. Jedan od članova Stalnog Svemirskog Povjerenstva koji je neumomo radio na ponovnom uspostavljanju kontakta s izgubljenom letjelicom izjavio je na sovjetskoj televiziji da prema mišljenju naučnika Povjerenstva predmet "izgleda kao sjena na površini Marsa". Prema proračunima sovjetskih stručnjaka "sjena" sa posljednje fotograflje snimljene sa "Phobosa 2" je dugačka otprilike dvadeset kilometara (oko 12.5 milja). Nekoliko dana ranije letjelica je zabilježila identičnu pojavu osim što je u tom slučaju dužina "sjene" iznosila između 26 i 30 kilometara (otprilike 16 do 19 milja) !!! Reporter Vremya upitao je jednog od članova posebne komisije da li ga oblik "pojave" podsjeća na raketu na što je naučnik odgovorio : "Mogli bi o tome razmisliti."

Nije potrebno posebno naglašavati kako ovaj začudni izvještaj, doslovno "izvan ovog svijeta", potiče jednako toliko pitanja koliko nudi odgovora. Gubitak kontakta s letjelicom povezivao se, ako ne riječima onda implikacijama, s opažanjem "predmeta na površini Marsa nekoliko sekundi prije". Optuženi "predmet" se opisuje kao "uska elipsa" i naziva se "pojavom" i "sjenom". Bio je viđen barem dva puta (u izvještaju se ne kaže da li se radilo o istoj lokaciji) i može mijenjati veličinu : u prvom navratu dužina je iznosila otprilike 12.5 milja, a drugi, sudbonosni puta otprilike 16 do 19 milja. A kada se reportet Vremya pitao radi li se o raketi, naučnik je odgovorio : "O tome se može razmisliti." Što je to bilo, odnosno što to jest !? Mjerodavni sedmični magazin "Aviation Week & Space Technology" u svom broju od 03. Aprila, 1989. godine, objavio je izvještaj o tom slučaju koji se zasnivao na nekoliko


___________________________________________________________ 44

izvora iz Moskve, Washingtona i Pariza (tamošnji su stručnjaci bili ozbiljno uključeni jer bi se kvar na opremi loše odrazio na francuski doprinos misiji, dok bi "Božje djelo" skinulo krivnju sa francuske svemirske industrije). Prema verziji objavljenoj u AW&ST događaj se smatrao "problemom u komunikaciji" i ostao je neriješen unatoč sedmodnevnim nastojanjima ponovnog uspostavljanja kontakta. Izvještaj je sadržavao izjavu službenika sovjetskog Instituta za svemirska istraživanja kako se problem pojavio "nakon snimanja i prikupljanja podataka", nakon čega je "Phobos 2" trebao promijeniti smjer svoje antene. "Samo prikupljanje podataka je očigledno proteklo prema planu, no nakon toga nije više bilo moguće uspostaviti pouzdan kontakt s "Phobosom 2". U to vrijeme letjelica je gotovo kružnom orbitom letjela oko Marsa i bila je u fazi "konačnih priprema za susret s Phobosom" (prirodnim satelitom). I dok je ova verzija slučaj pripisivala "gubitku komunikacije", izvještaj koji je nekoliko dana kasnije objavljen u časopisu Science (07. Aprila, 1989.) govorio je o "očiglednom gubitku Phobosa 2", gubitku same letjelice, a ne samo komunikacijske veze s njom. U tom uglednom časopisu se kaže kako se to dogodilo "27. Marta, kada se letjelica okrenula iz svog normalnog položaja prema Zemlji kako bi slikala maleni satelit Phobos, primami cilj misije. Kada je došlo vrijeme da se letjelica i njene antene automatski okrenu natrag prema Zemlji više se ništa nije čulo." Tekst se nastavlja rečenicom koja je jednako neobjašnjiva kao i cjelokupni slučaj i "uska elipsa" na površini Marsa : Nekoliko sati kasnije primljen je slabi prijenos, ali kontrolori nisu mogli uhvatiti signal. Tijekom slijedećeg tjedna više ništa se nije čulo. Kao što će potvrditi ponovno čitanje svih prethodnih izvještaja i izjava, slučaj se opisivao kao iznenadni i potpuni gubitak "komunikacijskih veza". Kao razlog se navodi kako letjelica, okrenuvši svoje antene prema Phobosu nije uspjela automatski okrenuti antene natrag prema Zemlji iz nekog nepoznatog razloga. No, ukoliko je antena ostala okrenuta u položaju suprotno od Zemlje, kako je bilo moguće primiti "slab prijenos nekoliko sati kasnije" ? A ako se antena ustvari sama okrenula natrag prema Zemlji, što je uzrokovalo nenadanu tišinu u trajanju od nekoliko sati, nakon koje je uslijedio signal nedovoljno jak da bi ga se moglo uhvatiti ? Pitanje koje se javlja je doista jednostavno : je li u letjelicu "Phobos 2" udarilo "nešto" što ju je stavilo izvan funkcije, osim tog posljednjeg izdisaja u obliku slabog signala emitiranog nekoliko sati kasnije ? Postojao je još jedan izvještaj iz Pariza, objavljen u "AW&ST" 10. Aprila, 1989. godine. Prema tom izvještaju sovjetski naučnici pretpostavljaju da se "Phobos 2" "nije stabilizirao u pravom smjeru kako bi njegova visokodometna antena pokazivala prema istoku". To je očigledno zbunjivalo urednike časopisa jer, kako kaže izvještaj, letjelica "Phobos" je bila "stabilizirana s tri osovine" tehnologijom konstruiranom za sovjetske letjelice upućivane na Veneru i u tim misijama su savršeno funkcionirale. Što je bio uzrok destabilizacije letjelice ostaje tajnom. Je li to bio kvar ili neki vanjski uzrok !? Možda sudar !? Francuski izvori pribavili su ovaj primamljiv detalj : Jedan od kontrolora u kontrolnom centru u Kaliningradu, rekao je kako su ograničeni signali koje je primio nakon što je snimanje završeno stvarali dojam kao da "slijedi preslicu". Drugim riječima, izgledalo je kao da se "Phobos 2" vrtio. Što je to Phobos "snimao" kada se zbio neočekivani događaj ? Već smo dobili jasnu predodžbu iz Vremya i izvještaja Europske novinske agencije. Evo što se navodi u izvještaju pariškog AW&ST, citirajući Alexandra Dunayeva, predsjedavajućeg sovjetske svemirske administracije : "Izgleda da jedan snimak prikazuje predmet neobičnog oblika koji se nalazi između letjelice i Marsa. To su možda ostaci u orbiti Phobosa, a može biti nezavisan pogonski podsustav "Phobosa 2" koji je letjelica odbacila nakon što je ušla u orbitu Marsa, jednostavno, ne znamo." Ova izjava je vjerojatno svjesno izgovorena neozbiljno. Letjelice "Viking" nisu ostavile ostatke u orbiti Marsa, a nije nam poznato postojanje nekih drugih ostataka nastalih kao posljedica aktivnosti sa Zemlje. Drugu mogućnost, da je predmet koji je kružio oko Marsa između letjelice "Phobos 2" i planeta bio odbačeni dio letjelice, možemo odmah otkloniti ako pogledamo oblik i strukturu "Phobosa 2". Niti jedan njegov dio nema oblik "uske elipse". Štoviše, u programu Vremya


___________________________________________________________ 45

je objavljeno kako je "sjena" bila dugačka 12.5, 16 iii 19 milja. Tačno je da predmet može bacati sjenu mnogo dužu od svoje dužine, ovisno o uglu upadanja Sunčevih zraka, ali ipak, dio "Phobosa 2" koji je dugačak samo nekoliko stopa teško može bacati sjenu koja se mjeri u miljama. Štogod se nalazilo zabilježeno na snimci nije bio niti ostatak niti odbačeni dio. Televizijski insert, snimke za Phobosa, koji je bio prikazan na jednoj od Europskih TV stanica, a također i većini TV stanica širom svijeta, se usredotočio na dvije anomalije. Prva je bila mreža ravnih linija na području Marsovog ekvatora. Neke linije bile su kratke, a druge duge, neke tanke, a druge toliko široke te su izgledale poput pravougaonih oblika "ispupčenih" na površini Marsa. Uređen u paralelnim nizovima uzorak je prekrivao

područje od nekih šest stotina kvadratnih kilometara (više od 230 kvadratnih milja). Ova anomalija uopće nije izgledala kao prirodna pojava. Ove snimke bile su popraćene komentarom u živo Dr. Johna Becklakea iz engleskog Naučnog muzeja. On je opisao pojavu kao veoma zagonetnu, jer uzorak koji se moglo vidjeti na površini Marsa nije bio snimljen optičkom kamerom sa letjelice već infra filmovima koji snimaju predmete služeći se toplinom koju oni zrače, a ne igrom svjetla i sjene na njima. Drugim riječima, uzorak paralelnih linija i pravougaonika koji je prekrivao područje od gotovo 230 kvadratnih milja, bio je izvor toplinskog zračenja. Gotovo je nemoguće da bi prirodni izvor toplinskog zračenja (poput gejzira ili koncentriranih radioaktivnih ruda ispod površine), mogao stvoriti tako

savršen geometrijski uzorak. I nakon ponovnih posmatranja, uzorak definitivno djeluje umjetno. No, na pitanje o čemu se radi naučnik je odgovorio : "Ja zaista ne znam." Budući da koordinate kojima bi tačno locirali ovu "anomaliju" nisu bile javno objavljene, nemoguće je procijeniti njenu povezanost s još jednim zagonetnim obilježjem na površini Marsa koje se može vidjeti na snimku 4209-75 "Marinera 9". Ono se također nalazi na području ekvatora (na geografskoj dužini 186.4) i opisuje se kao "neobični utisci s radijalnim kracima koji se pružaju iz središnje glave kotača" nastali (prema riječima naučnika NASA-e) otapanjem i lomljenjem trajno smrznutih slojeva. Crtež tog obilježja, koje podsjeća na strukturu modernih zračnih luka s kružnom glavom kotača iz koje se šire dugačke strukture, nastambe avionskih prilaza, može se bolje predočiti kada se snimak okrene (prikazujući udubljenja kao izbočine). Sada dolazimo do druge "anomalije" prikazane u televizijskom insertu. Na površini Marsa može se vidjeti jasno određen tamni oblik koji se zaista može opisati, kao što je bilo učinjeno u prvoj službenoj vijesti iz Moskve, kao "uska elipsa". Ona se uistinu razlikuje od sjene Phobosa snimljene jedanaest godina ranije sa "Marinera 9". Naime, on baca sjenu koja čini okruglu elipsu nejasnih rubova kakvu samo može bacati neravna površina prirodnog satelita. "Anomalija" koja se vidi na prijenosu sa "Phobosa 2" imala je oblik uske elipse vrlo oštrih, a ne zaobljenih vrhova (taj oblik je poznat u trgovini dijamantima pod nazivom "markiz"), a njeni rubovi nisu nejasni već oštro strše naspram neke vrste aureole na površini Marsa. Dr. Becklake opisuje predmet kao "nešto što se nalazi između letjelice i Marsa, jer ispod njega možemo vidjeti površinu planeta" i naglašava da se predmet mogao zabilježiti i optičkim kamerama i infra filmovima (toplinsko djelovanje). Ovo objašnjava zašto Sovjeti nisu spominjali mogućnost da tamna "uska elipsa" predstavlja sjenu satelita. Dok je slika bila na ekranu, Dr.Becklake je objašnjavao kako je snimljena dok se Ietjelica priključivala Phobosu (prirodnom satelitu). "Dok je posljednja slika još bila u nastajanju oni (Sovjeti) su vidjeli nešto što se tamo


