INJEL U jednom departamentu ... ali bolje da ne kaem u kojem departamentu . . ^1 Nema niega srditijeg nego to su svakojaki departamenti, pukovi, kancelarije i, jednom rijeju, sve vrste slubenikih stalea. Sada ve svaki pojedinac smatra da je povredom njegove linosti uvrijeeno cijelo drutvo. Kau da je tu nedavno stigla alba jednog naelnika okrune policije, ne sjeam se iz kog grada, u kojoj on jasno izlae kako se ne izvravaju odluke dravnih vlasti i kako se sveto ime njegovo izgovara sasvim uzalud. A u potvrdu tome priloio je albi poveliki tom nekog romantiarskog djela u kojem se na svakih deset stranica pojavljuje naelnik okrune policije, ponegdje ak i kao sasvim pijan. Zato emo, da bi se izbjegle svakojake neprijatnosti, departament o kojem je rije nazvati jednim departamentom. Dakle, u jednom departamentu sluio je jedan inovnik; inovnik, ne moe se rei naroito upadljiv: niskoga rasta, malo roava lica, pomalo riast, ak na izgled malo kratkovid, male ele iznad ela, izboranih obraza i takozvane hemoroidne boje lica ... ta da se radi! Svemu tome krivo je petrogradsko podneblje. to se njegova ina tie jer kod nas prije svega treba pomenuti in, bio je ono to se naziva vjeiti titularni savjetnik, kojem su se, kao to je poznato, dovoljno podsmijavali i s njim se naegaili razni knjievnici koji imaju lijep obiaj da navale na one koji ne mogu ujedati. Prezime toga inovnika bilo je Bamakin. Ve po samom prezimenu vidi se da je nastalo od bamaka;2 ali kad, u koje vrijeme i na koji nain je ono nastalo od bamaka, nita se ne zna. I njegov otac, i djed, ak i urjak i svi isto Bamakini 1 departament francuski departement neka ustanova, prim. prev. 2 bamak cipela, prim. prev. odeljenje ministarstva ili nosili su izme, jedino mijenjajui triput godinje onove. Ime mu je bilo Akakije Akakijevi. Moda e se ono itaocu uiniti malo udno i kao naroito traeno, ali se on moe uvjeriti da oni to ime uopte nisu traili, ve da su se same po sebi stekle takve okolnosti da mu se nikako nije moglo dati drugo. I to se dogodilo upravo ovako. Akakije Akakijevi rodio se, ako me pamenje nije izdalo, 23. marta pred vee. Njegova pokojna mati, inovnica i vrlo dobra ena, pobrinula se, kako i treba, da se dijete krsti. Mati mu je jo leala na krevetu prema vratima, a sa desne strane stojao ja kum, vanredno dobar ovjek, Ivan Ivanovi Jerokin. ef odsjeka u senatu, i kuma, supruga policijskog oficira, ena rijetkih vrlina, Ana Semjonovna Belobrjukova. Roditeljki su prepustili da od tri sljedea imena izabere koje hoe: Mokija, Sosija ili da dijete nazove po imenu muenika Hozdazata. Ne, pomislila je pokojnica, kakva su to imena! Da bi joj ugodili, otvorili su neku drugu stranu u kalendaru; opet ispadoe tri imena: Trifilije, Dula i Varahasije. E, to je Boja kazna rekla je majka kakva li su sve to imena; ja, zapravo, takva nikada ni ula nisam. Jo da je Varadat ili Varuh, ali Trifilije i Varahasije! Prevrnuli su jo jedan list i pojavili su se: Pavsikahije i Vahtisije. E pa ve vidim rekla je majka da mu je, oevidno, tako sudeno. Pa ako je tako, onda e biti bolje da se zove kao i njegov otac. Otac je bio Akakije, pa neka i sin bude Akakije. Tako je nastao Akakije Akakijevi. Onda su dijete krstili, pri emu je ono zaplakalo i nainilo takvu grimasu kao da je predosjealo da e biti titularni savjetnik.1 Eto, dakle, na koji se nain sve to odigralo. Sve smo to naveli zato da bi sam italac mogao vidjeti da se to dogodilo iz sasvim prijeke potrebe i da nikako nije bilo mo^guno dati mu drugo ime. Kada je i u kakvo vrijeme on stupio u departament, i ko ga je postavio, toga se niko nije mogao sjetiti. Ma koliko se promijenilo direktora i svakakvih naelnika, njega su uvijek

vidjeli na jednom istom mjestu, u istom poloaju, na toj istoj dunosti inovnika za prepisivanje akata, tako da su se potom uvjerili da je on, oevidno, tako i na svijet doao ve potpuno gotov, u vic 1 Titularni savjetnik srednji inovniki in u carskoj Rusiji, prim mundiru i sa elom na glavi. U departamentu mu se nije ukazivalo nikakvo potovanje. Straari ne samo da nisu ustajali kad je on prolazio nego ga ak nisu ni gledali, kao da je kroz trijem prolijetala obina muva. Naelnici su postupali s njim nekako despotskihladno. Bilo kakav pomonik efa odsjeka bacio bi mu akta pravo pod nos, ne kazujui mu ak ni: Prepiite ili: Evo jedna zanimljiva, lijepa stvarica; ili neto prijatno to se ini u lijepo vaspitanim slubama. I on je uzimao akt samo ga pogledavi, a ne gledajui onoga ko mu ga je poturio i da li je imao pravo na to. On je akt uzimao i odmah se pripremao da ga prepisuje. Mladi inovnici su mu se podsmijevali i sa svim kancelarijskim otroumljem pravili dosjetke na njegov raun, priali pred njim razne izmiljene prie o njemu; govorili da ga tue gazdarica, sedamdesetogodinja starica, pitali ga kad e im biti svadba, razvijavali mu nad glavom papirie, nazivajui to snijegom. Ali Akakije Akakijevi na sve to nije odgovarao nijednom rijei, kao da pred njim nije bilo nikoga; to ak nije imalo nikakvoga uticaja na njegov posao: usred tih ometanja on u prepisivanju akata nije nainio nijednu greku. Samo ako bi ala bila suvie nepodnoljiva, kad su mu gurali ruku ometajui ga u poslu, promumlao bi: Ostavite me, to me vrijeate? Bilo je neega udnog u tim rijeima i u glasu kojim su one bile izgovorene. U tom glasu je odjekivalo neto. to tako izaziva saaljenje, da je jedan mladi, nedavno postavljen, koji je po ugledu na druge dopustio sebi da mu se podsmjehne, odjedanput zastao kao prdboden maem i kao da se od tog tranutka sve pred njim izmijenilo i dobilo drugi izgled. Neka natprirodna sila odgurnula ga je od drugova s kojim se bio upoznao, prihvativi ih kao pristojne, uglaene ljude. I dugo poslije toga, u najveselijim trenucima, javljao mu se pred oima oniski inomik s malom elom na glavi, sa svojim prodirnim rjieima: Ostavite me, to me vrijeate? i u tim prodirnim rijeima odzvanjale su druge rijei: Ja sam tvoj brat. I jadni mladi je pokrivao lice rukama i potom mnogo puta u svom vijeku zadrhtao uviajui kako je u ovjeku mnogo neovjenosti, kako je u uglaenoj, svjetskoj obrazovanosti skriveno mnogo svirepe grubosti i, o boe, ak i u onom ovjeku kog svijet priznaje za plemenita i asna . . . Teko bi se negdje mogao nai ovjek koji se tako kao on saivio sa svojom dunou. Malo je rei: sluio je revnosno ne, sluio je s ljubavlju. Tu, u tom prepisivanju akata, on je na lazio neki svoj aroliki i prijatni svijet. Uivanje mu se ogledalo na licu: neka slova su mu bila naroito omiljena, i kad bi naiao na njih, bio bi van sebe: i podsmjehivao se, i namigivao i micao usnama, tako da mu se, izgledalo je, na licu moglo proitati svako slovo koje je nacrtalo njegovo pero. Da su ga nagraivali prema marljivosti, on bi, moda, na svoje zaprepaenje, dospio ak i u dravne savjetnike; a on je, kako su govorile otroumne aljivine, njegovi drugovi, dosluio do ordenske pantljiice i peteljkice i stekao hemoroide. Ipafc, ne moe se rei da na njega ba niko nije obratio nikakvu panju. Jedan direktor, budui dobar ovjek i elei da ga nagradi za dugu slubu, naredio je da mu se da neki vaniji posao no to je obino prepisivanje; upravo mu je bilo nareeno da prema jednom ve gotovom aktu sastavi neku predstavku za drugo nadletvo; sav posao sastojao se samo u tome da se promijeni naslovno zvanje i da se tu i tarno prvo lice glagola zamijeni treim. Njemu je to zadalo takvu muku da se sav oznojio, da je brisao elo i najzad rekao:

Ne, bolje mi dajte da neto prepiem. Od toga trenutka su ga pustili da samo prepisuje. inilo se da osim prepisivanja za njega nije postojalo nita drugo. O svom odijelu uopte nije mislio. Njegov vicmundir nije bio zelene, nego nekakve ridastobranjave boje. Mala jaka na njemu bila je uska, niska, tako da mu je vrat, iako nije bio dugaak, izlazei iz okovratnika izgledao neobino dugaak, kao u onih gipsanih maia to klimaju glavama dok ih strancitrgovci po itavo tuce nose na glavi. I za njegov ogrta se uvijek neto lijepilo: ili slamica od sijena ili kakav koni. Uz to, on je bio naroito vjet da, hodajui ulicama, stigne pod prozor ba u trenutku kad kroza nj izbacuju svakakvo smee, pa je zato stalno odnosio na svom eiru korice od lubenica i dinja, i sline kojetarije. Nijedanput u svome ivotu on nije obratio panju na to ta se na ulici svakodnevno radi i deava, to njegov sabrat, mladi inovnik, kao to je poznato, svagda pogleda, pruajui pronicljivost svoga otrog pogleda tako daleko, da je ak na drugoj strani ulice primjeivao ije su pantalone raskopane to je na njegovu licu uvijek izmamilo lukav osmjejak. Ali, ako je Akakije Akakijevi neto i gledao, svugdje je vidio svoje iste redove ispisane ujednaenim rukopisom i tek kad bi mu se, odnekud se naavi, konjska vilica naslonila na rame i putala mu iz nozdrva u lice pravi vjetar, tek tada bi primijetio da on nije na sredini reda, ve nasred ulice. Kad bi stigao kui, odmah bi sjedao za sto, brzo posrkao svoj i i jeo parence govedine s lukom, ne osjeajui uopte njihov ukus. Sve je to jeo s muhama i sa svim onim to bi mu Bog poslao u tome trenutku. Kad bi primijetio da mu se stomak poinjao pupiti, ustajao bi od stola, uzimao mastilo i prepisivao akta koja je donio kui. Ako ovih nije bilo, on je namjerno, za lino zadovoljstvo, pravio kopiju za sebe, naroito ako je akt bio znaajan ne po ljepoti stila, ve po tome to je upuen kakvoj novo.j ili vanoj linosti. Cak i u vrijeme kad sivo petrogradsko nebo sasvim izgubi svoj sjaj i kad se sav inovniki svijet najeo i ruao kako je ko mogao, prema visini plate i linom efu kad su ve svi poslije departamentskog kripanja perima, trkaranja, svojih i tuih neophodnih poslova i svega onoga to neumorni ovjek zadaje sebi dobrovoljno, ak vie no to je potrebno kad se inovnici ure da se u preostalo vrijeme predadu uivanju: okretniji jurei u pozorite, neko na ulicu opredjeljujui se za razgledanje nekih eiria, neko da vee protrai u udvaranju kakvoj zgodnoj djevojci, zvijezdi malog inovnikog kruga, neko, i to se deava najee, prosto odlazi svome drugu na etvrti ili trei sprat, u dvije male sobe s predsobljem ili kuhinjom i nekim modnim stvarima, lampom ili kakvom drugom stvaricom, koje su ga stale mnogih rtvovanja, odricanja od rukova, etnji rijeju, ak i onda kad su se svi inovnici razilazili po malim stanovima svojih prijatelja da se poigraju vista, pijuckajui iz aa aj s jeftinim dvopekom, uvlaei dim iz dugakih ibuka, priajui za vrijeme raskusurivanja kakvu spletku prenesenu iz viega drutva, ega se ruski ovjek ne moe odrei nikad i ni u kakvom stanju, ili ak, kad se nema o emu razgovarati, da se prepriava ona vjena anegdota o komandantu kome su doli da jave da je konju Falkonetova1 spomenika podrezan rep rijeju, kad se sve zdalo da se zabavi Akakije Akakijevi nije se predavao nikakvoj razonodi. Niko nije mogao rei da ga je ikad vidio na bilo kakvoj veernjoj zabavi. Poto bi se naprepisivao do milje volje, legao 1 Rije je o velianstvenom spomeniku Petru Velikom u Petrogradu Lenjingradu, radu francuskog vajara Etjena M. Falkoneta 17161791, prim. prev. bi da spava, unaprijed se smjekajui pri pomisli na sutranji dan: Bog e neto i sutra poslati za prepisivanje. Tako je proticao tihi ivot ovjeka koji je s platom od etiri stotine znao biti zadovoljan svojom sudbinom, i moda bi se dovukao do duboke starosti da nije

