SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Nikola Kruljac

DIREKTNE STRANE INVESTICIJE I HRVATSKO GOSPODARSTVO

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2013.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

DIREKTNE STRANE INVESTICIJE I HRVATSKO GOSPODARSTVO

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Međunarodne financije

Mentor: prof. dr. sc. Dragoljub Stojanov

Student: Nikola Kruljac

Studijski smjer: Međunarodno poslovanje

JMBAG: 0081113326

Rijeka, 17.7. 2013.

KAZALO

1.

UVOD...........................................................................................................1

1.1. PREDMET ISTRAŽIVANJA...........................................................................1

1.2. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA.............................................................1

1.3. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA.............................................................2

1.4. STRUKTURA RADA........................................................................................2

2. STRANE INVESTICIJE........................................................................4

2.1.DIREKTNE STRANE INVESTICIJE.............................................................4

2.1.1. Pojam direktnih stranih investicija..............................................................4

2.1.2. Vrste i podjele direktnih stranih investicija................................................5

2.1.3. Ciljevi direktnih stranih investicija.............................................................6

2.1.4. Pozitivni i negativni učinci.........................................................................7

2.2. STRANE PORTFOLIO INVESTICIJE........................................................11

2.3. OSTALE STRANE INVESTICIJE................................................................12

3. KRETANJE DIREKTNIH STRANIH INVESTICIJA U SVIJETU

3.1. KRETANJE DIREKTNIH STRANIH INVESTICIJA U RAZVIJENIM

ZEMLJAMA I ZEMLJAMA U RAZVOJU...............................................13

3.2. KRETANJE DIREKTNIH STRANIH INVESTICIJA U

TRANZICIJSKIM ZEMLJAMA...................................................................17

4. DIREKTNE STRANE INVESTICIJE U REPUBLICI

HRVATSKOJ........................................................................................20

4.1. OBUJAM DIREKTNIH STRANIH INVESTICIJA U REPUBLICI

HRVATSKOJ.................................................................................................20

4.2. PREGLED ULAGAČA U RH.......................................................................22

4.3. PRILJEV INVESTICIJA PO SEKTORIMA..............................................24

4.4. VAŽNOST MAKROEKONOMSKOG OKRUŽENJA..............................26

5. PERSPEKTIVA RAZVOJA RH S ASPEKTA DIREKTNIH

STRANIH INVESTICIJA...................................................................28

5.1. UTJECAJ NA VANJSKU TRGOVINU I ZAPOSLENOST......................28

5.2. UTJECAJ NA INVESTICIJE........................................................................29

5.3. UTJECAJ NA GOSPODARSKI RAST........................................................30

6. STRATEGIJA PRIVLAČENJA DIREKTNIH STRANIH

INVESTICIJA.......................................................................................31

6.1. OSNOVNI ČIMBENICI PRIVLAČENJA....................................................31

6.2. POTICAJNE MJERE.....................................................................................32

7. ZAKLJUČAK.......................................................................................34

LITERATURA.........................................................................................35

POPIS GRAFOVA...................................................................................37

POPIS TABLICA....................................................................................38

1

1. UVOD

U okviru ovog dijela potrebno je posebnu pozornost posvetiti ovim tematskim

jedinicama: 1) Predmet istraživanja, 2) Svrha i ciljevi istraživanja, 3) Metodologija

istraživanja, 4) Struktura rada.

1.1. PREDMET ISTRAŽIVANJA

Strana ulaganja nisu nikakva nova pojava u gospodarskom svijetu. Ona su prisutna u

većem obujmu u svim razvijenim i moćnim zemljama, a nešto manje u slabije

razvijenim i tranzicijskim zemljama. Pošto Hrvatska još uvijek spada u tranzicijske

zemlje obujam i količina stranih ulaganja nije na zadovoljavajućoj razini. Konstantno se

naglašava i spominje potreba za stranim investicijama koje bi bile u funkciji podizanja

konkurentnosti domaćeg gospodarstva. Strane investicije bitan su čimbenik jačanja

hrvatskog gospodarstva, te su veoma bitne za razvitak Hrvatske u budućnosti. Strane

investicije trebale bi potaknuti veće zapošljavanje, izvoz te samo gospodarsku sliku

države.

Iz navedenog možemo zaključiti da je predmet istraživanja, a ujedno i svrha, ukazati na

značenje direktnih stranih investicija za Republiku Hrvatsku.

1.2. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

Osnovna svrha i ciljevi istraživanja ujedno proizlaze iz predmeta istraživanja.

Sukladno tome, svrha istraživanja jest analizirati i definirati značajnost direktnih stranih

investicija za daljnji prosperitet, te pokušati se osvrnuti kako i na koji način bolje

privući strane ulagače.

2

Cilj istraživanja je odrediti može li se u ovom slučaju, direktni stranim investicijama

postići veća konkurentnost domaćeg gospodarstva, unaprijediti tehnologija, povećati

izvoz, a sa time i zaposlenost.

1.3. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA

U izradi ovog diplomskog rada korištene su ove znanstvene metode: metoda analize i

sinteze, deskriptivna metoda, induktivno deduktivna metoda, povijesna metoda,

komparativna metoda te komparativna metoda.

1.4. STRUKTURA RADA

Počevši od predmeta i cilja istraživanja rezultati istraživanja su primjereno sintetizirani

u sedam cjelina, vodeći računa o njihovoj povezanosti, kompleksnosti i

vjerodostojnosti.

U Uvodu predočen je predmet istraživanja te svrha i ciljevi koji proizlaze iz samog

predmeta istraživanja. Zatim se navedene metode istraživanja koje su se koristile pri

radu i na kraju sama struktura rada.

Strane investicije naslov je drugog dijela u kojem je definiran pojam stranih investicija,

njihova podjela te sami učinci stranih investicija kao takvih.

Naslov trećeg dijela je Kretanje direktnih stranih investicija u svijetu u kojem se

analizira značaj i kretanja direktnih stranih investicija u razvijenim, zemljama u razvoju

i tranzicijskim zemljama.

U četvrtom dijelu, Direktne strane investicije u Republici Hrvatskoj, analizira se

atraktivnost Hrvatske kao primatelja direktnih stranih investicija te sama struktura

direktnih stranih investicija u Hrvatskoj s obzirom na njihov obujam, vrste ulagača i

sektorsku zastupljenost, ali i važnost makroekonomskog okruženja koje u konačnici

pospješuje atraktivnost Hrvatske.

3

Perspektiva razvoja Republike Hrvatske s aspekta direktnih stranih investicija

naslov je petog dijela u kojem se analiziraju utjecaji na vanjsku trgovinu, međunarodnu

razmjenu, zaposlenost te sam gospodarski rast RH te perspektiva Hrvatske u daljnjoj

budućnosti.

Naslov šestog dijela je Strategija privlačenja direktnih stranih investicija koji se

sastoji od osnovnih čimbenika privlačenja poput ekonomske snage, potrošačkog

kapaciteta, rizika zemlje, infrastrukture i proizvodnih resursa, te poticajnih mjera poput

poreznih poticaja.

Posljednji dio je Zaključak u kojem su na sustavan i koncizan način objedinjene sve

spoznaje i činjenice koje su prikupljene tokom ovog istraživanja.

Na posljetku nalazi se popis literature, grafova i tablica.

4

2. STRANE INVESTICIJE

Ograničena pokretljivost kapitala koja je karakterizirala doba liberalističke ekonomije s

kraja 18. i početkom 19. stoljeća, zamijenjena je koncem 20. stoljeća globalnom

ekonomijom. U suvremenim međunarodnim odnosima između različitih zemalja svijeta

sve je značajnije kretanje kapitala naspram robe pa se sve više govori o rastućem

procesu financijske globalizacije. To se kretanje zbiva u tri različita oblika: direktne

strane investicije, strane portfolio investicije i ostale strane investicije. Najvažniju ulogu

imaju direktne strane investicije. (Pavlović D., 2008., p.15. )

2.1. DIREKTNE STRANE INVESTICIJE

Inozemna direktna ulaganja počinju se intenzivnije pojavljivati u teoretskim i

empirijskim istraživanjima ekonomista nakon Drugog svjetskog rata. Posebno velik rast

međunarodnih financijskih tokova dogodio se 1980-tih i 1990-tih godina.

Prvi razlog tome je razvoj teorije i institucionalnih investitora u Americi kao odgovor na

ograničenja u bankarskom sektoru. Drugi je povećana umreženost svjetskih financijskih

tržišta i globalizacija koja je omogućila optimiziranje portfelja na globalnom

financijskom tržištu. Treći je liberalizacija financijskih tržišta, osobito europskih

početkom osamdesetih godina.