___________________________________________________________ 46

nije trebalo nalaziti. Oni još nisu objavili tu posljednju fotografiju i nećemo nagađati što ona prikazuje." Budući da posljednji kadar ili kadrovi nisu bili objavljeni čak niti godinu dana nakon događaja, možemo samo nagađati, slutiti ili vjerovati glasinama, prema kojima posljednji kadar, samo polovično prenesen, prikazuje "nešto što se tamo ne bi trebalo nalaziti" kako juri prema "Phobosu 2" i sudara se s njim, iznenada prekidajući prijenos. Zatim je, prema ranije spomenutim izvještajima, uslijedilo slabo javljanje prijenosa nekoliko sati kasnije, previše zbrkano i nejasno. (Ovaj izvještaj slučajno opovrgava početno objašnjenje kako letjelica nije uspjela okrenuti svoje antene natrag u položaj prijenosa na Zemlju.) U časopisu "Nature", od 10. Oktobra, 1989. godine, sovjetski naučnici su objavili niz tehničkih izvještaja o eksperimentima koje je "Phobos 2" uspio provesti. No od 37 stranica teksta, samo se tri odlomka odnose na gubitak letjelice. Izvještaj potvrđuje da se letjelica vrtila, bilo zbog kvara na kompjutoru ili zato što je "Phobos 2" bio "pogođen" nepoznatim predmetom (u izvještaju se odbacuje teorija da se sudarila sa "česticama prašine"). Što se to onda sudarilo ili udarilo u "Phobos 2", to "nešto što se tamo nije trebalo nalaziti" !? Što prikazuje posljednji kadar ili kadrovi koji se još uvijek čuvaju u tajnosti ? Predsjedavajući sovjetskog ekvivalenta NASA-e biranim se riječima izražavao o tom posljednjem kadru, objašnjavajući za AW&ST iznenadni gubitak kontakta : "Čini se da jedan snimak uključuje predmet neobičnog oblika koji se nalazi između letjelice i Marsa." Ukoliko se ne radi o "ostacima", "prašini" ili "odbačenom dijelu "Phobosa 2", kakav je to "predmet" bio koji se prema svim izvještajima o nenadanom događaju sudario s letjelicom, predmet toliko snažnog djelovanja daje zavrtio letjelicu, predmet snimljen na posljednjim fotografijama !? "Mi jednostavno ne znamo", rekao je voditelj sovjetskog svemirskog programa. No dokaz o drevnoj svemirskoj bazi na Marsu i o "sjeni" neobičnog oblika na njegovom nebu vodi nas do zaključka koji nas ispunjava strahopoštovanjem. Tajni kadrovi skrivaju dokaz da nestanak "Phobosa 2" nije bio nesretan slučaj već incident. Možda se radi o prvom incidentu rata zvijezda. Vanzemaljci sa druge planete oborili su letjelicu sa Zemlje koja je nezvana stigla do njihove baze na Marsu. Pada li ikome na pamet, da je sovjetski svemirski stručnjak, odgovorivši "Mi jednostavno ne znamo što je taj predmet neobičnog oblika između letjelice i Marsa", učinio isto kao da ga je imenovao NLO-om, neidentifikovanim letećim objektom !? 4.2. BAZA NA MARSU !? Nakon posjeta Mjesecu Zemljani su poželjeli stupiti nogom na tlo Marsa. Prilikom proslave dvadesete godišnjice prvog spuštanja čovjeka na Mjesec, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, George W. Bush, je izložio planove svoje zemlje vezane uz Zemljin najbliži planet. Govoreći u Nacionalnom muzeju avionautike i svemirskih letova u Washingtonu, okružen astronautima "Apolla 11", Neil A. Armstrongom, Edwin E. Aldrinom ml. i Michael Collinsom, predsjednik Bush je izložio etape američkog putovanja na Mars. Prvi korak bi bilo napredovanje od programa svemirskih letjelica do postavljanja u stalnu orbitu oko Zemlje orbitalne stanice, na kojoj bi se okupljale veće letjelice predviđene za dalja putovanja. Sljedeći korak bi bilo uspostavljanje svemirske baze na Mjesecu gdje bi se razvijali i ispitivali materijali, oprema i gorivo potrebno za duža svemirska putovanja i stjecalo iskustvo o životu i radu čovjeka u vanjskom svemiru kroz duže vremensko razdoblje. I na kraju, ekspedicija na Mars. Svečano obećavši da će Sjedinjene Američke Države učiniti "narodom koji putuje svemirom", predsjednik je rekao da će cilj biti "natrag na Mjesec, natrag u budućnost... a zatim, putovanje u sutrašnjost, na drugi planet; misija na Mars s ljudskom posadom". "Natrag u budućnost". Možda je izbor riječi slučajan, ali ne mora biti tako. Možda premisa, da odlazak u budućnost uključuje povratak u prošlost, predstavlja više nego


___________________________________________________________ 47

samo slogan osobe zadužene za pisanje govora. Jer, postoje dokazi kako se naslov ovog poglavlja, "Baza na Marsu", može primijeniti, ne samo na razgovor o budućim planovima, već i na razotkrivanje nečega što se već dogodilo u prošlosti. Dokazi da je nekada davno na Marsu postojala svemirska baza koja je, još zanimljivije, možda ponovno aktivirana upravo pred našim očima. Ukoliko će se čovjek odvažiti na putovanje sa Zemlje u svemir, logično je i tehnološki opravdano da upravo Mars bude prvi planet na tom putovanju u nepoznato. Na putovanju do drugih svjetova potrebne su usputne stanice, zbog zakona nebeskog kretanja, ograničenja težine i energije, opreme za preživljavanje ljudske posade i ograničenja koje postavlja fizička i mentalna izdržljivost čovjeka. Da bi svemirska letjelica mogla prenijeti ekipu astronauta na Mars i natrag, trebala bi težiti gotovo dva milijona kilograma. Za podizanje tako masivnog vozila sa površine Zemlje (planete sa solidnom gravitacijom, u usporedbi s njenim najbližim susjedima) bila bi potrebna prilično velika količina goriva koja bi, zajedno sa rezervoarima za njegovo držanje, još više povećala težinu i onemogućila uzlijetanje (kapacitet nosivosti američkih svemirskih letjelica danas iznosi 30.000 kilograma). Problemi uzlijetanja i goriva bili bi znatno manji kada bi se letjelica sklapala u bestežinskoj orbiti oko Zemlje. Ovakav scenarij predviđa postojanje orbitalne stanice s posadom, na koju bi svemirsko transportno vozilo prenijelo veliku svemirsku letjelicu. U međuvremenu bi astronauti u stalnoj svemirskoj bazi na Mjesecu razvijali tehnologiju opstanka čovjeka u svemiru. Nakon toga, čovjek i letjelica bi zajednički krenuli na putovanje na Mars i pitanje je, na šta bi tamo naišli... !!! Eskperimenti koji su 1980. godine provođeni u svemirskom biološkom laboratoriju na Moskovskom Univerzitetu, pokazali su da, kada bi se zemaljski oblici života uvodili u simulirane uslove Marsa, ptice i sisari bi ugibali za nekoliko sekundi, kornjače i žabe su živjele nekoliko sati, insekti su preživjeli sedmicama. Međutim, gljivice, lišajevi, alge i mahovina su se brzo prilagodili novoj okolini. Zob, raž i grah su proklijali i rasli, ali se nisu mogli razmnožavati. Prema tome, život na Marsu bi se mogao održati. No, da li je !? Ako je evolucija na Marsu Prema tome, život na Marsu bi se mogao održati. No, je li? Ako je evolucija na Marsu imala na raspolaganju 4.6 milijarde godina, gdje su onda, ne samo mikroorganizmi (koji mogu i ne moraju postojati), nego i viši oblici života !? Ili su Sumerani bili u pravu kada su govorili kako je život na Zemlji proklijao tako brzo nakon stvaranja samo zato što je na nju doneseno "Sjeme Života" sa Nibirua (Zecharia Sitchin - Revizija Postanka, Dvanaesti Planet) !? I dok tlo Marsa još uvijek čuva tajnu o tome jesu li ili ne reakcije na ispitivanja bile hemijske i beživotne ili biološke, uzrokovane živim organizmima, stijene Marsa za naučnike predstavljaju mnogo veće zagonetke. Među hiljadama meteora pronađenih na Zemlji, njih osam, otkrivenih u Indiji, Egiptu i Francuskoj u periodu između 1815. i 1865. godine (poznatiji kao skupina SNC, prema

početnim slovim lokacija na kojima su pronađeni), bili su jedinstveni po tome što je njihova starost bila samo 1.3 milijardu godina, dok su meteori općenito stari 4.5 milijarde godina. Kada je još nekoliko takvih stijena pronađeno na Antarktiku 1979. godine, već je bio poznat plinoviti sastav atmosfere Marsa. Uspoređivanjem je otkriveno, kako SNC meteori sadrže tragove izotopa dušika-14, argona-40 i 36, neona-20, kriptona-84, i ksenona-13, što je gotovo identično zastupljenosti ovih rijetkih plinova na Marsu. Kako su ti meteori ili stijene stigle na Zemlju !? Zašto su stare samo 1.3

milijardu godina !? Jesu li se one, nakon katastrofalnog sudara s Marsom, nekako oduprle njegovoj gravitaciji i odletjele na Zemlju !? Još su zagonetnije stijene otkrivene na Antarktiku. Fotografija jedne od njih, koju je NASA objavila u "The New York Timesu", 01. Septembra 1987. godine, pokazuje da stijena nije "veličine nogometne lopte" kao što su ju opisivali, već više nalikuje odlomljenom bloku (slika) sastavljenom od četiri umjetno oblikovana, spojena kamena oblika cigle, nešto što bi se prije moglo pronaći u ruševinama iz razdoblja prije Inka, u Svetoj Dolini u Peruu nego na Marsu. A ipak, sva ispitivanja stijene svjedoče o njenom porijeklu sa Marsa.