bilo raznih velikih nesrea rasutih po ivotnom putu, ne samo titularnih ve i tajnih, pravih dvorskih i svakojakih rugih savjetnika, ak i onih koji savjete nikome ne daju niti ih sami od koga primaju. Ima u Petrogradu jedan straan neprijatelj svih onih koji dobijaju etiri stotine rubalja plate godinje. Taj neprijatelj nije niko drugi nego na sjeverni mraz, iako, uostalom, govore da je on vrlo zdrav. U devet sati ujutro, upravo onda kad se ulice prekriju inovnicima koji odlaze na posao, poinje on da daje tako jake i otre zvrke svim nosovima bez razlike, da jadni inovnici nikako ne znaju kud da ih djenu. U to vrijeme kad od mraza boli lobanja i suze naviru na oi ak i onima koji zauzimaju najvie poloaje, jadni titularni savjetnici ostaju katkad sasvim bespomoni. Jedini spas im je u tome da u tanunim injeliima pretre to bre mogu petest ulica i da se zatim valjano nacupkaju nogama u trijemu sve dok im se ne raskrave zamrznute sposobnosti i darovitosti za obavljanje svojih dunosti. Akakije Akakijevi je od nekog vremena poeo osjeati da ga je nekako neobino jako poelo probadati u leima i ramenima i pored toga to se trudio da to bre moe pretri odreeni prostor. Na kraju je pomislio, ne krije li se kakav krivac tome u njegovu injelu. Kad ga je kod kue dobro razgledao, otkrio je da se on na dvatri mjesta, upravo na leima i ramenima istanjio kao prava mrea: sukno se tako izlizalo da se providjelo, a postava raspala. Treba znati da je inovnicima i injel Akakija Akakijevia sluio kao predmet podsmijeha; oduzeli su mu ak i plemeniti naziv injel i nazvali ga domaom enskom haljinom. U stvari, injel je i imao neki udan kroj: jaka mu je svake godine bila sve manja i manja, jer je sluila za potkrpljivanje drugih dijelova na njemu. Zakrpe nisu pokazivale krojaevu vjetinu, pa su ispadale nespretne i rune. Uvidjevi u emu je stvar, Akakije Akakijevi je zakljuio da injel mora odnijeti krojau Petroviu, "koji je stanovao negdje na etvrtom spratu do mranih stepenica, koji je, i pored toga to je bio orav i roav, dosta uspjeno popravljao inovnike i sve druge pantalone i frakove razumije se, kad je bio trijezan i kad nije punio glavu drugim poslovima. O tome krojau, razumije se, ne bi trebalo mnogo govoriti, ali poto je uobiajeno da se u pripovijeci potpuno ocrta karakter svake linosti, onda, nema se kud, dajte nam ovamo i Petrovia. On se najprije zvao prosto Grigorije i bio je kmet nekoga spahije: Petroviem se poeo zvati otkad se oslobodio i poeeo podosta piti o svim praznicima, s poetka o veim, a poslije, bez razlike, o svim crkvenim samo ako su u kalendaru obiljeeni krstiem. S te strane bio je vjeran pradjedovskim obiajima, i u prepirkama sa enom nazivao ju je svjetovnom enom i Svabicom. Poto smo ve spomenuli enu, treba rei rijedvije i o njoj; ali, na alost, o njoj se znalo malo, znalo se samo to da Petrovi ima enu, ak da nosi na glavi kapicu a ne maramu; ljepotorn se nije mogla pohvaliti, jedino su joj pri susretu gardijski vojnici zavirivali ispod kapice, miui brkom i isputajui neki osobiti glas. Penjui se Petroviu stepenicama koje su, treba priznati, sve bile izmaene vodom i pomijama i proete onim amonijanim zadahom koji grize oi i, kao to je poznato, stalno se osjea na svim mranim stepenicama petrogradskih kua penjui se stepenicama Akakije Akakijevi je ve mislio o tome koliko e Petrovi zaiskati za popravku i u mislima odluio da ne da vie od dvije rublje. Vrata su bila otvorena zato to se kuhinja, u kojoj je domaica prila nekakvu ribu, bila toliko napunila dimom da se nisu mogle vidjeti ak ni bubavabe. Akakije Akakijevi je proao kroz kuhinju, ak i neopaen od domaice, i uao, naposljetku, u sobu gdje je ugledao Petrovia kako, podvitih nogu kao turski paa, sjedi na irokom, neobojenom drvenom stolu. Noge su mu, po obiaju krojaa koji sjedi za

poslom, bile bose. I prije svega; pao mu je u oi veliki prst, dobro poznat Akakiju Akakijeviu, s nekim unakaenim noktom, debelim i snanim kao u kornjae oklop. O Petrovievu vratu visilo je povjesmo svile i konca, a na koljenima mu je bila neka stara odjea. On je ve oko tri minuta udijevao konac u iglu, ali mu to nije polazilo za rukom, i zato se jako ljutio na mrak, pa i na sam konac, poluglasno mrmljajui: Ne prolazi, nevaljalac; jede me, gade jedan! Akakiju Akakijeviu je bilo neprijatno to je naiao ba u trenutku kad se Petrovi ljutio: volio je da kod njega naruuje neto kad je Petrovi bio malo ve podnapit ili, kako je govorila njegova ena: Povukao malo vie ome, oravi avo. TJ takvom stanju Petrovi je vrlo rado, sputao cijenu i pristajao na ponudu, ak se svaki put klanjao i zahvaljivao. poslije toga bi, istina, dolazila njegova ena, alei se da joj je mu bio pijan i da se zato pogodio tako jeftino; ali obino doda jedan grivenik1 i sve bude u redu. Sad je Petrovi, ini se, bio trijezan i zato krut, nezgodan za razgovor, i gotov da zatrai avo bi ga znao kakvu cijenu. Akakije Akakijevi je to shvatio i ve htio da odustane, ali je stvar ve bila pokrenuta, Petrovi je vrlo uporno zakiljio na njega svojim jedinim okom, i Akakije Akakijevi i nehotice izgovori: Dobar dan, Petroviu! Dobro zdravlje vam elim, gospodine odvrati Petrovi i iskosi svoje oko na ruke Akakija Akakijevia da vidi kakav mu plijen ovaj donosi. A ja, evo, malo do tebe, Petroviu, ovaj .. . Valja znati da se Akakije Akakijevi najee izraavao prijedlozima, prilozima i, naposljetku, takvim rjeicama koje konano ne znae nita. Ako je u pitanju bilo neto vrlo zamreno, imao je obiaj da reenicu ak i ne dovri, tako da je esto, poevi razgovor rijeima: To je, zapravo, sasvim, ovaj . . ., a potom nita, i sam je zaboravljao, mislei da je ve sve izgovorio. No, ta je? ree Petrovi i u isti mah paljivo razgleda svojim jedinim okom njegov ogrta sa svih strana, poev od jake do rukava, lea, razrez i rupice to mu je sve bilo dobro poznato, zato to je to bilo djelo njegovih ruku. Takav je obiaj u svih krojaa: to je prvo to on uini pri susretu. i A ja, eto, ovaj, Petroviu . . . injel, sukno . : . eto vidi, svugdje na drugim mjestima je jo jako, samo se malo zaprailo pa izgleda kao da je staro, a novo je, i eto samo je na jednom mjestu malo, ovaj ... na leima, i evo jo na jednom ramenu se malo protrlo, i evo na ovom ramenu malo vidi, to je sve. I posla je malo ... Petrovi uze ogrta, rairi ga po stolu, pa ga je dugo zagledao, zavrtio glavom i pruio ruku prema prozoru da dohvati okruglu tabakeru sa slikom nekoga generala, neizvjesno ba kojeg, zato to je mjesto gdje mu se nalazilo lice bilo probueno prstom i potom zalijepljeno etvrtastim paretom hartije. Umrknuvi 1 grivenik kovani novac od deset kopjejaka, prim. prev. burmut, Petrovi razmakne ogrta na svojim rukama, promotri ga prema svjetlosti i opet zavrti glavom. Zatim ga je prevrnuo na postavu i ponovo zavrtio glavom, opet uzeo poklopac sa generalovom slikom, zalijepljenom hartijom, i uvukavi u nos duvan, zaklopio, vratio tabakeru na mjesto i naposljetku rekao: Ne, ne moe se popraviti: slaba garderoba! Na te rijei srce Akakija Akakijevia zadrhta. A to ne moe, Petroviu? ree on gotovo moleivim glasom djeteta. Ta samo se na ramenima malo izlizalo, pa ti sigurno ima kakvo parence ...