Sve je to otvorilo proces stvaranja cjelovite teorije direktnih stranih ulaganja koja

obuhvaća segmente već razrađenih dijelova ekonomske teorije poput optimizacije

portfelja, teorije rasta, teorija ekonomske politike, teorije poduzeća i teorija industrijske

organizacije. (Babić,A., Pufnik, A., Stučka, T., 2001., p. 1.)

2.1.1. Pojam direktnih stranih investicija

Direktne strane investicije(engl. FDI- Foreign Direct Investment) su oblik ulaganja kod

kojeg ulagač osigurava pravo vlasništva, kontrole i upravljanja nad tvrtkom u koju su

5

uložena sredstva radi ostvarivanja nekog dugoročnog gospodarskog interesa.

(http://www.forexuhrvatskoj.com/strane-investicije/, pregledano 28.7. 2013.)

Prema međunarodno priznatoj metodologiji, izravna ulaganja definiraju se kao ulaganje

rezidenata jednog gospodarstva u poduzeće rezidenta drugog gospodarstva u kojem

ulagač stječe minimalno 10% dionica ili vlasničkih udjela s pravom glasa. U definiciji

se posebno naglašava potreba stjecanja trajnog interesa stranog investitora u poduzeću

primatelju strane investicije. Postojanje trajnog interesa implicira dugoročni poslovni

odnos između izravnog investitora i primatelja investicije, kao i značajan stupanj

utjecaja na menadžment i poslovanje poduzeća primatelja investicije. FDI se formalno

definiraju s 10% ili više vlasničkog udjela zbog toga što pojam trajnog interesa nije

jednoznačan. Osim toga, neki inozemni ulagač može zadovoljiti uvjet od 10% udjela, ali

pritom ne mora imati trajni interes ili interes za upravljanjem poduzeća što znači da bi

mogao potpasti u kategoriju pofrtolio investicija. ( Buterin D., Blečić M., 2013., p. 136.)

2.1.2. Vrste i podjele direktnih stranih investicija

Izlazak tvrtke na strana tržišta putem zajedničkih ulaganja ili osnivanje vlastite tvrtke u

inozemstvu, tretira se kao direktna strana investicija. Pri tome se direktnu stranu

investiciju u inozemstvu može provesti na dva načina(Sisek, 2005):

a) Investiranjem u potpuno novi pogon ili djelatnost(greenfield investment)

b) Preuzimanjem ili spajanjem domaćeg poduzeća sa poduzeće iz inozemstva

(brownfield investment). Direktna ulaganja putem procesa privatizacije u

tranzicijskim zemljama također se ubrajaju u ovu skupinu. Najčešći oblik FDI-ja

je preuzimanje ili sjedinjavanje sa velikom multinacionalnom kompanijom, dok

su potpuno novi pogoni zasada manje zastupljeni.

Ovisno o postotku udjela stranog investitora, poduzeća primatelji se različito nazivaju

(Buterin D., Blečić M., 2013,. p. 136. ) :

a) Ogranak (engl. branch) ako je u potpunom vlasništvu

b) Podružnica (engl. subsidiary) s više od 50% vlasništva

c) Povezano poduzeće (engl. asociate) s udjelom od 10-50% direktnog ili

indirektnog vlasništva u inozemstvu

6

U današnje vrijeme teško je precizno odrediti razliku između pojedinih oblika izravnih

ulaganja, pogotovo zbog isprepletenosti novih organizacijskih i poslovnih oblika.

Također možemo razlikovati direktne strane investicije ovisno o motivima investiranja

na ( Sisek B., 2005., p. 91.):

a) Horizontalne - izravne investicije koje tvrtka poduzima radi širenja svoje

osnovne djelatnosti tj. osvajanja inozemnog tržišta. Osnovni motivi za taj tip

investicija su direktna prisutnost na inozemnom tržištu, zaobilaženje carinskih i

drugih davanja kojima mogu biti opterećeni uvozni proizvodi, te transportni

troškovi koji za neku jeftiniju robu mogu znatnije utjecati na konačnu cijenu.

b) Vertikalne – investicije motivirane nižim troškovima proizvodnje u zemlji

primatelju, dakle riječ je o djelatnostima koje nadopunjuju i zaokružuju osnovnu

djelatnost izravnog investitora. Koristeći se lokacijskim prednostima i nižim

cijenama pojedinih dijelova, osobito složenih tehničkih proizvoda,

multinacionalne kompanije ostvaruju konkurentsku prednost i u matičnim

zemljama i u inozemstvu, potiskujuću nacionalna poduzeća ili ih prisiljavajući

da postanu multinacionalna, tj. da i ona internacionaliziraju proizvodnju.

2.1.3. Ciljevi direktnih stranih investicija

Četiri su cilja koja utječu na odluke stranih investitora o inozemnom ulaganju (Unković

M., Kordić N., 2010., p. 249-251. ):

a) Ulaganja zbog iskorištavanja prirodnih bogatstava(resource-seeking) – u ovu

skupinu možemo uvrstiti tri resursa koji se eksploatiraju.

Fizički resursi- razvijena infrastruktura, sirovine, minerali, poljoprivredni

proizvodi. Ove investicije općenito poduzimaju poduzeća primarnog ili

sekundarnog sektora.

Jeftinija nekvalificirana, polukvalificirana i kvalificirana radna snaga.

Ove investicije općenito poduzimaju poduzeća industrijskog i uslužnog

sektora.

7

Tehnološka, menadžerska, marketing i organizacijska znanja. Vezana su

za osiguravanje visoko kvalitetnih resursa te se poduzimaju uglavnom u

sklopu strateških udruživanja i vežu se za tehnološki intenzivne

industrijske grane.

b) Ulaganja zbog osvajanja novih tržišta(market-seeking) -nastala su zbog potrebe

za novim tržištima te su bila rezultat određene zatvorenosti nekih tržišta za uvoz

gotovih proizvoda, velikih transportnih troškova ili potreba prilagode proizvoda

lokalnim uvjetima.

c) Ulaganje zbog povećanja efikasnosti(efficiency-seeking) – tržišta moraju biti

razvijena i otvorena da bi došlo do međunarodne razmjene motivirane

racionalnošću i efikasnošću. Velik značaj za ova ulaganja dolazi praksom

multinacionalnih kompanija koja organiziraju proizvodnju različitih dijelova

proizvoda sa različitih lokacija u svijetu. Efikasnost se u ovom slučaju temelji na

nižim troškovima proizvodnje.

d) Strateški motivirana ulaganja(strategic asset-seeking) – Svrha ovih ulaganja jest

ostvarenje dugoročnog strateškog cilja, u uvjetima stalne i sve veće

međunarodne konkurentnosti. Očekuje se od ovakvih investicija da omoguće

razvoj ostalom dijelu korporativnog sistema ( ekonomiju obujma, marketinško i

menadžersko iskustvo, naprednu tehnologiju, financijski

potencijal,diferenciranje proizvoda...).

2.1.4. Pozitivni i negativni učinci direktnih stranih investicija

Što se tiče izravnih učinaka oni bi se trebali manifestirati i na makroekonomskom planu

dok bi se indirektni učinci trebali ostvariti utjecajem na strukturu ekonomije zemlje

primatelja kao i na ponašanje i rezultate domaćih poduzeća. Prije svega kod izravnih

učinaka uočavamo utjecaj na bruto investicije. Ukoliko uloženi iznos stranih investicija

poveća ukupne investicije više od tog ulaganja, možemo reći da je utjecaj bio pozitivan.

Ukoliko pri uloženom iznosu investicije na dolazi do promjene ukupnog iznosa

govorimo o neutralnom utjecaju, a u slučaju smanjenja ukupnih investicija unatoč

priljevu FDI, dolazi do istiskivanja domaćih investicija i negativnih rezultata. (Sisek B.,

2005., p. 91.)

8

Neizravni učinci direktnih stranih investicija manifestiraju se putem učinka prelijevanja

(engl. spillover effects) koji indirektno utječu na domaća poduzeća tako što unapređuju

svoju učinkovitost i efikasnost poslovanja. Znatna očekivanja zemlje primatelja glede

izravnih stranih ulaganja vezana su uz indirektne učinke koji obuhvaćaju različite

neizravne učinke koje pridonose boljim performansama domaćih poduzeća. Učinci

prelijevanja nastupaju kada inozemna poduzeća ne mogu iskoristiti i usmjeriti sve

koristi svojih inozemnih aktivnosti isključivo na poduzeća u koja su uložili te ih tako

držati izvan dometa ostalih poduzeća, bilo domaćih ili stranih. Tada su koristi od

izravnih ulaganja dostupna širem krugu poduzeća i imaju karakter javnog dobra.