___________________________________________________________ 48

Kako bi tajna postala još složenijom, fotografije sa površine Marsa otkrivaju osobine koje su astronomi, vidjevši ih, nazvali "Grad Inka". Oni se nalaze na južnom dijelu planeta i predstavljaju niz strmih zidova načinjenih od četvrtastih i pravougaonih dijelova. John McCauley, NASA-in geolog, primijetio je kako su "izbojci neprekinuti, na njima se ne nalaze prijelomi, i među dolinama i malenim brežuljcima koji ih okružuju, ističu se poput zidova drevne ruševine." Ovaj ogromni zid ili niz povezanih, oblikovanih kamenih blokova nevjerovatno je sličan divovskim i zagonetnim građevinama na Zemlji, kao što je ogroman zid od divovskih kamenih blokova, koji čine osnovu velike terase u Baalbeku u Libanonu. Ili, ne toliko savršeni, ali jednako dojmljivi krivudavi paralelni kameni zidovi u Sacsahuamanu iznad Cuzcoa u Peruu. Osobine na Marsu možda bi se mogle objasniti kao prirodne pojave, ali veličina blokova, od tri do pet milja u dužinu, mogla bi ukazivati na djelo prirode, a ne ljudi, kakvog god porijekla bili. S druge strane, budući da nije pronađeno nikakvo uvjerljivo prirodno objašnjenje, mogu se smatrati ostacima umjetnih građevina... Činilo se da je ideja o "kanalima" na Marsu bila napuštena kada su, nakon desetljeća ismijavanja, naučnici pretpostavili da su linije što su ih Schiaparelli i Lowell posmatrali i

ucrtali u kartu, bili u stvari kanali isušenih rijeka. Međutim, na površini Marsa su pronađene i druge osobine koje se ne mogu jednostavno objasniti. Među ostalima, tu su bijele "pruge" koje se protežu u ravnim linijama kolometrima daleko. Ponekad su paralelne, ponekad pod uglom, a ponekad se sijeku sa drugim, užim "brazdama". Još jednom su ekipe NASA-e navodile na zaključak, da su ovi oblici mogli nastati djelovanjem pješčanih oluja. Moglo bi biti, iako izgleda da pravilnost, a

posebno presijecanje linija ukazuju na njihovo umjetno porijeklo. Linije sa sličnim osobinama se mogu pronaći i na Zemlji, a to su poznate Nazca linije u južnom Peruu, čije se porijeklo pripisuje "bogovima". I Bliski istok i Ande su poznate po svojim brojnim piramidama; goleme i jedinstvene piramide u Gizehu, stepenaste piramide ili zigurati u Mezopotamiji, i piramide ranih civilizacija u Americi. Na snimci 4205-78, snimljenoj 08. Februara, 1972. godine, sa letjelice "Mariner 9" i snimci 4296-23, nastaloj šest mjeseci kasnije, po prvi puta je primijećeno nešto što izgleda kao trostrana piramida u Elysiumu, visoravni u području pod nazivom "Trivium Charontis". Pažnja je usmjerena na dva para "tetrahedron piramidalnih tvorevina"; jedan par su činile velike piramide, a drugi par su činile mnogo manje piramide, naizgled organizirane u obliku romba. Činjenica da su te osobine bile snimljene u razmaku od šest mjeseci, pod različitim uglovima i sunčevom svjetlošću, a ipak pokazuju njihove precizne tetrahedral oblike, uvjerila je mnoge kako se radi o umjetnim tvorevinama, iako je njihova veličina neshvatljiva. "Budući da trenutno ne postoji nikakvo lako prihvatljivo objašnjenje", napisao je Chandler, "ne postoji niti razlog zbog kojeg ne bismo razmotrili najočigledniji zaključak - da su ih izgradila inteligentna bića".


___________________________________________________________ 49

Istraživači koji su ispitivali fotografije Marsa opazili su još neke "piramide" s različitim brojem glatkih stranica. Zanimanje i polemika usredotočili su se uglavnom na područje pod nazivom "Cydonia", zbog toga što se čini da se tamo nalaze grupe nečega što bi mogle biti umjetne tvorevine, poravnate s objektom kojeg neki nazivaju "sfingom" Marsa, a koja se nalazi istočno od ovih tvorevina, kao što se lako može vidjeti na

panoramskoj NASA-inoj fotografiji 035-A-72. Lako je uočiti stijenu koja prikazuje crte skladnog ljudskog lica, izgleda muškarca, koji nosi nešto poput kacige, lagano otvorenih usta i očiju koje gledaju ravno u promatrača, ukoliko se dotični gledatelj nalazi na nebu iznad Marsa. Poput ostalih "spomenika" na Marsu, obilježja koja podsjećaju na umjetne tvorevine, i ova je također, velikih razmjera. Visina Lica iznosi gotovo 1.6 kilometara od vrha do dna, i prema njegovoj sjeni je procijenjeno, da se uzdiže nešto više od pola kilometra, iznad visoravni koja ga okružuje. Iako se pričalo da je naučnik

NASA-e koji je ispitivao fotografije pristigle sa Orbitera "Vikinga 1", 25. Septembra, 1976. godine, "gotovo pao sa stolice", vidjevši ovu snimku i prikladno izgovorio "O, moj Bože !!!" ili nešto slično, činjenica je da je ta fotografija odložena u kartoteku s hiljadama drugih fotografija sa "Vikinga", bez neke daljnje reakcije. Sličnost sa ljudskim licem smatrala se samo igrom svjetla i sjene na stijeni, izloženoj djelovanju prirodnih sila kao što su voda i vjetar. I zaista, kada su neki novinari koji su slučajno vidjeli taj snimak pitali da li ona zaista prikazuje ljudsko lice, glavni naučnik misije je izjavio kako se to obilježje uopšte nije moglo vidjeti na drugoj fotografiji, snimljenoj nekoliko sati kasnije. Tri godine kasnije Vincent DiPietro, inženjer i specijalist za snimanje, prisjetio se da je u nekom populamom časopisu vidio "Lice" i listajući kroz arhivu Nacionalnog centra za podatke svemirskih nauka, našao se licem u lice sa slikom Marsa. Fotografija sa "Vikinga", pod kataloškim brojem 76-A-214, nazvana je jednostavno "GLAVA". Zainteresiran odlukom da se fotografiju sačuva u centru naučnih podataka (pod tako draškavim naslovom "Glava" čije je postojanje opovrgnuto), on se upustio, zajedno sa Greg Molenaarom, kompjutorskim naučnikom sa Lockheeda, u potragu za izvorom NASA-inom slikom. Našli su dvije, a ne samo jednu. Ta druga je nosila broj 070-A-13. U kasnijim traženjima, otkrivene su još neke fotografije iz područja Cydonia, snimljene različitim kamerama sa Orbitera "Viking", s različitih strana (do sada ih je pronađeno jedanaest). Na svim fotografijama može se vidjeti "Lice" i neke druge građevine slične piramidama, te druga zagonetna obilježja. Koristeći se sofisticiranom kompjutorskom tehnikom uvećanja i snimanja, DiPietro i Molenaar su dobili uvećane i jasnije slike, koje su ih uvjerile da je "Lice" bilo umjetno isklesano. Naoružani svojim otkrićima, 1981. godine, prisustvovali su konferenciji "Slučaj Mars". Međutim, umjesto da ih bodre klicanjem, okupljeni naučnici su se prema njihovim izjavama odnosili hladno, vjerovatno zato što bi, da su postupili drugačije, morali zaključiti da je "Lice" djelo inteligentnih bića, "Marsovaca" koji su živjeli na planetu, što je bio potpuno neprihvatljiv prijedlog. DiPietro i Molenaar su privatno objavili svoja otkrića (Unusual Mars Surface Features) i trebali su se silno truditi ne bi li se odijelili od "divljih nagađanja" u vezi porijekla neobičnih obilježja. U epilogu knjige napisali su kako oni samo tvrde da ta "obilježja ne izgledaju prirodno i daljnja ispitivanja smatraju opravdanim". Međutim, naučnici NASA-e, žestoko su odbacili bilo kakav prijedlog da bi buduće misije trebale uključiti i posjet "Licu", budući da se očigledno radilo samo o stijeni koju su prirodne sile oblikovale tako da podsjeća na lice čovjeka.


