2l

Zaprimljeno: 18.2.1999.

UDK:376.5

STRUENI CI-RNRT

MJESTO I ULOGA SOCUALNE PEDAGOGUE DANAS

Nivex Koller-Trbovi6

Odsjek za poreme6aje u pona5anju

Edukacijsko rehabilitacij ski fakultet

Zagreb

SAZETAK

Rad predstavlja promiiljanje o identitetu socijalne pedagogije i socijalnih pedagoga danas u

Hrvatskoj i u zapadnoeuropskim driavama. Pri tome se polazi od podrutja djelovanja socijal-nih pedagoga, te pristupa djeci i mlade/i s poremedajima u ponaianju i u riziku na poremedaje

u ponaianju i njihovim roditeljima. Slijededi odredene smjernice i razmiiliania nekih teo-

retitara socijalne pedagogije danas, nastoji se angaiirati titatelja na promiiljanie o

slitnostima, odnosno razlikama u stanju i statusu socijalne pedagogije danas u Hrvatskoi i dru'gim razvijenim driavama Europe, te potaii prema novim mogu(nostima koje ovo podrutie die'lovanja pruZa.

Kljutne rijedi: socijalna pedagogija; sociialni pedagog; razvoj u Hrvatskoi i u Europi

MoZda je ovoj temi moguie pristupiti krozpodrudja rada socijalnih pedagoga danas, te se takopribliZiti identitetu ne samo socijalnih pedagoga,ve6 profesije op6enito.

Usporedujudi podrudja socijalnopedago5kograda s djecom i mladeZi i njihovim okruZenjima uRepublici Hrvatskoj i u drugim zemljama svijeta,posebice zapadnoeuropskim, dini se kako je uHrvatskoj taj prostor joi uvijek nedovoljno isk-ori5ten. Iako dinjenice, ukoliko se poku5a sagledatipodrudja na kojima socijalni pedagozi danas uHrvatskoj djeluju, ne podrZavaju ovu tezu. Soci-jalni pedagozi prisutni su u brojnim podrudjima, aposebice u: socijalnoj skrbi, zdravstvu, prosvjeti,pravosudu, policiji, nevladinim organizacijama,privatnom sektoru, studentskim organizacijama,udruZenjima gradana, roditelja itd. Prisutni su usvim segmentima interventnih mjera i aktivnostidru5tva usmjerenim na unapredenje razvoja i na-pretka djece i mladeZi s poremeiajima u pona5anjuili u riziku na poremeiaje u pona5anju i njihovuuspjeinu socijalnu integraciju. No, usprkos ovojimpresivnoj prisutnosti i angaLmanu socijalnihpedagoga danas u Hrvatskoj, ipak podrobnija anal-iza ukazuje na odredene specifidnosti djelovanjasocijalnog pedagoga u Hrvatskoj i u drugim na-prednim zemljama Europe. Tako je moguie uoditikako je uloga socijalnog pedagoga danas u Hrvat-

skoj jo5 uvijek dominantno ukomponirana udrZavne strukture (Skola, zavodi, sudstvo i dr.),gdje socijalni pedagog ima relativno jasnu pozicijui funkciju- dak bi se moglo re6i de56e u sluZbizaStite dr1ave, odnosno drugih od moguiih poslje-dica poremeiaja u pona5anju djece i mladeZi, negoza5tite njih samih. MoZda je to previ5e gruba i dje-lomidno netodna tvrdnja, ali dojam kako se soci-jalni pedagozi zapo5ljavaju i djeluju prije svegaunutar brojnih institucija sustava daje pravo napromiSljanje o takvoj orijentaciji. JoS uvijek je po-nuda za djecu i mlade i njihove roditelje ogra-nidena na nekoliko formi i sluZbi koje nuderje5enj a poglavito unutar malobrojnih mogu6nosti,pa je pitanje ukoliko se i Zeli raditi u interesu dje-teta i njegove obitelji, da li korisnici to kao takvozaista i percipiraju? Osnovni dojam je kako je svejako "sluZbeno", nedovoljno fleksibilno, nedovol-jno u interesu i u skladu s potrebama djece, a maloje mjesta za samostalno odludivanje i_izbor, za do-brovoljnost, za zaltitu privatnosti. Cini se kakodanas u Hrvatskoj jo5 uvijek djeca i mladi, te nji-hovi roditelji prvenstveno dolaze strudnjacima, a