Učinci prelijevanja mogu djelovati (Buterin D., Blečić M., 2013., p. 141.):

Horizontalno (engl. intra-industry)

Vertikalno (engl. inter-industry)

Horizontalni učinci nastaju između poduzeća u istoj djelatnosti, odnosno kada domaća

poduzeća imaju koristi od ulaska i prisutnosti inozemnih poduzeća u istom sektoru. S

druge strane, vertikalni učinci nastaju između inozemnog poduzeća i njegovih domaćih

dobavljača i kupaca. Vertikalni učinci prelijevanja nastaju kada inozemno poduzeće nije

u stanju iskoristiti sve prednosti i koristi svog ulaganja, bilo kroz izravna plaćanja ili

niže cijene intermedijarnih proizvoda. U toj situaciji inozemna poduzeća nude tehničku

pomoć svojim domaćim dobavljačima zbog povećanja kvalitete proizvoda i poticanja

inovacija. Inozemna poduzeća pomažu svojim dobavljačima u upravljanju, organizaciji

i samoj proizvodnji,a nije isključena ni mogućnost pronalaska novih naručitelja.

Bez obzira jesu li učinci prelijevanja horizontalni ili vertikalni, postoji nekoliko kanala

učinaka prelijevanja:

Imitacija

Konkurencija

Mobilnost radnika

Izvoz

9

Imitacija je najjednostavniji oblik učinka prelijevanja. Domaće poduzeće povećava

svoju produktivnost tako što jednostavno promatra i imitira tehnologiju stranog

poduzeća.

Mobilnost radnika također je čest oblik učinka prelijevanja. Domaći radnici koje je

obučilo i treniralo inozemno poduzeće prenose svoja znanja i tehnologije koje su stekli

kad bivšeg poslodavca u domaće poduzeće. Inozemna poduzeća pokušavaju spriječiti da

dolazi do takvih događaja stimulirajući domaće radnike koje su obučavali nudeći im

više plaće.

Ulazak inozemnog poduzeća pojačava konkurenciju na tržištu pa su domaća poduzeća

prisiljena efikasnije koristiti postojeću tehnologiju ili primijeniti novu.

Pozitivni učinci direktnih stranih investicija u zemlji domaćinu su:

Povećanje zaposlenosti

Očuvanje radnih mjesta u zajedničkim pothvatima s domaćim tvrtkama

Modernizacija proizvodne opreme i prijenos novih tehnologija i znanja

Jačanje konkurencije

Povećanje izvoza

Pozitivan doprinos BDP-u i trgovinskoj bilanci

Povećanje potrošnje u lokalnom gospodarstvu

Doprinos regionalnom restrukturiranju

Punjenje državnog proračuna kroz porez na dobit, poreza na dohodak i plaćanja

doprinosa za zaposlenike

Poboljšanje korporativne kulture

Učinkovitija integracija zemlje primatelja stranog kapitala u međunarodno

gospodarstvo

Uz pozitivne učinke tu je i mnogo negativnih, a koji se uzimaju u obzir prilikom

odlučivanja o potrebi poticanja inozemnih ulaganja u zemlje. Potencijalne društvene

troškove direktnih stranih ulaganja može prouzročiti smanjenje zaposlenosti zbog

10

racionalizacije radne snage u preuzetom poduzeću ili zbog istiskivanja neuspješnih

domaćih tvrtki. Negativni učinci mogu se javiti i na području strukture tržišta rada,

odnosno može se smanjiti količina dobrih poslova, a povećati količina loših poslova.

Osim pozitivnog učinka na platnu bilancu zemlje, može doći do pogoršanja ukoliko

poduzeća nastala izravnim ulaganjima uvoze više nego li izvoze. Također umjesto

prelijevanja znanja i tehnologije u domaću zemlju, dolazi do povlačenja novih saznanja

u zemlju sjedišta strane tvrtke gdje se ostvaruju pozitivni učinci. Također je velika doza

straha zemlje domaćina zbog mogućeg jakog učinka multinacionalnih kompanija na

ekonomsku politiku i stabilnost zemlje gdje se multinacionalna kompanija pojavljuje

kao monopolist. Ovo može uzrokovati neefikasno iskorištavanje oskudnih ekonomskih

resursa zemlje primatelja.

Izravni negativni učinci uglavnom prevladavaju u relativno kratkom roku i povezani s

sa fiksnim troškovima. Ukoliko je domaće poduzeće nekonkurentno te je suočeno sa

značajnim fiksnim troškovima, novo će poduzeće sa nižim troškovima imati poticaj

povećati proizvodnju u usporedbi s domaćim. Na taj način inozemnom poduzeće može

preoteti značajan dio prodaje i tržišnog udjela i tako prisiliti domaće poduzeće na

smanjenje proizvodnje. Tako produktivnost domaćih poduzeća opada s obzirom da

proizvode manje uz iste fiksne troškove, čime im se povećavaju i prosječni troškovi.

Ulaganja ovise i o odlukama domaćih poduzeća o konkuriranju inozemnih ulagačima,

što dovodi do prihvaćanja trendova poslovanja, tehnologija i znanja. Ipak, može se reći

da procesom preuzimanja i učenja od najbolje prakse dolazi do stvaranja pozitivnih

učinaka u gospodarstvu zemlje domaćina. (Buterin D., Blečić M., 2013., p. 143.)

11

2.2. STRANE PORTFOLIO INVESTICIJE

Portfolio strane investicije su one investicije u kojima investitor kupuje vrijednosne

papire ili dionice pojedinog poduzeća, ali do iznosa od 10% ukupne vrijednosti.

Portfolio investitori ne sudjeluju u upravljanju poduzećem već su zainteresirani za

sigurnost uloženog kapitala, vjerojatnost porasta njegove vrijednosti i dobit koju će on

generirati. Njihovo investiranje u pojedino poduzeće najčešće nema obilježje

dugoročnosti već je u velikoj mjeri određeno kratkoročnim kretanjima na financijskim

tržištima. (Pavlović D., 2008., p. 16-17.)

Upravljanje poduzećem uključuje i preuzimanje rizika za poslovne promašaje i gubitke.

Ovaj rizik je veći kod FDI nego kod portfolio investicija. Kod prvih investitor ulazi u

mnogobrojne obaveze prema državi domaćinu zbog poštovanja pravnog okvira za

obavljanje svoje djelatnosti. Riječ je o ugovornim obvezama različite vrste, kreditnim

aranžmanima itd.

Kod portolio investicija investitor riskira gubitak dividende. One su kratkoročno

reverzibilne, dok su kod FDI-ja rokovi povratka uloženog kapitala i početak ekonomski

isplative eksploatacije proces koji traje i po par godina. (Cvetković P. p. 162.)

12

2.3. OSTALE STRANE INVESTICIJE

U ostale inozemne investicije ubrajaju se kreditni aranžmani među dvjema državama ili

više njih, među međunarodnim organizacijama, kao i sve ostale investicije koje se ne

ubrajaju u direktne i portfolio inozemne investicije. Tu se, uglavnom, radi o javnom

kapitalu za razliku od direktnih i potrflio investicija u kojima dominantnu ulogu ima

privatni kapital. Taj tip investicija u manjoj mjeri utječe na gospodarske aktivnosti

zemlje primateljice i više je usmjeren na prevladavanje financijskih teškoća u kojima se

zemlja nalazi. (Pavlović D., 2008., p. 17.)

13

3.KRETANJE DIREKTNIH STRANIH INVESTICIJA U

SVIJETU

Strane direktne investicije su jedan od najvažnijih oblika međunarodnih tokova kapitala.

Ključnu ulogu u kretanjima FDI-ja, prije svega kao investitori, ali i kao korisnici, imaju

razvijene zemlje. U posljednjem desetljeću prepoznatljivo je opadanje udjela razvijenih

zemalja uz istovremeni rast udjela zemalja u razvoju u priljevima FDI-ja.

U vezi s time, 2008. godina je označena kao kraj ciklusa pada međunarodnih investicija

koji je intenzivno počeo 2004. godine i dostigao povijesni rekord u priljevima FDI-ja u

2007. godini. S obzirom na još uvijek aktualnu financijsku krizu, tokovi u 2008. su

smanjeni za 15%. Nastavak krize utjecao je na smanjenje FDI-ja i u sljedećim

godinama. (Klapić M., Nuhanović A., 2011. p. 2.)