___________________________________________________________ 50

Porijeklom "Lica" na Marsu nakon toga se bavio prvenstveno Richard C. Hoagland, pisac naučne fantastike i nekadašnji savjetnik u Centru za svemirske letove Goddard. On je organizovao kompjutersku konferenciju pod nazivom "Neovisna ekipa za istraživanje Marsa", s ciljem da reprezentativna grupa naučnika i specijalista, prouči ta obilježja i uz njih vezane podatke. U tu ekipu na kraju su se uključili Brian O'Leary, naučnik-astronaut i David Webb, član Američke predsjedničke svemirske komisije. Oni su se u zaključku složili sa stajalištem da su "Lice" i "piramide" umjetne tvorevine, a osim toga su dali naslutiti da bi i ostale tvorevine na Marsu, mogle biti djelo inteligentnih bića koja su nekada posjetila planetu. Publicitet otkrića DiPietra, Molenaara i Hoaglanda naveo je NASA-u da ih uporno proglašava netočnim. Neobičan je bio potez Nacionalnog Centra za svemirske letove u Greenbeltu, Maryland, koji je javno objavio kopije NASA-inih podataka, kada je, zajedno s fotografijama "Lica" priložio i kopije tekstova koji su pobijali neortodoksna tumačenja ovih snimaka. Među ostalim, tu se našao i rad na tri stranice (06. Juna, 1987. godine) Paula Butterwortha, planetologa iz samog Centra. On izjavljuje kako "nema razloga vjerovati da upravo ova planina, slična desecima hiljada drugih planina na planetu, nije nastala kao rezultat prirodnih geoloških procesa koji su stvorili sve ostale oblike na Marsu. Među brojnim planinama na Marsu nije neobično da neke od njih podsjećaju na bliske nam predmete, a ništa nije toliko blisko i poznato kao ljudsko lice. Nema razloga vjerovati kako ta tvorevina nije nastala drugačije nego prirodnim putem. Ipak, istina je da na Zemlji postoje brda i planine koje izgledaju poput ljudske ili životinjske glave, iako se radi isključivo o djelu prirode. Po mišljenju mnogih, ovaj bi argument mogao biti valjan što kada je riječ o "piramidama" na visoravni Elysium ili "Grada Inka". Međutim, "Lice" i još neke građevine u njegovoj blizini, posebno one ravnih stranica, ostaju i dalje zagonetkom. U Majskom broju uglednog časopisa "Applied Optics", 1988. godine, objavljena je naučna studija koju je proveo Mark J. Carlotto, naučnih s područja optike. Koristeći se tehnikama kompjuterske grafike razvijenim u svrhu optike, Carlotto je upotrijebio četiri NASA-ine snimke sa Orbitera letjelice "Viking", snimljene različitim kamerama za trajanja četiri različite orbite, kako bi ponovno prikazao "Lice" u tri dimenzije. U studiji su iznesene detaljne informacije o kompleksnim optičkim postupcima i matematičkim formulacijama trodimenzionalne analize, a Carlotto je zaključio da "Lice" zaista prikazuje simetrično ljudsko lice, kojem se u zasjenjenom dijelu nazire još jedna očna duplja, a "istančana struktura usta daje naslutiti zube". Ovdje se radi, izjavio je Carlotto, o "crtama lica, a ne o kratkotrajnoj pojavi" ili igri svjetla i sjene. Iako podaci sa Vikinga nemaju dovoljno veliku rezoluciju koja bi omogućila prepoznavanje mogućih mehanizama nastanka ovih objekata, dosadašnji rezultati navode na zaključak kako ti objekti možda nisu nastali prirodnim putem. U Applied Optics su ovu studiju smatrali dovoljno značajnom da bi ju objavili na naslovnoj strani, a naučni časopis "New Scientist" je posvetio poseban izvještaj objavljenom radu i intervjuu s njegovim autorom. U časopisu je ponovo objavljena njegova sugestija da "ovi zagonetni objekti (Lice i susjedni piramidalni oblici koje su neki nazvali "Grad"), zaslužuju barem daljnje istraživanje sondama koje će biti poslane na Mars, poput sovjetske misije na Phobos, ili američkog Promatrača Marsa". U člancima Vladimira Avinskog, istaknutog istraživača s područja geologije i mineralogije, u kojima se podržava ne-prirodno porijeklo ovih spomenika, se ističu dvije tvrdnje koje to argumentiraju. U objavljenim člancima i privatno održanim predavanjima, on navodi da bi se u razmatranju divovskih razmjera formacija na Marsu trebalo imati na umu kako bi na Marsu, uslijed njegove niske gravitacije, čovjek mogao obavljati zadatke velikih razmjera. Osim toga, on pridaje veliki značaj tamnom krugu koji se jasno vidi na ravnom području između Lica i piramida. Dok naučnici NASA-e tu pojavu smatraju "kapljicom vode na leći Orbitera letjelice Viking", Avinski ju smatra "središtem cjelokupne kompozicije kompleksa na Marsu" i njegovog rasporeda.


___________________________________________________________ 51

Osim ako se ne tvrdi da su Zemljani prije nekoliko desetaka hiljada ili čak pola milijuna godina imali visoko razvijenu civilizaciju i sofisticiranu tehnologiju, koja im je omogućavala polazak na svemirska putovanja, spuštanje na Mars i, između ostalog, postavljanje spomenika na njemu (uključujući i Lice), ostaju samo dvije logične alterntive. Prva - da su se na Marsu razvila inteligentna bića koja su, osim što su se mogla upustiti u megalitske konstrukcije, slučajno bila slična Čovjeku. Međutim, budući da u tlu Marsa ne postoje niti mikroorganizmi, niti dokazi o postojanju biljnog i životinjskog svijeta koji bi između ostaloga mogli opskrbljivati hranom čovjekolike Marsovce, postojanje stanovnika na Marsu koji bi bili srodni Zemljanima i koji bi mogli izgraditi građevine dvostruko veće od onih na Zemlji čini se prilično nevjerojatnim. Jedina preostala uvjerljiva altemativa je postojanje bića (koja nisu bila niti sa Zemlje niti sa Marsa) koja su prije pola milijuna godina mogla kretati na svemirska putovanja, posjetiti ovaj dio Sunčevog sistema i u njemu ostati, a zatim ostaviti za sobom spomenike i na Zemlji i na Marsu. Jedina bića čije je postojanje dokazano u sumerskim i biblijskim tekstovima i svim drevnim "mitologijama", jesu Anunnaki sa Nibirua. Između neobičnih osobina zabilježenih kamerama na površini Marsa, dvije od njih gotovo sigurno izgledaju umjetno i kao da oponašaju građevine pronađene na obalama Jezera Titicaca u Andama. Jedna od njih, srodna Kalasasayi, je značajka koja se nalazi odmah do "Lica" na Marsu na zapadnoj strani, točno iznad tajnovitog tarnnog kruga. Kao što se može vidjeti na povećanju, njegov sačuvani južni dio sastoji se od dva udaljena divovska zida, savršeno ravna, koja se susreću pod uglom, naizgled šiljastim zbog ugla fotografisanja, ali u stvari čine pravi ugao. Čini se da je sjeverni dio građevine, koja nikako ne može biti prirodna, ma koliko bili maštoviti, urušen pod padom ogromnog kamena u okolnostima neke strahovite katastrofe. Druga osobina koja nikako nije mogla nastati djelovanjem prirodne erozije pronađena je južno od "Lica", na području neobičnih karakteristika, od kojih neke imaju neobično ravne strane. Odvojena nečim nalik plovnom kanalu ili vodenom putu (opšto je mišljenje da je ovo područje nekada bila obala drevnog mora ili jezera na Marsu), strana te strukture, okrenuta prema kanalu, nije ravna već je opremljena nizom "utisaka". Treba imati na umu da su sve ove fotografije snimljene s visine od otprilike 1.200 milja iznad površine Marsa.

Osim toga, na površini Marsa se može vidjeti nešto što nalikuje pravim brazdama. Iz zraka one izgledaju poput tragova urezanih zašiljenim predmetom na linoleumu; manje-više ravne "brazgotine" u nizini Marsa. Ove oznake su smatrane geološkim osobinama tj. prirodnim pukotinama na površini Marsa. Međutim, kao što se može vidjeti na NASA-inom snimku 651-A-06, te "pukotine" ili brazde izgleda vode od uzdignute tvorevine geometrijskog oblika, ravnih strana i stupova nalik "zubima" na jednoj strani (ova je tvorevina danas uglavnom zatrpana vjetrom nanesenim pijeskom) do obala nekadašnjeg jezera. Ostale fotografije iz zraka prikazuju brazde na kosini nasipa iznad velikog kanjona u Valles Marineris, u blizini Marsovog ekvatora; ove brazde, ne samo da slijede obrise terena, već se također međusobno križaju u uzorku koji se teško može smatrati prirodnim...


___________________________________________________________ 52

5. MISTERIOZNI ZNAKOVI 5.1. NAZCA LINIJE Kamene pustinje s juga Perua su zaslužne da se naučna terminologija obogati novim pojmom : geoglifi. Počelo je s egipatskim hijeroglifima (slikovnim znacima na kamenim tabletima), nastavilo s petroglifima (slikovnim znacima u stijenama), da bi čuvene Nazca linije označile potrebu da se da poseban termin slikama na kamenom pustinjskom tlu. Doduše, termin se još uvijek ne može naći u rječnicima. Ali za koje desetljeće će preći iz "alternativne" u "oficijelnu" upotrebu. Vječno razapeto između neba i zemlje, čovječanstvo pokušava odgonetnuti kakva ga budućnost čeka. Istovremeno smo okruženi s toliko misterioznih i mističnih ostataka drevnih civilizacija da nam se i prošlost čini jako uzbudljivom i zagonetnom. I oni su ispred sebe imali ista pitanja kao i mi danas. Ako bismo uspjeli kreirati vezu s našom drevnom prošlošću onda bi razumjeli što se dešavalo u povijesti i što nas čeka u budućnosti. Niti naša nauka, a pogotovo religija, sa svojim vrijednostima i idejama, nisu dovoljne da bi se dešifrirale tako kompleksne strukture kao, na primjer, Nazca linije.

Između visokih Anda i pacifičke obale sjevernog čilea i južnog Perua, nalaze se suhe visoravni, takozvane "pampe". Ove kamene pustinje nemaju vjetra, a tek nekoliko kapi kiše padne svakih sedam-osam godina. Pampe se s pravom smatraju najsuhijim predjelom na svijetu. I tako je već hiljadama godina. Površina pustinja je prekrivena pocrnjelim vulkanskim kamenjem veličine šake. Uklanjanjem površinskih vulkanskih stijena otkriva se donji, znatno svjetliji, kameni sloj. Pijeska nema. Samo kamen. Promatrajući iz zraka, ovaj donji, svjetliji sloj djeluje kontrastno i lako je uočljiv. Na površini od preko 500 kvadratnih kilometara kamene pustinje nepoznata civilizacija je uklonila vulkanske stijene u ukupnoj dužini od 1.300 kilometara. Gledajući iz zraka, formirali su perfektno ravne linije. Neke od njih su samo petnaestak centimetara široke, a neke su široke nekoliko stotina metara. Uz linije se nalazi i oko 300 geometrijskih figura, kojima dominiraju trapezoidi, trokuti, cik-cak linije i spirale. I, na koncu, najuzbudljivije su svakako biomorfne figure : životinje, biljke i ljudi. Njihov broj još nije definitivan : vjerovalo se do prije par godina da ih je pedesetak. Međutim, nekoliko godina unatrag otkrivene su nove, na padinama kamenih brda, od kojih se neke vide samo u određeno doba dana (ovisno od sunčeve svjetlosti i sjene). Do sada je otkriveno 70 figura čija se veličina kreće od 25 do 275 metara. Najpoznatiji me u njima su pauk, majmun, kit, zmija, pas, gušter, cvijet, 18 ptičjih figura i... astronaut. Figure su vidljive samo (!) iz zraka. Nekima od figura nisu najsretnije izabrani nazivi (fotografija "Nazca linije, ruke - "manos", pokazuje da ova figura možda označava nešto drugo umjesto ruku). Deniken je privukao svjetsku pažnju tezom da su vanzemaljci autori figura pokraj gradića Nazca-e, trapezoidi su, navodno, bili njihove sletne piste. Točku na i je stavio s tvrdnjom da je figura čovjeka s čizmama i šljemom na glavi, zapravo slika posjetioca iz svemira i objavio ju je na naslovnoj strani svoje knjige, prije više od 25 godina. U međuvremenu je "astronaut" prozvan "čovjekom s glavom sove"; brojnim trapezoidima