da je obrnuta situacija, koja se u literaturi i is-traZivanjima, te praksi drugih zemalja pokazujekao znadajno sredstvo utjecaja na eventualne po-zitivne promjene, joS uvijek rijetka pojava. Po-sljednjih godina situacija u Hrvatskoj se po tom

22 Kriminologija i socijalna integracija. Vol. 7 (1999) Br. l,2l-24

pitanju donekle promijenila, naZalost zahvaljujuiiratnim okolnostima koje su u Hrvatsku privuklebrojne svjetske nevladine i druge organizacije saZeljom pomoii ugroZenom stanovni5tvu. Te ud-ruge vrlo desto u svom djelovanju koriste nadelopribliZavanja korisnicima, pa djeluju kroz brojne iraznovrsne aktivnosti u neposrednoj sredini ljudikojima je njihova pomo6 namijenjena. No, i te ud-ruge polako nestaju kako nestaju i potrebe ratomugroZene Hrvatske.

Zalto je tome tako? Koja je u tome profesio-nalna i osobna uloga i odgovornost socijalnih peda-goga? Koliko odredena nesigurnost koja danaspredstavlja na5u Zivotnu realnost pridonosi tome?Da li socijalna pedagogija i socijalni pedagozi tre-baju brinuti prije svega o odrZanju sustava Y,rozza-datke konformiranja pojedinaca ili treba brinuti opojedincu i onome Sto je njemu potrebno? Ilioboje? Te5ko da 6emo mo6i kompetentno odgovo-riti na sva ova pitanja. I ovdje su, kao i uvijek,uzroci kompleksni, Sto drugim rijedima znadi da injihova rje5enja trebaju biti takva.

Mi desto obidavamo re6i kako je upravo soci-jalni pedagog najdublje i najvi5e ukomponiran uredoviti, svakodnevni Zivot djece i mladeZi s po-reme6ajima u pona5anju. I to zaista i mislimo. No,da li je to zaista todno, nisam sigurna. U vrstamasmje5taja i tretmana kada se radi o intervencijamainstitucionalnog tipa, sigurno je da su moguinostisocijalnog pedagoga zatakav pristup najveie, te dasocijalni pedagog ostvaruje odnose s odgajanikomu svakodnevnom Zivotu i kontinuitetu. No, institu-cionalne mjere samo su jedan segment mjera po-mo6i djeci i mladeZi s poreme6ajima u pona5anju,gotovo najmanji, mada u spektru moguinosti za-po5ljavanja za socijalne pedagoge i ne tako mali.Sto je s ostalim ponudama? Sto je s ostalim mo-guinostima koje socijalnom pedagogu stoje na ra-spolaganju? U centru za socijalnu skrb, u Skoli, nasudu, u bolnici, u policiji itd., moguinosti socijal-nog pedagoga za ostvarivanje neposrednijih od-nosa s korisnicima gotovo su identidne ostalimstrudnjacima. Pri tome svatko koristi stedenaznanja i vje5tine, te osobne prednosti kako bi ost-vario Sto bolji kontakt i mogu6nost suradnje s dje-com i mladeZi i njihovim roditeljima. Moguinostikoje se u okviru tih institucija pruZaju, ne samo so-cijalnim pedagozima, desto se minimalno koriste ivi5e su stvar osobnog opredjeljenja i stava, negosistematskog usmjeravanja. Tako i dolazi do pre-teZno "kancelarijskog" komuniciranja, a time inadina rjeSavanja problema.