3.1. KRETANJE DIREKTNIH STRANIH INVESTICIJA U RAVIJENIM

ZEMLJAMA I ZEMLJAMA U RAZVOJU

Direktna strana ulaganja s globalnog aspekta pala su za 18% u 2012. godini s obzirom

na 2011., sa 1,65 na 1,35 trilijuna dolara. Veliki pad direktnih stranih ulaganja je u

oštroj suprotnosti sa makroekonomskim varijablama, uključujući BDP, trgovinu i

zaposlenost koji su ostali na pozitivnoj strani u 2012. godini.

Očekuje se da će priljev direktnih stranih investicija biti približan onoj u 2012. godini s

gornjom granicom od 1,45 trilijuna dolara. Pošto su se makroekonomski uvjeti

poboljšali, te su investitori ponovo obnovili samopouzdanje za ulaganje u

srednjoročnom razdoblju, transnacionalne korporacije bi mogle svoje novčane fondove

upotrijebiti za nova ulaganja. Tada bi direktna strana ulaganja mogla doseći razinu od

1,6 u 2014., te 1,8 trilijuna dolara u 2015. godini. Ipak značajni rizici glede ovog

scenarija ostaju prisutni zbog strukturalne slabosti u globalnom financijskom sistemu,

slabog rasta u EU i značajne nesigurnosti na područjima ključnim za povjerenje

ulagača. (World investment report 2013, 2013., p. 2.)

14

Tablica 1. Stope rasta BDP-a, trgovine, bruto investicija, zaposlenosti i FDI-ja u svijetu

(%)

Izvor: UNCTAD, 2013.

Ukupni priljevi direktnih stranih investicija u zemljama u razvoju su u 2012. godini bili

otporni na zbivanja u globalnom gospodarstvu. Dosegla su ukupni priljev od 700

milijardi dolara, što je druga najviša razina ikada zabilježena. Dok kod razvijenih

zemalja je suprotan slučaj, gdje su se ukupni priljevi drastično smanjili na 561 milijardu

dolara, gotovo na trećinu naspram razine iz 2007. godine. Prema tome, zemlje u razvoju

su apsorbirale nevjerojatne 142 milijarde dolara više u odnosu na razvijene zemlje.

Zemlje u razvoju zajedno su primile 52% udjela direktnih stranih investicija u 2012.

godini.

15

Graf 1. Priljev direktnih stranih investicija po različitim razvijenostima zemalja

Izvor: UNCTAD, 2013.

Globalna ljestvica najvećih primatelja direktnih stranih investicija također prikazuje

promjene u investicijskim tokovima. Iz tablice broj 3 vidljivo je kako se među prvih pet

primatelja nalaze četiri zemlje u razvoju te u među dvadeset najvećih njih devet.

16

Graf 2. Dvadeset najvećih zemalja primatelja direktnih stranih investicija u 2012.g.

(milijarde $)

Izvor: UNCTAD, 2013.

Među regijama u razvoju, priljevi u Aziju pali su za 6,7% kao rezultat smanjenja

priljeva u glavnim gospodarstvima poput Kine, Indije, Republike Koreje, Turske i

Saudijske Arabije. Međutim, priljevi u Aziju 2012. godine svejedno su održani na

visokoj razini bilježeći drugi najviši rezultat priljeva uopće, sa 58% direktnih stranih

investicija za zemlje u razvoju.

Izravna strana ulaganja u Latinsku Ameriku i Karibe zadržala su otprilike sličnu razinu

priljeva koja je zabilježena bila 2011. godine, smanjujući se samo za 2,2% u 2012.

godini. Visoka razina investicijskih tokova u južnoj americi je rezultat privlačenja

značajnog broja tržišta koja traže ulaganja te prednosti u cijenama roba. To je nastavilo

poticanje ulaganja u industriju izvlačenja minerala, nafte i sl., osobito u Čileu, Peruu i

Kolumbiji. Izravna ulaganja u Brazil su se usporila, ali ostala velika. Brazil se nalazi

17

četvrti na svijetu na popisu vodećih investicijskih destinacija. Direktne strane investicije

su pale što se tiče Srednje Amerike najviše zbog pada priljeva u Meksiku.

Oštar pad priljeva direktnih stranih investicija unazadio je oporavak tijekom 2010.

2011. godine. Pad je zabilježen u 23 od 38 razvijenih zemalja u 2012. godini. Smanjenje

od 32% je rezultat smanjenja priljeva od 41% u Europskoj uniji i 26% u SAD-u.

Također slična situacija se dogodila i sa Australijom i Novim Zelandom koji si imali

negativni učinak od 13% i 33%. Nasuprot tome, Japan i Velika Britanija zabilježili su

pozitivne brojke. Ukupni pad dogodio se zbog slabijih izgleda za rast i neizvjesnosti

politike pogotovo u Europi te zbog smanjenja investicija u industriji eksploatacije

nafte, ugljena, plina i minerala.

Pad direktnih stranih ulaganja snažno je pogodio Europu i SAD 2012. godine, pogotovo

razvijene zemlje. U Europi, Belgija i Njemačka doživjele su drastičan pad direktnih

stranih investicija. Belgija sa padom od 100 milijarde dolara, dok je Njemačka

zabilježila veliki pad sa 49 milijarde dolara u 2011. do 6,6 milijarde dolara u 2012.

godini. S obzirom na sve, možemo reći da su zemlje Južne Europe (Grčka, Italija,

Španjolska, Portugal) pogođene dužničkim problemima što je izazvalo isto tako

smanjenje ulaganja. Unatoč padu priljeva u SAD i dalje je vodeći primatelj direktnih

stranih investicija. Nekoliko razvijenih zemalja je prkosilo trendu te su uspjele zadržati

pozitivan nivo investicija, a to su Kanada, Irska, Japan i Velika Britanija. (World

investment report 2013, 2013., p. 4.)

3.2. KRETANJE DIREKTNIH STRANIH INVESTICIJA U

TRANZICIJSKIM ZEMLJAMA

Tranzicijske zemlje također su osjetile pad direktnih stranih ulaganja u 2012. godini u

odnosu na prethodnu. U jugoistočnoj Europi zabilježen je pad od 41% direktnih stranih

investicija prvenstveno zbog smanjenja investicija u susjednim zemljama koji su jedni

od glavnih ulagača. U zemljama CIS-a (Armenija, Azerbajdžan, Bjelorusija, Kazahstan,

Kirgistan, Moldavija, Rusija, Tadžikistan, Uzbekistan, Ukrajina ) priljev je pao samo za

18

7% jer su ulagači bili privučeni porastom broja potrošača i ogromnim prirodnim

resursima. Priljev je ostao koncentriran na tri destinacije koje čine Rusija, Kazahstan i

Ukrajina koji su ostvarili 84% ukupnih priljeva te regije. Unatoč padu od 7%, Rusija je

ostvarila visokih 51 milijardu dolara. Investitori su bili motivirani zbog rastućeg

domaćeg tržišta, što se očituje na reinvestiranja u automobilsku i financijsku industriju.

Pristupanje Rusije u okvire WTO-a, također je imao velik utjecaj na zainteresiranost

investitora .

Tablica 2. Distribucija direktnih stranih investicija po zemljama u 2012.g.

Izvor: UNCTAD, 2013.

Najveće investicije u Rusiji potječu od ruskih investitora sa sjedištem u Cipru zbog

financijskih olakotnih okolnosti. Međutim stanje na Cipru se pogoršalo te su ruski

investitori počeli investirati iz drugih zemalja.

Priljevi u Kazahstan porasli su za 1% dosegnuvši razinu od 14 milijardi dolara

zahvaljujući prirodnim resursima te porastom gospodarstva. Unatoč nestabilnim

uvjetima na domaćoj političkoj sceni, Ukajina je uspjela privući gotovo 8 milijardi

dolara direktnih stranih ulaganja što je ujedno i rekord.

19

Prije početka financijske i ekonomske krize, zemlje jugoistočne Europe ostvarile su

značajan napredak u privlačenju direktnih stranih investicija, što je rezultiralo

povećanjem sa 2,1 milijarde dolara u 2002. godini na 13,3 milijarde dolara u 2008.

godini. Pogotovo nakon 2006. godine dogodio se brži ekonomski oporavak, bolja

investicijska klima te početak udruživanja i pregovora sa Europskom unijom u 2005.

Osim toga, niski troškovi rada, jednostavan pristup na europskim tržištima i

privatizacija preostalih državnih poduzeća dali su poticaj za investitore. Hrvatska i

Albanija bile su najveći primatelji direktnih stranih investicija u regiji. Pozitivan trend

promijenio se 2009. godine kada su priljevi pali za 35% u 2009., a 46% u 2010. godini.