___________________________________________________________ 53

su se pridružili trokuti i spirale... Dänikenove teze su se razvodnile. Mnogi istraživači ne vide smisla da netko pravi sletnu stazu, a pored nje spirale; gdje sletiti, a odakle poletjeti !? Bio bi to konfuzni aerodrom. Plus, nikakvi dokazi o drevnim "sletanjima" nisu pronađeni na samoj "pisti". Međutim, zahvaljujući Dänikenu, dužna pažnja se počela posvećivati i ovom nerazjašnjenom ostatku prošlosti. Mišljenje mnogih UFO istraživača je da Däniken nije daleko od istine, ova kompleksna struktura je djelo čovječjih ruku, ali inspiracija i dizajn nisu ovozemaljskog porijekla (Od svoje knjige "Kočije Bogova", Däniken se četvrt stoljeća kasnije javio s redigiranim "Dolaskom Bogova" u kome, s 140 novih fotografija iz Nasce, tvrdi da su domaći Indijanci iscrtali linije da bi zadovoljili "Bogove" - sasvim konkretne posjetioce iz svemira). Istoričari uporno pokušavaju da nađu rješenje za kreatore Nazca linija koje će zadovoljiti njihovu sliku svijeta. Prevladavajuća službena teorija kaže da je u ovom kraju od prije 2.300 godina do prije 1.200 godina živjela kultura Nazca (pravo ime im ne znaju). Pronađeni su ostaci keramike, alata, hrane... Međutim, kao i mnogo puta prije, i ovaj put im taj pokušaj ne izdržava ozbiljnu provjeru. Naime, najnoviji rezultati radiokarbonskih testova na algama pronađenim na odgrnutom vulkanskom kamenju pokazuju starost od 4.000 godina. Drugim riječima, linije su iscrtavane prije najmanje četiri hiljade godina. Tu pada u vodu ideja da je takozvana Nazca civilizacija tvorac ovih figura. Niz teorija koje pokušavaju objasniti ovaj kompleks ugledao je svijetlo dana od 1920-ih godina, kada su figure prvi put primijećene u preletima aviona. Toliko su različite da ih vrijedi spomenuti. Nijemac G. von Breunig je 1980. godine, sugerirao da su linije korištene kao trkaće staze. Navodno su lokalne trke kvalificirale pobjednike za nacionalna takmičenja. Postoji samo jedan argument koji ide u prilog njegovoj tezi. Naime, sve Nazca linije su povučene iz jednog poteza. Tako, na primjer, figura majmuna ili kolibrija nema ni jedne ukrštene linije. Međutim, Breunigova ideja o svojevrsnoj Indijanskoj olimpijadi sa stotine različitih trkališta od kojih bi najduža dostizala 65 kilometara... baš ne impresionira. William H. Isbell je 1978. izašao s idejom da se kultura Nazca takmičila s graditeljima piramida na drugim krajevima Perua. Kao, eto i oni mogu da izgrade impozantne komplekse. Usput, po Isbellu, ovo je i bio način reguliranja broja stanovnika (sprečavanja demografskog buma). I njegova se ideja djelomično može razumjeti, obzirom da je za gradnju kompleksa, prema nekim procjenama, bilo potrebno organizirati rad 20.000 radnika u periodu od 50 godina. Međutim, ako bi se toliko ljudi bavilo samo ceremonijalnim građevinskim aktivnostima, koliko bi onda trebalo ljudi da njih prehrani (uključivo njihove porodice) !? Dvjesto hiljada, pola milijuna !? Na ovom napuštenom prostoru, koje je škrto prirodnim resursima, nema izgleda da je tako brojna populacija nekad u prošlosti egzistirala. Arheolog Paul Kosok je, prije 75 godina, promatrao zalazak sunca za vrijeme zimskog solsticija i zapazio da se sunce kreće točno po jednoj od linija. To ga je ponukalo da prave linije proglasi "najvećom astronomskom knjigom na svijetu". Njegov rad je nastavila njemačka matematičarka Maria Reiche, koja je, počevši od 1947. godine, provela 50 godina svog života proučavajući figure. Njen rad je legendaran i poznati su njeni napori u zaštiti ovog kompleksa. Ponekad bi tjerala znatiželjnike koji su nemarno hodali po linijama. Tu je naviku zadržala i u starosti kada je već bila u invalidskim kolicima. Njeni napori su doveli do UNESCO-ve zaštite ovog kompleksa (nešto ranije je, ipak, auto-put Panamericana presjekao ovu lokaciju na dvije polovine). Uglavnom, nakon pet desetljeća marljivog rada i mjerenja, gospođa Reiche je zaključila da linije predviđaju pozicije Sunca, Mjeseca, planeta i zvijezda... i da su one pokazivale kada treba ići sa sjetvom, kada će se pojaviti voda u rijekama, kada treba obavljati žetvu... Ona je i otkrila tri različite jedinice za mjeru koje su stalno korištene u formiranju figura : 32.6 metara, 26.7 metara i 32.5 centimetra. Za figure i geometrijske oblike našla je ekvivalent na nebu zvjezdanih konstelacija... Slijedeća teorija se zasniva na značaju irigacije i agrikulture. S obzirom da je voda najznačajniji resurs u životu Andskih civilizacija, a ispod kamene pustinje su


___________________________________________________________ 54

postojali podvodni izvori i riječni tokovi, Anthony Aveni je izašao s teorijom da linije idu duž podzemnih tokova vode. Ova teorija ima također prihvatljivih stavova, jer je radiestezija dokazala da se uz niz linija zbilja poklapaju vodeni tokovi (Doduše, ovo objašnjava pojedinačne linije, ali ne i geometrijske i životinjske figure). Slijedeća teorija je ona o funkciji linija kao - puteva. Po njima se, dakle hoda (Naravno, najkompliciranija

pitanja u životu imaju najčešće vrlo jednostavne odgovore. Ovo liči na jedan takav odgovor, ali nedovoljan za potpuno objašnjenje linija). Slijedi ona o ceremonijalnoj funkciji linija; naime, smatra se da, kada se hoda po liniji koja predstavlja pticu, onda se ima sasvim drugačiji osjećaj nego kada se ta figura ptice promatra iz zraka. Jer, hodajući po zemlji, u glavi se formira imidž životinje i slike se počinju rađati. I, na koncu, rad nekoliko astronoma je, u novije vrijeme i uz pomoć satelitskih snimaka, potvrdio da se linije Nasce poklapaju s kretanjem Sunca, izlascima, zalascima, solsticijima, ekvinocijima. Naravno, markirani su i identični datumi za kretanje Mjeseca. Zvjezdani sustav Plejada i njihov izlazak na zvjezdanom nebu je također zabilježen u postojećim linijama. Mi se suočavamo s limitom kada pokušavamo drugu civilizaciju protumačiti našim vrijednostima i načinom života. U ovom slučaju to nije dovoljno. S jedne strane, ove linije podsjećaju na rovokopač koji je prošao po suhoj zemlji. S druge strane, stvoren je takav građevinski kompleks koji traži multidisciplinarno

objašnjenje. Moramo povezati astronomiju, sakralnu geometriju, astroarheologiju, agrikulturu i irigaciju, infrastrukturu i novu, višedimenzionalnu umjetnost. Potrebna je nova teorija koja će povezati dva svijeta : spiritualni i materijalni. Za objašnjenje više nije dovoljno ljudsko trodimenzionalno viđenje svijeta. Sedamdesetak biomorfnih figura i preko 300 geometrijskih figura dominiraju kamenom pustinjom Nasce i čine je "najvećom astronomskom knjigom na svijetu". 5.2. TRAGOVI U ŽITU Niti jedna tema tokom posljednje decenije nije toliko okupirala (i istovremeno zbunjivala) svjetsku javnost i medije kao pojava misterioznih krugova-piktograma, u žitnim poljima u oblasti južne Engleske (a potom i u mnogim drugim krajevima svijeta). Ovaj fenomen je u svjetskoj javnosti poznat još od polovine sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a kada je jedan britanski sportski pilot tokom leta, u žitnim poljima ugledao krugove neobične ljepote i simetrije, tada je po prvi put javljeno o postojanju tajanstvenih krugova (koji su kasnije nazvani piktogramima) čije su neobične forme nastajale na neobjašnjiv način... Naime, gotovo u pravilu trava ili žitarica (u poljima) bi bila polegnuta na zemlju (u lijevo ili desno) u rotirajućoj galaktičkoj kružnoj formi, bez da je i jedna vlat trave ili stabljika žitarice prelomljena ili otrgnuta, na mjestu na kojem je tajanstveni piktogram nastao. Ono što je tokom brojnih, vrlo detaljnih istraživanja nepobitno utvrđeno jeste to da su biljke (najčešće stabljike pšenice) doživjele snažan spoljašnji pritisak (ne fizički), te da u stabljici nastaju još nedovoljno rastumačeni biološki procesi kakvih nema u okolnim bljkama koje se nalaze izvan piktograma. Naime, stiče se utisak da su biljke unutar "misterioznog znaka" bile izložene djelovanju nečeg što je najbliže načinu rada tj. efektu današnjih mikrovalnih pećnica... Osim toga u unutrašnjosti formacija se javlja izrazito pojačano magnetno polje te kompas unešen u prostor piktograma jednostavno "poludi", dok sve tehničke stvari (radio-aparati, kamere, kasetofoni...) uglavnom prestaju da funkcioniraju. Fenomen sam po sebi nije tako nov, jer je pojavljivanje misterioznih krugova u žitnim poljima zabiježeno u Engleskim analima iz daleke 1600. godine, zatim 1920. i 1940. godine. Tačnije, po mišljenju brojnih istraživača, prvo svjedočanstvo o ovom fenomenu je zabilježeno na jednom letku iz 1678. godine, pod nazivom "The Moving Devil" (Pokretni