Ma parence se moe nai, nai e se parence ree Petrovi ali se ne moe naiti: sukno je sasvim trulo, dotakne li ga iglom, ono se ve razvlai. Pa neka se razvlai, ti odmah zakrpicu. Ali se zakrpica nema na ta staviti, nema se za ta privrstiti, poderotina je vrlo velika. Sukno je tako slabo da e se razletjeti im dune vjetar. Pa ipak priij. Kako u zaista ovako!... Ne ree Petrovi odluno nita se tu ne moe uraditi. Sukno je sasvim slabo. Nego e bolje biti da vi, kad naie hladno zimsko vrijeme, napravite od njega sebi obojke, zato to arape ne griju noge. To su izmislili Nijemci da bi uzeli to vie novaca Petrovi je volio da u zgodnoj prilici bocne Nijemce; a injel, kako vidite, moraete praviti nov. Kad je uo rije novi, Akakiju Akakijeviu se zamagli pred oima, i sve to je bilo u sobi, poelo se pred njim vrtjeti. On je jasno vidio samo generalovu sliku lica zalijepljenog hartijom na poklopcu Petrovieve tabakere. Kako novi? ree on, jo uvijek kao u snu. Pa ja za to nemam ni novaca. Da, novi ree Petrovi s grubim spokojstvom. A ako bi pravio novi, koliko bi on, ovaj ... To jest, koliko e stajati? Da. Pa, bie potrebno dati vie od 150 rubalja ree Petrovi i pri tom znaajno stisne usne. On je jako volio silne efekte^ volio je da pvjeka nekako odjednom potpuno zaprepasti, i da ga potom iskosa pogleda i vidi kakvo e lice poslije takvih rijei nainiti zaprepaeni ovjek. Sto pedeset rubalja za injel! vrisne jadni Akakije Akakijevi, vrisne moe biti prvi put u svome ivotu, jer se uvijek odlikovao tihou svoga glasa. Da rekne Petrovi i jo kakav injel. Ako bi se na jaku stavilo krzno od kune i kapuljaa postavila svilom, izilo bi i dvije stotine. Petroviu, molim te govorio je Akakije Akakijevi moleivim glasom, ne sluajui i trudei se da ne uje Petrovieve rijei i sve njegove efekte popravi ga nekako, da mi poslui makar kolikotoliko. A ne, to bi ispalo: i stucati rad i badava straiti novac ree Petrovi. Poslije takvih rijei Akakije Akakijevi je iziao potpuno satrven. Poslije njegova odlaska Petrovi je jo dugo stojao, znaajno stisnuvi usne i ne prihvatajui se posla budui zadovoljan to ni sebe nije osramotio ni krojaku vjetinu iznevjerio. Iziavi na ulicu, Akakije Akakijevi je bio kao u snu. Tako ti je to govorio je sam sebi ja, zapravo, nisam ni mislio da bi to ispalo . . ., a zatim, poslije kratkog utanja, dodao: Eto, tako ti je to! Eto ta je, naposljetku, ispalo, a ja, zapravo, nikako nisam mogao ni pomisliti da bi to moglo biti tako. Zatim je opet nastalo dugo utanje, poslije ega je opet proslovio: Tako ti je to! Eto ve kako, zaista, sasvim neoekivano, to . . . to nikako ne bi... takve okolnosti! Rekavi to on, umjesto kui, poe sasvim na suprotnu stranu, i ne primjeujui to. Usput se o njega oeao dimniar svojim prljavim bokom i ogaravio mu cijelo rame, a sa vrha kue u gradnji sruila se na njega puna posuda krea. On nije primijetio nita od toga, i tek onda kad je natrapao na straara, koji je, spustivi pored sebe alebardu, istresao iz roga duvan na svoj uljeviti dlan, malo se prenuo, i to zato to mu je ovaj rekao: Kud srlja, zar nema trotoara? To ga je navelo da pogleda oko sebe i da se vrati kui. Tek tu je poeo sabirati misli, jasno sagledavati svoj poloaj, stao

razgovarati'sam sa sobom, vie ne isprekidano, ve razborito i otvoreno kao sa uviavnim prijateljem s kojim se moe porazgovarati o najprisnijoj i najblioj stvari. Ali ne ree Akakije Akakijevi sad se s Petroviem ne treba objanjavati; on je sad . .. ena ga je, izgleda, popritegla. Nego bolje e biti da mu odem u nedjelju izjutra: poslije subotne pijanke on e kiljiti i biti bunovan, trebae mu da rastjera mamurluk, ena mu nee dati.novaca, ja u mu onda tutnuti u aku grivenik, on e postati popustljiviji i injel e tada, ovaj . .. Tako je Akakije Akakijevi razgovarao sam sa sobom, ohrabrio se, doekao prvu nedjelju i spazivi izdaleka kako Petrovieva ena odlazi nekuda iz kue, on pravo pa k njemu. Petrovi je poslije subote doista jako kiljio, otromboljio glavu i bio sasvim bunovan; ali pri svemu tome, im je doznao u emu je stvar, odmah se trgao kao da ga je sam avo podbo. Ne moe ree izvolite naruiti nov. Akakije Akakijevi mu je odmah tutnuo grivenik. Blagodarim, gospodine, potkrijepiu se malice za vae zdravlje ree Petrovi a zbog injela se nemojte uznemiravati: on ne valja ba nita. Novi u vam saiti divno, i pri tome ostajemo. Akakije Akakijevi htjede jo neto o popravci, ali ga Petrovi ne saslua do kraja i ree: Saiu vam nov i neizostavno, u to budite uvjereni, za to u se postarati. Moe ak biti i po najnovijoj modi: da se jaka zakopava ispod grla srebrnom kopom. Tada je Akakije Akakijevi shvatio da nee moi bez novog injela, i sasvim klone duhom. Ali kako ga, zapravo, napraviti, sa im, s kakvim novcem? Istina, djelimino bi se moglo ponadati u nagradu koja e se dodijeliti o prazniku, ali je taj novac ve davno bio rasporeen u druge svrhe. Trebalo je kupiti nove pantalone, platiti obuaru stari dug za stavljanje novih kapni na starim sarama od izama, pa je trebalo naruiti kod valje tri koulje, pa dva para onog rublja koje je nepristojno iskazati tampanorn rijei ukratko sav novac se morao potpuno raspodijeliti; ak i kada bi direktor bio tako milostiv da umjesto etrdeset rubalja nagrade odredi etrdeset pet i pedeset, ipak bi ostao samo nekakav sitni koji bi prema novcu potrebnom za injel bio kao kaplja u moru. A znao je, razumije se, i to da je Petrovi imao neki lud obiaj da neoekivano odredi vrag e ga znati kako visoku cijenu, tako da se deavalo da se ni sama njegova ena nije mogla uzdrati da ne vikne: Jesi 1' poludio, budalo jedna! Ponekad uzme da radi za bagatelu, a sad kao da ga je avo odnio, pa zatraio vie nego to sam vrijedi. Najzad. iako je znao da e Petrovi uzeti da mu ije i za osamdeset rubalja, ipak, odakle uzeti i tih osamdeset rubalja? Polovinu bi jo i mogao nai: polovina bi se pronala, moda ak i neto vie; ali odakle uzeti drugu polovinu? . .. Citalac treba najprije da dozna gdje se djela prva polovina. Akakije Akakijevi je imao obiaj da od svake utroene rublje odvoji po jedan gro u kasicu sa zakljuavanjem i s prorezom na gornjoj stram za ubacivanje novca. Svako pola godine prebrojavao je bakarni novac i zarnjenjivao ga sitnim srebrom. Tako je radio odavno, i na taj nain za nekoliko godina nakupilo mu se vie od etrdeset rubalja. I tako je sad polovinu imao u rukama; ali gdje nai drugu polovinu? Odakle uzeti dnugih etrdeset rubalja? Akakije Akakijevi je mislio i rijeio da mora smanjiti svakodnevne trokove, bar za jednu godinu izostaviti uvee aj, ne paliti uvee svijeu, a ako bi zatrebalo neto raditi, onda otii u gazdariinu sobu i raditi pri njenoj svijei; ulicama, po kamenu i ploniku hodati to laganije i opreznije da se onovi ne bi brzo izlizali; pralji to rjee davati rublje na pranje; a da se ne bi iznosilo, skidati ga svaki put kad se doe kui i ostajati samo u polupamunom vrlo starom domaem ogrtau koji je paljivo uvalo ak i samo vrijeme. Treba istinu rei da mu je s poetka bilo teko

da se navikne na ta ogranienja, ali se poslije nekako navikao i bilo je sve u redu; ak je sasvim naVikao da uvee i gladuje; ali se zato hranio duhovno,nosei u svojoj glavi trajnu misao o novom injelu. Otada kao da mu je i sam ivot postao nekako puniji, kao da se oenio, kao da je jo neko bio kraj njega, kao da nije bio sam, ve da se neka prijatna drugarica sloila da zajedno s njim pree ivotni put i da ta drugarica nije bio niko drugi nego taj injel postavljen debelom vatom i jakom, nepoderivom postavom. Postao je nekako ivlji, ak vreg karaktera, kao ovjek koji se ve za neto opredijelio i postavio sebi cilj. S njegova lica i iz njegovih postupaka same od sebe su nestale sumnja i neodlunost rijeju, sve kolebljive i neodreene crte. S vremena na vrijeme bi mu se pojavio sjaj u oima, a kroz glavu su mu prolijetale ak najsmjelije misli: da li stvarno da stavi kunicu na jaku. Razmiljanja o tom umalo ga nisu dovela do rasijanosti. Jednom, dok je prepisivao neki akt, umalo to.nije pogrijeio, pa gotovo da glasno uzvikne: Uh! i prekrsti se. Svakog mjeseca je makar jedanput navraao kod Petrovia da porazgovara o injelu, o tome gdje je bolje kupiti sukno, i kakve boje, i po koju cijenu, i mada pomalo zabrinut, ipak se uvijek vraao kui zadovoljan pomiljajui da e, naposljetku, doi vrijeme kad e sve to kupiti i kad e injel biti napravljen. Cak je stvar pola bre no to se nadao. Protivno svakom oekivanju, direktor je Akakiju Akakijeviu odredio ne etrdeset ili etrdeset pet, ve cijelih ezdeset rubalja nagrade. Da li je on nasluivao da je Akakiju Akakijeviu potreban injel ili se to tako dogodilo sluajno, tek u njega se time nalo dvadeset rubalja vie. To je ubrzalo tok dogadaja. Jo neka dvatri mjeseca gladovanja i u Akakija Akakijevia se nakupilo oko osamdeset rubalja. Njegovo srce, inae sasvim mirno, poelo je jae kucati. Prvoga dana krenuo je zajedno s Petroviem po radnjama. Kupili su vrlo dobro sukno nije ni udo, jer su ve pola godine o tome mislili i rijetko je proao mjesec da nisu zalazili u radnje i raspitivali se za cijene. Zato je sam Petrovi rekao da boljeg sukna i nema. Za postavu su izabrali cic, ali tako dobar i vrst da je, po Petrovievim rijeima, bio jo bolji nego svila i, na izgled, ak ljepi i sjajniji. Kunicu nisu kupili, jer je bila zaista skupa; mjesto nje izabrali su maje krzno, najbolje koje se nalo u radnji, koje se izdalje uvijek moglo smatrati kunicom. Petrovi se pozabavio oko injela dvije nedjelje zato to je imalo mnogo da se proiva, inae bi bio gotov prije. Za ruke je uzeo dvamaest rubalja manje se nije moglo: sve je bilo iveno svilenim koncem, dvostrukim sitnim bodom, a Petrovi je potom preko svakog boda prelazio zubima i njima utiskivao razliite figure. Bilo je to . .. teko je rei ba kog dana, ali vjerovatno onog najsveanijeg u ivotu Akakija Akakijevia, kad mu .je Petrovi najzad donio injel. Donio ga je izjutra, pred sam trenutak kad je trebalo poi u departament. Sinjel nikada ne bi mogao stii u bolji trenutak no to je bio taj, poto su ve poinjali dosta, jaki mrazevi, a izgledalo je da e biti jo jai. Petrovi se pojavio sa injelom onako kako dolikuje dobrom krojau. Na njegovom licu ogledao se tako vaan izraz, kakav Akakije Akakijevi jo nikada nije vidio. Savreno je, ini se, osjeeao da je napravio veliku stvar i da je u sebi odjednom osjetio provaliju koja razdvaja one koji samo stavljaju postave i prepravljaju stara od onih koji iju nova odijela. Petrovi skide sa injela depnu maramicu, kojom ga je pokrio; maramica tek to je bila donesena od pralje; potom ju je savio i stavio u dep. Zatim uze injel, pogleda ga vrlo ponosno, i drei ga objema rukama, vrlo vjeto ga baci Akakiju Akakijeviu na ramena: povue ga i ostrag prevue rukom odozgo nadolje, potom ga raskopanog na Akakiju Akakijeviu nabra. Akakije Akakijevi, kao ovjek u godinama, htio je da proba rukave; Petrovi mu je pomogao da ga obue i ispalo je da su rukavi bili dobri. UkratkO,

pokazalo se da je injel bio savren i da je stigao u pravi as. Petrovi nije propustio da tom prilikom kae da je io tako jeftino samo zato to ivi bez firme u maloj ulici i to, uz to, odavno poznaje Akakija Akakijevia, a da bi mu na Nevskom prospektu samo za ruke uzeli sedamdeset pet rubalja. Akakije Akakijevi nije htio o tome razgovarati s Petroviem, bojao se ogromnih suma kojima je Petrovi volio da podie prainu. On mu je platio, zahvalio i odmah otiao u departament u novom injelu. Petrovi je iziao odmah za njim i ostavi na ulici jo dugo, posmatrao injel izdaleka, i zatim hotimice preao na drugu stranu da bi, zaobiavi krivom uliicom, ponovo istrao na ulicu i jo jedanput pogledao svoj injel sa druge strane, to jest s lica. Akakije Akakijevi je, meutim, koraao u najsveanijem raspoloenju. On je u svakom trenutku osjeao da mu je na ramenima nov injel i nekoliko puta se ak i osmjehnuo od unutranjeg zadovoljstva. I doista, bila su tu dva preimustva: jedno, to je toplo, a drugo, to je lijepo. Put uopte nije primjeivao i odjednom se naao u departamentu; u trijemu je skinuo injel, pogledao ga sa svih strana i naloio vrataru da na nj dobro pazi. Ne zna se kako su svi u odjeljenju odmah doznali da Akakije Akakijevi ima nov injel i da stari vicmundir vie ne postoji. Svi su odmah istrali u trijem da vide novi injel Akakija Akakijevia. Poeli su mu estitati, pozdravljati se s njim, tako da se on u poetku samo osmjehivao, i poslije zastidio. A kad su svi, priavi mu, poeli govoriti da nov injel treba zaliti i da treba bar da im priredi jedno vee, Akakije Akakijevi se sasvim zbuni, ne znajui ta da radi, ta da im odgovori i kako da se izgovori. Tek poslije nekoliko minuta poeo ih je dosta prostoduno uvjeravati, sav pocrvenjevi, da to nikako nije nov injel, da to nije nita naroito, da je to stari injel. Naposljetku, jedan od inovnika, neki pomonik efa odsjeka, vjerovatno zato da bi pokazao da nije nimalo gord i da ak odrava veze s niima od sebe, ree: Dobro, ja prireujem vee mjesto Akakija Akakijevia i molim vas danas svi kod mene na aj: danas mi je, kao to znate, imendan. inovnici su, naravno, odmah estitali pomoniku efa odsjeka i poziv prihvatili sa zadovoljstvom. Aka kije Akakijevi se poeo izgovarati da ne moe doi, ali su mu svi stali govoriti da bi to bilo, neutivo, prosto bruka i sramota, i on nikako nije mogao odbiti. Uostalom, poslije mu je bilo prijatno kad se sjetio da e to biti prilika da se i uvee proeta u novom injelu. Za Akakija Akakijevia cio taj dan bio je najsveaniji praznik. Vratio se kui u najboljem raspoloenju, skinuo injel i paljivo ga objesio o zid, pogledavi jo jednom sukno i postavu, potom hotimice, radi poreenja, izvadio svoj stari, sasvim raspadnuti ogrta. Pogledao ga je, pa se i sam nasmijao: tako je bila velika razlika! I jo se poslije toga, za vrijeme ruka, dugo smjekao kad god bi se sjetio u kakvom je stanju bio ogrta. Jeo je razdragano i poslije ruka nije prepisivao nita, nikakav akt, vee je malo proljenario na postelji dok se nije smrailo. Zatim se, ne odugovlaei, obukao, ogrnuo injel i iziao na ulicu. Gdje je zapravo stanovao inovnik koji ih je pozvao na aj, ne moemo, na alost, rei: pamenje poinje jako da nas izdaje, i sve to postoji u Petrogradu, sve ulice i kue tako su se slile i pobrkale u glavi da je vrlo teko izvesti odatle bilo ta sreeno. Kako bilo da bilo, nesumnjivo je to da je taj inovnik ivio u ljepem dijelu grada prema tome, dosta daleko od Akakija Akakijevia. Najprjie je Akakije Akakijevi morao proi nekim pustim, slabo osvijetljenim ulicama, ali to se vie pribliavao inovnikovom stanu, ulice su postajale ivlje, naseljenije i jae osvijetljene. Pjeaci su poeli ee promicati, pojavIjivale se i dame, lijepo obuene, mukarci s okovratnikom od dabrova krzna, rjee su se sretale Vanjke na svojim saonicama sa drvenim reetkastim ogradama koje su bile pozakucavane pozlaenim klinovima suprotno tome nailazili su koijai sa barunastim

kapama malinove boje, s lakovanim saonicama, uvijeni u ebad od medvjeeg krzna i uz kripu tokova prolijetale koije sa ukraenim sjeditima za koijae. Akakije Akakijevi je na sve to gledao kao na neku novost. On ve nekoliko godina nije izlazio uvee na ulicu. Zaustavio se radoznalo pred osvijetljenim izlogom jedne trgovine da pogleda sliku na kojoj je predstavljena neka lijepa ena kako izuva cipelu obnaivi svoju vrlo lijepu nogu, a iza njenih leda, iz vrata druge sobe, ispruio glavu nekakav mukarac sa zaliscima i lijepom panskom bradicom. Akakije Akakijevi je odmahnuo glavom, nasmijeio sei poao svojim putem. Zato se nasmijeio, zato to je vidio sasvim nepoznatu stvar o kojoj, meutim, svaki ovjek ipak ima neku slutnju, ili je pomislio, kao i mnogi drugi inovnici: E, pa ti Francuzi! Sta da se i kae, samo ako neto zaele, to sasvim tako . . .,A moe biti da nije pomislio ak ni to ne moe se prodrijeti u ovjekovu duu i doznati sve to on misli. Najzad, stigao je do kue u kojoj je stanovao pomonik efa odjeljenja. Pomonik efa odjeljenja ivio je na velikoj nozi: na stepenitu je svijetlio veliki fenjer, stan mu je bio na drugom spratu. Uavi u predsoblje, Akakije Akakijevi je spazio na podu itave redove kaljaa. Izmeu njih, nasred sobe, nalazio se samovar koji je utao i isputao paru u kolutovima. Na zidovima su visili svi injeli i platovi, meu kojima su neki bili ak i sa okovratnicima od dabrovine ili sa jakama od somota. Iz sobe su se uli graja i govor koji su najednom postali jasni i razgovijetni im su se otvorila vrata i pojavio se lakej s posluavnikom, na kome je bilo mnogo ispranjenih aa, s posudom za pavlaku i korpicom za dvopek. Oigledno je da su se inovniei davno skupili i popili prve ae aja. Objesivi svoj injel, Akakije Akakijevi ue u sobu i pred njegovim oima se istovremeno pomolie svijee, inovnici, lule, stolovi za kartanje, a sluh su mu zagluili kripa stolica i brzi razgovor, koji je dopirao sa svih strana. On stade nasred sobe sasvim bespomono, trudei se da se prisjeti ta treba da ini. Ali su ga utom bili primijetili, buno ga pozdravili, pa svi odmah izili u predsoblje i ponovo razgleali njegov injel. Mada se Akakije Akakijevi zbunio, ipak, budui da je bio prostoduan ovjek, nije mogao da se ne obraduje videi kako su svi hvalili njegov injel. Zatim su, razumije se, svi ostavili i njega i njegov injel i uputili se, kao to obino biva, stolovima odreenim za igranje vista. Sve to: graja, razgovori i gomila ljudi sve je to Akakiju Akakijeviu bilo nekako udno. On prosto nije znao ta da radi, kud da djene ruke, noge i cijeloga sebe; naposljetku, sjeo je uz one to su se kartali, gledao karte, zagledao u lice jednom pa drugom, i poslije nekog vremena poeo zijevati, osjeati da mu je dosadno, tim prije to je to ve davno bilo vrijeme kad je on, po obiaju, lijegao da spava. Htio se oprostiti sa domainom, ali mu to drugi nisu dopustili govorei da je neophodno u ast novog injela ispiti po au ampanjca. Nakon jedan sat donijeli su veeru koja se sastojala od ruske salate, hladne teletine, pateta, poslastiarskih piroki i ampanjca. Akakija Akakijevia su natjerali da popije dvije ae ampanjca, poslije ega je on osjetio da je u sobi bilo veselije, ali ipak nije mogao zaboraviti da je ve dvanaest sati i da je davno bilo vrijeme da se ide kui. Da domain ne bi nekako smislio da ga zadri, on je neopaeno iziao iz sobe, pronaao u predsoblju injel, sa alou spazio da lei na podu, otresao ga, skinuo s njega svaku pahurjicu, obukao ga i spustio se stepenicama na ulicu. Na ulici je sve jo bilo osvijetljeno. Neke male prodavnice, ti stalni klubovi slugu i raznih drugih ljudi, bile su otvorene, iz drugih, koje su bile zatvorene, ipak su se kroz pukotine na vratima pruali dugi mlazovi svjetlosti, to je bio znak da one jo nisu bez drutva i vjerovatno da slukinje ili sluge zavravaju svoja ogovaranja i razgovore, dovodei svoju gospodu u nedoumicu gdje

se oni sad nalaze. Akakije Akakijevi je iao u veselom raspoloenju, pa je ak naglo, ne znajui zato, potrao za nekom damom koja je kao munja projurila pored njega i iji je svaki dio trjela bio u neobinim pokretima. Ali se ipak brzo zaustavio i opet poao lagano, udei se i sam zato je bio pojurio. Uskoro su se pred njim protegle one puste ulice koje nisu prijatne ni danju, a kamoli nou. Sad su postale jo praznije i usamljenije: fenjeri su poeli svjetlucati rjee ulje je, vidi se, ve manje kapkalo; pojavie se drvene kue, plotovi; nigdje ive due; samo je po ulicama svjetlucao snijeg i tuno se crnjele niske usnule straare sa zatvorenim kapcima. On se pribliio mjestu gdje je ulicu presijecao beskrajan trg koji je izgledao kao strana pustinja i na ijoj su se drugoj strani jedva nazirale kue. U daljini, bogzna gdje, mirkalo je slabo svjetlo u nekakvoj daari koja se, inilo se, nalazila na kraju svijeta. Tu se veselo raspoloenje Akakija Akakijevia nekako znatno umanjilo. Stupio je na trg ne bez nekakvog nedovoljnog straha, kao da mu je srce predosjeaio neto ravo. Osvrnuo se i pogledao s jedne i sa druge strane. Kao da je oko njega bilo more. Ne, bolje je i ne gledati, pomislio je i koraao zatvorenih oiju, a kad ih je otvorio da vidi da li je blizu kraj trga, najednom je spazio da pred njim, gotovo pred samim nosom, stoje neki brkati ljudi, ali kakvi, zapravo, to ve nije mogao razaznati. Oi su mu se zamaglile i srce u grudima zakucalo. Pa ovo je moj injel! ree jedan od njih gromkim glasom, epavi ga za jaku. Akakija Akakijevi htjede ve da vikne Straar! kad mu drugi od njih prinese ustima pesnicu veliku kao inovnika glava i ree: De, samo vikni! Akakije Akakijevi samo osjeti kako su mu skinuli injel i udarili ga korjenom, a on pao nauznak na snijeg i vie nita nije osjeao. Poslije nekoliko minuta doao je k sebi i digao se na noge, ali tada ve nije bilo nikoga. Osjeao je da je napolju hladno i da on nema injela, poeo je vikati, ali glas, izgleda, nije mogao ni doprijeti do ivice trga. Oajan, ne prestajui da vie, poeo je trati preko trga pravo ka straari pored koje je straar stojao i, oslonjen na halebardu, gledao, ini se, radoznalo, elei da dozna kog vraga ovjek izdalje tri k njemu i vie. Akakije Akakijevi, dotravi do njega, zadihano je poeo vikati da on spava i da nita ne osmatra, da ne vidi kako pljakaju ovjeka. Straar odgovori da nije primijetio nita, da je samo vidio kako su ga nasred trga zaustavila neka dva ovjeka, da je pomislio da su to bili njegovi prijatelji; a da on, umjesto da se uzalud svaa, bolje da ujutro ode nadzorniku, pa e nadzornik pronai ko mu je uzeo injel. Akakije Akakijevi je dotrao kui potpuno neuredan: ono malo kose to je jo ostalo na sljepoonicama i na potiljku bilo je sasvim raupano; bokovi, grudi i cijele pantalone bile su obavijene snijegom. Starica, gazdarica njegova stana, uvi strahovito lupanje u vrata, naglo skoi iz postelje i s cipelom samo na jednoj nozi potri da otvori vrata pridravajui, iz srameljivosti, rukom koulju na grudima. Ali otvorivi vrata i vidjevi kako izgleda Akakije Akakijevi, ustuknula je nazad. Kad joj je on ispripovijedao ta mu se dogodilo, ona je pljesnula rukama i rekla da treba da ide pravo lanu kvarta, da e se policijski nadzornik praviti vaan, obeati i slagati, i da je najbolje ii pravo lanu kvarta, da ga ona i poznaje otuda to je Ana, Finkinja, koja je prije bila njena kuvarica, sada kod lana kvarta dadilja, da ga i ona esto lino via kad se proveze pored njihove kue, i da on dolazi svake nedjelje u crkvu da se pomoli bogu, znai, a to se po svemu vidi, mora biti da je dobar ovjek. Sasluavi to, Akakije Akakijevi tuan ode polako u svoju sobu, a kako je proveo no, preputa se da o tome sudi onaj ko moe kolikotoliko da se prenese u poloaj drugoga. Ujutru rano otiao je lanu kvarta; ali mu rekoe da on spava; doao je u deset opet mu rekoe: spava; doao je u jedanaest sati rekoe mu da lan kvarta nije kod

kue; doao u vrijeme ruka, ali ga pisari u predsoblju nikako ne htjedoe pustiti elei bezuslovno doznati kakvim je poslom doao, kakva ga je nevolja dovela i ta se to dogodilo, tako da je Akakije Akakijevi naposljetku zaelio da jednom u ivotu i on pqkae karakter i odluno rekao da mora lino vidjeti samog lana kvarta, da ga oni u tome ne smiju sprijeiti, da je doao iz departamenta dravnim poslom, i ako se na njih poali, da e oni onda vidjeti svoje. Na to se pisari nisu usudili nita rei, pa jedan od njih ode da pozove lana kvarta. Priu o otmici injela lan je primio nekakp neobino udno. Umjesto da obrati panju na glavni predmet, on je Akakija Akakijevia poeo ispitivati zato se tako kasno vraao kui, nije li svraao i nije li bio u kakvoj nepptenoj kui, tako da se Akakije Akakijevi potpuno zbunio i iziao od njega ni sam ne znajui da li e predmet o njegovu injelu dobiti odgovarajui tok ili nee. Cijeloga toga dana on nije bio u nadletvu jedini put u svome ivotu. Sutradan se pojavio sav blijed i u svom starom ogrtau koji je sad bio jo jadniji. Mada je bilo i takvih inovnika koji nisu propustili da se Akakiju Akakijeviu ne podsmjehnu i ovom prilikOm, ipak je njegovo pripovijedanje o otmici injela mnoge ganulo. Rijeili su da odmah skupe za njega prilog, ali su skupili vrlo malo, poto su se inovnici i bez toga ve bili mnogo istroili upisivanjem za direktorov portret i pretplatom na neku knjigu koju im je preporuio naelnik odjeljenja, piev prijatelj i tako je suma ispala beznaajna. Jedan od njih, pobuen saaljenjem rijeio se da Akakiju Akakijeviu pomogne bar dobrim savjetom rekavi da ne ide policijskom nadzorniku zato to, ako se i desi da on, u elji da zaslui pohvalu pretpostavljenih, na neki nain pronae hrjel, injel e ipak ostati u policiji ako sam ne podnese zakonske dokaze da je njegov; a bilo bi najbolje da se obrati jednoj vanoj linosti, da ta vana linost, povezavi se i sporazumijevi s kim treba. moe uiniti da se stvar svri uspjenije. Nije se imalo kud, Akakije Akakijevi se rijei da ide vanoj linosti. Kakva je, zapravo, i u emu se sastojala dunost vane linosti, to je ostalo nepoznato sve do sada. Treba znati da je jedna vana linost postala vanom linou tek nedavno i da je dotada on bio nevana linost. Uostalom, njegov poloaj, u poreenju sa drugim, jo vanijim, ni sada se nije sm'atrao vanim. Ali se uvijek nae takav krug ljudi za koje je poloaj, u oima drugih nevaan, za njih vaan. Uostalom, ovaj se starao da vanost svoga poloaja uvea mnogim drugim sredstvima, i to: uveo je obiaj da ga nii inovnici, kad on dolazi na dunost, saekaju jo na stepenicama; da mu se niko ne smije javljati neposredno, ve da sve mora tei najstroim redom: koleki registrator* da podnosi predmet gubemijskom sekretaru, gubernijski sekretar titularnom ili bilo kakvom drugom savjetniku, da bi stvar, naposijetku, Jtako dola do njega. Tako su u svetoj Rusiji svi zaraeni podraavanjem, svako podraava svoga starjeinu. Cak se pripovijeda da je neki titularni savjetnik, kad je postao ef neke male samostalne kancelarije, odmah pregradio za sebe posebnu sobu, nazvao je prijemnom sobom i pred vratima postavio nekakve razvodnike sa crvenim jakama i gajtanima, koji su svakom dolazniku otvarali vrata, mada se u prijemnoj sobi jedva mogao smjestiti obian sto za pisanje. Prijemi i obiaji vane linosti bili su solidni i velianstveni, ali jednostavni. Osnova njegova sistema bila je strogost. Strogost, strogost i strogosfc, govorio je obino i pri posljednjoj rijei bi obino vrlo znaajno pogledao u lice onoga kome je govorio. Mada za to nije bilo nikakvog razloga, jer je desetak inovnika, koji su iiuli sav upravni mehanizam njegove kancelarije, i bez toga ivjelo u odgovarajuem strahu: im bi ga spazili izdaleka, ostavljali bi posao i ekali u stavu mirno dok ef ne proe kroz kancelariju. Njegov obian

razgovor s potinjenima bio je strog i sastojao se iz svega tri reenice: ^Kako se vi usuujete? Znate li vi s kim govorite? Shvatate li vi ko je pred vama? Ipak, u dui je bio dobar ovjek, sa drugovima prisan, usluan, ali ga je generalski in sasvim oamutio. Dobivi generalski in, on se nekako smeo, zalutao i nikako nije znao kako da se ponaa. Kad je bivao sa sebi ravnima, bio je jo ovjek kao to treba, ovjek vrlo pristojan, u mnogom pogledu ak i dosta pametan; ah im bi se naao u drutvu ljudi makar za jedan in niim od svoga, onda prosto ne bi bio nizata: utao je, i njegov poloaj izazivao je alost tim prije to je i sam osjeao da bi vrijeme mogao provesti nesravnjeno bolje. Ponekad mu se u oima ogledala silna elja da se pridrui nekoj grupi i ukljui u kakav zanimljiv razgovor, ali ga je zadravala pomisao: nee li to biti previe od njega, nee li biti familijarno i nee li time umanjiti svoj znaaj? Usljed takvih razmiljanja vjeno je ostajao utljiv, promrmljavi samo ponekad neke jednoslone rijei i time stekao naziv najdosadnijeg bvjeka. Eto takvoj vanoj linosti je doao na Akakije Akakijevi, i doao mu u naj koleki registrator inovnik 14. kiase u carskoj Rusiji, prim. prev. nepovoljnijc vrijeme, zs :.ii'' veome nezgodno, mada zgiin .;i vanu linost. Vana linosi nalazila le u svom kabinetu i vrlo, vrlo prijatno se raspriala s nekim nedavno prispjelim starim znancem i drugom iz djetinjstva, s kojim se nije vidjela nekoliko godina. U to vrijeme su mu javili da je doao neki Bamakin. On upita odsjeno: Ko je to? Odgovorili su mu: Neki inovnik. A! Neka prieka, sad nemam vremena ree vazni ovjek. Ovdje treba rei da je to vani ovjek sasvim slagao: imao je vremena, on i njegov prijatelj porazgovarali su o svemu i ve dosta vremena su prekidali razgovor dugim utanjem, samo lako tapui jedan drugog po ramenu i ponavljajui: Tako ti je to, Ivane Abramoviu! Tako je to, Stepane Varlamoviu! Ali^je ipak inovniku naredio da prieka, da bi prijatelju, ovjeku koji ve odavno nije u slubi i davno ivi kod kue u selu, pokazao koliko dugo inovnici ekaju u njegovu predsoblju. Naposljetku, poto su se narazgovarali, a jo bolje dovoljno nautali i popuili cigarete u vrlo udobnim foteljama sa pokretnim naslonima, on se najzad, kao tobo iznenada, sjetio i rekao sekretaru koji je u vratima bio zastao s aktima radi referisanja: Da, ondje, ini mi se, eka neki inovnik; recite mu da moe ui. Primijetivi smireni izgled Akakija Akakijevia i njegov pohabani vicmundir, naglo mu se okrenuo i rekao: ta elite? odsjenim i grubim glasom, koji je ranije, nedjelju dana prije no to je dobio sadanje mjesto i generalski in, posebno uvjebavao u svojoj sobi, sam i pred ogledalom. Akakije Akakijevi je blagovremeno osjetio odgovarajuu bojaljivost, malo se zbunio i onako kako je mogao, koliko mu je cloputala sloboda jezika, objasnio sa eim umetanjem rjece ovaj, da je njegov injel bio sasvim nov, da mu je sad bezduno otet i da se obraa njemu, da se on svojim zauzimanjem nekako, ovaj, da se pismeno povee sa gospodinom vrhovnim direktorom policije ili s nekim drugim, i pronae injel. Generalu se, ne zna se zato, ovakvo ophoenje uinilo familijarnim. ta, milostivi gospodine nastavi on odsjeno vi ne znate red? Kuda ste to zabasali? Ne znate kako se obavljaju poslovi? Najprije biste o tom morali predati molbu u kancelariju, ona bi bila proslijeena efu odsjeka, naelniku odjeljenja, zatim bi bila predata sekretaru, a sekretar bi je ve dostavio meni... Ali, vae prevashodstvo ree Akakije Akakijevi trudei se da pribere svu malu pregrt prisustva duha koju je jo imao u sebi i istovremeno osjeajui da se strano

oznojio ja sam se usudio vase prevashodstvo uznemiriti zato to sekretari, ovaj . . . nepouzdan svijet... ta, ta, ta? rekne vana linost. Kako ste se vi tako osmjelili? Gdje ste nakupili takve misli? Kakva se to drskost rasprostranila meu mladim ljudima protiv naelnika i starjeina! Vana linost nije, izgleda, primijetila da je Akakije Akakijevi ve prevalio pedesetu godinu. Prema tome, ako bi se i mogao nazvati mladim ovjekom, onda bi to moglo biti samo relativno, to jest u poreenju s onim kome je bilo ve sedamdeset godina. Znate li vi kome to govorite? Shvatate li vi ko stoji pred vama? Shvatate li vi to, shvatate li, pitam vas. Tu on lupne nogom, povisivi glas tako silno da se to ne bi uinilo stranim samo Akakiju Akakijeviu. Akakije Akakijevi obamre, zaljulja se, zadrhti itavim tijelom i vie se nije mogao drati na nogama; da nisu pritrali straari da ga pridre, sruio bi se na pod; iznijeli su ga gotovo nepokretnoga. A on, vana linost, zadovoljan time to je efekat ak i premaio njegovo oekivanje, i sasvim ushien milju da njegova rije moe ak i onesvijestiti ovjeka, pogleda iskosa na svoga prijatelja da dokui kako on gleda na to, i sa zadovoljstvom opazi da se i njegov prijatelj nalazi u nekom vrlo neodreenom stanju i da je i sam poeo osjeati neki strah. Kako je siao niz stepenice i kako je iziao na ulicu, toga se Akakije Akakijevi nikako nije mogao sjetiti. Nije osjeao ni ruke ni noge. U svome ivotu nikada ga jo nije tako jako izgrdio jedan general, i to jo iz drugog nadletva. Po vijavici, koja je fijukala ulicama, on je iao otvorenih usta i skretao sa trotoara; vjetar je, kao obino u Petrogradu, duvao na njega sa sve etiri strane, iz svih poprenih uliica. Zaas mu je oteklo grlo, i kad se dovukao do kue, nije mogao izgovoriti ni rijei; sav otekao, spustio se u postelju. Tako strana biva grdnja po zvaninoj dunosti. Sutradan ga je protresla jaka groznica. Zahvaljujui velikodunoj pomoi petrogradske klime, bolest se razvijala bre no to se moglo oekivati, i kad je doao ljekar i opipao mu puls, nije naao da uini nita drugo nego da propie tople obloge, i to jedino radi toga da bolesnik ne bi ostao bez blagotvorne medicinske pomoi; uostalom, ve poslije dan i po nagovijestio mu je neizbjean kraj. Poslije toga okrenuo se gazdarici i rekao: A vi, majko, nemojte uzalud gubiti vrijeme, odmah mu naruite koveg od borovine, jer e hrastov za njega biti skup. Da li je Akakije Akakijevi uo te za njega kobne rijei, i ako ih je uo, da li su na njega djelovale potresno, da li je on zaalio za svojim ubogim ivotom nita od toga nije poznato zato to je on sve to vrijeme bio u bunilu i u vatri. Razne pojave, jedna udnija od druge, priviale su mu se neprekidno: as je vidio Petrovia i naruivao mu novi injel sa nekakvim zamkama za lopove koji su, priinjavalo mu se, stalno ispod kreveta; i svaki as je pozivao gazdaricu da mu izvue jednog lopova ispod samog jorgana; as je pitao zato pred njim visi njegov stari ogrta kad on ima novi injel; as mu se inilo da stoji pred generalom, da uje njegove slubene grdnje gdje i priznaje krivicu: Kriv sam, vae prevashodstvo!; as je, opet, ak i runo psovao, izgovarajui najstranije rijei tako da se stara gazdarica, koja nikad u ivotu od njega nije ula nita slino, krstila, tim prije to su te rijei odmah poslije rijei vae prevashodstvo. Zatim je govorio takve besmislice da se nije moglo razumjeti nita; samo se moglo razumjeti da su se nepovezane rijei i misli vrtjele oko jednog i istog injela. Naposljetku je jadni Akakije Akakijevi ispustio duu. Ni soba, ni njegove stvari nisu bile zapeaene, prvo zato to nije bilo nasljednika, a drugo zato to je ostavina bila vrlo mala;

poimenice ovo: sveanj guijih pera, dvadesetak araka bijele kancelarijske hartije, tri para kratkih arapa, dvatri dugmeta otpala sa pantalona i itaocu ve poznati ogrta. Bog zna kome je sve to pripalo: za to, priznajem, nije se raspitivao ak ni pripovjeda ove pripovijetke. Akakija Akakijevia su odvezli na groblje i sahranili. Petrograd je ostao bez Akakija Akakijevia kao da ga u njemu nikad nije ni bilo. Iezlo je i nestalo jedno stvorenje koje niko nije titio, koje nikom nije bilo drago, koje nije bilo ni za koga zanimljivo, koje ak nije na sebe skrenulo panju ni prirodoslovca koji ne proputi da stavi na iodu i obinu muhu i posmatra je kroz mikroskop; stvorenje koje je pokorno podnosilo sve kancelarijske podsmijehe i silo u grob bez ikakvog izuzetnog djela, ali pred ijim je oima ipak, mada pred sam kraj ivota, promakao jedan svijetao gost u vidu injela, koji je za trenutak unio ivost u njegov bi jedni ivot, i na koji se odmah potom sruila nepodnoljiva nesrea, kao to se sruivala na careve i gospodare svijeta. . . Neko, liko dana poslije njegove smrti doao mu je u stan posiuitelj iz departamenta s nareenjem da se odmah javi: trai ga naelnik. Ali se posluitelj rnorao vratiti sam, obavijestivi da on vie ne moe doi, i na pitanje zato, odgovorio ovim rijeima: Zato to je ve umro i sahranjen prije etiri dana. Tako su u departamentu doznali za smrt Akakija Akakijevia, a ve sutradan je na njegovom mjestu sjedio novi inovnik, rastom mnogo vii, koji nije pisao slova onako pravo kao on, ve mnogo poloenije i kosije. Ali ko bi mogao zamisliti da to to je o Akakiju Akakijeviu ovdje reeno jo nije sve i da mu je sueno da nekoliko dana poslije svoje smrti proivi buno, to bi bilo kao nagrada za njegov ivot koji niko nije primjeivao? Ali se to desilo, i naa tuna pria neoekivano dobija fantastian zavretak. Po Petrogradu se naglo pronijee glasovi da se kod Kalinkina mosta i jo mnogo dalje poeo nou javljati mrtvac, po izgledu inovnik, koji trai nekakav ukradeni injel, i pod izgovorom da mu je injel ukraden, skida sa svaijih lea, bez obzira na in i zvanje, svakojake injele: postavljene maijim krznom, dabrovinom, vatom, bunde od lisiijeg i medvjeeg krzna rijeju, od svake vrste krzna i koe, kojih su se ljudi samo sjetili da pokriju svoju kou. Jedan od departamentskih inovnika vidio je mrtvaca sopstvenim oima i odmah u njemu poznao Akakija Akakijevia: ali je to u njega ipak ulilo takav strah da je poeo bjeati koliko ga noge nose i stoga nije mogao sve dobro da razmotri, samo je vidio kako mu je ovaj izdaleka prijetio prstom. Sa svih strana su neprestano stizale albe da su lea i ramena, hajd da su samo titularnih, nego ak i samih tajnih savjetnika, izloena potpunoj prehladi zbog toga to se nou skidaju s njih injeli. U policiji je izdato nareenje da se mrtvac uhvati po svaku cijenu, iv ili mrtav, i da sej za primjer drugima najstroe kazni, i u tome ak umalo to nisu uspjeli. Naime, straar neke etvrti u Kirjukinoj uliici bio je ve na samom mjestu zloina dobro epao mrtvaca za guu u trenutku kad je pokuao da smakne vuneni injel s nekog muzikanta u ostavci, koji je nekada svirao u flautu. Kad ga je epao za vrat, pozvao je krikom svoja dva druga, kojima je naloio da ga dre samo za trenutak dok se on ne mai za izmu da izvue iz nje brestovu tabakeru sa duva nom i malo okrijepi nos koji mu je ve est puta u ivotu bio promrzao; ali je, po svoj prilici, duvan bio takav da ga nije mogao podnijeti ak ni mrtvac. Straar nije stigao ni da, zapuivi prstom desnu nozdrvu, iz lijeve ake udahne, kad mrtvac kihne tako jako, da je svoj trojici sasvim zaprskao oi. Dok su oni podigli pesnice da ih protrljaju, mrtvac je nestao bestraga, tako da oni ak nisu bili sigurni ni da, li je on zaista bio u njihovim rukama. Otada su se straari tako nahvatali straha od mrtvaca da su se bojali hvatati i ive,

ve bi samo izdalje povikivali: ~Ej ti, odlazi svojim putemf i mrtvacinovnik se poeo pojavljivati ak s one strane Kalinkinog mosta, utjerujui veliki strah u sve plaljivije Ijude. Mi smo, meutim, sasvim ostavili jednu vanu linost, zbog koje je, pravo rei, naa pripovijetka, inae potpuno istinita, dobila fantastian smjer. Prije svega, dug prema pravinosti iziskuje da se kae da je jedna vana linost ubrzo poslije odlaska jadnog Akakija Akakijevia, izgrenog na pasja kola, osjetila kac neko saaljenje. Saaljenje njemu nije bilo tue; njegovom srcu bile su dostupne mnoge dobre unutranje pobude, iako mu je in veoma esto smetao da one dodu do izraaja. im je onaj prijatelj koji ga je posjetio izaao iz njegove sobe, on se zamislio o jadnom Akakiju Akakijeviu. I otada mu je skoro svakog dana izlazio pred oi blijedi Akakije Akakijevi, koji nije mogao izdrati onu njegovu slubenu grdnju... Misao o njemu toliko ga je uznemirivala da je ppslije nedjelju dana rijeio da mu poalje inovnika da vidi ta je s njim i kako mu je, i ne bi li mu to trebalo pomoi. Kad su mu javili da je Akakije Akakijevi umro u groznici, ostao je zaprepaen, osjeao griu savjeti i cijeloga dana bio neraspoloen. U elji da se kolikotoliko razonodi i zaboravi neprijatne utiske, ode uvee jednom od svojih prijatelja kod kog je zatekao dobro drutvo, i, to je bilo bolje od svega svi su tu imali skoro jedan i isti in, tako da on savreno niim nije morao biti sputavan. To je na njegovo duevno raspoloenje djelovalo izvanredno. On se sasvim otvorio, postao u razgovoru prijatan, ljubazan rijeju, vee je proveo vrlo ugodno. Poslije veere popio je au dvije, ampanjca sredstvo, kao to je poznato, koje ne djeluje ravo na raspoloenje. ampanjac ga je raspoloio za raznovrsne neoekivanosti, na primjer: rijeio se da ne ide kui ve da svrati kod jedne dame, Karoline Ivanovne, svoje poznanice, dame, ini se, njemakog porijekla, prema kojoj je on irnao savreno prijateljski odnos. Treba rei da vana linost vie nije bio mlad ovjek, da je dobar suprug i uvaen otac porodice. Dva sina, od kojih je jedan ve bio zaposlen i ljupka esnaestogodinja ki s malo savijenim ali lijepim nosiem, dolazili su svakog dana da ga poljube u ruku govorei: Bonjour, papa.1 Njegova supruga, jo svjea i ak nimalo runa, pruala je najprije svoju ruku njemu da je poljubi, a zatim bi, obrnuvi je, ona poljubila njegovu. Ali vana linost, uostalom, sasvim zadovoljna domaim porodinim njenostima, nala je za umjesno da radi prijateljskih veza ima prijateljicu u drugom kraju grada. Ta prijateljica nije bila nimalo ni ljepa ni mlaa od njegove ene; ali postoje u svijetu takve zagonetke, i nije nae da o njima rasuujemo. I tako, vana linost sie niz stepenice, sjedne u sanke i rekne koijau: Do Katarine Ivanovne, i sam, sjajno se zamotavi u topli injel, ostade u tom prijatnom poloaju od kojeg se za ruskog ovjeka bolji ni zamisliti ne moe, to jest, kad ne misli ni o emu, a misli, meutim, jedna prijatnija od druge, samo dolaze u glavu, uklanjajui potrebu i da se one rastjeruju i da se trae. Potpuno zadovoljan, on se ovla prisjeao svih veselih trenutaka te veeri, svih svojih rijei koje su natjerale njegov mali krug da se smije; ak je mnoge od njih poluglasno ponavljao i naao da su sve isto tako smijene sada kao i prije, i zato nije udo to se i sam smijao od sveg srca. Na mahove mu je ipak smetao neki estoki vjetar, koji ga je, doavi odjedanput bog zna odakle i zato, ibao po licu zasipajui ga snjenim pahuljicama i pravei od okovratnika na injelu klobuk kao jedro ili mu ga naglo, s nekom natprirodnom silom, nabacujui na glavu, zadavao time stalnu brigu kako da se iz njega iskobelja. Vana linost iznenada osjeti da ga je neko vrlo vrsto epao za okovratnik. Kad se okrenu, spazio je ovjeka

niska rasta, u starom izlizanom vicmundiru i s uasom prepoznao u njemu Akakija Akakijevia. Cinovnikovo lice bilo je bijelo kao snijeg i on je gledao kao pravi mrtvac. Ali je strah vane linosti prevaziao sve granice kad je spazio da su se mrtvaeva usta iskrivila, i kad je, zapahnuvi ga stranim grobnim vonjom, izgovorio ove rijei: A, tako, eto naposljetku i ti! Naposljetku sam te, ovaj, epao za jaku! Tvoj mi je injel i po 1 francuski: Dobar dan, tata, prim. prev. treban! Nisi se pobrinuo za moj, jo si me i izgrdio daj mi sad svoj! Jedna vana linost umalo to ne umre. Ma kako da je bio samovoljan u kancelariji i uopte pred niima, i mada je, pogledavi njegovu figuru i muevan izgled, svako govorio: Uh, kakav samovoljnik! on je ovom prilikom, kao veoma mnogi koji imaju junaku spoljanost, osjetio toliki strah da se, ne bez razloga, poeo bojati da ne dobije kakav neprirodni napad. Cak je sam, to je bre mogao, skinuo s lea svoj injel i viknuo koijau nekim tuim glasom: Tjeraj kui to bre moe! Koija, uvi glas kojim se govori obino u odlunim trenucima i propraa ak i neim mnogo opipljivijim, uvukao je za svaki sluaj glavu u ramena, zamahnuo biem i pojurio kao strijela. Za neto vie od est minuta vana linost je ve bila pred ulazom u svoju kuu. Blijed, uplaen i bez injela, umjesto do Katarine Ivanovne, stigao je do svoje kue, dovukao se nekako do svoje sobe i proveo no vrlo nemirno, tako da mu je sutra ujutro, dok su pili aj, kerka glasno rekla: Ti si, tata, danas savim blijed. Ali je tata utao i nikom ni rijei nije rekao o onome to mu se dogodilo, ni gdje je bio, ni kuda je htio da ide. Taj dogaaj nainio je na njega silan utisak. Cak je potinjenima mnogo rjee govorio: Kako se usuujete, znate li vi ko stoji pred vama? A ako je i izgovorio, to nije inio prije nego to je sasluao o emu je rije. Ali je jo vanije to to se otada vie nije pojavljivao inovnikmrtvac: oevidno mu je generalski injel bio kao po mjeri; bar se vie nije ulo da su jo s nekog skidali injel. Ipak, mnogi radeni i briljivi ljudi nisu se htjeli smiriti i govorkali su da se inovnikmrtvac jo uvijek pojavljuje u udaIjenim dijelovima grada. I zaista, neki kolomenski straar vidio je svojim oima kako se iza jedne kue pojavilo privianje, no, budui po prirodi neto slab, tako da ga je jednom prilikom obino odraslo prase, pobjegavi iz neke privatne kue, oborilo na zemlju, na veliko uveseljenje koijaa, koji su tu stojali i od kojih je on, zbog tog ismijavanja, zatraio po gro za duvan dakle, budui nemoan, on ga nije smio zaustaviti, nego je iao po mraku za njim sve dotle dok' se privienje, naposljetku, nije osvrnulo i zaustavivi se upitalo: Sta ti hoe? i pokazalo mu takvu pesnicu kakva se ne moe nai ni u ivih ljudi. Straar je rekao: Nita, i odmah se vratio natrag. Ipak, privianje je bilo rastom mnogo vie, imalo prevelike brkove i uputivi se, kako se inilo, ka Obuhovom mostu, sasvim iezlo u nonoj tami. KRITIKA O DJELU N. V. GOGOLJA Komedije Vladimir treeg stepena 1832 i enidba 1833, a preradena 1842, ma koliko znaajne, u senci su Revizora, koji je prikazan s bunim uspehom u prolee 1836. Komedija se svidela ak i Nikolaju I, ali je mnoge i pozledila, jer savremenici je nisu moglii primiti drukije nego kao socijalnu satiru u kojoj je sve to ne valja skupljeno na gomilu i igosano ismejavanjem. Svi su protiv mene pie Gogolj glumcu epkinu. Zreli i uvaeni inovnici viu da meni nita nije sveto kad sam imao drskosti da tako govorim o slubenim linostima; policajci su protiv mene; trgovci su protiv mene. Kude, a idu da gledaju: na etvrtoj predstavi nije se mogla dobiti karta. Sad ja vidim ta znai biti komediograf. Najmanja slika istine i svi se dignu protiv tebe... itavi stalei! U lanku

Razlaz posle komedije pisac s tugom postavlja izazovno pitanje: Cemu se smejete? Sebi samima se smejete! Kasnije e socijalnosatirikom smislu komedije biti dodavana mnoga druga, pa i mistina, tumaenja. S navedenim stavovima Gogoljevim nije sasvim lako uskladiti tvrdnju Mirskog: Revizor je bio zamiljen kao moialna satira usmerena protiv ravih inovnika, a ne kao satira socijalna protiv sistema korupcije i neodgovornog despotizma. Ali priznaje Mirski kakve god bile namere pisca, delo je bilo tumaeno kao socijalna satira pa je njegov uticaj u borbi protiv samodravlja i birokratije bio vei nego bilo kog drugog knjievnog dela. No, bez obzira na tu angaovanost i aktuelnost u socijalnim zbivanjima, Revizor je neosporno najvei pozorini komad na ruskom jeziku. Nije on odlian samo zbog dijaloga i slike likovne nego je to jedan od retkih ruskih komada koji je od poetka do konca sazdan sa besprekornom umetnou. Velika originalnost njegovog plana poiva na odsustvu svakog ljubavnog interesa i simpatinih osoba. Za Hljestakova Mirski kae da je on, kao i iikov kasnije, potpuno transponovan, potpuno iv, te predstavlja jednu od najivljih linosti ruske umetmike knjievnosti. Sie za Revizora, kao i onaj za Mrtve due, Gogolju je sugerirao Pukin. Slinih siea bilo je i ranije G. F. KvitkoOsnovjanenko u komediji Gost iz prestonice; srodnu temu obrauje i A. Veltman u povesti Provincijski glumci. Bio je to povod izvesnim kritiarima da govore o Gogoljevoj neoriginalnosti. Jedan od njih je tvrdio da ni humor pisca Revizora nije ruski, ve je nastao pod zapadnjakim, osobito njemakim uticajem. Senkovski je savetovao Gogolju da vie ne pie komedije, a da Revizora popravi pojaavajui ljubavnu intrigu. Ovakva nerazumevanja danas se mogu shvatiti samo kao dokaz da je delo bilo originalno i novo. Bjelinski je to sjajno razumeo kad je rekao da Gogolj nije imao uzora i prethodnika ni u ruskoj ni u stranoj literaturi, bez obzira na, Kvitka i Veltmana: oni su priaii publici o zanimljivom i retkom dogaaju s ciljem da je zabave. Gogolj je njihovu bezazlenu zabavnu temu pretvorio u drutvenu i moralnu; tako preobraena, njegova komedija je bila nova. Novo i vrlo smelo bilo je i to to u komediji nije bilo po'zitivnog junaka, nosioca ideala, a gledalac je ipak doivljavao svojevrsnu katarsu. Zgaen nad porocima, usmeravao se ka dobru. Sam Gogolj je isticao katarktiku mo smeha, njta manje od moi tragikog potresa i suza: udnovatO', meni je ad to niko nije primetio' poteno iice koje je bilo u mom komadu. Da, bilo je jedno poteno lice koje je delovalo u njemu sve vreme njegova trajanja. Toi poteno, plemenito lice bio je smeh. Kao prava drutvena komedija, Revizor nije mogao da ima jednog glavnog junaka: glavno lice Revizora je cela grupa podmitljdvih inovnika na elu s gradonaelnikom, koii se hvali da je lupe nad lupeima. U tu pokvarenu sredinu dolazi prestoniki ovek, tobonji revizor Hljestakov; iskren i armantan, lakomislen i hvalisav petrogradski fifiri ivi, kako kae Merekovski, da bere cvee zadovoljstva. Njega ne zanima mito on uzima, novac u zajam od svoiih uplaenih posjetilaca od kojih se i sam najpre uplaio dok nije shvatio njihovu zabunu. Hljestakov nije obina varalica ni laov od zanata. Hljestakov i sam zaboravlja da je laov i gotovo veruje u ono to govori. Jezik mu lae spontano, nezadrivo, kao to srce kuca i plua diu nema tu hladne proraunatosti ni teatralne razmetljivosti, sve je prirodna improvizacija. Lae on sa oseanjem i to je najlepi i najopetskiji trenutak u njegovom ivotu. Re je o nadahnuu, o milini, o pravoi razbludd od lai. On lae i samog sebe i u tome je tajna njegove neodoljivosti. Hljestakov je pravi genije lai otud