Tijekom tog razdoblja mnogi projekti su odgođeni i otkazani. Hrvatsku je to razdoblje

najviše pogodilo. Sa priljevom od 6 milijardi dolara u 2008. godini pa do 432 milijuna

dolara u 2010. godini. Mnoge Austrijske i Nizozemske tvrtke povukle su se sa

hrvatskog tržišta. Investicijski tokovi također su se smanjili u Makedoniji, dok je

Albanija ostala pozitivna zahvaljujući dobroj investicijskoj klimi i poslovnom

okruženju. ( World investment report 2013., 2013.)

Graf 3. Priljevi direktnih stranih investicija u jugoistočnu Europu izraženi u milijardama

US dolara (2001-2012.)

Izvor: UNCTAD, 2013.

20

4. DIREKTNE STRANE INVESTICIJE U REPUBLICI

HRVATSKOJ

Tijekom ratnih godina priljev inozemnog kapitala u obliku direktnih stranih investicija

bio je neznatan. Tek u kasnijim 90-tim godinama prisutna je znatnija aktivnost po tom

pitanju, te Hrvatska je počela deklarativno promovirati politiku privlačenja inozemnog

kapitala. Od 2000. godine uslijedile su različite zakonske mjere za poticanje stranih

ulaganja, uređenje pravne sigurnosti inozemnih investitora, omogućavanje transfera

dobiti u inozemstvo itd. (Pavlović D., 2008., p. 121-123.)

Privatizacijski procesi omogućili su stranim investitorima kupnju udjela u najvećim i

najvažnijim hrvatskim poduzećima. Mjere i aktivnosti na privlačenju direktnih stranih

investicija i reguliranju statusa stranih investitora, te privatizacija, vremenski su se

podudarale s najbržim rastom inozemnih direktnih investicija u svjetskoj povijesti, što

se događalo posljednjih godina 20. stoljeća. Proces privatizacije slijedila su i prva

inozemna ulaganja. Većina ulaganja odnosila su se na preuzimanje postojećih poduzeća,

a očekivani rezultati takvih ulaganja znatno su manji no što bi bili u slučaju otvaranja

novih kompanija. Hrvatska pripada skupini tranzicijskih zemalja, te su se usporedno s

inozemnim ulaganjima u Hrvatsku događala ulaganja i u ostale tranzicijske zemlje.

Češka i Poljska su tranzicijske zemlje koje su privukle najveći dio inozemnih stranih

ulaganja. (Dvorski S., Dvorski P., Kovšca V., 2011., br. 1-2, p. 155-158)

4.1. OBUJAM DIREKTNIH STRANIH INVESTICIJA U REPUBLICI

HRVATSKOJ

Za razliku od nekih drugih zemalja srednje i istočne Europe, Hrvatska nije uspjela

iskoristiti u potpunosti potencijal direktnih stranih investicija kako bi povećala razinu

svog BDP-a. Birokratske prepreke za investitore prožimaju se kroz cijelo gospodarstvo,

te nestabilni makroekonomski uvjeti. Uslijed kombinacije tih čimbenika i utjecaja

21

recesije, nije bilo većih stranih ulaganja 2010. godine kada je Hrvatska zabilježila samo

318 milijuna eura priljeva direktnih stranih investicija, što je za otprilike sedam puta

manji iznos koji je bio zabilježen godinu ranije.

Hrvatska je u usporedbi sa ostalim tranzicijskim zemljama kroz godine zabilježila

solidnu količinu investicija, ali je većina kapitala namijenjena za vlasničko preuzimanje

tvrtki putem privatizacije. Problem je njihova struktura, vrsta i učinak na hrvatsko

gospodarstvo. Izostanak greenfield investicija je najviše naštetio domaćem

gospodarstvu koje bi imale pozitivan učinak. (Buterin D., Blečić M., 2013.,p. 144.)

Graf 4. Obujam direktnih stranih investicija u RH

Izvor: www.hnb.hr

Čak i u godinama bez značajnijih privatizacijski poslova, Hrvatska je uspjela privući

između milijardu i milijardu i pol eura direktnih ulaganja. Kao primjer, 2006. godine

farmaceutska tvrtka prodana je američkoj kompaniji Barr, te se iste godine razina

ulaganja gotovo udvostručila s obzirom na prethodnu godinu, dosegnuvši razinu od

2,765 milijardi eura. Rast ulaganja nastavlja se u slijedeće dvije godine. U 2007. godini

iznosila su 3,683 milijardi, a 2008. čak 4,246 milijardi eura. Međutim, dolaskom

financijske krize pa i recesije, dolazi do drastičnog pada i velikoj utjecaja na investitore.

Direktna strana ulaganja u 2009. godini gotovo da su se u pola smanjila. Tek 2011. i

22

2012. godine uslijedio je blagi oporavak u kojem je Hrvatska uspjela privući nešto više

od milijardu eura stranog kapitala. Podaci za tekuću, 2013. godinu odnose se na prvo

tromjesečje, te ukupno iznose 460 milijuna eura.

Usporedbom Hrvatske sa drugim zemljama u široj regiji pokazuje da ključni problemi

proizlaze iz manjka poticanja ulaganja u okoliš, pretjerane normative kojima se

investitori moraju baviti, te nestabilni makroekonomski i pravni sustav. U usporedbi sa

drugim zemljama u pogledu konkurentnosti, ne sluti dobro za Hrvatsku. Iako Hrvatska

ima prednosti poput tehnološkog razvoja, infrastrukture, zdravstva i školovanja,

investitori su svejedno obeshrabreni zbog institucionalnih komplikacija, nedostatka

fleksibilnosti na tržištu rada i roba i makroekonomskih uvjeta. Porezni sustav posebno

zabrinjava potencijalne investitore zbog novih poreza koji se odnose na poduzetnike, te

isto tako i povećanje PDV-a. (Blašković A., 2011., p. 117.)

4.2. PREGLED ULAGAČA U RH

Glavnina direktnih stranih investicija u Hrvatskoj potječe od zemalja Europske unije,

bolje rečeno njih 90,8% u razdoblju od 1993. do 2013. godine. Osnovni čimbenici koji

su doveli do toga da te zemlje (Austrija, Italija, Njemačka) imaju glavninu inozemnih

direktnih investicija su geografska blizina te proces uključivanja Hrvatske toj grupaciji,

a samo članstvo bi trebalo poticajno djelovati na investitore. Orijentacija na druga

tržišta poput bliskoistočnih, azijskih ili američkih zemalja bi trebala tek biti u planovima

jer te zemlje nisu upoznate sa Hrvatskom, tj. sa ulaganjima u nju. Da bi se privuklo što

više ulaganja, pogotovo iz zemalja EU, potrebno je stvoriti takvu investicijsku klimu u

kojoj će razina korupcije, birokracije i zakonodavstva biti zadovoljavajuća.

23

Graf 5. Direktna strana ulaganja u RH 1993.-1.tromjesečja 2013.g.(27,303,8 mil. EUR)

Izvor: www.hnb.hr

Što se tiče 2013. godine, inozemna izravna ulaganja iznosila su 460,2 milijuna eura u

prvom tromjesečju. Statistika je izvedena iz postotaka ulaganja u RH iz grafa 6., te

prikazuje da u Hrvatsku uvjerljivo najviše ulaže Austrija sa priljevom od 158 milijuna

eura u prva tri mjeseca. Zatim slijede ulagači iz Nizozemske (71,3 mil. EUR) i

Njemačke (61,2 mil. EUR), te Španjolska (38,2 mil. EUR) i Luksemburg (36,3 mil.

EUR).

Dominacija Investitora iz EU, a posebno onih iz Austrije i Njemačke na Hrvatskom

tržištu potvrđuje tezu o regionalnoj koncentraciji i determiniranosti stranih direktnih

investicija budući upravo Njemačka i Austrija predstavljaju najznačajnije ulagače i u

ostalim zemljama Srednje i Istočne Europe. Tako npr. značajni dio stranih direktnih

investicija u zemljama jugoistočne Europe (Bugarska, Makedonija, Rumunjska) potječe

iz Grčke, Turske ili sa Cipra, dok su najveći investitori u baltičke zemlje upravo njihovi

skandinavski susjedi. (Derado D., 2002., br.2, p. 69-81)

24

Graf 6. Direktna strana ulaganja u RH (1. tromjesečje 2013.(460,2 mil. EUR.))

Izvor: www.hnb.hr

4.3. PRILJEV INVESTICIJA PO SEKTORIMA

Najveći dio investicija u Hrvatsku otpada na financijsko posredovanje, trgovinu na

veliko i posredovanje u trgovini, poslovanje nekretninama, poštu i telekomunikacije, te

proizvodnju koksa, naftnih derivata i nuklearnog goriva (prerađivačku industriju).