___________________________________________________________ 55

Đavo), a radilo se o jednom seljaku koji je vidjevši svoje žitno polje noću osvjetljenim "nekom vatrom", sutradan ustanovio da mu je "đavo tj. Lucifer pokosio pšenicu u savršenim krugovima." Ovaj se događaj očigledno desio ranije, a "gravura" nosi datum, 22. August, 1678. godine. Inače, u ovom periodu, misteriozni krugovi su se najčešće pojavljivali na područjima Australije i Engleske. U početku su to bili jednostavni primjerci, zatim grupe od 4-5 krugova simetrično poredanih ili oštro ograničenih. Međutim, tokom posljednje decenije (tačnije od 1990. godine) kao da je došlo do "kvantnog skoka" ovih misterioznih pojava u žitu... Naime, iznenada se umjesto jednostavnih kružnica, počinju pojavljivati nevjerovatno "komplicirane mustre" koje su nazvane piktogrami ili agroglifi, ali ovaj put ne samo u pokrajnama Wiltshiru i Hampshiru, nego u cijeloj Engleskoj i mnogim drugim zemljama svijeta (Njemačka, Francuska, Rusija, SAD, Brazil, Austrailja itd). 5.2.1. Univerzalna Simbolika Jedan od pionira danas vođenih istraživanja ovog fenomena je Colin Andrews, inače glavni inženjer Britanskog udruženja električnih centrala - "Test Valley Borought Council". Jedan dio njegove izjave vezan za fenomen misterioznih znakova u žitu glasi ovako : "Moram da kažem da taj fenomen pratim već 15 godina, proučavam podatke koje sakuplja tim inženjera kao što sam ja. Plodove tog istraživanja predao sam britanskoj vladi koja je pokazala veliko interesovanje. Ja lično mislim da imam posla sa inteligentnim fenomenom, s nekim ko zna šta radi i ko slijedi neki složeniji program. Što je više krugova, to imamo više naučnih informacija. U piktogramima se nalaze detalji univerzalne simbolike, kao da fenomen reaguje na naše znanje. Osim toga, proučavanjem geometrijskih oblika u piktogramima otkrivamo, doista, precizne matematičke relacije, brojke i podatke." Ovo svjedočenje pokazuje koliko su misteriozni znakovi u žitu komplikovani, da zadiru u veoma složena područja, od "klasične" i takozvane svete geometrije do fraktalne geometrije i teorije haosa... Također, neke od njih je nemoguće kreirati bez pomoći kompjutera, kao "Mandelbort-diagram" koji je otkriven (13. Augusta, 1991. godine) u polju blizu Kembridža, a dugačak je 56 metara. Ako ih posmatramo izbliza, primijetit ćemo da su krugovi i piktogrami napravljeni sa hirurškom preciznošću, njihovi rubovi kao da su povučeni šestarom, čisti su i izuzetno jasni i oštri. Prečnici krugova se kreću od 50 centimetara do 45 metara, a velike formacije dostižu i do 180 metara (dužine) i pokrivaju površinu 10.000 kvadratnih metara. 5.2.2. Svijetleće Lopte Inače, istraživači piktograma raspolažu i nizom provjerenih (vjerodostojnih) video snimaka na kojima je lako primijetiti svijetleće lopte (kugle) koje se sa izuzetnom lakoćom i jednostavnošću kreću iznad žitnog polja, dok u isto vrijeme ispod njih (u roku od par sekundi), nastaju najkoplikovaniji piktogrami. Predjeli južne Engleske zasigurno spadaju u najljepše i najtajanstvenije regione naše planete koji nikog ne ostavljaju ravnodušnim (to su čarobni predjeli, kraljevstvo mitova i legendi, tajanstvenih i u pričama opjevanih brežuljaka, izvora i usamljenih stabala). Tu je stolovao kraj Arthur, tu je njegova družina tragala za svetim Gralom, tu je živio Merlin, arhetim svih magova. Stonehange – Avaburi - Glastonburi, čine najtajanstveniji trokut u ovom dijelu svijeta, a u samom njegovom centru se nalazi Warminister, koji je do pojave tajanstvenih piktograma bio nepoznat i uspavan gradić. U pomenutom trouglu, počev od daleke 1964. godine, neobjašnjive "pojave" su bile sve učestalije. Gotovo svakodnevno na nebu su se mogla vidjeti "blještava, raznobojna svjetla" koja su izvodila nevjerovatne manevre. Ljudi su masovno javljali o mističnim iskustvima i spiritualnim vizijama, da bi sve to, na kraju, rezultiralo prvim mističnim "crtežima" u žitnim poljima (u blizini navedenih mjesta i svetišta). Zasigurno, taj nevjerovatni talas NLO viđenja iz


___________________________________________________________ 56

Warministera predstavlja uvod-uvertiru u nešto što će bez daha ostaviti svakog, slučajnog ili namjernog posjetioca, laika ili stručnjaka. Jedan od istraživača ovog fenomena, George Wingfield (inače zaposlen u IBM-u), u noći Augusta, 1987. godine, namjeravao je da izbliza pogleda jedan piktogram koji se pojavio u blizini Warministera. Zajedno sa svojom suprugom bio je fasciniran "bliskim susretom" sa loptastom svijetlećom formom koja je odjednom izronila iz centra kruga. Prisjećajući se ovog događaja Wingfield kaže : "Iznenada se, niotkuda, pojavila plavkasta loptasta forma, koja se rotirajući i pulsirajući sa zemlje usmjerila ka nama... Zasigurno, piktogrami su proizvod jedne više inteligencije čiju prirodu još tek imamo istražiti, naravno, koliko je moguće !" 5.2.3. Snimljeni Čudni Tonovi Do jedne od spektakularnih manifestacija neobjašnjivih fenomena došlo je pri dnevnom svjetlu (Jun, 1989. godine), u jednom 35-metarskom "misterioznom krugu", koji se pojavio u blizini Beckhomptona (područje Aveburija). Naime, jedan od istraživača, Part Delegado, zajedno sa snimateljem BBC-jeve ekipe stao je u centar kruga da bi odgovarao na novinarska pitanja. Delgado je držao mikrofon u ruci, i tada, prema njegovom svjedočenju, odjednom se nešto desilo... "Odjednom sam se našao unutar snažnog, kompaktnog, u sebe zatvorenog energetskog polja. Ta energija je bila nešto što sam, imao sam osjećaj, mogao opipati prstima – nešto kao tanka plastična folija. Imala je opipljiv rub unutar kojeg se nalazila koncentracija, središte te energije iz kojeg je dolazio onaj isti čudni ton, šum, koji smo hvatali i snimali na naše vrpce. Bilo je to nešto... nešto zaista živo i inteligentno, iako je za naše tjelesne oči bilo nevidljivo i neprepoznatljivo." Tonski inženjer pomenute snimateljske ekipe, u isto vrijeme je postao jako uzbuđen, jer je u slušalicama koje je držao na ušima, začuo isti zvuk, prema njegovim riječima "nešto kao pucketanje i cvrčanje." Neposredno nakon toga desilo se da je u potpunosti zakazala BBC-jeva kamera. Zvuk koji je snimljen na vrpcu, poslije je detaljno analiziran u laboratoriju za propulziju NASA-e i identificiran je kao "neprirodni, umjetni zvuk od 5.0-5.2 Khz, koji je neko, ili nešto proizvodilo." U ljeto 1992. godine, a zatim i 1993. godine, britanski fizičar Omar Fowler je, na osnovu ispitivanja provedenih u oblasti više piktograma, ustanovio elektrostatičke promjene i činjenicu da unutrašnjost svakog od misterioznih znakova "proizvodi" visokofrekventna zračenja. Otkriveno je također, da su stabljike žitarica u jednoj formaciji, nabijene statičkim elektricitetom. Na samim sjemenkama žitarica, unutar piktograma, došlo je do značajnih promjena : povećanje prečnika sjemenke, nagli razvoj klice u sjemenci, a u nekoliko slučajeva – ugljenisana je vanjska opna stabljike. 5.2.4. Oni Nam Poručuju... Piktogrami zaista "ugrožavaju" naučnu i racionalnu sliku svijeta, ugrožavaju onaj materijalistički pogled koji je uzrokom današnjih mnogobrojnih kriza (kako međuljudskih odnosa, tako i unutar ljudskog bića). Očigledno, neko ili nešto nam želi putem misterioznih znakova nešto saopštiti, tako da se logično čovjek zapita "koja je naša uloga u svemu tome ?" Posmatrajući piktograme, jedan od najpoznatijih historičara umjetnosti, John McEwen iz Londona kaže : "Svaki čovjek bi trebao vidjeti piktograme da bi uhvatio barem dio njihove veličanstvenosti, i da bi barem malo razumio njihovu bit i poruku. Takva ljepota i preciznost, geometrijsko i matematičko savršenstvo, njihova pozicija, a iznad svega začuđujuće blagotvorno djelovanje na ljude. To su nenadmašiva umjetnička djela. Ko god da ih je napravio, najveći je umjetnik našeg vremena – genije." I zaista, mnogi koji su ih već vidjeli, slikali, geografisali, "opipali" (neki su čak meditirali unutar piktograma), od skeptika do najozbiljnijih istraživača, svima su zajedničke dvije


___________________________________________________________ 57

stvari... Prvo, to što niko nije mogao ostati ravnodušnim, a drugo, svi su svjedočili o jednome : "o promjeni i tihoj toplini u njihovim srcima dok gledaju te divne slikarije." Naime, niko nikada niije posvjedočio o tome da ih je, u vezi sa misterioznim znakovima, nešto uplašilo ili ugrozilo. Dapače, većina je u tom neposrednom "kontaktu" sa piktogramima osjećala prisutnost nečeg veoma dobronamjernog i prijateljskog. Pa, iako su o misterioznim simbolima u žitnim poljima napisane brojne studije, još uvijek se malo zna o tome kako su oni nastali i šta se njima želi saopštiti !? Ipak, zasad je jedno sigurno : sve upućuje na zaključak da piktogrami nisu djelo ljudskih ruku, a ono što nije produkt ljudske kreativnosti (a ima takvu ljepotu i svjesno usmjereno poruku), može biti samo vanzemaljskog porijekla. To znači iz svijeta viših duhova, svijeta po hijerarhiji visoko iznad zemaljskog. Možda najbolje objašnjenje pruža izjava jednog od brojnih istraživača ovog fenomena, Dr. Roberta Pinottia, naučnika iz Firence koji kaže : "Otvoreni, nagli kontakt sa vanzemaljcima, mogao bi izazvati svojevrsni kulturni šok za cijelo čovječanstvo koje se nalazi u procjepu između izrazite krize morala i opšteprisutnog nedostatka cilja. Zbog toga, svijest čovjeka mora biti postepeno pripremljena za kontakt sa njima. Imam dobar razlog za vjerovanje, da su uopravo piktogrami dio njihove strategije u našem pripremanju za to." 5.2.5. Slike Piktograma, 1992. - 2001.