njegova gotovo' detinja bezazlenost i jasnoa. Lak na mislim, on ne osea gde je prelaz od istiine ka neistini, od dobra ka zlu, od dozvoljenog ka prestupu. Hljestakov je olienje povrnosti koja esto prevlada u svetu. Vredi oslunuti operetsku muziku kae Merekovski taj lajtmotiv prolog stolea, to tako nasrtljivo zagluuje Betovena i Vagnera, pa da oseti besmrfcnost Hljestakova, kome pesimdzam devetnaestog veka nikada nije smetao da otkrida cvetove slasti . . . Vredi zaviriti u bilo koje novine pa da nas zadahne neobina lakoa u mislima. O literaturi da ne govorimo! Hljestakov bi slobodno mogao da kae: Ja postojim od literature i literatura postoji od mene. Sreta se on i u politici: Na stranicama svetske istorije, od Pariza i Londona do Transvala, pie svoje 'vodviljie', plete svoju spletku. Postoji Hljestakov u svakom ooveku. Gledaoci se smiju, ne oseajui da se smiju i sebi: Nisu prevareni samo inovnici dz ruske palanke prevaren ie i italac. Jer Hljestakov ivi u celom svetu on je lakoumna ljudska savest. Risac je imao razloga da kae: Ovaj prazni i nitavni karakter sadri u sebi skup mnogih osobina koje imaju i ljudi od vrednosti. Svak je, bar na trenutak, ako ne i na viie trenutaka, postajao ili postaje Hljestakov... I okretni gardist bie ponekad Hljestakov, i dravnik biva pokadto Hljestakov, pa i mi, greni literati, bivamo ponekad Hljestakovi... Ovaj lik je, kao i lik iikova, i Gogoljeva mea culpa u slici. Jer ako je u iikovu izbacio iz sebe sve vegetativne ele mente svoga ja pie Mirski u Hljestakovu je simbolizovao neodgovornost, praznu lakomislenost, odsustvo mere, crte to toliko tre iz njegove linosti. To je, dakle, i piev obraun sa sobom, ali transponovan u sferama umetnosti do univerzalnog znaenja. Komedija Revizor odigrala je veliku ulogu u revolucionisanju ruske drutvene svesti. Pojavila se istih godina kad i Teko pametnom Gnibojedova i Filozofsko pismo adajeva. Bez tih dela ne moe se zamisliti istorija Rusije devetnaestog veka. To jo u veoj meri vai za Mrtve due. Oba dela, osobito Revizor, dala su povoda za neka ematska, mada duhovita, tumaenja celog Gogoljevog opusa. Tako Zor Niva smatra da se svi Gogoljevi likovi mogu podeliti na varalice i one to zgru. Po pravilu, varalica ili lapv, kao to su Hljestakov i iikov, stiu u jedan savreno amorfan, kreteniziran, postvaren svet koji pojma nema o pravdi i moralu, gde se ljudi zadovoljavaju zgrtanjem, gomilanjem dobra na primer glava eera u Nosu. Spekulaoija bez skrupula i gotovo' bez cilja, jer akumulaiCija kojoj se odaje taj svet apsurdan je, liena svake svrhe. Varalica koji prodire u taj svet, oarava ga i najzad iezava ostavlja za sobom pusto ili bar poremeaj. Hljestakov je konano demaskiran u scenama krajnje smenim, na kraju Revizora, da bi se tako pripremio dolazak pravog generalnog inspektora u izvanrednoj misiji, koga je car poslao da vaspostevi red u malom ruskom gradu. U tom amorfnom svetu tema zgrtanja ima najrazliitije i najgrotesknije manifestacije, kao i tema lai i prevare. Ono to je u Revizoru bilo prikazano u malom gradu u Mrtvim duama e hitd preneto u gubernijsko sredite i u zabaena spahijska sela i vlastelinske kue. injel je za mnoge bio realistika tragina povest natopljena humanou i kao takav jedan je od izvora velike ruske knjievne tradicije. Melior de Vogije je, ini se, pogreno pripisao: Dostojevskome znamenitu reenicu: Svi smo mii izili iz Gogoljevog injela, koju je; izgleda, izrekao Turgenjev. No u svakom sluaju injel je, pored Revizora i Mrtvih dua, najuticajnije GogoljevO' delo. U njemu je prikazan Mali ovek, bedni inovnik, srodan Pukinovom Virinu i Makaru Djevukinu Dostojevskoga, jedan iz velike ruske

galerije porienih d uvreenih, koju e i Cehov obogatiti likom Cerojakova dz kratke prie Smrt inovnika. Vie puta je isticano relativno znaenje pomenute apokrifne reenice Svi smo mi izili iz Gogoljevog injela, a o odnosu Dostojevskog prema Gogolju napisane su brojne studije. Po nekima Nos je u veoj meri krio put Dostojevskome nego to je to uinio injel. A L. Beme je, meutim, pisao da je Dvojnik Dostojevskog umetniki odgovor na Gogoljev Nos. S druge strane, nije teko pokazati da su Bedni Ijudi pisani i iz atpora injelu, te da je u tome delu Dostojevski blii Pukinu nego Gogolju. Sam junak Dostojevskoga, Makar Djevukin, zamerao je junaku Sinjela, Akakiju Akaki.ieviu Bamakinu, to nema dostojanstva, dok je mnogo kasnije Bahtin okarakterisao Akakija Akakijevia kao nesamosvesnog Makara Djevukina. Bilo kako bilo, nije nimaJo lako osporiti ukorenjeno miljanje da je injel pretea ruskog psiholokog romana kao i realizma u jednom viem smislu. R. A. Pis, profesor iz Bristola, pokazao je da je napadajui tu ideju, Rozanov jedino mogao da je obrne, ali je i tada priznao da ona vai, u najmanju ruku na jednom po vrnom nivou: Dobro je poznato stanovite pie Rozanov prema kojem itava naa knjievnost proistie iz Gogolja. Bilo bi tanije ako se. kae da naa knjievnost predstavlja negiranje Gogolja, borbu protiv njega. Meutim, povrinsko i spoljanje vienje Gogolja kritikovao je najubedljivije Boris Ejhenbaum, u svom poznatom radu Kako je sainjen Gogoljev Sinjel? U poslednje vreme sve ei glasovi se diu i protiv Ejhembaumovog tumaenja, koje je, doista, ekstrenmo formalistiko. Jer, Ejhenbaum Sinjel posmatra kao jeziku igru, kao grotesku u kojoj se smenjuju pseudosentimentalni ton i kalambur. Svodi on znamenitu povest na taj dualitet stila, ne traei gotovo nita s onu stranu stila i jezike igre. Kao prvi korak, ta, jezika i stilska igra nesumnjivo je zanimljiva i Ejhenbaum je briljantno interpretira; ali Pis je u pravu kad kae da knjievni kritiar mora poi dalje i upitati se: kakvo znaenje takva igra rijei donosi? Odgovor samog Ejhenbauma glasi? komini efekt groteskno odnosi se samo na povrinski nivo prie; u njoj su sredstva sama sebi cilj. Meutim, Pis pobija Ejhenbauma i kae: predstavljati sve kao povrinu znai nadgogoljiti Gogolja, koji inae, voli da se pretvara kako je sve povrina; a formalisti su veinom prevideli upravo to, najvaniji od Gogoljevih postupaka njegovo osnovno sredstvo. Vie nije dovoljno postavljati pitanje kako je nainjen Gogoljev Sinjel; moramo se postarati da utvrdimo i zato. Pis je i na to pitanje pokuao da odgovori. On je istovremeno osporio i sentimentalna tumaenja lika Akakija Akakijevia kao poniene linosti. Siromatvo ovog junaka, koje predstavlja ugaoni kamen za svaki pokuaj socijalnog tumaenja dela, ne moe se uzeti zdravo za gotovo: ono je uvek prikazano u vidu hiperbole. Pre svega, Akakije Akakijevi nipoto nije na poslednjoj ljestvici inovnike hijerarhije, ve u devetoj klasi, iza koje ima jo pet, to se zaboravlja! Ostali titularni savetnici u Gogoljevim delima nemaju takvih finansijskih tekoa. Pa ni u samom injelu kae dalje Pis nema naglaska na siromatvu ostalih sitnih inovnliika, ije je sjotbodnio vreme ispunjeno odlascima u pozioritl'e, igranjem karata i ispijanjem aja. U stvari, sve njihove raznovrsne delatnosti upotrebljavaju se kao kontrast koji treba da istakne apsolutno odsustvo bilo kakvog oblika vanslubene aktivnosti u sluaju samog Akakija Akakijevia. Doslednom analizom Bis je doao do vrlo zanimljivih rezultata koji osporavaju tradicionalna, pa i formalistika tumaenja. Poslije svestranih analiza sve je tee dokazati da je Akakije Akakijevi rtva okolnosti, kako to smatra najvei dio socijalnorealistike kritike. Jo je Cernievski lucidno primetio da Akakije Akakijevi nije

tipini titularni savetnik, nego ga je smatrao poluidiotom. Takve opservacije, koje su na liniji i poznalte Markaove misli da je koren za oveka, pre drutvai, sam ovek ipak utvruje ono to su neki pokuali da osporie, a to je: da je injel, zacelo, jedan od prvih izvora klasine ruske psiholoke proze. Karakteriui osobenost Gogoljevog postupka, R. A. Ris je rekao: Gogolj je pribegao isto spoljanjem nainu opisivanja unutarnjeg sveta, to' predstavlja psiholoki realizam: da bi svet psihe uinio realnim, on realni svet ini piholokim. Kritika, osobito socijoloka, preterano je istacala izuzetno siromatvo Akakija Akakijevia. Kad je! u pitanju groteska, valja biti vrlo oprezan. R. A. Pis je u pravu kad podsea da se siromatvo Gogoljevog inovnika ne moe prihvatiti na realnom planu, jer da su svi titularni savetnici cara Nikole I bili tako neobjanjivo siromani, on nikada ne bi ni imao javnu slubu. I dok je materijalna oskudica Akakija Akakijevia pod znakom pitanja, njegovo duhovno siromatvo je van svake sumnje: ne iznenauje nas toliko nedostatak materijalnih mogunosti koliko oskudnost njegovih duhovnih moi. Ovdje se Gogolj ponovo koristio svojim osnovnim sredstvom: spoljanji svet odraava unutarnji svet; spoljanja nematina Akakija Akakijevia jeste metafora 'njegovog unutarnjeg siromatva. Akakije Akakijevi ima jednu jedinu strast prepisivanje akata. On je ovek izuzetno skuena duha i malih moi; stoga je njegov osnovni problem komunikacija. Kada su mu dali posao koji je zahtev^ao neto vie od pukog prepisivanja rei, njihovo menjanje i korienjei, on je tu potpuno podbacio. Sirlomatvo Akakijevo je obostrano, ali je duhovno sigurno bitno. Svoj novi injel on nosi kao novi drukiji okvir svoje svesti; njegova kvalitativno nova spoljanjosit menja i njega samog. U isto vreme injel u njemu budi pomisao na prijatnu drugaricu ivota ..., na pokuaj komunikacije koji, meutim, ne uspeva. Prirodno je to su Gogoljevi savremenici u Sinjelu nali dirljivu samilost prema sirotom i beznaajnom oveku i nije udo to je ova pripovetka izazvala raanje itave jedne filantropske literature o bednom malom inovniku, iji je smisao bio i optuba itave drutvene stvarnosti zbog nesree ponienih i uvreenih. Danas, ka,d imamo distancu, preovlauju objektivnija merila. Akakije Akakijevi Bamakin je kako pie Mila Stojni ovek bez korena, dete gradskog plonika, posmre kome je majka umrla na^ poroaju ostavivi mu u naslee oevo ime i prezime izvedeno iz rei bamaok duboka, cipela, dakle iz naziva za stvar, a ne kao to je to ee iz ljudskog imena; on se rodio postvaren da bi ivio jer se iveti mora i jer je sve u njegovom ivotu nunost. A ivot mu je usitnjen do fantastinog besmisla. Problem je tu daieko vie nego socijalni. Dragan Nedeljkovi D. Nedeljkovi: Nikolaj Vasiljevi Gogolj, Ruska knjievnost, knj. I, Svjetlost NOLIT, 1976, str. 302308