Govoreii o ulozi socijalnog pedagoga u pro-cesu procjene i programiranja tretmana Uhlendorff(1997) navodi kako njegov "pogled" ide i dalje idublje od pristupa drugih strudnjaka, misle6i timena svakodnevnu povezanost s djecom i mladeZikroz pedago5ke interakcije i kroz oblikovanje soci-

jalnopedago5kih mjesta u kojima djeluje. TakoMollenhauer (1994-; prema Uhlendorff, 1997) drLikako je socijalni pedagog odgovoran za Livotneforme pri demu se manje radi o odredenoj mjeri ilitretmanu koji odgaja, a vi5e o formi zajednidkogLivota. Stoga je uloga socijalnog pedagoga us-mjerena ne samo na izgradnju odnosa i komunika-cije, ve6 i na oblikovanje mjesta gdje se odvijajususreti socijalnih pedagoga i klijenata. Stoga Uh-lendorff drZi kako su se u podrudju pomo6i djeci imladeZi profilirala 2 podrudja rada- jedno, koje jeviSe administrativno, koje dakle donosi odredeneodluke i posreduje prema socijalnopedagoikimmjestima i drugo, socijalnopedagoiko, dakle onokoje "radi" s tim osobama i koje pri tome trebaimati vlastitu odgovornost za sadrZaje i metoderada koje dogovara zajedno s djetetom i rodite-ljima.

Na slidan nadin pi5e i Mueller (1994). On,naime definira tri tipa strategija koje se primjenjujuu socijalnopedago5koj praksi, kao i praksi drugihsrodnih struka. To su;

l. strategija klasidnog ekspertnog modela kojaznati da bi socijalni pedagog u svom podrudju rada(koje bi se trebalo jasno razlikovati od drugih po-drudja) trebao biti ekspert sa specifidnim teorijskimznanjima, praktidnim iskustvima i osobnim spo-sobnostima. Autor se pita da li je taj model za soci-jalne pedagoge uop6e poZeljan. Jer, pitanjeje da lijedna struka mole samostalno rje5avati komplek-sne potrebe svojih klijenata.

2. strategija koju je moguie nazvati modelomrada na resursima i mreZi. Unutar toga spadaju svimetodidki poku5aji pod zajednidkim nazivom so-cioekolo5kog modela. Ovdje je socijalnopedago5kapraksa podupiru6a i kompenzacijska.

3. strategija usmjerena na "rad na odnosu".Praksa je pritom zami5ljena kao okvir i podrudjeakcija za proces rada s otvorenim krajem.

Ove tri strategije podloga su za tipologijusludajeva koju nudi Mueller, a to su: "Sludaj od","Sludaj za" i "Sludaj sa" kod dega socijalni peda-gog treba ciljeve donositi i izraditi zajedno s ko-risnikom. Pri tome je strategija odnosa i "Sludaj sa"bliZi perspektivi socijalnog pedagoga, ali su sve tristrategUe nuZne i potrebne za adekvatan socijal-nopedago5ki pristup.

O odredenoj "kreativnosti" i otvorenosti soci-jalnopedago5kog rada piSe i Tuggener (1989)drLeei kako socijalni pedagog pronalazi specifidneZivotne forme i problematiku identificiranih po-jedinaca i grupa. Zato 6e prikladne ciljeve i me-tode odredivati od sludaja do sludaja. Znali, maloje toga unaprijed todno programirano i te5ko sestavua u todno odredene programe i okvire. Zbogtoga, kaZe ovaj autor, trpe teoretidari koji teZesistematizaciji socijalnopedago5ke zbilje, kao i

t-

N. Koller-Trbovif: Mjesto i uloga socijalne pedagogije danas

edukatori bududi je relativno te5ko nadiniti plan iprogram socijalnopedago5kog obrazovanja, te ad-ministracija koja je birokratizirana. No, autor drZikako te teSkoie treba prihvatiti kao dokaz daje so-cijalnopedago5ka praksa stalno u kretanju.