___________________________________________________________ 58

6. POTRAGA ZA VANZEMALJSKOM INTELIGENCIJOM Interes za druge civilizacije u svemiru potakao je naučnike da pokušaju detektovati vanzemaljski signal neke napredne civilizacije u svemiru prenesen radiovalovima. Korištenje radiovalova u međuzvjezdanoj komunikaciji opravdano je s više razloga. Radiovalovi mogu prenositi informacije u binarnom obliku (putem nula i jedinica), lako se generiraju, lako otkrivaju i ne smeta im magnetsko zračenje okolnih zvijezda. To je ustvari najbrži način da se otkrije neka civilizacija koja je ovladala radiotehnikom, jer radio valovi putuju brzinom svjetlosti. Unatoč velikoj brzini svjetlosti, međuzvjezdana komunikacija je jako spora zbog velike udaljenosti između zvijezda. Naprimjer, najbliža zvijezda "Alfa Centauri" udaljena je od Zemlje 4.3 svjetlosne godine, i ako bi se poslao signal vanzemaljcima (pod uvjetom da tamo postoje) najkraće vrijeme odgovora iznosilo bi 8.6 godina. Zbog rapidnog smanjivanja NASA-inog budžeta za "SETI" istraživanja (SETI, Search for Extraterrestrial Inteligence), ideju o isnivanju organizacije koja će se primarno baviti potragom za vanzemaljskom civilizacijom, radioastronom Frank Drake, uz podršku bliskih saradnika, osnovao je 1984. godine u Sjedinjenim američkim državama, Institut "SETI". SETI-Institut, je neprofitabilna organizacija za vođenje istraživačkih i obrazovnih projekata koji se odnose na ekstraterestrijalni život. Organizacija provodi istraživanja na mnogobrojnim nivoima, uključujući naučni i tehnološki aspekt astronomije i drugih planetarnih nauka, hemijsku i biološku evoluciju, porijeklo života i druge. Sponzorirana je sredstvima NASA-e, NSF-a (National Science Fundation), JPL-a (Jet Propulsion Laboratory) i drugim mnogobrojnim privatnim donacijama. Institut trenutno radi aktivno na dvadesetak projekta, dok ih je već, zahvaljujući donacijama, od 1984. ostvario 63. Pionirski program je bio Frank Drakeov projekt OZMA iz 1960. godine. Bio je neuspješan, kao i idući projekti koji su koristili sofisticiraniju opremu i za mete odabirali više zvijezda. Za mikrovalne frekvencije (1-10 GHz, tj. talasne dužine od 3-30 cm) se smatra da su najpogodnije za proučavanje : prirodni izvori šuma u našoj atmosferi i u međuzvjezdanom prostoru su minimalni u ovom talasnom području i neke česte molekule imaju jaka mikrovalna zračenja. Među njima su i neutralni Hidrogen, na 1.42 GHz, i hidroksilni Radikal na 1.7 GHz. Najdugotrajniju full-time potragu je 1970. godine započeo Robert Dixon sa američkog državnog sveučilišta Ohio, ona sada pokriva frekvencijski raspon od 1.4 do 1.7 GHz. Drugu dugoročnu potragu je 1983. godine započeo Paul Horowitz, pretpostavljajući da umjetni signali pokrivaju vrlo uski frekvencijski pojas, u usporedbi sa prirodnim radio zračenjima, vrlo osjetljivi prijemnici su bili korišteni za osluškivanje određenih frekvencija

koje se razdvajaju u uske bandove (trenutno, širine 0.05 Hz). Posljednji i najambiciozniji SETI projekt je NASA-in 10-godišnji "Microwave Observing Program", koji je započeo u Oktobru, 1992. Ciljana pretraga koju izvodi AMES Research Center istražuje, pri visokoj osjetljivosti, otprilike 1000 bližih suncolikih zvijezda. Specijalno dizajniran prijemnik se koristi sa radio teleskopima, Arecibo (305 m promjer antene), Parkes (64 m), i Green Bank (43 m). Oprema analizira frekvencijski pojas 1-3 GHz, razdvajajući ga u 2 milijarde kanala širine 1 Hz, dok software traži različite uzorke umjetnih signala. Drugi dio programa, pregled neba (Sky Survey), koji je poduzela ekipa iz

JPLa, sistemski pretražuje cijelo nebo pri nižoj osjetljivosti. Dva prijemnika za ovaj dio projekta će biti korištena sa 34 m teleskopom u Goldstone-u i sličnim NASA-inim teleskopom u južnoj hemisferi, od 1996. krajnji sistemi će pokrivati frekvencije od 1-10 GHz i analizirati 32 miliona kanala.


___________________________________________________________ 59

Osim "Microwave Observing Programa" i "Sky Surveya", SETI Institut je pokrenuo i niz drugih programa za istraživanje svemira, među kojima su najznačajniji : 6.1. "BAMBI" "BAMBI", (Bob And Mike's Big Investment) je par radio-teleskopa koji paralelno posmatraju i analiziraju 3.1 milion kanala. Jedan se nalazi u Kaliforniji, a drugi u Koloradu. Njihova međusobna udaljenost od 1000 milja se koristi kao filter za odstranjivanje lokalnih smetnji. Bob Lash i Mike Fremont koriste svoju opremu za istraživanje frekvencija blizu 4 GHz, više od ostalih SETI projekata. 6.2. "COSETI" "COSETI", (The Columbus Optical SETI) koristi nešto drugačiji pristup traženju ETI signala. Koristeći 10" amaterski teleskop i komercijalnu opremu, Stuart Kingsley, pokretač "COSETI" projekta, pretražuje odabrane zvijezde tragajući za uskopojasnim kontinuiranim i pulsirajućim laserskim signalima u vidljivom i infra-crvenom dijelu elektromagnetskog spektra. Kratki laserski pulsevi (dužine trajanja od samo nekoliko nano-sekundi), bili bi vrlo privlačan način interstelarne komunikacije - laseri kakvi se danas mogu izgraditi, mogli bi svakog dana odaslati kratak rafal signala na milione zvijezda ! Poslani signali bi se mogli detektovati većim optičkim teleskopima na udaljenostima od 1000 svjetlosnih godina. Kada bi odašiljačka civilizacija koristila jači laser, signal bi se mogao detektovati i amaterskim teleskopom opremljenim jeftinim hi-speed foto-multiplikatorom. Jako dobra stvar je i to što bi se ETI signal mogao detektovati bez poteškoća posmatranjem jednog širokopojasnog kanala, koji bi se protezao kroz vidljivi i dio infracrvenog dijela EM spektra. 6.3. "Argus" Projekt "Argus", vodi SETI League. Ime projekta dolazi iz grčke mitologije. Argus je bio div koji je imao 100 očiju po čitavom tijelu. Osjetljivost radio-teleskopa i širina njegovog snopa su obrnuto proporcionalne vrijednosti. Npr. veliki radio-teleskopi imaju veliku osjetljivost, ali je njihov snop vrlo uzak. Za pregled neba i obradu primljenih podataka pri vrlo velikoj osjetljivosti, bilo bi potrebno na milione ogromnih antena i snažnih računara koji će obrađivati podatke. S druge strane, male antene nisu toliko osjetljive, ali zato pokrivaju znatno veći dio neba. Veća osjetljivost omogućava detektiranje vrlo udaljenih signala, ali nemogućnost pokrivanja cijelog neba bez ogromnih ulaganja čini ovakav sistem gotovo neizvedivim. Ako se koristi mali broj velikih antena, šanse da pojedina antena bude okrenuta u pravo vrijeme i na pravo mjesto, su minimalne. Kompromis između osjetljivosti i širine promatranog neba je projekt Argus. Ideja je da širom svijeta bude razbacano 5000 relativno malih SETI stanica sa antenama promjera od 3-5 metara, i da tako cijelo nebo bude pokriveno. Civilizacije udaljene nekoliko desetaka hiljada svjetlosnih godina neće moći biti detektovane, ali zato ako signal stigne iz sistema udaljenog nekoliko stotina svjetlosnih godina, neće biti propušten zbog antene koja nije bila okrenuta u pravom smjeru. Sa šezdesetak stanica i više od 1000 članova širom svijeta, projekt je još uvijek u svojoj ranoj fazi, no to ne umanjuje njegovu vrijednost. SETI League se aktivno bavi razvojem prijemnika, nisko-šumnih pojačala i programske podrške, kao i planovima za samogradnju SETI stanica. Do sada razvijena oprema omogućava pokretanje vlastite SETI stanice znatno povoljnije nego prije nekoliko godina. Ovisno o tome koliko opreme korisnik posjeduje, koliko iskustva ima u samogradnji, i kakvu stanicu ima u vidu, ulaganja mogu varirati od $500 do nekoliko hiljada dolara.


___________________________________________________________ 60

Projekt Argus je samo dio aktivnosti SETI League, i vlastita SETI stanica nije obavezna. Pomoći može svatko, i na mnogo načina. 6.4. "BETA" Projekt "BETA", (The Billion-Channel Extraterrestrial Assay) kroz godinu sistematski pretražuje cijelo nebo od -30 do +60 deklinacije koristeći 26-metarski radio-teleskop smješten u Harvardu, Massachusetts. Paul Horowitz sa Harvardskog Univerziteta i njegov tim postdiplomskih studenata, od Oktobra, 1995. godine pretražuje do 250 miliona kanala koji pokrivaju frekvencijski pojas od 1.40 do 1.72 GHz, tzv. "water hole", uz frekvencijsku rezoluciju od 0.5 Hz. Glavni sponzor je "Planetary Society", neprofitabilna organizacija koja podržava i projekte "META 2" i "SERENDIP". 6.5. "META 2" Projekt "BETA", je nasljednik projekta "META", pokrenutog 1985. godine pod vodstvom Paula Horowitza i njegovog tima. Argentinski institut radio-astronomije je kopirao opremu projekta "META" i pokrenuo projekt "META 2", koji od 1990. godine koristi 30-metarsku antenu "IAR Antenna #2" kraj Buenos Airesa, za neprekidan pregled neba od -90 do -10 stepena deklinacije. Analizira se 8 miliona kanala blizu frekvencije vodikove linije i njegovih drugih harmonika (1.42 i 2.84 GHz), uz frekvencijsku rezoluciju od samo 0.05 Hz. Projekt sponzorira "Planetary Society". 6.6. "Phoenix" Projekt "Phoenix", vodi SETI Institut iz Moutain View-a u Kaliforniji. Ime dolazi od mitološke egipatske ptice koja je nakon smrti ustala iz vlastitog pepela. U slučaju SETI Instituta, pepeo predstavlja odluka kongresa o prestanku financiranja NASA-inog "HRMS Targeted Search" SETI projekta. Nakon otkazivanja projekta Institut je zadržao glavne naučne i injžinjerske timove, i uz pomoć svojih izvođača radova, obnovio i proširio elektroniku i software "Targeted Search" projekta. Ta oprema se sada koristi za osjetljivo pretraživanje 1000 odabranih meta (uglavnom starih zvijezda solarnog tipa, udaljenih manje od 200 s.g.). Pored projekta "Phoenix", SETI Institut podstiče paralelna nastojanja da se dizajniraju i razviju sistemi većih mogućnosti, a podržava i ostale istraživačke i edukativne projekte. Od Februara, 1994. godine, sav rad financiraju privatne donacije. Za prikupljanje podataka se koriste najveći svjetski radio-teleskopi, sa antenama prečnika od 40 do 300 metara. Koristeći dio mikrovalnog područja el-magnetskog spektra, odabrane "suncolike" zvijezde se pregledavaju jedna po jedna, u nastojanju da se detektuju umjetno proizvedeni signali. "Targeted Search System" traži signale u rasponu od 1000 MHz do 3000 Mhz, sa rezolucijom frevencije od 1 Hz. Mogućnost detektovanja "sporo-putujućih" signala i gotovo istovremena obrada podataka čine danas "Project Phoenix" najopsežnijom i najosjetljivijom SETI potragom u svijetu. Očekuje se da će se promatrački dio projekta izvršavati sve do 2004. godine. Koliko će vremena zaista biti potrebno, ovisiti će o dostupnosti radio-teleskopa, nivou zemaljskih radio-frekvencijskih smetnji, brzini kojom će se moći usavršavati oprema za prijem signala, i naravno, da li je u međuvremenu ETI signal detektovan. Jill Tarter, direktor SETI Instituta, nada se izgradnji "100-meter square" radio-teleskopa za vlastite potrebe projekta "Phoenix". Radio-teleskop bi se nalazio kod Hat Creek-a u Kaliforniji, a odmah bi se koristio i kao prototip predloženog 1-km radio-teleskopa koji bi se sastojao od naprednog niza malih antena.