Zajedno one iznose 75% svih direktnih inozemnih ulaganja počevši od 1993.g pa do

danas. Najviše pripada sektoru financijskog posredovanja (39%), što je vidljivo ja grafu

7. Premalo je ulaganja u nove proizvodnje pa je izostao efekt znatnijeg zapošljavanja,

rasta izvoza i u većoj mjeri preuzimanja novih tehnologija. Kod drugih zemalja u

tranziciji velik iznos kapitala namijenjen je u proizvodne djelatnosti vezane za izvoz, što

je u slučaju Hrvatske izostalo. Navedeni sektori koji su najviše zastupljeni u Hrvatskoj

ne dovode do povećanja konkurentnosti gospodarstva i do povećanja izvoza, niti je

dosadašnja struktura direktnih stranih investicija dovela do specijalizacije. Iskustva do

sada svodila su se na isključivo prodaju postojećih udjela umjesto na stvaranje

poboljšanih oblika poslovanja. Došlo je do pada konkurentnosti i zaostajanja

25

gospodarstva upravo zbog takvih neefikasnih preuzimanja pogotovo u prerađivačkoj

industriji koja su samo pospješila da Hrvatska i dalje bude u velikoj mjeri ovisna u

uvozu. (Buterin D., Blečić M., 2013., p. 145.-146.)

Graf 7. Direktne strane investicije u RH od 1993.-1.tr. 2013. (27,303,8mil. EUR)

Izvor: Izrada autora prema: www.hnb.hr

Kada pogledamo stanje ulaganja po sektorima u tekućoj 2013. godini, točnije za prvo

tromjesečje, situacija je nešto drugačija. Na slijedećem grafu prikazana su ulaganja u

postocima, a ukupna ulaganja iznosila su 460,2 milijuna eura. Od toga najviše je

uloženo u financijsko posredovanje (23%), zatim slijedi pošta i telekomunikacije (11%),

te treće mjesto dijele sa udjelom od 9% poslovanje nekretninama i opskrba električnom

energijom, plinom, parom i toplom vodom. Može se još spomenuti i priljev od 8% u

sektor građevinarstva koji nije bio zastupljen u prethodnom grafu koji prikazuje ukupna

ulaganja od 1993.g. pa sve do danas.

26

Graf 8. Direktne strane investicije u RH 1. tromjesečje 2013. (460,2 mil.EUR)

Izvor: Izrada autora prema: www.hnb.hr

4.4 VAŽNOST MAKROEKONOMSKOG OKRUŽENJA

Makroekonomske politike igraju važnu ulogu jer investitori usmjeravaju svoj kapital

ondje gdje vlada veća predvidljivost kako bi što sigurnije osigurali povrat uloženih

sredstava. Cilj te politike je stvaranje makroekonomske stabilnosti koja podrazumijeva

pozitivan ekonomski rast, nisku stopu inflacije, nerizičan devizni tečaj, nisku

nezaposlenost, fiskalnu disciplinu, te zadovoljavajuću pokrivenost rezervi. Uz tu

politiku, svakako bitna je liberalna politika koja omogućuje sam priljev sredstava iz

inozemstva za razliku od restriktivne. Osim makroekonomskog okruženja bitan je i

fiskalni sustav zemlje. Porezni sustav bi trebao biti transparentan i razumljiv. U više

broja slučajeva se preferira da zemlja u koju se ulaže ima organiziraniji i siguran

27

porezni sustav sa višim poreznim stopama nego nesiguran i nestabilan pa makar imao

niže porezne stope. (Sekur T., 2012., p. 171.)

Recesija se ponovo produbila 2012.g , te je realni BDP pa za 2%, što je više usporilo

aktivnosti u gospodarstvu i pridonijelo još lošije uvjete na tržištu rada. Zaposlenost je

pala za 2,4%, a znatno se povećala stopa nezaposlenosti na 15,9%, s time da je

nezaposlenost mladih porasla na 43% u 2012. godini. Zbog svega navedenog kao i zbog

poreznih izmjena (povećanje PDV-a u ožujku 2012.) i rasta cijena energenata, porasle

su potrošačke cijene, s time da je inflacija u prosjeku iznosila 3,4%. (Radni dokument

službi komisije, 2013., p. 6.)

Makroekonomska situacija u RH nije zadovoljavajuća te pred njom stoji mnogo izazova

u pogledu oporavaka gospodarskog rasta, promicanja konkurentnosti, otvaranja novih

radnih mjesta uz provedbu fiskalne konsolidacije.

28

5. PERSPEKTIVA RAZVOJA RH S ASPEKTA DIREKTNIH

STRANIH INVESTICIJA

U današnjim uvjetima direktne strane investicije ostvaruju značajne efekte na

gospodarstvo zemlje domaćina. Njih nije lako odrediti zbog toga što postoji velik broj

onih promjenjivih koji u većini slučajeva zavise o specifičnostima zemlje domaćina,

sektoru i načinu investiranja. Osnovni cilj zemlje domaćina je ostvarenje dugoročnog

gospodarskog rasta koji se zasniva na povećanju investicija, tehnologija i

konkurentnosti. Direktna strana ulaganja smatraju se najpovoljnijim izvorom kapitala i

imaju prednost na ostale izvore kao što su, zaduženje, portfolio investicije i strana

pomoć. (Velagić I., 2011.g. Br. 27., p. 3.)

5.1. UTJECAJ NA VANJSKU TRGOVINU I ZAPOSLENOST

Za ocjenu vanjskotrgovinske razmjene neke zemlje uvijek je obujam izvoza i uvoza

nužno analizirati sa strukturom roba koje se razmjenjuju. Upravo se od direktnih stranih

investicija očekuje snažan utjecaj na obujam i strukturu u cilju pomaka izvoza prema

složenijim proizvodima veće dodatne vrijednosti.

Nepovoljna kretanja u EU također su negativno utjecala i na Hrvatsku pošto je EU

najznačajniji trgovinski partner, te je utjecaj zabilježen padom potražnje za hrvatskim

proizvodima, što znači i pad ukupne vrijednosti izvoza. Kretanje obujma razmjene roba

posljednjih godina Hrvatske sa zemljama Europske unije poprimilo je negativan trend.

Podatak ukazuje kako izravna ulaganja nisu imala pozitivan učinak na robnu razmjenu

sa zemljama EU. Investicije u Hrvatsku uglavnom su usmjerene na sektore koji imaju

malu međunarodnu robnu razmjenu, a većina je bila usmjerena u proizvodni sektor u

cilju osvajanja hrvatskog tržišta. Hrvatskoj je potrebno restrukturiranje i proizvodno

preusmjerenje industrije zbog prilagođavanja potražnje Europske unije. Trebala bi

promijeniti strukturu svog izvoza od radno intenzivnog što uključuje sirovine i

poluproizvode, u proizvode veće tehnološke složenosti i kapitalne intenzivnosti.

Negativan saldo na platnoj bilanci najviše je pokriven prihodima turizma. Bez obzira što

29

je turizam za Hrvatsku od velikog značaja i donosi mnogo prihoda, on ne smije biti

glavni oslonac Hrvatske u ekonomskim odnosima s inozemstvom. Zbog toga je uvjet da

Hrvatska ostvari pozitivan saldo što se tiče izvoza jer bez toga nema dugoročnog

održivog ekonomskog rasta. (Marijanović G., Crnković L., Pavlović D., 2009., p. 253-

254.)

Utjecaj direktnih stranih investicija na zaposlenost ovisi o komplementarnosti ili

supstitutivnosti FDI i izvoza, tj. FDI i uvoza. Ako postoji komplementarnost, tada će

priljev direktnih stranih investicija imati pozitivan učinak na izvoz pa će takav scenarij

povećati domaću zaposlenost. U slučaju supstitutivnosti FDI i uvoza zaposlenost se

također može povećati jer poduzeće nastalo direktnom stranom investicijom opskrbljuje

domaće tržište proizvodima koji su se prije uvozili. Izravna strana ulaganja utječu na

zaposlenost pomoću djelovanja na rast, prelijevanja i djelovanja na produktivnost. Nova

upravljačka znanja i vještine, novi načini poslovanja mogu utjecati na produktivnost

poduzeća koji u konačnici mogu dovesti do povećanja radnih mjesta. (Babić,A., Pufnik,

A., Stučka, T., 2001., p.7.)

Efikasnost izravnih ulaganja u Hrvatskoj nije odgovarajuća zbog drugih varijabli koji

utječu na gospodarstvo. Mnogo toga ovisi o početnim uvjetima zemlje primateljice

poput gospodarske politike, obrazovanosti i stupnju tehnološkog razvitka. Prilikom

investiranja u Hrvatsku najviše su se primjenjivala preuzimanja postojećih poduzeća

koja nisu dovela do širenja na regionalan tržišta, a nisu ni pridonijela značajnijem

zapošljavanju. Također je diskutabilno i stanje priljeva po sektorima u kojoj su najviše

zastupljeni oni koji ne pridonose izvozu tj., premalo je investirano u proizvodne

djelatnosti.

5.2. UTJECAJ NA INVESTICIJE

Priljev direktnih stranih investicija kod zemalja u razvoju potiče i ostale investicije

uključujući i domaće pa tako djeluje na rast i razvoj zemlje domaćina. Prema nekim

studijama vrijedi da 1%-tno povećanje priljeva FDI povećava ukupne investicije 0,5-

30

1,3%. Ako dolazi do priljeva u sektore gdje već postoji domaća konkurencija, moguća

je konkurentska borba čije su posljedice odgoda investiranja i izlazak nekih tvrtki iz

sektora što smanjuje ukupne investicije u tom sektoru pa i u cijelom gospodarstvu. No,

ako FDI ulazi u novi sektor postoji velika šansa da se ukupne investicije povećaju.

(Babić,A., Pufnik, A., Stučka, T., 2001., p.7.)

Na temelju različitih analiza može se reći da direktne strane investicije pozitivno utječu

na domaće investicije, ali efekti nisu isti u svim zemljama. Isto tako bitno je reći da je

taj utjecaj što se tiče direktnih stranih ulaganja manji od ostalih stranih ulaganja, dok

kod porfolio investicija učinak je neznatan. (Sisek. B., 2005., p. 103.)

5.3. UTJECAJ NA GOSPODARSKI RAST

Priljev inozemnih direktnih investicija može poticati gospodarski rast samo u zemljama

koje su prešle određeni prag razvoja koji je potreban da bi se određena tehnologija

uspješno apsorbirala i upotrijebila. Isto tako, pozitivan gospodarski rast ostvariti će

zemlja primateljica ukoliko posjeduje višu razinu ljudskog kapitala (obrazovana radna

snaga), dok bi u slučaju niske razine ljudskog kapitala mogla ostvariti čak i negativne

učinke. Bitno je također naglasiti da gospodarski rast najviše dolazi do izražaja u

zemljama koje imaju učinkovitu zaštitu prava vlasništva i u kojima je birokracija

efikasnija, a isto tako bitno je spomenuti da je administrativna efikasnost jednako bitna

za rast i razvoj zemlje kao i politička stabilnost. (Babić,A., Pufnik, A., Stučka, T.,

2001., p. 6-7)

Što se tiče Hrvatske, ona je i dalje u recesiji, te bilježi pad BDP-a od 1,5% u prvom

tromjesečju ove godine u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Jedan od većih razloga

tomu je gubitak tržišta zemalja članica CEFTA-e zbog pristupanja Europskoj uniji.

Time se smanjio ukupan izvoz za 4,9%. (http://liderpress.hr/biznis-i-politika/hrvatska/u-

2013-pad-bdp-a-09-posto-nezaposlenost-probija-20-posto-/ , pregledano 24.8.2013.)

Podaci nisu ohrabrujući te bi Hrvatska trebala što prije promijeniti investicijsku klimu u

državi. Za privlačenje investicija potrebno je stvoriti okruženje koje je institucionalno i

31

zakonsko predvidivo i stabilno. Tada bi tek domaće, a pogotovo i direktne strane

investicije mogle doprinijeti gospodarskom rastu Hrvatske.

6. STRATEGIJA PRIVLAČENJA DIREKTNIH STRANIH

INVESTICIJA

Dugoročna strategija privlačenja direktnih stranih investicija bitna je kako bi se što

bolje iskoristili pozitivni efekti takvih ulaganja u svrhu intenzivnijeg gospodarskog

rasta. Osnovni ekonomski uvjeti nisu više dostatni kako bi privukli strane ulagače, te je

potrebna razrada politike koja bi što efikasnije mogla privući strane investicije.

6.1. OSNOVNI ČIMBENICI PRIVLAČENJA

Osnovni uvjeti tj. čimbenici koje zemlja primateljica mora zadovoljavati da bi se mogla

upustiti u privlačenje direktnih stranih investicija su (Bilas V., Franc S., 2006., p. 8.):

Politička stabilnost - dugoročni kapital koji ulazi u zemlju, a pod njim se smatra

FDI, uglavnom ne dolazi u zemlje u kojima vlada politička nestabilnost, za

razliku od špekulativnog koji u lošijim uvjetima nastoji ostvariti visoke zarade u

kratkom razdoblju.

Stabilnost nacionalne ekonomije – nestabilno gospodarstvo, socijalni nemiri,

promjenjiva monetarna i fiskalna i visoka inflacija definitivno će odmoći u

privlačenju stranih direktnih investicija u zemlju koja se nalazi u takvom

okruženju.

Povoljno poslovno okruženje – bitan faktor je da zemlja ima uvjete u kojima

poduzeća mogu profitabilno poslovati bez previše birokratskih i administrativnih

zapreka.

Infrastrukturna izgrađenost – razvijena infrastruktura u pravnom, prometnom,

tržišnom i telekomunikacijskom smislu koje omogućavaju olakšano poslovanje

uz dostupnost educirane radne snage koja je sposobna adaptirati se na nove

tehnologije i načine poslovanja.

32

Kredibilitet vladine politike – transparentnost i predvidivost vladine politike

bitan su čimbenik u privlačenju investicija. Potencijalni ulagači trebali bi imati

povjerenja u dugoročne aktivnosti vlade.

Jeftina radna snaga je također konkurentska prednost kao i prirodni resursi, ali njihova

važnost s vremenom opada upravo zato što posjedujući njih nije zagarantiran dugoročni

održivi rast.

6.2. POTICAJNE MJERE

Borba za privlačenjem direktnih stranih investicija sve je jača i veća uz mnogobrojnu

konkurenciju. Svaka država nastoji podići razinu svojeg gospodarstva na viši nivo.

Zadatak vlada je da pokušaju na što bolji način omogućiti značajan priljev takvih

ulaganja. Upravo je i na Hrvatskoj taj zadatak da strani ulagači odaberu baš nju za svoju

slijedeću destinaciju.

Priljev kapitala u zemlju obuhvaća fiskalne poticaje poput carinskih i poreznih olakšica,

financijske poticaje poput dotacija i preferencijalnih zajmova multinacionalnim

kompanijama kao i poticajne mjere poput ulaganja u infrastrukturu, ponaked davanje i

monopolskih prava. (Kulaš M., p. 47.)

Općenito, poticajne mjere možemo podijeliti u tri skupine (Bilas V., Franc S., 2006., p.

10.):

Fiskalni (smanjiti porezno opterećenje investitora) – smanjivanje poreza na dobit

za pothvate inozemnih stranih ulaganja, odgoda plaćanja poreza na dobit,

donošenje sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, omogućavanje

odbitaka od porezne osnovice vezane uz broj zaposlenih lokalnih radnika,

omogućavanje odbitaka od porezne osnovice na udio domaćih sirovina u

proizvodnji, itd.

33

Financijski (pružiti izravnu financijsku pomoć) – državne pomoći i subvencije,

subvencionirani državni zajmovi, državne garancije i garantirani izvozni krediti,

osiguranje protiv valutnog i nekomercijalnih rizika i sl.

Ostali (povećati profitabilnost/smanjiti troškove) – pružanje usluga u vezi s

infrastrukturom po povoljnijim uvjetima, preferencijalni aranžmani s vladom,

posebni devizni režimi i dr.

Vlada RH donijela je 2006. godine Zakon o poticanju ulaganja u kojem se mjere

izražene u obliku poreznih i carinskih povlastica, potpora za opravdane troškove

otvaranja novih radnih mjesta povezanih s ulaganjem, potpora za opravdane troškove

usavršavanja povezanih s ulaganjem, poticajne mjere za osnivanje i razvoj. U Hrvatskoj

su pretežito prisutne mjere fiskalne prirode, što objedinjava uglavnom porezne i

carinske olakšice i usmjerene su prema poticanju ulaganja u gospodarske aktivnosti.

Ne postoji jedinstven program poticanja direktnih stranih investicija, ali je potrebno

raspolagati ostalim uvjetima koji su navedeni već prije u radu, a to su primjerice

politička stabilnost, zdravo poslovno okruženje, minimalna korupcija, kvalitetna

zakonska regulativa itd. Baš što je simptomatično za Hrvatsku je da je priljev po

sektorima nezadovoljavajući tj., trebalo bi više se osvrnuti na poticanje ulaganja u

sektore koji imaju potencijala za restrukturiranje, modernizaciju i povećanje izvoza. Uz

sve veću konkurenciju potrebno je provoditi selektivne mjere poticanja direktnih stranih

investicija, a Hrvatska prije svega treba proaktivnu politiku privlačenja FDI-ja ukoliko

želi u potpunosti iskoristiti sav potencijal investicija. (http://finance.hr/test/?p=5218,

pregledano: 28.8. 2013.)

34

7. ZAKLJUČAK

Na temelju iznesenih podataka u ovom diplomskom radu mogu zaključiti kako u je u

Hrvatskoj definitivno potrebna promjena investicijske klime uz ostale popratne preinake

i promjene. Do sada Hrvatska nije uspjela iskoristiti potencijal direktnih stranih

ulaganja zbog više čimbenika. Strani kapital uglavnom je dolazio tako da su se kupovali

većinski vlasnički udjeli u vitalnim domaćim poduzećima koja nisu bila izvozno

orijentirana, te je dolazilo do redukcije radnih mjesta. Iz rada se može vidjeti kako je

struktura priljeva direktnih stranih investicija također zabrinjavajuća jer najveći dio

odlazi u financijsko posredovanje (banke). Čak 39% od ukupnih investicija od 1993. do

2013. Premalo je bilo investiranja u proizvodne procese koji bi omogućili podizanje

razine izvoza, te isto tako premalo greenfield investicija koje ne koriste postojeću

infrastrukturu već investiraju u kompletno novi pogon što donosi nove tehnologije,

znanja i vještine. Mnogo zamjerki također ide i na račun uređenosti države u kojoj

postoji previše komplikacija i zavrzlama i otežanih uvjeta za mogućnost investiranja. Da

bi se to promijenilo Vlada bi trebala promijeniti institucionalni okvir. Pravni sustav,

porezni, birokracija, a i korupcija nisu na razini na kojoj bi trebale biti. Investitori bi

trebali imati povjerenja u Vladu i njezine aktivnosti, pogotovo dugoročne kako bi se

stekao predvidljiv scenarij za potencijalno investiranje. Sa pristupanjem RH u Europsku

uniju može se očekivati i više investicija iz članica EU, ali definitivno Hrvatskoj treba

promjena u institucionalnom smislu kako bi se stvorila povoljna investicijska klima

pomoću koje bi hrvatsko gospodarstvo napokon oživjelo.

35

LITERATURA

1) Knjige

1. Pavlović D. 2008., „Inozemne direktne investicije u međunarodnoj trgovini“, Zagreb

2) Časopisi

2. Derado D. 2002., „Strane direktne investicije u Hrvatskoj“, Ekonomska istraživanja,

vol. 15, no. 2, p. 69-81

3. Dvorski S., Dvorski P., Kovšca V. 2011. „Izravna strana ulaganja u Hrvatsko

gospodarstvo“, Suvremeni promet, br. 1-2, p. 155-158

3) Ostali izvori

4. Babić A., Pufnik A., Stučka T., 2001. „Teorija i stvarnost inozemnih izravnih

ulaganja u svijetu i u tranzicijskim zemljama s posebnim osvrtom na Hrvatsku“,

dostupno na: http://www.hnb.hr/publikac/pregledi/p-009.pdf

5. Forex hrvatska, Strane investicije, dostupno na:

http://www.forexuhrvatskoj.com/strane-investicije/

6. Buterin D., Blečić M., 2013. „Učinci izravnih stranih ulaganja u Hrvatsku“, Zbornik

Veleučilišta u Rijeci, vol.1,no.1, pp. 133-149, dostupno na:

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=152074

7. Sisek B. 2005. „Strane izravne investicije u Hrvatskoj- uzroci neuspjeha“ p. 90-107,

dostupno na: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=41472

8. Unković M., Kordić N., 2010. „Motivi za strana direktna ulaganja“ , dostupno na:

http://www.singipedia.com/content/1794-Motivi-za-strana-direktna-ulaganja

9. Cvetković P. „ O efektima stranih investicija: Razlika između stvarnosti i

predrasuda“,dostupno:

36

http://www.komunikacija.org.rs/komunikacija/knjige/index_html/knjiga15/14Cvetk

ovicP.pdf

10. Klapić M., Nuhanović A. 2011. „Nivo, dinamika i efekti direktnih stranih

investicija u visoko razvijenim zemljama svijeta“, Časopis za ekonomiju i politiku

tranzicije, br. 27, dostupno na: http://hrcak.srce.hr/74657

11. „World investment report 2013, Global value chains: investment and trade for

development“, dostupno na:

http://unctad.org/en/pages/PublicationWebflyer.aspx?publicationid=588

12. Blašković A. 2011. „FDI inflows to Croatia to pick up in 2012/2013“ , Poslovni

dnevnik, dostupno na: http://connection.ebscohost.com/c/articles/78124579/fdi-

inflows-croatia-pick-up-2012-2013

13. Sekur T. 2009. „Regionalna investicijska aktivnost hrvatskog gospodarstva“,

Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

14. Europska komisija; Radni dokument službi komisije, ocjena ekonomskog programa

za 2013. za Hrvatsku, Bruxelles, 2013., dostupno na:

http://ec.europa.eu/europe2020/pdf/nd/swd2013_croatia_hr.pdf

15. Velagić I., 2011. „Efekti direktnih stranih ulaganja na ekonomiju zemlje domaćina“

br. 27

16. Marijanović G., Crnković L., Pavlović D., 2009. „Utjecaj inozemnih izravnih

ulaganja na robnu razmjenu Republike Hrvatske“, Ekonomski fakultet u Osijeku,

Zagreb

17. Lider, 2013. dostupno na: http://liderpress.hr/biznis-i-politika/hrvatska/u-2013-

pad-bdp-a-09-posto-nezaposlenost-probija-20-posto-/

18. Bilas V., Franc S., 2006. „Uloga inozemnih izravnih ulaganja i načini poticanja“,

Sveučilište u Zagrebu, članak broj 6-13, dostupno na:

http://web.efzg.hr/RePEc/pdf/Clanak%2006-13.pdf

19. Kulaš M. „Poticanje inozemnih izravnih ulaganja u Republiku Hrvatsku“, HGK-

sektor za trgovinu, petnaesti forum poslovanja nekretninama, dostupno na:

http://www.agenti.hr/sadrzaj/info-agent/strukovni-forumi/forum-15/15-forum-

Poticanje-inozemnih-izravnih-ulaganja-u-RH.pdf

20. Dubravac L., Financijski klub, dostupno na: http://finance.hr/test/?p=5218

37

POPIS GRAFOVA

Broj Naziv grafa Stranica

1. Priljev direktnih stranih investicija po

različitim razvijenostima zemalja

15.

2. Dvadeset najvećih zemalja primatelja

direktnih stranih investicija u 2012.g.

(milijarde $)

16.

3. Priljevi direktnih stranih investicija u

jugoistočnu Europu izraženi u

milijardama US dolara (2001-2012.)

19.

4. Obujam direktnih stranih investicija u

RH

21.

5. Direktna strana ulaganja u RH 1993.-

1.tromjesečja 2013.g.(27,303,8 mil.

EUR)

23.

6. Direktna strana ulaganja u RH (1.

tromjesečje 2013.(460,2 mil. EUR.))

24.

7. Direktne strane investicije u RH od

1993.-1.tr. 2013. (27,303,8mil. EUR)

25.

8. Direktne strane investicije u RH 1.

tromjesečje 2013. (460,2 mil.EUR)

26.

38

POPIS TABLICA

Broj Naziv tablice Stranica

1. Stope rasta BDP-a,

trgovine, bruto investicija,

zaposlenosti i FDI-ja u

svijetu (%)

14.

2. Distribucija direktnih

stranih investicija po

zemljama u 2012.g.

18.

39

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom DIREKTNE STRANE

INVESTICIJE I HRVATSKO GOSPODARSTVO izradio samostalno pod

voditeljstvom prof. dr. sc. Dragoljuba Stojanova. U radu sam primijenio metodologiju

znanstveno-istraživačkog rada i koristio literaturu koja je navedena na kraju diplomskog

rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje sam izravno ili

parafrazirajući naveo u diplomskom radu na uobičajen, standardan način citirao sam i

povezao s korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.

Također, izjavljujem da sam suglasan s objavom diplomskog rada na službenim

stranicama Fakulteta.

Student

Nikola Kruljac