Sigurno je kako socijalni pedagog treba bitiprisutan u svim sluZbama i institucijama kao rav-nopravni dlan strudnog tima. No, da li se njegovasvrha i uloga time iscrpljuje? Sigurno ne. To po-tvrduju i strana iskustva koja, prilagodena na5imuvjetima i potrebama. mogu postati znatajnasmjernica oboga6ivanju socijalnopedago5ke po-nude, a time i unapredivanju kvalitete i uspjeha upodrudju zaStite i pomoii djeci i mladeZi s po-remeiajima u pona5anju i njihovim obiteljima, ali iSirem socijalnom okruZenju. Prema Boehnisch-u(1993) socijalna pedagogija danas postaje dio soci-jalne infrastrukture pri demu rad socijalnog peda-goga nema vi5e samo funkciju pomo6i za udenje irad, vei i vlastite vrijednosne zada1e. Tu spada:savj etovanj e mladih, izgradnja prigodnih kulturnihstruktura i alternativnih socijalnih miljea, svako-dnevna pomoi u vodenju Zivota, intergeneracijskirad, mjesta za socijalne i politidke akcije itd. Takoje, kako drZi ovaj autor, kod mladeZi veii naglasakna socijalnom aspektu i resursima (s ciljem svlada-vanja Zivota i socijalne integracije), dok je kodmlade djece naglasak na vi5e tradicionalno-pedagoikim ciljevima. U materijalima Internacion-alne sluZbe za razmjenu i posjete mladih (1994)stoji da se politika za djecu i mladeZ odnosi napomo6 svoj djeci i mladeZi, svih uzrasta i da je tovi5e od prava, zaStite i pomoii djeci. To znadi, prijesvega, pomo6 roditeljima kao primarnim nositel-jima odgoja, a u sludaju neuspjeha, nudi se nizmogu6nosti za zaltitu djece. Na taj nadin pomoinije vi5e usmjerena na tzv. "ga5enje poLara", ve1ponudu od strane razliditih sluZbi usmjerenu naunapredivanje razvoja djece i mladeZi. Briga odjeci i mladeZi s poremeiajima u pona5anju ili uriziku desto je u rukama nevladinih, privatnihorganizacija i pojedinaca koje drZava priznaje i fi-nancijski podrZava, a roditelji i djeca mogu birariponudu koja im najvi5e odgovara. Spektar ponudeide od drZavnih, preko regionalnih, do mjesnih igrupa za samopomo6. Oni su u svojoj djelatnostiautonomni, sadrZaje i ciljeve svoje djelatnosti de-finiraju samostalno, naravno u okviru drZavnihzakona. Bitan cilj odgoja i obrazovanja djece imladeLi usmjeren je prema samoodredenju i samo-odgovornosti. Iz tih razloga sudjelovanje mladihnije samo postulat, vei bitni element svakog rada.Stoga njemadki Zakon za pomo( djeci i mladeZikao temeljno nadelo navodi sudjelovanje djeteta ilimaloljetnika, odgovaraju6e njegovu razvojnomstupnju, u svim odlukama koje se tidu njega samog, npr. izbor ustanove ili mjesta za njegu, sadrZajirada i dr. (1998, str.35). U sredi5tu interesa su dje-tetove potrebe i interesi. S tim u svezi nastaje puno

novih programa, posebno usmjerenih na izvano-biteljsku i izvan5kolsku pomo6, npr. izvan5kolskoobrazovanje mladih - opie obrazovanje temeljenona interesima mladih koje 6e ih dovesti do samoo-predjeljenja i njihovog odgovornog sudjelovanja udru5tvu; socijalno obrazovanje - razli(ite socijalneakcije za dobrobit ljudi, za5tita od zapostavljanja,individualnih i socijalnih Steta; kulturno obra-zovanje; ekolo5ko i tehnidko obrazovanje itd.

U sve to gotovo se u potpunosti uklapa mjestoi uloga socijalnog pedagoga, dija je uloga, premaBoehnisch-u (1993) definirana kao "odgojna po-mo1 za svladavanje Zivota", buduii ovaj autor soci-jalnu pedagogiju definira u dvostrukom znadenju:kao svladavanje Zivota i kao socijalnu integraciju.Tako bi posao socijalnog pedagoga bio usmjerenna ophodenje s "konfliktima integracije" u procesuodrastanja. No, kako navodi autor, bavljenje prob-lemom samo je jedna strana pomoii, dok drugatreba razvijati sposobnosti i kompetencije djece imladeZi, pro5irivati njihove horizonte, radne i so-ciokulturne regulatore, poticati njihovo aktivnoukljudivanje u druStvo. Upravo stoga socijalnapedagogija gubi samo "odgojni karakter" kakoprelazi i izvanobiteljske i izvan5kolske dimenzije.No, kako navodi Kalcher (1989) kvaliteta odnosa ikomunikacije ostaje za socijalne pedagoge i daljeod odluduju6e vaZnosti.

Kao temeljni cilj socijalnopedago5kog radaSkalar (1998), kao i veiina teoretidara i praktidarasocijalne pedagogije, navodi socijalnu integraciju.No, kako kaZe isti autor, socijalna integracija je uposljednjih 10-20 godina doZivjela brojne prom-jene, tako da je klasidna formula "socijalizacija kaoinstrument socijalne integracije" (str. 9) izgubilavaZnost jer ukazuje na regulaciju i kontrolu (kao itermini: resocijalizacija, reintergracija, rehabilita-cija). Danas se govori o tzv. sekundarnoj socijali-zaciji koja treba pomo6i mladima i opremiti ihstrategijama pomodi za svladavanje Zivota madapri tome mogu koristiti nekonvencionalne putove.Treba im pomodi da postanu kompetentni. Usredi5tu je pojedinac kao dimbenik i subjekt plani-ranja, odludivanja i djelovanja. Oslobada sedru5tveno normiranih kalupa pona5anja. Bira medubrojnim moguinostima, oblikuje vlastite uzorkedjelovanja i vlastiti Zivotni stil, vlastiti vriiednosnii normativni sistem. Sarn preuzima odgovornost zasvoj Zivot. Tako je danas zadatak socijalnog peda-goga (odgojitelja, pedagoga, specijalnog peda-goga) odgoj, obrazovanje, socijalno udenje,savjetovanje, razvijanje osobnih socijalnih kompe-tencija, potpora alternativnim oblicima Livota,pomo6 mladima u traZenju izlaza iz Zivornihte5ko6a. Iztihrazloga,drLi autor, su danas zavodi ufuizi jer ne prate potrebe promjena. No, ne samozavodi!

z4 Kriminologija i socijalna integracija. Vol. 7 (1999) Bt- l'21-24

e ini se kako smo jo5 uvijek, iako su iza, a i is-pred nas brojne promjene, skloni odrZavati i po-

drZavati relativno zastarjele, tradicionalne formedjelovanja, a bez pokazatelja o njihovoj vrijed-nosti, korisnosti ili ne. Nedostatak evaluacije inter-vencija vjerojatno je dobar razlog za podrZavanjestatusa quo, ali sigurno ne i na5eg zadovoljstvatime. Previ5e desto smo u situaciji slu5ati bujicenezadovoljstva kojima su preplavljeni strudni dje-latnici, ali vrlo rijetko nailazimo na partnerstvo ispremnost na suradnju, te inicijativnost i spremnostna promjenu. Gotovo zapanjuje nedostatak vizije idezorijentiranost za buduinost, te pasivnost u

sada5njosti tZiZaU. Koller-Trbovii - IstraZivanje ostanju izvanobiteljskog smje5taja u Hrvatskoj - u

tisku).

Dosada5nja podrudja djelovanja socijalnihpedagoga potrebno je zadrLati i unaprjedivati nji-hovu kvalitetu i efikasnost u skladu s promjenamakoje zahtijeva redovni Zivot. Posljednjih godinadolazi do pozitivnih promjena u zakonodavnojpraksi Sto otvara ve6e mogu6nosti po5tivanja pravai potreba djece i mladeZi i njihovih obitelji, te su-

vremeniju ponudu brojnih aktivnosti i intervencija.Takoder se u praksi dogadaju neke pozitivne pro-mjene, posebice se intenzivira preventivan i tret-manski rad u Skolama (naZalost preteZito za sadasamo u osnovnim Skolama) Sto je od posebnog in-teresa i vrijedno pohvale. Nadalje, neke ustanovedobivaju ve6e mogu6nosti za adekvatno provode-nje posljednj e faze tretmana kroz ponudu smje5tajai tretmana u stambenim zajednicama. Neki ne-

vladini oblici pomo6i koji su ustanovljeni za

vrijeme rata u Hrvatskoj poprimaju trajne formedjelovanje, te se dobro uklapaju u sadaSnju ponudu(SOS-Djedje selo, udruga Nuevo Futuro). Otvarajuse i razlidite vrste i forme savjetovaliSta (npr.

MIRTA- za probleme zlostavljane djece ili Savje-tovaliSte Centra za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta). Ve6e je "otvaranje"domova, posebno djedjih i suradnje s lokalnom za-

jednicom, te traZenje drugadijih mogu6nosti za

kvalitetniju ponudu djeci. Ove pozitivne trendove u

na5oj praksi nuZno je i mogu6e upotpuniti i nekimnovim ponudama koje su se u zemljama slidnimana5oj po tradicionalnim i kulturnim, te druStvenimvrijednostima i orijentacijama, pokazale udinko-vite. O nekima od njih zainteresirani ditatelji moguviSe proditati u ovom zborniku.

LITERATURA

l. Boehnisch, L. (1993): Sozialpaedagogik des

Kindes- und Jugendalters. Juventa.

2. Imati prava- izboriti prava ( 1998). Savjetnik-prirudnik za mlade koji dobivaju pomoi u odgoju.Prijevod izdanja Internationale Gesellschaft fuererzieherische Hilfen. Ministarstvo rada i sociialneskrbi Republike Hrvatske.

Kalcher, J. (1989): Jugendwohnungen, ambulantbetreutes Einzelwohnen, flexibile Betreuung- unddie Schwirigkeiten mit dem Erziehen. U: Heimer-ziehung- ein sozialpaedagogischer Auftrag. Jugen-damt der Stadt Wien. l4-36.

Kinder- und Jugendpolitik, Kinder- undJugendhilfe, Jugendarbeit in der BundesrepublikDeutschland (1994). Internationalen Jugendaus-tausch- und Besucherdienst der BRD, Bonn.

Mueller, B. (1994): Sozialpaedagogisches Koen-nen. Lambertus.

Skalar, V. (1998): Vzgojne ustanove na prehodu vpostindustrijsko druZbo. Socialna pedagogika. 2

Q\.5-17.Tuggener, H. (1989): Sozialpaedagogik als Auftrag.U: Heimerziehung- ein sozialpaedagogischer Auf-trag. Jugendamt der Stadt Wien. 1- l3.

Uhlendorff, U. (1997): Sozialpaedagogische Diag-nosen III. Materialien, Juventa.

ZiZaX, e,., Koller-Trbovii,N. (u tisku): Odgoj itret-man u instituciji: Deskriptivna studija (l dio).

i+.

5.

6.

7.

8.

9.

THE POSITION AND THB ROLE OF SOCIAL PEDAGOGY TODAY

Summary

The paper presents the percepcion of the identity of Social Pedagogy and Social Pedagogues today, both in Croa-tia and in the countries of Western Europe. in this, the authoress starts from the area of activity of social pedagogues,

the approach to children and young persons with behavioral disorders, as well as those in whose cases exists a poten-

tial risk of behavioral disorders and their parents. Following the certain directional lines and thoughts of some of the

theoreticians of Social Pedagogy today, the authoress tries to prompt the reader to think about the similarities in thepresent situation and status of Social Pedagogy in Croatia and the countries of Western Europe.