___________________________________________________________ 61

6.7. "SERENDIP" "SERENDIP", (Search for Extraterrestrial Radio Emissions from Nearby Developed Intelligent Populations) je u funkciji već 19 godina. Za prikupljanje podataka koristi indirektnu metodu tj. kada god je radio-teleskop usmjeren u bilo koji dio neba (za potrebe drugih radio-astronomskih istraživanja), "SERENDIP" pregledava podatke tražeći usko-pojasne ETI signale. Na taj način odabiranje vlastitih meta nije moguće, no zato "SERENDIP" ne ometa ostala istraživanja, ne mora se boriti za dragocijeno vrijeme radio-teleskopa, i novi podaci dolaze kontinuirano. Glavni instrument projekta "SERENDIP 1", pokrenutog 1979. godine, sastojao se od 100-kanalnog analizatora spektra smještenog u Hat Creek opservatoriju kalifornijskog Univerziteta Berkeley. Od tada, "SERENDIP" je prošao kroz seriju postepenih poboljšanja. "SERENDIP 2" koji je trajao od 1986. do 1988. godine, bio je 1000 puta moćniji od svog prethodnika. Instrument druge generacije mogao je posmatrati 65000 kanala u sekundi. Bio je smješten uglavnom na NRAO-ovom 91-metarskom radio-teleskopu kod Green Bank-a, i nešto manje, na četiri vrlo kvalitetna radio-teleskopa širom svijeta. "SERENDIP 3", je svoje operacije započeo 15. Aprila, 1992. godine kod "Areciba", radio-teleskopa sa antenom prečnika 305 metara. Kraj 4-god. pregleda poklopio se sa početkom velikog poboljšavanja opreme i osjetljivosti "Areciba". Kada je i to završilo, sve je bilo spremno za "SERENDIP 4". "SERENDIP 4" je najnoviji "SERENDIP" instrument i sastoji se od 40 analizatora spektra koji rade paralelno, i posmatraju 168 miliona uskih kanala uz rezoluciju od 0.6 Hz, svake 1.7 sekunde. "SERENDIP 4" je ustvari super-računar koji izvršava 200 milijardi instrukcija u sekundi. Od 11. Juna, 1997. godine kada je instaliran na "Arecibu", svake četiri minute primi 1 MB neobrađenih podataka ! 6.8. "SETI@Home" "SETI@home", je naučni eksperiment koji će za obradu podataka prikupljenih 305-metarskim radio-teleskopom "Arecibo", iskoristiti snagu stotine hiljada računara spojenih na Internet. Podatke sa mreže skida i obrađuje "Screen-Saver" koji se može downloadirati sa "SETI at Home" stranica, uz vezrije za PC, MAC i UNIX. 6.9. "Southern SERENDIP" "Southern SERENDIP" je jedini profesionalni SETI eksperiment u Australiji. Vodi ga "SETI

Australia Centre", smješten na fakultetu informatike, nauke i tehnologije Macarthur Univerziteta Zapadnog Sydneya. Podatke sakuplja za vrijeme "običnih" radio-astronomskih posmatranja 64-metarskim radio teleskopom Parkes, najvećim radio teleskopom južne hemisfere. Rad je započeo u Martu, 1998. godine kao kopija 4.2 milionskog "SERENDIP 3" projekta. Trenutno pregleda 8 miliona kanala svake 1.7 seknude. U bliskoj budućnosti se očekuje povećanje na 58 miliona kanala. Tehnologiju je u "Space Sciences Lab-u" razvila "SERENDIP" grupa sa kalifornijskog Univerziteta Berkeley. Izgradnja još

dvije 4-milionske verzije "SERENDIP 4" uređaja je u toku. Jedna kopija je za Univerzitet Zapadnog Sydneya, a druga za Institut Radioastronomije u Bologni, Italiija.


___________________________________________________________ 62

7. KONAČNI SUSRET U svijetu danas postoje dvije škole mišljenja o "letećim tanjirima". Oni koji veruju u njih i oni koji ocjenjuju da na nebu ima nečeg čudnog i neobjašnjenog, ali to ne moraju biti letjelice iz svemira. Skoro 50 godina nakon leta Kenetha Arnolda bitka ove dvije škole traje i danas. Postoji nešto što se zove "zeleni pojas" (Green belt), to je pojas unutar kojeg bi planet trebao kružiti oko zvijezde da bi imao uvjete prikladne za život kakav se razvio na Zemlji. Sama ideja pojasa poprilično je nepotrebna, a možda i umišljena. To što zemljani ne bi mogli živjeti izvan njega ne znači da netko drugi ne bi. Uostalom postoje i područja na Zemlji koja nikako ne spadaju u "za život moguć okoliš", pa su u njima pronađeni živi organizmi. Primjer su i trenutno najmanji organizmi na planetu koji žive u vodi koja gotovo ključa. Neposredno uz izvore vrućeg plina na dnu okeana, na temperaturi i pritisku koji teško podnose i najmodernije istraživačke podmornice, život buja. Štakori i škorpioni toliko su otporni na zračenje da bi nakon nuklearnog rata na Zemlji bez ikakvih problema preživjeli, samo je pitanje što bi jeli. Neki pauci toliko su lagani i otporni da ih vjetar diže visoko u atmosferu gdje se zamrznu i nakon ponovnog vraćanja na zemlju nastavljaju živjeti. Neke vrste zmija preko zime su zamrznute, a u proljeće gmižu kao da im se ništa nije dogodilo. Ovakvih primjera ima stotine, čak i ako se izbace oni Ericha Von Dänikena o mušicama pronađenim u nuklearnom reaktoru. Čovjek nije bio prvo biće koje je hodalo zemljom, nije ni prvi plivao vodom, letio zrakom, pa vjerovatno nije ni prvi putovao svemirom. Prije njega sve su to učinili milijoni drugih životinja, a mnoge su i dan danas u tome uspješnije. Kada se razmišlja o životu u svemiru misli se na planete, minijaturne tačke u njemu. Zašto "čitav" svemir ne bi mogao biti životni prostor nekih bića ? Kao što je okean prikladniji prostor za velike organizme od kopna tako je i svemir prikladan za život bića čovjeku nepojmljivih dimenzija. Divovi od nekoliko desetaka ili stotina kilometara mogli bi vijekovima ploviti među zvijezdama u potrazi za partnerom ili hranom. Temelj života na Zemlji je Ugljik. Teoretski, tako raznolik život mogao bi se razviti na bazi, također 4-valentnog, Silicija. Život na Zemlji kakvog poznajemo samo je jedan od

miliona mogućih oblika. Ako se to shvati, puno će se lakše prihvatiti činjenica da su šanse za njegov nastanak velike. Koliko je svemir velik, nitko ne zna, te se kako primjer može uzeti podatak od "10 milijardi bilijona zvijezda", koji je spomenuo Carl Sagan. I njegov broj je samo procjena ali vrlo je vjerovatno da nije znatno manji, te sama rasprava o postojanju drugih civilizacija u svemiru bi išla u nedogled. Ono što paralelno dolazi s veličinom svemira je i njegova starost. Einstein je bio pametan čovjek i ako je vjerovati njegovim pretpostavkama ništa

se ne može kretati većom brzinom od svjetlosti, te se tako ni svemir ne bi smio širiti brzinom većom od 300.000km/s. Procijenjena veličina svemira je negdje oko 15 milijardi svjetlosnih godina te uz najveću moguću brzinu širenja svemir mora biti star barem isto toliko milijardi godina. Prema nekim pretpostavkama vijek trajanja jedne civilizacije ne bi trebao trajati više od 100.000 godina. Ljudska je tek prevalila par postotaka ove brojke. Ono što bi ljudsku civilizaciju moglo uništiti su različite svemirske katastrofe, poput npr. kometa. Takve stvari su se dogodile i dinosaurusima, te uvijek postoji mogućnost da se to dogodi i čovječanstvu. Postavlja se pitanje, kolike su šanse da se trajanja dviju civilizacija preklope u periodu od 15 milijardi godina ? Naravno, veoma male. Ako se kao dodatni uslov stavi i to da te dvije civilizacije moraju nastati u bliskom susjedstvu od nekih 1000


___________________________________________________________ 63

svjetlosnih godina rezultat je još porazniji. Broj vanzemaljskih civilizacija koje se "službeno" pominju je negdje između 50 i 100 civilizacija. Nakon svega iznešenog dobija se jednostavan zaključak da život izvan našeg planeta vjerojatno postoji i to u mnoštvu različitih oblika o kojima možda nikada nismo ni razmišljali. Ako već postoje, moguće je i da nas posjećuju. Skeptici će reći da je to nešto manje vjerojatno, ali ipak moguće…


___________________________________________________________ 64

LITERATURA

• Zecharia Sitchin - Revizija Postanka

• Dave R. Heineck - UFO, Mit Ili Stvarnost

• http://www.misterije.org

• http://www.borja.org

• http://www.galaksija.com

• http://www.arka.com.ba

• CroCafe Forum

Documents

NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka