Dr. NIKOLA GRABOVAC

“UPRAVLJANJE TRGOVINSKIM

PODUZEĆIMA”

KNJIGA I:

"EKONOMIKA TRGOVINSKIH

PODUZEĆA"

EKONOMSKI FAKULTET UNIVERZITETA U

SARAJEVU

SARAJEVO, 1999. godine

IZDAVAČ: EKONOMSKI FAKULTET UNIVERZITETA U

SARAJEVU

ZA IZDAVAČA: KRESO dr. SEAD, VANREDNI PROFESOR

EKONOMSKOG FAKULTETA

UNIVERZITETA U SARAJEVU

RECENZENTI:

1. Prof. dr. TIHI BORIS

2. Prof. dr. DOMAZET ANTO

LEKTOR: GRABOVAC SANJA, dipl. ecc.

KOREKTOR: VUJIĆ SAŠA, dipl. ecc.

UNOS TEKSTA: EREŠ VESNA

RAČUNARSKI SLOG: VRANIĆ ALMA, dipl. ecc.

IZRADA GRAFIKONA: VUJIĆ SLOBODAN, dipl. ecc.

ŠTAMPA: DD ŠTAMPARIJA “SVJETLOST” FOJNICA

ZA ŠTAMPARIJU: BULJINA ŠEHZIJA, direktor

TIRAŽ: 1.000 kom.

CIP – katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo

________________________

GRABOVAC NIKOLA

Upravljanje trgovinskim poduzećima, knjiga 1:

Ekonomika trgovinskih poduzeća / NIKOLA GRABOVAC,

Ekonomski fakultet univerziteta u Sarajevu, 1999 – 360 st.

Mišljenje Federalnog ministarstva za obrazovanje, nauke, kulture i

sporta br. __________________ od _______________ knjiga je

oslobođena poreza na promet proizvoda i usluga.

IZVOD IZ RECENZIJE Prof.dr. Tihi Boris

Knjiga “Upravljanje trgovinskim preduzećima” sadrži tri knjige

koje svojom cjelinom pokrivaju obaveznu udžbeničku literaturu iz

predmeta Upravljanje trgovinskim preduzećima na Ekonomskom

fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

Prva knjiga iz serijala od tri knjige je “Ekonomika trgovinskih

preduzeća”.

Autor detaljno obrađuje ukupnost poslovanja trgovinskog

preduzeća sa aspekta ulaganja u proces prometa kao i rezultate tog

procesa. Kvantitativno i kvalitativno razmatra odnose između

rezultata poslovanja i ulaganja u proces poslovanja pri čemu ukazuje

šta i kako poduzeti da prihodi budu veći od rashoda.

Ova knjiga ima naučni i stručni pristup i doprinos je razvoju

naučne misli u oblasti poslovanja trgovinskih preduzeća.

Iako je knjiga namijenjena pretežno studentima Ekonomskog

fakulteta, može dobro poslužiti svima koji rade u trgovinskim

preduzećima kao i zaposlenim u proizvodnim preduzećima u prodaji i

nabavci, odnosno marketingu.

Prof.dr. Tihi Boris

IZVOD IZ RECENZIJE Prof.dr. Domazet Anto

Knjiga svojim sadržajem obuhvata temu iz naslova knjige. Ona

je podijeljena na dva dijela:

- prvi dio: Ulaganje u prometni ciklus, i

- drugi dio: Rezultati prometnog ciklusa

Autor uspješno obrađuje odnose između ulaganja i rezultata

ulaganja, pri čemu teorijski a i praktično ukazuje kako da trgovinsko

preduzeće ekonomično i rentabilno posluje.

Knjiga daje vidan doprinos razvoju naučne misli i dobro će

poslužiti studentima kao i zaposlenim u trgovinskim preduzećima na

proširenju svojih znanja pri upravljanju trgovinskim preduzećima.

Očekujemo da će nakon izlaska i druge dvije knjige:

- knjiga 2: “Marketing trgovinskih preduzeća”, i

- knjiga 3 “Menadžment trgovinskih preduzeća”

studenti i drugi dobiti kvalitetne udžbenike, koji će im teorijski i

stručno pomoći da uspješnije upravljaju trgovinskim preduzećem.

Prof.dr. Domazet Anto

PODACI O AUTORU:

Dr. Nikola Grabovac je profesor na Ekonomskom fakultetu u

Sarajevu.

Rođen je 1943. godine u Bugojnu, BiH, gdje je završio

osnovnu školu i rednju ekonomsku školu 1961. godine. Naredne četiri

godine studirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu gdje je 1965.

godine diplomirao. Magistrirao je na Ekonomskom fakultetu u

Sarajevu 1977. godine a doktorirao je 1988. godine na Ekonomskom

fakultetu u Sarajevu.

Svoje dugogodišnje iskustvo i stručno znanje stjecao je u

privrednim organizacijama počevši od komercijalnog referenta do

generalnog direktora poduzeća i kombinata. Radio je i bio rukovodilac

u proizvodnim i trgovinskim poduzećima orjentiranim na domaće i

inozemno tržište.

U periodu rata u BiH obavljao je dužnost ministra trgovine

kao član Vlade Federacije BiH, Vlade Bosne i Hercegovine i član

Vijeća ministara BiH nakon uspostave mira u BiH.

Objavio je više knjiga, kao i znanstvenih i stručnih radova koji

su pretežno iz oblasti ekonomike, marketinga i menadžmenta.

- KRATKI SADRŽAJ -

I. PREDGOVOR……………………………………………….1

II. UVOD U EKONOMIKU TRGOVINSKIH

PODUZEĆA …………………………………..…………….5

A. PRVI DIO: ULAGANJE U PROMETNI

CIKLUS…………………………………………………..28

III. SREDSTVA TRGOVINSKOG PODUZEĆA I

IZVORI

SREDSTAVA……………………………………..29

IV. ELEMENTI RADNOG PROCESA U PROMETU………..83

V. TROŠKOVI I RASHODI POSLOVANJA……...………...135

VI. KALKULACIJE, MARŽE, RABAT, RAZLIKA U

CIJENI PROMETNIH ORGANIZACIJA………………..175

B. DRUGI DIO: REZULTATI

PROMETNOG CIKLUSA……………………………..196

VII. OBIM PRODAJE I VRIJEDNOST PRODAJE…………..197

VIII. FINANCIJSKI REZULTAT

POSLOVANJA……………..201

IX. MJERILA USPJEŠNOSTI

POSLOVANJA……………….222

X. ANALIZA POSLOVANJA…………………………….….286

XI. UPRAVLJANJE EKONOMIKOM

TRGOVINSKOG PODUZEĆA…………………………313

XII. TESTOVI

I

SADRŽAJ

I. PREDGOVOR 1

II. UVOD U EKONOMIKU TRGOVINSKIH PODUZEĆA 5

1. POJAM EKONOMIKE TRGOVINSKIH PODUZEĆA 5

2. ROBNI PROMET I TRGOVINA 6

2.1. Pojam i značaj robnog prometa 6

2.2. Pojam i značaj trgovine 7

2.3. Nositelji robnog prometa 8

2.4. Trgovinsko poduzeće kao učesnik prometa 9

2.5. Trgovinsko poduzeće za pružanje trgovinskih usluga 10

3. TRGOVINSKO PODUZEĆE 10

3.1. Pojam i definicija trgovinskog poduzeća 10

3.2. Radna organizacija kao poduzeće 11

3.3. Ekonomska i poslovna cjelina poduzeća 11

3.4. Temeljni oblik poslovanja 12

3.5. Poduzeće kao pravna osoba 12

3.6. Nositelj trgovinskog prometa 12

3.7. Stjecanje i raspodjela dobiti 13

3.8. Odgovornost za poslovanje 13

3.9. Neovisnost u poslovanju 14

3.10. Vrste trgovinskih poduzeća 15

3.11. Proces poslovanja trgovinskog poduzeća 16

4. EKONOMIKA TRGOVINSKIH PODUZEĆA 17

4.1. Predmet ekonomike trgovinskih poduzeća 17

4.2. Mjesto ekonomike trgovinskog poduzeća

u odnosu na druge ekonomske znanosti

19

4.3. Metode ekonomike trgovinskih poduzeća 20

5. OSNOVNE ZNAČAJKE TRGOVINSKOG PODUZEĆA 22

5.1. Tipovi poduzeća s gledišta vlasništva 22

5.2. Osnivanje trgovinskog poduzeća 23

5.3. Upravljanje i rukovođenje trgovinskim poduzećem 24

5.4. Djelatnost, sjedište i firma trgovinskog poduzeća 25

5.5. Imovina poduzeća, poslovne knjige i rezultat poslovanja 26

5.6. Zastupanje i predstavljanje trgovinskog poduzeća 27

5.7. Prestanak postojanja poduzeća 27

A. PRVI DIO: ULAGANJE U PROMETNI CIKLUS 28

III. SREDSTVA TRGOVINSKOG PODUZEĆA I IZVORI SREDSTAVA 29

1. VRSTE SREDSTAVA TRGOVINSKOG PODUZEĆA 29

2. STALNA POSLOVNA SREDSTVA 30

2.1.

Pojavni oblici stalnih poslovnih sredstava

31

2.1.1. Nematerijalna stalna sredstva 31

2.1.2. Materijalna stalna sredstva 31

2.1.3. Dugoročna ulaganja 32

2.1.4. Dugoročni krediti 33

2.1.5. Ostala dugorčna potraživanja 33

2.1.6. Dugoročna razgraničenja 33

2.2. Odnos stalnih poslovnih sredstava i prometa 33

2.3. Pribavljanje sredstava za rad 35

2.4. Revalorizacija stalnih poslovnih sredstava 37

2.4.1. Pojam i svrha revalorizacije 37

2.4.2. Koja sredstva podliježu revalorizaciji 38

2.4.3. Način i vrijeme obračuna revalorizacije 38

2.4.4. Revalorizacija amortizacije 39

2.4.5. Efekti revalorizacije 39

2.5. Amortizacija 40

2.5.1. Pojam i značaj amortizacije 40

2.5.2. Osnovica za obračun amortizacije 41

2.5.3. Način obračuna amortizacije 42

2.5.4. Stopa amortizacije i vrijek trajanja 44

2.6. Održavanje sredstava za rad 46

2.7. Ekonomija stalnih poslovnih sredstava 47

II

3. OBRTNA SREDSTVA 49

3.1. Pojam i pojavni oblici obrtnih sredstava 49

3.2. Odnos obrtnih sredstava i prometa 53

3.3. Kružni tok obrtnih sredstava 54

3.3.1. Mjerenje trajanja obrta 58

3.4. Optimalna, potrebna i raspoloživa obrtna sredstva 60

3.5. Decentralizacija obrtnih sredstava 62

3.6. Ekonomija obrtnih sredstava 63

3.7. Način procjenjivanja i evidentiranja zaliha 67

3.8. Revalorizacija obrtnih sredstava 71

3.8.1. Nivelacija cijena robi 73

4. SREDSTVA ZAJEDNIČKE POTROŠNJE 74

5. OSTALA IZVANPOSLOVNA SREDSTVA 76

6. IZVORI SREDSTAVA 77

6.1. Pojam izvora sredstava 77

6.2. Pribavljanje izvora sredstava 77

6.3. Struktura izvora sredstava 78

6.3.1. Kapital 78

6.3.2. Obaveze 78

6.4. Vraćanje izvora sredstava 79

6.5. Revalorizacija izvora sredstava 80

6.6. Izvori sredstava zajedničke potrošnje 81

6.7. Izvori ostalih izvanposlovnih sredstava 82

7. IZVANBILANCNA EVIDENCIJA 82

IV. ELEMENTI RADNOG PROCESA U PROMETU 83

1. RAD U TRGOVINSKIM PODUZEĆIMA 84

1.1. Pojam i podjela rada 84

1.2. Trošenje rada i njegova cijena 85

1.2.1. Polazna (startna) osnova 86

1.2.2. Mjerenje izvršenja radnih zadataka 90

1.2.3. Vrste radnih zadataka kao osnova sustava

nagrađivanja

92

1.3. Naknada plaća kada se ne radi 94

1.4. Ekonomija živog rada 95

2. PREDMETI RADA - PREDMETI PROMETA 100

2.1. Pojam i podjela predmeta rada 100

2.2. Ponašanje predmeta rada u prometu 101

2.3. Podjela predmeta rada 102

2.3.1. Klasifikacija robe 102

2.3.2. Klasifikacija usluga 116

2.4. Ekonomija predmeta rada 117

III

3. SREDSTVA ZA RAD 127

3.1. Pojam sredstava za rad 127

3.2. Ponašanje sredstava za rad u prometu 127

3.3. Podjela sredstava za rad 129

3.4. Ekonomija sredstava za rad 130

V. TROŠKOVI I RASHODI POSLOVANJA 135

1. UVODNO RAZMATRANJE O TROŠKOVIMA I RASHODIMA 135

1.1. Pojam i značaj troškova i rashoda 135

1.2. Različitost pojmova trošak, izdatak, gubitak, rashod i rastur 138

1.2.1. Troškovi poslovanja 140

1.2.2. Rashodi 143

1.2.3. Nabavna vrijednost prodane robe 144

1.2.4. Rashodi financiranja i rashodi od ulaganja 145

1.2.5. Izvanredni rashodi 145

1.3. Osnovni troškovi trgovinskih poduzeća 146

1.4. Evidentiranje troškova 147

2. PODJELA TROŠKOVA 148

3. PRIRODNE VRSTE TROŠKOVA I RASHODA 149

4. UKALKULIRANI, REALIZIRANI I NAPLAĆENI

TROŠKOVI I RASHODI

151

5. SADAŠNJI I POTENCIJALNI TROŠKOVI I RASHODI 151

6. TROŠKOVI I RASHODI PO FUNKCIJAMA 152

7. STVARNI I PLANSKI TROŠKOVI I RASHODI 152

8. TROŠKOVI I RASHODI PO VREMENU 153

9. TROŠKOVI I RASHODI PO MJESTIMA NASTANKA 153

10. TROŠKOVI I RASHODI 155

11. DIREKTNI I INDIREKTNI TROŠKOVI I RASHODI 156

12. FIKSNI I VARIJABILNI TROŠKOVI I RASHODI 157

13. EKSPLICITNI I IMPLICITNI TROŠKOVI I RASHODI 162

14. RAZVOJNI TOK TROŠKOVA U ODNOSU NA PROMET 162

15. GRANIČNI TROŠKOVI 171

16. ELASTIČNOST I REMANENTNOST TROŠKOVA 173

VI. KALKULACIJE, MARŽE, RABAT, RAZLIKA

U CIJENI U PROMETNIM ORGANIZACIJAMA

175

1. KALKULACIJE 175

1.1. Pojam i značaj kalkulacije 175

1.2. Načela kalkulacije 176

1.3. Podjela kalkulacija 177

1.4. Metode kalkulacije 178

1.5. Važniji pojavni oblici kalkulacija 180

2. RAZLIKA U CIJENI 184

IV

2.1. Pojam i značaj razlike u cijeni 185

2.2. Struktura razlike u cijeni 185

2.3. Način formiranja razlike u cijeni 186

3. MARŽA 187

3.1. Pojam i značaj marže 187

3.2. Vrste marže 188

3.3. Tehnika izračunavanja marže 190

4. RABAT 191

4.1. Pojam i značaj rabata 191

4.2. Vrste rabata 192

B. DRUGI DIO: REZULTATI PROMETNOG CIKLUSA 196

VII. OBIM PRODAJE I VRIJEDNOST PRODAJE 197

1. ISKAZIVANJE OBIMA I VRIJEDNOSTI PRODAJE 197

2. ODNOS OBIMA PROMETA, CIJENE I PRIHODA

PODUZEĆA

199

VIII

.

FINANCIJSKI REZULTAT POSLOVANJA 201

1. POJAM I ZNAČAJ FINANCIJSKOG REZULTATA 201

1.1. Obračun financijskog rezultata 202

1.1.1. Bilanca uspjeha 202

1.1.2. Bilanca stanja 203

2. PRIHODI 206

2.1. Pojam i značaj prihoda 206

2.2. Struktura ukupnog prihoda 207

2.3. Prihodi od operativne (osnovne) djelaatnosti 208

2.4. Prihodi od ulaganja 208

2.5.

2.6.

2.7.

Prihodi od financiranja

Ostali prihodi

Vanredne stavke

209

209

209

3. RASHODI 209

3.1. Pojam i značaj rashoda 209

3.2. Struktura ukupnih rashoda 210

3.3. Rashodi od operativne (osnovne) djelatnosti 212

3.4. Rashodi od ulaganja 213

3.5.

3.6.

3.7.

Rashodi financiranja

Ostali rashodi

Vanredne stavke

213

214

214

4. DOBIT 215

4.1. Pojam i značaj dobiti 215

4.2. Raspodjela dobiti 216

5. GUBITAK 219

V

5.1. Pojam i značaj gubitka 219

5.2. Pokrivanje gubitka 220

IX. MJERILA USPJEŠNOSTI POSLOVANJA 222

1. USPJEŠNOST POSLOVANJA I EKONOMSKI

PRINCIPI PROMETA

222

1.1. Pojam i značaj uspješnosti u poslovanju

trgovinskog poduzeća

222

1.2. Mjerenje i analiza uspješnosti u poslovanju 223

1.3. Osnovni ekonomski principi prometa 224

1.4. Uporaba ekonomskih principa 227

2. PRODUKTIVNOST 227

2.1. Pojam i značaj produktivnosti 227

2.2. Mjerenje produktivnosti 228

2.3. Faktori produktivnosti 229

2.4. Razine mjerenja i uspoređivanja produktivnosti 231

3. EKONOMIČNOST 231

3.1. Pojam i značaj ekonomičnosti 231

3.2. Mjerenje ekonomičnosti poslovanja 233

3.3. Faktori ekonomičnosti poslovanja 235

3.4. Razine mjerenja i uspoređivanja ekonomičnosti poslovanja 236

4. RENTABILNOST 237

4.1. Pojam i značaj rentabilnosti 237

4.2. Mjerenje rentabilnosti 238

4.3. Faktori rentabilnosti poslovanja 239

4.4. Razine mjerenja uspoređivanja rentabilnosti poslovanja 241

5. PRAG RENTABILNOSTI I GRAFIKON RENTABILNOSTI 242

5.1. Pojam praga rentabilnosti i grafikona rentabilnosti 242

5.2. Značaj grafikona rentabilnosti 242

5.3. Utvrđivanje praga rentabilnosti 243

5.4. Primjena grafikona rentabilnosti 246

5.4.1. Prag rentabilnosti za različite razine

prodajnih cijena

247

5.4.2. Marginalna stopa, stopa sigurnosti i stopa dobiti 251

5.4.3. Primjena grafikona rentabiliteta u formiranju cijena 253

5.5. Mjerenje utjecaja promjene elemenata

u grafikonu rentabilnosti

254

5.5.1. Mjerenje utjecaja promjene prodajne cijene 255

5.5.2. Mjerenje utjecaja promjene obima prodaje 261

5.5.3. Mjerenje utjecaja promjene dobiti 267

5.5.4. Mjerenje utjecaja promjene ukupnih

fiksnih troškova

274

VI

5.5.5. Mjerenje utjecaja promjene varijabilnih faktora 277

X. ANALIZA POSLOVANJA 286

1. POJAM I ZNAČAJ ANALIZE POSLOVANJA 286

2. RAZLIČITOST POJMOVA: ANALIZA

POSLOVANJA, KONTROLA, REVIZIJA,

EVIDENCIJA I INFORMIRANJE

287

3. PRIMJENJENA ANALIZA PO OBLASTIMA 288

3.1. Analiza stalnih sredstava 288

3.2. Analiza obrtnih sredstava 290

3.3. Analiza radne snage 292

3.4. Analiza sredstava zajedničke potrošnje 293

3.5. Analiza izvanposlovnih sredstava 294

3.6. Analiza trajnih i dugoročnih izvora

poslovnih i izvanposlovnih sredstava

294

3.7. Analiza troškova i rashoda 296

3.8. Analiza prodaje 298

3.9. Analiza nabave i obnavljanja zaliha 301

3.10. Analiza financijskog rezultata 304

3.11. Analiza produktivnosti, ekonomičnosti i rentabilnosti 308

3.12. Analiza financiranja i investiranja 311

XI. UPRAVLJANJE EKONOMIKOM TRGOVINSKOG PODUZEĆA 313

1. PLANIRANJE EKONOMIKE 313

2. ORGANIZIRANJE EKONOMIKE

I KADROVSKO POPUNJAVANJE

314

3. RUKOVOĐENJE I KONTROLA EKONOMIKE PODUZEĆA 315

LITERATURA

TESTOVI br. 1. i br.2.

I. PREDGOVOR

Upravljanje trgovinskim poduzećem je svjestan napor da se

ostvare ciljevi poslovanja poduzeća.

Pri upravljanju trgovinskim poduzećem koriste se brojne

znanosti kojima se bave posebni stručnjaci. Međutim, za upravljanje

trgovinskim poduzećem u grupu najvažnijih znanosti spadaju:

1. Ekonomika trgovinskih poduzeća,

2. Marketing trgovinskih poduzeća,

3. Menedžment trgovinskih poduzeća.

Svaka od ove tri znanosti bit će obrađena detaljnije u posebnoj

knjizi.

a) Ekonimika trgovinskog poduzeća, kao znanost, proučava

poduzeće i njegovu djelatnost, ali uvijek sa aspekta prihoda i rashoda,

odnosno s jedne strane koristi za poduzeće, a s druge strane ulóga koji

se daje za ostvarivanje određene koristi.

Prema tome, predmet proučavanja ekonomike trgovinskog

poduzeća su poslovni procesi, sredstva poduzeća, interni i eksterni

odnosi kao i veze na tržištu, ali uvijek sa aspekata od kojih polazi

ekonomika poduzeća, tj. od prihoda i rashoda (koristi i žrtava),

odnosno od ulaganja u proces prometa i rezultata tog procesa

prometa.

b) Marketing trgovinskog poduzeća, kao znanost, proučava

pristup rješavanju problema vezanih između potrošača i proizvođača.

Marketing je nova filozofija poslovanja poduzeća, koje je okrenuto

prema tržištu sa željom da se istraži tržište, izabere ciljno tržište,

utvrde potrebe i želje kupaca odnosno potrošača kako bi se putem

razmjene realizirao proces kupoprodaje i zadovoljile potrebe kupaca

uz rentabilno poslovanje.

c) Menedžment trgovinskog poduzeća, kao znanost, proučava

proces djelovanja u kojem pojedinci i grupe nastoje efikasno ostvariti

postavljene ciljeve poslovanja. Menedžment trgovinskog poduzeća

obuhvata pet funkcija: planiranje, organiziranje, kadrovsko

popunjavanje, rukovođenje i kontroliranje.

Da bi se uspješno upravljalo trgovinskim poduzećem potrebno

je poznavati svaku od ovih znanosti ali ne isključiti i ostale znanosti

koje se bave problematikom poslovanja poduzeća (računovodstvo,

pravo, statistika, teorija troškova i sl.).

Ekonomika trgovinskog poduzeća obuhvaća opće probleme,

dok pojedine druge znanstvene oblasti obuhvaćaju uže i pojedinačne

probleme (politika cijena, knjigovodstvo, teorija troškova, marketing i

sl.) u poslovanju poduzeća. Veza između ekonomike i drugih znanosti

koje se bave poslovanjem poduzeća je uska i često je teško povući

granicu i naći razliku. Međutim, ekonomika ima temeljni zadatak naći

optimalni odnos između prihoda i troškova, gdje će pozitivna razlika

biti najveća. Prema tome, neće uvijek biti cilj ekonomije naći najniže

troškove ili najviše prihode. Cilj je obično i najčešće iznaći najveću

pozitivnu razliku između prihoda i rashoda bez obzira na kojoj razini

prihoda ili rashoda taj cilj postignemo.

Svako trgovinsko poduzeće želi uspješno poslovati. Da bi

moglo ocijeniti uspješnost, ono mora odrediti ciljeve svoga poslovanja

kako bi se praćenjem i analiziranjem ostvarenih ciljeva ocijenila

uspješnost poslovanja. Zato je prvi zadatak trgovinskog poduzeća

odrediti ciljeve poslovanja. Poslovanje je složen, težak ali i

interesantan izazov. U smjeru ostvarivanja ciljeva poduzimaju se razne

mjere i akcije koje treba sinhronizirati i funkcionalno usmjeriti u

smjeru ostvarivanja (planiranih, željenih i postavljenih) ciljeva. Na

kraju završenog ciklusa analiziramo ostvarene rezultate uspoređujući

ih s postavljenim ciljevima i dajemo odgovor na pitanje kako smo

uspješno poslovali.

I u poslovanju trgovinskog poduzeća potvrđuje se pravilo

kružnog kretanja svega u prirodi i životu. Novi život počinje tamo

gdje prethodni završava. Nove ciljeve poslovanja postavljamo onda

kad se završi kružni ciklus poslovanja, bilo da smo ciljeve ostvarili ili

ne. Samo stručnim analiziranjem možemo ocijeniti i ustvrditi da li smo

uspješno poslovali ili ne, i ako smo pravili grješke da ih ustvrdimo i u

novom ciklusu otklonimo. Obično neće biti dobro da grješke

ustvrdimo kada je već kasno i kada je ciklus završen; grješke se

moraju uočavati u trenutku nastajanja i svjesnim djelovanjem ih

otklanjati ili smanjivati njihov negativan utjecaj. Poduzeće je jedan

brod koji plovi i koji doživljava razne nedaće, promjene uvjeta ali i niz

pogodnosti. Zadatak ekonomista u poduzeću je da uvijek budu

spremni na razna iznenađenja, da stručno i efikasno upravljaju i da što

prije, što sigurnije i uz najmanje troškove dođu do željenog cilja.

Trgovinsko poduzeće postavlja sebi cilj i kreće na životni put.

Da bi se stiglo do cilja, moraju se naći odgovori na sljedeća pitanja:

1. Kojim kupcima zadovoljavati potrebe?

2. Kojim asortimanom zadovoljavati potrebe kupaca?

3. Kojim poslovnim sredstvima raditi?

4. Kojim i kolikim troškovima?

5. Kojim cijenama?

6. Kako prodavati?

7. Kako nabavljati?

8. Kojim kanalima prodavati?

9. Kakvom organizacijom rada to činiti?

Ovako formulirana pitanja možemo tretirati kao pojedinačne

etape u poslovanju trgovinskog poduzeća koje mora preći od

definiranja željenog cilja poslovanja i doći do ocjene kakvi su

ostvareni ciljevi, da li su u skladu sa željenim ciljevima ili odstupaju od

njih: koliko, u čemu i zašto?

Ciklus poslovnog kretanja, koje se stalno okreće u krug,

možemo prikazati i grafički:

Knjiga “Upravljanje trgovinskim poduzećima” sastoji se iz tri knjige i

to:

1. Knjiga I. “Ekonomika trgovinskih poduzeća”

2. Knjiga II. “Marketing trgovinskih poduzeća”

3. Knjiga III. “Menedžment trgovinskih poduzeća”.

Pri poslovanju trgovinskog poduzeća i realizaciji ciklusa u

poslovnom kretanju pojedine znanstvene grane imat će drugačiji

aspekt posmatranja istog ciklusa:

a) Ekonomika trgovinskih poduzeća u ovom ciklusu posmatrat će

to sa aspekta prihoda i rashoda odnosno ulaganja i koristi od tih

ulaganja sa ciljem da se ostvari planirano rentabilno poslovanje.

b) Marketing trgovinskog poduzeća u ovom ciklusu posmatrat će

to sa aspekta odnosa između kupca i trgovinskog poduzeća odnosno

kako će se ostvariti uspješna razmjena na tržištu, i

c) Menedžment trgovinskog poduzeća u ovom ciklusu posmatrat

će to sa aspekta planiranja, organizacije, realizacije i kontrole svih

poslovnih aktivnosti sa namjerom da se ostvare postavljeni ciljevi

poslovanja.

U ovoj knjizi tretirat će se samo ekonomika trgovinskih

poduzueća dok će se druga knjiga baviti marketingom a treča knjiga

menedžmentom trgovinskog poduzeća.

Organizacija ove knjige prilagođena je sadržaju koji razmatra

ekonomika. U prvom dijelu knjige obrađeno je ulaganje u prometni

ciklus a u drugom dijelu rezultati prometnog ciklusa.

Ova knjiga je prvenstveno namjenjena studentima ekonomskih

fakulteta koji izučavaju upravljanje trgovinskim poduzećima a može

dobro poslužiti svima koji se u praksi bave problematikom poslovanja

trgovinskog poduzeća kao i onima koji rade na poslovima prodaje,

nabave, distribucije i sl. u proizvodnim poduzećima.

II. UVOD U EKONOMIKU TRGOVINSKIH PODUZEĆA

1. POJAM EKONOMIKE TRGOVINSKIH PODUZEĆA

Ekonimika trgovinskih poduzeća je znanost koja kao objekt

proučavanja ima trgovinska poduzeća. Predmet proučavanja

ekonomike trgovinskih poduzeća je utvrđivanje zakonitosti koje

vladaju u procesu obavljanja trgovinske djelatnosti, odnosno, praćenje

ulaganja u trgovinsku djelatnost i dobivene rezultate tih ulaganja. U

biti ekonomika trgovinskih poduzeća prati poslovanje trgovinskog

poduzeća sa aspekta ulaganja u proces poslovanja kako bi maksimalno

zadovoljili potrebe kupaca, uz racionalno poslovanje uloženim

sredstvima, odnosno ostvarivanjem dobiti iz poslovanja.

Ekonomika trgovinskih poduzeća ima:

a) objekt izučavanja: trgovinsko poduzeće,

b) predmet proučavanja: poslovanje trgovinskog poduzeća s

ekonomskog aspekta, i

c) način proučavanja: utvrđivanje zakonitosti u poslovanju

trgovinskog poduzeća sa stanovišta prihoda i rashoda pri čemu se želi

ostvariti maksimalna pozitivna razlika, odnosno dobit.

Ekonomika trgovinskih poduzeća se s jedne strane nadovezuje

na opću ekonomiku poduzeća, a s druge strane na ekonomiku

trgovine promatranu s granskog aspekta. Prema tome, ekonomika

trgovinskih poduzeća ne proučava trgovinu kao privrednu granu nego

samo dio trgovine - funkciju koju obavlja trgovinsko poduzeće.

Također, ekonomika trgovinskih poduzeća ne proučava organizaciju

poslovanja, a niti razne tehnike i tehnologije u poslovanju. Ona se ne

bavi tehnikom prodaje, tehnikom nabavke, tehnikom istraživanja

tržišta, tehnikom knjiženja itd., ali proučava rezultate rada ovih

tehnika sa aspekta prihoda i rashoda, odnosno sa aspekta

produktivnosti, ekonomičnosti i rentabilnosti.

Ekonomika trgovinskih poduzeća dobiva na značaju razvojem

tržišnih odnosa u kojima postoji sloboda djelovanja ekonomskih

zakona. Smanjuje se obim državne intervencije, zakonsko reguliranje

prometa, utvrđivanje visine marže i sl., a poslovanje prepušta

djelovanju zakona ponude i potražnje i većim utjecajem konkurencije.

U takvim uvjetima poslovanja poduzeća su prepuštena sama sebi,

odnosno samostalno organiziraju svoju ekonomiju kroz:

- slobodan izbor predmeta trgovanja,

- samostalno organiziranje poslovanja,

- slobodu u nabavi i prodaji robe, i

- samostalnost u vođenju politike cijena, asortimana, promocije

i distribucije.

2. ROBNI PROMET I TRGOVINA

2.1. Pojam i značaj robnog prometa

Društvena podjela rada u reprodukcijskom ciklusu izvršena je

na fazu proizvodnje i fazu prometa. Vezu između proizvodnje i

potrošnje osigurava prometna faza. Ona ima zadatak gotove

proizvode iz faze proizvodnje nuditi kupcima, odnosno potrošačima.

Iz ove postavke proizlazi da se funkcija robnog prometa u

reprodukcijskom ciklusu javlja dva puta:

- prvi put, kada proizvođač na početku reprodukcijskog

ciklusa nabavlja sirovine i drugi reprodukcijski materijal za svoj proces

proizvodnje, a to su gotovi proizvodi prethodne faze u

reprodukcijskom ciklusu, i

- drugi put, kada proizvođač po završetku svog procesa

proizvodnje nudi i prodaje svoje gotove proizvode koji mogu biti

namijenjeni krajnjoj potrošnji, ili služiti kao sirovine ili poluproizvod

za novi ciklus proizvodnje.

Robni promet možemo definirati kao sav promet roba od

proizvođača do kupca, odnosno potrošača. Promet se može obavljati

na dva načina:

1. direktno (neposredno) i

2. indirektno (posredno).

Direktni (neposredni) robni promet se obavlja direktno između

proizvođača i kupca, odnosno potrošača i bez posrednika.

Indirektni (posredni) robni promet se obavlja preko posrednika

koji kupuje robu od proizvođača da bi je prodao kupcu, odnosno

potrošaču.

Indirektni robni promet se obavlja preko posrednika, odnosno

trgovinskih poduzeća, a predstavlja trgovinsku djelatnost što je znatno

uži pojam od pojma robnog prometa.

Robni promet, kao širi pojam od trgovinske djelatnosti,

obuhvaća:

a) sve vrste trgovinske djelatnosti, odnosno sve vrste

indirektnog robnog prometa, i

b) sve vrste direktnog robnog prometa.

Direktni robni promet, bez učešća posrednika, obično se

pojavljuje:

- kada proizvođači prodaju svoje proizvode drugim

proizvođačima koji ih dalje koriste u procesu reprodukcije kao

sirovine, poluproizvode ili druge reprodukcijske materijale, i

- kada proizvođači direktno prodaju svoje proizvode krajnjim

potrošačima bez posredovanja trgovinskog poduzeća.

Značaj robnog prometa je osiguranje tržišnog plasmana

proizvedenih roba i konačno završavanje reprodukcijskog ciklusa kroz

prodaju i naplatu gotovih proizvoda, odnosno kroz tržišno prihvaćanje

gotovih proizvoda. Proizvodnja nije i ne smije biti sama sebi cilj, ona

treba osigurati zadovoljenje potreba nekog od kupaca, odnosno

potrošača, a što se na tržištu verificira. Tržište je glavni arbitar koji

konačno prihvaća uporabnu i prometnu vrijednost svakog proizvoda.

2.2. Pojam i značaj trgovine

Već smo ukazali da je trgovina dio robnog prometa koji se

obavlja indirektno putem posrednika odnosno trgovinskih poduzeća.

Pod trgovinom podrazumijevamo kupovinu robe radi daljnje

prodaje i vršenje raznih trgovinskih usluga koje pomažu obavljanju

robnog prometa.

Trgovina kupuje robu, na kojoj obično ne vrši nikakve

promjene, ne radi svoje potrošnje, nego radi daljnje prodaje. Ovakvim

načinom poslovanja trgovina obavlja posredničku funkciju. U nekim

slučajevima trgovina obavlja manje dorade na robi i poboljšava joj

uporabnu vrijednost. Pored toga, u trgovini se obavljaju i neke druge

radne aktivnosti u vezi s pakiranjem robe, prepakiranjem, sortiranjem,

siječenjem, klasiranjem, čišćenjem, miješanjem i dr., a radi poboljšanja

uporabne vrijednosti robe.

Značaj trgovine je veliki za proizvođače a i za kupce.

Sa aspekta proizvođača, trgovina im omogućuje masovnu

proizvodnju, kontinuiranu proizvodnju, bržu prodaju i naplatu

proizvoda, lakše komuniciranje s tržištem i poznavanje potreba

kupaca.

Sa aspekta kupaca, odnosno potrošača, značaj trgovine se

manifestira u povećanju ponude, poboljšanju asortimana, povoljnijim

cijenama i poboljšanju opskrbe.

Trgovina se obavlja kao:

- trgovina na veliko na unutarnjem tržištu,

- trgovina na veliko na međunarodnom tržištu (izvoz i uvoz), i

- trgovina na malo.

Trgovina na veliko predstavlja kupovinu robe u velikim

količinama radi daljnje prodaje u većim količinama.

Trgovina na malo predstavlja kupovinu robe u većim

količinama radi daljnje prodaje u manjim količinama krajnjim

potrošačima.

Trgovinske usluge su sastavni dio trgovine jer pomažu

obavljanju robnog prometa. U trgovinske usluge spadaju: agencijske

usluge, posredničke usluge, zastupničke usluge, burzanske usluge,

usluge uskladištenja robe, usluge otpremanja i dopremanja robe,

usluge kontrole kvalitete i kvantiteta robe, usluge komisione prodaje,

usluge osiguranja robe, usluge ekonomske propagande, priređivanje

sajmova i privrednih izložbi, usluge tržnice na veliko i na malo i druge

usluge uobičajene u trgovini.

2.3. Nositelji robnog prometa

Nositelji robnog prometa su:

a) kod direktnog robnog prometa:

- proizvođači (putem svoje prodajne funkcije),

- kupci (kao drugi proizvođači) putem svoje nabavne

funkcije, i

- krajnji potrošači (građani, odnosno fizičke osobe).

Proizvođači se u robnom prometu pojavljuju kao kupci

(sirovina i drugih reprodukcijskih materijala) i kao prodavci (raznih

gotovih proizvoda);

b) kod indirektnog robnog prometa:

- trgovinska poduzeća kao posrednici u robnom prometu,

- proizvođači koji svoje gotove proizvode prodaju trgovini,

- krajnji potrošači (građani, odnosno fizičke osobe), i

- razni drugi kupci robe trgovinskih poduzeća (drugi

proizvođači, druga trgovinska poduzeća na veliko, trgovinska

poduzeća na malo, veći potrošači, samostalne trgovinske organizacije

i trgovci).

Posebni učesnici u indirektnom robnom prometu su samostalne

trgovinske radnje i trgovci (osobe koje nemaju trgovinsku

organizaciju).

Samostalnu trgovinsku radnju radi obavljanja trgovinske

djelatnosti može osnovati radni čovjek (fizička osoba) koja

samostalno obavlja trgovinsku djelatnost osobnim radom ili osobnim

radom i sredstvima u svojini građana.

Trgovac (osoba koja nema trgovinsku organizaciju) ima

odobrenje da prodaje robu na tezgama na pijaci i drugim određenim

mjestima. Trgovci (bez trgovinske organizacije) mogu biti razne

fizičke osobe, kao i poljoprivredni proizvođači kada prodaju svoju

robu.

Nositelji raznih trgovinskih usluga u robnom prometu su

trgovinska poduzeća koja su registrirana za obavljanje jedne ili više

trgovinskih usluga, a mogu ih vršiti zajedno s drugim oblicima

trgovine.

Trgovinsko poduzeće, ovisno o vrsti djelatnosti, može biti:

1. trgovinsko poduzeće na veliko,

2. trgovinsko poduzeće na malo,

3. trgovinsko poduzeće na veliko i na malo,

4. trgovinsko poduzeće za izvoz i uvoz,

5. trgovinsko poduzeće za pružanje trgovinske usluge (uz

naznaku vrste usluge).

2.4. Trgovinsko poduzeće kao učesnik prometa

Trgovinska poduzeća su najveći nositelj prometa robe i usluga

pri čemu vrše kupovinu i prodaju roba prenoseći vlasništvo nad

robama. Trgovinska poduzeća su:

a) trgovinsko poduzeće na veliko (grosista, angro),

b) trgovinsko poduzeće na malo (detaljista)

c) trgovinsko poduzeće na veliko i na malo (angrodetaljisti), i

d) samostalne trgovinske radnje (koje nemaju status

trgovinskog poduzeća).

1. Trgovinska poduzeća na veliko posluju većim količinama robe i

kupuju ih od svojih opskrbljivača - dobavljača (proizvođači, uvoz,

druga veletrgovina, zadruge, individualni poljoprivredni

proizvođači i sl.) radi daljnje prodaje svojim kupcima (trgovinska

poduzeća na malo, druga trgovinska poduzeća na veliko, drugi

proizvođači, samostalne trgovinske radnje kao i većim potrošačima

- vojska, hoteli, bolnice, domovi i sl.). Iako trgovinska poduzeća na

veliko ne prodaju robu krajnjim potrošačima, ipak prodana roba

drugim proizvođačima ide u proizvodnu potrošnju (sirovine,

reprodukcijski materijal), trajniju potrošnju (sredstva za

proizvodnju, za promet i sl.) i specifičnu osobnu potrošnju

(potrošnja vojske, policije, hotela, domova i sl.).

2. Trgovinska poduzeća na malo kupuju robu u većim količinama i

prodaju je na malo krajnjim potrošačima (građanima). Oni robu

kupuju od svojih dobavljača (trgovina na veliko, proizvođači, iz

uvoza i sl.) i prodaju ih svojim kupcima - obično građanima kao

krajnjim potrošačima. Prodaja na malo se vrši kroz razne

organizacijske oblike maloprodaje (prodavaonice, samoposluge,

robne kuće, putem automata i sl.).

3. Trgovinska poduzeća na veliko i malo su poduzeća koja se bave

istovremeno prometom na veliko i na malo, a po načelima kako

posluju trgovinska poduzeća na veliko i trgovinska poduzeća na

malo. U suštini ovdje su integrirane obadvije funkcije, s tim što se

evidencija, praćenje i rezultati poslovanja iskazuju odvojeno i

zbirno.

4. Samostalne trgovinske radnje nemaju status poduzeća i obično su

privatno vlasništvo. Ekonomski principi poslovanja su identični

principima poslovanja trgovine na malo, s tim da je evidencija

ostvarenog prometa pojednostavljena u odnosu na trgovinska

poduzeća.

2.5. Trgovinska poduzeća za pružanje trgovinskih usluga

Pored trgovinskih poduzeća koje vrše kupovinu i prodaju roba

prenoseći vlasništvo na robama, značajni sudionici u prometu su

poduzeća koje vrše trgovinske usluge. Trgovinske usluge u robnom

prometu su:

- agencijske usluge,

- posredničke usluge,

- zastupničke usluge,

- komisione usluge,

- usluge uskladištenja,

- usluge otpremanja i dopremanja robe (špedicijske usluge),

- usluge kontrole kvalitete i kvantiteta robe,

- usluge organiziranja sajmova,

- usluge organiziranja privrednih izložbi,

- burzanske usluge,

- aukcijske usluge,

- usluge trgovinskih centara,

- usluge tržnice na veliko, i

- usluge organiziranja pijaca.

Usluge mogu biti na području intelektualnih i stručnih usluga

kao i na području osiguranja prostora, strojeva, opreme i drugih

usluga za obavljanje poslova kupovine i prodaje.

Poduzeće za pružanje trgovinskih usluga može biti registrirano

za obavljanje jedne ili više ovih djelatnosti, a može ih vršiti zajedno s

drugim oblicima trgovine.

Prihodi poduzeća za pružanje trgovinskih usluga su prihodi od

pruženih usluga, a obično se obračunavaju u obliku provizije od

vrijednosti ukupnog posla na koji se odnose usluge.

3. TRGOVINSKO PODUZEĆE

3.1. Pojam i definicija trgovinskog poduzeća

Pojam trgovinskog poduzeća se definira iz općeg pojma

poduzeća koje kao radna organizacija obavlja privrednu djelatnost kao

ekonomsku i poslovnu cjelinu radi stjecanja dobiti prodajom

proizvoda i usluga na tržištu. Iz ove definicije možemo definirati

trgovinsko poduzeće kao radnu organizaciju koja obavlja trgovinsku

djelatnost, kao ekonomsku i poslovnu cjelinu radi stjecanja dobiti

prodajom roba i usluga na tržištu. Trgovinsko (trgovačko) poduzeće

je pravna osoba koje je nositelj prava i obveza u pravnom prometu u

odnosu na sva sredstva kojima raspolaže i koja koristi, obavlja

trgovinsku djelatnost i odgovara za svoje poslovanje.

Iz definicije trgovačkog poduzeća mogu se izvući sljedeći

važniji elementi definicije trgovačkog poduzeća:

1. radna organizacija,

2. ekonomska i poslovna cjelina,

3. temeljni oblik poslovanja,

4. pravna osoba,

5. nositelj trgovačkog prometa,

6. stječe i raspoređuje dobit,

7. odgovara za svoje poslovanje, i

8. samostalnost u poslovanju.

3.2. Radna organizacija kao poduzeće

Radna organizacije je poduzeće koje je kao radna cjelina

povezana jedinstvenim procesom rada. Radna cjelina omogućuje

optimalno korištenje sredstava za rad i samostalno izražavanje

vrijednosti rada na tržištu. Osnovna karakteristika poduzeća kao radne

cjeline je cjelovitost i nedjeljivost radnog procesa u okviru jedne

institucije, odnosno jednog poduzeća. Cjelovitost jedne radne

organizacije, odnosno poduzeća se manifestira u ukupnosti obavljanja

jedne ili više faza robnog prometa u okviru registrirane djelatnosti

koja se izražava prodajom roba ili usluga na tržištu, odnosno

stjecanjem prihoda.

Cjelovitost obavljanja radnog procesa u okviru jednog

poduzeća ne treba miješati s podjelom obavljanja pojedinih faza

robnog prometa na pojedine funkcije (nabavka, prodaja, skladištenje i

dr.) unutar jednog poduzeća kao dijelove jedne radne cjeline. U ovoj

knjizi povremeno ćemo koristiti umjesto trgovinsko poduzeće i

termine trgovinska organizacija što ima isto značenje.

3.3. Ekonomska i poslovna cjelina poduzeća

Jedna od bitnih karakteristika poduzeća je njegova ekonomska

i poslovna cjelina.

Ekonomska cjelina se manifestira u ukupnosti obavljanja

ekonomskog poslovanja jednog poduzeća, a koje se izražava kroz:

- raspolaganje sredstvima i izvorima sredstava za poslovanje,

- ulaganjem sredstava u robni promet,

- stjecanjem ukupnog prihoda od prodaje roba i usluga na

tržištu, i

- stjecanjem i raspodjelom dobiti iz poslovanja.

Poslovna cjelina se izražava kroz ukupnost obavljanja

određene registrirane poslovne djelatnosti, a koja se izražava kroz:

- kupovinu robe radi daljnje prodaje,

- prodaju robe,

- skladištenje robe, i

- pružanje raznih usluga u oblasti prometa.

3.4. Temeljni oblik poslovanja

Poduzeće kao tržni subjekt je temeljni oblik poslovanja sa svim

pravima i obvezama u tržišnim i dužničko-povjerilačkim odnosima kao

i pri stjecanju ukupnog prihoda, dobiti i njihove raspodjele.

Temeljni oblik poslovanja poduzeća izražava se kroz:

- obavljanje robnog prometa radi zadovoljenja potreba kupaca,

odnosno potrošača,

- obavljanje raznih usluga u oblasti robnog prometa radi

zadovoljenja potreba korisnika,

- ostvarivanje željenog financijskog rezultata, odnosno dobiti

iz poslovanja,

- obnavljanje sredstava u proširenom obimu u odnosu na ona

koja su uložena u poslovanje, i

- poslovanje na principu ekonomičnosti i rentabilnosti.

3.5. Poduzeće kao pravna osoba

Samim činom osnivanja i registriranja poduzeće dobiva status

pravne osobe. Taj status podrazumijeva pravnu i poslovnu

sposobnost. Bez obzira na vrstu poduzeća sa aspekta prirode i vrste

sredstava, ono automatizmom stječe svojstvo pravne osobe sa svim

pravima i obvezama učesnika u tržišnim, pravnim i dužničko-

povjerilačkim odnosima. Poduzeće ima pravo da u pravnom prometu

zaključuje ugovore i sporazume i vrši druge pravne poslove u okviru

svoje pravne sposobnosti pri čemu se pridržava zakona, ugovora,

običaja, poslovnog morala i uzansi. Međutim, u pravnom prometu

poduzeće učestvuje u skladu s naznačenim pravima u aktu o osnivanju

ili statutu poduzeća.

3.6. Nositelj trgovinskog prometa

Trgovačko poduzeće je nositelj trgovinskog prometa koji se

obavlja kao faza ukupnog procesa reprodukcije. Trgovinski promet se

izražava u kupovini robe radi daljnje prodaje.

Trgovina na malo je krajnja faza procesa reprodukcije gdje se

na tržištu verificira tržna vrijednost robe i prihvaća uporabna

vrijednost robe čime se zadovoljavaju određene potrebe potrošača.

Sam čin kupovine robe od krajnjeg potrošača je trenutak kada se

tržišno prihvaća čitav reprodukcijski ciklus iskazan u uporabnoj

vrijednosti robe.

Sa aspekta trgovinskog poduzeća prodaja robe krajnjem

potrošaču i njena naplata predstavlja čin formiranja ukupnog prihoda i

mogućnost obračuna financijskog rezultata poslovanja.

Trgovina na veliko predstavlja samo jednu fazu u robnom

prometu. Ukoliko nabavlja i prodaje robe koje su usmjerene na tržište

osobne potrošnje, ona prodajom robe trgovini na malo približava robu

završnoj i konačnoj prodaji krajnjem potrošaču. Ukoliko trgovina na

veliko prodaje robe drugim proizvođačima (sirovine, poluproizvode i

druge reprodukcijske materijale), sudjeluje u fazi robnog prometa na

početku novog proizvodnog ciklusa čiji će se gotovi proizvodi tek

naknadno naći u robnom prometu (direktnom ili indirektnom).

3.7. Stjecanje i raspodjela dobiti

U uvjetima slobodnog djelovanja tržišta trgovinsko poduzeće

stječe i raspodjeljuje dobit na osnovi uvjeta na tržištu i svojih rezultata

rada. Dobit u poslovanju se iskazuje kao pozitivna razlika između

ukupnog prihoda i ukupnih rashoda poslovanja. U tržišnoj ekonomiji

jedan od najvažnijih ciljeva poslovanja je stjecanje dobiti koja postaje

osnovna pokretačka snaga u poslovanju.

Raspodjela dobiti vrši se razmjerno uloženim sredstvima i

razmjerno utječu na stvaranje dobiti. Na ovaj način neutralizira se

suprotnost različitog vlasničkog porijekla uloženih sredstava u

trgovinsko poduzeće. Dobit postaje sredstvo koje integrira različite

vlasničke oblike uloženih sredstava.

3.8. Odgovornost za poslovanje

Trgovinsko poduzeće odgovara za svoje poslovanje

cjelokupnom svojom imovinom za obveze koje preuzima u pravnom

prometu. Na taj način se precizira potpuna odgovornost za obveze

prema trećima.

Pojedini dijelovi trgovinskog poduzeća, koji imaju određena

ovlaštenja, u pravnom prometu nastupaju na način i pod uvjetima

predviđenim aktom o osnivanju poduzeća i njegovih dijelova, a za

obveze dijela trgovinskog poduzeća, u skladu sa danim ovlaštenjima,

odgovara trgovinsko poduzeće. Dijelovi poduzeća ne mogu imati

svoja sredstva, pa ne mogu sredstvima odgovarati za svoje obveze.

Pored odgovornosti za svoje poslovanje, trgovinsko poduzeće

odgovara i za obveze drugih poduzeća preuzete ugovorom.

Odgovornost za obveze drugih poduzeća u pravnom prometu može

biti:

- neograničena (solidarna ili supsidijarna), i

- ograničena (solidarna ili supsidijarna).

3.9. Neovisnost u poslovanju

Trgovinska poduzeća, kao i druga poduzeća, imaju potpunu

neovisnost u poslovanju. Pravna i ekonomska neovisnost u tržnim

uvjetima poslovanja izražava se kroz slobodu i pravo da poduzeće

samostalno donosi sve poslovne odluke sa željom da se racionalno

koriste uložena sredstva i ostvare postavljeni ciljevi poslovanja.

Samostalnost poduzeća u poslovanju izražava se kroz slobodu

ugovaranja, nabavljanja i prodaju robe, odnosno samostalnog

organiziranja procesa rada i stjecanja prihoda i dobiti iz poslovanja

kao i njegove raspodjele.

Poduzeće samostalno:

- planira svoj rad,

- organizira proces rada,

- raspolaže sredstvima,

- donosi i realizira poslovne odluke,

- obavlja nabavku i prodaju robe ili pruža druge trgovinske

usluge u robnom prometu,

- stječe ukupan prihod,

- stječe i raspoređuje dobit,

- donosi normativna akta,

- utvrđuje predmet poslovanja itd.

Tržišno poslovanje zahtijeva od poduzeća veću samostalnost i

samoodgovornost u poslovanju. Prihvaća se zakonitost ponude i

potražnje, a smanjuje utjecaj solidarnosti i socijalne komponente.

Tržište ne prihvaća neorganiziranost, neekonomičnost, nerentabilnost,

lošu ponudu, tehnološko zaostajanje i sl. Tržišno poslovanje zahtijeva

poslovanje na svoj rizik ali i u svoju korist.

Neovisnost u poslovanju izražava se i kroz samostalnost u

upravljanju i rukovođenju. Upravljanje poduzećem vrše osnivači,

odnosno vlasnici uloženog kapitala u poduzeće razmjerno obimu

uloženog kapitala. S obzirom na brojnost vlasničkih oblika imovine u

poduzeću, postoje razne mogućnosti upravljanja poduzećem. Vlasnici

kapitala, odnosno organi upravljanja mogu angažirati stručnjake kao

rukovoditelje koji će operativno voditi poduzeće radi maksimalnog

ostvarivanja planskih ciljeva poslovanja.

3.10. Vrste trgovinskih poduzeća

Trgovinsko poduzeće obavlja trgovinsku djelatnost, odnosno

kupuje robu u namjeri da je dalje proda ili pruža jednu ili više usluga u

robnom prometu. Ono se bavi funkcijom posredovanja između

proizvođača i drugih ponuđača robe i kupaca, odnosno potrošača

robe.

Prema vrsti djelatnosti, trgovinska poduzeća možemo podijeliti

na dvije osnovne skupine:

a) poduzeća koja kupuju i prodaju robu, i

b) poduzeća koja pružaju usluge u robnom prometu.

Poduzeća koja kupuju i prodaju robu sa aspekta načina i obima

prodaje dijele se na:

1. trgovinska poduzeća na veliko (grosisti),

2. trgovinska poduzeća na malo (detaljisti), i

3. trgovinska poduzeća na veliko i na malo (angrodetaljisti).

Prema vrsti robe, koja je predmet trgovanja, sva poduzeća se

mogu podijeliti na:

1. poduzeća koja trguju prehrambenim artiklima i

2. poduzeća koja trguju neprehrambenim artiklima.

Obje grupe artikala se dalje dijele na veći broj trgovinskih

struka, a one u stvari predstavljaju podjelu prema vrstama roba

(tekstil, obuća, namještaj, meso, mesne prerađevine itd.).

Jedno trgovačko poduzeće može trgovati robama iz jedne

trgovinske struke, iz više struka ili svim robama, a što ovisi o

registriranju poduzeća i njegovoj tehničkoj i kadrovskoj

osposobljenosti da se bavi trgovinom iz oblasti jedne ili više

trgovinskih struka.

Sa stanovišta obima i vrsta roba koje su predmet poslovanja,

trgovačka poduzeća dijelimo na:

a) mješovita trgovinska poduzeća, i

b) specijalizirana trgovinska poduzeća.

Mješovita trgovinska poduzeća se bave prometom roba iz

raznih struka.

Specijalizirana trgovinska poduzeća se bave prometom roba iz

jedne trgovinske struke ili par trgovinskih struka, koje su dosta slične i

povezane, pa se međusobno dopunjuju u ponudi i potražnji.

Trgovačka poduzeća mogu imati poslovne jedinice koje

nemaju status poduzeća. Poslove prometa obavljaju poslovne jedinice

u ime i za račun poduzeća, a suglasno danim ovlaštenjima i općem

aktu. Poslovne jedinice mogu biti razne prodavaonice, skladišta,

distribucijski centri, stovarišta itd.

Drugu grupu trgovačkih poduzeća čine poduzeća za pružanje

trgovinskih usluga. Ona se ne bave kupovinom i prodajom robe nego

pružaju razne usluge koje pomažu obavljanje trgovinskog prometa.

Jedno poduzeće može pružati jednu ili više trgovinskih usluga, a što

zavisi od samoizbora, kadrovske osposobljenosti i registriranja

poduzeća. Tako možemo imati:

- poduzeće za zastupanje,

- poduzeće za posredovanje,

- poduzeće za špedicijske usluge,

- poduzeće za kontrolu kvalitete i kvantiteta,

- poduzeće za priređivanje sajmova,

- poduzeće za skladištenje robe,

- poduzeće za pružanje usluga tržnice na veliko,

- poduzeće za pružanje usluga tržnice na malo (pijace), itd.

3.11. Proces poslovanja trgovinskog poduzeća

Poslovanje trgovinskog poduzeća se odvija na relacijama

kupovine robe s namjerom daljnje prodaje. U tom procesu svladava:

a) prostornu udaljenost od proizvođača i drugih ponuđača do

kupca, odnosno potrošača putem nabavke robe na raznim mjestima i

njenim prijevozom i koncentracijom u svom skladištu, ili prodajnoj

jedinici koja je približena kupcu, i

b) vremensku razliku između proizvodnje robe i vremena kada

je ta roba potrebna kupcu putem skladištenja i čuvanja robe.

Na ovaj način trgovinsko poduzeće nastavlja proces

reprodukcije obavljajući prodaju robe krajnjem kupcu, odnosno

potrošaču. Sa tog aspekta promatranja, trgovinsko poduzeće ima

puno ekonomsko opravdanje svog postojanja jer:

- podržava proces proizvodnje i uključuje se u završnu fazu

kroz prodaju proizvoda,

- omogućuje povećanje obima proizvodnje,

- smanjuje troškove robnog prometa,

- povećava obim ponude koncentracijom proizvoda usitnjene i

raznovrsne proizvodnje,

- skladišti i čuva robu do vremena kada je potrebna kupcu,

- omogućuje kontinuitet proizvodnje roba koje su sezonski

potrebne na tržištu, i

- štiti interese kupaca i potrošača kroz konkurentske odnose,

naročito proširenjem asortimana ponude (širinom i dubinom

asortimana, raznovrsnosti kvalitete roba i različitim nivoom cijena za

iste ili slične proizvode).

Proces poslovanja trgovinskog poduzeća obavlja se kroz tri

osnovne funkcije:

a) nabavljanje robe,

b) skladištenje robe, i

c) prodaja robe.

Da bi što bolje i uspješnije obavljali osnovnu funkciju svakog

trgovinskog poduzeća - prodaju, pored nabavljanja i skladištenja robe,

moraju se razvijati i druge funkcije kao:

- istraživanje marketinga,

- transportna funkcija,

- financijska funkcija,

- računovodstvena funkcija,

- funkcija planiranja,

- kadrovska funkcija itd.

Proces poslovanja trgovinskog poduzeća se sastoji od ulaganja

sredstava u proces prometa sa željom da se ostvare ciljevi poslovanja

trgovinskog poduzeća. U tržnim uvjetima poslovanje trgovinskog

poduzeća mora biti usmjereno na:

- zadovoljenje potreba kupca, i

- racionalno korištenje uloženih sredstava sa željom

ostvarivanja dobiti iz poslovanja.

4. EKONIMIKA TRGOVINSKIH PODUZEĆA

4.1. Predmet ekonomike trgovinskih poduzeća

Ekonomika trgovinskih poduzeća je znanost koja se bavi

proučavanjem odnosa i rezultata ulaganja u proces rada. Iz ove

definicije može se kao predmet ekonomike trgovinskih poduzeća

definirati:

a) ulaganje u proces prometa,

b) rezultati procesa prometa,

c) odnosi između rezultata i ulaganja, i

d) kvaliteta faktora ulaganja.

a) Ulaganje u proces prometa kao predmet proučavanja

ekonomike trgovinskih poduzeća obuhvaća ulaganje tri osnovna

faktora (rad, sredstva za rad i predmet rada) u obavljanju trgovinske

funkcije. Ekonomika poduzeća bavi se detaljnim proučavanjem svakog

uloženog faktora pojedinačno i zajednički sa aspekta njihovog

racionalnog korištenja;

b) Rezultati procesa prometa, kao predmet izučavanja

ekonomike trgovinskih poduzeća, obuhvaćaju ostvarene rezultate

poslovanja trgovinskog poduzeća. Rezultat poslovanja trgovinskog

poduzeća je:

a) ostvareni fizički promet,

b) ostvareni vrijednosni promet, i

c) ostvareni financijski rezultat.

Osnovni radni zadatak svakog trgovinskog poduzeća je

obavljanje trgovinske funkcije u vidu nabavljanja robe radi daljnje

prodaje kako bi zadovoljili potrebe kupca, odnosno potrošača i

ostvarili planirani financijski rezultat - dobit. Kvaliteta ekonomije

trgovinskog poduzeća se zasniva na povećanju fizičkog obima

prometa uz racionalno korištenje uloženih sredstava.

Ostvareni vrijednosni promet je sljedeći radni zadatak

trgovinskog poduzeća koji radi utjecaja prodajnih cijena može imati, a

obično nema, isti obim promjene kao i fizički promet. U tržnim

uvjetima poslovanja prodajne cijene imaju znatan utjecaj na kretanje

obima vrijednosnog prometa, što je značajno područje izučavanja

ekonomike trgovinskih poduzeća.

Ostvareni financijski rezultat je predmet izučavanja ekonomike

trgovinskog poduzeća s više aspekata:

- da se uložena sredstva reproduciraju u većem obimu nego što

su uložena na početku procesa prometa,

- da je ukupan prihod veći od ukupnih rashoda, i

- da kvalitetna ekonomija trgovinskog poduzeća ostvaruje

dobit iz poslovanja.

c) Odnosi između rezultata i ulaganja su predmet proučavanja

ekonomike trgovinskih poduzeća s namjerom da svako poslovanje

ostvari pozitivan financijski rezultat iskazan u dobiti. Odnosi između

rezultata i ulaganja mogu biti:

- na razini proširene reprodukcije gdje se ostvaruje dobit u

poslovanju, jer je ukupan prihod veći od ukupnih rashoda, ili što su

sredstva nakon reprodukcije veća od sredstava koja su uložena na

početku reprodukcije,

- na razini proste reprodukcije gdje se posluje na granici

rentabiliteta, odnosno bez dobiti, ali i gubitka i kada je ukupan prihod

jednak ukupnim rashodima, ili su uložena sredstva na početku procesa

rada jednaka sredstvima na kraju rada, i

- na razini umanjene reprodukcije gdje se posluje s gubitkom i

kad je ukupni prihod manji od ukupnih rashoda, ili kada su uložena

sredstva u proces rada veća od dobivenih sredstava nakon završenog

procesa rada.

Odnosi između rezultata i ulaganja izučavaju se i radi razlika

koje se ostvaruju u odnosu na:

- prethodni period istog poduzeća;

- planirane rezultate, i

- slična druga poduzeća.

Razlike mogu biti posljedica objektivnih uvjeta, ali i načina i

oblika organiziranja i rada što istražuje i izučava ekonomika

trgovinskih poduzeća.

d) Kvalitet faktora ulaganja u proces rada su predmet

izučavanja ekonomike trgovinskih poduzeća. Izučavanje zakonitosti

odvijanja procesa robne razmjene omogućuje formuliranje

ekonomskih principa poslovanja, a time se stvara pretpostavka da se

iznalaze konkretne mjere radi podizanja kvalitete ekonomije kroz

poboljšanje kvalitete faktora ulaganja. Isti obim faktora ulaganja u dva

trgovačka poduzeća obično daje različite rezultate prometne

djelatnosti što je posljedica različitih kvaliteta faktora ulaganja i njihov

različit utjecaj na financijski rezultat poslovanja.

Predmet ekonomike trgovinskih poduzeća je trgovinsko

poduzeće i svi procesi koji se odvijaju njegovim poslovanjem i to

uvijek promatrano sa aspekta prihoda i rashoda, i ekonomskih principa

poslovanja - produktivnosti, ekonomičnosti i rentabilnosti.

4.2. Mjesto ekonomike trgovinskog poduzeća u odnosu na

druge ekonomske znanosti

Ekonomika trgovinskih poduzeća karakterizira izučavanje

ukupnosti ekonomike poslovanja trgovinskog poduzeća sa aspekta

ulaganja u proces prometa, rezultata rada, odnosa između rezultata

poslovanja i ulaganja i kvalitete faktora ulaganja. To je znanstvena

disciplina koja ne daje konkretne upute kako treba postupiti u ovom ili

onom slučaju. Time se više bave ostale ekonomske znanosti koje su se

postupno izdvajale i osamostaljivale od ekonomike poduzeća ili su

samostalno nastale, ali se bave znanstvenim istraživanjem pojedinih

oblasti iz poslovanja poduzeća.

Povezanost između ekonomike trgovinskih poduzeća i drugih

ekonomskih znanosti je dosta velika i često je teško razgraničiti

područje istraživanja jedne od druge znanstvene discipline.

Ekonomika trgovinskih poduzeća je nastala iz opće ekonomike

poduzeća pri čemu se znanstveno obrađuje ekonomika trgovinskog

poduzeća koja se bavi trgovinskom djelatnošću. Prema tome, objekt

promatranja je trgovinsko poduzeće i njegova ekonomija poslovanja.

Iako se ekonomika trgovinskog poduzeća ne bavi granskom

problematikom, odnosno ekonomikom trgovine ili robnog prometa,

ipak postoji niz dodirnih točaka između ove dvije znanosti. Predmet

ekonomike trgovine je izučavanje ekonomskih zakonitosti u razvoju i

poslovanju trgovine kao privredne grane.

Niz drugih ekonomskih znanosti bavi se izučavanjem

poslovanja poduzeća, ali uvijek s nekog drugog aspekta ili samo u

jednoj od poslovnih funkcija poduzeća. Te znanstvene discipline

surađuju s ekonomikom poduzeća jer sa svog aspekta (koji je uvijek

uži od aspekta ekonomike poduzeća) daju doprinos poboljšanju

rezultata poslovanja i kvalitete uloženih faktora u proces prometa. To

se, prije svega, odnosi na računovodstvo, statistiku, marketing,

istraživanje tržišta, pravo, organizaciju rada, planiranje, teoriju

troškova i cijena itd.

4.3. Metode ekonomike trgovinskih poduzeća

Metode ekonomike trgovinskih poduzeća su metode kojima se

koriste i ostale znanosti, ali uz poštivanje specifičnosti poduzeća i

objekata izučavanja ekonomike trgovinskih poduzeća.

Metode su:

a) dijalektička metoda,

b) metoda opće ekonomske zakonitosti,

c) komparativno-analitička metoda,

d) metoda apstrakcije i izolacije, i

e) metoda dedukcije i indukcije.

a) Dijalektička metoda se temelji na uvažavanju triju teorija u

razvoju svake materije. To su:

- teorija povezanosti i zavisnosti pojava,

- teorija o kretanju i razvitku, i

- teorija o prijelazu kvantiteta u kvalitetu.

Teorija povezanosti i zavisnosti pojava polazi od činjenice da

su sve pojave u poslovanju trgovinskog poduzeća međusobno

povezane i zavisne jedna od druge. Mnoštvo faktora djeluje na jednu

pojavu, a znanstveni pristup zahtijeva utvrđivanje faktora koji djeluju

na jednu pojavu kao i intenzitet utjecaja jedne pojave na drugu kako bi

maksimalno planski utjecali na faktore a time i na kretanje pojave u

željenom smjeru i obimu.

Teorija o kretanju i razvitku polazi od saznanja da se sve kreće

i razvija. Elementi poslovanja i ulaganja u promet nisu statički

elementi i jednom utvrđene vrijednosti ne ostaju trajne. Dinamika

poslovanja i uvjeta pod kojima posluje trgovinsko poduzeće zahtijeva

stalno iznalaženje novih odnosa ulaganja u promet kako bi se ostvarili

optimalni rezultati poslovanja.

Teorija o prijelazu kvantiteta u kvalitetu nalazi veliku primjenu

u ekonomiji trgovinskih poduzeća. Povećanje ponude na tržištu

iziskuje poboljšanje kvalitete ukupne ponude, a naročito onog dijela

ponude čiji kreatori žele ostvariti povoljnosti tržišnog načina

poslovanja. Porast kvantiteta i prijelaz na kvalitetu ima odraz na svim

područjima poslovanja u oblasti prometa, a naročito u oblasti

konkurencije koja doprinosi da kvantitet preraste u kvalitetu.

b) Metoda opće ekonomske zakonitosti se zasniva na općem

principu ekonomičnosti, koja se temelji na ostvarivanju maksimalne

pozitivne razlike između prihoda i rashoda, odnosno između

ostvarenih rezultata i realiziranih ulaganja. Metoda opće ekonomske

zakonitosti je osnovna metoda pomoću koje se ocjenjuje uspješnost

jedne pojave u odnosu na drugu. Pojave se mogu pratiti kao ukupne a

i raščlanjene po mjestima, nositeljima i vremenu.

c) Komparativno-analitička metoda se temelji na

komparacijama (upoređivanjima) pojava izraženim u raznim

kvantitativnim veličinama. Pomoću komparativno-analitičke metode

možemo odgovoriti na pitanje da li je jedna pojava veća, ista ili manja

(bolja, gora ili ista) u odnosu na istu ili drugu pojavu.

d) Metoda apstrakcije i izolacije se primjenjuje u ekonomici

trgovinskih poduzeća kada se želi istražiti utjecaj jednog faktora na

pojavu, uz zanemarivanje (apstrakciju i izolaciju) ostalih faktora na

pojavu. Ova metoda se temelji na pretpostavci da samo jedan faktor

koji mjerimo utječe na pojavu, a da se ostali faktori ne mijenjaju. U

tome je i najveća slabost ove metode jer je samo teorijski moguće

pretpostaviti izmjenu jednog faktora, a da ostali ne utječu na

promjenu.

e) Metode dedukcije i indukcije temelje se na izučavanju

zakonitosti u pojavama. U jednom slučaju polazi se od općih

zakonitosti ka izučavanju pojedinačnih pojava. U drugom slučaju

polazimo od pojedinačnih pojava do općih zakonitosti koje vladaju u

poslovanju trgovinskih poduzeća.

Primjenom jedne ili više znanstvenih metoda želimo

maksimalno istražiti i utvrditi zakonitost u poslovanju:

1. objekta ekonomike trgovinskih poduzeća tj. trgovinsko

poduzeće, i

2. predmet ekonomike trgovinskog poduzeća tj. ulaganje u

promet i rezultat tog ulaganja.

Primjena znanosti u poslovanju trgovinskih poduzeća temelji

se na uskoj vezi između znanosti i prakse. Uspjeh znanosti u oblasti

ekonomike trgovinskih poduzeća bit će verificiran u praksi samo onda

kada praksa potvrdi njenu ispravnost. Isto tako, teško je očekivati,

osobito u tržnim uvjetima poslovanja, da će praksa uspjeti ako se ne

koristi znanstvenim saznanjima.

5. OSNOVNE ZNAČAJKE TRGOVINSKOG

PODUZEĆA

5.1. Tipovi poduzeća s gledišta vlasništva

Radna organizacija koja obavlja gospodarstvenu djelatnost je

ekonomska i poslovna cjelina koja se osniva i posluje kao poduzeće.

Naziv poduzeće je uobičajeni naziv i poznat u komuniciranju na

tržištu.

Poduzeće je pravna osoba koja je nositelj prava i obveza u

pravnom prometu u odnosu na sva sredstva kojima raspolaže i koja

koristi, te obavlja gospodarstvenu djelatnost radi stjecanja prihoda i

dobiti prodajom roba i usluga na tržištu i odgovara za svoje

poslovanje.

S gledišta karaktera i porijekla sredstava poduzeća, postoje

sljedeći tipovi poduzeća:

1. društveno,

2. državno,

3. zadružno,

4. mješovito, i

5. privatno.

Društveno poduzeće posluje pretežno društvenom imovinom,

a osnivaju ga druga društvena poduzeća, interesne zajednice, mjesne

zajednice, druge društvene pravne osobe i društveno-političke

zajednice.

Državna poduzeća posluju pretežno državnom imovinom, a

osniva ih država ili neko njeno tijelo.

Zadružno poduzeće posluje zadružnom imovinom, a osnivaju

ga zadrugari koji su udružili dio svoje imovine.

Mješovito poduzeće posluje raznim oblicima imovine, a mogu

ga osnovati domaće i strane pravne i fizičke osobe. Mješovito

poduzeće može imati sljedeće oblike:

- dioničko društvo,

- društvo s ograničenom odgovornošću,

- komanditno društvo, i

- društvo s neograničenom solidarnom odgovornošću.

U mješovita poduzeća mogu se ulagati svi pojavni oblici

imovine: društvena, državna, zadružna i imovina domaćih fizičkih i

građanskih pravnih osoba i stranih osoba.

Dioničko društvo je oblik mješovitog poduzeća gdje se kapital

prikuplja prodajom dionica. Dionica je papir od vrijednosti koji glasi

na donositelja ili na ime. Vlasnik dionice ima pravo:

- sudjelovati u raspodjeli dobiti poduzeća kroz dividende, i

- sudjelovati u upravljanju poduzećem razmjerno vrijednosti

kupljenih dionica.

Vlasnik dionice ne može povući uložena sredstva u dionice i

ona čine trajni oblik izvora sredstava za poduzeće. Povrat uloženih

sredstava vrši se dobivanjem dividendi ili prodajom akcija po tržišnoj

vrijednosti koja može u odnosu na nominalnu vrijednost biti ista, veća

ili niža, a što ovisi o ponudi i potražnji za određenim dionicama. Rizik

vlasnika dionica je samo u slučaju da poduzeće posluje loše (bez

dobiti) i u tom slučaju gubi pravo na dividendu. Ukoliko poduzeće ide

u bankrot, vlasnik dionice može pretrpjeti gubitak samo do visine

vrijednosti dionica ukoliko se ne može obeštetiti iz bankrotne mase.

Društvo s ograničenom odgovornošću je oblik mješovitog

poduzeća u kojem svaki ulagač sudjeluje određenim osnovnim ulogom

i odgovara za obvezu društva do visine svog uloga. Društvo s

ograničenom odgovornošću odgovara za svoje obveze cjelokupnom

svojom imovinom, odnosno zbirom svih uloga pojedinačnih ulagača.

Komanditno društvo je poduzeće u kojem su dvije kategorije

ulagača:

- prvi, komplementari upravljaju društvom, ali odgovaraju za

obveze društva cjelokupnom svojom imovinom, i

- drugi, komanditori odgovaraju za obveze društva samo do

visine uloženih sredstava i ne sudjeluju u upravljanju društvom.

Društvo s neograničenom solidarnom odgovornošću članova

je društvo u kojem svi članovi odgovaraju za obveze društva

neograničeno i solidarno-cjelokupnom svojom imovinom.

Privatno poduzeće osnivaju fizičke osobe i građanske pravne

osobe. Pored domaćih osoba, privatna poduzeća mogu osnovati i

strane osobe, a u skladu sa Zakonom o stranim ulaganjima. Privatno

poduzeće se može osnovati kao:

- dioničarsko društvo,

- društvo s ograničenom odgovornošću,

- komanditno društvo,

- društvo s neograničenom solidarnom odgovornošću, i

- privatno.

5.2. Osnivanje trgovinskog poduzeća

Osnivanje trgovinskog poduzeća vrši jedan ili više osnivača

donošenjem odluke o osnivanju. Ako trgovinsko poduzeće osniva više

osnivača, oni zaključuju ugovor o osnivanju u kojem se preciziraju

prava i obveze svakog osnivača. Osnivač osigurava sredstva za

osnivanje i početak rada poduzeća.

Akt o osnivanju trgovinskog poduzeća (odluka ili ugovor)

sadrži:

- naziv osnivača,

- djelatnost, firmu i sjedište poduzeća,

- iznos osnivačkog uloga i način pribavljanja sredstava,

- prava i obveze osnivača u pogledu vršenja djelatnosti zbog

kojih je poduzeće osnovano, upravljanje, učešća u dobiti, snošenju

rizika i vraćanju sredstava,

- prava i obveze rukovodnih kadrova itd.

Trgovinsko poduzeće stječe pravnu i poslovnu sposobnost

datumom upisa u sudski registar. Od toga datuma trgovinsko

poduzeće može otpočeti redovno ekonomsko i pravno poslovanje.

5.3. Upravljanje i rukovođenje trgovinskim poduzećem

Radi uspješnijeg poslovanja, kod otvaranja trgovinskog

poduzeća treba razgraničiti sferu upravljanja od sfere rukovođenja i

razdvojiti organe upravljanja od organa rukovođenja. To su dvije

funkcije koje se znatno razlikuju, iako imaju niz dodirnih točaka.

Odluke organa upravljanja realiziraju i provode u život organi

rukovođenja, a istovremeno organi rukovođenja predlažu odluke

organima upravljanja na razmatranje i usvajanje.

Trgovinskim poduzećem upravljaju osnivači, odnosno vlasnici

uloženih sredstava u trgovinsko poduzeće. Organi upravljanja su:

a) u društvenom poduzeću radnički savjet,

b) u mješovitom poduzeću:

- u dioničkom društvu skupština dioničara,

- u komanditnom društvu komplementari (članovi društva s

neograničenom solidarnom odgovornošću),

c) u državnom poduzeću upravni odbor formiran odlukom

državnog organa,

d) u privatnom poduzeću osnivač ili osnivači razmjerno

uloženim sredstvima.

Prava i obveze organa upravljanja proizlaze iz vlasništva

uloženih sredstava u poduzeće. Odluke organa upravljanja su opće i

globalne odluke koje imaju planski, strategijski i razvojni sadržaj. One

se odnose na sferu upravljanja poduzećem, a obuhvaćaju donošenje

općih akta, utvrđuju program rada i plan poslovanja i razvoja

poduzeća, utvrđuju poslovnu politiku, odlučuju o raspodjeli dobiti,

imenuju i razrješavaju rukovodne kadrove, kontroliraju rezultate

poslovanja i sl.

Sfera rukovođenja obuhvaća operativno vođenje poslovanja

poduzeća. Rukovodni kadrovi, a naročito direktor poduzeća, donose

stručne i operativne odluke s namjerom realiziranja stavova, programa

i planova usvojenih od organa upravljanja želeći ostvariti ciljeve

poslovanja trgovinskog poduzeća, odnosno zadovoljenja potreba

kupaca i ostvarenja dobiti iz poslovanja.

Uspješnost rada rukovodnih kadrova mjeri se stupnjem

ostvarenja postavljenih ciljeva poslovanja. Ocjenu o uspješnom ili

neuspješnom radu organa rukovođenja daje organ upravljanja koji

imenuje i razrješuje rukovodne kadrove.

Organi rukovođenja su direktor poduzeća ili poslovodni odbor

kao kolegijalni organ i ostali rukovoditelji zavisno od organizacije i

veličine trgovinskog poduzeća. Poslovi rukovođenja se obavljaju

profesionalno, a imenovanje se vrši na temelju stručnosti, znanja i

sposobnosti rukovođenja poduzećem ili pojedinih funkcija za koje se

imenuje rukovoditelj.

Direktor poduzeća organizira i rukovodi procesom rada i

poslovanjem trgovačkog poduzeća, samostalno donosi odluke,

zastupa poduzeće i odgovara za zakonitost poslovanja. Ako je u

poduzeću konstituiran poslovodni odbor, kao kolegijalni organ

rukovođenja, on ima ista prava i obveze kao i direktor poduzeća.

Direktor poduzeća, odnosno poslovodni odbor podnosi izvješće

organu upravljanja o rezultatima poslovanja i odgovoran je za

neostvarivanje poslovnih rezultata.

5.4. Djelatnost, sjedište i firma trgovinskog poduzeća

Trgovinsko poduzeće obavlja trgovinsku djelatnost. Aktom o

osnivanju trgovinskog poduzeća utvrđuje se pobliže vrsta i predmet

djelatnosti. Vrste djelatnosti u okviru trgovinske djelatnosti mogu biti:

a) trgovina na veliko,

b) trgovina na malo,

c) vanjska trgovina, i

d) pružanje trgovinskih usluga.

Poduzeće može biti registrirano za obavljanje jedne ili više

djelatnosti.

Predmet djelatnosti trgovinskih poduzeća mogu biti svi

prehrambeni i neprehrambeni proizvodi i trgovinske usluge. U aktu o

osnivanju precizno se navode predmeti djelatnosti (jedan, više ili svi),

a sukladno zakonskoj klasifikaciji trgovinske djelatnosti.

Trgovinsko poduzeće se može baviti i drugim djelatnostima

(saobraćaj, turizam, ugostiteljstvo i dr.) ako se to predvidi aktom o

osnivanju i za čije vršenje ispunjava zakonske uvjete. Promjena

djelatnosti trgovinskog poduzeća vrši se samo uz suglasnost osnivača i

izmjenom i dopunom akta o osnivanju.

Sjedište trgovinskog poduzeća je mjesto gdje se obavlja

djelatnost poduzeća. Ako se djelatnost obavlja u više mjesta, sjedište

poduzeća se određuje aktom o osnivanju poduzeća. Sjedište poduzeća

se može mijenjati uz suglasnost osnivača.

Firma trgovinskog poduzeća je ime pod kojim poduzeće

posluje. Aktom o osnivanju poduzeća utvrđuje se ime poduzeća.

Dijelovi trgovinskog poduzeća, koji posluju u drugom mjestu, bez

obzira na organizaciju i vrstu odvojenog dijela poduzeća, posluju pod

imenom svog poduzeća. Firma obvezno sadrži:

- oznaku koja upućuje na djelatnost,

- ime poduzeća,

- sjedište poduzeća, i

- oznaku oblika i vrste odgovornosti poduzeća.

Firma može sadržati crteže, slike i sl. kao znak prepoznavanja

firme. Poduzeće može imati i skraćenu oznaku firme sa željom da je

jednostavna, kratka i lako prepoznatljiva.

5.5. Imovina poduzeća, poslovne knjige i rezultat poslovanja

Imovinu trgovinskog poduzeća čine stvari, prava i novac.

Stvari su materijalna dobra s kojima poduzeće posluje. Sa aspekta

ekonomike poslovanja ona se mogu dijeliti po raznim osnovama, a

posebno je interesantna podjela na:

- stalna i obrtna sredstva, i

- poslovna i izvanposlovna sredstva.

Materijalna prava su poseban oblik imovine trgovinskog

poduzeća, a čine ih prava na patente, licence i koncesije, kao i ostala

razna prava:

- pravo na tehnologiju,

- pravo na model, uzorak i žig,

- pravo na zakup opreme i objekata i sl.

Novac je poseban oblik imovine, a čine ga domaći novac,

devizna sredstva, dionice, mjenice, čekovi, obveznice i drugi papiri od

vrijednosti.

Sva imovina poduzeća naziva se aktiva poduzeća, a izvori

sredstava i obveze nazivaju se pasiva poduzeća.

Trgovinsko poduzeće je obvezno voditi poslovne knjige

pomoću kojih vodi evidenciju o stanju i kretanju imovine i

potraživanja, kapitala i obveza, prihoda, rashoda i rezultata

poslovanja. Na osnovi poslovnih knjiga sastavljaju se periodični i

godišnji obračun poslovanja, odnosno utvrđuje rezultat poslovanja.

Rezultat poslovanja čini ostvarena dobit ili gubitak. Bilanca

uspjeha utvrđuje prihode, rashode i dobit ili gubitak u poslovnoj

godini do dana pravljenja obračuna. Promjena, nakon poslovnog

perioda za koji se pravi obračun, na aktivi i pasivi trgovinskog

poduzeća iskazuje se kroz bilancu stanja aktive i pasive.

5.6. Zastupanje i predstavljanje trgovinskog poduzeća

Trgovinsko poduzeće zastupa i predstavlja direktor poduzeća,

odnosno predsjednik poslovodnog odbora. Pravilima poduzeća se

može odrediti da, pored direktora ili predsjednika poslovodnog

odbora, poduzeće u određenim pravnim poslovima mogu zastupati i

drugi radnici.

Direktor poduzeća ili predsjednik poslovodnog odbora i druge

ovlaštene osobe mogu zaključivati ugovore i vršiti druge pravne

radnje u granicama svojih ovlaštenja.

Direktor poduzeća ili predsjednik poslovodnog odbora može,

u okviru svojih ovlaštenja, dati drugoj osobi pismeno punomoćje za

zaključivanje određenih vrsta ugovora i poduzimanje određenih

pravnih radnji.

5.7. Prestanak postojanja poduzeća

Trgovinsko poduzeće može prestati postojati iz raznih razloga

i po različitim postupcima.

Razlozi prestanka postojanja trgovinskog poduzeća mogu biti:

a) ako je izrečena mjera zabrane vršenja djelatnosti (postupak

redovne likvidacije),

b) ako prestanu prirodni uvjeti za vršenje djelatnosti (postupak

redovne likvidacije),

c) ako osnivači odluče da prestaje postojanje poduzeća

(postupak redovne likvidacije),

d) ako se sudskom odlukom ustvrdi ništavnost upisa u sudski

registar (postupak redovne likvidacije),

e) ako poduzeće posluje s gubitkom ili ne može izmirivati

svoje obveze, a na temelju odluke suda pokreće se bankrotni

postupak,

f) ako dođe do statusnih promjena:

- spajanje, kada se spoje dva ili više poduzeća i nastaje novo

poduzeće,

- pripajanje, kada se poduzeće pripoji drugom poduzeću, i

- podjela, kada se poduzeće podijeli na dva ili više poduzeća.

Postupak redovne likvidacije podrazumijeva izmirenje svih

obveza povjeriteljima.

Postupak bankrota obuhvaća naplatu svih potraživanja i

izmirenje svih obveza. Imovina poduzeća se prodaje i formira

bankrotna masa iz koje se određenim redoslijedom izmiruju obveze

poduzeća. Obično bankrotna masa nije dovoljna da namiri sve obveze

poduzeća i u tom slučaju neizmirene obveze povjeritelji ne mogu

naplatiti i tim troškovima terete svoje redovno poslovanje kao otpis

nenaplaćenih potraživanja.

A. PRVI DIO:

ULAGANJE U

PROMETNI CIKLUS

III. SREDSTVA TRGOVINSKOG PODUZEĆA I IZVORI

SREDSTAVA

Trgovinsko poduzeće za vršenje svojih poslova koristi

sredstva. Koja će se sredstva koristiti ovisi od vrste poduzeća,

djelatnosti, obima prometa, asortimana i niza drugih okolnosti.

Sredstva koja se najviše koriste u trgovini su: razne robe, novac,

prodavaonice, robne kuće, skladišta, transportna sredstva, police,

pultovi, vage, stalaže itd. Pored sredstava koja služe neposredno za

rad trgovinskog poduzeća, ono ima i sredstva zajedničke potrošnje

(stanovi, zajednička ishrana, igrališta i sl.), kao i neka druga

izvanposlovna sredstva (solidarnost, općenarodna obrana i sl.).

Ukupna sredstva koja stoje na raspolaganju trgovinskom poduzeću

nazivaju se aktiva poduzeća.

Pasivu poduzeća predstavlja prikaz izvora sredstava koja stoje

na raspolaganju jednom trgovinskom poduzeću. Izvori sredstava

ukazuju na koji način su nastala sredstva, odnosno tko je vlasnik

sredstava (država, društvo, općina, privatnik, akcionari i sl.).

Pored sredstava za rad u obavljanju svoje djelatnosti

trgovinsko poduzeće koristi rad uposlenih radnika. Sredstva za rad se

stavljaju u funkciju ljudskim radom i time se ostvaruje osnovna

funkcija u poduzeću.

Najveću vrijednost u ukupnom prometu trgovinskog poduzeća

čine sredstva i u tome se vidi ekonomski značaj sredstava.

Ekonomiziranje u trošnju sredstava donosi najveće pozitivne

ekonomske rezultate.

1. VRSTE SREDSTAVA TRGOVINSKOG PODUZEĆA

Sredstva trgovinskog poduzeća dijelimo s gledišta njihovog

odnosa prema vršenju trgovinske aktivnosti. Neka sredstva

trgovinskog poduzeća (zgrade, prodavaonice, pultovi, transportna

sredstva i sl.) pomažu u obavljanju osnovne djelatnosti, traju dulje

vrijeme (dulje od jedne godine) i ne mijenjaju svoj pojavni oblik.

Takva sredstva nazivamo stalna poslovna sredstva.

Druga vrsta sredstava trgovinskog poduzeća sudjeluju u

obavljanju osnovne djelatnosti kroz mijenjanje pojavnih oblika (novac,

roba, materijal i isl.) te ih nazivamo obrtna sredstva.

Treća vrsta sredstava ne sudjeluju direktno u obavljanju

osnovne ili pomoćne trgovinske djelatnosti nego služe za zajedničke

potrebe (igrališta, odmarališta, stanovi, objekti za ishranu i sl.).

Polazeći od njihove namjene, zovemo ih sredstvima zajedničke

potrošnje, a s gledišta poslovanja spadaju u izvanposlovna sredstva.

Četvrta vrsta sredstava služi za neke aktivnosti izvan redovitog

poslovanja poduzeća (solidarnost, općenarodna obrana, i sl.) te se i

nazivaju ostala izvanposlovna sredstva.

Prema tome, s gledišta odnosa prema osnovnoj djelatnosti sva

sredstva u trgovinskom poduzeću dijelimo na:

a) stalna poslovna sredstva,

b) obrtna sredstva,

c) sredstva zajedničke potrošnje, i

d) ostala izvanposlovna sredstva.

U poslovnoj terminologiji koristi se i podjela sredstava na:

a) poslovnu aktivu, koja se sastoji od:

- stalnih poslovnih sredstava, i

- obrtnih sredstava,

b) izvanposlovna aktiva se sastoji od:

- sredstava zajedničke potrošnje, i

- izvanposlovnih sredstava.

Zbir poslovne i izvanposlovne aktive u trgovinskom poduzeću

čini ukupnu aktivu poduzeća. Podjela sredstava na stalna i obrtna, već

samim nazivom, ukazuju kako se ona odnose u procesu rada.

Karakteristika stalnih poslovnih sredstava je njihova stalnost u odnosu

na proces rada pri čemu se troše postupno i u duljem roku (više od

jedne godine). Nasuprot tome, obrtna sredstva imaju karakteristiku da

u procesu rada postaju predmet rada (predmet trgovanja) pri čemu

stalno i u potpunosti mijenjaju pojavni oblik.

2. STALNA POSLOVNA SREDSTVA

Karakteristika ovih sredstava je njihova stalnost i ona pomažu

u ostvarivanju osnovne djelatnosti poduzeća. Ona se upotrebljavaju

trajno i postupno se troše, a nisu predmet redovitih kupo-prodajnih

odnosa. Npr. jedna prodavaonica služi za obavljanje osnovne

djelatnosti (maloprodaje) u duljem razdoblju ali nije predmet prodaje.

Osnovne karakteristike stalnih poslovnih sredstava su:

a) u procesu prometa stalno zadržavaju svoj osnovni pojavni

oblik,

b) dio svoje vrijednosti prenose u prodajnu cijenu,

c) služe u velikom broju prometnih ciklusa, i

d) vijek im je trajanja dulji od jedne godine.

Stalna poslovna sredstva predstavljaju materijalno-tehničku

osnovu za obavljanje osnovne djelatnosti i imaju znatan utjecaj na

kvalitetu i kvantitet prometnog ciklusa.

2.1. Pojavni oblici stalnih poslovnih sredstava

Stalna poslovna sredstva s gledišta pojavnih oblika dijelimo na:

1. nematerijalna stalna sredstva,

2. materijalna stalna sredstva,

3. dugoročna ulaganja,

4. dugoročni krediti,

5. ostala dugoročna potraživanja i

6. dugoročna razgraničenja.

2.1.1. Nematerijalna stalna sredstva

Nematerijalna stalna sredstva su:

1. patenti, licence i koncesije,

2. osnivački izdaci,

3. izdaci za istraživanje i razvoj,

4. godwill,

5. nematerijalna sredstva u pripremi,

6. avansi za nematerijalna sredstva,

7. ostala nematerijalna sredstva (pravo na model, pravo na

uzorak, korištenje opreme u lizingu i sl.).

Osnovna karakteristika svih nematerijalnih stalnih sredstava se

sastoji u tome da su ulaganja veće vrijednosti i da se efekti od tih

nematerijalnih stalnih sredstava očekuju u duljem razdoblju od jedne

godine.

Neophodno je razlikovati ova ulaganja, koja imaju tretman

nematerijalnih stalnih sredstava, od istih ili sličnih ulaganja koja su

kratkoročna i koja su vezana uz redovnu djelatnost poduzeća i

ostvarivanju njegovih prihoda u istoj godini. Ovakva ulaganja imaju

tretman redovnih troškova i terete tekuće poslovanje.

2.1.2. Materijalna stalna sredstva

Materijalna stalna sredstva su ona stalna poslovna sredstva u

kojima i pomoću kojih se obavlja osnovna funkcija prometa. To su:

1. zemljišta i šume,

2. građevine,

3. oprema,

4. višegodišnji zasadi i stado,

5. stambene zgrade i stanovi,

6. materijalna sredstva u pripremi,

7. materijalna sredstva izvan upotrebe,

8. avansi za materijalna sredstva, i

9. ostala materijalna sredstva.

U trgovinskim poduzećima rijetko se nalaze u upotrebi

zemljišta i šume kao i višegodišnji zasadi i stada. Najčešće se koriste:

1. građevine:

1.1. zgrade i druge građevine za obavljanje djelatnosti

(prodavaonice, robne kuće, tržni centri, skladišta, stovarišta i sl.),

1.2. poslovne i upravne zgrade, i

1.3. ostali građevni objekti (radionice, garaže, nadstrešnice,

kiosci i sl.)

2. oprema:

2.1. oprema za obavljanje djelatnosti (stalaže, rafovi, pultovi,

ormani, police, pultovi za izlaganje i prodaju robe, rashladni strojevi,

vitrine, komore, frižideri, ostala oprema za održavanje i hlađenje

proizvoda),

2.2. oprema za obavljanje pomoćnih i sporednih djelatnosti

(registar kase, strojevi za pakiranje robe, vage, strojevi za siječenje i

mljevenje mesa, strojevi za pečenje i pakiranje kave i sl.),

2.3. namještaj, inventar i oprema za obavljanje komercijalnih,

financijsko-računovodstvenih i administracijskih poslova (računala,

telefoni, telefaksi, kancelarijski namještaj, pisaći i računski strojevi i

sl.),

3. transportna sredstva:

3.1. kamioni, cisterne, hladnjače i drugi kamioni za poseban

transport,

3.2. putnička vozila,

3.3. ostala transportna sredstva (za prijevoz na željeznici, u

pomorskom, riječnom i jezerskom saobraćaju i sl.),

4. oprema za utovar, pretovar i istovar robe (dizalice,

viljuškari, utovarivači, pokretne trake i sl.).

2.1.3. Dugoročna ulaganja

Dugoročna ulaganja spadaju u skupinu stalnih poslovnih

sredstava, ali ne učestvuju direktno u obavljanju djelatnosti prometa i

zato se s gledišta ekonomije trgovinskog poduzeća moraju promatrati

drugačije od sredstava pomoću kojih se obavlja neposredna trgovinska

djelatnost.

Dugoročna ulaganja mogu biti:

1. udjeli u pravne osobe,

2. sudjelujući interesi,

3. ulaganje u vrijedonosne papire (dionice, obveznice),

4. vlastite dionice,

5. obvezna dugoročna ulaganja, i

6. ostala dugoročna ulaganja.

Dugoročna ulaganja su poslovna ulaganja sredstava na dugi

rok radi stjecanja ili drugih razloga odnosno radi očuvanja ili

povećanja vrijednosti uloženih sredstava.

2.1.4. Dugoročni krediti

Dugoročni krediti imaju tretman stalnog poslovnog sredstva

ako su dati na duži period od jedne godine. Dugoročni krediti mogu

biti:

1. krediti dati pravnim osobama,

2. krediti dati pravnim osobama u kojima postoji sudjelujući

interes,

3. krediti dati uposlenim,

4. ostali dugoročni krediti.

2.1.5. Ostala dugoročna potraživanja

Ostala dugoročna potraživanja (preko jedne godine) mogu biti

stalna poslovna sredstva i to:

1. dati depoziti i kaucije, i

2. ostala dugoročna potraživanja.

2.1.6. Dugoročna razgraničenja

Dugoročna razgraničenja imaju tretman stalnih poslovnih

sredstava i to:

1. unaprijed plaćeni troškovi,

2. obračunati nefakturirani prihodi, i

3. ostala dugoročna razgraničenja.

2.2. Odnos stalnih poslovnih sredstava i prometa

Stalna poslovna sredstva i promet utječu jedna na drugu

kategoriju. Pomoću stalnih poslovnih sredstava ostvaruje se promet

kao osnovna djelatnost trgovačkog poduzeća. Pomoću prodavaonice

utječe se na povećanje prometa uz kvalitetno obavljanje ostalih

funkcija marketinga. Veći broj prodavaonica je pretpostavka i za

ostvarivanje većeg obima prometa. Povećani obim prometa utječe

posredno i na povećanje stalnih poslovnih sredstava jer se povećanjem

prometa stvara financijski preduvjet za uspješno poslovanje, stvaranje

investicijskih sredstava koje je moguće usmjeriti u gradnju ili nabavku

novih prodavaonica (novih skladišta, transportnih sredstava i sl.), koje

dovodi do povećanja stalnih poslovnih sredstava, a što je dalje uvjet za

novo povećanje prometa. Na ovaj način uzročno-posljedični odnosi

dovode do stalnog povećanja prometa i stalnih poslovnih sredstava.

Sva stalna poslovna sredstva ne utječu jednako na promet,

odnosno obavljanje trgovinske djelatnosti. Jedna skupina stalnih

poslovnih sredstava utječe direktno na kretanje prometa i ima

neposrednu vezu dok druga stalna sredstva imaju indirektan utjecaj ali

ipak utječu na kretanje prometa.

Sredstva za rad kao dio stalnih poslovnih sredstava imaju

direktnu vezu s prometom i značajno utječu na kvalitetu i kvantitet

prometa. Jasno je da građevni objekti (prodavaonice, robne kuće,

skladišta i sl.), oprema u tim objektima, kao i transportna sredstva

omogućuju i utječu na obavljanje osnovne i pomoćne djelatnosti

svakog trgovačkog poduzeća.

Dugoročna financijska ulaganja kao dio stalnih poslovnih

sredstava indirektno utječu na kretanje prometa. Na primjer, uložena

sredstva u banku omogućuju trgovačkom poduzeću da kao komitent

banke koristi usluge te financijske institucije i između ostalih usluga

podiže kredite za obrtna sredstva koja direktno utječu na kretanje

prometa. Ili, krediti dani u zemlji nekom drugom poduzeću utječu,

također, indirektno na povećanje prometa. Po osnovi danog kredita

stječe se određeni profit, kojeg je moguće plasirati u nabavku novih

sredstava za rad, koja će utjecati na povećanje prometa. Svako

dugoročno financijsko ulaganje je opravdano samo uz uvjet da će od

njega poduzeće imati odgovarajuću korist.

Nematerijalno ulaganje kao dio stalnih poslovnih sredstava ima

direktnu vezu s obavljanjem prometa i utječe na njegovo kretanje. Na

primjer, izdaci za istraživanje i razvoj tržišta trebaju utjecati na

povećanje prometa uz uvjet da je istraživanje obavljeno kvalitetno i na

znanstvenoj osnovi.

Da bi se utvrdio odnos između obima i vrste stalnih poslovnih

sredstava i obima prometa, neophodno je izraditi više analiza i

proračuna. Odnos će zavisiti od niza okolnosti kao što su vrsta

djelatnosti poduzeća, asortiman, lokacija, veličina prometa, način

distribucije itd.

Složena su pitanja odnosa obima prometa s izborom vrste i

obima sredstava za rad. Koji će se građevni objekti koristiti, s kojom

opremom i s kojim transportnim sredstvima je dosta složeno pitanje i

odgovor je moguće naći samo kroz izračunavanje ekonomskih mjerila

uspjeha (produktivnosti, ekonomičnosti i rentabilnosti). Samo takvim

izračunavanjem dobit ćemo odgovor na pitanje da li je optimalan

odnos između stalnih poslovnih sredstava ili njihovog dijela i obima

prometa.

2.3. Pribavljanje sredstava za rad

Sva sredstva za rad trgovačko poduzeće pribavlja zbog

korištenja i ostvarivanja svoje djelatnosti. Pribavljanje sredstava za rad

moguće je obaviti putem nabavke, putem izgradnje ili dobivanjem

sredstava bez naknade.

U trgovačkim poduzećima, naročito u maloprodaji, prisutne su

rekonstrukcije, adaptacije i modernizacije prodavaonica što u suštini

povećava vrijednost prodavaonice bilo da je izvršeno poboljšanje

prodavaonice, povećanje kapaciteta, produženje vijeka korištenja ili

promjene asortimana ili namjene prodavaonice.

Na bilo koji način da se ostvari pribavljanje sredstava za rad,

potrebno je utvrditi njegovu nabavnu vrijednost, kako bi se

uspostavila adekvatna evidencija kao i realno obračunavanje

amortizacije.

Pribavljanje sredstava za rad vrši se iz novčanih sredstava koja

su namijenjena u te svrhe, a njihovi izvori mogu biti iz:

a) amortizacije,

b) dobiti iz poslovanja,

c) kredita,

d) prodajom akcija (akcionarski kapital), i

e) prodajom postojećeg sredstva za rad.

Pribavljanje sredstava za rad iz amortizacije s ekonomskog

gledišta je dosta povoljno, jer su sredstva amortizacije akumulirana

kroz materijalne troškove na koje se ne plaćaju porezi i doprinosi.

Obim ovih investicija je ograničen obimom akumulirane amortizacije.

Nabavka sredstava za rad do razine ostvarene amortizacije predstavlja

prostu reprodukciju jer se nabavljaju sredstva do visine utrošenih

sredstava (amortiziranih sredstava).

Nabavka sredstava za rad iz dobiti poduzeća, iz poslovanja,

vrši se iz sredstava koja se formiraju za proširenu reprodukciju. Obim

ovih sredstava zavisi od uspješnosti poslovanja i ostvarenih rezultata

iz prošlog razdoblja.

Kupovina sredstava za rad iz kredita je dosta zastupljen oblik

pribavljanja sredstava, ali u sebi krije i niz opasnosti. Ukoliko se

kvalitetno ne ocijeni ekonomičnost i rentabilnost investicije, može doći

do ozbiljnih poteškoća u poslovanju. Moguće je koristiti kredit za

nabavku sredstava u novčanom obliku, s tim da se isporučitelju

sredstava plaća preuzeto sredstvo odmah, a kredit s kamatom se vraća

davatelju kredita. Moguće je da proizvođač sredstava svoj proizvod

prodaje na kredit, tako da se plaćanje preuzetog sredstva vrši u

ugovorenim rokovima i u ugovorenim anuitetima. Problematika i

suština nabavke sredstava za rad je ista, bilo da kredit daje financijska

institucija ili proizvođač sredstva. Nabavka sredstava za rad iz

sredstava kredita može biti opravdana ukoliko prihod od investicije

pokriva sve troškove vezane uz korišćenje nabavljenog sredstva,

uključujući i kamate na preuzeti kredit i dio dobiti iz kojeg će se

vraćati preuzeti kredit. Nabavka sredstava za rad moguća je i iz

sredstava koja se prikupljaju emitiranjem i prodajom akcija u

akcionarskim poduzećima. Na ovaj način se prikupljaju slobodna

financijska sredstva koja akcionarsko poduzeće može koristiti za

nabavku sredstava za rad, ali su znatno ekonomski povoljnija. Ovako

prikupljena sredstva imaju tretman trajnog ustupanja bez prava

povlačenja, odnosno vraćanja kupcu akcije. U račun rentabiliteta i

ekonomičnosti investicija iz akcionarskog kapitala treba predvidjeti

samo isplatu dividenda vlasniku akcije i bez vraćanja osnovnog duga.

Obično dividenda mora biti veća od bankarskih kamata kako bi

stimulirala kupca akcija na ulaganje svojih sredstava u akcije. Iz ovog

razloga u računu se mora predvidjeti nešto veća ekonomičnost i

rentabilnost investicije, radi većih iznosa dividende od kamate.

Međutim, s gledišta kvalitete i likvidnosti sredstava, znatno je

povoljnije investirati iz akcionarskog kapitala, nego iz uobičajenih

kreditnih izvora, jer se osnovni dug ne vraća akcionarima.

Poseban oblik pribavljanja sredstava za rad je:

- zakupnina, i

- lizing.

Putem zakupnine pribavlja se sredstvo za rad (naročito

prodavaonice u trgovini na malo, skladišta i sl.), s tim da su ona

vlasništvo davatelja sredstava, a korisnik plaća troškove zakupnine na

teret redovnih troškova poslovanja, a snosi i sve ostale troškove

vezane za korišćenje i održavanje tog prostora. Pored tekućih

troškova održavanja, korisnik često vrši investicijsko održavanje, pa i

određene investicije (adaptaciju, modernizaciju i sl.). U ovim

slučajevima potrebno je ugovorno uskladiti duljinu trajanja zakupa s

duljinom razgraničenja investicijskog održavanja, odnosno s duljinom

amortizacije investicijskog ulaganja koje se vodi kao pravo na tuđa

osnovna sredstva. Ukoliko bi rok amortizacije investicijskog ulaganja

(adaptacija, rekonstrukcija, modernizacija) bio dulji od zakupa

poslovnog prostora, postavlja se pitanje nositelja pokrivanja troška

amortizacije za prodavaonicu koja nije više u zakupu, odnosno u

funkciji korištenja.

Poseban oblik pribavljanja sredstava za rad je lizing, koji u

suštini predstavlja specifičan oblik uzimanja opreme putem zakupa.

Troškovi zakupa opterećuju redovno poslovanje, a dosta su

stimulativni jer omogućuju pribavljanje sredstava bez većih ulaganja.

Moguće je sredstvo pribavljeno po osnovi lizinga, ako je ugovorom

predviđeno i ostane u vlasništvu korisnika lizinga, po prestanku

zakupa voditi kao nematerijalno ulaganje na koje će se obračunavati

amortizacija u visini zakupnine. Time se zakupnina za lizing

poistovjećuje s amortizacijom, a vijek trajanja je isti kao i vijek trajanja

zakupnine. Po isteku zakupnine sredstvo je amortizirano u cijelosti,

bez obzira na njegovu ekonomsku ili tehničku valjanost.

2.4. Revalorizacija stalnih poslovnih sredstava

2.4.1. Pojam i svrha revalorizacije

Stalna poslovna i izvanposlovna sredstva trgovačkog

poduzeća, kao i svih ostalih poduzeća koja se vrijednosno iskazuju u

novcu, gube svoju vrijednost, ne samo korištenjem u procesu rada, što

se iskazuje amortizacijom, nego gube iskazanu vrijednost i inflacijom.

Vrijednost sredstava se iskazuje po nabavnoj cijeni koja se vodi u

knjigovodstvu, utvrđenoj na dan nabave. Tijekom godine radi utjecaja

inflacije dolazi do opadanja iskazane vrijednosti nabavljenog sredstva

radi porasta cijena. S obzirom da sredstva poduzeća imaju dulji vijek

trajanja od jedne godine (zgrade od betona traju pedeset i više

godina), potrebno je stalno usuglašavati i povećavati vrijednost stalnih

poslovnih i izvanposlovnih sredstava za stopu porasta inflacije.

Prema tome, svrha revalorizacije je stalno održavanje realne

vrijednosti svih sredstava poduzeća i time obračun amortizacije

postaje realniji jer se obračunavaju na novu revaloriziranu vrijednost.

Revalorizacija nastaje po osnovu sljedećih razloga:

a) promjene nabavnih vrijednosti, i

b) promjene opće kupovne snage novca.

Promjena nabavne vrijednosti utječe na revalorizaciju stalnih

sredstava u obliku stvari i prava, a izvedeno i kod amortizacije. Tako

se na dan obračuna revalorizacije korigira vrijednost stalnih sredstava

do razlike koja odgovara nabavnoj vrijednosti zamjene, odnosno

nabavke istog ili sličnog novog stalnog sredstva. Ujedno se vrši i

revalorizacija ispravke vrijednosti kod stalnih sredstava, kao i

obračunate amortizacije u tekućoj godini. Revalorizacija zbog

promjene nabavnih vrijednosti odražava se na nemonetarnim stavkama

u bilanci stanja, a utječe i na ispravku rashoda.

Promjena opće kupovne snage novca utječe na revalorizaciju

iskazivanja potraživanja i obveza ako je to predviđeno odgovarajućim

ugovorima. Revalorizacija zbog promjene opće kupovne snage novca

odražava se na monetarnim stavkama u bilanci stanja (stavke

potraživanja i obveza). Revalorizacija se treba obvezno praviti u

slučaju promjene nabavnih cijena, odnosno promjene opće kupovne

snage novca veće od 10% godišnje. Ako je taj iznos manji od 10%

godišnje, moguće je na temelju individualne odluke obaviti

revalorizaciju.

2.4.2. Koja sredstva podliježu revalorizaciji?

Revalorizaciji podliježu sva stalna poslovna i izvanposlovna

sredstva1 uključujući ispravku vrijednosti i amortizaciju iz ranijeg

razdoblja. Revalorizaciji podliježu sva stalna poslovna sredstva kao i

amortizacija.

Revalorizacija se provodi zajedno s pravljenjem obračuna

poslovanja. Učinke revalorizacije treba objasniti i navesti metode i

način provođenja revalorizacije.

Dugoročna ulaganja i dugoročni krediti imaju nešto drukčiji

pristup u revalorizaciji. Ova ulaganja su skoro uvijek nastala na

1 Revalorizaciju obrtnih sredstava vidi u poglavlju obrtnim sredstvima.

temelju zakonskih rješenja ili prihvaćanjem i potpisivanjem ugovora o

davanju ili korištenju financijskog ulaganja između dviju stranaka

(davatelja i korisnika financijskog ulaganja). U svim ovim slučajevima

(davanje kredita, ulaganje u osnivački kapital i sl.) nije moguće

jednostrano vršiti revalorizaciju i povećavati vrijednost financijskog

ulaganja. U ovim slučajevima neophodno je kroz osnovni ugovor o

financijskom ulaganju predvidjeti način revalorizacije tih sredstava.

Pod revalorizacijom dugoročnih financijskih ulaganja u stranoj

valuti podrazumijeva se nominalni iznos, pozitivnih kursnih razlika,

odnosno negativnih kursnih razlika proizašao iz obračuna po srednjem

deviznom kursu domaće valute.

2.4.3. Način i vrijeme obračuna revalorizacije

Obračun revalorizacije se vrši na taj način što se vrijednost

sredstva (koja se vodi u knjigovodstvu) povećava u razmjeri s

inflacijom a koja se može iskazivati kroz:

- rast cijena na malo,

- rast cijena proizvođača industrijskih proizvoda,

- rast troškova života i sl.

Zvanična statistika objavljuje podatke o mjesečnom i

godišnjem kretanju stope rasta cijena i troškova života, te se time

olakšava način obračuna revalorizacije.

Dugoročna financijska ulaganja moguće je revalorizirati (ako

je ugovorom predviđeno) iskazivanjem ulaganja u jednoj od stranih

valuta (DM, dolar i dr.) ili "korpom" valuta. U ovom slučaju ulaganje

se iskazuje u domaćoj ali i stranoj valuti prema zvaničnom kursu

središnje banke (ili nekom drugom kursu). Vrijednost dugoročno

financijskog ulaganja se stalno usklađuje s kretanjem zvaničnog kursa

koji objavljuje središnja banka.

Vrijeme kada se obračunava revalorizacija počinje datumom

stavljanja sredstva u funkciju, a vrši se:

- mjesečno,

- godišnje, i

- konačno.

Mjesečni i godišnji obračun revalorizacije se vrši prema stopi

za svaki mjesec, odnosno za onoliko mjeseci koliko je korišteno

tijekom godine, od dana nabavke i stavljanja u funkciju, odnosno od

dana ulaganja (nematerijalna ulaganja). Za sredstva koja su stavljena u

funkciju prije početka kalendarske godine, a ostaju i dalje u upotrebi,

revalorizacija se obračunava za svih dvanaest mjeseci.

Konačan obračun revalorizacije vrši se za otuđena, nestala i

rashodovana sredstva, a za razdoblje do kada se vode na evidenciji u

knjigovodstvu.

2.4.4. Revalorizacija amortizacije

Sredstva koja imaju dulji vijek trajanja i čiji otpisi vrijednosti

kroz amortizaciju traju i preko 50 godina, obnavljaju se sredstvima

amortizacije. Ona su, također, izložena jako velikom gubljenju

vrijednosti u duljem razdoblju radi visokih stopa inflacije. Da bi

očuvali realnu vrijednost amortizacije i stalno je povećavali, potrebno

je i sredstva amortizacije revalorizirati.

Revalorizacija amortizacije ima za cilj da nakon završene

amortizacije odgovarajućeg sredstva imamo na raspolaganju

adekvatan obim novčanih sredstava da možemo izvršiti nabavku

novog sredstva. Revalorizacija amortizacije, kao i redovna

amortizacija, opterećuje troškove poslovanja i nadoknađuje se iz

ukupnog prihoda poduzeća.

Revalorizacija amortizacije se vrši:

- za amortizaciju obračunatu u ranijim godinama, iskazanu

kroz ispravku vrijednosti, i

- za amortizaciju obračunatu u tekućoj godini.

Ovakvim sustavom moguće je stalno zadržavati realnu

vrijednost amortizacije, a time i novčana sredstva za obnavljanje

amortiziranih sredstava.

2.4.5. Efekti revalorizacije

Efekti revalorizacije se iskazuju u okviru promjena

revalorizacijskih rezervi. Efekti revalorizacije mogu utjecati na

povećanje ili smanjenje revalorizacijskih rezervi.

Na povećanje rezerva revalorizacije utječu efekti revalorizacije

neotpisane vrijednosti stalnih sredstava (sredstava za rad),

amortizacije, pozitivne kursne razlike i sl.

Na smanjenje rezerva revalorizacije utječu efekti revalorizacije

obveza, negativne kursne razlike i sl.

Višak povećanja iznad smanjenja povećava revalorizacijske

rezerve u bilanci stanja i obratno, ako su smanjenja veća po povećanja,

ta negativna razlika smanjuje rezerve u bilanci stanja. Ukupni

kumulativni pozitivni saldo revalorizacijskih rezerva ostaje u

rezervama i ne utječe na povećanje prihoda iz poslovanja. Ako je

ukupni kumulativni saldo revalorizacijskih rezerva negativan, onda taj

dio predstavlja rashode financiranja u tekućem obračunskom razdoblju

i utječe na povećanje ukupnih rashoda poslovanja koji se treba pokriti

iz tekućeg ukupnog prihoda. Godišnjim obračunom revalorizacijske

rezerve se raspoređuju na odgovarajuće trajne izvore stalnih sredstava

sukladno općim aktom poduzeća.

2.5. Amortizacija

2.5.1. Pojam i značaj amortizacije

Trošenje stalnih poslovnih sredstava u procesu obavljanja

djelatnosti trgovine vrši se postupno i dugotrajno (dulje od jedne

godine). Obezvrijeđivanje stalnih poslovnih sredstava nastaje kao

posljedica tehničkog korištenja stalnog poslovnog sredstva. Tehničko

trošenje građevnih objekata (prodavaonica, robnih kuća, skladišta i sl.)

vrši se polagano dok će se, na primjer, tehničko trošenje vozila za

prijevoz robe vršiti znatno brže. Brzina tehničkog trošenja stalnih

poslovnih sredstava zavisi od vrste stalnog poslovnog sredstva, ali i od

stupnja korištenja, intenziteta korištenja, načina održavanja, kvalitete

uporabe sredstava itd.

Amortizacija stalnih poslovnih sredstava ima naročito dvije

zadaće:

a) osigurati nova sredstva za obnavljanje amortiziranih

sredstava, i

b) prenijeti dio sredstava kroz amortizaciju na troškove

poslovanja, a time iskazati trošenje sredstava i smanjenje njegovih

vrijednosti.

Pored tehničkog trošenja (fizičkog trošenja) stalnih poslovnih

sredstava moguće je i ekonomsko trošenje. Ono se očitava u

zastarjelosti stalnog poslovnog sredstva radi napretka znanosti i

tehnike, a što je posljedica zahtjeva kupaca. To je naročito prisutno

kod prodavaonica, robnih kuća, samoposluga, trgovačkih centara i sl.

gdje je vijek trajanja dosta dug (i preko 50 godina) i u tom duljem

razdoblju dolazi do promjena u organizaciji i načinu prodaje što

zahtjeva dodatna investicijska ulaganja iako postojeći prodajni

kapacitet nije tehnički amortiziran.

Amortizacija predstavlja kalkulacijski dio trošenja stalnih

poslovnih sredstava. S obzirom da u trgovini amortizacija čini dosta

visok trošak u poslovanju, ona zauzima i značajno mjesto u vođenju

politike cijena i kalkulacijama. Kako nema preciznog mjerenja trošenja

stalnih poslovnih sredstava i kako je teško utvrditi vezu između

kretanja obima prodaje i obima amortizacije, time se dobiva dosta

prostora za vođenje aktivne politike cijena s gledišta troškova

amortizacije.

Amortizacijom se nadoknađuje prenesena ili umanjena

vrijednost stvari ili materijalnih prava koja čine stalna poslovna

sredstva sukladno fizičkim odnosno ekonomskim trošenjem tih stvari i

prava.

Iako zakonodavatelj okvirno regulira ovu problematiku,

poduzećima ostaje dosta prostora u vođenju politike amortizacije, kao

npr.:

- koje će koristiti metode za obračun amortizacije,

- koje će načine obračunavanja i nadoknađivanja amortizacije

primijeniti,

- hoće li primjenjivati propisane zakonske stope ili će koristiti

povećane stope,

- hoće li obračun amortizacije za određena sredstva vršiti

pomoću degresivnih ili progresivnih stopa,

- hoće li amortizaciju sredstava vršiti učinkom koji se

upotrebom tog sredstva ostvaruje,

- hoće li amortizaciju vršiti pojedinačno za svako sredstvo ili

po skupinama sredstava itd.

2.5.2. Osnovica za obračun amortizacije

Osnovica za obračun amortizacije je nabavna vrijednost koja

se pojedinačno utvrđuje za svako stalno poslovno sredstvo.

Za građevne objekte (prodavaonice, robne kuće, skladišta,

upravne zgrade i sl.) osnovicu za obračun amortizacije čine izdaci za

njihovu kupovinu, izgradnju ili dogradnju, s tim što se uključuju i

sljedeći izdaci:

- izdaci za projektnu i drugu dokumentaciju,

- izdaci za pripremu terena za radnju (čišćenje, iskopi, drenaža

itd.),

- izdaci za uređenje terena i priključenje na vodovod, PTT

instalacije, kanalizaciju, elektroinstalaciju itd.

Za opremu osnovicu za obračunavanje amortizacije čine izdaci

za njenu kupovinu ili izradu, s tim da se dodaju izdaci:

- izdaci za projektnu dokumentaciju,

- izdaci za prijevoz opreme, kao i troškove za njezin utovar,

istovar i osiguranje transporta,

- izdaci za montažu opreme,

- izdaci vezani uz nabavku opreme (carina, uvozne pristojbe,

porez na promet i sl.),

- izdaci za rezervne dijelove (ako rezervni dijelovi ne

opterećuju redovne troškove poslovanja) itd.

Za nematerijalna ulaganja osnovicu za otpis čine svi izdaci koji

se mogu pripisati tom nematerijalnom stalnom sredstvu.

Osnovica za obračun amortizacije se povećava na više načina,

a naročito:

- povećanjem osnovice za obračun amortizacije po osnovi

revalorizacije vrijednosti, i

- povećanjem osnovice za obračun amortizacije po osnovi

rekonstrukcije, adaptacije, modernizacije i druge dogradnje.

Nakon izmjene osnovice vrijednosti stalnog poslovnog

sredstva, obračun amortizacije se vrši primjenom propisane stope

amortizacije na novu osnovicu, odnosno novu vrijednost poslovnog

sredstva.

Pored termina nabavna vrijednost i amortizacija, koristi se i

termin sadašnja vrijednost stalnog poslovnog sredstva. Sadašnja

vrijednost se dobije kada se nabavna vrijednost umanji za amortizaciju

(redovnu i revaloriziranu) i poveća za revalorizaciju. U stabilnim

uvjetima poslovanja (bez inflacije i primjene revalorizacije) sadašnja

vrijednost se dobije kad od nabavne vrijednosti odbijemo amortizaciju.

2.5.3. Način obračuna amortizacije

Način obračuna amortizacije treba što više odražavati

intenzitet trošenja stalnih poslovnih sredstava. Na taj način postižemo:

- adekvatno opterećenje troškova poslovanja stvarnim

trošenjem sredstava, i

- realno osiguranje sredstava za blagovremeno nabavljanje

novog sredstva.

Ostvariti ove principe je dosta teško i složeno jer je duljina

otpisa sredstava kod trgovačkih poduzeća dosta velika, pa je teško

procijeniti i planirati amortizaciju u duljem vremenskom razdoblju.

Postoje tri moguća načina obračuna amortizacije:

a) proporcionalna metoda,

b) degresivna metoda, i

c) funkcionalna metoda.

a) Proporcionalna metoda polazi od jednakih godišnjih kvota u

procijenjenom vijeku trajanja sredstva.

Primjer:

Nabavna vrijednost = 600 KM

Stopa amortizacije = 5%

Izračunaj: vijek trajanja i godišnju amortizaciju

Vijek trajanja =100

Stopa amortizacije 5 godina

10020

Godišnja amortizacija

=Nabavna vrijednost Stopa amortizacije

KM

100

600 5

10030

ili

Godišnja amortizacija =Nabavna vrijednost

Vijek trajanja KM

600

2030

Proporcionalna metoda obračuna amortizacije polazi od

pretpostavke da se sredstvo troši ravnomjerno u cijelom vijeku

trajanja neovisno od intenziteta korištenja ili obima prometa.

b) Degresivna metoda obračuna amortizacije polazi od toga da

se u prvoj godini korištenja sredstva, obračuna najveća amortizacija i

da se ona smanjuje do kraja vijeka trajanja sredstva. Ova metoda

polazi od pretpostavke da je sredstvo u prvoj godini korištenja

najbolje i da daje najbolji efekt uporabe, njegova efikasnost s duljinom

korištenja opada.

c) Funkcionalna metoda obračuna amortizacije polazi od

trošenja sredstva sukladno obimu korištenja. U trgovačkim

poduzećima ovu metodu je moguće primjenjivati naročito kod

amortizacije transportnih sredstava - kamiona. Ona polazi od toga da

se amortizacija veže uz pređene kilometre.

Primjer:

Nabavna vrijednost vozila = 500.000 KM

Vijek trajanja u km = 100.000 km

Obračun amortizacije za 1 km:

Nabavna vrijednost

Vijek trajanja u km KM za 1 km

500 000

100 0005

.

.

Amortizacija za vozilo iznosit će 5 KM po jednom pređenom

kilometru.

Svaka od navedenih metoda ima određene prednosti ali i

nedostatke. Moguće je u jednom poduzeću primjenjivati istovremeno

jednu, dvije ili sve tri metode obračuna amortizacije, s tim da se

odrede sredstva na koja će se primjeniti jedna metoda. Nemoguće je

istovremeno na jednom poslovnom sredstvu koristiti dvije metode

obračuna amortizacije.

Bez obzira koja se metoda obračuna amortizacije koristila,

postoji i metoda ubrzane amortizacije. Prema njemu koriste se veće

stope amortizacije od zakonski propisanih, što dovodi do:

- ubrzanog otpisa sredstava kroz brže amortiziranje,

- brže obnavljanje poslovnih sredstava,

- povećanje troškova poslovanja, radi povećanja amortizacije,

- smanjenja dobiti i profita poduzeća čime se smanjuju troškovi

poreza i doprinosa u korist države i društva, i

- smanjenja dijela dobiti za raspodjelu (dio za dividende

akcionarima - što može biti i negativno u akcionarskim poduzećima).

Ubrzana amortizacija u trgovačkim poduzećima postaje vrlo

efikasno sredstvo vođenja ukupne poslovne politike. U svakom

slučaju povoljnije je koristiti ubrzanu amortizaciju u uvjetima gdje je

to s gledišta troškova i prodajnih cijena, odnosno razlike u cijeni,

moguće. Prihvatljivije je kroz ubrzanu amortizaciju povećavati

sredstva poduzeća, jer se na troškove poslovanja (a time i

amortizaciju) ne plaćaju državi ili društvu nikakvi porezi i doprinosi.

Do povećanja sredstava moguće bi bilo doći i manjom amortizacijom

što bi povećalo dobit i profit poduzeća, ali bi na ista sredstva morali

platiti odgovarajuću razinu poreza.

U svakom slučaju ubrzana amortizacija postaje interesantno i

efikasno sredstvo u vođenju ekonomike trgovačkog poduzeća.

2.5.4. Stopa amortizacije i vijek trajanja

Stopa amortizacije predstavlja procent gubljenja vrijednosti

stalnog sredstva. Vijek trajanja predstavlja broj godina korištenja

stalnog poslovnog sredstva do njegovog amortiziranja. Stvarni vijek

trajanja sredstva može biti dulji, isti ili kraći od planiranog vijeka

trajanja, a što ovisi od kvalitete sredstva, intenziteta korištenja,

kvalitete održavanja, načina uporabe itd.

Ukoliko sredstvo traje i koristi se isti broj godina koliko je i

planirano, tada imamo osigurana sredstva amortizacije za nabavku

novog sredstva, s tim da se korišteno sredstvo otpisuje, jer je tehnički

više neupotrebljivo a i vrijednosno je amortizirano.

U slučaju da sredstvo služi i nakon amortizacije jer je još

tehnički upotrebljivo, tada se ono i dalje normalno koristi, u

knjigovodstvenoj evidenciji se vodi kao jedna novčana jedinica, ali se

na isto više ne obračunava amortizacija.

Ako je sredstvo više neupotrebljivo (iz tehničke ili ekonomske

zastarjelosti) i stavljeno izvan uporabe, tada se sva preostala

neotpisana vrijednost sredstva (sadašnja vrijednost) prenosi na

izvanredne troškove u tekućoj godini. Na ovaj način, u stvari, se vrši

jednokratan otpis preostale vrijednosti stalnog poslovnog sredstva.

Ukoliko je poznata godišnja stopa amortizacije, vijek trajanja

se izračunava na sljedeći način:

Vijek trajanja =100

Godisnja stopa amortizacije

Ukoliko je poznat vijek trajanja, godišnja stopa amortizacije se

izračunava na sljedeći način:

Godišnja stopa amortizacije =100

Vijek trajanja

Zakonskim propisima regulira se način obračuna amortizacije

kao i godišnja stopa amortizacije za pojedina stalna poslovna sredstva,

s tim da se dopušta poduzećima da svojim općim aktima predvide i

ubrzanu amortizaciju od zakonom predviđene.

Pregled nekih skupina sredstava koja se najviše koriste u

trgovačkim poduzećima s visinom godišnje stope amortizacije:

Naziv sredstva Godišnja stopa

amortizacije

I. Građevni objekti za smještaj, čuvanje i prodaju

robe i drugih proizvoda kao i ostali objekti za

vršenje djelatnosti trgovine:

a) od betona

b) od tvrdog materijala (opeka, kamen)

c) od metala

1,5 %

1,8 %

3 %

d) od drveta i drugog materijala 6 %

II. Oprema za trgovinu:

a) rafovi, tezge, ormani, stalaže, gondole,

police i pultovi za izlaganje, pakiranje i

prodaju robe

b) rashladni uređaji, vitrine, komore, frižiredi i

ostala oprema za hlađenje i za održavanje

proizvoda

c) ostala (nespomenuta) oprema za obavljanje

djelatnosti trgovine

d) registar kase (mehaničke i elektronske)

vage (mehaničke i elektronske) i strojevi za

mljevenje i za siječenje mesa i drugih

proizvoda

10 %

18 %

14,3 %

15 %

III. Oprema za saobraćaj i veze i utovarno-

istovarna mehanizacija:

a) kamioni, cisterne i vučna vozila

b) putnička vozila

c) kombi vozila

d) utovarivači, dizalice i ostala mehanizacija za

istovar, utovar i prijevoz robe u skladištima i

drugim objektima iz oblasti trgovine

e) telefonske centrale

f) telefonski aparati

14,3 %

15,5 %

25 %

16,5 %

7 %

10 %

IV. Oprema za kancelarijske poslove

a) namještaj od drveta

b) namještaj od metala

c) električni pisaći strojevi

d) mehanički pisaći strojevi

e) električni računski strojevi

f) elektronska računala

12,5 %

10 %

14,3 %

12,5 %

16,5 %

20 %

Rok otpisa nematerijalnih stalnih sredstava ne može biti dulji

od 5 godina što ukazuje da je godišnja stopa amortizacije 20%.

Sredstva amortizacije se drže na redovnom žiro-računu

poduzeća i slobodno se mogu koristiti kao obrtna sredstva do trenutka

kada se angažiraju u nabavku, adaptaciju, dogradnju ili modernizaciju

stalnog poslovnog sredstva.

2.6. Održavanje sredstava za rad

Održavanje sredstava za rad, kao dijela stalnih poslovnih

sredstava, ima sljedeći značaj:

- održava i povećava funkcionalnost i radnu sposobnost

sredstava za rad,

- utječe na troškove poslovanja, i

- utječe na povećanje prometa.

Upotrebom i korištenjem sredstava za rad dovodi se do

njegovog habanja kako ukupnog tako i pojedinog njegovog dijela. Da

bi se otklonili i popravili oštećeni dijelovi, potrebno ih je održavati,

popravljati, zamjenjivati, i sl.

Održavanje sredstava za rad ima veliki ekonomski značaj za

obavljanje funkcije prometa i njegovo povećanje.

Održavanje sredstava za rad s gledišta obima dijeli se na:

a) investicijsko održavanje, i

b) tekuće održavanje.

Investicijsko održavanje obuhvaća srednje i veće popravke

koje se po pravilu obavljaju u razmacima duljim od jedne godine, s tim

da se troškovi investicijskog održavanja raspoređuju putem

vremenskog razgraničenja na razdoblje do kada se planira obaviti

novo investicijsko održavanje. Investicijskim održavanjem se ne

povećava vrijednost sredstva na kojem se vrši investicijsko

održavanje. Investicijsko održavanje na jednoj prodavaonici odnosit će

se na popravku i zamjenu podnih površina, opravku krova, opravku

polica i sl. Treba razlikovati investicijsko održavanje od investicijskog

ulaganja (adaptacije, rekonstrukcije i modernizacije prodavaonice), jer

u ovom slučaju dolazi do investicijskog ulaganja i povećanja prvobitne

vrijednosti sredstava.

Tekuće održavanje sredstava za rad predstavlja stalno i manje

održavanje sredstava. Tekuće održavanje predstavlja redovni

materijalni trošak i nadoknađuje se iz razlike u cijeni. Ovo održavanje

se obavlja redovno ili se ponavlja u kraćim vremenskim intervalima, ali

ne dulje od jedne godine.

Ponekad je teško razgraničiti investicijsko održavanje od

tekućeg održavanja i grješka će biti minimalna ukoliko se troškovima

tereti ono razdoblje za kojega su nastali troškovi.

Troškovi investicijskog održavanja, koji su već nastali,

razgraničavaju se za iduće razdoblje do kada se planira obavljanje

novog investicijskog održavanja. Međutim, kod novih sredstava, kod

kojih još nema potrebe za investicijsko održavanje, moguće je

unaprijed ukalkulirati troškove, koji će vjerojatno nastati u idućim

godinama. Na ovaj način ravnomjernije opterećujemo tekuće

poslovanje investicijskim održavanjem.

2.7. Ekonomija stalnih poslovnih sredstava

U poslovanju trgovinskog poduzeća ekonomija stalnih

poslovnih sredstava zauzima važno mjesto jer pomoću nje

ostvarujemo radne procese u prometu. Za ekonomiju stalnih poslovnih

sredstava interesantno je analizirati:

- kako i koliko stalna poslovna sredstva utječu na ostvarivanje

obima prometa, i

- s kakvim i kolikom troškovima stalnih poslovnih sredstava

ostvarujemo promet?

Da bi dobili odgovor na ove upite, potrebno je izvršiti analizu

stalnih poslovnih sredstava s gledišta:

- strukture,

- kapaciteta,

- iskorištenosti kapaciteta, i

- troškova eksploatacije stalnih poslovnih sredstava.

Analiza strukture stalnih poslovnih sredstava podrazumijeva

ispitivanje kvantitativnih odnosa i kvalitativnog sastava stalnih

poslovnih sredstava.

Kvantitativni odnosi između pojavnih oblika stalnih poslovnih

sredstava moraju biti primjereni vrsti i predmetu djelatnosti poduzeća.

Normalno je očekivati da će trgovinsko poduzeće na malo u svojoj

strukturi stalnih poslovnih sredstava imati najviše zastupljeno

prodavaonica, odnosno građevnih objekata, a trgovina na veliko

skladišnih prostora.

Kvalitativni sastav stalnih poslovnih sredstava podrazumijeva

analitičku ocjenu da li je struktura stalnih poslovnih sredstava po

kvaliteti primjerena planu i potrebama poduzeća. To se prije svega

odnosi na:

- funkcionalnost,

- tehničku opremljenost, i

- istrošenost sredstava (amortiziranost).

Struktura stalnih poslovnih sredstava se može promatrati:

- statički, i

- dinamički.

Statički aspekt promatranja strukture stalnih poslovnih

sredstava polazi od analize u određenom vremenskom trenutku.

Dinamički aspekt polazi s gledišta kretanja stalnih poslovnih

sredstava. Ono se mjeri uspoređujući stanje u dva različita vremenska

intervala. Dinamika se manifestira kroz povećanje, odnosno smanjenje

stalnih poslovnih sredstava.

Povećanje, odnosno smanjenje stalnih poslovnih sredstava

može biti stvarno i prividno. Stvarno povećanje ili smanjenje imamo u

slučajevima kada dolazi do stvarne fizičke promjene. Fizičko

povećanje se manifestira kroz otvaranje novih prodavaonica, skladišta

i sl. Posebnim oblikom fizičkog povećanja možemo smatrati i izvršene

rekonstrukcije, adaptacije i modernizacije poslovnih kapaciteta.

Fizičko smanjenje se manifestira kroz stvarno smanjenje poslovnih

kapaciteta (ukidanje prodavaonica i sl.). Prividno povećanje, odnosno

smanjenje stalnih poslovnih sredstava izražava se kroz vrijednosne

promjene (amortizacija, revalorizacija i sl.), a u suštini nije došlo do

stvarne fizičke promjene sredstava.

Dinamika stalnih poslovnih sredstava se treba uspoređivati s

dinamikom prometa jer u tu svrhu i postoje stalna poslovna sredstva.

Uspoređivanje strukture stalnih poslovnih sredstava, kao i

ostvarenih rezultata prometa, moguće je uspoređivati i analizirati sa:

- planskim pokazateljima,

- ostvarenim pokazateljima u istom poduzeću u prethodnom

razdoblju,

- pokazateljima najboljih poduzeća u istoj oblasti poslovanja,

- pokazateljima prosjeka privredne grupacije kojoj pripada

poduzeće, itd.

Za ekonomiju stalnih poslovnih sredstava posebno je značajno

utvrđivanje i analiziranje:

- kapaciteta sredstava za rad,

- iskorištenosti sredstava za rad,

- boniteta sredstava za rad, i

- troškova sredstava za rad.

S obzirom da su sredstva za rad najvažniji dio stalnih

poslovnih sredstava u trgovinskim poduzećima a i neposredno

sudjeluju u radnom procesu prometa značaj navedenih analiza za

ekonomiju sredstava za rad, a time i ekonomiju stalnih poslovnih

sredstava je od izuzetne važnosti. Iz tih razloga obradili smo odvojeno

ekonomiju sredstava za rad u posebnom poglavlju koje je

metodologijski vezano uz poglavlje: Elementi radnog procesa u

prometu - dio koji se odnosi na sredstva za rad.

3. OBRTNA SREDSTVA

Pored stalnih poslovnih sredstava svako trgovačko poduzeće

mora raspolagati s obrtnim sredstvima koja su ustvari predmet rada.

Obrtna sredstva zajedno sa stalnim poslovnim sredstvima predstavljaju

poslovnu aktivu poduzeća.

3.1. Pojam i pojavni oblici obrtnih sredstava

U svakom trgovačkom poduzeću osnovna djelatnost se sastoji

u stalnom nabavljanju robe i njezinoj daljnjoj prodaji. Nabavka robe se

obavlja radi prodaje i u tom stalnom kružnom kretanju sagledavamo

mjesto i značaj obrtnih sredstava. U procesu obrtanja jedan pojavni

oblik sredstava se pretvara u drugi, iz čega proizlazi i sam njihov naziv

- obrtna sredstva. Za razliku od stalnih poslovnih sredstava, koja se

troše postupno i višekratno, obrtna sredstva se u procesu prometa

troše u cijelosti i jednokratno. Prema tome, cilj trgovačkog poduzeća s

gledišta obrtnih sredstava je da ih što brže pretvori iz jednog pojavnog

oblika u drugi. U ovom slučaju cilj je nabavka robe, čijoj se nabavnoj

cijeni pridodaju vlastiti troškovi i dio željene dobiti, prodaja po novoj

cijeni i u što kraćem roku naplaćivanje. Time se zatvara ciklus:

N - R - N1

(NOVAC - ROBA - NOVAC)

Trgovačko poduzeće po završenom ciklusu, uz uvjet da

posluje ekonomično i rentabilno, osigurava ne samo uloženi novac za

kupljenu robu, već i novac za pokriće svojih troškova poslovanja i

jedan dio namijenjen za dobit poduzeća. Što češćim i bržim

obnavljanjem ovog ciklusa permanentno se pokriva nabavna vrijednost

kupljene robe, pokrivaju se i novi troškovi poslovanja, ali se stalno

povećava i dio namijenjen za dobit poduzeća.

Pokrivanjem samo nabavne vrijednosti robe i troškova

poslovanja ostvarujemo prostu reprodukciju, ali ostvarivanjem dobiti

realiziramo proširenu reprodukciju. Završavanjem svakog ciklusa

obrta sredstava, uz neizmjenjene ostale okolnosti, trgovačko poduzeće

osigurava veću vrijednost novca od uloženog na početku ciklusa. U

tome se sastoji filozofija poslovanja trgovačkih poduzeća, tj. obrtna

sredstva se što brže transformiraju iz jednog pojavnog oblika u drugi,

uz poštovanje i primjenu osnovnih ekonomskih zakona i povećanje

produktivnosti, ekonomičnosti i rentabilnosti.

Obrtna sredstva u trgovačkom poduzeću su sredstva koja

neposredno sudjeluju i utječu na uspješnost u poslovanju, dok stalna

poslovna sredstva pomažu da obrt kapitala bude uspješniji.

Posjedovati prodavaonice bez robe je isto što imati i mrtvi kaital, ali

isto tako prodavaonice (stalno poslovno sredstvo) može značajno

doprinijeti uspješnosti prodaje. Sveza između obrtnih i stalnih

sredstava postoji i značajan je međusobni utjecaj. Pomoću obrtnih

sredstava stvaramo dobit koju djelomice ulažemo u nova stalna

poslovna sredstva, koja povratno djeluju na povećanje prometa.

Prema tome, nema prometa i obrta bez stalnih poslovnih sredstava, ali

isto tako nema novih stalnih sredstava bez obavljanja prometa.

Koji odnos između obrtnih i stalnih sredstava je optimalan? Na

to pitanje nema trajnog odgovora. Odnos se mijenja a zavisi od niza

faktora: vrste poduzeća, veličine poduzeća, poslovne politike,

asortimana, djelatnosti itd. Uvjeti u kojima se obavlja poslovanje

stalno se mijenjaju, pa će se i odnosi morati prilagoditi novonastaloj

situaciji.

U trgovačkim poduzećima koja se bave maloprodajom, obim

obrtnih sredstava bi morao biti veći od obima ostalih poslovnih

sredstava usprkos posjedovanju većeg broja prodavaonica.

U trgovačkim poduzećima koja se bave poslovima

veletrgovine i poslovima spoljnotrgovinskog prometa, obim obrtnih

sredstava bi trebao biti znatno veći od obima stalnih poslovnih

sredstava. Obrtna sredstva, usprkos stalnom transformiranju, u

pojedinim trenucima mogu imati sljedeće pojavne oblike:

1. u zalihama,

2. u kratkoročnom potraživanju,

3. u kratkoročnim pozajmicama,

4. u novčanom obliku,

5. u papirima od vrijednosti,

6. u unaprijed plaćenim troškovima.

1. U zalihama se pojavljuju obrtna sredstva u sljedećim

oblicima:

a) zaliha robe:

- roba na skladištu,

- roba u tuđem skladištu,

- roba u prodavaonici, i

- roba u doradi, obradi i manipulaciji,

b) zaliha materijala (za pakiranje, čišćenje, kancelarijski

materijal i sl.),

c) zalihe rezervnih dijelova, i

d) zalihe sitnog inventara, ambalaže i auto-guma.

Najveći obim obrtnih sredstava se pojavljuje u zalihama robe,

koja je predmet prometa, dok zalihe materijala, rezervnih dijelova kao

i zalihe sitnog inventara, ambalaže i auto-guma imaju pomoćnu ulogu

u ostvarivanju osnovne djelatnosti i nisu predmet daljnje prodaje.

2. Kratkoročna potraživanja iz poslovanja obuhvaćaju:

a) potraživanja od kupaca (u zemlji i inozemstvu),

b) potraživanja za dane avanse, depozite i kaucije,

c) potraživanja od izvoznika,

d) potraživanja po osnovi uvoza za tuđi račun,

e) potraživanje od komisione i konsignacijske prodaje,

f) potraživanja iz zajedničkog poslovanja,

g) potraživanja od države i drugih institucija,

h) potraživanja od preplaćenih poreza i doprinosa,

i) potraživanja od radnika,

j) ostala potraživanja iz poslovanja.

Osnovna zadaća kod ovog pojavnog oblika obrtnih sredstava

je cilj da se kratkoročna potraživanja naplate što prije i pretvore u

novčani oblik.

3. Kratkoročne pozajmice kao pojavni oblik obrtnih sredstava

predstavljaju pozajmice (kredite, ulaganje i sl.) s rokom vraćanja do

jedne godine. Pojavni oblici kratkoročnih pozajmica u trgovačkim

poduzećima su:

a) krediti dani u zemlji (potrošački krediti, kratkoročni robni

krediti i sl.),

b) krediti u inozemstvu,

c) ulaganja u banke i druge organizacije, i

d) ulaganja u povezana poduzeća.

Ovaj pojavni oblik obrtnih sredstava ima za cilj stimulirati

prodaju, ili odgoditi naplatu prodane robe do najviše godinu dana.

Međutim, pojedini oblici ulaganja u banke i sl. ne moraju imati direktni

utjecaj na povećanje prodaje, ali indirektno trebaju biti u funkciji koja

će dati određenu korist davatelju pozajmice. Na primjer, ulaganje u

banku ne mora utjecati direktno na prodaju ali dobivanje novih kredita

od banke, omogućuje na drugi način i indirektno na povećanje

prometa.

Osnovni zadatak kod ovog pojavnog oblika obrtnih sredstava

je da se ostvari vraćanje kratkoročno pozajmljenih sredstava u

ugovorenim rokovima i realiziranje željene korisnosti davanjem

kratkoročne pozajmice.

4. Novčani oblik predstavlja pojavni oblik obrtnih sredstava u

različitim oblicima novca koji se iskazuje na:

a) žiro i tekućim računima,

b) blagajni,

c) izdvojenim novčanim sredstvima i akreditivima,

d) deviznim računima,

e) deviznim akreditivima,

f) deviznoj blagajni, i

g) ostalim novčanim sredstvima koja obuhvaćaju:

- novčana sredstva rezervi,

- novčana sredstva zajedničke potrošnje,

- novčana sredstva za općenarodnu obranu,

- novčana sredstva solidarnosti,

- novčana sredstva ostalih izvanposlovnih aktivnosti,

- novčana sredstva neisplaćenih plaća, i

- novčana sredstva kod banaka za kupovinu deviza.

Novčana sredstva koja se iskazuju kao ostala novčana sredstva

mogu služiti kao obrtna sredstva do njihovog angažiranja u svoju

izravnu namjenu.

5. Papiri od vrijednosti predstavljaju pojavni oblik obrtnih

sredstava koji se iskazuje u sljedećim oblicima:

a) čekovi,

b) mjenice, i

c) ostali papiri od vrijednosti (blagajnički zapisi, komercijalni

zapisi i sl.).

Ovaj pojavni oblik se vezuje uz primljene papire od vrijednosti

i cilj je da se oni što prije i u određenom roku pretvore u gotov novac

ili da obave funkciju gotovog novca.

6. Unaprijed plaćeni troškovi (aktivna vremenska

razgraničenja) predstavljaju takav pojavni oblik obtnih sredstava gdje

se vrši plaćanje nekih troškova unaprijed i koja se razgraničavaju na

više godina kada se očekuje prihod vezan uz nastajanje takvih

troškova.

"Pod obrtnim sredstvima treba podrazumijevati ona poslovna

sredstva koja se jednokratnom upotrebom troše u poslovnim

procesima i čija se vrijednost transformira iz novčanog oblika u novac

najmanje jednom tijekom godine."2

Ova definicija se može primijeniti na sve pojavne oblike obtnih

sredstava izuzev u slučaju sitnog inventara i auto-guma, koje se

2 Dr. R. Tepšić: "OBRTNA SREDSTVA", Informator, Zagreb, 1974. god.,str. 13.

višekratno troše i postupno prenose svoju vrijednost na troškove

poslovanja.

3.2. Odnos obrtnih sredstava i prometa

Odnos obrtnih sredstava i prometa ima dvostruku vezu:

- prvo, obrtna sredstva su predmet prometa i njegov

neposredni sudionik, i

- drugo, obrtna sredstva svojom strukturom, asortimanom

vrstom robe i dr. utječu direktno na obim prometa.

Obrtna sredstva svojim obrtom omogućuju stvaranje dobiti uz

uvjet da trgovačko poduzeće posluje ekonomično i rentabilno. Masa

novca koji se ulaže u nabavku robe i nakon njene prodaje morala bi

biti uvećana kako bi se mogli pokriti troškovi poslovanja, nabavna

vrijednost robe i dio za dobit poduzeća. Na ovaj način se vidi da samo

promet i obrt obrtnih sredstava dovodi do uspješnog poslovanja. Što

je obrt veći i brži, stvara se pretpostavka za uspješnije poslovanje, jer

to ukazuje na bržu prodaju robe, bržu naplatu potraživanja, kraće

zadržavanje robe na zalihi, manje angažiranje financijskih sredstava,

kredita itd.

Promet se odvija u dvije faze:

1. faza nabavke robe N - R, (novac - roba), i

2. faza prodaje robe R - N1 (roba - novac).

Obje faze su usko povezane i jedna na drugu djeluju. Pojedini

pojavni oblici obrtnih sredstava imaju kratkotrajno razdoblje

egzistiranja i brzo prelaze u neki drugi oblik. Ekonomičnost i

rentabilnost prometa će se povećati s brzinom obrta. Svako dulje

zadržavanje u jednom stanju ukazuje na određene poremećaje u

poslovanju koji se trebaju brzo istražiti, locirati, analizirati i poduzeti

mjere da se zaustavljeni proces obrta nastavi.

Na primjer, zadržavanje određene robe dulje vrijeme na

zalihama, ukazuje na određene poremaćej koji mogu biti raznovrsni

(visoke cijene, nekvalitetna roba, demodirana roba i sl.). Nakon

analize stanja poduzet ćemo adekvatne mjere kako bi se dotična roba

što prije prodala. Ili, na primjer, određeno kratkoročno potraživanje

od jednog kupca dulje vrijeme nije naplaćeno i ukazuje da se trebaju

poduzeti akcije radi naplate tog potraživanja.

Koja struktura obrtnih sredstava daje najveći promet?

Odgovor na ovaj upit nije moguće dati kao stalno rješenje jer se

obrtna sredstva vrlo brzo transformiraju iz jednog pojavnog oblika u

drugi. Najveći promet će se postizati brzim obrtom (N-R-N1) što

ukazuje da se poslovne funkcije nabave, plaćanja nabavki, prodaje i

naplate obavljaju bez smetnji i uspješno.

3.3. Kružni tog obrtnih sredstava

Kružni tok obrtnih sredstava u trgovačkom poduzeću počinje

od novčanih sredstava da bi se ona transformirala u robu, a nakon

prodaje robe i naplate, ponovno pojavila u novčanom obliku, ali u

većem iznosu nego u početnom novčanom obliku koji je uložen na

početku obrtnog ciklusa.

Uobičajeni kružni tok obrtnih sredstava u trgovačkom

poduzeću ima sljedeći redoslijed:

a) u maloprodaji

1. osiguranje novčanih sredstava (vlastita, krediti od banaka,

krediti od drugih poduzeća i sl.),

2. nabavka robe, koja će biti predmet daljnje prodaje,

3. ulaganje u troškove vezano za nabavku, preuzimanje i

skladištenje robe,

4. plaćanje preuzete robe,

5. prijenos robe iz centralnog skladišta do prodavaonice,

6. ulaganje u troškove prijevoza robe do prodavaonice,

7. troškovi izlaganja, čuvanja i prodaje robe u prodavaonici,

8. naplata prodane robe (u gotovini),

9. naplata prodane robe s odloženim rokom naplate (prodaja

na kredit),

10. uplata i povrat novčanih sredstava na žiro-račun.

Ovaj redoslijed kretanja obrtnih sredstava je samo primjer i

moguće je znatno odstupanje u redoslijedu, kao i u tome da se

pojedini pojavni oblici preskoče što može pozitivno utjecati na brzinu

obrtanja. Moguće je ugovoriti pri nabavci robe dulji rok plaćanja

(navedeno pod red. br.4), tako da u međuvremenu do dospjeća roka

plaćanja realiziramo sve ostale procese (red. br.5 do 10.), tj. da

prodamo i naplatimo robu i da nam tek tada dospijeva obveza plaćanja

dobavljaču za nabavljenu robu. U ovom slučaju otpadaju svi troškovi

vezani uz angažiranje novčanih sredstava (najčešće troškovi kamata na

kredite i sl.). Ili, na primjer, moguće je u trgovačkim poduzećima na

malo izbjeći vlastito centralno skladište i sve troškove vezane uz njega

(prijem robe, skladištenje, utovar i istovar, prijevoz do prodavaonice i

sl.), a što zavisi od vrste poduzeća, veličine, predmeta djelatnosti i dr.

U ovim slučajevima ugovara se pri nabavci robe obveza isporučitelju

da svoje robe isporuči direktno u prodavaonice.

b) u veleprodaji

Prve tri faze u kružnom toku obrtnih sredstava u trgovačkim

poduzećima na veliko su iste kao i u trgovačkim poduzećima na malo

(osiguranje novčanih sredstava, nabavke robe i skladištenje). Daljnji

tok kretanja obrtnih sredstava u funkciji veleprodaje razlikuje se od

kretanja u funkciji maloprodaje, jer se robe u veleprodaji prodaju

kupcima iz skladišta, dok se u maloprodaji roba iz skladišta prenosi u

prodavaonice gdje se vrši prodaja. Prema tome, kružni tok obrtnih

sredstava u trgovačkim poduzećima na veliko ima sljedeći redoslijed:

1. do 3. isto kao i u maloprodaji,

4. prodaja robe i ulaganje u troškove prodaje,

5. troškovi prijevoza robe do kupca,

6. potraživanje od kupaca,

7. naplata potraživanja i povrat novčanih sredstava na žiro

račun.

I u trgovačkim poduzećima veleprodaje, zavisno od vrste

poduzeća, veličine, predmeta poslovanja i sl., moguće je izmijeniti

redoslijed u kružnom toku obrtnih sredstava. Na primjer, kao i kod

maloprodaje, možemo ugovoriti dosta dugi rok plaćanja nabavljene

robe tako da do tog roka nabavljenu robu prodamo i naplatimo i da

tek tim novčanim sredstvima izvršimo plaćanja nabavljene robe. Ili,

moguće je troškove prijevoza robe prenijeti na kupca i time ih u

potpunosti izbjeći.

c) u izvozu

Trgovačka poduzeća koja se bave poslovima izvoza, imaju

nešto izmijenjeni redoslijed u kružnom toku obrtnih sredstava, iako je

mnogo sličan s kružnim tokom u trgovačkim poduzećima na veliko.

Razlike se pojavljuju radi specifičnosti obavljanja međunarodnog

prometa (u poslovima izvoza) u odnosu na domaći promet (u

poslovima veletrgovine). Kružni tok obrtnog kapitala u poslovima

izvoza je sljedeći:

1. ulaganje u troškove vezane za dogovore s proizvođačima i

drugim isporučiteljima roba namijenjenih u izvoz,

2. ulaganje u troškove prodaje u inozemstvu i ugovaranje

izvoza,

3. ulaganja u troškove vezane uz realizaciju izvoza (prijevoz,

carinjenje, špedicijski troškovi i sl.),

4. ulaganje u troškove vezane za preuzimanje robe od

isporučitelja i isporuku robe inozemnom kupcu,

5. potraživanja od inozemnog kupca,

6. ulaganje u troškove naplate potraživanja,

7. naplata i osiguranje novčanih sredstava na žiro-račun,

8. plaćanje isporučitelju robe za preuzetu robu za izvoz.

Kružni tok kretanja obrtnih sredstava u poslovima izvoza

uvjetovan je vrstom izvoza, načinom obavljanja izvoza i drugim

ugovorenim elementima poslova izvoza, s tim da se redoslijed može

izmijeniti, a pojedina ulaganja u troškove izbjeći. Na primjer, ukoliko

je ugovoren i dobiven akreditiv, koji je naplativ po isporuci robe,

troškovi vezani uz naplatu potraživanja se u cijelosti izbjegavaju ili

smanjuju na minimum.

d) u uvozu

Kružni tok obrtnih sredstava u trgovačkom poduzeću, vezano

za poslove uvoza, je uvjetovan procesom nabavke robe u inozemstvu i

njezinim uvozom. Namjena uvoza (korisnik uvoza) znatno utječe na

redoslijed angažiranja obrtnih sredstava. U tome treba razlikovati:

- uvoz za poznatog korisnika (unaprijed ugovoreni uvoz za

poznatog kupca), i

- uvoz za nepoznatog korisnika.

U prvom slučaju uvoz se obavlja direktno za poznatog kupca i

kanal uvoza je dosta kratak. Međutim, u drugom slučaju, kada se

uvozi za još nepoznatog kupca, kanal distribucije se produžava jednim

ili više kanala prodaje na domaćem tržištu. Uvozna roba se može dalje

prodavati kroz veleprodajnu funkciju ili kroz maloprodaju. Time se

pojavni oblici obrtnih sredstava koji se pojavljuju vezano za uvoz,

nastavljaju kroz pojavne oblike koji su vezani za poslove veleprodaje

ili poslove maloprodaje, s tim da se faza uvoza podrazumijeva kao

faza nabavke robe koja će biti predmet daljnje prodaje. S obzirom da

smo dali osvrt na pojavne oblike obrtnih sredstava u poslovima

veleprodaje i maloprodaje, zadržat ćemo se samo na prikazivanju

kružnog toka obrtnih sredstava vezanih za uvoz za poznatog kupca,

za kojeg se obavlja uvoz.

Pojavni oblici obrtnog kapitala u poslovima uvoza su:

1. ulaganje u troškove vezane za dogovore s korisnikom

uvoza,

2. ulaganje u troškove nabavke robe u inozemstvu i

ugovaranje uvoza robe,

3. pribavljanje novčanih sredstava (vlastita ili od korisnika

uvoza - avans za uvoz),

4. prijenos novčanih sredstava na akreditiv i ulaganje u

troškove otvaranja akreditiva,

5. ulaganje u troškove vezane za realizaciju uvoza (prijevoz,

carinjenje robe, špedicijske usluge i sl.),

6. ulaganje u troškove prijevoza i dostave uvezene robe do

korisnika uvoza,

7. ulaganje u troškove realizacije akreditiva - plaćanje

inozemnom isporučitelju,

8. naplata uvoza i svih troškova vezanih uz uvoz iz dobivenog

avansa od korisnika uvoza.

I u slučaju uvoza moguće je mijenjati redoslijed pojavnih

oblika obrtnih sredstava, a što ovisi od ugovorenih prava i obveza pri

uvozu. Na primjer, moguće je realizirati uvoz bez otvaranja akreditiva

ili plaćanje izvršiti iz vlastitih sredstava a naplatu od krajnjeg korisnika

po obavljenom uvozu itd.

Mijenjanje redoslijeda u kružnom toku obrtnih sredstava

vezano je u svakom trgovačkom poduzeću za izabrani način

poslovanja, uobičajene navike, vrste i veličine posla i sl. Pojedina

rješenja mogu povećavati troškove poslovanja ili prividno i

privremeno ići na štetu trgovačkog poduzeća, ali s tog gledišta ne

smijemo cijeniti opravdanost takvog rješenja. Za ekonomiju

trgovačkog poduzeća ne znači da su najniži troškovi i najbolje

rješenje, ili da su povećani troškovi nepovoljno rješenje. U razmatranje

se uvijek mora uzeti i očekivana korist od takvih troškova. Opravdano

će biti samo ono rješenje (bez obzira na razinu troškova) koje će

donijeti najveću pozitivnu razliku između prihoda i troškova, koji se

ostvaruju po tom poslu. I povećani troškovi u dosta slučajeva mogu

izazvati još veće povećanje prihoda koji opravdavaju povećanje

troškova. Na primjer, moguće je da će cijeli uvoz financirati iz vlastitih

sredstava trgovačko poduzeće čime znatno povećava troškove kamate

i angažiranje vlastitih novčanih sredstava. Međutim, ovakvo rješenje

omogućava povećanje prodajne cijene uvozne robe i ukoliko je

pozitivna razlika između prihoda i rashoda veća nego u slučaju da

korisnik uvoza angažira svoja novčana sredstva, ali i plaća nižu

uvoznu cijenu robe, opravdano je prihvatiti povećane troškove, jer

time povećavamo prihod i pozitivnu razliku.

U trgovačkom poduzeću se javljaju i pojedini oblici pojave

obrtnih sredstava (kratkoročne pozajmice, papiri od vrijednosti i sl.)

koji ne sudjeluju direktno u prometu. Oni se pojavljuju povremeno i

mogu nastati u bilo kojem trenutku i nisu vezani ni uz jednu fazu

poslova. Na primjer, kratkoročna pozajmica banci ili drugom

poduzeću je određeni financijski posao koji tek indirektno može

utjecati na povećanje ili smanjenje prometa. Opravdanost ovih poslova

moramo istražiti s gledišta ekonomičnosti ovih ulaganja, tj.

sagledavanjem odnosa prihoda i rashoda vezanih za ovaj posao, bilo

da su posljedice direktne ili indirektne. Iako pozajmica može osigurati

prihod po osnovi kamata i s tog aspekta opravdati ovo ulaganje, ipak s

gledišta ekonomičnosti ovog ulaganja treba istražiti koliki bi prihod s

tim dijelom novčanih sredstava ostvarili nabavkom i prodajom neke

druge robe. Uspoređujući rezultat ekonomičnosti jednog aranžmana

(kratkoročna pozajmica) s rezultatom drugog aranžmana (plasiranja

istog obima sredstava u redovnu nabavku i prodaju robe), dolazimo

do ocjene da je opravdano ta novčana sredstva plasirati u onaj

aranžman koji daje veću pozitivnu razliku između prihoda i troškova,

odnosno veću korist od žrtve.

3.3.1. Mjerenje trajanja obrta

Za trgovačko poduzeće je vrlo značajno mjerenje trajanja

obrta. Taj pokazatelj ukazuje na uspješnost poslovanja. Što je obrt

kapitala od početne do završne faze vremenski kraći, ukazuje na

uspješniji rad, odnosno ukazuje da se roba brzo nabavlja, brzo

prodaje, kratko zadržava na zalihama i brzo naplaćuje. Time se

stvaraju pretpostavke, uz ostale neizmijenjene okolnosti, za

ekonomičnije poslovanje. Produženje vremena trajanja obrta ukazuje

na pogoršanje poslovanja u onim fazama gdje se produžava vrijeme

vezivanja obrtnih sredstava.

Mjerenje trajanja obrta vršimo pomoću:

a) vremenskog trajanja obrta, i

b) kvocijenta obrta.

Vremensko trajanje obrta ukazuje koliko vremenski traje jedan

ciklus obrtanja sredstava. On se obično mjeri brojem dana angažiranja

sredstava. Vremensko trajanje obrta moguće je pratiti ne samo za

ukupno poduzeće nego i za pojedine dijelove poduzeća kao i po

vrstama robe.

Vremensko trajanje obrta (V) možemo izračunati ako

poznamo kvocijent (K) obrta na slijedeći način:

V=360

K

Na primjer: Koliko je vrijeme trajanja obrta (V) ako je

kvocijent obrta (K) jednak 5.

V=360 360

572

K dana

Vremensko trajanje obrta u našem primjeru iznosi 72 dana.

Kvocijent obrta predstavlja broj kojim se iskazuje koliko se

puta obrnu obrtna sredstva u jednoj godini. Kvocijent obrta (K)

možemo izračunati ako poznamo vremensko trajanje obrta (V).

Na primjer: Koliki je kvocijent obrta ako je vrijeme trajanja

obrta 72?

K=360 360

725

V

Kvocijent obrta u našem primjeru je 5, što ukazuje da se u

jednoj godini obrtna sredstva mogu obrnuti 5 puta.

Prilikom analiziranja trajanja obrta interesiraju nas veličine:

vrijeme trajanja obrta (V), potrebna obrtna sredstva (OS) i ukupan

prihod (UP) ostvaren po angažiranju tih obrtnih sredstava. Ukoliko su

poznate dvije veličine, moguće je izračunati treću veličinu koristeći

sljedeću formulu:

V UP = OS 360

Primjer:

- vrijeme trajanja obrta (V) = 72 dana

- obrtna sredstva (OS) = 800 KM

- ukupan prihod (UP) = 4000 KM

a) ako su poznata obrtna sredstva i ukupan prihod, a ne i

vrijeme trajanja obrta, ono se računa:

V=OS 360

UP dana

800 360

400072

b) ako su poznati ukupan prihod i vrijeme trajanja obrta,

pitamo se kolika nam u tom slučaju trebaju obrtna sredstva:

OS=V UP

KM

360

72 4000

360800

c) ako su poznata obrtna sredstva i broj dana vezivanja pitamo

se koliki ćemo ostvariti ukupan prihod:

UP=OS 360

V KM

800 360

724000

d) kvocijent obrta možemo izračunati za naš primjer na dva

načina:

K=360

V

360

725 ili K=

UP

OS

4000

8005

Vrijeme trajanja obrta i kvocijent obrta su isto mjerilo iskazano

na dva načina i u funkcionalnoj su vezi.

Što je vrijeme trajanja obrta kraće, kvocijent obrta je veći i

obratno kvocijent obrta će biti manji što se vrijeme trajanja obrta

produžava. Za svako trgovačko poduzeće je pozitivno da se vrijeme

trajanja obrta smanjuje i time povećava kvocijent obrta uz uvijet da su

drugi uvjeti poslovanja ostali nepromijenjeni.

3.4. Optimalna, potrebna i raspoloživa obrtna sredstva

Za poslovanje trgovačkog poduzeća posebno je značajno

utvrditi optimalna, potrebna i raspoloživa obrtna sredstva.

Optimalna obrtna sredstva su onaj angažirani obim obrtnih

sredstava koji daje najveću dobit za poduzeće. Potrebna obrtna

sredstva predstavljaju takav obim obrtnih sredstava koji će dati

najveću dobit poduzeća. Iz ovoga proizlazi da je pojam optimalnih

obrtnih sredstava istovjetan s pojmom potrebnih obrtnih sredstava.

Na obim potrebnih obrtnih sredstava za trgovačko poduzeće

utječe:

- vrijednost planiranog prometa,

- način i vrijeme nabavke robe i asortimana,

- uvjeti uz koje se vrše nabavke,

- vrijeme i način skladištenja nabavljene robe,

- način prodaje robe,

- uvjeti uz koje se prodaje roba,

- rokovi naplate potraživanja od kupaca,

- rokovi plaćanja obveza dobavljačima,

- rokovi plaćanja troškova poslovanja,

- rokovi izmirenja obveza prema državi (porez, doprinosi i sl.).

Postoje razne metode za utvrđivanje potrebnih obrtnih

sredstava. Najčešće se koristi metoda po kojoj se utvrđuje broj dana

trajanja obrtnog ciklusa uz korištenje nabavne vrijednosti robe. Broj

dana se utvrđuje pojedinačno za svaki način vezivanja obrtnih

sredstava kao što su:

- vrijednost zaliha ______________,

- broj dana vezivanja zaliha _____________,

- vrijednost prodane robe _____________,

- vrijednost potraživanja (po nabavnim cijenama) _________,

- broj dana vezivanja potraživanja ____________,

- vrijednost ostalih ulaganja ______________,

- broj dana vezivanja ostalih ulaganja_____________.

Zbrajanjem vrijednosti pojedinih oblika angažiranja obrtnih

sredstava dobivaju se ukupno angažirana obrtna sredstva. Da bi dobili

potrebna obrtna sredstva u račun se moraju uzeti i odbitne stavke,

koje utječu na smanjenje potrebnih obrtnih sredstava. U odbitne

stavke spadaju:

- avansi od kupaca (unaprijed plaćanje),

- iznos dobavljača i rok odgode plaćanja,

- druge obveze s odgođenim rokom plaćanja i sl.

Prema tome, potrebna obrtna sredstva su iskazana uzimajući u

obzir sve oblike angažiranja obrtnih sredstava kao i odbitne stavke,

koje utječu na smanjenje potrebnih obrtnih sredstava.

Raspoloživa obrtna sredstva se utvrđuju prema

knjigovodstvenom stanju kako ukupno, tako i po svim vrstama i

pojavnim oblicima. Raspoloživa obrtna sredstva mogu se utvrditi ne

samo na razini poduzeća nego i po njegovim dijelovima, a u skladu s

organizacijom knjigovodstvene analitičke evidencije.

Usporedbom potrebnih obrtnih sredstava s raspoloživim

obrtnim sredstvima dolazimo do odstupanja. Odstupanje raspoloživih

od potrebnih obrtnih sredstava može iskazati višak ili manjak obrtnih

sredstava u odnosu na potrebna. Razlike se utvrđuju za ukupna obrtna

sredstva, a i za pojedine pojavne oblike. Potrebno je poduzimati takve

mjere i akcije da se eliminiraju odstupanja raspoloživih obrtnih

sredstava od potrebnih obrtnih sredstava.

Mjere koje će se poduzimati za eliminaciju odstupanja od

potrebnih obrtnih sredstava zavise od pojavnog oblika obrtnih

sredstava, kao i od toga da li nedostaju obrtna sredstva ili ih ima više

od potrebnih. Osnovne mjere u trgovačkom poduzeću na eliminaciji

odstupanja raspoloživih od potrebnih obrtnih sredstava za pojedine

osnovne pojavne oblike obrtnih sredstava su:

1. Kod zaliha robe:

a) u slučaju viška zaliha od potrebnih moguće je utjecati na

smanjenje zaliha kroz:

- povećanje dodatne prodaje (kreditiranje prodaje, sniženje

cijena, povećana propaganda, razni podsticaji prodaje itd.),

- organiziranje rasprodaje,

- povrat robe dobavljaču (ako je ugovorom o kupovini

predviđeno), i

- poduzimanje ostalih raznih akcija radi povećanja prodaje;

b) u slučaju manjka zaliha robe od potrebnih treba utjecati na

povećanje zaliha kroz:

- dodatne kupovine robe od domaćih isporučitelja,

- uvoz robe iz inozemstva,

- kupovina supstituta (u slučaju nedostatka željene robe),

- posudba robe od poslovnih partnera i sl.

2. Kod novčanih sredstava:

a) u slučaju viška novčanih sredstava u odnosu na potrebna

novčana sredstva moguće je utjecati na njihovo smanjenje:

- kupovinom novih roba,

- realiziranjem kratkoročne pozajmice,

- pretvaranjem u papire od vrijednosti,

- vraćanjem vlastitih kratkoročnih obveza, i

- davanjem avansa dobavljaču za buduću isporuku;

b) u slučaju manjka novčanih sredstava u odnosu na potrebna

novčana sredstva, moguće je utjecati na povećanje novčanih

sredstava:

- naplatom kratkoročnih potraživanja,

- naplatom kratkoročnih pozajmica,

- pretvaranjem papira od vrijednosti u novčani oblik,

- prodajom robe i pretvaranjem u novčani oblik, i

- podizanjem novih kredita od banke ili drugih poduzeća.

Kod ostalih pojavnih oblika obrtnih sredstava kao što su:

- kratkoročna potraživanja,

- kratkoročne pozajmice, i

- papiri od vrijednosti.

Mjere su u principu iste u smjeru povećanja ovih oblika kroz

dodatno plasiranje obrtnih sredstava u ove pojavne oblike.

Kratkoročna potraživanja mogu se povećati novom prodajom i

stvaranjem novih potraživanja ili da se postojeća kratkoročna

potraživanja ugovore s novih duljim rokom naplate (ali ne duljim od

jedne godine). Povećanje kratkoročnih pozajmica ili povećanje papira

od vrijednosti moguće je jedino novim angažiranjem novčanih

sredstava kroz nove pozajmice, odnosno nove kupovine papira od

vrijednosti.

Kratkoročna potraživanja, kratkoročne pozajmice i papiri od

vrijednosti mogu se smanjiti kako bi uskladili raspoloživa s potrebnim

obrtnim sredstvima u ovim pojavnim oblicima, kroz pretvaranje ovih

oblika obrtnih sredstava u novčana sredstva. Na taj način bi smanjili

pojavne oblike obrtnih sredstava kroz kratkoročna potraživanja,

kratkoročne pozajmice i papire od vrijednosti i uskladili bi raspoloživa

obrtna sredstva s potrebnim u ovim pojavnim oblicima obrtnih

sredstava. Trgovačkom poduzeću je teško uskladiti potrebna s

raspoloživim obrtnim sredstvima, kao i njihovu strukturu, ali se mora

što više uskladiti obim i struktura potrebnih i raspoloživih obrtnih

sredstava.

3.5. Decentralizacija obrtnih sredstava

Prema dr. R. Tepšiću "decentralizacija obrtnih sredstava na

organizacijske dijelove jeste u pravilu svrsishodna organizacijska

mjera, kojom se nastoji uspostaviti što čvršća povezanost između

korištenja i odgovornosti (troškova) za korištenje sredstava."3

Da li će trgovinsko poduzeće prihvatiti decentralizaciju obrtnih

sredstava, zavisi od veličine poduzeća, vrste poduzeća kao i

organizacijskih oblika poduzeća. U principu je moguće da pojedini

dijelovi poduzeća snose odgovornost za dio obrtnih sredstava koja

koriste i na čiji obim mogu utjecati. Moguće je izvršiti decentralizaciju

obrtnih sredstava na dijelove poduzeća na sljedećim osnovama:

- da se decentraliziraju samo obrtna sredstva a da izvori

obrtnih sredstava ostanu u ovlasti zajedničkih funkcija u poduzeću, ili

- da se decentraliziraju obrtna sredstva ali i izvori obrtnih

sredstava.

Decentralizacija obrtnih sredstava ima za cilj:

- stimulirati na ekonomičnije korištenje obrtnih sredstava, i

- po organizacijskim jedinicama pravilnije raspodijeliti

troškove po osnovi korištenja obrtnih sredstava.

Prilikom decentralizacije obrtnih sredstava po organizacijskim

dijelovima poduzeća, moguće je izvršiti decentralizaciju na više

osnova kao na primjer:

- potpuna decentralizacija obrtnih sredstava u svim pojavnim

oblicima,

- decentralizacija samo u nekim pojavnim oblicima (na primjer:

zalihe robe po prodavaonicama, potraživanja u veleprodaji po

sektorima prodaje i sl.),

- decentralizacija po službama ili dijelovima poduzeća koja

mogu najviše utjecati na taj pojavni oblik obrtnih sredstava (nabavnoj

službi - zalihe i potraživanja po osnovi uvoza, financijskoj službi -

novčana sredstva, kratkoročne pozajmice i sl.).

Ukoliko se u poduzeću prihvati koncepcija decentralizacije

obrtnih sredstava, potrebno je precizirati prava i obveze

organizacijskih dijelova poduzeća vezano za planiranje i korištenje

obrtnih sredstava uz dobru evidenciju obrtnih sredstava po

organizacijskim dijelovima kako bi se adekvatno opteretili troškovima

po osnovi korištenja obrtnih sredstava. Na taj način organizacijska

jedinica bi imala korist ali i troškove po osnovi korištenja obrtnih

3 Dr. R. Tepšić "OBRTNA SREDSTVA", Informator Zagreb, 1974. god., str. 116.

sredstava i preuzela na sebe dio ili cijelu odgovornost u vezi s

ekonomijom obrtnih sredstava.

3.6. Ekonomija obrtnih sredstava

Pod ekonomijom obrtnih sredstava podrazumijevam

racionalno korištenje obrtnih sredstava. Pored ekonomije stalnih

poslovnih sredstava i ekonomije ljudskog rada, ekonomija obrtnih

sredstava zauzima najznačajnije mjesto u ekonomiji trgovačkog

poduzeća.

Kada su u pitanju obrtna sredstva najpovoljnije angažiranje

obrtnih sredstava se postiže kada je najpovoljniji pozitivni odnos

između rezultata ulaganja obrtnih sredstava i troškova po tim

ulaganjima.To ukazuje da se najekonomičnije angažiranje obrtnih

sredstava postiže na obimu koji daje najveću razliku između prihoda

(koristi) i troškova (žrtava). Često korištena definicija u literaturi

polazi od toga da se najbolji rezultat postiže kada se uz minimalno

angažirana obrtna sredstva ostvare maksimalni rezultati. Ne može se

poći od varijante minimalnog angažiranja obrtnih sredstava da bi se

ostvarili maksimalni rezultati. Moguće je angažirati i dodatna obrtna

sredstva (povećati troškove) kako bi još više povećali prihode i time

ostvarili veću pozitivnu razliku između prihoda i rashoda. Sa gledišta

ekonomije obrtnih sredstava, uz poštivanje načela ekonomičnosti,

opravdano je svako povećanje troškova koje će utjecati na brži rast

prihoda kako bi ostvarili maksimalnu dobit, odnosno maksimalnu

pozitivnu razliku između prihoda i rashoda. Npr. polazeći od

raspoloživih obrtnih sredstava moguće je postići jednu razinu dobiti u

poslovanju. Međutim, dodatno povećanje obrtnih sredstava (novi

krediti), uz povećanje troškova korištenja obrtnih sredstava (dodatne

kamate), omogućava povećanje prodaje robe na potrošačke kredite

(uz eventualno povećanje cijena) i time povećanje prihoda iznad

porasta troškova. U trgovačkim poduzećima pri uspješnoj ekonomiji

obrtnih sredstava, postoji niz alternativnih rješenja u smjeru povećanja

ekonomičnosti poslovanja. Ne smiju se samo jednostrano promatrati

ni troškovi a ni prihodi. U dosta slučajeva smanjenje troškova može

vrlo negativno utjecati na prodaju i prihode i obratno, povećanje

troškova obrtnih sredstava, samo za sebe ne znači ništa. Rezultat je

moguće pronaći samo kroz usporedbu troškova (bez obzira da li oni

opadali ili rasli) s ostvarenim prihodom. Svako ulaganje (troškovi) u

obrtna sredstva bit će opravdano, ukoliko se ostvari veće povećanje

prihoda od rasta troškova. Optimalni rezultat će se postići onda kada

je najveća pozitivna razlika između prihoda i rashoda.

Dodatno povećanje obrtnih sredstava za trgovačko poduzeće

ima limitirajuće faktore, bez obzira što bi se novim obrtnim sredstvima

postigao bolji financijski rezultat. Ti limitirajući faktori su:

- nemogućnost dobivanja novih kredita,

- nedobivanje povoljnijih uvjeta plaćanja,

- ograničavajućim kapacitetom stalnih poslovnih sredstava, i

- likvidnošću poduzeća.

Nerealno je planirati dodatno angažiranje obrtnih sredstava iz

izvora od kojih se to ne može osigurati. Planirati se mogu samo ona

obrtna sredstva koja su raspoloživa ili koja je realno moguće u

željenom roku pretvoriti u raspoloživa obrtna sredstva.

Likvidnost poduzeća predstavlja instrument financijske politike

po kojoj je poduzeće obvezno blagovremeno izmirivati sve svoje

dospjele obveze. S tog gledišta u planiranju angažiranja obrtnih

sredstava jedan od limitirajućih faktora je održavanje likvidnosti

poduzeća. Moguće je u kratkom roku na teret likvidnosti (neizmirenja

redovno dospjelih obveza) angažirati obrtna sredstva u neke druge

oblike (dodatna prodaja putem potrošačkih kredita i sl.) koji će

trenutno dati povoljniji financijski rezultat, ali će takvo angažiranje

obrtnih sredstava uskoro utjecati na smanjenje novih nabavki (radi

neblagovremenog izmirenja obveza prema dobavljačima) i time

smanjiti iduću prodaju i uz iste troškove poslovanja pogoršati

ekonomičnost poslovanja, jer će se smanjiti prihodi, a troškovi ostaju

isti. Likvidnost u trgovačkim poduzećima mora imati adekvatnu ulogu

i svako pogoršanje likvidnosti utjecat će na pogoršanje ekonomičnosti

poslovanja.

Ekonomija obrtnih sredstava u trgovačkim poduzećima je

prisutna u svim fazama rada, ali je najvažnija u osnovnim fazama rada

kao što je: nabavka, uvoz, skladištenje, izmirenje obveza prema

dobavljačima, prodaja, izvoz i naplata potraživanja od kupaca.

a) Ekonomija obrtnih sredstava u nabavci počinje nabavom

robe koja će biti predmet daljnje prodaje. Nabava mora biti u funkciji

prodaje. Kroz marketing filozifiju u poslovanju, gdje se polazi od

potrošača (odnosno kupca) i želje da se što uspješnije zadovolje

njegove potrebe sačinjava se plan prodaje u kojem se planiraju

osnovni elementi prodaje i zadovoljenje potreba kupaca. Iz plana

prodaje proizlaze osnovne odrednice za nabavu: koji asrotiman,

količina nabave, dinamika nabave i slično. Ipak ostaje niz pitanja koja

se moraju razriješiti u fazi planiranja i realizacije nabave: gdje i od

koga kupiti, po kojim cijenama nabaviti, koje uvjete nabave prihvatiti

itd. Kroz nabavu vrši se najveće angažiranje obrtnih sredstava u

zalihama kroz ugovaranje nabavne cijene. Na ovaj način se uveliko

determinira prodaja kao i angažiranje obrtnih sredstava, a time se

mnogo usmjerava ekonomija ne samo nabave nego i ekonomija

čitavog poduzeća.

b) Ekonomija uvoza je specifičnost trgovačkog poduzeća koje

se bavi poslovima uvoza. Područje ekonomije uvoza je dosta slično

području ekonomije nabave uz proširenje područja primjene i na

dodatno angažiranje sredstava koja se iskazuju kao zavisni troškovi

uvozne nabavne cijene (troškovi carine, prijevoza i osiguranja robe,

špedicijske usluge i dr.). Ekonomija uvoza predstavlja u stvari

ekonomiju nabave koja će biti realizirana na stranom tržištu, uz

prihvaćanje svih dodatnih specifičnosti i uvjeta nabave robe sa stranog

tržišta.

c) Ekonomija skladištenja robe je sljedeća faza u procesu rada

trgovačkog poduzeća. Obrtna sredstva iskazana u zalihama zadržavaju

se u skladištima, prodavaonicama i drugim prodajnim objektima.

Ekonomija uskladištenja robe ima dosta široko područje djelovanja

kao što je prijem robe, čuvanje robe, manipulacija, izlaganje robe za

prodaju, utovar robe i sl.

d) Ekonomija obrtnih sredstava u fazi izmirenja obveza

predstavlja značajnu fazu za ukupnu ekonomiju. Ova faza predstavlja

plaćanje dospjelih obveza prema dobavljačima ili drugim

isporučiteljima robe. U trenutku izmirenja obveza neophodno je imati

odgovarajući obim u novčanom obliku ili plaćanje izmiriti

pretvaranjem ove obveze u neku drugu obvezu koja dospijeva nešto

kasnije - izmirenje obveze izdavanjem nekih instrumenala plaćanja

(mjenica, ček i sl.) Ovim nije izmirena obveza prema dobavljačima

nego je ona samo prolongirana za određeno vrijeme. Iz ovog se može

sagledati značaj ekonomije izmirenja obveza, ne samo kao financijske

transakcije nego i kao stvarno izdvajanje novčanih sredstava radi

izmirenja dospjelih obveza.

e) Prodaja predstavlja najsloženiji dio posla u trgovačkom

poduzeću. Uspjeh prodaje zavisi prije svega od kvalitetno

primijenjenih elemenata marketinga: asortimana proizvoda koji se

prodaju, politike cijena, promocije i kanala distribucije. U fazi prodaje

dolazi do suštinske transformacije zaliha robe za novac ili za

potraživanja od kupaca.

Od ekonomije prodaje zavisi ne samo jedan dio u prometnom

ciklusu nego ekonomija čitavog poduzeća. U fazi prodaje susreće se

naša ponuda s potražnjom i nastupa čas kada se tržišno verificiraju sva

naša ulaganja koja se iskazuju kroz ponuđenu količinu za prodaju i

prodajnih cijena. Ukoliko tržište prihvati našu ponudu (po količini i

cijeni), stvaraju se pretpostavke za uspješno i ekonomično poslovanje

ne samo faze prodaje nego i cijelog poduzeća. Iz toga proizilazi da je

ekonomija prodaje najznačajnija u poslovanju jednog poduzeća.

Međutim, da bi ekonomija prodaje bila uspješna, neophodno je da sve

ostale ekonomije (nabave, skladištenja, stalnih poslovnih sredstava i

sl.) budu uspješnije i podrže napore u oblasti prodaje.

f) Izvoz predstavlja specifičan oblik prodaje koja se realizira na

stranom tržištu. Ekonomija izvoza predstavlja isti značaj kao i

ekonomija prodaje uz naglašavanje specifičnosti prodaje koja je

uvjetovana stranim tržištem. Problematika poslovanja izvoza u odnosu

na domaću prodaju proširuje se nizom problema i specifičnosti

uvjetovanih stranim tržištem (carinski sustav, kanali distribucije,

navike kupaca, strana sredstva plaćanja, drukčije pravne norme i sl.).

Ekonomija izvoza, iako je složenija od ekonomije prodaje, u suštini

ima iste zadatke i područje djelovanja kao i prodaja, s tim da se ova

prodaja realizira na stranom tržištu.

g) Naplata potraživanja predstavlja završnu fazu u poslovnom

ciklusu jednog trgovačkog poduzeća. Naplata potraživanja s gledišta

obrtnih sredstava predstavlja transformaciju određenog potraživanja u

gotov novac, a što je osnovni zadatak u poslovnom ciklusu.

Osiguranjem novčanih sredstava završava se ciklus poslovanja i tek

tim činom se verificira prodaja. Samo naplaćena prodaja potvrđuje

uspješnost svih poslovnih ciklusa i sve dok se ne realizira naplata

postoji mogućnost neuspjeha u poslovanju bez obzira koliko su manje

ili više bile uspješne prethodne faze.

Za ekonomiju obrtnih sredstava i analitičku ocjenu kvalitete

obrtnih sredstava potrebno je poznavati strukturu, statiku i dinamiku

obrtnih sredstava.

Analiza strukture obrtnih sredstava predstavlja analitičku

ocjenu strukture obrtnih sredstava s gledišta pojavnih oblika obrtnih

sredstava i raznih kriterija kao:

- prema funkcionalnosti: novčana i robna,

- prema trajnosti: kratkoročna i dugoročna,

- prema gotovosti: u pripremi, nedovršena i gotova,

- prema naplativosti: naplativa i nenaplativa,

- prema likvidnosti: likvidna i nelikvidna.

Statika obrtnih sredstava predstavlja analitičku ocjenu

primjerenosti obima obrtnih sredstava (po strukturi i ukupno)

planiranom obimu prometa u određenom trenutku. Samo princip

ekonomičnosti je mjerilo da li su ili ne obim i struktura obrtnih

sredstava adekvatni za ostvarenje planiranog obima prometa i prihoda.

Analiza dinamike obrtnih sredstava predstavlja analitičku

ocjenu obrtanja obrtnih sredstava u određenom vremenskom intervalu.

Dinamika obrtnih sredstava se može promatrati s kvantitativnog

gledišta uspoređujući bazno stanje s ostvarenim stanjem (u intervalu) i

kvalitativno s gledišta ostvarenih rezultata (prometa) kao posljedica

angažiranja obrtnih sredstava.

Za ekonomiju obrtnih sredstava najvažniji dio je ekonomija

predmeta rada, koji takav tretman dobivaju s gledišta procesa rada u

trgovinskim poduzećima. Detaljniji osvrt ekonomije predmeta rada

obrađen je u posebnom poglavlju u kojem se govori o predmetu rada

kao elementu radnog procesa u prometu.

3.7. Način procjenjivanja i evidentiranja zaliha

U trgovinskim poduzećima razlikujemo sljedeće vrste zaliha:

a) zalihe materijala,

b) zalihe rezervnih dijelova,

c) zalihe sitnog inventara, i

d) zalihe robe.

1. Prve tri vrste zaliha su nabavljene za vlastitu uporabu i nisu

predmet daljnje prodaje. Zalihe materijala u trgovinskim poduzećima

obuhvaćaju razne materijale za pakiranje robe, čišćenje, održavanje,

kancelarijski materijal, gorivo, mazivo i drugi razni pomoćni materijali.

Zalihe rezervnih dijelova se odnose na rezervne dijelove za održavanje

sredstava za rad i za održavanje sitnog inventara. Sitan inventar na

zalihi obuhvaća opremu koja je razvrstana u sitni inventar, auto gume i

trajnu ambalažu koja je odvojiva od robe, koja se vraća i koja se može

više puta uporabiti.

Zalihe materijala, rezervnih dijelova i sitnog inventara se mogu

procjenjivati i evidentirati:

a) po nabavnoj vrijednosti obračunatoj po jednoj od sljedeće

četiri metode:

- metoda FIFO (prva ulazna - prva izlazna),

- metoda LIFO (posljednja ulazna - prva izlazna),

- metoda prosječnih cijena, i

- metoda planskih cijena;

b) po stvarnoj nabavnoj vrijednosti

Nabavna vrijednost obuhvaća:

- neto fakturnu vrijednost po obračunu dobavljača,

- zavisne troškove nabave (transportni troškovi, troškovi

utovara, pretovara i istovara, troškovi transportnog osiguranja,

troškovi posebno zaračunate ambalaže i sl.),

- carine i druge uvozne pristojbe,

- porez na promet i druge pristojbe.

Opći troškovi nabave (nabavne službe) ne smatraju se zavisnim

troškovima već se smatraju redovnim troškovima poslovanja, odnosno

rashodima tekućeg razdoblja.

Po metodi "FIFO" zalihe se razdužuju po prvoj ulaznoj cijeni

dok se ne izda cijela količina, a zatim se zalihe razdužuju po cijeni po

kojoj je izvršena sljedeća nabava itd.

Po metodi "LIFO" zalihe se razdužuju po posljednjoj ulaznoj

cijeni dok se ne izda i razduži cjelokupna količina, a nakon toga se

zalihe razdužuju po cijeni po kojoj je izvršena prethodna nabava itd.

Metoda prosječnih nabavnih cijena podrazumijeva da se za

svaku nabavu utvrđuje nova prosječna nabavna cijena po kojoj se vrše

razduženja zaliha. Prosječna nabavna cijena se utvrđuje tako da se na

vrijednost zaliha doda vrijednost posljednje nabave i podijeli s

ukupnom količinom zaliha, uključujući i posljednju nabavljenu

količinu.

Metoda planskih cijena podrazumijeva vođenje zaliha po

unaprijed utvrđenim planskim cijenama, s tim da se prilikom svake

nabave utvrđuje odstupanje od cijena (razlika između stvarne i planske

cijene). Povremeno ili uz obračun poslovanja, odstupanje od cijena

prenosi se na troškove poslovanja kako bi se svele planske vrijednosti

na stvarne vrijednosti.

2. Zalihe robe su posebno značajne za trgovinsko poduzeće jer

se one nabavljaju radi daljnje prodaje i služe kao predmet rada. Zalihe

robe u trgovinskim poduzećima vode se kao:

a) roba na skladištu,

b) roba u tuđem skladištu,

- u javnom skladištu,

- u skladištu komisionara,

- u konsignacijskom skladištu u zemlji, i

- u konsignacijskom skladištu u inozemstvu,

c) roba u prodavaonici, i

d) roba u doradi, obradi i manipulaciji.

Trgovinska poduzeća mogu vrijednost zaliha robe voditi:

- po nabavnim cijenama, i

- po prodajnim cijenama:

a) na veliko,

b) na malo s porezom na promet,

c) na malo bez poreza na promet, i

d) na malo koje određuje proizvođač.

1. Vođenje zaliha robe po nabavnim cijenama obuhvaća

stvarne nabavne vrijednosti koje sadrže:

a) fakturnu vrijednost po obračunu dobavljača, i

b) zavisne troškove nabave robe.

Nabavna cijena po jedinici mjere dobije se kada stvarnu

nabavnu vrijednost podijelimo s nabavljenom količinom.

Zavisni troškovi nabave robe obuhvaćaju:

- troškove utovara, pretovara i istovara robe,

- troškove transporta od skladišta dobavljača do skladišta

kupca ili njegovih prodajnih mjesta,

- troškovi osiguranja robe u transportu,

- transportni kalo, lom i kvar,

- posebni troškovi pakiranja u transportu,

- troškovi vraćanja ambalaže,

- troškovi praćenja robe,

- troškovi posredovanja posredničkih agencija i slični troškovi

ako opterećuju kupca.

Ukoliko je roba uvoznog porijekla, zavisni troškovi se

proširuju i na sljedeće troškove:

- uvozna carina,

- troškovi carinskog evidentiranja,

- troškovi kontrole robe,

- špedicijski troškovi,

- bankarski troškovi,

- troškovi usluga uvoznika, i

- drugi troškovi koji opterećuju uvoznika i robu pri uvozu.

Kao zavisni troškovi mogu se smatrati oni ostvareni troškovi

koje je imalo drugo poduzeće i ispostavila odgovarajući dokument, a

odnosi se na nabavku konkretne robe. Izuzetno trgovinska poduzeća

mogu neke poslove i samostalno obaviti (transport, utovar, istovar i

sl.) svojim sredstvima, s tim da troškovi ne mogu biti viši od visine

tarifa javnog saobraćaja.

Opći troškovi nabave robe ne mogu se tretirati kao zavisni

troškovi nabave robe već se smatraju redovnim troškovima

poslovanja, odnosno rashodima tekućeg razdoblja.

Ukoliko trgovinsko poduzeće u trenutku formiranja nabavne

cijene ne može obračunati stvarne zavisne troškove, može te troškove

obračunati u planiranim prosječnim iznosima ili procentu, na temelju

ostvarenih prosječnih zavisnih troškova iz prethodnog razdoblja.

Planirani zavisni troškovi se ipak moraju upoređivati sa stvarnim

troškovima svaka tri mjeseca i planirane zavisne troškove svoditi na

stvarne zavisne troškove na jedan od slijedeća dva načina:

- da planirane zavisne troškove poveća za sljedeća tri mjeseca,

ili

- da planirane zavisne troškove smanji za sljedeća tri mjeseca.

Pod fakturnom vrijednosti po obračunu dobavljača

podrazumijevamo neto vrijednost koja se treba platiti dobavljaču za

robu. Fakturna vrijednost u fakturi dobavljača može biti iskazana po

načelu:

- bruto fakturne cijene i

- neto fakturne cijene.

Bruto fakturna cijena ima sljedeći sadržaj:

- bruto fakturna vrijednost,

- umanjenje za rabat,

- umanjenje za ostale popuste, i

- fakturna vrijednost (neto) za plaćanje.

Neto fakturna vrijednost sadrži samo iznos fakturne vrijednosti

(neto) koji se plaća dobavljaču. Dodavanjem zavisnih troškova na

fakturnu vrijednost (neto) za plaćanje dobavljaču dobivamo nabavnu

vrijednost.

2. Vođenje zaliha robe po prodajnim cijenama omogućuje da

se zalihe trgovinskog poduzeća vode po prodajnim cijenama.

Trgovinsko poduzeće se pri svakoj nabavi robe zadužuje po prodajnim

cijenama, s tim da se odmah obračuna razlika u cijeni između nabavne

vrijednosti robe i prodajne vrijednosti robe:

a) prodajna vrijednost robe,

b) nabavna vrijednost robe, i

c) ukalkulirana razlika u cijeni (a-b).

Zaliha robe u prodavaonici se uvijek vodi po prodajnim

cijenama na malo (s ili bez poreza na promet). Prodajne cijene uvijek

sadrže ukalkuliranu razliku u cijeni koja služi za pokriće svih troškova

i rashoda poslovanja u obračunskom razdoblju. Razlika u cijeni se

utvrđuje za:

a) ukupnu robu, i

b) za prodanu robu.

Za pokriće troškova i rashoda poslovanja koristi se samo

razlika u cijeni ostvarena na prodanoj robi.

Promjena vrijednosti zaliha može nastati pored redovne nabave

i prodaje još i:

a) ispravkom vrijednosti zastarjele robe, i

b) nivelacijom cijena robe.

1. Ispravka vrijednosti zastarjele robe obuhvaća sve zalihe i

ostale ispravke vrijednosti nekurentnih zaliha. Trgovinsko poduzeće

može smanjiti vrijednost zaliha:

- fakultativno i

- obvezno.

Fakultativno smanjenje vrijednosti zaliha provodi poduzeće

samoinicijativno kada procijeni da zalihama opada tržišna vrijednost.

Obvezno smanjenje vrijednosti zalihama se provodi prema

zakonskim odredbama a ovisno od duljine skladištenja ili zakonom

određeno:

- ako roba nije prodana ni poslije jedne godine od dana nabave

za 25%,

- ako nije prodana ni poslije dvije godine od dana nabave za

50%, i

- ako nije prodana ni poslije tri godine od dana nabave,

vrijednost robe se svodi na likvidacijsku vrijednost, odnosno

vrijednost otpada,

- roba koja se nabavlja jednokratno tijekom godine radi

prirode proizvodnje otpisuje se u rokovima primjerenim za jednu

godinu najviše u odnosu na rokove iz prethodnih alineja,

- roba koja je na zalihi a čija je daljnja prodaja trajno

obustavljena ili upotreba zabranjena u cijelosti se otpisuje.

Smanjenje vrijednosti robe ide na teret izvanrednih rashoda.

Način i tehnika smanjenja vrijednosti robe primjenjuje se i kod

zastarjelog materijala i zastarjelih rezervnih dijelova.

2. Nivelacija cijena robe ima tretman revalorizacije, pa će biti

posebno razmatrana u poglavlju o revalorizaciji obrtnih sredstava.

3.8. Revalorizacija obrtnih sredstava

Revalorizacija obrtnih sredstava u načelu je ista kao i

revalorizacija stalnih poslovnih sredstava, ali s obzirom na karakter

obrtnih sredstava i njihovu stalnu transformaciju, revalorizacija obrtnih

sredstava ima ograničavajuće djelovanje. Kako obrtna sredstva stalno

cirkuliraju iz jednog pojavnog oblika u drugi i kako su posljedice

ugovorenih odnosa, nije moguće jednostrano vršiti revalorizaciju.

Revalorizacija predstavlja povećanje vrijednosti obrtnih sredstava u

cilju ocržavanja realne vrijednosti. Svrha revalorizacije je, ujedno, da

se tekući troškovi poslovanja opterete realnom visinom troškova za

dio zaliha robe, materijala, rezervnih dijelova i sitnog inventara koji se

koristi u poslovanju trgovinskog poduzeća.

Obrtna sredstva revaloriziramo, kao i stalna poslovna sredstva,

zbog promjene:

a) nabavnih cijena, i

b) opće kupovne snage novca.

Promjena nabavnih cijena utječe na revalorizaciju zaliha (robe i

materijala). Zalihe se korigiraju najviše do razlike koja odgovara novoj

nabavnoj vrijednosti.

Promjena opće kupovne snage novca utječe na revalorizaciju

kratkoročnih potraživanja i obveza ako je to predviđeno ugovorom.

Revalorizaciji obrtnih sredstava mogu podlijegati većina

pojavnih oblika obrtnih sredstava uz uvjet da je to ugovorom ili

zakonom predviđeno.

Revalorizacija zaliha (robe, materijala i sitnog inventara) uzima

u obzir nove nabavne cijene. Razlika u vrijednosti zaliha uključuje se u

revalorizacijske rezerve. Osobit oblik revalorizacije u trgovinskim

poduzećima zaliha roba je nivelacija cijena, čemu ćemo posvetiti

posebno poglavlje.

Kratkoročna potraživanja kao i potraživanja po papirima od

vrijednosti (koja je moguće odmah realizirati) revaloriziraju se samo

ako je zakonom predviđeno ili ugovoreno između povjeritelja i

dužnika. Učinak revalorizacije kratkoročnih potraživanja i papira od

vrijednosti predstavlja povećanje revalorizacijskih rezervi, a ujedno se

povećava kratkoročno potraživanje od dužnika.

Kratkoročne pozajmice (ulaganja) mogu se revalorizirati

sukladno odredbama zakona ili ako je ugovorom predviđeno.

Revalorizacijom se povećavaju kratkoročne pozajmice ili financijsko

ulaganje, a učinci ove revalorizacije uključuju se u revalorizacijske

rezerve.

Obrtna sredstva iskazana u novčanom obliku u domaćoj valuti

nije moguće revalorizirati, dok se devize revaloriziraju kroz promjene

deviznog kursa domaće valute i iskazuju u novčanoj vrijednosti (pored

revalorizacije moguće je i smanjenje vrijednosti - devalvacija domaće

valute).

Učinci revalorizacije utječu na povećanje ili smanjenje

revalorizacijskih rezervi. Na povećanje revalorizacijskih rezervi utječe

revalorizacija zaliha, kratkoročna potraživanja, kratkoročna ulaganja i

pozitivne kursne razlike. Na smanjenje revalorizacijskih rezervi utječe

revalorizacija kratkoročnih obveza (ako je ugovorom ili zakonom

predviđeno) i negativne kursne razlike.

Rezultat revalorizacije obrtnih sredstava priključuje se

rezultatu revalorizacije stalnih sredstava. Pozitivni saldo učinak

revalorizacije povećava revalorizacijske rezerve, a negativni saldo

smanjuje revalorizacijske rezerve. Ukoliko je ukupan učinak

revalorizacije negativan i nema revalorizacijskih rezervi i negativni

saldo kumulativne revalorizacije tereti rashode financiranja u tekućem

obračunskom razdoblju i moraju se pokriti tekućim ukupnim

prihodom. Revalorizacijske rezerve se godišnjim obračunom

raspoređuju na odgovarajuće trajne izvore sredstava sukladno

ugovoru ili općem aktu trgovinskog poduzeća.

3.8.1. Nivelacija cijena robe

Nivelacija cijena robe predstavlja promjene cijena. Ona se

provodi u sljedećim slučajevima:

a) kada trgovinsko poduzeće promijeni cijene robama koje se

slobodno formiraju,

b) kada trgovinsko poduzeće nabavi robu po višoj ili nižoj

cijeni od dosadašnje cijene robe na zalihi sukladno svojim općim

aktom,

c) kada proizvođač obavijesti sve prodavce o promjeni

proizvođačkih, odnosno prodajnih cijena, a trgovinsko poduzeće izvrši

nivelaciju zatečene robe u skladištu i prodavaonicama sukladno

propisima o cijenama i sukladno svom općem aktu, i

d) kada se promijene cijene koje su pod kontrolom cijena

ovlaštenih organa.

Nivelacija cijena robe ne predviđa samo povećanje nego i

smanjenje cijena.

Povećanje prodajnih cijena povećava vrijednost zaliha robe i

povećava revalorizacijske rezerve, a sniženje prodajnih cijena smanjuje

vrijednost zaliha robe i smanjuje revalorizacijske rezerve. Prema tome,

pomjeranje prodajnih cijena ima utjecaj na revalorizacijske rezerve i na

razliku u cijeni razmjerno njezinom sudjelovanju u ukupnim zalihama.

Postupak revalorizacije je relativno jednostavan u slučajevima

kada se roba vodi po prodajnim cijenama bez poreza na promet robe

na malo. Obično se u skladištima, magacinima i sl. zalihe robe vode po

prodajnim cijenama, pa se nivelacija prodajnih cijena vrši prema

knjigovodstvenom stanju zaliha i nije potreban popis robe na zalihi.

Složenost revalorizacije se povećava kod zaliha robe u

prodavaonicama, gdje se obično zalihe vode po maloprodajnim

cijenama s porezom na promet. Iz maloprodajne cijene u prodavaonici

mora se isključiti ukalkulirani porez na promet da bi se utvrdila razlika

između prodajne cijene bez poreza i nove prodajne cijene. U praksi to

znači da se mora izvršiti popis zaliha robe u prodavaonici po poreznim

stopama i osnovicama i tek onda izvršiti nivelacija cijena.

4. SREDSTVA ZAJEDNIČKE POTROŠNJE

Sredstva zajedničke potrošnje predstavljaju sredstva kojima se

zadovoljavaju zajedničke i osobne potrebe izvan procesa rada. To su

stanovi, objekti za zajedničku upotrebu (objekti, ishrane, odmarališta,

športski objekti, dječja obdaništa, kulturne i zdravstvene potrebe i sl.).

Osnovna karakteristika sredstava zajedničke potrošnje je da ne

sudjeluju direktno u obavljanju osnovne djelatnosti trgovačkog

poduzeća. Ona indirektno utječu na rezultate poslovanja kroz stjecanje

zadovoljstva i odmora uposlenih, koji su nakon upotrebe i korištenja

sredstava zajedničke potrošnje odmorniji i spremniji kvalitetnije, brže i

učinkovitije obavljati svoje radne zadatke.

Sredstva zajedničke potrošnje spadaju u izvanposlovna

sredstva poduzeća jer se ne koriste direktno u procesu rada, ali

spadaju u ukupnu aktivu poduzeća.

U sredstva zejdničke potrošnje ubrajamo:

- stanove,

- kredite za stambenu izgradnju,

- udružena novčana sredstva za stambenu gradnju,

- novčana sredstva zajedničke potrošnje,

- objekte za zajedničke potrebe (ishrana radnika, objekti za

šport, odmor i rekreaciju, objekti za obrazovanje, zabavu i kulturno-

umjetničku djelatnost, dječja obdaništa i sl.),

- oprema za zajedničke potrebe (razna oprema koja se koristi

ili je ugrađena u objekte za zajedničke potrebe), i

- razna potraživanja koja su plasirana iz sredstava zajedničke

potrošnje (krediti, obveznice, i sl.).

Obim i struktura sredstava zajedničke potrošnje zavise od

ekonomske politike poduzeća, njegovih potreba, uspješnosti

poslovanja i izdvajanja sredstava iz dobiti poduzeća u zajedničku

potrošnju.

Troškovi održavanja i upotrebe sredstava zajedničke potrošnje

ne mogu se pokrivati iz redovnog poslovanja poduzeća. Takvi

troškovi se pokrivaju iz:

- izdvajanja iz dobiti poduzeća, ili

- osobnim plaćanjem korisnika.

Međutim, zakonodavac za neke troškove zajedničke potrošnje

dopušta da se knjiže na teret redovnog poslovanja poduzeća (troškovi

društvene ishrane, stručno usavršavanje, prijevoz na posao i sl.) i da se

pokrivaju iz ukupnog prihoda tekućeg poslovanja. U praksi se često

javljaju slučajevi da se troškovi zajedničke potrošnje vode kao

troškovi redovnog poslovanja, jer je teško odvojiti jedne od drugih.

Za prihode i rashode koji nastaju po osnovi uporabe i

korištenja sredstava zajedničke potrošnje potrebno je ustrojiti posebnu

evidenciju (knjigovodstvo) izvan evidencije (knjigovodstva) koje je

organizirano za redovno poslovanje.

Pojedina poduzeća organiziraju i registriraju posebnu

organizaciju za korištenje objekata zajedničke potrošnje u slučaju kada

ih ima više i intenzivno se koriste. U ovom slučaju nova organizacija je

čvrsto povezana s osnivačem, koji zadržava pravo kontrole nad

upravljanjem i rukovođenjem. Međutim, nova organizacija mijenja

bitno svoj status. Njena dosadašnja sredstva zajedničke potrošnje gube

taj status u novoj organizaciji i ona postaju redovna stalna poslovna

sredstva i na njih se primjenjuju propisi koji važe za stalna poslovna

sredstva. Nova organizacija registrira novu poslovnu djelatnost koja

se sastoji od pružanja raznih usluga, a sukladno raspoloživim

sredstvima zajedničke potrošnje i ugovorom s osnivačem u koji su

unesene želje, ciljevi i potrebe osnivača.

Novčana sredstva zajedničke potrošnje u trgovačkom

poduzeću mogu se voditi izdvojeno a i na redovnom žiro-računu, gdje

se mogu koristiti za redovno poslovanje. Ukoliko se novčana sredstva

zajedničke potrošnje vode na redovnom žiro-računu, prije korištenja u

svoju osnovnu funkciju moraju se izdvojiti na poseban žiro-račun gdje

se vode novčana sredstva zajedničke potrošnje. Redovni izvori

sredstava zajedničke potrošnje su:

- izdvajanja iz dobiti redovnog poslovanja, i

- opterećenjem redovnih troškova poslovanja.

Nabave sredstava zajedničke potrošnje moguće je vršiti iz

kredita, dobivenih od banaka ili drugih organizacija i poduzeća, s tim

da se otplata ovih kredita vrši samo iz redovnih izvora sredstava

zajedničke potrošnje.

Amortizacija sredstava zajedničke potrošnje vrši se na isti

način kao i amortizacija redovnih stalnih poslovnih sredstava. Razlika

je u tome što se ova amortizacija ne ukalkulira u redovne troškove

poslovanja nego se pokriva iz prihoda koji se ostvaruju korištenjem

ovih sredstava ili se pak pokrivaju iz ostatka dobiti poduzeća, koji se

izdvaja u korist sredstava zajedničke potrošnje.

Revalorizacija sredstava zajedničke potrošnje kao i

amortizacija vrši se na istim osnovama i načelima kao i kad se vrši

revalorizacija stalnih poslovnih sredstava, s tim da se za

revalorizacijsku svotu povećaju sredstva i izvori sredstava zajedničke

potrošnje.

Ekonomija formiranja i korištenja sredstava zajedničke

potrošnje treba biti maksimalno zastupljena. Uvijek se mora polaziti

od računa gdje se uspoređuju dobivene koristi (novčane ili druge) sa

uloženim troškovima, odnosno sredstvima.

Kako se sredstva zajedničke potrošnje samo u drukčijoj

pravnoj formi registriraju kao stalna poslovna sredstva (u

samostalnom pravnom subjektu, na primjer, za pružanje ugostiteljskih

i smještajnih usluga), time se u cijelosti opravdava isti pristup u

evidenciji, korištenju, nabavljanju, amortiziranju i sl. sredstava

zajedničke potrošnje i stalnih poslovnih sredstava. Različitost nastaje s

gledišta njihovog sudjelovanja i korištenja u obavljanju redovne

djelatnosti trgovačkog poduzeća pri čemu stalna poslovna sredstva

sudjeluju u obavljanju redovne djelatnosti direktno dok sredstva

zajedničke djelatnosti ne sudjeluju direktno u obavljanju redovne

djelatnosti nego indirektno. Iz tih razloga se odvojeno organizira

praćenje prihoda i rashoda redovnog poslovanja od poslovanja koje

nastaje u vezi s upotrebom sredstava zajedničke potrošnje.

5. OSTALA IZVANPOSLOVNA SREDSTVA

U poduzeću se kao ostala izvanposlovna sredstva vode:

- sredstva solidarnosti,

- sredstva za općenarodnu obranu, i

- potraživanja po dugoročnim izvanposlovnim ulaganjima

(zajam državi, zajam za razvoj željeznice, za izgradnju energetskih

objekata i sl.).

Sredstva rezervi služe u poduzeću da se u momentu nastajanja

određenih poremećaja pokriju nastali rashodi, a koji se ne mogu

pokriti iz redovnog poslovanja. To mogu biti: veća sniženja prodajnih

cijena, oštećenja robe i sredstava, gubici u poslovanju itd. Sredstva

rezervi se formiraju iz dobiti poduzeća u godinama uspješnog i

rentabilnog poslovanja. Novčana sredstva rezervi se nalaze na

redovnom žiro-računu i koriste se do trenutka angažiranja ovih

sredstava.

Sredstva solidarnosti imaju sličnu namjenu kao i sredstva

rezervi, s tim da se ona koriste u pružanju solidarne pomoći drugim

organizacijama, društveno-političkim zajednicama i građanima u

slučajevima elementarnih nepogoda (potres, poplava, požar itd.).

Sredstva solidarnosti se mogu formirati kako iz dobiti poduzeća tako i

iz doprinosa na bruto plaće uposlenih i sl. Novčana sredstva

solidarnosti, kao i novčana sredstva rizika, vode se na redovnom žiro-

računu i služe za redovno poslovanje do trenutka angažiranja ovih

sredstava.

Sredstva za općenarodnu obranu se pojavljuju u materijalnim

stvarima koja služe za općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu.

Izvori ovih sredstava su izdvajanja iz dobiti poduzeća, a neutrošeni

dio, koji se iskazuje u novčanom obliku, vodi se na redovnom žiro-

računu do trenutka angažiranja, odnosno plaćanja nabavljenih

sredstava i opreme općenarodne obrane i društvene samozaštite.

Sredstva u materijalnom obliku podliježu revalorizaciji i amortizaciji

po istim načelima kao i sredstva zajedničke potrošnje.

Revalorizacija objekata i stvari ostale izvanposlovne imovine

provodi se kao i revalorizacija stalnih poslovnih sredstava. Za

revaloriziranu svotu povećavaju se izvanposlovna sredstva i izvori

izvanposlovnih sredstava.

6. IZVORI SREDSTAVA

6.1. Pojam izvora sredstava

Izvori sredstava nastaju u povezanosti s vrijednošću uloženih

sredstava prilikom njegovog osnivanja ili u toku njegovog poslovanja

s dobitkom i putem revaloriziranja. Na drukčiji način iskazano, izvori

sredstava predstavljaju način na kojoj osnovi su osigurana sredstva

koja stoje trgovinskom poduzeću na raspolaganju. Iz toga proizlazi

zakonitost da ukupna sredstva moraju biti uvijek jednaka ukupnim

izvorima sredstava.

Iako u načelu pojedine strukture sredstava imaju svoje izvore,

ipak u praksi povremeno npr. sredstva zajedničke potrošnje iskazana u

novcu nalaze se na redovnom žiro-računu, te u tom trenutku izvori

sredstava zajedničke potrošnje su veći od sredstava zajedničke

potrošnje, jer oni imaju potraživanje od novčanih sredstava sa

redovnog žiro-računa. Obratno, u tom trenutku poslovna sredstva su

veća od njihovih izvora.

6.2. Pribavljanje izvora sredstava

Pribavljanje izvora sredstava predstavlja iznalaženje načina

financiranja nabavke novih sredstava.

Početna sredstva prilikom osnivanja trgovinskog poduzeća

osiguravaju osnivač ili osnivači. To mogu biti dugoročni krediti,

osnivački ulozi u obliku trajnih uloga ili dionički kapital kao i kapital

inokosnog vlasnika ili na neki drugi način osigurani izvori sredstava.

U daljnjoj fazi poslovanja izvori sredstava mogu biti:

- izdvajanja iz dobiti,

- kreditna sredstva s obvezom vraćanja,

- dobivena sredstva bez obveze vraćanja, i

- kratkoročne obveze.

Najčešći oblik izvora sredstava nastaje uspješnim poslovanjem

i izdvajanjem dijela dobiti za proširenje obima poslovanja trgovinskog

poduzeća.

Kreditna sredstva s obvezom vraćanja služe kao izvori

sredstava dobijeni od raznih davatelja kredita (banke, druga poduzeća,

razni fondovi i sl.). S obzirom da se ova sredstva vraćaju davatelju

kredita iz izdvajanja iz dobiti, predstavljaju samo privremeni izvor

sredstava. Krediti mogu biti dugoročnog i kratkoročnog karaktera.

Dobivena sredstva bez obveze vraćanja su izvori sredstava koji

se dobivaju od osnivača ili drugih ulagača, kao trajni osnivački ulog,

zatim dionički ulog putem prodaje dionica i sl.

Kratkoročne obveze su one obveze koje dospijevaju u roku od

jedne godine, a nastaju po osnovi redovnog poslovanja (dobavljači,

izdani papiri od vrijednosti, dobiveni avansi od kupaca i sl.).

6.3. Struktura izvora sredstava

Strukturu izvora sredstava dijelimo na kapital i obaveze.

Kapital predstavlja trajne izvore sredstava koja su trajno unešena u

trgovinsko poduzeće. Obaveze su izvori sredstava koji se dijele na

dugoročne i kratkoročne obaveze. To su obaveze za poduzeće koje im

je druga pravna ili fizička osoba dala na korišćenje s tim da ih moraju

vratiti u dugom ili kratkom roku.

6.3.1. Kapital

Već smo ukazali da kapital predstavlja prikaz vlasništva

uloženog kapitala u trgovinsko poduzeće. Ono se njime trajno koristi i

nema obavezu vraćanja kapitala ulagačima. Kapital može biti uložen u

poduzeće prilikom osnivanja ili naknadno uplaćeni kapital.

Trajni osnivački i dionički kapital je takav izvor koji je dobiven

od osnivača ili kupaca akcija (kod dioničarskih poduzeća), a koji se

dobiva bez obveze vraćanja. Izvori ovog kapitala mogu biti:

- dioničke akcije,

- povećanje vrijednosti akcije (premije),

- trajni ulozi domaćih osoba,

- trajni ulozi stranih osoba, i

- trajni ulog inokosnog vlasnika.

6.3.2. Obaveze

Obaveze predstavljaju takve izvore sredstava koje je

trgovinsko poduzeće dužno vratiti s tim da treba razlikovati:

- dugoročne obaveze koje dospjevaju preko dvanaest mjeseci, i

- kratkoročne obaveze koje dospjevaju do dvanaest mjeseci.

1. Dugoročne obaveze predstavljaju izvore sredstava koja se

pozajmljuju na dulji rok od jedne godine i koja se vračaju u roku i s

kamatom koja je ugovorom regulirana. Dugoročne obaveze mogu

nastati na sljedeće načine:

- uzeti dugoročni kredit,

- obaveze po osnovu dugoročnih ulaganja, i

- dugoročna razgraničenja.

2. Kratkoročne obaveze predstavljaju izvore sredstava koje se

pozajmljuju na rok do jedne godine vraćanja. Kratkoročne obaveze se

često nazivaju tekuće obaveze jer im je rok dospjeća dosta kratak.

One nastaju po sljedećim osnovama:

- kratkoročni krediti,

- kratkoročne obaveze,

- obaveze prema dobavljačima,

- obaveze po izdatim čekovima, mjenicama i sl.,

- obaveze prema uposlenim (plaće i sl.),

- obaveze za poreze,

- obaveze iz komisionih i konsignacijskih poslova,

- ostale razne obaveze,

- kratkoročna razgraničenja,

- obračunati a neplaćeni rashodi, i

- unaprijed naplaćeni i odloženi prihodi.

6.4. Vraćanje izvora sredstava

S gledišta vraćanja izvora sredstava možemo ih dijeliti na ona

koja se vraćaju i ona koja se ne vraćaju. Izvori sredstava koji se ne

vraćaju mogu biti vlastiti i tuđi. Vlastiti izvori sredstava su oni koji su

nastali iz dobiti poduzeća ili na neki drugi način (dar, sudjelovanje u

dobiti drugog poduzeća i sl.). Izvori ovih sredstava su vlastiti i nema

obveze vraćanja ovih izvora. Tuđi izvori sredstava, a koji se ne

vraćaju, su dobiveni kao trajni ulozi, dioničarski kapital i kapital

inokosnog vlasnika. U izvore sredstava koji imaju isti tretman kao i

vlastiti kapital je rezervni kapital i dugoročna rezerviranja.

Izvori sredstava koji se vraćaju možemo podijeliti na

dugoročne i kratkoročne obveze. Dugoročne obveze se vraćaju dulje

od jedne godine a kratkoročne obveze se vraćaju u razdoblju do jedne

godine.

S gledišta ekonomije trgovinskog poduzeća najkvalitetniji su

vlastiti izvori sredstava, trajni ulozi, dioničarski kapital i kapital

inokosnog vlasnika, koji se ne vraćaju, zatim dugoročne obveze koje

se vraćaju u duljem roku i konačno kratkoročne obveze koje imaju

kratak rok vraćanja.

6.5. Revalorizacija izvora sredstava

Revalorizacija izvora sredstava provodi se za sve pojavne

oblike izvora sredstava uz odgovarajuće specifičnosti za pojedine

izvore sredstava.

Dugoročna rezerviranja podliježu revalorizaciji, jer je i

osnovna namjena ovih izvora rezervirana za buduće rizike s tim da se

za taj iznos terete troškovi poslovanja.

Dugoročne obveze se revaloriziraju sukladno ugovoru između

dužnika i povjeritelja. Za iznos revalorizacije povećavaju se dugoročne

obveze a na teret ukupnih revalorizacijskih rezervi.

Kratkoročne obveze se revaloriziraju sukladno inflacijskom

kretanju, a na temelju propisa ili ugovora između povjeritelja i

dužnika. Revalorizacija kratkoročnih obveza povećava obvezu a na

teret revalorizacijskih rezervi.

Revalorizacija trajnih izvora sredstava, odnosno kapitala vrši

se na kraju poslovne godine po godišnjem obračunu a sukladno

ugovoru i općem aktu poduzeća. Obično se raspoređivanje

revalorizacijskih rezervi vrši razmjerno sudjelovanju pojedinih oblika

kapitala, odnosno vlasnika trajnog kapitala u ukupnom trajnom

kapitalu kao prosječnom stanju tijekom cijele poslovne godine.

Na ovaj način se revalorizacijske rezerve raspoređuju na:

- društveni kapital (državni fond),

- dioničarske glavnice,

- trajne uloge domaćih osoba,

- trajne uloge stranih osoba,

- kapital inokosnog vlasnika,

- zakonske rezerve,

- statutarne rezerve, i

- slobodne rezerve.

Ako se revalorizacija izvrši na dioničarske glavnice, trajne

uloge domaćih i stranih osoba i kapital inokosnog vlasnika, potrebno

je izvršiti daljnji raspored revalorizacije i na pojedine vlasnike tog

kapitala primjenjujući prosječno stanje kapitala po pojedinim

vlasnicima tijekom cijele poslovne godine, a ne sa stanjem na kraju

poslovne godine, jer je obračun revalorizacije nastao iz razdoblja cijele

godine, a ne stanja na kraju godine.

Već smo ukazali kod obrazlaganja revalorizacije stalnih i

obrtnih sredstava koji oblici revalorizacije utječu na povećanje a koji

na smanjenje revalorizacijskih rezervi. Samo pozitivni saldo

kumulativne revalorizacije predstavlja revalorizacijske rezerve koje se

mogu raspoređivati na kapital, odnosno da se izvrši revalorizacija

trajnih izvora sredstava (trajni kapital).

Negativni saldo ukupne kumulativne revalorizacije predstavlja

rashode financiranja u tekućem obračunskom razdoblju i potrebno ga

je nadoknaditi iz ukupnog prihoda tekućeg poslovanja.

6.6. Izvori sredstava zajedničke potrošnje

Izvori sredstava zajedničke potrošnje dijele se na dvije

osnovne skupine:

a) izvori sredstava zajedničke potrošnje za potrebe stanovanja,

i

b) izvori sredstava zajedničke potrošnje za druge potrebe.

Prvu skupinu izvora sredstava zajedničke potrošnje za potrebe

stanovanja sačinjavaju:

- fond za potrebe stanovanja (koji se po pravilu povećava

raspodjelom dobiti u ove namjene),

- obveze za udružena sredstva za potrebe stanovanja

(zajedničko rješavanje bračnim drugovima stambenog problema i sl.),

- obveze po kreditima za potrebe stanovanja (dobivene od

banke ili drugih poduzeća), i

- ostale obveze za potrebe stanovanja (dobavljači za stanove i

sl.).

Iz prethodnih pozicija sagledavaju se vrste i načini dobivanja

izvora sredstava zajedničke potrošnje za potrebe stanovanja.

Drugu skupinu izvora sredstava zajedničke potrošnje, za druge

potrebe, sačinjavaju:

- fond za druge potrebe zajedničke potrošnje, koji se formira iz

dobiti i iz bruto plaća,

- obveze za udružena sredstva za druge potrebe zajedničke

potrošnje (udruživanje s povezanim i drugim poduzećima),

- obveze po kreditima za druge potrebe zajedničke potrošnje

(dobivene od banaka ili drugih poduzeća),

- ostale obveze za druge potrebe zajedničke potrošnje

(dobavljači i sl.).

Podjela izvora sredstava zajedničke potrošnje vrši se prema

oblicima nastajanja izvora.

Između sredstava zajedničke potrošnje i izvora obično ne stoji

bilancna ravnoteža, jer se novčana sredstva zajedničke potrošnje drže

na redovitom žiro-računu ili posebnom računu, a ovi računi ulaze u

bilancu poslovnih sredstava.

6.7. Izvori ostalih izvanposlovnih sredstava

Izvori ostalih izvanposlovnih sredstava odgovaraju strukturi

ostalih izvanposlovnih sredstava te razlikujemo:

- izvore sredstava rezervi,

- izvore sredstava solidarnosti,

- izvore sredstava za općenarodnu obranu, i

- izvore potraživanja po dugoročnim izvanposlovnim

ulaganjima.

Načine formiranja ovih sredstava, odnosno njihove izvore

objasnili smo detaljnije u poglavlju - ostala izvanposlovna sredstva.

7. IZVANBILANCNA EVIDENCIJA

Trgovinsko poduzeće posluje i sa sredstvima koja nisu njezino

vlasništvo i ne iskazuje ih u svojoj bilanci stanja. Takva sredstva i

izvore tih sredstava evidentira u izvanbilancnoj evidenciji.

To su obično tuđa sredstva i druga uvjetna prava, odnosno

uvjetne obveze kao:

- primljena tuđa ambalaža,

- primljeni objekti (prodavaonice, skladišta i sl.) i oprema u

zemlji,

- primljena tuđa roba u komisionu i konsignacijsku prodaju,

- vrijednosni papiri, dionice, bonovi za topli obrok i sl., koji su

tiskani za vlastite potrebe i čuvaju se u blagajni. U izvanbilancnoj

evidenciji evidentiraju se i primljene mjenice od kupca i po osnovi

drugih potraživanja, a tek po naplati mjenice primljena sredstva na

žiro-račun će se uključiti u bilancno stanje.

Osnovna svrha izvanbilancne evidencije je evidentiranje i

praćenje sredstava i izvora sredstava koji su u posjedu trgovinskog

poduzeća i moguće je da se nikad neće uključiti u bilancu stanja ili će

se naknadno uključiti kada se ostvari određena transformacija.

IV. ELEMENTI RADNOG PROCESA U PROMETU

Elementi radnog procesa u trgovinskim poduzećima su:

a) rad,

b) predmet rada (prometa), i

c) sredstva za rad.

Da bi se obavila trgovinska djelatnost potrebna je svjesna,

smišljena i svrsishodna djelatnost radnika usmjerena na predmete rada

zbog njihove nabavke i prodaje (ili pružanja trgovinskih usluga) uz

pomoć odgovarajućih sredstava za rad.

Proces poslovanja trgovinskih poduzeća, kao i njegova vrsta i

predmet djelatnosti, uvjetuju vrstu i strukturu rada, vrstu predmeta

rada kao i vrstu i namjenu sredstava za rad.

Vrsta i struktura rad će biti drukčija u poduzećima

maloprodaje od poduzeća veleprodaje, a posebno od vrste rada u

poduzećima koja se bave spoljnotrgovinskim prometom ili uslugama u

oblasti prometa.

Predmeti rada u pojedinim trgovinskim poduzećima zavise od

vrste roba i usluga kojima se poduzeće bavi u prometu. Tako na

primjer poduzeće se može baviti prometom ishrane, bilo da radi u sferi

maloprodaje, veleprodaje ili spoljne trgovine.

Pored rada i predmeta rada svako trgovinsko poduzeće u

svom procesu rada koristi i sredstva rada. Ona pomažu i služe da se

uspješnije obavljaju procesi poslovanja. Koja i kakva će se sredstva

rada koristiti, zavisi ne samo od vrste poduzeća nego i vrste predmeta

rada kojim se bavi trgovinsko poduzeće. Od vrste poduzeća zavise

sredstva rada u sljedećem:

- u maloprodajnom poduzeću sredstva rada bit će pretežno

prodavaonice i oprema u njima, ali koja će biti primjerena predmetima

rada (hladnjače, frižideri i sl. za prodaju mesa, a za prodaju tekstila bit

će pretežno pultovi, izložbena oprema, zrcala i sl.),

- u veleprodajnim poduzećima sredstva za rad bit će pretežno

skladišta, transportna sredstva i poslovni uredi. Oprema i namjena

skladišta bit će opremljena prema predmetu rada, i

- u spoljnotrgovinskim poduzećima sredstva za rad bit će

pretežno u poslovnim uredima i skladištima zavisno od predmeta rada.

Elementi radnog procesa su aktivni sudionici u trajanju

prometa i bez njihove nazočnosti nije moguće obaviti funkciju

prometa. Ponekad se poistovjećuju pojmovi obrtna sredstva i predmet

rada kao i pojam sredstava za rad i stalna poslovna sredstva. Ovi

pojmovi se razlikuju.

Razlika između pojma stalna sredstva i sredstva za rad je u

tome što sva stalna poslovna sredstva ne čine sredstva za rad kao na

primjer: dugoročna financijska ulaganja ili nematerijalna ulaganja.

Sredstva za rad, s gledišta radnog procesa, obuhvaćaju i neka obrtna

sredstva koja služe u obavljanju prometa, ali nisu predmet samog

prometa kao što je: sitan inventar, rezervni dijelovi, auto gume i sl.

Postoji i razlika između sredstava za rad sa aspekta radnog procesa i

sredstva za rad s gledišta analize sredstava i izvora sredstava

poduzeća. S gledišta radnog procesa sredstva za rad su širi pojam od

sredstava za rad promatrano s gledišta analize sredstava i izvora, jer u

tom slučaju u sredstva za rad ne spadaju rezervni dijelovi, sitan

inventar, auto gume i sl. (tretiraju se kao obrtna sredstva i s vijekom

trajanja do jedne godine).

Postoji razlika između predmeta rada i obrtnih sredstava.

Predmet rada je uži pojam od obrtnih sredstava, jer sva obrtna

sredstva nisu predmet trgovanja. U pojedinim trenucima neki pojavni

oblici obrtnih sredstava nisu predmet prodaje kao npr. novčana

sredstva, devizni računi, potraživanja po raznim osnovama i sl. U ovim

slučajevima ovaj dio obrtnih sredstava ima potencijalnu mogućnost da

se pretvori u robe koje će biti predmet rada.

1. RAD U TRGOVINSKIM PODUZEĆIMA

1.1. Pojam i podjela rada

U trgovačkom poduzeću rad je najvažniji element radnog

procesa. Rad u prometu predstavlja svjesnu, smišljenu i svrsishodnu

djelatnost radi nabavljanja i prodavanja robe, a svrha je zadovoljiti

potrebe potrošača, odnosno kupaca. U oblasti usluga iz područja

prometa rad se može definirati u nešto izmijenjenom obliku, jer

predmet rada nije kupovina i prodaja robe nego pružanje određenih

usluga. Zato rad u oblasti usluga na području prometa predstavlja

svjesnu, smišljenu i svrsishodnu djelatnost radi pružanja usluga iz

područja prometa, a svrha je da se zadovolje potrebe korisnika usluga.

Bez rada nema trgovine, a ni bilo koje druge poslovne

aktivnosti, jer su sredstva za rad i predmet rada mrtvi predmeti, samo

ih rad može staviti u funkciju obavljanja prometa. Na taj način rad

utječe na ostvarivanje ekonomskih ciljeva poslovanja.

Rad iziskuje trošenje ljudske energije i vremena, a čiji se

ekvivalent iskazuje kroz plaće kao materijalni trošak poduzeća. Da bi

trošak poduzeća bio manji, potrebno je racionalno i ekonomično

koristiti radnu snagu. Rad u trgovinskim poduzećima se pjavljuje u

svim fazama poslovanja: prodaji, nabavi, skladištenju, prijevozu,

čuvanju, organizaciji, kontroli, administraciji, upravljanju i sl. Zavisno

od toga koja se ljudska energija više troši, rad možemo dijeliti na

fizički i umni. Fizički rad je vezan uz više trošenja fizičke energije, a to

su poslovi na utovaru, istovaru, prijenosu i sl. Umni rad je onaj rad

gdje se više troši umna energija kao na primjer: rad na prodaji, nabavi,

izvozu, uvozu, administraciji, upravljanju, istraživanju itd. Sa

razvojem znanosti i tehnike fizički rad se sve više zamjenjuje umnim

radom ili se on smanjuje uporabom odgovarajućih sredstava za rad

(uporaba dizalica, transportera, kolica i sl.).

1.2. Trošenje rada i njegova cijena

Trošenje rada, odnosno energije u ekonomskom mjerilu

iskazuje se kroz plaću radnika. Međutim, odnos između plaće i

trošenja radne energije nije i ne može biti u funkcionalnoj vezi.

Sposobnost radnika u velikoj mjeri utječe s kolikim trošenjem energije

i vremena će obaviti jedan posao. Sigurno je da će manje sposobni

radnici s više trošenja energije i truda obaviti posao od drugih dobro

osposobljenih radnika, a dobit će istu plaću. Prema tome, plaća se

vezuje uz ostvareni rezultat, a manje za uloženi trud i trošenje energije

zato je pravičnije plaću vezati uz vrijednost učinka, s tim da je

mjerenje i praćenje vrijednosti učinka po svakom radniku dosta složen

i kompliciran posao.

Učinci nastaju na svakom radnom mjestu, ali se njihova

vrijednost ne utvrđuje pojedinačno nego prodajom zajedničkog

učinka. Složenost nastaje pokušajem da se ustanovi koliki je doprinos

svakog pojedinca na ukupni učinak. Ovo mjerenje se još više

komplicira utjecajem tržišta i drugih faktora na vrijednost ukupnog

učinka neovisno od utjecaja radnika, skupine ili cijelog poduzeća.

Na visinu plaće može utjecati:

a) polazna (startna) osnova,

b) stimulacijski dio za pojedinačni rad,

c) stimulacijski dio za skupni rad,

d) stimulacijski dio za rezultate rada organizacijske jedinice, i

e) stimulacijski dio za uspješan rad ukupnog poduzeća.

Prilikom utvrđivanja sustava nagrađivanja polazi se od

preciznog utvrđivanja kako se evidentiraju i mjere rezultati rada.

Uspješnost u radu se iskazuje usporedbom temeljnih (polaznih)

zadataka s ostvarenim rezultatima. Uspješnost rada bit će veća što je

rezultat rada veći od temeljnih (polaznih) zadataka i obratno.

Sustav nagrađivanja uposlenih u trgovini polazi od startne

osnove svakog radnika koja se uvećava ili umanjuje zavisno od

ostvarenih rezultata rada pojedinačnog radnika i njegove uže ili šire

radne grupe, gdje je njihov rad uzajamno povezan i uvjetovan.

Stimulacijski dio plaće treba osigurati:

a) pravičnost nagrade, koja se ogleda u tome da radnik shvati

da je razmjerno nagrađen svome doprinosu uspješnom radu ili da je

srazmjerno kažnjen za neuspješan rad,

b) da nagrađivanje djeluje stimulativno za daljnje zalaganje, a

time dobivanje veće plaće, kao i mogućnost napredovanja,

c) da među plaćama i nagradama postoje takvi odnosi i rasponi

koji neće negativno djelovati i stvarati osjećaj nepravičnosti, i

d) da nagrađivanje bude učinkovito i u kratkom roku kako bi

radnik osjetio prednosti i stimulans nagrađivanja. Raspodjela i

nagrađivanje po završnom računu poduzeća nema veći efekt u

stimuliranju radnika jer je to dugo razdoblje da bi se znalo zašto je

nagrađen.

U sustavu nagrađivanja potrebno je definirati po kojim

osnovama se prati rezultat rada. Mjerenje vrijednosti učinka imat će

opravdanje samo u slučaju kada radnik ili njegova uža ili šira radna

skupina stvarno može svojim zalaganjem i radom doprinijeti boljem

učinku. Vrlo je destimulacijsko nagrađivanje kada se ono vrši prema

učincima na koje radnik ili njegova skupina mogu neznatno ili nikako

utjecati svojim radom, odnosno da na taj učinak mogu znatno više

utjecati neki drugi radnici u poduzeću. Posebno se moraju eliminirati

utjecaji tržišta i okružja, pri računanju rezultata rada pojedinca ili

grupe, a koji nisu mogli utjecati na takve rezultate koji su pod

utjecajima tržišta ili drugih mjera iz okružja.

1.2.1. Polazna (startna) osnova

Utvrđivanje polazne (startne) osnove za radnike u poduzeću je

vrlo složena faza rada u kojoj se razne vrste rada (po obimu, značaju i

složenosti) dovode u odnose njihovog kvantitativnog uspoređivanja.

Jednostavnije rečeno, potrebno je uspostaviti odnose između prostog

rada (najjednostavnijeg rada) i svih ostalih složenijih oblika rada.

Metode utvrđivanja (polaznih) startnih osnova predstavlja, u

stvari, utvrđivanje složenosti rada, a moguće ih je provesti na dva

osnovna načina:

- sumarna metoda, i

- analitička metoda.

Sumarna metoda polazi od sumarne procjene poslova za

pojedina radna mjesta ne ulazeći u analizu pojedinačnih obilježja posla.

Ova metoda je više iskustvena, a zasniva se na procjenama

radne skupine koja vrši utvrđivanje složenosti rada. Ovaj postupak ima

prednosti što je jednostavan, brz i lako shvatljiv. Međutim, on ima

znatno veće nedostatke, jer se temelji na subjektivnim procjenama i

nedovoljno kvalitetnim argumentima.

Analitička metoda se zasniva na analitičkoj procjeni radnih

mjesta. Ona uzima više kriterija i polazi od svake karakteristike

radnog mjesta. Uzima se nekoliko osnovnih zahtjeva za radno mjesto

(znanje i sposobnost, odgovornost, napori pri radu, uvjeti rada,

moralne sposobnosti i sl.), a unutar svakog zahtjeva vrši se

stupnjevanje od najnižeg do najvišeg zahtjeva.

Danas u svijetu a i kod nas postoje razni sustavi analitičke

procjene radnih mjesta. Oni se razlikuju u broju zahtjeva koji se

koriste u analitičkoj procjeni kao i u sudjelovanju pojedinog zahtjeva u

ukupnoj procjeni jednog radnog mjesta. Analitička procjena radnih

mjesta zavisi od vrste i veličine poduzeća kao i predmeta poslovanja.

Drukčiji zahtjevi će se tražiti u poduzeću koje se bavi maloprodajom

od poduzeća koje se bavi vanjskom trgovinom. Pojedini sustavi

pridaju veći značaj jednom zahtjevu, a neki drugi sustav drugom

zahtjevu. Tako, na primjer, sustav koji se koristio kod nas za školsko

znanje (teorijska obuka) davao je maksimum 70 bodova ili 7% od

ukupno mogućih bodova, poznati sustav CARNEGIE (ILLINOIS,

SAD) za školsku naobrazbu daje maksimalno jedan bod ili 1% od

ukupno mogućih bodova, dok sustav CTG (Belgija) za školsko znanje

daje 500 bodova ili 13% od ukupno mogućih bodova. Ovaj primjer

ukazuje koliko su različita mišljenja o značenju školskog znanja za

obavljanje radnih zadataka. Slične pristupe nalazimo i kod ostalih

zahtjeva što pokazuje da se subjektivna mišljenja mnogo razlikuju po

pitanju broja zahtjeva i njihovog značaja u analitičkoj procjeni radnih

mjesta. Tako, na primjer, sustav CTG sadrži 32 zahtjeva, svrstanih u

pet osnovnih grupa, dok sustav koji se primjenjivao kod nas od 1957.

god. sadrži 20 zahtjeva svrstanih u četiri osnovne grupe.

Radi primjera navodimo dva sustava:

a) Sistem CTG (Belgija) za analitičku procjenu radnih mjesta

Grupa

Red

br.

ZAHTJEV

Maksim.broj

bodova

%

po

grupi

ukupno

I - Znanje i stručna izobrazba 2.000 26%

A. - Teorijska izobrazba

1. Školsko znanje 500

2. Dopunsko znanje 500

B. - Praktična izobrazba

3. Naukovanje i usmjereno

obrazovanje

500

4. Slobodna praktična izobrazba 500

II - Fizičke sposobnosti 1.550 21%

A. - Osobine čula

5. Vid 100

6. Opip 100

7. Sluh 100

8. Okus 100

9. Njuh 100

B. - Sposobnosti kretanja

10. Brzina pokreta 150

11. Točnost pokreta 150

12. Koordinacija pokreta 150

13. Brzina reakcije 150

14. Spretnost 100

C. - Sposobnost mišića

15. Naprezanje 250

16. Neugodan položaj 100

III - Umne sposobnosti 1.100 15%

17. Pažnja i koncentracija 300

18. Rasuđivanje 200

19. Pamćenje 200

20. Inventivnost 200

21. Smisao za estetiku 200

IV - Moralne sposobnosti 1.950 26%

22. Autoritet 150

23. Moralni autoritet 150

24. Hladnokrvnost 150

25. Rad i čistoća 150

26. Reprezentativnost 150

27. Odgovornost prema drugima 400

28. Odgovornost za predmet rada 400

29. Odgovornost za poslovni rezultat 400

V - Uvjeti rada 900 12%

30. Utjecaj okoline 300

31. Opasnost od nesreće 300

32. Opasnost od oboljenja 300

UKUPNO

7.500 7.500 100%

b) Sustav koji se primjenjuje kod nas od 1957. g.

Grupa

Red

br.

ZAHTJEV

Maksim.br.bodova

%

po grupi ukupno

A - Znanje i sposobnosti 400 40%

1. Školsko znanje-teorijska obuka 70

2. Stručnost-praktična obuka 250

3. Spretnost 30

4. Rukovođenje 50

B - Odgovornost 190 19%

5. Za pravilno obavljanje poslova 130

6. Za sredstva rada 20

7. Za proces rada i sigurnost drugih 150

8. Za vršenje službe od općeg

značaja

190

C - Napor pri radu 230 23%

9. Umni napor 60

10. Napor osjetila čula i nerava 40

11. Fizički napor 100

12. Napor u odnosima s drugim 30

D - Uvjeti rada 180 18%

13. Opasnost od prehlade 20

14. Opasnost od nesretnih slučajeva 20

15. Temperatura 30

16. Voda, vlaga i kiseline 20

17. Prljavština i prašina 20

18. Plinovi, pare, neugodni mirisi 20

19. Buka i potresi 30

20. Blještavost, nedostatak svjetla 20

UKUPNO 1.000 1.000 100%

Napomena: Kod bodovanja odgovornosti ne mogu se zbrajati

bodovi za svaku skupinu, jer se zahtjev pod br. 5 i 6 odnose na

izvršitelje pojedinih radnih zadataka, pod red. br. 7 odnosi se na niže

rukovoditelje, a red. br. 8 na više rukovoditelje.

Svaki od zahtjeva se stupnjuje od najnižeg mogućeg do

najvišeg mogućeg zahtjeva koji se traži za određeno radno mjesto.

Tako, na primjer, u sustavu koji se primjenjivao kod nas od 1957.

godine svaki zahtjev je stupnjevan u 9 stupnjeva. Radi ilustracije

navodimo primjer stupnjevanja zahtjeva.

A.2. Stručnost-praktična obuka:

Stupanj Opis stupnja Broj bodova

1. Praktičan rad do 1 mj. 0

2. Praktičan rad od 1-6 mj. 15

3. Praktičan rad od 6-12 mj. 30

4. Praktičan rad od 1-2 god. 60

5. Praktičan rad od 2-4 god. 90

6. Praktičan rad od 4-6 god. 125

7. Praktičan rad od 6-10 god. 160

8. Praktičan rad od 10-15 god. 205

9. Praktičan rad preko 15 god. 250

Analitička procjena radnih mjesta zasniva se na određenim

procjenama što dovodi do grješaka i unosi subjektivan pristup u ocjeni

važnosti zahtjeva i unutar jednog zahtjeva stupnjevanju tog zahtjeva.

Iako nema idealno dobrog sustava analitičke procjene radnih

mjesta, ova metoda u određivanju startne osnove pokazuje dosta

pozitivnosti jer unosi zadovoljavajuću mogućnost izbora zahtjeva i

njihovog značaja u ukupnom bodovanju.

Za potrebe trgovinskih poduzeća pri analitičkoj procjeni radnih

mjesta osnovna koncepcija ove metode može poslužiti kao polazna

osnova u iznalaženju adekvatnog sustava analitičke procjene radnih

mjesta vodeći računa o objektivnim elementima rada (vrsta

trgovinskog poduzeća, sredstva rada, organizacija rada, predmet

djelatnosti i sl.). Zahtjevi za pojedina radna mjesta u raznim oblicima

organizacija prometa (maloprodaja, veleprodaja, izvoz-uvoz) će se

znatno razlikovati, a što će zahtijevati pronalaženje vlastitih rješenja u

analitičkoj procjeni radnih mjesta. Nemoguće je istom analitičkom

procjenom radnih mjesta, na primjer, uvjete rada u maloprodaji i

poslovima vanjske trgovine zajednički opisati i definirati. Sigurno je da

su uvjeti rada u prodavaonici sasvim drukčiji od uvjeta rada u vanjskoj

trgovini, a što će se i u bodovanju radnih mjesta na sasvim različit

način riješiti.

Analitička procjena radnih mjesta omogućava pravilniju ocjenu

važnosti svakog radnog mjesta u trgovinskom poduzeću, jer se u obzir

uzimaju razni zahtjevi (i razni stupnjevi zahtjeva) potrebni za izvršenje

planiranih radnih zadataka za svako radno mjesto. Kvalitetno

provođenje analitičke procjene radnih mjesta zahtijeva od realizatora

ovog posla detaljno upoznavanje svakog radnog mjesta kao i uvjete i

okolnosti pod kojim se obavljaju radni zadaci.

1.2.2. Mjerenje izvršenja radnih zadataka

Sustav nagrađivanja polazi od saznanja da svi radnici ili

skupina radnika ne izvršavaju isto postavljene radne zadatke. Onaj

radnik ili skupina radnika koja izvrši bolje i u većem obimu postavljene

radne zadatke, daju veći doprinos uspješnosti poslovanja, pa im po toj

osnovi pripada pravo na veće plaće, odnosno na dio koji se tretira kao

stimulativni dio plaća.

Da bi se mogli mjeriti postavljeni radni zadaci, potrebno je

pratiti obim i kvalitetu njihovog izvršenja. Mjerenje izvršenja radnih

zadataka je dosta složeno i obimno. Da bi sustav nagrađivanja bio

učinkovit i opravdao svoje postojanje, potrebno je naći adekvatna

mjerila i metode mjerenja izvršenja radnih zadataka za pojedince ili

skupine radnika.

Možemo koristiti dvije metode za mjerenje izvršenja radnih

zadataka i to:

a) metode ocjenjivanja, i

b) egzaktne metode.

Metode ocjenjivanja polaze od subjektivne procjene

ocjenjivača koliko je jedan radnik ili skupine radnika izvršila svoj radni

zadatak i koliko su doprinijeli izvršenju ukupnih zadataka organizacije.

Iako se pri ocjenjivanju uzima više elemenata, uvijek ostaje dvojba da

li su izabrani oni elementi radnog učinka na koje radnik ili skupina

može utjecati i da li su ocjene ocjenjivača realne. Kako su obično

rukovoditelji ocjenjivači, postavlja se pitanje tko će njih ocjenjivati?

Iako su metode ocjenjivanja dosta jednostavne i jasne, u praksi se

pokazuju kao dosta konfliktne. Kako ocjenjivači nemaju egzaktne

dokaze i ne koriste ih u ovim metodama, teško je dokazivati i braniti

zašto je jedna vrsta posla ocijenjena sa dobar, a druga sa vrlodobar.

Poseban problem nastaje kada se ocjenjuje kvaliteta izvršenog posla

gdje su granice između jednog i drugog stupnja kvalitete dosta

neprecizne. Metode ocjenjivanja često imaju suprotne učinke od želje

za dobrim sustavom nagrađivanja. U slučajevima grješaka dovode do

nezdravih odnosa među uposlenim i umjesto da djeluju stimulativno,

ponekad djeluju i u suprotnom pravcu od očekivanog. Pri ocjeni ove

metode treba poći i od shvaćanja uposlenih da je njihov posao i radni

zadatak važan (često i najvažniji) i da su svoju radnu zadaću obavili na

najbolji način. Eventualne negativne ocjene ocjenjivača ne prihvaćaju

kao realnu i objektivnu ocjenu nego kao negativan odnos ocjenjivača

prema njima (da ga ne podnosi, da ga ne voli, da ga mrzi i sl.). U

svemu ovome najgore je što je negativno ocijenjen radnik potpuno

uvjeren da je nerealno ocijenjen, odnosno da je on u pravu. Spreman

je na dugotrajne rasprave i konflikte, dokazujući da je u pravu

uključujući i druge radnike u beskonačne i jalove rasprave, a što je

više predmet psihologijske nego ekonomske znanosti. Prije

odlučivanja da li ćemo uvesti metodu ocjenjivanja u mjerenju izvršenja

radnih zadataka, moramo sagledati sve njene dobre i loše strane.

Egzaktne metode mjerenja izvršenja radnih zadataka zasnivaju

se na objektivnom mjerenju izvršenja radnog zadatka. Ovdje se

ostvareni rezultati uspoređuju s temeljnim (zadanim) veličinama. Za tu

svrhu kao temeljne veličine mogu služiti:

- planske veličine, ili

- veličine jednog od prethodnih vremenskih razdoblja.

Kod egzaktnih metoda utvrđuje se procent izvršenja radnog

zadatka po jednoj ili više osnova. Ujedno se unaprijed utvrdi koliko će

se za ostvarene rezultate po svakoj osnovi korigirati (povećati ili

smanjiti) plaća iskazana kao planska startna osnova. Ova metoda

zahtjeva dobro i kvalitetno planiranje, praćenje i evidentiranje

podataka koji su predviđeni kao elementi radnog zadatka. Egzaktne

metode mjerenja izvršenja radnih zadataka u praksi se pokazuju dosta

uspješnim i mnogo su objektivnije metode od metoda ocjenjivanja.

Ovim metodama moguće je mjeriti izvršenje radnog zadatka

pojedinačnih radnika, skupnog rada, rada organizacijske jedinice kao i

rada ukupnog poduzeća.

1.2.3. Vrste radnih zadataka kao osnova sustava nagrađivanja

Vrste radnih zadataka na osnovi kojih se vrši nagrađivanje

pojedinaca, radnih skupina i organizacijskih jedinica ovise od vrste,

veličine i djelatnosti poduzeća. Nagrađivanje prema radu ima zadatak

pozitivno djelovati na radnika i skupinu da povećaju fizičke i umne

napore i psihičku spremnost za uspješnije obavljanje postavljenih

radnih zadataka.

Pored sustava nagrađivanja pojedinačnih radnika, sve se više

razvija sustav nagrađivanja skupine radnika. Ovo se zasniva na

skupnom izvršenju radnog zadatka, jer ga pojedinac ne može sam

izvršiti. Poslovi u skupni su često usko povezani i neizvršenje radnog

zadatka jednog radnika dovodi do poremećaja u izvršenju radnog

zadatka svih ostalih u skupini. Cilj ovog sustava nagrađivanja je da

utječe na sve uposlene u grupi, da kroz individualni interes, nastoje da

svi u skupini izvrše svoj dio radnih zadataka. Skupina nože pozitivno

utjecati na pojedinca da i on izvrši uspješno svoj dio posla ili da mu

skupina pomogne u izvršenju tog dijela radnog zadatka. Skupni rad se

očituje u odjelima ili sektorima (prodaja, nabava, transport i sl.) u radu

prodavaonica, odjelima izvoza i uvoza i sl. Manja prodavaonica se

može tretirati kao radna skupina (obračunska jedinica), dok se veća

prodavaonica ili robna kuća može sastojati iz više radnih skupina (po

odjelima, sektorima, vrstama artikala i sl.).

Brojne su mogućnosti na osnovi kojih se može provoditi

sustav nagrađivanja.

Potrebno je izabrati nekoliko osnovnih mjerila po kojima se

može mjeriti uspješnost rada pojedinca ili skupine. Pokazatelji koji će

nam služiti za mjerenje rezultata rada moraju maksimalno odgovarati

postavljenim zadacima za radno mjesto ili skupinu. Pojedinci ili

skupina svojim zalaganjem mogu doprinijeti da se postavljeni zadaci

ostvare. Na taj način moraju postojati uzročno-posljedične veze

između postavljenih i ostvarenih rezultata rada i visine planiranih i

ostvarenih plaća pojedinca i skupine radnika.

U sustavu nagrađivanja u organizacijama robnog prometa

moguće je koristiti razne pokazatelje u mjerenju izvršenja radnih

zadataka. Najčešće se koriste sljedeći pokazatelji za pojedince ili

skupine radnika:

a) izvršenje plana realizacije (prodaje, izvoza, uvoza, nabave).

Plan može biti iskazan količinski i vrijednosno,

b) izvršenje plana razlike u cijeni,

c) izvršenje plana troškova (ukupnih ili pojedinih troškova kao

kamate na obrtna sredstva, bruto plaće, troškovi energije i sl.),

d) izvršenje plana ekonomičnosti,

e) izvršenje plana rentabilnosti itd.

Obično praćenje izvršenja radnih zadataka po jednoj osnovi

nije dovoljno da reprezentuje sve radne zadatke na jednom radnom

zadatku (pojedinca ili skupine). Na primjer: izvršenje plana prodaje

može biti uspješno, ali uz povećane troškove. Ako bi se sustav

nagrađivanja pratio po izvršenju plana prodaje, visina stimulativne

plaće bi bila pozitivna iako su troškovi ostvareni znatno iznad

planiranih. Korisno je koristiti dva ili više (ali ne i previše) elemenata

po kojima će se vršiti sustav nagrađivanja. Pored elemenata koji prate

izvršenje radnog zadatka, uvijek treba pratiti i vezati uz sustav

nagrađivanja i troškova s kojim je ostvaren određeni rad, odnosno

rezultat. U našem primjeru, kod praćenja izvršenja prodaje, pored

pokazatelja ostvarenja plana prodaje, potrebno bi bilo pratiti za isto

radno mjesto ili skupinu izvršenje plana troškova. Najbolje rezultate u

sustavu nagrađivanja postižu elementi nagrađivanja na osnovi

ekonomičnosti i rentabilnosti, te je opravdano njihovo maksimalno

forsiranje za sva radna mjesta ili skupine gdje je to organizacijski

moguće i opravdano. Ekonomičnost predstavlja odnos između prihoda

(rezultat učinka) i troškova koji su nastali u vezi s ostvarivanjem trog

razdoblja. Sustav stimulacije se zasniva na povećanju rezultata rada i

smanjenju troškova, a što je i osnovni oblik ekonomičnosti rada.

Sustav nagrađivanja rukovodećih radnika treba tretirati kroz

nagrađivanje skupine gdje rukovoditelj skupine pripada skupini i

sudjeluje u sustavu nagrađivanja kao i ostali članovi skupine razmjerno

visini svoje startne osnove. Rukovoditelji više skupina sudjeluju u

sustavu nagrađivanja svake skupine, s tim da se unaprijed utvrdi koliki

se dio njegove startne osnove vezuje uz svaku skupinu. Po tom načelu

moguće je istovremeno da rukovoditelj na osnovi rezultata rada jedne

skupine prima stimulacijski dio, a na osnovi rezultata rada druge

skupine ima umanjenje plaće (destimulaciju) jer ta radna skupina nije

ostvarila postavljene radne zadatke.

Sustav nagrađivanja radnika koji nisu direktno vezani uz radne

skupine moguće je riješiti na dva načina:

- planiranjem individualnih radnih zadataka, i

- planiranjem vezivanja sustava nagrađivanja na većoj ili

manjoj povezanosti s radnim skupinama, organizacijskom jedinicom ili

cijelim poduzećem. Na ovaj način sustav nagrađivanja ovih radnika

zasniva se na njihovom indirektnom doprinosu izvršenju radnih zadaća

skupina a za koje obavljaju poslove.

Poseban oblik sustava nagrađivanja iskazuje se kroz vrijeme

provedeno na radu. Ovaj oblik nagrađivanja vezuje se uz fizičko

prisustvo na poslu. Ovaj sustav je najjednostavniji ali i najmanje

učinkovit jer ne uzima u obzir radne rezultate, a niti troškove vezane

uz taj rad. Rezultati rada na visinu plaće nemaju nikakvog utjecaja, pa

se, u stvari, u ovom slučaju, ne može govoriti o sustavu nagrađivanja.

1.3. Naknada plaća kada se ne radi

Uposleni radnici primaju nadoknadu za svoj rad u obliku plaće

za vrijeme provedeno na radu, odnosno za ostvarene rezultate svoga

rada. Međutim, u dosta slučajeva radnik ima pravo primiti nadoknadu

plaće za razdoblje kada ne radi. To su slučajevi predviđeni zakonom ili

općim aktom organizacije. Najveći broj ovih slučajeva pada na teret

troškova redovnog poslovanja, dok manji broj slučajeva ima tretman

privremene isplate, jer organizacija ima pravo na refundiranje tih

sredstava od druge organizacije i u tom slučaju nema tretman troškova

poslovanja.

Sve isplate naknada plaća za vrijeme kada radnik ne radi,

možemo podijeliti na:

a) naknade plaća koje se isplaćuju na teret troškova poslovanja

organizacije, i

b) naknade plaća koje se isplaćuju na teret drugih organizacija.

a) Naknade plaća koje se isplaćuju na teret troškova

poslovanja organizacije su sljedeće:

- naknada plaće koja se isplaćuje za vrijeme bolovanja (dio

bolovanja koji pada na teret organizacije jer drugi dio bolovanja pada

na teret zdravstvenog osiguranja),

- za vrijeme godišnjeg odmora,

- za vrijeme kraćih odsustava s posla (preseljenja, smrti u

obitelji, vjenčanja, porođaja supruge, odlaska u vojsku i sl.),

- za vrijeme prekida u radu (viša sila, nedostatkom posla i sl.),

- za vrijeme blagdana (državnih i vjerskih),

- za vrijeme službenog puta,

- za vrijeme službenog napuštanja radnog mjesta (rad u

organima države, općine i sl.),

- za vrijeme stručnog osposobljavanja i usavršavanja,

- za vrijeme obavljanja drugih poslova u organizaciji (sastanci,

organi upravljanja, stručni sastanci i sl.),

- za vrijeme odmora tijekom dana (odmor od pol sata),

- za vrijeme provedeno na sistematskim pregledima ili

dobrovoljnom davanju krvi,

- za vrijeme suspenzije s radnog mjesta itd.

b) Naknada plaća koje se isplaćuju na teret drugih organizacija

su:

- za vrijeme provedeno na bolovanju (za slučajeve koji su

predviđeni zakonom, odnosno dio koji pada na teret zdravstvenog

osiguranja),

- za vrijeme provedeno u vojsci, teritorijalnoj obrani i civilnoj

zaštiti,

- za vrijeme pritvora u istražnom zatvoru itd.

Svi slučajevi isplate naknade plaće na teret drugih organizacija

regulirani su zakonom ili općim aktom organizacije koje snosi

naknadu plaće radnika za vrijeme kada nije efektivno radio.

1.4. Ekonomija živog rada

U trgovinskim poduzećima troškovi radne snage su dosta

visoki, što zahtijeva uspješnost ekonomije živog rada. Troškovi živog

rada u trgovinskim poduzećima iskazuju se kroz plaće. S gledišta

ekonomije živog rada potrebno je ostvariti najveću pozitivnu razliku

između troškova plaća i ostvarenih učinaka koji se postižu na osnovi

isplate plaća za te učinke, a što možemo iskazati formulom:

ER = Ostvareni učinak

Troskovi plać e

ER = ekonomičnost rada

U trgovinskim poduzećima trošenje živog rada nastaje u

sljedećim slučajevima:

- u razdoblju pravljenja prometa,

- u razdoblju podržavanja prometa,

- u razdoblju pasivnog efektivnog rada, i

- u razdoblju odsustva s posla.

Trošenje živog rada u razdoblju pravljenja prometa je rad koji

je vezan uz poslove neposrednog prometa (prodaja, nabava, izvoz,

uvoz i sl.).

Trošenje živog rada u razdoblju podržavanja prometa

pojavljuje se u dvije varijante:

- podržavanje neposrednog prometa (utovar, istovar, prijevoz,

skladištenje, pakiranje i sl.), i

- podržavanje indirektnog prometa (administracija, režijsko

osoblje, stražarska služba i sl.).

Trošenje živog rada u razdoblju pasivnog efektivnog rada je

specifičnost prometa koja se izražava u fizičkom prisustvu radnika na

radnom mjestu (pasivni efektivni rad), a kada ne obavlja poslove

prometa. Na primjer, prisustvo prodavača u prodavaonici kada nema u

njoj kupaca.

Trošenje živog rada u razdoblju odsustva s posla su oni

slučajevi kada radnik ne radi, a naknada plaće pada na teret poduzeća

(odmori, bolovanja, blagdani, službeno putovanje, stručno

osposobljavanje i dr.).

Ekonomija živog rada bit će pozitivnija ukoliko se smanji

utrošak živog rada koji nije direktno vezan za pravljenje prometa i

podržavanje neposrednog prometa. Ostali oblici trošenja rada nisu u

neposrednoj funkciji izvršavanja prometa iako neki oblici trošenja

živog rada indirektno utječu na promet (stručno usavršavanje,

službeno putovanje, administracijski poslovi i sl.).

S gledišta odnosa troškova plaće i prometa, troškovi plaća

mogu biti:

- fiksni, i

- varijabilni.

Troškovi plaća u trgovinskim poduzećima, imaju u većini

slučajeva fiksni karakter jer je neophodno fizičko prisustvo radnika na

radnom mjestu. Varijabilni karakter troškova plaća imamo samo u

dijelu:

- kada je visina plaće vezana uz promet, ili

- kada je dio plaće (stimulacijski dio) vezan za izvršenje

radnog zadatka, odnosno prometa.

Status i karakter troškova plaće (fiksni ili varijabilni) je

značajan za vođenje politike cijena i pravljenje kalkulacija. Iz tih

razloga potrebno je točno razgraničiti dio plaća koje imaju fiksni

karakter a koji dio plaća ima varijabilni karakter.

Za povećanje produktivnosti i ekonomičnosti živog rada u

trgovinskim poduzećima sljedeća pitanja imaju poseban značaj:

a) Stručna sposobnost radnika koja se vezuje sa znanjem,

vještinom i iskustvom.4 Znanje za poslove prometa je naučena

sposobnost da se ostvare radni zadaci pomoću sredstava i određenih

metoda i postupaka. Znanje se stječe raznim oblicima školovanja

(redovno, dopunsko i povremeno) koje se zasniva na teorijskom i

praktičnom učenju. Vještina je sposobnost da se znanje praktično

primijeni u izvršavanju radnih zadataka. Iskustvo ukazuje na

postojanje duljeg ili kraćeg razdoblja primjene znanja i vještine u

izvršavanju radnih zadataka.

Realno je očekivati da će radnik učinkovitije izvršavati svoje

radne zadatke ukoliko je stručno sposobniji, odnosno ako ima

adekvatno znanje, vještinu i iskustvo za predviđene radne zadatke i uz

uvjet da je adekvatno stimuliran za izvršavanje planiranih radnih

zadataka.

Radna mjesta u trgovinskim poduzećima traže radnike s nizom

različitih stručnih sposobnosti. Pored osnovne stručne sposobnosti za

izvršavanje pojedinih radnih zadataka (naročito poslova prodaje,

izvoza, uvoza, nabave i sl.), neophodno je posjedovati sklonost za

obavljanje takvih poslova, pozitivne karakterne osobine, način

ophođenja s ljudima, sposobnost uvjeravanja i ukazivanja na neke

specifičnosti, govorničke vještine, spretnost pri radu i sl.

b) Odnos radnika prema izvršenju radnih zadataka

Pored sustava nagrađivanja potrebno je poduzimati i niz drugih

mjera radi povećanja psihičke sklonosti radnika za izvršenje radnih

zadataka.

U ovu grupu mjera spadaju razni indirektni podsticaji koji će

pozitivno utjecati na povećanje psihičke spremnosti radnika za

uspješno izvršenje radnih zadataka. To se odnosi na zadovoljstvo

4 Š. Babić, "Uvod u ekonomiku poduzeća", Školska knjiga, Zagreb, str.90.

radnika radnim zadatkom, pridavanje značaja radnom učinku,

primjerne pohvale, mogućnosti napredovanja u kadrovskoj hijerarhiji,

poslovni i kolegijalni odnos na radnom mjestu, osjećaj pripadnosti

skupini i individualnom doprinosu ukupnom uspjehu itd. Uspjeh

kolektiva bit će veći ukoliko se nametne shvaćanje uposlenim

radnicima da od toga umnogome ovisi i njihov osobni i obiteljski

uspjeh. Samo zadovoljan radnik koji je maksimalno rasterećen svojih

privatnih problema, može uspješno obavljati radne zadatke, a naročito

u oblasti prodaje, izvoza, nabave, uvoza i sl. gdje ljubaznost i osmijeh

na licu mnogo utječu na izvršenje radnih zadataka.

c) Raspoređivanje radnog vremena u trgovinskim poduzećima

i pitanje odmora. Radi zadovoljenja potreba kupaca, trgovinsko

poduzeće, a naročito maloprodaja, mora voditi računa o zahtjevima

potrošača u vezi s rasporedom radnog vremena. Prodavaonice trebaju

biti otvorene i u vremenu kada druga poduzeća ne rade kako bi

omogućili i kupcima koji su uposleni da obave željene kupovine.

Prema tome, prodavaonica u organizaciji rasporeda radnog vremena

mora iznaći optimum između:

- zahtjeva potrošača da prodavaonica bude otvorena i u

vremenu kada ostali ne rade, da bi mogli obaviti kupovine, odnosno

dodatnih troškova, i

- očekivane koristi od rada u tom vremenu.

Potreba za produljenim radom izaziva dodatne troškove i

smanjenje produktivnosti rada prodavaonice jer je ona otvorena i

tijekom redovnog radnog dana i u vremenu kada je smanjen promet.

Time dolazi do nesklada između prometa i radnog vremena.

Nesklad između prometa i angažirane radne snage pojavljuje se

u toku jednog dana, tijekom tjedna i po mjesecima tijekom godine.

Nesklad se pojavljuje kao posljedica navika potrošača kada da kupuju,

vrste prodavaonice, lokacije, asortimana proizvoda i sl.

Dinamika prometa oscilira tijekom jednog dana što dovodi do

negativnih utjecaja:

- u trenucima povećanog prometa radnici su preopterećeni i ne

mogu posvetiti adekvatnu pozornost svakom kupcu i time utječu na

kvalitetu usluga i smanjenje potencijalnog prometa, i

- u trenucima smanjenog prometa radnici su nedovoljno

uposleni što smanjuje produktivnost rada i utječe na smanjenje radne

discipline.

Ovaj nesklad se može prevladati tijekom radnog dana:

- pravilnim izborom korištenja dnevnog odmora,

- angažiranjem dodatne radne snage u razdoblju povećanog

opterećenja (preraspodjela radnog vremena tijekom dana, ispomoć

učenicima, upošljavanje radnika sa skraćenim radnim vremenom), ili

- uvođenjem dvokratnog radnog vremena, s tim da

prodavaonica ne radi tijekom dana u trenucima kada je nizak promet.

Rješenje rada prodavaonice tijekom dana u slučajevima

nesklada između prometa i radnog vremena treba tražiti kroz

ekonomski interes prodavaonice (račun ekonomičnosti i rentabilnosti)

ali ne zanemarujući i osnovni marketinški interes - zadovoljenje

potreba potrošača.

Nesklad između obima prometa javlja se i tijekom jednog

tjedna. Najčešće se u prodavaonicama najveći promet ostvaruje

subotom što se povezuje sa slobodnim danom ostalih uposlenih.

Potrebno je poznavati dinamiku prometa po radnim danima kako bi se

u danima s većim prometom maksimalno izbjegla odsustva s posla,

razni sastanci i drugi izostanci s posla. Prodavaonice koje rade

nedjeljom imaju mogućnost da preraspodjelom radnog vremena

tijekom tjedna, radnim smjenama i uvođenjem dana odmora u neki

drugi dan u tjednu što je moguće bolje usklade obim prometa po

danima sa angažiranjem radnika u te dane.

Za ekonomiju živog rada u trgovinskim poduzećima posebno

je interesantan problem neravnomjernog prometa po mjesecima

tijekom godine. Poznavanje dinamike prometa po mjesecima

omogućava:

- planiranje obima radnih aktivnosti po mjesecima,

- planiranje obrtnih sredstava,

- planiranje nabavki,

- planiranje godišnjih odmora,

- planiranje dopunskog obrazovanja,

- planiranje preraspodjele radnog vremena po mjesecima itd.

U pravilu treba uskladiti planove raznih aktivnosti sukladno

očekivanom obimu prometa po mjesecima. U mjesecima kada je niži

promet potrebno je planirati godišnje odmore i druga odsustva s posla

(dodatno obrazovanje, razni tečajevi i sl.), a na planu prometa planirati

dodatne akcije radi povećanja prometa u tim mjesecima (sniženje,

rasprodaje i druge akcije sa ciljem povećanja dodatne prodaje).

Ekonomija živog rada u trgovinskim poduzećima je složeno

pitanje i zahtijeva od poduzeća da raspored radnog vremena tijekom

dana, tjedna i godine promatra s gledišta produktivnosti,

ekonomičnosti i rentabilnosti rada sa željom da se ostvare postavljani

ciljevi poslovanja uz maksimalno zadovoljenje potreba kupaca -

potrošača.

Navest ćemo neke pokazatelje pomoću kojih možemo mjeriti

ekonomiju živog rada:

Ostvaren promet na 1 KM ostvarene plaće = Promet

Plać e

Ostvarena nabava na 1 KM ostvarene plaće = Nabava

Plać e

Ostvareni rezultat po uposlenom = Promet

Broj uposlenih

Ostvaren rezultat po satu rada = Promet

Radni sati

Poslovni prostor po 1 uposlenom = Poslovni prostor

Broj uposlenih

Stalna poslovna sredstva po 1 uposlenom

= Stalna poslovna sredstva

Broj uposlenih

Obrtna sredstva po 1 uposlenom = Obrtna sredstva

Broj uposlenih

Analitičkom ocjenom navedenih pokazatelja moguće je utvrditi

ekonomiju živog rada, kao i doprinos živog rada na ostvarene

rezultate poslovanja, kao i njegovu kvalitetu uspoređujući dobivene

rezultate s prošlim razdobljem, s prosjekom privredne grane i s istim

pokazateljima za iste ili slične organizacije koje postižu najbolje

rezultate u istoj privrednoj grani.

2. PREDMETI RADA - PREDMETI PROMETA

2.1. Pojam i podjela predmeta rada

U trgovinskom poduzeću značajan element radnog procesa su

predmeti rada, odnosno predmeti prometa. Pod pojmom predmeta

rada u trgovinskom poduzeću podrazumijevamo robu ili usluge na

koje usmjeravamo radnu aktivnost pomoću sredstava za rad.

Predmet rada u trgovinskom poduzeću su robe i proizvodi koji

su predmet nabave i prodaje. U trgovinskom poduzeću skoro sve robe

su dva puta predmet rada. Prvi put, kada se nabavlja roba i drugi put,

kada se prodaje. Najčešće su ove dvije faze (nabava i prodaja)

vremenski, pa i prostorno udaljene, ali u dosta slučajeva se

istovremeno vrši nabava i prodaja.

Poseban oblik predmeta rada imamo u poduzećima koje se

bave pružanjem usluga. Iako usluge nemaju materijalni oblik, one

mogu biti predmet rada u širem shvaćanju kod trgovinskih poduzeća.

Kod pružanja usluga pojavljuje se specifična vrsta rada koja ima

tretman usluge. U ovim slučajevima dolazi do miješanja pojma rada s

pojmom usluge. Iako nije moguće povući oštru granicu između ova

dva pojma, ipak se mogu razlikovati, na primjer poslovi i rad u

predstavništvu od pojma usluge koje će pružati predstavništvo na

povezivanju kupca i prodavca.

Već smo ukazali na razliku između pojmova predmeta rada i

obrtnih sredstava. Predmeti rada su pretežno proizvodi, odnosno robe

koje su predmet nabave radi prodaje i koje se nalaze u radnom

procesu trgovanja. Obrtna sredstva su širi pojam od pojma predmeta

rada, jer sva obrtna sredstva nisu predmet rada.

Predmet rada u trgovinskom poduzeću možemo promatrati s

užeg i šireg obuhvata. Pod užim pojmom predmeta rada možemo

tretirati samo robe koje su u procesu nabavke ili prodaje (robe u

prodavaonici, skladištu, u doradi, u transportu i sl.). Pod širim

pojmom predmeta rada možemo tretirati i neke druge pojavne oblike

obrtnih sredstava koja se mogu brzo transformirati u robe koje će se

naći u robnom prometu, kao na primjer:

- kratkoročna potraživanja,

- kratkoročne pozajmice,

- novčana sredstva,

- papiri od vrijednosti, i sl.

Ovi oblici obrtnih sredstava su predmet poslovanja i s gledišta

predmeta rada ona se mogu relativno brzo transformirati u predmet

rada. U ovoj fazi pojavnih oblika obrtnih sredstava imaju karakter

potencijalnih predmeta rada.

Zalihe rezervnih dijelova, sitan inventar, auto-gume i sl., iako

spadaju u obrtna sredstva nemaju karakter predmeta rada jer nisu

kupljeni radi daljnje prodaje nego za vlastitu uporabu. Oni su, ipak, ali

samo u kratkom trenutku, bili predmet rada - u momentu kupovanja.

Oni bi, u slučaju da se poduzeće naknadno odluči da ih proda, mogli

ponovno postati predmet rada i to u vremenu prodaje. Ipak, osnovna

značajka ovih pojavnih oblika obrtnih sredstava su sredstva za rad

(nikako predmet rada) jer ona služe da se lakše i bolje obavlja osnovna

djelatnost.

Predmeti rada u trgovinskim poduzećima se nazivaju

trgovačka roba, bez obzira na njenu krajnju namjenu. S gledišta

trgovinskog poduzeća to je roba koja je nabavljena za daljnju prodaju.

Međutim, isti proizvodi s gledišta proizvođača mogu imati naziv

sirovine (kada ih kupuje) ili gotovog proizvoda (kada ih prodaje).

Proizvod - betonsko željezo, ima tri naziva zavisno od uporabe i s

gledišta pojedinih poduzeća:

- s gledišta trgovinskog poduzeća to je trgovačka roba, koja se

nabavlja radi prodaje,

- s gledišta željezare kao proizvođača, to je gotov proizvod

koji se prodaje, i

- s gledišta građevinskog poduzeća kao potrošača, to je

sirovina koja se nabavlja za proces proizvodnje.

2.2. Ponašanje predmeta rada u prometu

Osnovna značajka ponašanja predmeta rada u prometu sa

aspekta trgovačkog poduzeća je prodaja i promjena pojavnog oblika

od robe u novac ili potraživanje. Ukoliko se radi o nabavi robe, što je

obratan proces od prodaje, za novac ili druge oblike kratkoročne

obveze kupujemo robu, koja će u sljedećoj fazi biti predmet prodaje.

Na ovaj način predmeti rada u prometu su u stalnom kretanju i

mijenjanju pojavnog oblika.

Za ekonomiku predmeta rada značajne su dvije vrijednosti

predmeta rada:

- nabavna vrijednost, i

- prodajna vrijednost.

Ekonomičnost predmeta rada će biti veća što je veća pozitivna

razlika između nabavne vrijednosti (kao troška) i prodajne vrijednosti

(kao prihoda).

Razlika između nabavne vrijednosti i prodajne vrijednosti je

središnje pitanje uspješnosti poslovanja cijelog poduzeća. Iz te razlike

trebaju se pokriti svi troškovi poslovanja poduzeća (troškovi rada i

sredstava za rad) i osigurati dio za dobit iz poslovanja.

Nabavna vrijednost sadrži:

a) fakturnu cijenu dobavljača,

b) zavisne troškove nabave

- troškove transporta,

- troškove utovara, istovara i pretovara,

- troškove osiguranja,

- troškove carine i drugih carinskih i uvoznih troškova (ako se

roba uvozi) itd.

Prodajna vrijednost robe sadrži:

a) nabavnu vrijednost robe,

b) troškove bruto plaća,

c) troškove sredstava za rad,

d) ostale troškove poslovanja,

e) porez na promet, i

f) dobit poduzeća.

Ekonomika predmeta rada ima za cilj da prodajom robe

pokrije troškove nabavne vrijednosti robe i osigura dovoljnu razliku u

cijeni (razlika između prodajne i nabavne vrijednosti) da se njom

pokriju svi troškovi poslovanja i osigura željena dobit.

Predmeti rada u prodajnoj cijeni sudjeluju s najvišim iznosom:

- u maloprodaji između 60-80%,

- u veleprodaji između 80-95%, i

- u izvozu i uvozu između 90-97%.

Ovi procenti su samo ilustrativno navedeni, a zavise od vrste

robe, djelatnosti, politike cijena itd. Iako su podaci samo orijentacijski,

oni dovoljno ukazuju da je najveći trošak u prodajnoj cijeni nabavne

vrijednosti robe. To zahtijeva i adekvatnu politiku u vođenju

ekonomike predmeta rada, odnosno središnje pitanje u poslovanju

trgovinskog poduzeća je politika asortimana u nabavi i prodaji, te u

skladu s tim vođenje aktivne politike cijena.

2.3. Podjela predmeta rada

Predmete rada u trgovinskim poduzećima dijelimo na robu i

usluge koje se odnose na robni promet. Za potrebe trgovinskih

poduzeća potrebno je vršiti klasifikaciju roba i usluga radi dobivanja

homogenih skupina robe i usluga kako bi lakše donosili marketing

program.

2.3.1. Klasifikacija robe

Klasifikacija robe predstavlja grupiranje robe prema jednoj ili

više oznaka. Cilj klasifikacije robe je dobivanje manjeg broja

homogenih grupa robe radi lakšeg vođenja poslovne politike, odnosno

prilagođavanje marketing programa za pojedine segmente potrošnje.

Veliki broj proizvoda koji se nalazi u robnom prometu (u SAD

ima preko 5 milijuna proizvoda) zahtijeva grupiranje po nekom

kriteriju, kako bi stvorili manji broj grupa proizvoda koje povezuje

jedna ili više oznaka.

Klasifikacija robe ima praktičnu primjenu kod proizvođača,

trgovaca, u statistici, vanjskoj trgovini, bankarstvu, računovodstvu itd.

Bilo kakvo praćenje i evidentiranje svih roba pojedinačno, bilo bi

nepregledno i nesvrsishodno, te je neophodno izvršiti klasifikaciju

robe. Na taj način dobivamo homogene grupe roba koje olakšavaju

vođenje poslovanja, evidentiranje, manipulaciju, uočavanje određenih

zakonitosti, itd.

Svi sudionici u robnom prometu (proizvođači, trgovina,

potrošači) vrše klasifikaciju robe s gledišta svojih potreba i ciljeva. Iz

tih razloga nema opće klasifikacije robe koja je prihvatljiva za svakog

sudionika u robnom prometu. Svaki sudionik prihvaća i provodi jednu

ili više klasifikacija ovisno od njegove politike. Obzirom na veliki broj

sudionika u robnom prometu, imamo veliki broj pristupa klasifikaciji

robe korištenjem raznih oznaka robe.

Navest ćemo jedan broj mogućih klasifikacija roba:

1. Prema vrsti tržišta na:

- robe namijenjene tržištu proizvodne potrošnje, i

- robe namijenjene tržištu osobne potrošnje.

Robe namijenjene tržištu proizvodne potrošnje su oni

proizvodi koji su namijenjeni proizvodnoj potrošnji, dok su robe

namijenjene tržištu osobne potrošnje oni proizvodi koji služe za

zadovoljenje individualnih potreba.

2. Prema tržišnim područjima na:

- robe za domaće tržište, i

- robe za strano tržište.

3. Prema stupnju obrade na:

- proizvode koji nisu obrađeni (sirovine i sl.),

- proizvode obične prerade, i

- proizvode visoke prerade.

4. Prema stupnju pripremljenosti za uporabu na tržištu

proizvodne potrošnje na:

- sirovine,

- materijale,

- dijelove,

- temeljnu opremu,

- pomoćnu opremu,

- alate,

- istraživačku opremu,

- otpatke, i

- pomoćni materijal.

5. Prema namjeni i uporabi na:

a) materijal za reprodukciju:

- sirovine i poluproizvodi,

- pogonska goriva, i

- gotovi proizvodi za reprodukciju,

b) sredstva za rad:

- pogonski strojevi,

- poljoprivredni strojevi,

- strojevi i uređaji za obradu metala,

- ostali strojevi i uređaji,

- elektromotori i električni uređaji,

- transportna sredstva,

- ostala investicijska roba,

c) potrošna roba:

- hrana,

- piće i duvan,

- namještaj,

- tekstil,

- medicinski, farmaceutski i kozmetički preparati,

- ostali proizvodi za široku potrošnju.

6. Prema granama djelatnosti na:

a) proizvode industrije i rudarstva,

1. proizvode elektroprivrede,

2. proizvode uglja,

3. proizvode nafte, derivata nafte i plina,

4. proizvode rude željeza,

5. proizvode crne metalurgije,

6. proizvode ruda obojenih metala,

7. proizvode obojenih metala,

8. proizvode nemetalnih minerala,

9. proizvode od nemetalnih minerala,

10. proizvode metaloprerađivačke djelatnosti

11. proizvode strojogradnje,

12. proizvode saobraćajnih sredstava,

13. proizvode brodogradnje,

14. proizvode električnih strojeva i aparata,

15. proizvode od kamena, šljunka i pijeska,

16. proizvode graditeljskih materijala,

17. proizvode rezane građe i ploča,

18. finalne proizvode od drveta,

19. proizvode papira,

20. proizvode tekstilnih prediva i tkanina,

21. gotove tekstilne proizvode,

22. proizvode kože i krzna,

23. proizvode kožne obuće i galanterije,

24. proizvode od kaučuka,

25. prehrambene proizvode,

26. proizvode pića,

27. proizvode stočne hrane,

28. proizvode duvana i od duvana,

29. proizvode grafičke djelatnosti, i

30. ostale razne proizvode (nespomenuti).

b) Proizvode poljoprivrede - ribarstva:

1. proizvode ratarstva,

2. proizvode voćarstva,

3. proizvode vinogradarstva,

4. proizvode stočarstva, i

5. proizvode ribarstva.

c) Proizvode šumarstva:

1. proizvodi trupaca za rezanje,

2. ogrjevno drvo, i

3. drvo za ostalu uporabu.

d) Proizvode graditeljstva, i

e) Proizvode obrtništva.

7. Prema namjeni potrošnje stanovništva na:

- proizvode za ishranu,

- proizvode za piće,

- proizvode od duvana,

- proizvode odjeće,

- proizvode obuće,

- proizvode namještaja i opreme za domaćinstvo,

- proizvode za ogrjev, osvjetljenje i održavanje stana,

- proizvode za higijenu i zdravlje,

- proizvode za kulturu i razonodu (knjige,školski

materijal,radio,TV i sl.),

- proizvode za saobraćaj i veze (vozila, gorivo, mazivo i sl.),

- proizvode za osobnu uporabu (nakit, satovi, pribor za

brijanje i sl.).

8. Prema naporu potrošača u nabavci robe na:5

- konvencionalna dobra,

- shoping dobra, i

- specijalna dobra.

Ova podjela robe polazi od procjene da li su potrošači spremni

uložiti manje ili više napora pri iznalaženju i nabavci željene robe, pri

čemu se takvim kupcima prilagođava marketing program.

9. Prema učestalosti kupovine na:

- robe koje se često kupuju,

- robe koje se povremeno kupuju,

- robe koje se sezonski kupuju.

10. Prema utjecaju mode na:

- robe koje nisu podložne modi, i

- robe koje su podložne modi.

11. Prema međusobnim utjecajima robe na:

- supstitute (robe koje imaju alternativu),

- komplementarne robe (robe koje iniciraju kupovinu druge

robe), i

- neovisne robe.

12. Prema načinu proizvodnje na:

- prirodne proizvode,

- umjetne proizvode, i

- sintetičke proizvode.

13. Ujedinjeni narodi su za potrebe međunarodne trgovine

izradili Standardnu međunarodnu trgovinsku klasifikaciju (SITC). Svi

proizvodi su svrstani u 10 sektora koji se dalje dijele na odjele,

skupine (grupe), podskupine, pozicije i proizvode. Sektori prema

SITC-u su sljedeći:

0 - Prehrambeni proizvodi,

1 - Piće i duvan,

2 - Sirovine,

3 - Mineralna goriva, maziva i slični proizvodi,

4 - Masti i ulja biljnog i životinjskog porijekla,

5 - Kemijski proizvodi,

6 - Proizvodi prerađivačke industrije,

7 - Strojevi i transportna sredstva,

8 - Ostali gotovi proizvodi,

9 - Razne transakcije i nespomenuta roba.

5 R. Milanović, "Osnovi marketinga", Svjetlost, Sarajevo, 1985. god., str. 89.

14. Za potrebe carine utvrđena je carinska tarifa gdje su sve

robe koje su predmet uvoza i izvoza razvrstane u 21 odjeljak, a svaki

odjeljak se dijeli na glave, a glave na pojedinačne proizvode koji

sadrže blizu 5.000 tarifnih stavova. Odjeljci i glave, prema carinskoj

tarifi, su:

Odjeljak I - Žive životinje i proizvodi životinjskog

porijekla

Glava 1 - Žive životinje,

Glava 2 - Meso i drugi klanični proizvodi za jelo,

Glava 3 - Ribe, ljuskari, mekušci i ostali vodeni

beskičmenjaci,

Glava 4 - Mlijeko i proizvodi od mlijeka, živinska i

ptičja jaja, prirodni med, jestivi proizvodi

životinjskog porijekla, nespomenuti ni-

ti obuhvaćeni na drugom mjestu,

Glava 5 - Proizvodi životinjskog porijekla, na drugom

mjestu nespome nuti niti obuhvaćeni,

Odjeljak II - Biljni proizvodi

Glava 6 - Živo drveće i druge biljke, lukovice, korijenje

i sl., sječeno cvijeće i ukrasno lišće,

Glava 7 - Povrće, korijenje i krtole za jelo,

Glava 8 - Voće za jelo, kore agruma ili dinja i lubenica,

Glava 9 - Kava, čaj, mate čaj i začini,

Glava 10 - Žitarice,

Glava 11 - Proizvodi mlinske industrije, slad, škrob,

inzulin, gluten od pšenice,

Glava 12 - Uljno sjeme i plodovi, razno zrnevlje, sjeme i

plodovi, indus trijsko i ljekovito bilje, sijeno

i stočna hrana,

Glava 13 - Šelak, gume, smole i ostali biljni sokovi i

ekstrakti,

Glava 14 - Biljni materijali za pletarstvo, biljni

proizvodi na drugom mjestu nespomenuti

niti obuhvaćeni,

Odjeljak III - Masnoće i ulja životinjskog i biljnog

porijekla i proizvodi nji hovog razlaganja,

prerađene jestive masnoće, voskovi

životinjskog i biljnog porijekla,

Glava 15 - Masnoće i ulja životinjskog i biljnog

porijekla i proizvodi njihovog razlaganja,

prerađene jestive masnoće, voskovi

životi njskog i biljnog porijekla,

Odjeljak IV - Proizvodi prehrambene industrije, pića,

alkohol i sirće, duvan i proizvodi

zamjene duvana,

Glava 16 - Prerađevine od mesa, riba, ljuskara ili ostalih

vodenih beskičmenjaka,

Glava 17 - Šećer i proizvodi od šećera,

Glava 18 - Kakao i proizvodi od kakaoa,

Glava 19 - Proizvodi na temelju žitarica, brašna, škroba

ili mlijeka, poslastičarski proizvodi,

Glava 20 - Proizvodi od povrća, voća i ostalih dijelova

bilja,

Glava 21 - Razni proizvodi za ishranu,

Glava 22 - Piće, alkohol i sirće,

Glava 23 - Ostaci i otpaci prehrambene industrije,

pripremljena hrana za životinje,

Glava 24 - Duvan i proizvodi zamjene duvana,

Odjeljak V - Mineralni proizvodi,

Glava 25 - Sol, sumpor, zemlja i kamen, gips, kreč i

cement,

Glava 26 - Ruge, zgure i pepeli,

Glava 27 - Mineralna goriva, mineralna ulja i proizvodi

njihove destilacije, bitumenozne materije,

mineralni voskovi,

Odjeljak VI - Proizvodi kemijske industrije ili srodnih

industrija,

Glava 28 - Neorganski kemijski proizvodi, organska i

neorganska jedinjenja plemenitih metala,

radioaktivnih elemenata i izotopa,

Glava 29 - Organski kemijski proizvodi,

Glava 30 - Farmaceutski proizvodi,

Glava 31 - Gnojiva,

Glava 32 - Ekstrakti za štavljenje ili bojenje, tanin i

njegovi derivati, boje za tekstil, pigmenti i

ostale materije za bojenje, premazna sre-

dstva i lakovi, kitovi i ostale zaptivne mase,

tiskarske boje i mastila,

Glava 33 - Eterična ulja, parfimerijski, kozmetički i

toaletni proizvodi,

Glava 34 - Sapun, organska površinska aktivna sredstva,

preparati za pranje, preparati za

podmazivanje, umjetni voskovi, pripremljeni

voskovi, preparati za poliranje i čišćenje,

svijeće i slični proizvodi, paste za modeliranje

i zubarski preparati na temelju gipsa i voska,

Glava 35 - Bjelančevinaste materije, modificirani

skrobovi, ljepkovi, enzimi,

Glava 36 - Eksploziv, pirotehnički proizvodi, šibice,

piroforne legure, zapaljivi preparati,

Glava 37 - Proizvodi za fotografske i kinematografske

svrhe,

Glava 38 - Razni proizvodi kemijske industrije,

Odjeljak VII - Plastične mase i proizvodi od plastičnih

masa, kaučuk i proizvodi od kaučuka i gume,

Glava 39 - Plastične mase i proizvodi od plastičnih

masa,

Glava 40 - Kaučuk i proizvodi od kaučuka i gume,

Odjeljak VIII - Sirova krupna i sitna koža s dlakom ili bez

dlake, štavljena koža, krzna i proizvodi od

krzna,sedlarski i sarački proizvodi,

predmeti za putovanje, ručne torbe i slični

kontajneri,predme ti od životinjskih crijeva,

Glava 41 - Sirova krupna i sitna koža s dlakom ili bez

dlake (osim krzna) i štavljena,

Glava 42 - Proizvodi od kože, sedlarski i sarački

proizvodi, predmeti za putovanje, ručne torbe

i slični kontajneri i proizvodi od živo-

tinjskih crijeva,

Glava 43 - Prirodno i umjetno krzno, proizvodi od krzna,

Odjeljak IX - Drvo i proizvodi od drveta, drveni ugalj,

pluto, i proizvodi od pluta, proizvodi od

slame, espartoa ili drugih materijala za ple-

tenje, korparski i pletarski proizvodi,

Glava 44 - Drvo i proizvodi od drveta, drveni ugalj,

Glava 45 - Pluto i proizvodi od plutoa,

Glava 46 - Proizvodi od slame i espartoa i od ostalih

materijala za pletariju, korparski i pletarski

proizvodi,

Odjeljak X - Celuloza, drvna ili od ostalih vlaknastih

celuloznih materijala, otpaci i ostaci od

papira ili kartona, papir i karton i proizvodi

od papira i kartona,

Glava 47 - Celulozna drva ili proizvodi od ostalih

vlaknastih celuloznih materijala, otpaci i

ostaci od papira ili kartona,

Glava 48 - Papir i karton,proizvodi od papirne mase,

papira ili od kartona,

Glava 49 - Tiskane knjige, novine, slike i ostali

proizvodi grafičke industrije, rukopisi,

tipkani tekstovi i planovi,

Odjeljak XI - Tekstil i proizvodi od tekstila,

Glava 50 - Svila,

Glava 51 - Vuna, fina ili gruba životinjska dlaka, predivo

i tkanine od konjske dlake,

Glava 52 - Pamuk,

Glava 53 - Ostala biljna tekstilna vlakna, predivo od

papira i tkanine od prediva,

Glava 54 - Umjetni ili sintetički filamenti,

Glava 55 - Umjetna ili sintetička vlakna, sječena,

Glava 56 - Vata, file i netkani materijal, specijalna

prediva, konopi, užad, konopci i kablovi

i proizvodi od njih,

Glava 57 - Tepisi i ostali podni pokrivači,

Glava 58 - Specijalne tkanine, taftovane tkanine, čipke,

Glava 59 - Tekstilne tkanine, impregnirane, premazane,

prevučene, prek rivene ili lamirane, tekstilni

proizvodi pogodni za tehničke svrhe,

Glava 60 - Pleteni i kukičani materijali,

Glava 61 - Odjeća i pribor za odjeću, pleteni i kukičani,

Glava 62 - Odjeća i pribor za odjeću,osim pletenih i

kukičanih proizvoda,

Glava 63 - Ostali gotovi proizvodi od tekstila, setovi,

upotrebljena odjeća i upotrebljeni proizvodi

od tekstila, krpe,

Odjeljak XII - Obuća, šeširi, kape i ostale pokrivke za glavu,

kišobrani, suncobrani, štapovi, bičevi,

korbači i njihovi dijelovi, preparirano perje,

i proizvodi od perja, umjetno cvijeće,

proizvodi od ljudske kose,

Glava 64 - Obuća, kamašne i slični proizvodi, dijelovi

tih proizvoda,

Glava 65 - Šeširi, kape i ostale pokrivke za glavu i

njihovi dijelovi,

Glava 66 - Kišobrani, suncobrani, štapovi, bičevi,

korbači i njihovi dijelovi,

Glava 67 - Perje i paperje, preparirano i proizvodi

izrađeni od perja i paperja, umjetno cvijeće,

proizvodi od ljudske kose,

Odjeljak XIII - Proizvodi od kamena, gipsa, cementa, betona,

azbesta, kera mički proizvodi, staklo i

proizvodi od stakla,

Glava 68 - Proizvodi od kamena, gipsa, cementa, betona,

azbesta, liskuna i sličnih materijala,

Glava 69 - Keramički proizvodi,

Glava 70 - Staklo i proizvodi od stakla,

Odjeljak XIV - Prirodni i kultivirani biseri,drago i poludrago

kamenje, plemeniti metali, metali

platinirani

plemenitim metalima i proizvodi od njih,

imitacija nakita,metalni novac,

Glava 71 - Prirodni i kultivirani biseri,drago i poludrago

kamenje,plemeniti metali, metali platinirani

plemenitim metalima i proizvodi od njih,

imitacija nakita, metalni novac,

Odjeljak XV - Prosti metali i proizvodi od prostih metala,

Glava 72 - Željezo i čelik,

Glava 73 - Proizvodi od željeza i čelika,

Glava 74 - Bakar i proizvodi od bakra,

Glava 75 - Nikl i proizvodi od nikla,

Glava 76 - Aluminij i proizvodi od aluminija,

Glava 78 - Olovo i proizvodi od olova,

Glava 79 - Cink i proizvodi od cinka,

Glava 80 - Kalaj i proizvodi od kalaja,

Glava 81 - Ostali prosti metali i proizvodi od njih,

Glava 82 - Alati, nožarski proizvodi, žlice i vilice od

prostih metala, njihovi dijelovi od prostih

metala,

Glava 83 - Razni proizvodi od prostih metala,

Odjeljak XVI - Strojevi, aparati i uređaji, elektrotehnička

oprema, njihovi dijelovi, aparati za snimanje

i reprodukciju zvuka, aparati za snimanje

i reprodukciju TV slike i zvuka, dijelovi

i pribor za ove proizvode,

Glava 84 - Nuklearni reaktori, kotlovi, strojevi i

mehanički uređaji, njihovi dijelovi,

Glava 85 - Električni strojevi i oprema i njihovi dijelovi,

aparati za sni manje ili reprodukciju zvuka,

TV aparati za snimanje ili reprodukciju slike

i zvuka, i dijelovi i pribor za ove proizvode,

Odjeljak XVII - Vozila, zrakoplovi, plovila i prateća

transportna oprema,

Glava 86 - Tračnička vozila i njihovi dijelovi,

željeznički i tramvajski kolosiječni sklopovi

i pribor i njihovi dijelovi, mehanička

i elektromehanička signalna oprema za

saobraćaj svih vrsta,

Glava 87 - Drumska vozila i njihovi dijelovi i pribor,

Glava 88 - Zrakoplovi, svemirske letjelice i njihovi

dijelovi,

Glava 89 - Brodovi, čamci i ploveće konstrukcije,

Odjeljak XVIII - Optički, fotografski, kinematografski, mjerni,

kontrolni, precizni, medicinski i kirurški

instrumenti i aparati, satovi, glazbe ni

instrumenti, njihovi dijelovi i pribor,

Glava 90 - Optički, fotografski, kinematografski, mjerni,

kontrolni, precizni, medicinski i kirurški

instrumenti i aparati,njihovi dijelovi

i pribor,

Glava 91 - Satovi i njihovi dijelovi,

Glava 92 - Glazbeni instrumenti, dijelovi i pribor ovih

proizvoda,

Odjeljak XIX - Oružje i streljivo, njihovi dijelovi i pribor,

Glava 93 - Oružje i streljivo, njihovi dijelovi i pribor,

Odjeljak XX - Razni proizvodi,

Glava 94 - Namještaj, posteljina, madraci, nosači

madraca, jastuci i slični punjeni proizvodi,

lampe i druga svijetleća tijela, na drugom

mjestu nespomenuti ili uključeni, osvijetljeni

znaci, osvijetljene pločice s imenima i slično,

montažne zgrade,

Glava 95 - Igračke, rekviziti za društvene igre i šport,

njihovi dijelovi i pribor,

Glava 96 - Razni proizvodi,

Odjeljak XXI - Predmeti umjetnosti, kolekcija i starina,

Glava 97 - Predmeti umjetnosti, kolekcija i starina.

15. S gledišta nomenklature trgovinskih struka, trgovačka

poduzeća mogu obavljati promet u sljedećim strukama:

I. Prehrambeni proizvodi:

1. Žitarice i mlinski proizvodi,

2. Povrće, voće i prerađevine,

3. Meso, živina i prerađevine,

4. Riba i prerađevine,

5. Alkoholna i bezalkoholna pića,

6. Životne namirnice i predmeti za kućne potrebe,

7. Ljekovito bilje, i

8. Stoka, živa živina i divljač,

II. Neprehrambeni proizvodi:

1. Tekstilni proizvodi, konfekcija i proizvodi od krzna,

užarska roba, kudeljni i jutani proizvodi,

2. Obuća i pribor,

3. Proizvodi od gume, kaučuka i plastičkih masa,

4. Koža, sedlarski i remenarski proizvodi i pribor,

5. Sirova koža, vuna i krzna, životinjski otpaci i dlaka,

6. Metalni i željezni proizvodi,

7. Valjani i vučeni proizvodi crne i obojene

metalurgije,

8. Elektrotehnički i elektronski aparati, radio i TV

aparati, strojevi, dijelovi i pribor,

9. Elektrotehnički strojevi, uređaji, oprema i

elektrotehnički materijali i rasvjetna tijela,

10. Graditeljski, sanitarni, instalacijski i ogrjevni

materijal,

11. Namještaj,

12. Keramika, staklo i porculan i proizvodi od plastike

za domaćinstva

i druge potrebe,

13. Kemijski proizvodi, boje, lakovi i pribor,

14. Knjige i muzikalije (knjižara),

15. Papir, školski i kancelarijski materijal i pribor,

16. Gotovi lijekovi, medicinske i farmaceutske

sirovine, proizvodi i preparati, medicinski i

laboratorijski aparati, instrumenti, oprema,

dijelovi, pribor i potrošni materijal,

17. Drogerijska roba,

18. Duvanske prerađevine, šibice i pribor,

19. Foto i kino aparati, instrumenti i aparati za potrebe

nastave, znanstvena istraživanja, profesionalnu

uporabu,

20. Galanterija, bižuterija, bazarska roba i igračke,

21. Glazbeni instrumenti, pribor i muzikalije,

22. Parfimerijski i kozmetički proizvodi,

23. Satovi i proizvodi od plemenitih metala,

24. Proizvodi za šport, lov, ribolov i kampiranje,

25. Proizvodi, oprema i pribor namijenjen osobnoj

zaštiti pri radu, civilnoj i protupožarnoj zaštiti i

općenarodnoj obrani,

26. Poljoprivredna oprema i alat, umjetna gnojiva,

namjenska roba, sadni materijal i sredstva za

zaštitu bilja i stoke,

27. Stočna i druga životinjska hrana,

28. Industrijsko bilje,

29. Filatelija i pribor,

30. Antikviteti i umjetnička djela,

31. Proizvodi domaće radinosti i umjetničkih zanata,

32. Cvijeće,

33. Ukrasne ribice, ptice i druge domaće i egzotične

životinje,

34. Perje,

35. Rasturanje dnevnih, periodičnih i povremenih

novina, časopisa i drugih sličnih spisa,

36. Pogrebna oprema,

37. Motorna vozila, dijelovi i pribor,

38. Nafta i derivati nafte, ulja i masti,

39. Stare stvari,

40. Sekundarne sirovine - otpaci, i

41. Tehnička oprema i rezervni dijelovi, alat i pribor,

reprodukcijski i potrošni materijal za opskrbu

proizvodnje, infrastrukturnih i uslužnih

djelatnosti.

Svako poduzeće može registriranjem steći pravo za obavljanje

prometa u jednoj, više ili svim strukama.

Nema klasifikacije robe koja će unaprijed zadovoljiti određene

zahtjeve koji se postavljaju u pojedinim trgovinskim poduzećima.

Sama klasifikacija robe uvjetovana je veličinom organizacije,

predmetom poslovanja, politikom asortimana, naročito s gledišta vrste

roba kao i širine i dubine asortimana.

Sve prikazane klasifikacije robe zadržavaju se samo na grupi

koja za potrebe poslovanja treba imati dodatnu klasifikaciju po širini i

dubini. Na primjeru odjeće prikazat ćemo jednu mogućnost daljnje

klasifikacije ove grupe proizvoda.

Odjeća se sastoji od trikotažne odjeće i konfekcije, pa je zato u

prvoj podjeli dijelimo na ove dvije podgrupe. Sljedeći kriterij za

klasifikaciju je namjena proizvoda prema spolu i uzrastu: muška,

ženska, dječja muška i dječja ženska. Sljedeći kriterij klasifikacije je

prema bojama. Korištenje proizvoda prema godišnjim dobima -

sezonama je važan kriterij za klasifikaciju odjeće (proizvodi za jesen,

zimu, proljeće, ljeto i univerzalna namjena). Veličinski brojevi po

visini i stasu korisnika su sljedeći kriterij za klasifikaciju odjeće.6

Godina proizvodnje kao klasifikacijski kriterij za odjeću je značajna

radi praćenja mode, kvocijenta obrta i drugih poslovnih odluka.

Klasifikacija proizvoda odjeće po dobavljačima je potrebna radi

vođenja politike nabave.

Klasifikaciju proizvoda odjeće moguće je vršiti po devet

kriterija:

1. X - Grupa proizvoda: odjeća

6 Klasifikacija odjeće po veličinskim brojevima za prodaju odjeće je vrlo značajna

jer je veličina odjevnog predmeta limitirajući faktor u prodaji. Ukoliko veličinski

broj ne odgovara potrebi kupca, prodaja se u pravilu ne ostvaruje. Veličinski

brojevi za muškarce sadrže 150 veličina i to:

- ekstra nizak uzrast 10 veličina

- nizak uzrast 10 veličina

- normalan uzrast 10 veličina

- visok uzrast 10 veličina

- ekstra visok uzrast 10 veličina

Ukupno 50 veličina

Svaki uzrast prema stasu (debljini) se dijeli na tri moguća stasa: vitki, normalni i

puni stas. Prema tome 50 uzrasta u po tri stasa čini 150 veličina.

Isti princip je primjenjen i kod žena uz korištenje drugih dimenzija (prilagođenih

ženama). Tako i veličinski brojevi za žene sadrže 150 veličina (brojeva).

Za mušku djecu koristimo 48 veličina. Od 1-16 godina i u tri stasa. Dok ženska

djeca koriste 42 veličine, od 1-14 god. i u tri stasa.

2. XX - Podgrupa: vrsta trikotaže i konfekcije

3. XXX - Naziv proizvoda: komercijalni naziv

4. XXXX - Namjena: muška, ženska, dječja

ženska i dječja muška

5. XXXXX - Boja: navesti boju

6. XXXXXX - Sezona: prema namjeni sezone –

proljeće, ljeto, jesen, zima i

univerzalno

7. XXXXXXX - Numeracija veličine: navesti veličinu

8. XXXXXXXX - Godina proizvodnje:

9. XXXXXXXXX - Ime dobavljača:

Podgrupa: vrsta trikotaže i konfekcija zahtijeva navođenje svih

proizvoda trikotaže i konfekcije, kojih ima vrlo mnogo. Radi

ilustracije navest ćemo samo specifikaciju konfekcijskih proizvoda za

muškarce:

a) Rublje:

1. Košulje, dugi rukav

2. Košulje, kratki rukav

3. Majice, dugi rukav

4. Majice, kratki rukav

5. Gaćice,

6. Potkošulje,

7. Komplet (gaće i potkošulje).

b) Odjeća:

1. Kaput

2. Mantil

3. Odijelo

4. Sako

5. Hlače duge

6. Hlače kratke

7. Jakne

8. Vindjakne

9. Ski odijela

10. Vjetrovke

11. Kišne kabanice

Na sličan način izvršena je specifikacija konfekcije za žene,

kao i za djecu (mušku i žensku). Proizvodnja trikotažnih proizvoda

obuhvaća proizvodnju trikotažnog rublja, trikotažne odjeće i čarapa za

muškarce, žene i djecu (mušku i žensku). Ovom klasifikacijom roba u

odijevanju obuhvaćena je skoro u potpunosti čitava širina i dubina

proizvodnog asortimana proizvođača trikotažnih i konfekcijskih

proizvoda. Koju širinu i dubinu proizvodnog asortimana želi koristiti

trgovinsko poduzeće ovisi od njihove poslovne politike i marketing

programa. Ovakvom klasifikacijom zadovoljavamo potrebe skladišne i

računovodstvene evidencije, a omogućava se stalno praćenje stanja

lagera robe (u skladištu ili prodavaonici) i omogućava uspješno

vođenje politike nabave, politike prodaje, politike obrtnih sredstava,

politike sniženja, plitike zaliha itd.

Složenost klasifikacije po više kriterija moguće je uspješno,

učinkovito i ažurno voditi samo uz primjenu računala. Na taj način

moguće je imati točnu, brzu i blagovremenu informaciju o stanju

zaliha (što je na zalihi, kakve i kolike su zalihe) kako bi donositelji

odluka mogli poduzimati odgovarajuće akcije.

Suvremeni informacijski sustavi omogućuju uspješno rješenje i

vrlo složenih klasifikacija robe.

2.3.2. Klasifikacija usluga

Klasifikacija usluga u robnom prometu vrši se s gledišta vrste

usluge iz područja prometa.

Klasifikacija usluga na području prometa, a prema njihovoj

vrsti su usluge:

1. Javna skladišta (silosi, javna skladišta, hladnjače,

bescarinske i slobodne zone i sl.),

2. Komercijalni poslovi na ostvarivanju funkcija prometa roba i

usluga su:

a) usluge tržnice na veliko i malo,

b) usluge unutarnje i međunarodne špedicije,

c) usluge posredstva i predstavništva u zemlji i inozemstvu,

d) obavljanje komisionih poslova na području prometa roba i u

prometu, i

e) usluge reklame i ekonomske propagande (ispitivanja tržišta,

kreiranje ekonomske propagande i reklame, realizacija propagandnih

planova, priprema i prezentiranje plakata i reklamnih panoa,

aranžiranje izloga, sajamskih štandova i sl.),

f) usluge kontrole kvalitete i kvantiteta robe,

g) usluge osiguranja robe,

h) agencijske usluge,

i) burzanske usluge, itd.

Specifičnost usluga u prometu ogleda se u tome što one

nemaju materijalni oblik i manifestiraju se u pružanju usluga kako bi se

obavio promet robe.

Usluge u prometu robe možemo podijeliti u dvije osnovne

grupe s gledišta vrste usluga na:

a) usluge po osnovi korištenja sredstava za rad, i

b) usluge po osnovi intelektualnog rada.

U prvu grupu usluga spadaju usluge gdje se pretežno koriste

usluge sredstava rada kao: usluge javnih skladišta, (silosi, skladišta,

hladnjače, bescarinske i slobodne zone), zatim usluge tržnica na veliko

i malo, pijace i sl.

U drugu grupu usluga spadaju intelektualne usluge iz oblasti

komercijalnog poslovanja, a koje se odnose na ostvarivanje funkcije

prometa kao što su: agencijske usluge, burzanske usluge, usluge

špediterskih poslova, usluge osiguranja robe, usluge posredništva,

predstavništava, kao i poslovne reklame i ekonomske propagande itd.

Organizacije koje se bave pružanjem usluga iz oblasti prometa

nastoje maksimalno zadovoljiti potrebe korisnika usluga uz

ostvarivanje željene dobiti iz svog poslovanja. Cijena usluge sudjeluje

relativno malo u ukupnoj cijeni prometa kojeg ostvaruje korisnik

usluge.

Cijena usluge se obično iskazuje u procentu od ostvarenog

prometa (iako može i u drugim veličinama: apsolutni iznos u fiksnom

iznosu, apsolutni iznos po skalama i sl.). Iz ostvarene cijene davatelj

usluge pokriva sve svoje troškove poslovanja uz osiguranje jednog

dijela za dobit iz poslovanja.

2.4. Ekonomija predmeta rada

Ekonomija predmeta rada u trgovinskom poduzeću je središnje

pitanje ukupne ekonomije poduzeća. Prometom predmeta rada

ostvaruje se prihod, dok sredstva za rad i rad, pomažu u ostvarivanju

prometa i prihoda. Iz ostvarenog prihoda po osnovi prodaje i naplate

predmeta rada trgovinsko poduzeće pokriva sve troškove poslovanja i

osigurava željenu pozitivnu razliku u obliku dobiti iz poslovanja. Iz

ovakvih činjenica vezanih za predmet rada proizlazi izuzetan značaj

ekonomije predmeta rada.

Predmeti rada direktno sudjeluju i utječu na ostvarivanje

osnovnih ciljeva poslovanja trgovinskog poduzeća. Pomoću predmeta

rada neposredno utječemo na ostvarivanje primarnog cilja marketinga

trgovinskog poduzeća - maksimalno zadovoljenje potreba kupca.

Time se stvara pretpostavka da ćemo lakše ostvariti željenu razliku

između nabavne i prodajne cijene, koja će poslužiti pokrivanju svih

troškova poslovanja i osiguranja željenog dijela za dobit iz poslovanja.

Ili, na drugi način rečeno, pomoću prodaje i naplate predmeta rada

osiguravamo takav prihod koji pokriva troškove nabave robe kao i

ostale troškove poslovanja trgovinskog poduzeća uz osiguranje

jednog dijela za dobit iz poslovanja.

Ostvarivanjem optimalnog odnosa između nabavne i prodajne

cijene ostvarujemo željenu ekonomičnost i rentabilnost u poslovanju.

Time se stvaraju prolazne pretpostavke za ostvarivanje i ostalih ciljeva

poslovanja (zadovoljenje dobavljača, uposlenih u organizaciji, vlasnika

kapitala, državu i osiguramo rast i razvoj poduzeća).

Ekonomija predmeta rada očituje se u sljedećim procesima:

a) da se predmeti rada što brže transformiraju iz jednog

pojavnog oblika u drugi, uz poštivanje načela ekonomičnosti,

b) da se roba što lakše proda i transformira u novac ili

kratkoročno potraživanje,

c) da se kratkoročno potraživanje što brže transformira u

novac,

d) da se novac ponovno transformira u novu robu, koja će biti

predmet novoga prometnog ciklusa,

e) da se robe što kraće zadržavaju u skladištima,

prodavaonicama i drugim oblicima skladištenja, odnosno da je

kvocijent obrta što veći,

f) da se promet tijekom godine, mjeseca i dana što

ravnomjernije ostvaruje, radi optimalnog korištenja sredstava za rad i

živog ljudskog rada.

Pored neposrednog predmeta rada u trgovinskim poduzećima

koji se iskazuje u obliku robe i na čiju ekonomiju smo već ukazali,

potrebno je voditi ekonomiju i predmete rada koji se privremeno

nalaze u nekom drugom pojavnom obliku.

Ekonomija predmeta rada, koji se povremeno nalazi u

novčanom obliku, očituje se u tome što su: novčana sredstva -

sredstva pomoću kojih nabavljamo robu, plaćamo radnu snagu i ostale

troškove poslovanja, te će se ekonomija novčanih sredstava ogledati u

iznalaženju adekvatnog obima koji će optimalno poslužiti svojoj

osnovnoj namjeni: izmirenju obveza prema dobavljačima, prema

radnoj snazi (plaće), prema ostalim davateljima usluga, prema državi

(porezi) itd. Jedan aspekt ekonomije novčanih sredstava iskazuje se

kroz likvidnost trgovinskog poduzeća. Likvidnost ukazuje na

usklađene odnose u prometnom ciklusu i poremećaj u likvidnosti

ukazuje ne samo na pogoršanje ekonomije novčanih sredstava, nego i

na neke poremećaje u prometnom ciklusu. Mogući su poremećaji u

ekonomiji robe (usporena i zaustavljena prodaja) što dovodi do

smanjenja novčanog priljeva i ugrožava likvidnost trgovinskog

poduzeća. Međutim, mogući su poremećaji i u samom dijelu novčanih

sredstava (prevelike kratkoročne pozajmice, unaprijed plaćeni

troškovi, dani avansi i sl.) što ugrožava ne samo ekonomiju novčanih

sredstava, nego i ekonomiju robe. Pogoršanjem likvidnosti i

neadekvatnim odlijevanjem novčanih sredstava iz neposrednog

prometa otežava se izmirenje dospjelih obveza prema dobavljačima,

što kod dobavljača inicira otežavanje novih isporuka robe.

Složenost ekonomije novčanih sredstava ukazuje da se ona ne

može voditi izolirano od ekonomije svih ostalih predmeta rada.

Vođenje ekonomije predmeta rada mora biti sinhronizirano sa svim

pojedinačnim ekonomijama pojedinih pojavnih oblika predmeta rada

(roba, novac, potraživanje, kratkoročne pozajmice, papiri od

vrijednosti, plaćanje unaprijed troškova i sl.).

S obzirom da su pojavni oblici predmeta rada brzo promjenljivi

iz jednog oblika u drugi, pri vođenju ekonomije predmeta rada ukupno

i za pojedine pojavne oblike moraju se poštivati sljedeća pravila:

a) ekonomija ukupnih predmeta rada ima primat nad

ekonomijom pojedinih pojavnih oblika,

b) pojedine akcije na pojedinim pojavnim oblicima moraju biti

sinhronizirane s općom politikom ekonomije predmeta rada, i

c) da se ekonomičnost i opravdanost pojedinačnih aktivnosti

na pojedinim pojavnim oblicima uvijek mjeri alternativnim rješenjima.

Na primjer, za odobrenje kratkoročne pozajmice, moramo sagledati

namjanje dva moguća rješenja plasiranja sredstava:

a) opravdanost davanja kratkoročne pozajmice (rok davanja,

garanciju povrata, kamata i sl.),

b) koliki bi učinak postigli ukoliko bi za sredstva koja

planiramo kratkoročno plasirati, izvršili nabavku dodatne robe i

ostvarili razliku u cijeni, odnosno dobit iz tog dijela poslovanja, i

c) usporedbom visine kamata (iz poslova kratkoročne

pozajmice) s visinom dobiti (iz dodatnog prometa) nalazimo odgovor

na pitanje što je ekonomičnije uraditi s viškom novčanih sredstava

- da li ih kratkoročno pozajmiti ili plasirati u nove nabave robe?

U praksi se, može razmatrati i niz drugih alternativnih rješenja

s privremenim plasiranjem viška novčanih sredstava, kao na primjer:

da li kupiti neke papire od vrijednosti, ili dati avans dobavljaču, izvršiti

izmirenje nedospjelih obaveza prije roka i koristiti kasa-skonto, itd. Pri

ocjeni opravdanosti jednog poslovnog poteza nad drugim moguće je

razmatrati ne samo mjerljive veličine nego i neke nemjerljive veličine,

kao što je, na primjer, očekivana buduća korist od avansiranja i sl.

Ekonomija predmeta rada, koji obuhvaćaju najveći i

najznačajniji dio obrtnih sredstava, može se promatrati i analizirati

pomoću sljedećih pokazatelja:

- strukture predmeta rada,

- statike predmeta rada,

- dinamike predmeta rada, i

- likvidnosti trgovinskog poduzeća.

1. Struktura predmeta rada

Za trgovinsko poduzeće potrebno je ustvrditi strukturu

predmeta rada po pojavnim oblicima. Značajno je za svaki pojavni

oblik ustvrditi:

- duljinu vezivanja, i

- visinu.

Ustvrđivanje duljine vezivanja predmeta rada u pojedinim

pojavnim oblicima može analitičaru ukazati na kvalitetu obrtnog

ciklusa predmeta rada. Cilj svake organizacije je da se duljina

vezivanja što više skraćuje i da se što brže transformiraju iz jednog u

drugi oblik predmeta rada.

Visina vrijednosti pojedinih pojavnih oblika predmeta rada

pokazuje u kojem pojavnom obliku se pojavljuju što može analitičaru,

uz pokazatelje duljine vezivanja, ukazati na kvalitetu obrta predmeta

rada.

2. Statika predmeta rada

Za trgovinsko poduzeće potrebno je izvršiti analizu statike

predmeta rada u određenim trenucima da bi se došlo do određenih

konstatacija. Moguće je statiku računati na datume kada se prave

periodični ili godišnji obračuni poslovanja kao i u drugim kraćim

vremenskim razdobljima (mjesečno, tjedno i sl.). Analizu statike

predmeta rada moguće je raditi za svaki pojavni oblik predmeta rada,

kao i za ukupnost predmeta rada.

Pokazatelji statike predmeta rada su:

a) kvocijent obrta, koji se računa pomoću formule:

Kvocijent obrta = prihod

stanje ili

360

vrijeme obrtanja

Ovaj pokazatelj nam kazuje koliko se puta predmet rada

(ukupno ili pojedini pojavni oblik) obrne za razdoblje u kojem mjerimo

ovaj pokazatelj.

b) vrijeme trajanja obrta, koje računamo pomoću formule:

Vrijeme trajanja obrta = stanje 360

prihod ili

360

kvocijent obrta

Ovaj pokazatelj nam kazuje koliko je vrijeme trajanja obrta

predmeta rada (ukupno ili za pojedine pojavne oblike).

c) ustvrđivanje minimalnih zaliha za robe koje se približno

ravnomjerno troše i nabavljaju u jednom razdoblju (od nekoliko

mjeseci do godinu dana). Postupak ustvrđivanja minimalnih zaliha je

sljedeći:

Minimalne zalihe =Promet Vrijeme nabavke

Broj radnih dana

Primjer:

a) Godišnji promet: 5.000 kom ili 400.000 KM

b) Vrijeme potrebno za ponovnu nabavku: 20 dana

c) Broj radnih dana u godini: 320 dana

Minimalne zalihe količinski = 5000

320313

. kom 20 kom

Minimalne zalihe vrijednosno = 400 000 20

32025000

..

KM

Postoji i drugi način izračunavanja minimalnih zaliha:

Minimalne zalihe = dnevne potrebe vrijeme nabavke

Primjer:

a) dnevne potrebe 200 kom ili 7.000 KM

b) vrijeme potrebno za ponovnu nabavku 25 dana

Minimalne zalihe količinski = 200 kom 25 = 5.000 kom

Minimalne zalihe vrijednosno = 7.000 25 = 175.000 KM

d) Prosječno stanje zaliha, predmeta rada ukupno ili

pojedinačnih pojavnih oblika računa se pomoću formule:

Prosječno stanje = Početno stanje + Konačno stanje

2

Međutim, ovakvo računanje je prihvatljivo samo u slučaju da

je stanje stalno podjednako. Ako su stanja dosta promjenljiva, prosjek

se mora računati pomoću aritmetičke sredine:

1. I 150 od toga 1/2 = 75 KM

31.II. 200 = 200 KM

28.II. 100 = 100 KM

31.III. 400 od toga 1/2 = 200 KM

Ukupno = 575 KM

Prosječno stanje =575

319116 , KM

3. Dinamika predmeta rada. Analiza dinamike predmeta rada je

ocjena kretanja predmeta rada iz jednog pojavnog oblika u drugi.

Analitičkom ocjenom se ustvrđuje:

- duljina zadržavanja predmeta rada u jednom pojavnom obliku

i ukupno, i

- promjene u smjeru povećanja ili smanjenja pojedinih pojavnih

oblika predmeta rada i ukupno predmeta rada.

Iako smo već ukazali da je duljina (vrijeme) zadržavanja

predmeta rada statička mjera, kao i kvocijent obrta, jer se mjere i

izračunavaju u jednom trenutku, ova dva pokazatelja, promatrana s

gledišta procesa, mogu se tretirati kao pokazatelji dinamike kretanja

predmeta rada.

Pokazatelje obrtanja predmeta rada (duljina, zadržavanje i

kvocijent obrta) za sve pojavne oblike predmeta rada, kao na primjer:

a) Obrt robe (u prodavaonici, u skladištu i sl.):

Primjer:

- ukupan promet: 900 KM

- stanje zaliha: 300 KM

Kvocijent obrta = 900

3003

Vrijeme trajanja zaliha = 360

3120 ili 4 mj.

b) Obrt kratkoročnih potraživanja (kupci, dani krediti i sl.):

Primjer:

- Promet kupaca ukupno: 1.500 KM

- Potraživanja od kupaca: 300 KM

Kvocijent obrta kupaca = 1500

3005

.

Procječno potraživanje od kupaca = 360

572 dana

c) Obrt kratkoročnih obveza (dobavljači, kratkoročne

pozajmice od banke i sl.):

Primjer:

- Promet dobavljača ukupno: 1.800 KM

- Obveze prema dobavljačima: 90 KM

Kvocijent obrta dobavljača = 1800

9020

.

Prosječno dugovanje dobavljačima = 360

2018 dana

d) Obrt novčanih sredstava na žiro računu:

Primjer:

- Ukupan promet na žiro računu: 36.000 KM

- Stanje na žiro računu: 360 KM

Kvocijent obrta novčanih sredstava = 36 000

360100

.

Prosječno zadržavanje sredstava = 360

1003 6 , dana

Analitičkim ocjenjivanjem pokazatelja i njihovom usporedbom

moguće je izvršiti analizu dinamike predmeta rada. Na primjer:

usporedbom iz danih primjera između obrta kratkoročnih potraživanja

- kupaca i obrta kratkoročnih obveza - dobavljača mogu se izvući

sljedeće konstatacije:

- potraživanje od kupaca ima u godini dana kvocijent obrta 5,

odnosno prosječno potraživanje traje 72 dana,

- obveze prema dobavljačima tijekom promatrane godine imaju

kvocijent obrta 20, odnosno prosječni dug dobavljačima traje 18 dana,

- odnos jednog i drugog pokazatelja ukazuje da nam je naplata

od kupaca (prosječno 72 dana) znatno sporija od naših izmirenja

obveza prema dobavljačima (prosječno 18 dana).

Analizom dinamike predmeta rada dolazimo i do saznanja da li

su nastale promjene u smjeru povećanja ili smanjenja stanja predmeta

rada ukupno ili po pojedinim pojavnim oblicima. U trgovinskim

poduzećima postoji niz uzroka koji djeluju na povećanje, odnosno

smanjenje pojedinih pojavnih oblika predmeta rada. Najčešći uzroci na

povećanju ili smanjenju stanja kod pojedinih pojavnih oblika predmeta

rada, su:

a) Kod povećanja zaliha robe (u prodavaonici, u skladištu i

sl.):

- povećani obim nabavki robe (količinski i vrijednosno),

- povećanje cijena,

- smanjenje prodaje,

- usporene isporuke robe,

- nekurentne zalihe i sl.

b) Kod smanjenja zalihe robe (u prodavaonici, u skladištu i

sl.):

- smanjenje obima nabavki,

- smanjenje cijena,

- povećani obim prodaje,

- ubrzane isporuke robe i sl.

c) Kod povećanja kratkoročnih potraživanja od kupaca:

- povećani obim prodaje,

- usporena naplata od kupaca,

- povećanje prodajnih cijena (uz isti količinski obim prodaje),

- povećanje prodaje na kredit i sl.

d) Kod smanjenja kratkoročnih potraživanja od kupaca:

- smanjeni obim prodaje,

- ubrzana naplata od kupaca,

Uz poznavanje troškova potrebno je izračunati utjecaje promjene

prodajne cijene na obim prodaje. Ova računica će pomoći

donositeljima odluke o promjenama prodajnih cijena jer će imati

podatke kakvi se postižu učinci povećanjem, odnosno smanjenjen

prodajne cijene.

Primjer mjerenja utjecaja promjene prodajne cijene na obim

prodaje objasnit ćemo na našem primjeru, s tim da ćemo sadašnju

prodajnu cijenu Pc=40 mijenjati:

1. povećati prodajnu cijenu za 10%, Pc=44, i

2. smanjiti prodajnu cijenu za 15%, Pc=34.

1. Mjerenje učinaka povećanja prodajne cijene na obim prodaje

Učinci povećanja prodajne cijene za 10% gdje je nova

prodajna cijena 44 (Pc=40+10%) uz nemijenjanje drugih faktora, na

obim prodaje, bili bi:

K=UFT + D

Pc - Vt kom

90 000 15000

44 25

105000

195526

. . ..

1.2. Novi prag rentabilnosti:

K=UFT + D

Pc - Vt kom

90 000 0

44 25

90 000

194 737

. ..

1.3. Novi vrijednosni prag rentabilnosti:

UP=UFT

Vt

Pc

KM

1

90 000

125

44

90 000

1 0 568

90 000

0 432208333

. .

,

.

,.

1.4. Nova marginalna stopa:

MS=1-Vt

Pc 100 43 2%,

1.5. Nova stopa sigurnosti:

SS=243144 208333

243144100

34811

243144100 14 3%

. .

.

.

.,

(UP=K Pc=5.526 44=243.144)

1.6. Nova stopa dobiti:

SD=MS SS

100

43 2% 14 3%

100617%

, ,,

Učinci povećanja prodajne cijene na obim prodaje uneseni su u

iduću tabelu u kolonu 4 - iznosi promjena i u kolonu 5 - index

promjena u odnosu na postojeće stanje prije promjene prodajne cijene

- kolona 3.

Osnovni učinak povećanja prodajne cijene, uz ostale

neizmjenjene faktore, je smanjenje obima prodaje. U primjeru

povećanja prodajne cijene od 10%, obim prodaje za pokriće svih

troškova i željene dobiti se smanjuje za 21% ili na 5.526 komada sa

7.000 komada.

Ostali učinci povećanja prodajne cijene uz ostvarenje istog

željenog obima dobiti su:

- smanjenje potrebnog ukupnog prihoda,

- smanjenje ukupnih varijabilnih troškova,

- sniženje praga rentabilnosti (količinski i vrijednosno),

- smanjenje ukupnih troškova poslovanja (radi smanjenja

ukupnih varijabilnih troškova),

- povećanje marginalne stope i stope dobiti (iako apsolutna

dobit ostaje neizmijenjena jer isti obim apsolutne dobiti na niži ukupan

prihod daje veću stopu dobiti).

2. Mjerenje učinaka sniženja prodajne cijene na obim prodaje

Učinci sniženja prodajne cijene za 15% gdje je nova prodajna

cijena 34 (Pc=40-15%), uz nemijenjanje drugih faktora, na obim

prodaje bili bi:

2.1. Novi obim prodaje:

K=UFT + D

Pc - Vt kom

90 000 15000

34 25

105000

911666

. . ..

2.2. Novi prag rentabilnosti:

K=UFT + D

Pc - Vt kom

90 000 0

34 25

90 000

910 000

. ..

2.3. Novi vrijednosni prag rentabilnosti:

UP=UFT

Vt

Pc

KM

1

90 000

125

34

90 000

1 0 735

90 000

0 265339 622

. .

,

.

,.

2.4. Nova marginalna stopa:

MS=1-Vt

Pc 100 1

25

34100 26 5%,

2.5. Nova stopa sigurnosti:

SS=396 644 339 622

396 644100 14 3%

. .

.,

(UP=K Pc=11.666 34=396.644)

2.6. Nova stopa dobiti:

SD=MS SS

100

26 5% 14 3%

1003 8%

, ,,

Učinci sniženja prodajne cijene na obim prodaje uneseni su u

iduću tabelu u kolonu 6 - iznosi promjena i u kolonu 7 - indexi

promjena u odnosu na postojeće stanje prije promjene prodajne cijene

- kolona 3.

Osnovni učinak sniženja prodajne cijene, uz ostale

neizmijenjene faktore, je povećanje obima prodaje. U našem primjeru

sniženje prodajne cijene od 15%, obim prodaje potreban za pokriće

svih troškova i željene dobiti se povećava čak za 66% ili na 11.666

komada sa 7.000 kom.

Ostali učinci sniženja prodajne cijene uz ostvarenje istog

željenog obima dobiti su:

- povećanje potrebnog ukupnog prihoda,

- povećanje ukupnih varijabilnih troškova,

- povećanje praga rentabilnosti (količinski i vrijednosno),

- povećanje ukupnih troškova poslovanja (radi povećanja

ukupnih varijabilnih troškova),

- smanjenje marginalne stope i stope dobiti (iako apsolutna

dobit ostaje neizmijenjena, jer isti obim apsolutne dobiti na veći

ukupan prihod daje manju stopu dobiti).

Učinci izmjene prodajne cijene na obim prodaje

R.b

O P I S

POSTO-

JEĆE

UČINCI POVE-

ĆANJA CIJENA

UČINCI SNIŽE-

NJA CIJENA

STANJE

IZNOS

IZNOS

INDEX

IZNOS

INDEX

1 2 3 4 5 (4:3) 6 7 (6:3)

1. PRODANO KOMADA (K) 7.000 5.526 79 11.666 166

2. PRODAJNA CIJENA

ZA 1 kom. (Pc)

40

44

110

34

85

3. UKUPAN PRIHOD (UP) 1 2 280.000 243.144 87 396.644 142

4. VARIJABILNI TROŠAK

ZA 1 kom. (Vt)

25

25

100

25

100

5. UKUPNI VARIJABILNI

TROŠKOVI (UVT) 1 4

175.000

138.150

79

291.650

166

6. UKUPNI FIKSNI

TROŠKOVI (UFT)

90.000

90.000

100

90.000

100

7. UKUPNI TROŠKOVI

(UT) 5+6

265.000

228.150

86

381.650

144

8. DOBIT (D) 3-7 15.000 14.994 100 14.994 100

9. PRAG RENTABILNOSTI

a) KOLIČINSKI

b) VRIJEDNOSNI

6.000

240.000

4.737

208.333

79

87

10.000

339.622

166

142

10. MARGINALNA STOPA (MS) 37,5% 43,2% 115 26,5% 70

11. STOPA SIGURNOSTI (SS) 14,3% 14,3% 100 14,3% 100

12. STOPA DOBITI (SD) 5,3% 6,2% 117 3,8% 71

b) Mjerenje utjecaja promjene prodajne cijene na dobit

Pomoću mjerenja utjecaja promjene prodajne cijene na dobit,

dobivamo odgovore na pitanja koliko i kako pomjeranje prodajne

cijene utječe na dobit uz pretpostavku da se ne mijenja obim prodaje.

S povećanjem prodajne cijene i uz neizmjenjene ostale faktore (obim

prodaje i ukupne troškove), dobit će se povećati i obratno smanjenje

prodajne cijene utječe na smanjenje dobiti, a moguće je preći u

poslovanje s gubitkom.

Izračunavanje učinaka utjecaja promjene prodajne cijene na

dobit je korisna informacija prije donošenja odluke da li i koliko

mijenjati prodajnu cijenu.

Mjerenje utjecaja promjene prodajne cijene na dobit izvršit

ćemo na našem primjeru, s tim da ćemo sadašnju prodajnu cijenu Pc =

40 mijenjati:

1. smanjiti prodajnu cijenu za 15% Pc = 34 i

2. povećati prodajnu cijenu za 10% Pc = 44.

1. Mjerenje učinaka sniženja prodajne cijene na dobit

Mjerenje učinaka sniženja prodajne cijene za 15% gdje je nova

prodajna cijena Pc = 34, uz nepromijenjene ostale faktore, na dobit bili

bi:

1.1. Nova visina dobiti:

D=K (Pc - Vt) - UFT

D=7.000 (34 - 25) - 90.000

D= -27.000 KM (to je gubitak)

1.2. Novi prag rentabilnosti:

K=UFT + D

Pc - Vt

UFT + G

Pc - Vt kom

90 000 27 000

34 2513000

. ..

(Da bi poslovali na pragu rentabiliteta bez gubitka, u formulu

dodajemo gubitak G na UFT).

1.3. Nova vrijednost praga rentabilnosti:

UP=UFT + G

Vt

Pc

KM

1

90 000 27 000

125

34

117 000

0 265441509

. . .

,.

1.4. Nova marginalna stopa:

MS= 1-Vt

Pc 100 1

25

34100 26 5%,

1.5. Nova stopa sigurnosti:

SS=238 000 441509

238 000100

203509

238 000100 85 5%

. .

.

.

.,

(UP=K Pc=7.000 34=238.000)

Nova stopa sigurnosti je negativna jer se posluje s gubitkom.

1.6. Nova stopa dobiti:

Ona se ne može izračunati, jer se ne posluje s dobiti.

Učinci sniženja prodajne cijene na dobit prikazani su u

narednoj tabeli u koloni 4 - iznosi i u koloni 5 - indexi promjena u

odnosu na postojeće stanje prije promjene prodajne cijene - kolona 3.

Osnovni učinak sniženja prodajne cijene je pad dobiti, a u

našem primjeru prelazak u poslovanje s gubitkom jer je pad ukupnog

prihoda (radi sniženja prodajne cijene i uz isti količinski obim prodaje)

toliki da nije u stanju pokriti troškove poslovanja. Ako snizimo

prodajnu cijenu za 15% i uz neizmijenjeni obim količinske prodaje i

nepromijenjene troškove, ostvarit ćemo gubitak u poslovanju.

Pred donositeljem odluke stoji nemogućnost prihvaćanja

sniženja prodajnih cijena za 15% radi ostvarivanja gubitka i stoje mu

na raspolaganju ostale alternative: da li ići na manje sniženje prodajnih

cijena ili povećati fizički obim prometa ili kombinirati obje

mogućnosti.

Ostali učinci sniženja prodajne cijene na dobit uz nemijenjanje

ostalih faktora su:

- prag rentabilnosti se može postići samo povećanjem fizičkog

obima prodaje ili nižim sniženjem prodajne cijene,

- marginalna stopa opada u odnosu na prethodni nivo prodajne

cijene,

- stopa sigurnosti opada, a može biti i negativna u slučaju

prelaska u poslovanje s gubitkom, i

- stopa dobiti opada a ako se pređe u poslovanje s gubitkom,

onda se ne može govoriti o stopi dobiti.

2. Mjerenje učinaka povećanja prodajne cijene na dobit

Mjerenje učinaka povećanja prodajne cijene za 10%, gdje je

nova prodajna cijena Pc = 44, uz nepromijenjeni fizički obim prodaje i

ostale faktore, na dobit bila bi:

2.1. Nova visina dobiti:

D=K (Pc - Vt) - UFT = 7.000 (44 - 25) - 90.000 = 43.000 KM

2.2. Novi prag rentabiliteta:

K=UFT + D

Pc - Vt kom

90 000 0

44 254 737

..

2.3. Nova vrijednost praga rentabilnosti:

UP=UFT + D

Vt

Pc

KM

1

90 000 0

125

44

90 000

0 432208333

. .

,.

2.4. Nova marginalna stopa:

MS=1-Vt

Pc 100 1

25

44100 43 2%,

2.5. Nova stopa sigurnosti:

SS=308 000 208333

308 000100 32 2%

. .

.,

(UP=K Pc=7.000 44=308.000)

2.6. Nova stopa dobiti.

SD=MS SS

100

43 2% 32 3%

10013 9%

, ,,

Učinci povećanja prodajne cijene na dobit uneseni su u

narednoj tabeli u koloni 6 - iznosi i u koloni 7 - indexi promjena u

odnosu na postojeće stanje prije promjene prodajne cijene - kolona 3.

Osnovni učinak povećanja prodajne cijene na dobit je rast

dobiti uz uvjet da se ne mijenja obim fizičke prodaje. Rast cijena

povećava ukupan prihod, a što uz iste troškove djeluje na povećanje

dobiti.

Ostali učinci povećanja prodajne cijene (pored povećanja

dobiti) uz neizmijenjene ostale faktore su:

- povećanje ukupnog prihoda,

- značajnije povećanje marginalne stope, stope sigurnosti i

stope dobiti,

- nemijenjanje ukupnih fiksnih i ukupnih varijabilnih troškova,

a ni troškova po jedinici prometa, i

- sniženje praga rentabilnosti količinski i vrijednosno.

Učinci izmjene prodajne cijene na dobit

R.b

O P I S

POSTO-

JEĆE

UČINCI SNIŽE-

NJA CIJENA

UČINCI POVE-

ĆANJA CIJENA

STANJE

IZNOS

IZNOS

INDEX

IZNOS

INDEX

1 2 3 4 5 (4:3) 6 7 (6:3)

1. PRODANO KOMADA (K) 7.000 7.000 100 7.000 100

2. PRODAJNA CIJENA

ZA 1 kom. (Pc)

40

34

85

44

110

3. UKUPAN PRIHOD (UP) 1 2 280.000 238.000 85 308.000 110

4. VARIJABILNI TROŠAK

ZA 1 kom. (Vt)

25

25

100

25

100

5. UKUPNI VARIJABILNI

TROŠKOVI (UVT) 1 4

175.000

175.000

100

175.000

100

6. UKUPNI FIKSNI

TROŠKOVI (UFT)

90.000

90.000

100

90.000

100

7. UKUPNI TROŠKOVI

(UT) 5+6

265.000

265.000

100

265.000

100

8. DOBIT (D) 3-7 15.000 -27.000 - 43.000 286

9. PRAG RENTABILNOSTI

a) KOLIČINSKI

b) VRIJEDNOSNI

6.000

240.000

13.000

441.509

216

183

4.737

208.333

79

87

10. MARGINALNA STOPA (MS) 27,5% 26,5% 96 43,2% 157

11. STOPA SIGURNOSTI (SS) 14,3% -85,5% - 32,3% 225

12. STOPA DOBITI (SD) 5,3% - - 13,9% 262

5.5.2. Mjerenje utjecaja promjene obima prodaje

Promjena obima prodaje ima utjecaj na visinu dobiti i prodajnu

cijenu i na ukupne varijabilne troškove iako se oni po jedinici prometa

ne mijenjaju jer imaju proporcionalni karakter.

a) Mjerenje utjecaja promjene obima prodaje na dobit

Promjena obima prodaje značajno utječe na visinu dobiti uz

uvjete da drugi faktori ostanu nepromijenjeni. S povećanjem obima

prodaje povećava se dobit i obratno, smanjenje obima prodaje utječe

na smanjenje dobiti.

Primjer mjerenja utjecaja promjene obima prodaje na dobit

objasnit ćemo na našem primjeru, s tim da ćemo sadašnji obim prodaje

od 7.000 komada:

1. povećati za 10%, K = 7.700 kom i

2. smanjiti obim prodaje za 10%, K = 6.300 kom.

1. Mjerenje utjecaja povećanja obima prodaje na dobit

Učinci povećanja obima prodaje za 10%, kada je novi obim

prodaje K = 7.700 kom (7.000+10%), uz nemijenjanje drugih faktora,

na dobit bili bi:

1.1. Novi obim dobiti:

D=K (Pc-Vt) - UFT = 7.700 (40-25) - 90.000 = 25.500 KM

1.2. Novi prag rentabilnosti:

K=UFT + D

Pc - Vt kom

90 000 0

40 256 000

..

1.3. Novi vrijednosni prag rentabilnosti:

UP=UFT

Vt

Pc

KM

1

90 000

125

40

90 000

0 375240 000

. .

,.

1.4. Nova marginalna stopa:

MS=1-Vt

Pc 100 37 5%,

1.5. Nova stopa sigurnosti:

SS=308 000 240 000

308 000100 221%

. .

.,

(UP=K Pc=7.700 40=308.000)

1.6. Nova stopa dobiti:

SD=MS SS

100

37 5% 221%

1008 3%

, ,,

Učinci mjerenja utjecaja povećanja obima prodaje na dobit

uneseni su u narednu tabelu u kolonu 4 - iznosi promjene i u kolonu 5

- indexi promjena u odnosu na postojeće stanje prije promjene obima

prodaje - kolona 3.

Osnovni učinak povećanja obima prodaje je povećanje dobiti

uz neizmijenjene ostale faktore. U našem primjeru, samo 10%

povećani obim prodaje izazvao je povećanje dobiti za čak 70%.

Ostali učinci izmjene obima prodaje, izuzev povećanja dobiti, i

uz nemijenjanje ostalih faktora (prodajne cijene, ukupnih fiksnih

troškova i varijabilnih troškova po jedinici prometa) su:

- povećanje ukupnog prihoda,

- povećanje ukupnih varijabilnih troškova,

- povećanje ukupnih troškova ali sporije od rasta ukupnog

prihoda radi utjecaja degresije fiksnih troškova po jedinici prometa,

- povećanje stope sigurnosti i stope dobiti, i

- nemijenjanje praga rentabilnosti kao ni marginalne stope.

2. Mjerenje utjecaja smanjenja obima prodaje na dobit

Mjerenje utjecaja smanjenja obima prodaje na dobit izvršit

ćemo na danom primjeru pri čemu se obim prodaje smanjuje za 10% i

novi obim prodaje iznosi K=6.300 kom (7.000-10%). Ukoliko se ne

mijenjaju ostali faktori, utjecaj smanjenja obima prodaje na dobit bila

bi:

2.1. Novi obima dobiti:

D=K (Pc-Vt) - UFT = 6.300 (40-25) - 90.000 = 4.500 KM

2.2. Novi prag rentabilnosti:

K=UFT + D

Pc - Vt kom

90 000 0

40 256 000

..

1.3. Novi vrijednosni prag rentabilnosti:

UP=UFT

Vt

Pc

KM

1

90 000

125

40

240 000

.

.

1.4. Nova marginalna stopa:

MS=1-Vt

Pc 100 37 5%,

1.5. Nova stopa sigurnosti:

SS=252 000 240 000

252 000100 4 7%

. .

.,

UP=6.300 40=252.000

1.6. Nova stopa dobiti:

SD=MS SS

100

37 5% 4 7%

10018%

, ,,

Učinci mjerenja utjecaja smanjenja obima prodaje na dobit

uneseni su u narednu tabelu u kolonu 6 - iznosi promjene i u kolonu 7

- indexi promjena u odnosu na postojeće stanje prije promjena obima

prodaje - kolona 3.

Osnoni učinak smanjenja obima prodaje na dobit je značajno

smanjenje dobiti uz nemijenjanje ostalih faktora. U našem primjeru

smanjenje obima prodaje za 10% izaziva smanjenje dobiti čak za 70%.

Ostali učinci smanjenja obima prodaje (pored smanjenja dobiti)

uz neizmijenjene ostale faktore su:

- smanjenje ukupnog prihoda, kao posljedica fizičkog

smanjenja obima prodaje,

- smanjenje ukupnih varijabilnih troškova,

- smanjenje ukupnih troškova pri čemu je smanjenje sporije od

smanjenja ukupnog prihoda,

- značajnije smanjenje stope sigurnosti i stope dobiti, i

- nemijenjanje praga rentabilnosti kao ni marginalne stope.

Učinci izmjene obima prodaje na dobit

R.b

O P I S

POSTO-

JEĆE

UČINCI POVE-

ĆANJA PRODAJE

UČINCI SNIŽE-

NJA PRODAJE

STANJE

IZNOS

IZNOS

INDEX

IZNOS

INDEX

1 2 3 4 5 (4:3) 6 7 (6:3)

1. PRODANO KOMADA (K) 7.000 7.700 110 6.300 90

2. PRODAJNA CIJENA

ZA 1 kom. (Pc)

40

40

100

40

100

3. UKUPAN PRIHOD (UP) 1 2 280.000 308.000 110 252.000 90

4. VARIJABILNI TROŠAK

ZA 1 kom. (Vt)

25

25

100

25

100

5. UKUPNI VARIJABILNI

TROŠKOVI (UVT) 1 4

175.000

192.500

110

157.500

90

6. UKUPNI FIKSNI

TROŠKOVI (UFT)

90.000

90.000

100

90.000

100

7. UKUPNI TROŠKOVI

(UT) 5+6

265.000

282.500

107

247.500

93

8. DOBIT (D) 3-7 15.000 25.500 170 4.500 30

9. PRAG RENTABILNOSTI

a) KOLIČINSKI

b) VRIJEDNOSNI

6.000

240.000

6.000

240.000

100

100

6.000

240.000

100

100

10. MARGINALNA STOPA (MS) 37,5% 37,5% 100 37,5% 100

11. STOPA SIGURNOSTI (SS) 14,3% 22,1% 154 4,7% 36

12. STOPA DOBITI (SD) 5,3% 8,3% 156 1,8% 34

b) Mjerenje utjecaja promjene obima prodaje na prodajnu

cijenu

Kakav je utjecaj promjene obima prodaje na prodajnu cijenu?

Ako želimo zadržati dobit i uz nemijenjanje ostalih faktora, potrebno

je:

- uz sniženje obima prodaje povećati prodajne cijene, i

obratno,

- uz povećanje obima prodaje sniziti prodajne cijene.

Mjerenje utjecaja promjene obima prodaje na prodajnu cijenu

objasnit ćemo na našem primjeru, s tim da ćemo sadašnji obim prodaje

od 7.000 kom:

1. povećati za 10%, K = 7.700 kom, i

2. smanjiti za 10%, K = 6.300 kom.

1. Mjerenje utjecaja povećanja obima prodaje na prodajnu

cijenu

Učinke utjecaja povećanja obima prodaje na prodajnu cijenu

prikazat ćemo uz povećanje obima prodaje za 10% i novi obim

prodaje je 7.700 kom (7.000 + 10%).

1.1. Nova prodajna cijena:

Pc =Vt + UFT + D

K KM

25

90 000 15000

7 70038 63

. .

.,

1.2. Novi prag rentabilnosti:

K =UFT + D

Pc - Vt kom

90 000 0

38 63 256 603

.

,.

1.3. Novi vrijednosni prag rentabilnosti:

UP =UFT

Vt

Pc

KM

1

90 000

125

38 63

90 000

0 353254958

.

,

.

,.

1.4. Nova marginalna stopa:

MS =1-Vt

Pc 100 1

25

38 63100 35 3%

,,

1.5. Nova stopa sigurnosti:

SS =297 451 254958

297 451100 14 2%

. .

.,

(UP=K Pc=7.700 38,63=297.451)

1.6. Nova stopa dobiti:

SD =MS SS

100

35 3% 14 2%

1005 0%

, ,,

Učinci mjerenja utjecaja povećanja obima prodaje na prodajnu

cijenu uneseni su u sljedeću tabelu u koloni 4 - iznosi nakon promjene

i u kolonu 5 - indexi promjena u odnosu na postojeće stanje prije

promjene obima prodaje - kolona 3.

Osnovni učinak povećanja obima prodaje na prodajnu cijenu je

smanjenje prodajne cijene uz neizmijenjene ostale faktore. U našem

slučaju povećanje obima prodaje od 10% izazvalo je sniženje prodajne

cijene za 3,4%.

Ostali učinci izmjene obima prodaje, izuzev smanjenja

prodajne cijene i uz neizmijenjene ostale faktore su:

- povećanje ukupnog prihoda ali i povećanje u istom omjeru i

ukupnih troškova što nije dovelo do izmjene dobiti,

- varijabilni troškovi ukupno su porasli radi rasta obima

prodaje,

- prag rentabilnosti se povećava (količinski i vrijednosno),

- smanjuje se marginalna stopa, stopa sigurnosti i stopa dobiti.

Stopa dobiti se smanjuje iako apsolutni obim dobiti ostaje isti,

jer se povećao ukupan prihod tako da je na 100 jedinica ukupnog

prihoda manja stopa izdvajanja za dobit.

2. Mjerenje utjecaja smanjenja obima prodaje na prodajnu

cijenu

Učinske utjecaja smanjenja obima prodaje na prodajnu cijenu

ilustrirat ćemo na našem primjeru. Obim prodaje ćemo smanjiti za

10% i novi K = 6.300. Kakvi su utjecaji smanjenja obima prodaje na

prodajnu cijenu?

2.1. Nova prodajna cijena:

Pc=Vt +UFT + D

K KM

25

90 000 15000

630041 66

. .

.,

2.2. Novi prag rentabilnosti:

K=UFT + D

Pc - Vt kom

90 000 0

41 66 255402

.

,.

2.3. Novi vrijednosni prag rentabilnosti:

UP=UFT

Vt

Pc

KM

1

90 000

125

41 66

90 000

0 400225000

.

,

.

,.

2.4. Nova marginalna stopa:

MS=1-Vt

Pc 100 1

25

41 66100 40%

,

2.5. Nova stopa sigurnosti:

SS=262 458 225000

262 458100 14 2%

. .

.,

(UP=K Pc=6.300 41,66=262.458)

2.6. Nova stopa dobiti:

SD=MS SS

100

40% 14 2%

1005 6%

,,

Učinci mjerenja utjecaja smanjenja obima prodaje na prodajnu

cijenu uneseni su u sljedeću tabelu u koloni 6 - iznosi nakon promjene

obima prodaje i u koloni 5 - indexi nakon promjena u odnosu na

postojeće stanje prije promjena - kolona 3.

Osnovni učinak smanjenja obima prodaje na prodajnu cijenu je

povećanje prodajne cijene ukoliko se ne mijenjaju ostali faktori. U

našem primjeru smanjenje obima prodaje od 10% izaziva povećanje

prodajne cijene za 4,1% i to sa 40 na 41,66 da bi se ostvario isti obim

dobiti.

Ostali učinci smanjenja obima prodaje na prodajnu cijenu su:

- smanjenje ukupnog prihoda i ukupnih troškova u istom

obimu što utječe da se ne mijenja obim dobiti,

- ukupni varijabilni troškovi su sniženi jer je smanjen obim

promjene,

- prag rentabilnosti je smanjen (količinski i vrijednosno),

- marginalna stopa i stopa dobiti je povećana iako je apsolutni

iznos dobiti ostao isti.

Učinci izmjene obima prodaje na prodajnu cijenu

R.b

O P I S

POSTO-

JEĆE

UČINCI POVE-

ĆANJA PRODAJE

UČINCI SNIŽE-

NJA PRODAJE

STANJE

IZNOS

IZNOS

INDEX

IZNOS

INDEX

1 2 3 4 5 (4:3) 6 7 (6:3)

1. PRODANO KOMADA (K) 7.000 7.700 110 6.300 90

2. PRODAJNA CIJENA

ZA 1 kom. (Pc)

40

38,63

96,6

41,66

104,1

3. UKUPAN PRIHOD (UP) 1 2 280.000 297.451 106 262.458 93

4. VARIJABILNI TROŠAK

ZA 1 kom. (Vt) 25 25 100 25 100

5. UKUPNI VARIJABILNI

TROŠKOVI (UVT) 1 4

175.000

192.500

110

157.500

90

6. UKUPNI FIKSNI

TROŠKOVI (UFT)

90.000

90.000

100

90.000

100

7. UKUPNI TROŠKOVI

(UT) 5+6

265.000

282.500

106

247.500

93

8. DOBIT (D) 3-7 15.000 14.951 100 14.958 100

9. PRAG RENTABILNOSTI

a) KOLIČINSKI

b) VRIJEDNOSNI

6.000

240.000

6.603

254.958

110

106

5.402

225.000

90

93

10. MARGINALNA STOPA (MS) 37,5% 35,3% 94 40,0% 106

11. STOPA SIGURNOSTI (SS) 14,3% 14,2% 99 14,2% 99

12. STOPA DOBITI (SD) 5,3% 5,0% 94 5,6% 105

5.5.3. Mjerenje utjecaja promjene dobiti

Jedan od osnovnih ciljeva poslovanja trgovinskog poduzeća je

rentabilno poslovanje, odnosno ostvarivanje dobiti. Radi povećanja

dobiti moguće je poduzimati razne aktivnosti, a najčešće se koriste tri

osnovna područja djelovanja:

- povećanjem obima prodaje,

- povećanjem prodajnih cijena, i

- smanjenjem troškova poslovanja.

U svakom od ovih područja djelovanja stoji niz varijanti i

mogućnosti akcija, koje bi imale za posljedicu porast dobiti. U praksi

se obično istovremeno događaju pomjeranja na sva tri područja, pa je

neophodno dosta analitičkih procjena i poznavanja utjecaja pojedinih

kretanja na dobit poduzeća.

Pored toga što obim prodaje, prodajne cijene i troškove

poslovanja utječu na visinu dobiti, isto tako obim željene dobiti utječe

na visinu prodajnih cijena i obim prodaje uz uvjet da se ostali faktori

ne mijenjaju.

a) Mjerenje utjecaja promjena dobiti na obim prodaje

Zavisno od željene visine dobiti moguće je ustvrditi obim

prodaje. Ako želimo povećati dobit potrebno je povećati obim prodaje

ukoliko se ne mijenja visina prodajne cijene i troškovi poslovanja. U

obrnutoj varijanti, ukoliko želimo imati manju dobit, uz ostale

neizmijenjene faktore, potrebno je smanjiti obim prodaje.

Učinke mjerenja utjecaja željene visine dobiti na obim prodaje

objasnit ćemo na podacima iz našeg primjera, s tim da ćemo željenu

dobit u odnosu na sadašnji obim dobiti od 15.000:

1. povećati za 20%, D=18.000

2. smanjiti za 30%, D=10.500

1. Mjerenje utjecaja povećanja željene dobiti na obim prodaje

Učinke utjecaja povećanja željene dobiti na obim prodaje

ilustrirat ćemo na našem primjeru uz povećanje dobiti za 20%, te je

novi obim željene dobiti D=18.000.

1.1. Novi obim prodaje:

K=UFT + D

Pc - Vt kom

90 000 18 000

40 257 200

. ..

1.2. Novi prag rentabilnosti:

K=UFT + D

Pc - Vt kom

90 000 0

40 256 000

..

1.3. Novi vrijednosni prag rentabilnosti:

UP=UFT

Vt

Pc

KM

1

90 000

125

40

90 000

0 375240 000

. .

,.

1.4. Nova marginalna stopa:

MS=1-Vt

Pc 100 1

25

40100 37 5%,

1.5. Nova stopa sigurnosti:

SS=288 000 240 000

288 000100 16 6%

. .

.,

(UP=K Pc=7.200 40=288.000)

1.6. Nova stopa dobiti:

SD=MS SS

100

37 5% 16 6%

1006 2%

, ,,

Učinci mjerenja utjecaja povećanja dobiti na obim prodaje

uneseni su u sljedećoj tabeli u kolonu 4 - iznosi nakon promjena i u

kolonu 5 - indexi promjena u odnosu na postojeće stanje prije

promjena visine dobiti - kolona 3.

Osnovni učinak povećanja željene dobiti je povećanje obima

prodaje uz nemijenjanje ostalih faktora. Ako željenu dobit planiramo

povećati za 20%, potrebno je obim prodaje povećati na 7.200 kom ili

za 2,8%. Malo povećanje obima prodaje dovodi do dosta visokog

povećanja dobiti ukoliko troškovi ostaju isti.

Ostali učinci povećanja željene dobiti (pored povećanja obima

prodaje) su:

- rast ukupnog prihoda (radi porasta obima prodaje),

- rast ukupnih troškova ali sporije od rasta ukupnog prihoda

(radi degresije fiksnih troškova),

- prag rentabilnosti ostaje neizmijenjen,

- marginalna stopa je neizmijenjena,

- stopa sigurnosti i stopa dobiti se povećava.

2. Mjerenje utjecaja smanjenja željene dobiti na obim prodaje

Učinke utjecaja smanjenja željene dobiti na obim prodaje

objasnit ćemo na našem primjeru, s tim da nam je želja smanjiti

sadašnju dobit za 30% i to na D = 10.500. Kakvi su učinci na obim

prodaje?

2.1. Novi obim prodaje:

K=UFT + D

Pc - Vt kom

90 000 10500

40 256 700

. ..

2.2. Novi prag rentabilnosti:

K=UFT + D

Pc - Vt kom

90 000 0

40 256 000

..

2.3. Novi vrijednosni prag rentabilnosti:

UP=UFT

Vt

Pc

KM

1

90 000

125

40

90 000

0 375240 000

. .

,.

2.4. Nova marginalna stopa:

MS=1-Vt

Pc 100 1

25

40100 37 5%,

2.5. Nova stopa sigurnosti:

SS=268 000 240 000

268 000100 10 4%

. .

.,

(UP=Pc K=40 6.700=268.000)

2.6. Nova stopa dobiti:

SD=MS SS

100

37 5% 10 4%

1003 9%

, ,,

Učinci utjecaja smanjenja dobiti na obim prodaje uneseni su u

narednu tabelu:

- kolona 6 iznosi nakon promjena i

- kolona 7 indexi promjena u odnosu na postojeće stanje prije

promjena - kolona 3.

Osnovni učinak dobiti za 30% izaziva smanjenje obima prodaje

za svega 4,3% ili sa sadašnjih 7.000 kom prodaje na 6.700 kom.

Ostali učinci pri smanjenju željene dobiti (pored smanjenja

obima prodaje) su:

- pad ukupnih troškova pri čemu oni sporije opadaju od

ukupnog prihoda što dovodi do smanjenja dobiti,

- prag rentabilnosti i marginalna stopa ostaju neizmijenjeni, i

- stopa sigurnosti i stopa dobiti opadaju.

Učinci izmjene željene dobiti na obim prodaje

R.b

O P I S

POSTO-

JEĆE

UČINCI POVE-

ĆANJA DOBITI

UČINCI SMANJE-

NJA DOBITI

STANJE

IZNOS

IZNOS

INDEX

IZNOS

INDEX

1 2 3 4 5 (4:3) 6 7 (6:3)

1. PRODANO KOMADA (K) 7.000 7.200 102,8 6.700 95,7

2. PRODAJNA CIJENA

ZA 1 kom. (Pc)

40

40

100

40

100

3. UKUPAN PRIHOD (UP) 1 2 280.000 288.000 102,8 268.000 95,7

4. VARIJABILNI TROŠAK

ZA 1 kom. (Vt)

25

25

100

25

100

5. UKUPNI VARIJABILNI

TROŠKOVI (UVT) 1 4

175.000

180.000

102,8

167.500

95,7

6. UKUPNI FIKSNI

TROŠKOVI (UFT)

90.000

90.000

100

90.000

100

7. UKUPNI TROŠKOVI

(UT) 5+6

265.000

270.000

101,8

257.500

97,1

8. DOBIT (D) 3-7 15.000 18.000 120 10.500 70

9. PRAG RENTABILNOSTI

a) KOLIČINSKI

b) VRIJEDNOSNI

6.000

240.000

6.000

240.000

100

100

6.000

240.000

100

100

10. MARGINALNA STOPA (MS) 37,5% 37,5% 100 37,5% 100

11. STOPA SIGURNOSTI (SS) 14,3% 16,6% 116 10,4% 73

12. STOPA DOBITI (SD) 5,3% 6,2% 116 3,9% 73

b) Mjerenje utjecaja promjene dobiti na prodajnu cijenu

Promjena visine dobiti utječe na visinu prodajne cijene ukoliko

obim prodaje i troškovi poslovanja ostanu neizmijenjeni. Sniženje

željene dobiti iziskuje sniženje prodajne cijene i obratno, ukoliko

želimo povećati dobit, potrebno je povećati prodajnu cijenu.

Učinke mjerenja utjecaja željene visine dobiti na visinu

prodajne cijene objasnit ćemo na našem primjeru, s tim da ćemo

željenu dobit sa sadašnjeg obima od 15.000:

1. povećati za 25%, D=18.750, i

2. smanjiti za 50%, D=7.500.

1. Mjerenje utjecaja povećanja željene dobiti na visinu

prodajne cijene

Učinke utjecaja povećanja željene dobiti na visinu prodajne

cijene objasnit ćemo koristeći podatke iz našeg primjera. Željenu dobit

ćemo povećati za 25% sa sadašnjih 15.000 na 18.750. Kakvi su učinci

ovih promjena na visinu prodajne cijene?

1.1. Nova prodajna cijena:

Pc=Vt +UFT + D

K KM

25

90 000 18 750

7 00040 53

. .

.,

1.2. Novi prag rentabilnosti:

K=UFT + D

Pc - Vt kom

90 000 0

40 53 255795

.

,.

1.3. Novi vrijednosni prag rentabilnosti:

UP=UFT

Vt

Pc

KM

1

90 000

125

40 53

90 000

0 384234375

.

,

.

,.

1.4. Nova marginalna stopa:

MS=1-Vt

Pc 100 1

25

40 53100 38 4%

,,

1.5. Nova stopa sigurnosti:

SS=283710 234375

283710100 17 3%

. .

.,

(UP=K Pc=7.000 40,53=283.710)

1.6. Nova stopa dobiti:

SD=MS SS

100

38 4% 17 3%

1006 6%

, ,,

Učinci utjecaja povećanja željene dobiti na kretanje prodajne

cijene uneseni su u sljedeću tabelu:

- kolona 4 - iznosi nakon promjena dobiti, i

- kolona 5 - indexi promjena u odnosu na postojeće stanje

(kolona 3).

Osnovni učinak povećanja željene dobiti na prodajnu cijenu je

povećanje cijene da bi se ostvario željeni obim povećane dobiti uz

nemijenjanje ostalih faktora (obim prodaje i troškovi). Povećanje

željene dobiti, u našem primjeru od 25%, iziskuje povećanje prodajne

cijene za svega 1,3% (sa40 na 40,53). Mali obim povećanja prodajne

cijene dovodi do visokog povećanja dobiti uz neizmijenjene ostale

faktore. Ovakvim učincima povećanja prodajne cijene uvijek se

opravdavaju zagovornici povećanja prodajnih cijena.

Ostali učinci povećanja željene dobiti (pored niskog povećanja

prodajne cijene) su:

- porast ukupnog prihoda (radi rasta cijena),

- neizmijenjeni obim ukupnih troškova,

- porast dobiti (radi porasta ukupnog prihoda i neizmijenjenih

ukupnih troškova),

- smanjenje praga rentabilnosti,

- povećanje marginalne stope, stope sigurnosti i stope dobiti.

2. Mjerenje utjecaja smanjenja željene dobiti na visinu prodajne

cijene

Utjecaj smanjenja željene dobiti na visinu prodajne cijene

objasnit ćemo na našem primjeru. Željenu dobit ćemo smanjiti sa

sadašnjih 15.000 za 50% na novih 7.500. Kakvi su učinci smanjenja

željene dobiti na visinu prodajne cijene?

2.1. Nova prodajna cijena:

Pc=Vt +UFT + D

K KM

25

90 000 7500

7 00038 92

. .

.,

2.2. Novi prag rentabilnosti:

K=UFT + D

Pc - Vt kom

90 000 0

38 92 256 465

.

,.

2.3. Novi vrijednosni prag rentabilnosti:

UP=UFT

Vt

Pc

KM

1

90 000

125

38 92

90 000

0 358251396

.

,

.

,.

2.4. Nova marginalna stopa:

MS=1-Vt

Pc 100 1

25

38 92100 35 8%

,,

2.5. Nova stopa sigurnosti:

SS=272 440 251396

272 440100 7 7%

. .

.,

(UP=K Pc=7.000 38,92=272.440)

2.6. Nova stopa dobiti:

SD=MS SS

100

35 8% 7 7%

1002 7%

, ,,

Učinci utjecaja smanjenja željene dobiti na kretanje prodajne

cijene uneseni su u slijedeću tabelu:

- kolona 6 - iznosi nakon smanjenja dobiti, i

- kolona 7 - indexi promjena u odnosu na postojeće stanje

(kolona 3).

Osnovni učinak sniženja željene dobiti je sniženje prodajne

cijene. Ako snizimo željenu dobit 7a 50%, potrebno je sniziti i

prodajnu cijenu za svega 2,7% uz neizmijenjene ostale faktore (obim

prodaje i troškovi). Nova razina prodajne cijene, u našem primjeru je

38,92, što je neznatno sniženje u odnosu na dosadašnju razinu

prodajne cijene od 40, ali su zato učinci sniženja željene dobiti vrlo

visoki - dobit se snižava za 50%.

Ostali učinci sniženja željene dobiti, pored sniženja prodajne

cijene, su:

- pad ukupnog prihoda (radi sniženja prodajne cijene i

neizmijenjenog fizičkog obima prodaje),

- neizmijenjeni ukupni troškovi,

- smanjenje dobiti kao posljedica pada ukupnog prihoda i

neizmijenjenih troškova,

- povećanje praga rentabilnosti (količinski i vrijednosno), i

- pad marginalne stope, stope sigurnosti i stope dobiti.

Učinci izmjene željene dobiti na prodajnu cijenu

R.b

O P I S

POSTO-

JEĆE

UČINCI POVE-

ĆANJA DOBITI

UČINCI SNIŽE-

NJA DOBITI

STANJE

IZNOS

IZNOS

INDEX

IZNOS

INDEX

1 2 3 4 5 (4:3) 6 7 (6:3)

1. PRODANO KOMADA (K) 7.000 7.000 100 7.000 100

2. PRODAJNA CIJENA

ZA 1 kom. (Pc)

40

40,53

101,3

38,92

97,3

3. UKUPAN PRIHOD (UP) 1 2 280.000 283.710 101,3 272.440 97,3

4. VARIJABILNI TROŠAK

ZA 1 kom. (Vt)

25

25

100

25

100

5. UKUPNI VARIJABILNI

TROŠKOVI (UVT) 1 4

175.000

175.000

100

175.000

100

6. UKUPNI FIKSNI

TROŠKOVI (UFT)

90.000

90.000

100

90.000

100

7. UKUPNI TROŠKOVI

(UT) 5+6

265.000

265.000

100

265.000

100

8. DOBIT (D) 3-7 15.000 18.710 125 7.440 50

9. PRAG RENTABILNOSTI

a) KOLIČINSKI

b) VRIJEDNOSNI

6.000

240.000

5.795

234.375

96

97

6.465

251.396

107

104

10. MARGINALNA STOPA (MS) 37,5% 38,4% 102 35,8% 95

11. STOPA SIGURNOSTI (SS) 14,3% 17,3% 120 7,7% 53

12. STOPA DOBITI (SD) 5,3% 6,6% 124 2,7% 50

5.5.4. Mjerenje utjecaja promjene ukupnih fiksnih troškova

Iako su fiksni troškovi stalni, oni se ipak povremeno mogu

povećavati (relativno fiksni troškovi) otvaranjem novih prodajnih

kapaciteta, uvođenjem nove smjene i sl., ali se isto tako mogu

povremeno smanjivati (ukidanje prodajnih kapaciteta, prodaja stalnih

sredstava i sl.).

Pomjeranje fiksnih troškova povećava ukupne troškove

poslovanja i zahtijeva ostvarivanje dodatnog prihoda koji bi pokrio

nove fiksne troškove. Da bi povećali prihod, neophodno je povećati

obim prodaje ili povećati prodajne cijene ili kombinirati oba načina.

Međutim, fiksni troškovi mogu utjecati na smanjenje dobiti ukoliko se

ne osigura dodatni prihod. Postoji još mogućnost da se novi fiksni

troškovi kompenziraju smanjenjem nekih drugih troškova poslovanja

(nabavna cijena robe, plaće, i dr.) što je praktično teško ostvariti.

Najčešće pomjeranje fiksnih troškova ima odraza na:

- obim prodaje,

- razinu prodajnih cijena, i

- razinu dobiti.

a) Mjerenje utjecaja promjene fiksnih troškova na obim

prodaje

U varijanti kada imamo promjenu fiksnih troškova, a želimo

zadržati razinu prodajnih cijena i razinu dobiti, preostaje nam varijanta

izmjena obima prodaje. Da li ćemo obim prodaje povećati ili smanjiti

zavisi od kretanja fiksnih troškova. Ukoliko su fiksni troškovi

povećani, neophodno je povećati obim prodaje uz ne mijenjanje ostalih

faktora. Obratno, ukoliko su fiksni troškovi smanjeni, moguće je

smanjiti obim prodaje.

1. Mjerenje utjecaja povećanja fiksnih troškova na obim

prodaje

Već smo istaknuli da povećanje fiksnih troškova iziskuje

povećanje obima prodaje ukoliko nemijenjamo ostale faktore i želimo

ostvariti isti obim dobiti uz iste prodajne cijene.

Ostali učinci povećanja fiksnih troškova (pored povećanja

obima prodaje) su:

- rast ukupnog prihoda (radi porasta obima prodaje),

- rast fiksnih troškova,

- rast ukupnih varijabilnih troškova (radi porasta obima

prodaje i proporcionalnosti varijabilnih troškova),

- rast ukupnih troškova u razmjeri s rastom ukupnog prihoda

što dovodi do nemijenjanja dobiti,

- prag rentabilnosti se povećava (radi rasta ukupnih fiksnih

troškova),

- stopa sigurnosti i stopa dobiti se smanjuje.

Radi dokazivanja navedenih tvrdnji mogu se koristiti poznate

formule:

- za obim prometa: K=UFT + D

Pc - Vt,

- za ostale vrijednosti: sve formule iz dosadašnjih mjerenja

utjecaja promjena faktora.

2. Mjerenje utjecaja smanjenja fiksnih troškova na obim

prodaje

Smanjenje fiksnih troškova djeluje na smanjenje obima prodaje

ukoliko ne mijenjamo ostale faktore (dobit, prodajnu cijenu i dr.).

Ostali učinci smanjenja fiksnih troškova, pored smanjenja

obima prodaje, su:

- smanjenje ukupnog prihoda,

- smanjenje fiksnih troškova,

- smanjenje ukupnih varijabilnih troškova,

- smanjenje ukupnih troškova u razmjeri sa smanjenjem

ukupnog prihoda što ima za posljedicu ne mijenjanje dobiti,

- prag rentabilnosti se smanjuje,

- stopa sigurnosti i stopa dobiti se povećava.

Iako apsolutni obim dobiti ostaje isti, stopa dobiti se povećava,

jer se obim iste dobiti sada ostvaruje na smanjenom ukupnom prihodu.

Za dokazivanje ovih učinaka možemo koristiti iste formule kao

i kod mjerenja učinaka povećanja fiksnih troškova na obim prodaje.

b) Mjerenje utjecaja promjene fiksnih troškova na visinu

prodajne cijene

Ukoliko se promjene ukupni fiksni troškovi, a ne mijenjamo

obim prodaje i želimo zadržati postojeću razinu dobiti, preostaje nam

izmjena visine prodajne cijene. Da li ćemo visinu prodajne cijene

povećati ili smanjiti zavisi od kretanja fiksnih troškova. Ako se fiksni

troškovi povećaju neophodno je povećati visinu prodajne cijene uz ne

izmijenjene ostale faktore i obratno, ako se smanje fiksni troškovi,

moguće je smanjiti prodajne cijene ukoliko želimo ostvariti isti

financijski rezultat i zadržati postojeći obim prodaje.

1. Mjerenje utjecaja povećanja fiksnih troškova na visinu

prodajne cijene

Već smo naglasili da se uz porast ukupnih fiksnih troškova i uz

ne mijenjanje ostalih faktora treba ići na povećanje prodajne cijene. To

je osnovni učinak povećanja ukupnih fiksnih troškova.

Ostali učinci povećanja ukupnih fiksnih troškova, pored

povećanja prodajne cijene, su:

- porast ukupnog prihoda, radi porasta prodajnih cijena,

- porast ukupnih troškova radi porasta fiksnih troškova,

- varijabilni troškovi ostaju ne promijenjeni jer se obim prodaje

nemijenja,

- dobit ostaje ne promijenjena jer je isti rast ukupnog prihoda

kao i rast ukupnih troškova poslovanja,

- prag rentabilnosti se povećava, i

- stopa sigurnosti i stopa dobiti se smanjuje.

Za dokazivanje prethodnih tvrdnji možemo koristiti već

poznate formule:

- za razinu prodajnih cijena: Pc=Vt+UFT + D

K,

- za ostale vrijednosti već korištene obrasce mjerenja utjecaja

promjena faktora.

Isti obrasci se koriste i kod mjerenja utjecaja smanjenja fiksnih

troškova na visinu prodajne cijene.

2. Mjerenje utjecaja smanjenja fiksnih troškova na visinu

prodajne cijene

Smanjenje ukupnih fiksnih troškova, uz ne mijenjanje ostalih

faktora, djeluje na smanjenje visine prodajne cijene. S nižom

prodajnom cijenom moguće je pokriti niže ukupne troškove (radi

smanjenja ukupnih fiksnih troškova) i ostvariti istu razinu dobiti uz isti

obim prodaje.

Ostali učinci smanjenja fiksnih troškova, pored smanjenja

prodajne cijene, su:

- smanjenje ukupnog prihoda radi sniženja prodajnih cijena i

zadržavanje istog obima prodaje,

- smanjenje ukupnih troškova radi smanjenja ukupnih fiksnih

troškova,

- zadržavanje iste razine dobiti jer je razmjerno smanjenje

ukupnog prihoda i ukupnih troškova,

- prag rentabilnosti je smanjen, i

- stopa sigurnosti i stopa dobiti se povećava.

c) Mjerenje utjecaja promjene fiksnih troškova na visinu dobiti

Promjene ukupnih fiksnih troškova imaju odraz na dobit

poduzeća ukoliko se ne mijenja ukupan prihod bilo putem izmjene

obima prodaje ili putem promjene razine prodajnih cijena.

Svako povećanje ukupnih fiksnih troškova, bez izmjene ostalih

faktora, djeluje na smanjenje dobiti i obratno, svako smanjenje

ukupnih fiksnih troškova djeluje na povećanje dobiti ako se ne mijenja

obim prodaje i razina prodajne cijene.

1. Mjerenje utjecaja povećanja fiksnih troškova na dobit

Već smo istaknuli da je osnovni učinak kod povećanja ukupnih

fiksnih troškova smanjenje dobiti uz nemijenjanje ostalih faktora.

Ostali učinci povećanja ukupnih fiksnih troškova, pored,

smanjenja dobiti, su:

- ukupan prihod se ne mijenja jer se nisu izmijenile prodajne

cijene a ni obim prodaje,

- varijabilni troškovi se ne mijenjaju,

- razina dobiti se smanjuje za razinu povećanja fiksnih

troškova,

- prag rentabilnosti se povećava,

- stopa sigurnosti i stopa dobiti se smanjuje, jer se smanjuje

apsolutna razina dobiti, a ukupan prihod se nije izmijenio.

2. Mjerenje utjecaja smanjenja fiksnih troškova na dobit

Smanjenje fiksnih troškova utječe pozitivno na dobit i

povećava ga uz neizmijenjene ostale faktore. Prema tome, osnovni

učinak smanjenja ukupnih fiksnih troškova je povećanje dobiti.

Ostali učinci smanjenja ukupnih fiksnih troškova uz povećanje

dobiti su:

- ukupan prihod ostaje neizmijenjen (ne mijenjaju se prodajne

cijene, a ni obim prodaje),

- ukupni fiksni troškovi se smanjuju,

- ukupni varijabilni troškovi se ne mijenjaju,

- ukupni troškovi se smanjuju radi smanjenja ukupnih fiksnih

troškova,

- prag rentabilnosti se smanjuje,

- stopa sigurnosti i stopa dobiti se povećavaju (povećava se

apsolutna razina dobiti na isti ukupan prihod).

Za dokazivanje utjecaja kretanja fiksnih troškova na dobit

koristimo poznatu formulu:

D=K (Pc-Vt) - UFT

Za provjeru ostalih tvrdnji koristimo formule iz dosadašnjih

mjerenja utjecaja pojedinih faktora.

5.5.5. Mjerenje utjecaja promjene varijabilnih troškova

Za trgovinsko poduzeće posebno značajno je mjerenje utjecaja

promjene varijabilnih troškova. Najznačajniji varijabilni trošak u

trgovinskim poduzećima je nabavna cijena robe. U praksi je dosta

česta pojava promjene varijabilnog troška, odnosno nabavne cijene.

Pomjeranje varijabilnih troškova (povećanje ili smanjenje) može imati

odraz na:

- razinu prodajnih cijena,

- obim prometa, i

- razinu dobiti.

Obično trgovinsko poduzeće radi kompenzacije porasta

varijabilnih troškova stoje mjere u oblasti pomjeranja prodajnih cijena,

obima prometa ili razine dobiti kao i mogućnost kombiniranja ovih

faktora.

Da bi donositelji odluke imali što više informacija prije

donošenja odluke kako reagirati na porast varijabilnih troškova

(nabavne cijene), potrebno je izvršiti mjerenje utjecaja promjene

varijabilnih troškova na svaki od navedenih faktora.

a) Mjerenje utjecaja promjene varijabilnih troškova na visinu

prodajne cijene

U slučaju kada imamo pomjeranje varijabilnih troškova

najčešće trgovinsko poduzeće reagira pomjeranjem prodajne cijene.

Ukoliko se u politici cijena koristi sustav formiranja prodajnih cijena

na načelu nabavna cijena plus marža, onda je uspostavljena

funkcionalna veza između nabavne cijene i prodajne cijene ukoliko se

ne mijenja visina marže.

Iz ovakvog sustava formiranja prodajnih cijena proizlazi da

povećanje varijabilnog troška (nabavne cijene) izaziva povećanje

prodajne cijene i obratno, smanjenje varijabilnog troška smanjuje i

prodajnu cijenu uz uvjet da se obim prodaje ne mijenja i da se ne

mijenja željeni obim dobiti.

1. Mjerenje utjecaja povećanja varijabilnih troškova na

prodajnu cijenu

Osnovni učinak povećanju varijabilnih troškova na prodajnu

cijenu je povećanje prodajne cijene uz ostale neizmijenjene elemente.

Ostali učinci povećanja varijabilnih troškova, pored povećanja

prodajne cijene, su:

- povećava se ukupan prihod radi rasta prodajnih cijena,

- povećavaju se varijabilni troškovi,

- povećavaju se ukupni troškovi radi rasta varijabilnih

troškova,

- obim dobiti ostaje nepromijenjen,

- stopa dobiti se smanjuje, jer se ista apsolutna razina dobiti

ostvaruje na veći ukupan prihod,

- prag rentabilnosti količinski se ne mijenja ali vrijednosno se

povećava radi porasta prodajne cijene.

Radi dokazivanja prethodnih tvrdnji koristimo naš dosadašnji

primjer i poznate formule. Varijabilni troškovi (nabavna cijena) su

povećani za 10% sa 25 na 27,5. Kakav je odraz na prodajnu cijenu?

1.1. Nova prodajna cijena:

Pc=Vt+UFT + D

K KM

27 5

90 000 15000

7 00042 50,

. .

.,

1.2. Novi prag rentabilnosti:

K=UFT + D

Pc - Vt kom

90 000 0

42 50 27 506 000

.

, ,.

1.3. Novi vrijednosni prag rentabilnosti:

UP=UFT

Vt

Pc

KM

1

90 000

127 50

42 50

90 000

0 353254957

.

,

,

.

,.

1.4. Nova marginalna stopa:

MS=1-Vt

Pc 100 1

27 50

42 50100 35 3%

,

,,

1.5. Nova stopa sigurnosti:

SS=297500 254957

297500100 14 3%

. .

.,

(UP=K Pc=7.000 42,50=297.500)

1.6. Nova stopa dobiti:

SD= %0,5100

%3,14%3,35

100

SSMS

Efekti utjecaja povećanja varijabilnih troškova na prodajne

cijene uneseni su u sljedeću tabelu:

- kolona 4 - iznosi nakon povećanja varijabilnih troškova,

- kolona 5 - indexi promjena nakon povećanja varijabilnih

troškova u odnosu na postojeće stanje (kolona 3).

2. Mjerenje utjecaja sniženja varijabilnih troškova na prodajnu

cijenu

Ukoliko se smanje varijabilni troškovi (u trgovinskim

poduzećima nabavna cijena), a poduzeće želi zadržati isti obim

prodaje i istu razinu dobiti, preostaje mu mogućnost sniženja prodajne

cijene.

Osnovni efekt sniženja varijabilnih troškova je sniženje

prodajne cijene uz nemijenjanje ostalih faktora.

Prethodnu tvrdnju provjerit ćemo na našem primjeru uz

pretpostavku da su se postojeći varijabilni troškovi (nabavna cijena)

smanjili sa 25 za 10% i sada iznose 22,5.

Kakvi su učinci sniženja nabavne cijene, odnosno varijabilnih

troškova na prodajnu cijenu ako se ostali faktori ne mijenjaju (obim

prodaje i dobit)?

2.1. Nova prodajna cijena:

Pc=Vt+UFT + D

K KM

22 5

90 000 15000

7 00037 50,

. .

.,

2.2. Novi prag rentabilnosti:

K=UFT + D

Pc - Vt kom

90 000 0

37 50 22 506 000

.

, ,.

2.3. Novi vrijednosni prag rentabilnosti:

UP=UFT

Vt

Pc

KM

1

90 000

122 50

37 50

90 000

0 400225000

.

,

,

.

,.

2.4. Nova marginalna stopa:

MS=1-Vt

Pc 100 1

22 50

37 50100 40 0%

,

,,

2.5. Nova stopa sigurnosti:

SS=262500 225000

262500100 14 2%

. .

.,

(UP=K Pc=7.000 37,50=262.500)

2.6. Nova stopa dobiti:

SD=MS SS

100

40 0% 14 2%

1005 6%

, ,,

Ostali učinci sniženja varijabilnih troškova pored sniženja

prodajne cijene su:

- sniženje ukupnog prihoda radi sniženja prodajne cijene,

- sniženje varijabilnih troškova što utječe i na sniženje ukupnih

troškova,

- dobit ostaje neizmijenjena,

- prag rentabilnosti količinski ostaje neizmijenjen, ali se

vrijednosno smanjuje radi smanjenja prodajne cijene,

- stopa dobiti se povećava iako se apsolutni iznos dobiti ne

povećava (radi sniženja ukupnog prihoda).

Učinci izmjena varijabilnih troškova na prodajnu cijenu

R.b

O P I S

POSTO-

JEĆE

STANJE

UČINCI POVE-

ĆANJA VARIJABI-

LNIH TROŠKOVA

UČINCI SNIŽE-

NJA VARIJABIL-

NIH TROŠKOVA

IZNOS IZNOS INDEX IZNOS INDEX

1 2 3 4 5 (4:3) 6 7 (6:3)

1. PRODANO KOMADA (K) 7.000 7.000 100 7.000 100

2. PRODAJNA CIJENA

ZA 1 kom. (Pc)

40

42,50

106,25

37,50

93,7

3. UKUPAN PRIHOD (UP) 1 2 280.000 297.500 106,25 262.500 93,7

4. VARIJABILNI TROŠAK

ZA 1 kom. (Vt)

25

27,50

110

22,50

90

5. UKUPNI VARIJABILNI

TROŠKOVI (UVT) 1 4

175.000

192.500

110

157.500

90

6. UKUPNI FIKSNI

TROŠKOVI (UFT)

90.000

90.000

100

90.000

100

7. UKUPNI TROŠKOVI

(UT) 5+6

265.000

292.500

106

247.500

93,3

8. DOBIT (D) 3-7 15.000 15.000 100 15.000 100

9. PRAG RENTABILNOSTI

a) KOLIČINSKI

b) VRIJEDNOSNI

6.000

240.000

6.000

254.957

100

106,25

6.000

225.000

100

93

10. MARGINALNA STOPA (MS) 37,5% 35,3% 94 40,0% 106

11. STOPA SIGURNOSTI (SS) 14,3% 14,3% 100 14,2% 99

12. STOPA DOBITI (SD) 5,3% 5,0% 94 5,6% 106

b) Mjerenje utjecaja promjene varijabilnih troškova na obim

prodaje

Trgovinsko poduzeće može u slučaju promjene varijabilnih

troškova (nabavne cijene) mijenjati obim prodaje ukoliko ne želi

mijenjati prodajne cijene. Varijabilni troškovi imaju odraz i na obim

prodaje uz neizmijenjene ostale faktore (prodajna cijena i dobit).

Varijabilni troškovi mogu rasti ili opadati i od toga ovise

reakcije obima prodaje uz nemijenjanje ostalih faktora.

1. Mjerenje utjecaja povećanja varijabilnih troškova na obim

prodaje

Ukoliko se varijabilni troškovi povećaju, neophodno je i obim

prodaje povećati da bi se dodatnim prihodom pokrili povećani

varijabilni troškovi uz nemijenjanje postojeće razine prodajnih cijena i

visine dobiti koju želimo ostvariti.

Učinke utjecaja povećanja varijabilnih troškova na obim

prodaje ilustrirat ćemo na našem primjeru. Pretpostavka je da su se

varijabilni troškovi povećali za 10% (sa 25 na 27,5), i postavlja se

pitanje koliki će biti obim prodaje uz zadržavanje prodajne cijene od

40 i razine dobiti od 15.000?

1.1. Novi obim prodaje:

K=UFT + D

Pc - Vt kom

90 000 15000

40 27 508 400

. .

,.

1.2. Novi prag rentabilnosti:

K=UFT + D

Pc - Vt kom

90 000 0

40 27 507 200

.

,.

1.3. Novi vrijednosni prag rentabilnosti:

UP=UFT

Vt

Pc

KM

1

90 000

127 50

40

90 000

0 313287539

.

,

.

,.

1.4. Nova marginalna stopa:

MS=1-Vt

Pc 100 1

27 50

40100 313%

,,

1.5. Nova stopa sigurnosti:

SS=336 000 287539

336 000100 14 4%

. .

.,

(UP=Pc K=40 8.400=336.000)

1.6. Nova stopa dobiti.

SD=MS SS

100

313% 14 4%

1004 5%

, ,,

Osnovni učinak povećanja varijabilnih troškova je rast obima

prometa (bez izmjene cijene i razine dobiti). Ukoliko je varijabilni

trošak povećan za 10%, iziskuje u našem primjeru povećanje obima

prometa za 20% (sa 7.000 kom. na 8.400 kom.).

Pored ovog osnovnog efekta (povećanje obima prodaje), ostali

efekti su:

- porast ukupnog prihoda (radi povećanja obima prodaje iako

prodajne cijene ostaju iste),

- varijabilni troškovi se povećavaju po jedinici ali još više

ukupni, radi porasta obima prometa,

- ukupni troškovi su u porastu (radi rasta ukupnih varijabilnih

troškova),

- dobit je ostala u apsolutnom iznosu nepromijenjena (radi

rasta ukupnog prihoda ali i ukupnih troškova),

- prag rentabilnosti je povećan (količinski vrijednosno),

- marginalna stopa i stopa dobiti je smanjena.

Učinci povećanja varijabilnih troškova na obim prodaje uneseni

su u iduću tabelu:

- kolona 4 - iznosi nakon povećanja varijabilnih troškova i

obima prodaje, i

- kolona 5 - indexi promjena nakon povećanja varijabilnih

troškova u odnosu na postojeće stanje (kolona 3).

2. Mjerenje utjecaja smanjenja varijabilnih troškova na obim

prodaje

Kada se smanje varijabilni troškovi, realno je pretpostaviti da

ćemo smanjiti obim prodaje ukoliko ne želimo mijenjati razinu

prodajne cijene i očekivanu dobit.

Ovu tezu provjeravamo na našem primjeru, s tim da se

varijabilni troškovi smanjuju za 10% (s dosadašnjih 25 na 22,50).

Kakvi su učinci ove promjene na obim prodaje ukoliko se ostali

faktori ne mijenjaju?

2.1. Novi obim prodaje

K=UFT + D

Pc - Vt kom

90 000 15000

40 22 506 000

. .

,.

2.2. Novi prag rentabilnosti:

K=UFT + D

Pc - Vt kom

90 000 0

40 22 505142

.

,.

2.3. Novi vrijednosni prag rentabilnosti:

UP=UFT

Vt

Pc

KM

1

90 000

122 50

40

90 000

0 438205480

.

,

.

,.

2.4. Nova marginalna stopa:

MS=1-Vt

Pc 100 1

22 50

40100 43 8%

,,

2.5. Nova stopa sigurnosti:

SS=240 000 205480

240 000100 14 3%

. .

.,

(UP=Pc K=40 6.000=240.000)

2.6. Nova stopa dobiti:

SD=MS SS

100

43 8% 14 3%

1006 3%

, ,,

Osnovni učinak smanjenja varijabilnih troškova (u našem

primjeru za 10%) je još veće smanjenje obima prodaje (u primjeru za

15%) uz zadržavanje iste razine prodajnih cijena i željene visine dobiti.

Obim prometa se smanjio sa 7.000 kom. na 6.000 kom. kao posljedica

smanjenja varijabilnog troška za 10%.

Pored ovog osnovnog učinka (smanjenje obima prodaje) ostali

učinci su:

- smanjenje ukupnog prihoda (radi smanjenja obima prodaje),

- varijabilni troškovi su smanjeni,

- ukupni troškovi su smanjeni radi utjecaja smanjenja ukupnih

varijabilnih troškova,

- obim dobiti je ostao nepromijenjen kao i razina prodajnih

cijena,

- prag rentabilnosti je smanjen,

- marginalna stopa i stopa dobiti je povećana.

Učinci izmjena varijabilnih troškova na obim prodaje

R.b

O P I S

POSTO-

JEĆE

STANJE

UČINCI POVE-

ĆANJA VARIJABI-

LNIH TROŠKOVA

UČINCI SNIŽE-

NJA VARIJABIL-

NIH TROŠKOVA

IZNOS IZNOS INDEX IZNOS INDEX

1 2 3 4 5 (4:3) 6 7 (6:3)

1. PRODANO KOMADA (K) 7.000 8.400 120 6.000 85

2. PRODAJNA CIJENA

ZA 1 kom. (Pc)

40

40

100

40

100

3. UKUPAN PRIHOD (UP) 1 2 280.000 336.000 120 240.000 85

4. VARIJABILNI TROŠAK

ZA 1 kom. (Vt)

25

27,50

110

22,50

90

5. UKUPNI VARIJABILNI

TROŠKOVI (UVT) 1 4

175.000

231.000

132

135.000

77

6. UKUPNI FIKSNI

TROŠKOVI (UFT)

90.000

90.000

100

90.000

100

7. UKUPNI TROŠKOVI

(UT) 5+6

265.000

321.000

121

225.000

85

8. DOBIT (D) 3-7 15.000 15.000 100 15.000 100

9. PRAG RENTABILNOSTI

a) KOLIČINSKI

6.000

7.200

120

5.142

85

b) VRIJEDNOSNI 240.000 287.539 120 205.480 85

10. MARGINALNA STOPA (MS) 37,5% 31,3% 83 43,8% 116

11. STOPA SIGURNOSTI (SS) 14,3% 14,4% 100 14,3% 100

12. STOPA DOBITI (SD) 5,3% 4,5% 85 6,3% 119

c) Mjerenje utjecaja promjene varijabilnih troškova na visinu

dobiti

Promjene varijabilnih troškova imat će izravan odraz na

financijski rezultat poduzeća putem rasta ukupnih troškova. Ukoliko

poduzeće nakon promjene varijabilnih troškova ne poduzme akciju

saniranja te promjene putem odgovarajuće korekcije cijena ili obima

prodaje, efekti promjene varijabilnih troškova utjecat će na visinu

dobiti.

Varijabilni troškovi mogu rasti ili opadati, a ponašanje dobiti je

uvjetovano kretanjem varijabilnih troškova uz ostale nepromijenjene

faktore (obim prodaje ili razina prodajne cijene).

1. Mjerenje utjecaja povećanja varijabilnih troškova na visinu

dobiti

Osnovni efekt povećanja varijabilnih troškova je smanjenje

dobiti ukoliko se ne izmijeni obim prodaje ili razina prodajne cijene.

Uz ovakve uvjete ukupan prihod se ne mijenja jer se ne mijenjaju obim

prodaje a ni prodajna cijena. Ukupni troškovi su u porastu radi rasta

varijabilnih troškova. Financijski rezultat iskazan kroz dobit će se

smanjiti za obim porasta ukupnih varijabilnih troškova. Ukoliko bude

značajnije povećanje varijabilnih troškova, moguće je preći i u fazu

poslovanja s gubitkom jer obim novih varijabilnih troškova nije

moguće pokriti iz dosadašnjeg obima dobiti. U takvoj situaciji

trgovinskom poduzeću stoji mogućnost povećanja obima prodaje,

povećanja prodajnih cijena i smanjenja drugih troškova poslovanja ili

kombinacija dviju ili više navedenih mogućnosti. Kada dođe do

povećanja varijabilnih troškova, prag rentabilnosti se povećava, a

marginalna stopa i stopa dobiti se smanjuju.

Za dokazivanje utjecaja kretanja varijabilnih troškova

(povećanja ili smanjenja) na dobit koristimo već poznatu formulu:

D=K (Pc-Vt) - UFT

2. Mjerenje utjecaja smanjenja varijabilnih troškova na visinu

dobiti

Smanjenje varijabilnih troškova djeluje na povećanje dobiti

ukoliko ostali faktori ostanu nepromijenjeni (obim prodaje i razina

prodajne cijene). Promjenom varijabilnih troškova ne dolazi do

promjene ukupnog prihoda uz navedene pretpostavke. Troškovi

poslovanja se smanjuju radi smanjenja varijabilnih troškova. Kao

posljedicu novog stanja, nepromijenjenog ukupnog prihoda i

smanjenih ukupnih troškova, imamo rast dobiti. Pored rasta dobiti

dolazi do smanjenja praga rentabilnosti, a stopa dobiti se povećava jer

se povećao apsolutni iznos dobiti na istu razinu ukupnog prihoda.

* * *

U svim dosadašnjim mjerenjima polazili smo od pretpostavke

da se utjecajem jednog faktora mijenja samo određeni drugi faktor uz

nemijenjanje ostalih faktora. U mjerenju po svim navedenim

formulama može se uvesti istovremeno promjena i drugih faktora tako

npr. ako se mijenjaju varijabilni troškovi (nabavna cijena) može se

mijenjati prodajna cijena ali uz istovremenu promjenu jednog, dva ili

svih faktora (obima prodaje, željene dobiti, ukupni fiksni troškovi)

koje smo uzimali u razmatranje s tim da se u odgovarajuće formule

unesu istovremeno sve planirane promjene.

X. ANALIZA POSLOVANJA

1. POJAM I ZNAČAJ ANALIZE POSLOVANJA

Analizom poslovanja trgovinskog poduzeća utvrđujemo

bonitet njegovog poslovanja odnosno kvalitet i kvantitet poslovanja.

Na temelju analize poslovanja donosimo sintetičke zaključke o stanju i

poslovanju trgovinskog poduzeća. Analizom utvrđujemo da li se

ukupno poslovanje ili pojedini dijelovi ostvaruju racionalno,

ekonomično i rentabilno.

Pri analiziranju poslovanja ispitujemo poslovne procese i

stanje, utvrđujemo uzroke i posljedice i konstatiramo poboljšanje ili

pogoršanje pojave kako bi u budućnosti poboljšali poslovne procese

podržavajući uspješne procese i eliminirajući nepovoljne procese.

U procesu analiziranja poslovanja vršimo raščlanjivanje i

upoređivanje pojava kako bi došli do ocjene boniteta poslovanja. U toj

fazi neophodno je odgovoriti na pitanje zašto je ta pojava dala takav

rezultat? Pored odgovora u kvantitetu (količini) daje se odgovor na

kvalitet (zašto je to tako).

Analiza poslovanja može obuhvatiti:

1. cijelo poduzeće,

2. pojedine organizacijske dijelove, i

3. pojedine funkcije.

Sa aspekta sredstava, troškova i prihoda analiza može

obuhvatiti:

1. sva sredstva poduzeća,

2. izvore sredstava,

3. troškove,

4. prihode i rashode poslovanja, i

5. dobit iz poslovanja.

Pri vršenju analize poslovanja moguće je vršiti slijedeće

analize:

1. analizu strukture,

2. analizu razvoja,

3. analizu odstupanja,

4. analizu zavisnosti, i

5. analizu rezultata.

Suština analize poslovanja trgovinskog poduzeća je

utvrđivanje boniteta poslovanja sa njenog kvantitativnog i

kvalitativnog aspekta. Pri analizi ne vršimo formalnu i materijalnu

ispravnost poslovanja što je temeljni cilj kontrole i revizije poslovanja.

Analiza poslovanja ne temelji se samo na računovodstvenim podacima

nego i na podacima statistike koja se vodi u ostalim funkcijama

trgovinskog poduzeća (prodaja, nabava, skladište, transport i sl.).

2. RAZLIČITOST POJMOVA: ANALIZA

POSLOVANJA, KONTROLA, REVIZIJA,

EVIDENCIJE I INFORMIRANJE

Neophodno je razlikovati pojmove: analiza poslovanja,

kontrola, revizija, evidencija i informiranje. Ovi pojmovi imaju dosta

dodirnih točaka ali se znatno razlikuju.

Za analizu poslovanja, već smo istakli, da je dio ispitivanja

poduzeća kojim se utvrđuje bonitet poslovanja.

Kontrola poslovanja je dio ispitivanja poslovanja trgovinskog

poduzeća kojim se utvrđuje pravilnost poslovnih procesa i stanja i

otklanjamo uočene nepravilnosti. Pri kontroli uspoređujemo ono što

jeste s onim što bi moralo biti. Kontrola se obavlja svakodnevno i ima

preventivnu funkciju. Kontrola može biti interna i eksterna. Obzirom

da je u trgovini prisutna svakodnevno velika frekvencija ljudi, robe i

novca neophodno je uspostaviti efikasnu, kvalitetnu i operativnu

kontrolu. Temeljni cilj kontrole je da uoči grješke, odmah intervenira i

otkloni nepravilnosti kako bi se spriječile veće nepravilnosti i štete.

Kontrolna funkcija se ugrađuje u redovne procese poslovanja naročito

u prijemu i izdavanju robe, gotovinskim tokovima novca,

ispostavljanju dokumenata, i sl.

Revizija poslovanja ima svrhu da kritički ocjeni ispravnost

poslovanja sa aspekta zakonitosti, dokumentarnosti i uobičajene dobre

poslovne prakse. Revizija je u pravilu naknadna a može biti interna i

eksterna.

Prema tome, analiza, kontrola i revizija predstavljaju metode

ispitivanja poslovanja poduzeća koje se trebaju razlikovati ali i da

točnog razgraničenja nema.

Evidencije u poslovanju trgovinskog poduzeća podrazumjeva

skupljanje, sređivanje, obrađivanje i prikazivanje podataka o stanju i

poslovnim procesima. Na temelju evidencije o poslovanju moguće je

vršiti analizu poslovanja ali i kontrolu i reviziju. Prema evidenciji

podataka nije isto što i analiza ali je pretpostavka za uspješniju analizu

poslovanja. Na temelju evidencije o poslovanju koja je racionalno

prikazana u tabelama sa izračunatim indeksima, stopama i sl. nije

analiza poslovanja jer analitičar treba odgovoriti na pitanje zašto je ta

pojava takva, koji su uzroci i posljedice.

Informiranje je završna faza u preuzimanju, prenošenju i

pružanju podataka i informacija do kojih se došlo u analiziranju

poslovanja, kontroli, reviziji i evidentiranju poslovanja. Informiranje se

prenosi pismeno nadležnim rukovodiocima u dijelu izvršenog

poslovnog zadatka.

3. PRIMJENJENA ANALIZA PO OBLASTIMA

Analiza poslovanja može se praviti za:

a) nivo ukupnog poduzeća,

b) pojedine funkcije (prodaja, nabava, skladište, transport itd.),

c) pojedine organizacijske dijelove (prodavaonica, diskont,

distributivni centar, robna kuća, i sl.),

d) ostale dijelove (po kupcima, po dobavljačima, po regijama,

po robama, po grupi roba i sl.),

e) sredstva (stalna, obrtna, troškovi, prihod i sl.).

3.1. Analiza stalnih sredstava

Pri analizi stalnih sredstava potrebno je analizirati:

a) strukturu (sastav i vrstu),

b) kapacitet (tehnički, mogući, planirani i iskorišteni),

c) bonitet (funkcionalnost, istrošenost),

d) statiku i dinamiku stalnih sredstava,

e) troškove eksploatacije stalnih poslovnih sredstava.

Radi praćenja ekonomije stalnih poslovnih sredstava i analize

stanja i poslovanja moguće je koristiti sljedeće pokazatelje: 1. Pokazatelj strukture ukupnih sredstava

=Vrijednost stalnih poslovnih sredstava 100

Vrijednost ukupnih sredstava

2. Randman stalnih poslovnih sredstava

=Ukupna realizacija 100

Ukupna stalna poslovna sredstva

3. Randman prodajnog prostora

=Realizacija 100

Prodajni prostor u m2

4.Pokazatelj strukture stalnih poslovnih sredstava

=Vrijednost stalnog poslovnog sredstva 100

Ukupna vrijednost stalnih poslovnih sredstava

5. Pokazatelj tehničke opremljenosti I

=Vrijednost stalnih sredstava

Broj radnika

6. Pokazatelj tehničke opremljenosti II =Prodajni prostor u m2

Broj radnika

7. Pokazatelj funkcionalnosti sredstava =Sadasnja vrijednost 100

Nabavna vrijednost

8. Pokazatelj otpisanosti sredstava =Ispravka vrijednosti 100

Nabavna vrijednost

9. Pokazatelj dinamike sredstava

=Vrijednost na kraju razdoblja 100

Vrijednost na početku razdoblja

10. Pokazatelj stupnja uposlenosti sredstava

=Planirani obim realizacije 100

Potencijalni (moguć i) obim realizacije

11. Pokazatelj stupnja učinka

=Ostvarena realizacija 100

Planirana realizacija

12. Pokazatelj stupnja iskorištenja kapaciteta

=Ostvarena realizacija 100

Potencijalni (moguć i) obim realizacije

13. Pokazatelj optimalnog kapaciteta

u odnosu na potencijalni kapacitet =Optimalni kapacitet 100

Potencijalni kapacitet

14. Pokazatelj planiranog kapaciteta

u odnosu na potencijalni kapacitet =Planirani kapacitet 100

Potencijalni kapacitet

15. Pokazatelj ostvarenog kapaciteta

u odnosu na potencijalni kapacitet =Ostvareni kapacitet 100

Potencijalni kapacitet

16. Pokazatelj planiranog kapaciteta

u odnosu na optimalni kapacitet =Planirani kapacitet 100

Optimalni kapacitet

17. Pokazatelj ostvarenog kapaciteta

u odnosu na potencijalni kapacitet =Ostvareni kapacitet 100

Potencijalni kapacitet

18. Pokazatelj ostvarenog kapaciteta

u odnosu na planirani kapacitet =Ostvareni kapacitet 100

Planirani kapacitet

19. Pokazatelj ostvarenog kapaciteta u tekućem

razdoblju u odnosu na prošlo razdoblje

=Ostvareni kapacitet u tekuć em razdoblju 100

Ostvareni kapacitet u proslom razdoblju

3.2. Analiza obrtnih sredstava

Za analizu obrtnih sredstava u trgovinskom poduzeću izvršit

će se analiza:

a) strukture,

b) statika,

c) dinamika, i

d) promjena na obrtnim sredstvima.

Radi praćenja ekonomije obrtnih sredstava i analize stanja i

poslovanja, moguće je koristiti sljedeće pokazatelje:

a) Pokazatelji strukture: 1. Pokazatelj učešća obrtnih sredstava u ukupnim sredstvima

=Obrtna sredstva 100

Vrijednost ukupnih sredstava

2. Pokazatelj strukture obrtnih sredstava=Pojavni oblik 100

Ukupna obrtna sredstva

Pojavni oblici obrtnih sredstava mogu biti:

a) u zalihama,

b) u kratkoročnom potraživanju,

c) u kratkoročnim pozajmicama,

d) u novčanom obliku,

e) u papirima od vrijednosti,

f) u unaprijed plaćenim troškovima.

3. Pokazatelj strukture zaliha=Pojavni oblik zaliha 100

Ukupne zalihe

Pojavni oblici zaliha mogu biti:

a) po dobavljačima,

b) po vrstama robe,

c) po vrstama materijala,

d) po starosti zaliha,

e) po drugim obilježjima zaliha robe.

4. Pokazatelj strukture kratkoročnih potraživanja

=Pojavni oblik 100

Ukupna kratkoročna porazivanja

Pojavni oblici kratkoročnih potraživanja mogu biti:

a) po kupcima,

b) po vrstama potraživanja,

c) po naplativosti,

d) po starosti potraživanja,

e) po utuženosti i sl.

5. Pokazatelji strukture kratkoročnih pozajmica

=Pojavni oblik 100

Ukupne kratkoročne pozajmice

Pojavni oblici kratkoročnih pozajmica mogu biti:

a) potrošački krediti,

b) kratkoročni robni krediti,

c) krediti bankama,

d) krediti drugim poduzećima,

e) krediti inozemstvu itd. 6. Pokazatelji strukture obrtnih sredstava u novčanom obliku

=Pojavni oblik 100

Ukupna novčana sredstva

Pojavni oblici novčanih sredstava mogu biti:

a) na žiro-računu,

b) u blagajni,

c) izdvojena novčana sredstva,

d) novčana sredstva na deviznim računima,

e) sredstva rezervi,

f) sredstva zajedničke potrošnje itd.

7. Pokazatelji strukture papira od vrijednosti

=Pojavni oblik 100

Ukupna vrijednost papira od vrijednosti

Pojavni oblici papira od vrijednosti mogu biti:

a) čekovi,

b) mjenice,

c) ostali papiri od vrijednosti. 8. Prosječno godišnje stanje zaliha

=

1početnog stanja + 11 mjesečnih stanja +

1konačnog stanja

2 2

12

b) Pokazatelji obrta predmeta rada:

1. Kvocijent obrta=Ukupna realizacija (prihod)

Stanje zaliha ili

360

Vrijeme obrtanja

2. Pokazatelj vremenskog trajanja obrta

=Stanje zaliha 360

Ukupna realizacija (prihod) ili

360

Kvocijent obrta

Vremensko trajanje obrta i kvocijent obrta se mogu računati za

svaki pojavni oblik obrtnih sredstava (zalihe robe, kratkoročna

potraživanja, kratkoročne pozajmice, novčana sredstva, papira od

vrijednosti kao i za ukupna obrtna sredstva).

c) Pokazatelji likvidnosti:

1. Pokazatelj likvidnosti I stupnja

=Novac + kratkoročna potrazivanja 100

Kratkoročne obveze

2. Pokazatelj likvidnosti II stupnja

=Kratkoročna obrtna sredstva 100

Kratkoročne obveze

3. Dnevna likvidnost=Raspolozivi novac

Dospjele obveze

4.Tjedna likvidnost

=(Novac + Kratkoročna potrazivanja naplativa u 7 dana umanjena za rizik) 100

Obveze koje dospijevaju u okviru 7 dana

5. Mjesečna likvidnost

=(Novac + Kratkoročna potrazivanja naplativa u 30 dana - rizik nenaplativosti) 100

Obveze koje dospijevaju u okviru 30 dana

6. Pokazatelj pozajmljenog kapitala u ukupnim sredstvima

=Pozajmljeni kapital 100

Ukupna sredstva

7. Pokazatelj vlastitog kapitala u ukupnim sredstvima

=Vlastiti kapital 100

Ukupna sredstva

8. Pokazatelj ukupnih obveza prema ukupnim potraživanjima

=Ukupne obveze 100

Ukupna potrazivanja

9. Pokazatelj obveza prema dobavljačima u odnosu na potraživanja

od kupaca =Dobavljači 100

Kupci

3.3. Analiza radne snage

Za praćenje i analiziranje radne snage u trgovinskom poduzeću

mogu se koristiti sljedeći pokazatelji:

1. Prosječan broj uposlenih

I (na temelju uposlenih)

=Broj uposlenih krajem mjeseca (za 12 mjeseci)

12

2. Prosječan broj uposlenih II (na temelju ukalkuliranih sati)

=Ukupno ukalkulirani sati rada (u godini)

2184.

3. Struktura uposlenih radnika =Pojavni oblik 100

Ukupno uposleni

Pojavni oblik strukture uposlenih radnika mogu biti:

a) svaka od stručnih sprema (NSS, SSS, KV, VŠ, VK, VSS).

4. Dinamika uposlenih radnika

=Broj uposlenih u tekuć em razdoblju 100

Broj uposlenih u proslom razdoblju

5. Pokazatelj ostvarenja plana broja uposlenih

=Ostvareni broj radnika 100

Planirani broj radnika

3.4. Analiza sredstava zajedničke potrošnje

Za sagledavanje stanja sredstava zajedničke potrošnje moguće

je koristiti sljedeće pokazatelje: 1. Pokazatelj strukture sredstava zajedničke potrošnje

=Pojavni bolik 100

Ukupna sredstva zajedničke potrosnje

Pojavni oblici sredstava zajedničke potrošnje su:

1. Za potrebe stanovanja:

a) stanovi i stambene zgrade

b) stanovi i stambene zgrade u izgradnji,

c) potraživanje za prodane stanove,

d) krediti za stambenu izgradnju,

e) udružena sredstva za potrebe stanovanja.

2. Za druge potrebe:

a) objekti za druge potrebe,

b) oprema za druge potrebe,

c) objekti i oprema u izgradnji,

d) udružena sredstva za druge potrebe.

3. Za novčana sredstva zajedničke potrošnje

2. Pokazatelj otpisanosti sredstava zajedničke potrošnje

=Ispravka vrijednosti 100

Nabavna vrijednost

3. Pokazatelj dinamike sredstava

zajedničke potrošnje =Vrijednost na kraju razdoblja 100

Vrijednost na početku razdoblja

4. Pokazatelj učešća sredstava zajedničke potrošnje

=Sredstva zajedničke potrosnje 100

Ukupna sredstva

3.5. Analiza izvanposlovnih sredstava

Za praćenje izvanposlovnih sredstava moguće je koristiti

sljedeće pokazatelje:

1. Pokazatelj učešća izvanposlovnih sredstava u ukupnim sredstvima

=Izvanposlovna sredstva 100

Ukupna sredstva

2. Pokazatelj strukture izvanposlovnih sredstava

=Pojavni oblik 100

Ukupna izvanposlovna sredstva

Pojavni oblici izvanposlovnih sredstava mogu biti:

a) sredstva solidarnosti

b) sredstva razvoja općenarodne obrane

c) sredstva ostale izvanposlovne namjene

3. Pokazatelj otpisanosti izvanposlovnih sredstava

=Ispravka vrijednosti 100

Nabavna vrijednost

4. Pokazatelj dinamike izvanposlovnih sredstava

=Vrijednost na kraju razdoblja 100

Vrijednost na početku razdoblja

3.6. Analiza trajnih i dugoročnih izvora poslovnih i

izvanposlovnih sredstava

Radi praćenja i analiziranja trajnih i dugoročnih izvora

poslovnih i izvanposlovnih sredstava mogu se koristiti sljedeći

pokazatelji:

A) Pokazatelji trajnih i dugoročnih poslovnih sredstava 1. Pokazatelj učešća izvora poslovnih sredstava u ukupnim izvorima

=Trajni i dugoročni izvori poslovnih sredstava 100

Ukupni izvori poslovnih i izvanposlovnih sredstava

2. Pokazatelj strukture učešća pojedinih izvora u ukupnim izvorima

poslovnih sredstava =Pojavni oblik 100

Ukupni izvori poslovnih sredstava

Pojavni oblici trajnih i dugoročnih izvora poslovnih sredstava

mogu biti:

a) poslovni fond (društveni kapital),

b) dioničarski kapital,

c) trajni ulozi,

d) kapital inokosnog vlasnika,

e) dugoročna rezerviranja,

f) dugoročne obveze,

g) kratkoročne obveze. 3. Pokazatelj dinamike izvora poslovnih sredstava

=Vrijednost na kraju razdoblja 100

Vrijednost na početku razdoblja

B) Pokazatelji izvora sredstava zajedničke potrošnje 1. Pokazatelj učešća izvora zajedničke potrošnje u ukupnim izvorima

=Izvori sredstava zajedničke potrosnje 100

Ukupni izvori poslovnih i izvanposlovnih sredstava

2. Pokazatelj strukture učešća pojedinih izvora sredstava zajedničke

potrošnje=Pojavni oblik 100

Ukupni izvori sredstava zajedničke potrosnje

Pojavni oblici izvora sredstava zajedničke potrošnje mogu biti:

a) fond za potrebe stanovanja,

b) udružena sredstva za potrebe stanovanja,

c) krediti za potrebe stanovanja,

d) fond za druge potrebe zajedničke potrošnje,

e) udružena sredstva za druge potrebe zajedničke potrošnje,

f) krediti za druge potrebe zajedničke potrošnje.

3. Pokazatelj dinamike izvora srestava zajedničke potrošnje

=Vrijednost na kraju razdoblja 100

Vrijednost na početku razdoblja

C) Pokazatelji izvora ostalnih izvanposlovnih sredstava 1. Pokazatelj učešća izvora ostalih izvanposlovnih sredstava u ukupnim izvorima

=Izvori ostalih izvanposlovnih sredstava 100

Ukupni izvori poslovnih i izvanposlovnih sredstava

2. Pokazatelj strukture izvora ostalih izvanposlovnih sredstava

=Pojavni oblik 100

Ukupni izvori ostalih izvanposlovnih sredstava

Pojavni oblici izvora ostalih izvanposlovnih sredstava mogu

biti:

a) izvori sredstava solidarnosti,

b) izvori sredstava za općenarodnu obranu,

c) ostali izvori izvanposlovnih sredstava.

3. Pokazatelji dinamike ostalih izvanposlovnih sredstava

=Vrijednost na kraju razdoblja 100

Vrijednost na početku razdoblja

3.7. Analiza troškova i rashoda

Pri analizi troškova i rashoda analiziramo:

a) obim troškova,

b) strukturu troškova, i

c) troškove plaća.

Radi praćenja i analiziranja troškova i rashoda poslovanja

trgovinskog poduzeća moguće je koristiti sljedeće pokazatelje:

A) Pokazatelji obima troškova

1. Pokazatelj ostvarenih troškova u odnosu na planirane

=Pojavni oblik 100

Planirana veličina

Pojavni oblici troškova mogu biti sve pojedinačne vrste

troškova (prirodne vrste, po mjestima, po nositeljima) pojedinačno i

ukupno. 2. Pokazatelj ostvarenja troškova u tekućem razdoblju u odnosu na prošlo

razdoblje=Pojavni oblik troskova u tekućem razdoblju 100

Ostvarena veličina u proslom razdoblju

Pojavni oblici troškova u tekućem razdoblju su isti kao pod 1.

B) Pokazatelji strukture troškova

1. Pokazatelj učešća pojedinog troška u ukupnim troškovima

=Pojavni oblik 100

Ukupni troskovi

Pojavni oblici troškova mogu biti sve pojedinačne vrste

troškova kao i ukupni troškovi.

2. Učešće fiksnih troškova u ukupnim troškovima

=Ukupni fiksni troskovi 100

Ukupni troskovi

3. Učešće ukupnih varijabilnih troškova u ukupnim troškovima

=Ukupni varijabilni troskovi 100

Ukupni troskovi

4. Učešće amortizacije u ukupnim troškovima=Amortizacija 100

Ukupni troskovi

5. Učešće bruto-plaća u ukupnim troškovima=Bruto - plać e 100

Ukupni troskovi

6. Učešće kamata u ukupnim troškovima=Troskovi kamata 100

Ukupni troskovi

7. Učešće nabavne cijene u ukupnim troškovima

=Nabavna cijena u prodatim robama 100

Ukupni troskovi

8. Troškovi po jedinici prometa=Vrsta troska 100

Ukupna realizacija

9. Troškovi po jednom uposlenom=Vrsta troska 100

Broj uposlenih

10. Pokazatelj ubrzane amortizacije iznad zakonske amortizacije

=Ukalkulirana ubrzana amortizacija 100

Amortizacija po zakonskim stopama

C) Pokazatelji troškova plaća

1. Pokazatelj ostvarenih plaća u odnosu na planirane

=Ostvarene plać e 100

Planirane plać e

2. Pokazatelj ostvarenih plaća u tekućem razdoblju u odnosu na

prošlo razdoblje=Plać e u tekuć em razdoblju 100

Plać e u proslom razdoblju

3. Pokazatelj strukture plaća=Pojavni oblik 100

Ukupne plać e

Pojavni oblici strukture plaća mogu biti ukalkulirane plaće,

isplaćene plaće, plaće za rad, isplaćene naknade, plaće po službama

(mjestima nastajanja), plaće po kvalifikacijama i sl.

4. Prosječna plaća=Ukupno isplać ene neto - plać e

Broj uposlenih

5. Pokazatelj realizacije na 1 jedinicu plaće

=Ukupna realizacija 100

Ukupno isplać ene neto - plać e

6. Pokazatelj ostvarene razlike u cijeni na 1 jedinicu plaće

=Razlika u cijeni 100

Ukupno isplać ene neto - plać e

7. Pokazatelj nabavne cijene na 1 jedinicu plaće

=Ukupne nabavke 100

Ukupno isplać ene plać e

8. Pokazatelj nabavne cijene u prodatim proizvodima na 1 jedinicu plaće

=Ukupno nabavne cijene u prodatim proizvodima 100

Ukupno isplać ene plać e

9. Pokazatelj dobiti na 1 jedinicu plaće=Dobit 100

Ukupno isplać ene plać e

3.8. Analiza prodaje

Polazeći od činjenice da je prodaja najznačajnija funkcija u

poslovanju trgovinskog poduzeća potrebno je vršiti kvalitetnu analizu

prodaje. U analizi prodaje vrši se analiza:

a) izvršenja plana prodaje,

b) organizacija prodaje,

c) izbor kanala prodaje,

d) troškovi prodaje, i

e) prodajnih cijena.

Analiza prodaje se sastoji iz kvantitativne i kvalitativne analize.

Kroz kvantitativnu analizu utvrđujemo izvršenje plana po količini.

Kroz kvalitativnu analizu utvrđuju se uzroci i razlozi zašto je izvršenje

plana prodaje tako ostvareno. Utvrđuju se utjecaji pojedinih faktora na

ostvarenje plana prodaje. U okviru analize prodaje moguće je izvršiti i

dodatne analize kao što su:

- analiza metoda prodaje,

- analiza prodajne promocije,

- analiza ekonomske propagande,

- analiza publiciteta,

- analiza prodajnih usluga,

- analiza fizičke distribucije,

- analiza asortimana prodaje,

- analiza politike cijena,

- analiza metode formiranja cijena,

- analiza sniženja cijena,

- analiza uvjeta prodaje i sl.

U svrhu praćenja i analiziranja prodaje moguće je koristiti

sljedeće pokazatelje:

1. Pokazatelj izvršenja plana prodaje po količini

=Ostvarena prodaja po količini 100

Planirana prodaja po količini

2. Pokazatelj izvršenja plana prodaje po vrijednosti

=Ostvarena količina prodaje Ostvarena prodajna cijena 100

Planirana količina prodaje Planirana prodajna cijena

3. Pokazatelj prodaje u tekućem razdoblju u odnosu na prošlo

razdoblje =Prodaja u tekuć em razdoblju 100

Prodaja u proslom razdoblju

4. Pokazatelj izvršenja planirane prodajne cijene

=Ostvarena prodajna cijena 100

Planirana prodajna cijena

5. Pokazatelj prodajne cijene u tekućem razdoblju u odnosu na prošlo

razdoblje =Prodajne cijene u tekuć em razdoblju 100

Prodajna cijena u proslom razdoblju

6. Pokazatelj asortimana prodaje

=Pokazatelj izvrsenja plana prodaje po vrijednosti

Pokazatelj izvrsenja plana prodaje po količini

7. Pokazatelj izvršenja plana razlike u cijeni

=Ostvarena razlika u cijeni 100

Planirana razlika u cijeni

8. Pokazatelj ostvarenja razlika u cijeni u tekućem razdoblju u odnosu

na prošlo razdoblje=Razlika u cijeni u tekuć em razdoblju 100

Razlika u cijeni u proslom razdoblju

9. Pokazatelj strukture prodaje=Pojavni oblik 100

Ukupna prodaja

Pojavni oblik strukture prodaje može biti:

a) po robama,

b) po prodavaonicama, stovarištima i sl.,

c) po ostalim oblicima prodaje,

d) po kanalima prodaje,

e) po kupcima,

f) po referentima prodaje,

g) po područjima prodaje,

h) prodaja na domaćem tržištu,

i) prodaja na stranom tržištu, i sl.

10. Pokazatelj strukture razlike u cijeni=Pojavni oblik 100

Ukupna razlika u cijeni

Pojavni oblik ostvarene razlike u cijeni mogu biti kao i u točki 9.

11. Ostvarena prodaja po 1 uposlenom u prodaji

=Ukupna prodaja

Broj uposlenih u prodaji

12. Ostvarena razlika u cijeni po 1 uposlenom u prodaji

=Ukupna razlika u cijeni

Broj uposlenih u prodaji

13. Ekonomičnost prodaje=Prihod od prodaje

Troskovi prodaje

14. Pokazatelj odnosa troškova prodaje i prihoda prodaje

=Troskovi prodaje 100

Prihod od prodaje

15. Pokazatelj sniženja=Ukupno snizenje 100

Ukupna prodaja

16. Pokazatelj smanjenja zaliha radi kala, rastura i loma

=Troskovi smanjenja zaliha radi rastura, loma i kvara 100

Ukupna prodaja

17. Kvocijent potraživanja od kupaca

=Ukupna prodaja

Prosječna potrazivanja od kupaca

18. Broj dana vezivanja potraživanja od kupaca

=360

Kvocijent potrazivanja od kupaca

19. Kvocijent zaliha robe=Ukupna prodaja

Vrijednost prosječnih zaliha

20. Broj dana vezivanja zaliha robe=360

Kvocijent zaliha robe

21. Pokazatelj danih popusta na cijenu

=Ukupni popusti na cijenu 100

Ukupna prodaja

22. Pokazatelj rokova isporuke robe

=Izvrsena isporuka u ugovorenim rokovima 100

Ukupna prodaja

23. Pokazatelj reklamacija=Ukupne reklamacije 100

Ukupna prodaja

24. Pokazatelj opravdanih reklamacija

=Ukupno opravdane reklamacije 100

Ukupna prodaja

25. Pokazatelj sumnjivih, spornih i utuženih potraživanja

=Ukupna sumnjiva, sporna i utuzena potrazivanja 100

Ukupna prodaja

26. Pokazatelj otpisanih potraživanja=Otpisana potrazivanja 100

Ukupna prodaja

3.9. Analiza nabave i obnavljanje zaliha

Analiza nabave i obnavljanje zaliha uz analizu prodaje

predstavlja najznačajniju analizu u poslovanju trgovinskog poduzeća.

U izradi analize nabave i obnavljanja zaliha posebno će se analizirati:

a) izvršenje plana nabave,

b) izvršenje plana obnavljanja zaliha,

c) izbor kanala nabave,

d) izbor dobavljača,

e) troškovi nabave i troškovi zaliha, i

f) politika nabavnih cijena.

Pored ovih analiza vezanih za nabavu i obnavljanje zaliha

moguće je analizirati:

- lokaciju zaliha,

- vrstu i visinu zaliha,

- broj narudžbi i količinu nabavki,

- način dotura robe,

- način skladištenja robe,

- visinu zavisnih troškova i sl.

Radi praćenja i analiziranja nabavke moguće je koristiti

sljedeće pokazatelje:

1. Pokazatelj izvršenja plana nabavke po količini

=Ostvarena prodaja po količini 100

Planirana nabavka po količini

2. Pokazatelj izvršenja plana nabavke po vrijednosti

=Ostvarena kolicina nabavke Ostvarena nabavna cijena 100

Planirana količina nabavke Planirana nabavna cijena

3. Pokazatelj nabavke u tekućem razdoblju u odnosu na prošlo

razdoblje=Nabavka u tekuć em razdoblju 100

Nabavka u proslom razdoblju

4. Pokazatelj izvršenja planirane nabavne cijene

=Ostvarena nabavna cijena 100

Planirana nabavna cijena

5. Pokazatelj nabavne cijene u tekućem razdoblju u odnosu na prošlo

razdoblje=Nabavna cijena u tekuć em razdoblju 100

Nabavna cijena u proslom razdoblju

6. Pokazatelj asortimana nabavke

=Pokazatelj izvrsenja plana nabavke po vrijednosti

Pokazatelj izvrsenja plana nabavke po količini

7. Pokazatelj učešća zavisnih troškova u nabavnoj cijeni

=Zavisni troskovi 100

Nabavna cijena

8. Pokazatelj strukture nabavke=Pojavni oblik 100

Ukupna nabavka

Pojavni oblik strukture nabavke može biti:

a) po robama,

b) po skladištima, prodavaonicama, stovarištima i sl.,

c) po kanalima nabave,

d) po dobavljačima,

e) po referentima nabavke,

f) po područjima nabavke,

g) nabavka iz domaćih izvora,

h) nabavka iz uvoza.

9. Ostvarena nabavka po 1 uposlenom u nabavi

=Ukupne nabavke

Broj uposlenih u nabavi

10. Pokazatelj odnosa troškova nabavke od ukupne nabavne

vrijednosti=Troskovi nabavke 100

Ukupna nabavna vrijednost

11. Pokazatelj sniženja cijene ispod nabavne cijene

=Snizenje ispod nabavne cijene 100

Ukupna nabavna vrijednost

12. Kvocijent dugovanja dobavljačima

=Ukupna nabavka

Prosječna dugovanja dobavljačima

13. Prosječan broj dana dugovanja

=360

Kvocijent dugovanja dobavljačima

14. Kvocijent zalihe robe=Ukupna nabavka

Vrijednost prosječnih zaliha

15. Broj dana vezivanja zaliha robe=360

Kvocijent zaliha robe

16. Pokazatelj dobivenih popusta na cijenu

=Ukupni popusti na cijenu 100

Ukupne nabavke

17. Pokazatelj ostvarenja rokova nabavke robe

=Izvrsena nabavka u ugovorenim rokovima 100

Ukupna nabavka

18. Pokazatelj zakašnjenja u rokovima nabavke robe

=Vrijednost nabavke sa zakasnjenjem 100

Ukupna nabavka

19. Pokazatelj reklamacija na nabavljenu robu

=Ukupno dane reklamacije 100

Ukupna nabavka

20. Pokazatelj opravdanih reklamacija

=Ukupno opravdane reklamacije 100

Ukupna nabavka

21. Pokazatelj osporenih dugovanja=Osporena dugovanja 100

Ukupna nabavka

22. Pokazatelj otpisanih dugovanja=Otpisana dugovanja 100

Ukupna nabavka

23. Pokazatelj ostvarenog kasa-skonta=Ostvareni kasa - skonto 100

Ukupna nabavka

24. Pokazatelj učešća sigurnosnih zaliha u ukupnim zalihama

=Sigurnosne zalihe 100

Ukupne zalihe

25. Pokazatelj broja isporuka roba iz skladišta

=Ukupno isporučena roba

Prosječna vrijednost isporuke

26. Pokazatelj prosječne vrijednosti isporuke iz skladišta

=Ukupno isporučena roba

Broj isporuka

3.10. Analiza financijskog rezultata

Polazeći od saznanja da je krajnji financijski rezultat

poslovanja poduzeća ukupan indikator uspješnosti u poslovanju

potrebno je izvršiti analizu financijskog rezultata.

Pri analizi financijskog rezultata poslovanja koriste se dva

temeljna dokumenta u kojim se iskazuje rezultat poslovanja i to:

- analiza Bilance uspjeha, i

- analiza Bilance stanja.

U analizu Bilance uspjeha analizira se ostvareni prihod,

ostvareni troškovi i dobit ili gubitak u poslovanju.

U analizi Bilance stanja snalizira se stanje i kretanje sredstava

poduzeća i izvora sredstava poduzeća.

Pri analiziranju financijskog rezultata poslovanja trgovinskog

poduzeća mogu se koristiti slijedeći pokazatelji:

A) Pokazatelji prihoda

1. Pokazatelj izvršenja plana ukupnog prihoda (UP)

=Ostvareni UP 100

Planirani UP

2. Pokazatelj kretanja UP=Ostvareni UP u tekućem razdoblju 100

Ostvareni UP u proslom razdoblju

3. Struktura UP=Pojavni oblik 100

Ukupan prihod

Pojavni oblik strukture ukupnog prihoda:

a) poslovni prihod,

b) prihodi od financiranja,

c) ostali prihodi, i

d) prihodi od ulaganja.

4. Struktura poslovnog prihoda=Pojavni oblik 100

Poslovni prihod

Pojavni oblik poslovnog prihoda:

a) prihod od prodaje robe na domaćem tržištu,

b) prihod od prodaje robe na stranom tržištu,

c) prihod od prodaje usluga na domaćem tržištu,

d) prihod od prodaje usluga na stranom tržištu,

e) prihod od subvencija, donacija, regresa i sl.,

5. Struktura prihoda od financiranja=Pojavni oblik 100

Prihodi od financiranja

Pojavni oblici prihoda od financiranja su:

a) prihodi od financiranja povezanih poduzeća,

b) prihodi od kamate,

c) pozitivne kursne razlike,

d) ostali prihodi od financiranja.

6. Struktura ostalih prihoda=prihodi Ostali

100oblik Pojavni

Pojavni oblik ostalih prihoda je:

a) prihod od prodaje stalne imovine,

b) otpis obveza,

c) viškovi robe, materijala, rezervnih dijelova i sl.,

d) naplata penala, kazni, nagrada i sl.,

e) naplaćena ranije otpisana potraživanja, i

f) prihodi iz ranijih godina.

7. Ostvareni prihod po uposlenom radniku=Ukupan prihod

Broj uposlenih

8. Prihod po 1 m2 prodajnog prostora

=Ukupan prihod

Ukupan prodajni prostor u m2

9. Prihod po uloženim stalnim sredstvima=Ukupan prihod

Stalna poslovna sredstva

10. Prihod po uloženim obrtnim sredstvima=Ukupan prihod

Obrtna sredstva

B) Pokazatelji rashoda

1. Pokazatelji izvršenja plana ukupnog rashoda (UR)

=Ostvareni UR 100

Planirani UR

2. Pokazatelj kretanja UR=Ostvareni UR u tekućem razdoblju 100

Ostvareni UR u proslom razdoblju

3. Struktura poslovnih rashoda=Pojavni oblik 100

Ukupni poslovni rashodi

Pojavni oblik strukture poslovnih rashoda su:

a) materijalni troškovi i amortizacija,

b) nematerijalni troškovi,

c) ukalkulirane bruto-plaće,

d) smanjenje (povećanje) vrijednosti zaliha,

e) nabavna vrijednost prodane robe i materijala.

4. Struktura rashoda financiranja=Pojavni oblik 100

Ukupni rashodi financiranja

Pojavni oblici rashoda financiranja su:

a) rashodi financiranja povezanih poduzeća,

b) kamate,

c) negativne kursne razlike,

d) smanjenje vrijednosti dugoročnih financijskih ulaganja, i

e) ostali rashodi financiranja.

5. Struktura ostalih rashoda=rashodi ostali Ukupni

100oblik Pojavni

Pojavni oblici ostalih rashoda su:

a) neotpisana vrijednost i drugi troškovi otuđene i

rashodovane stalne imovine,

b) smanjenje vrijednosti stalne imovine,

c) otpis i ispravka vrijednosti zastarjelih zaliha,

d) manjkovi robe, rezervnih dijelova, sitnog inventara i

materijala,

e) kazne, penali i naknade štete,

f) otpis i ispravka vrijednosti nenaplaćenih potraživanja,

g) naknadno ustvrđeni rashodi iz ranijih godina, i

h) rezerviranje za pokriće sumnjivih potraživanja.

6. Struktura ukupnih rashoda=Pojavni oblik 100

Ukupni rashodi

Pojavni oblici ukupnih rashoda su:

a) poslovni rashodi,

b) rashodi financiranja,

c) izvanredni rashodi, i

d) rashodi ulaganja.

7. Ostvareni rashodi po uposlenom radniku=Ukupni rashodi

Broj uposlenih

8. Rashodi po 1 m2 prodajnog prostora

=Ukupni rashodi

Ukupno prodajni prostor u m2

9. Rashodi po uloženim stalnim poslovnim sredstvima

=Ukupni rashodi

Stalna poslovna sredstva

10. Rashodi po uloženim obrtnim sredstvima=Ukupni rashodi

Obrtna sredstva

C) Pokazatelji dobiti

1. Pokazatelj izvršenja plana dobiti (D)=Ostvarena D 100

Planirana D

2. Pokazatelj kretanja dobiti (D)

=Ostvareni D u tekuć em razdoblju 100

Ostvarena D u proslom razdoblju

3. Struktura raspodjele dobiti=Pojavni oblik 100

Ukupna dobit

Pojavni oblici raspodjele dobiti su:

a) dio za porez na dobit,

b) dio za akumulaciju,

c) dio za povećanje kapitala,

d) dio za povećanje uloga,

e) dio za naknadu ulagačima,

f) dio za rezerve,

g) dio za neraspoređenu dobit,

h) dio za bruto-plaće iz dobiti,

i) dio za zajedničku potrošnju za investicije,

j) dio za zajedničku potrošnju za druge potrebe.

4. Ostvarena dobit po uposlenom radniku=Dobit

Broj uposlenih

5. Dobit po 1 m2 prodajnog prostora=Dobit

Ukupno prodajni prostor u m2

6. Dobit po uloženim stalnim poslovnim sredstvima

=Dobit

Stalna poslovna sredstva

7. Dobit po uloženim obrtnim sredstvima=Dobit

Obrtna sredstva

D) Pokazatelji gubitka

1. Pokazatelj izvršenja plana gubitka (G)=Ostvareni G 100

Planirani G

2. Pokazatelj kretanja gubitka (G)

=Ostvareni G u tekuć em razdoblju 100

Ostvareni G u proslom razdoblju

3. Ostvareni gubitak u odnosu na ukupan prihod=G 100

Ukupan prihod

4. Ostvareni gubitak u odnosu na ukupne rashode=G 100

Ukupni rashodi

5. Ostvareni gubitak po uposlenom radniku=Gubitak

Broj uposlenih

6. Gubitak po 1 m2 prodajnog prostora

=Gubitak

Ukupno prodajni prostor u m2

7. Gubitak po uloženim stalnim poslovnim sredstvima

=Gubitak

Stalna poslovna sredstva

8. Gubitak po uloženim obrtnim sredstvima=Gubitak

Obrtna sredstva

Svi pokazatelji financijskog rezultata se mogu iskazivati po

razinama i nositeljima za koje se vrši obračun financijskog rezultata, a

to mogu biti:

- ukupno poduzeće,

- organizacijski dijelovi poduzeća,

- pojedine finkcije u poduzeću, i

- pojedine robe ili skupine robe.

3.11. Analiza produktivnosti, ekonomičnosti i rentabilnosti

Analiza produktivnosti, ekonomičnosti i rentabilnosti analizira

i mjeri uspješnost u poslovanju sa aspekta odnosa između ulaganja u

proces prometa i rezultata tog prometa.

Analizom tehničkog gledišta prometa iskazujemo

produktivnost rada i mjerimo odnos između uloženog ljudskog rada i

ostvarene količine prometa.

Analizom ekonomskog gledišta prometa iskazujemo

ekonomičnost rada i mjerimo odnos između uloženih troškova u

promet i ostvarenog prihoda iz tog prometa.

Analizom financijskog gledišta prometa iskazujemo

rentabilnost rada i mjerimo odnos između ostvarene dobiti i uloženih

(ili utrošenih) sredstava u taj promet.

a) Pokazatelji produktivnosti rada:

1. Produktivnost=Količina prometa

Ulozeni ljudski rad

2. Produktivnost=Pojavni oblik učinka prometa

Pojavni oblik faktora koji učestvuje u prometu

a) Pojavni oblik učinka prometa može biti:

1. fizički obim prometa,

2. vrijednosni obim prometa po stvarnim cijenama,

3. vrijednosni obim prometa po planskim cijenama,

4. vrijednosni obim prometa po stalnim cijenama,

5. vrijednost obima prometa po nabavnim cijenama,

6. ukupan prihod, i

7. dobit.

b) Pojavni oblik faktora koji sudjeluju u prometu mogu biti:

- za mjerenje produktivnosti rada, i

- za mjerenje produktivnosti sredstava.

Ako želimo mjeriti produktivnost rada, pojavni oblici mogu

biti:

1. prosječan broj uposlenih po spisku,

2. prosječan broj uposlenih na temelju ukalkuliranih sati rada,

3. ukalkulirani sati rada,

4. prosječan broj izravnih djelatnik,

5. ukalkulirani sati rada izravnih djelatnika,

6. ukalkulirane ukupne plaće, i

7. ukalkulirane plaće izravnih djelatnika.

Ako želimo mjeriti produktivnost sredstava, pojavni oblici

mogu biti:

1. vrijednost ukupnih sredstava,

2. vrijednost stalnih poslovnih sredstava,

3. vrijednost obrtnih sredstava,

4. vrijednost sredstava za rad, i

5. poslovna površina u m2.

Koji će se pojavni oblici koristiti u brojniku a koji u nazivniku,

zavisi od niza faktora (obim prometa, širina asortimana, izmjena cijena

i sl.) kao i ciljeva mjerenja produktivnosti. Broj alternativa u računanju

produktivnosti je dosta velik i omogućava izbor najbolje varijante.

b) Pokazatelji ekonomičnosti rada:

1. Ekonomičnost=Ukupan prihod

Ukupni rashodi

2. Za mjerenje parcijalne ekonomičnosti koristimo:

a) Ekonomičnost predmeta rada (robe):

Ekonomičnost=Količina Prodajna cijena

Količina Nabavna cijena

Prodajna cijena

Nabavna cijena

Ova mjera ekonomičnosti u trgovinskim poduzećima se naziva

marža. U nazivniku obrasca nisu uključeni opći troškovi trgovinskog

poduzeća.

Za mjerenje ekonomičnosti predmeta rada možemo koristiti i

obrazac:

Ekonomičnost=

Količina Prodajna cijena

Količina Nabavna cijena + Opć i troskovi prodaje konkretne robe

Ovaj obrazac daje potpuniju predstavu o ekonomičnosti

predmeta rada od prvog obrasca, jer uključuje i sve opće troškove

trgovinskog poduzeća koji se odnose na prodaju konkretne robe.

b) Ekonomičnost sredstava za rad: Ekonomičnost=

Količina Prodajna cijena

Amortizacija + Tekuć i troskovi rada sredstava za rad + Investicijsko odrzavanje

c) Ekonomičnost rada:

Ekonomičnost=Količina Prodajna cijena

Ukalkulirane bruto plać e

Već smo ukazali da je parcijalna ekonomičnost rada u stvari

mjera produktivnosti rada. Ovako iskazana ekonomičnost ima

ograničavajući značaj jer ne uključuje ostale troškove poslovanja.

d) Ekonomičnost organizacijskih dijelova (prodavaonice,

stovarište, sektor, odjel i sl.):

Ekonomičnost=

Količina Prodajna cijena

Ukupni rashodi organizacijskog dijela

Prihodi organizacijskog dijela

Rashodi organizacijskog dijela

Iskazivanje ekonomičnosti za organizacijske dijelove vrši se po

načelu iskazivanja ukupne ekonomičnosti gdje se kao prihodi

organizacijskog dijela uzimaju svi ostvareni prihodi tog

organizacijskog dijela. Na istom načelu se formiraju i rashodi

organizacijskog dijela.

c) Pokazatelji rentabilnosti rada:

1. Rentabilnost=Dobit 100

Ulozena sredstva

2. Rentabilnost=Dobit 100

Utrosena sredstva

3. Rentabilnost=Dobit 100

Ukupan prihod

4. Mjerenje parcijalne rentabilnosti:

Pri mjerenju parcijalne rentabilnosti moguće je koristiti druge

podatke u nazivniku zavisno od cilja mjerenja rentabilnosti kao npr.:

a)rentabilnost obrtnih sredstava je:

R=Dobit 100

Obrtna sredstva

b) rentabilnost stalnih poslovnih sredstava je:

R=Dobit 100

Stalna poslovna sredstva

c) rentabilnost kapitala je:

R=Dobit 100

Kapital (po strukturi)

d) rentabilnost uloženog rada je:

R=Dobit 100

Ukalkulirane plać e

e) rentabilnost prometa je:

R=Dobit 100

Promet

3.12. Analiza financiranja i investiranja

Analizom financiranja utvrđujemo i analiziramo nabavljanje

sredstava (izvore) i ulaganje sredstava u tekuči (redovni) prometni

ciklus. Analizom investiranja utvrđujemo i analiziramo nabavljanje

sredstava za određeni investicioni program (visina izvora), strukturu

izvora kao i rentabilnost investicije, kao i mogučnost otplate uzetog

kredita.

a) Pokazatelji koje koristimo pri analizi financiranja mogu biti:

1. Učešće vlastitog kapitala u financiranju

=Vlastiti kapital

Obaveze prema izvorima sredstava

2. Učešće kredita u financiranju=Visina kredita

Obaveze prema izvorima sredstava

3. Učešće trajnog i dugoročnog financiranja

=Vlastiti kapital + Dugoročni krediti

Obaveze prema izvorima sredstava

4. Učešće kratkoročnog financiranja

=Kratkoročna pasiva + Kratkoročni krediti

Obaveze prema izvorima sredstava

5. Odnos komercijalnih potraživanja i obaveza

=Potrazivanja od kupaca

Obaveze prema dobavljačima

6. Kapitalsko pokriće trajnih sredstava=Vlastiti kapital

Trajna sredstva

7.Dugoročnost financiranja

=Vlastiti kapital + Dioničarski kapital + Dugoročni ulozi i krediti

Ukupni izvori sredstava

b) Pokazatelji koje koristimo pri analizi investiranja mogu biti:

1. Odnos investicije i ukupnog kapitala=Visina investicije

Ukupni kapital

2. Struktura investiranja=Izvori ulaganja

Ukupna investicija

Izvori ulaganja mogu biti:

- vlastiti kapital,

- akcionarski kapital,

- trajni ulozi,

- dugoročni krediti,

- kratkoročni krediti,

- krediti od dobavljača i sl.

3. Vrsta (učešće) investiranja=Obrtna ili stalna sredstva

Ukupna investicija

4. Produktivnost investicije=Obim novog prometa

Novoulozeni ljudski rad

5. Ekonomičnost investicije=Očekivani novi prihod

Očekivani novi troskovi

6. Rentabilnost investicije=Očekivana dodatna dobit 100

Očekivan novi prihod

XI. UPRAVLJANJE EKONOMIKOM TRGOVINSKOG

PODUZEĆA

Uspješno vođenje trgovinskog poduzeća podrazumjeva

racionalno upravljanje trgovinskim poduzećem sa svim njegovim

funkcijama i aktivnostima. Tako pored općeg pojma o upravljanju

ukupnim trgovinskim poduzećem možemo govoriti i o upravljanju

pojedinim segmentima kao na primjer: upravljanje marketingom,

upravljanje ekonomikom, upravljanje troškovima, upravljanje

cijenama, upravljanje asortimanom, upravljanje zalihama itd. U ovom

poglavlju osvrnut ćemo se samo na upravljanje ekonomikom

trgovinskog poduzeća.

U našem primjeru pojam upravljanja se poistovječuje sa

pojmom rukovođenja koji realiziraju rukovodioci u poduzeću odnosno

menedžeri. Osnovni zadatak menedžera je da uspješno planira rad,

organizira rad, kadrovski popuni potrebne radnike, rukovodi i

kontrolira izvršenje postavljenih ciljeva i planskih zadataka.

Upravljanje ekonomikom trgovinskog poduzeća predstavlja

planiranje, organiziranje, realizaciju i kontrolu ulaganja sredstava i

troškova (inputi) i ostvarivanje prihoda ili koristi po tim ulaganjima

(outputi).

Iz predhodne definicije upravljanja ekonomikom trgovinskog

poduzeća proizlazi pet temeljnih zadataka:

1. planiranje ekonomike,

2. organiziranje,

3. kadrovsko popunjavanje,

4. rukovođenje, i

5. kontrola.

Upravljanje ekonomikom trgovinskih poduzeća je integralni

dio ukupnog upravljanja trgovinskim poduzećem i nemože se odvojiti

od redovnih aktivnosti. Međutim, upravljanje ekonomikom je izuzetno

bitan segment jer samo rentabilno poslovanje opravdava postojanje

poduzeća.

1. PLANIRANJE EKONOMIKE

Planiranje je permanentna aktivnost u kojoj se donose odluke

o ciljevima, politikama i strategijama poduzeća. Iz ove opće definicije

može se izvuči pojam planiranja ekonomike poduzeća. Planiranje

ekonomike poduzeća predstavlja svrsishodnu aktivnost kojom se želi

usmjeriti poslovanje trgovinskog poduzeća u smjeru ekonomičnog i

rentabilnog poslovanja. Poslovi planiranja ekonomike trgovinskog

poduzeća su sastavni dio izrade ukupnog plana poslovanja

trgovinskog poduzeća.

Planiranje ekonomike trgovinskog poduzeća obuhvata:

a) analiza dosadašnje ekonomičnosti i rentabilnosti poslovanja,

b) postavljanje ciljeva u ekonomici poslovanja,

c) planiranje mjera i aktivnosti radi ostvarivanja postavljenih

ciljeva,

d) kvantificiranje ekonomičnosti i rentabilnosti poslovanja, i

e) kontrola realizacije plana ekonomičnosti i rentabilnosti

poslovanja.

Plan ekonomike trgovinskog poduzeća se radi za razne nivoe i

to:

- za ukupno poduzeće,

- za pojedine organizacijske dijelove (prodavaonica, robna

kuća, stovarište, distribucijski centar i sl.),

- za pojedine funkcije (prodaja, nabava, skladište, transport i

sl.),

- po robama ili skupinama roba,

- po prodajnim linijama,

- po kupcima,

- po dobavljačima,

- po tržnom segmentu i sl.

Planiranje ekonomike trgovinskih poduzeća predviđa:

a) planiranje ulaganja u proces prometa bilo u pojmu uloženih

stalnih i obrtnih sredstava ili u pojmu utrošenih sredstava rada

(sredstva za rad i predmeta rada) odnosno troškova poslovanja,

b) rezultata procesa prometa iskazan u fizičkom ili

vrijedonosnom prometu i financijskom rezultatu,

c) odnose između ulaganja i rezultata ulaganja pri čemu oni

mogu biti ekonomični ili neekonomični, i

d) pokazatelje ekonomskih principa poslovanja kao što su

produktivnost, ekonomičnost, rentabilnost, likvidnost, obrt zaliha itd.

Prema tome, predmet planiranja ekonomike trgovinskih

poduzeća su svi procesi koji se odvijaju njegovim poslovanjem i to

uvijek planirano i praćeno sa aspekta prihoda i rashoda.

Plan ekonomike trgovinskih poduzeća treba polaziti od realnih

mogućnosti poduzeća uz postojeće okruženje pri čemu se želi ostvariti

ekonomično i rentabilno poslovanje.

2. ORGANIZIRANJE EKONOMIKE I KADROVSKO

POPUNJAVANJE

Organiziranje ekonomike trgovinskog poduzeća ima cilj da se

ostvare postavljeni zadaci iz sfere ekonomičnog i rentabilnog

poslovanja. Organiziranje ekonomike podrazumjeva ugradnju

planiranja, izvršenja i kontrolu ekonomike u redovne aktivnosti svih

uposlenih a naročito rukovodnih kadrova. Oni su ti koji ulažu u proces

prometa i ostvaruju proces prometa tj. neposredno utječu na obim

troškova i obim prihoda.

Prema tome, organiziranje ekonomike treba biti sastavni dio

redovnih aktivnosti u svakom trgovinskom poduzeću. U opisu

poslova i radnih zadataka za svako radno mjesto treba predvidjeti

obavezu praćenja ekonomike. Ekonomikom poduzeća se moraju baviti

svi uposleni i svaki radnik na svom radnom mjestu se mora starati o

prihodima ili troškovima koje on ostvaruje sa krajnjim ciljem da

prihodi budu veći od troškova. Tamo gdje se ne ostvaruje neposredno

prihod u računicu se uzima korisnost izvršenog posla i analizira

opravdanost nastajanja troška sa koristima za poduzeće od takve

aktivnosti.

Kadrovsko popunjavanje radnih mjesta a naročito rukovodnih

radnih mjesta podrazumjeva prijem i uvođenje u radnu aktivnost

radnika koji ispunjavaju uvjete za to radno mjesto. Kako smo već

ukazali da se ne organizira posebna služba za ekonomiku trgovinskih

poduzeća nego je to redovni radni zadatak svih uposlenih time se ne

vrši posebna kadrovska popuna. Međutim, kod kadrovske popune za

obavljanje redovnih radnih zadataka novim a i starim radnicima a

naročito rukovodiocima treba se ukazati na obavezu izvršenja svojih

radnih zadataka kroz obaveznu primjenu principa ekonomičnosti i

rentabilnosti u poslovanju.

3. RUKOVOĐENJE I KONTROLA EKONOMIKE

PODUZEĆA

Ukoliko pođemo od temeljnog cilja postojanja trgovinskog

poduzeća zadovoljenja potreba kupaca uz rentabilno poslovanje lako

je moguće izvuči zaključak da je ostvarivanje dobiti (rentabilno

poslovanje) jedan od primarnih zadataka osnivanja i poslovanja

svakog trgovinskog poduzeća. I zato je vrlo lako objasniti temeljni

zadatak svim rukovodiocima u poduzeću da ekonomično i rentabilno

posluju uz zadovoljavanje potreba svojih kupaca. Osnovni zadatak

svih rukovodilaca je da pri izvršavanju svih poslova kojima on

rukovodi moraju prihodi biti veći od troškova. Rukovodilac transporta

ima primarni zadatak da organizira prevoz roba pri čemu prihod od

tog prevoza mora biti veći od troškova koji su ostvareni pri obavljanju

tog prevoza. Isti principi se odnose i na ostalo rukovodno osoblje kao

što su rukovodioci prodaje, nabave, skladišta, prodavaonice,

stovarišta, distribucijskog centra, robne kuće itd. sve do direktora

trgovinskog poduzeća. Racionalno poslovanje mjereno

produktivnošću, ekonomičnosti i rentabilnosti mora biti jedno od

najvažnijih mjerila u ocjeni uspješnosti rukovođenja.

Sama hijerarhija rukovođenja osigurava potrebu kontrole

ekonomike poslovanja. Niži rukovodioci kontrolirat će neposredne

izvršitelje kroz njihove rezultate rada i ostvarene troškove. Viši

rukovodioci kontrolirat će ekonomiku poslovanja nad grupom kojom

oni rukovode kao što može biti organizaciona jedinica (prodavaonica,

robna kuća, distribucijski centar i sl.) ili funkcija u poduzeću (prodaja,

nabava, ekonomska propaganda, skladište i sl.). Najviši rukovodilac u

trgovinskom poduzeću je direktor poduzeća koji treba kontrolirati

ukupnu ekonomiku poslovanja poduzeća na temelju informacija nižih

rukovodilaca i analiza poslovanja poduzeća gdje analiza

ekonomičnosti i rentabilnosti poslovanja zauzima jedno od primarnih

mjesta.

Kontrolu nad direktorom poduzeća odnosno uspješnosti

poslovanja ukupnog poduzeća provode osnivači odnosno vlasnici

trgovinskog poduzeća.

LITERATURA:

1. Alfier D. "Ekonomika unutrašnje trgovine", Informator, Zagreb,

1967

2. Begtić R. "Ekonomika prometnih organizacija" I dio, Ekonomski

fakultet, Sarajevo, 1982

3. Begtić R. "Razvoj male privrede", Svjetlost, 1980

4. Böher F. i dr. "Erfogskontrolle in Marketing", Duncker und

Humboldt, Berlin, 1975

5. Bašić Š. "Uvod u ekonomiku poduzeća", Školska knjiga, Zagreb,

1967

6. Bakija I. "Osiguranje kvaliteta", Privredni vjesnik, Zagreb, 1991

7. Buble M. "Sistem raspodjele sredstava za osobne dohotke",

Informator, Zagreb, 1984

8. Babić M. "Osnovi organizacije", Svjetlost, Sarajevo, 1990

9. Blažić i dr. "Opšta statistika", Savremena administracija,

Beograd, 1988

10. Bazala A. "Istraživanje tržišta u funkciji udruženog rada",

Progres, Zagreb, 1978

11. Bakalar J. "Teorija i politika cijena", Svjetlost, Sarajevo, 1988

12. Bajat A. "Osnovi ekonomike", Informator, Zagreb, 1967

13. Baralić Ž. "Položaj i poslovanje unutrašnje trgovine sa posebnim

osvrtom na troškove prometa" I i II dio, Beograd, 1978

14. Crosby P. "Kvaliteta je besplatna", Privredni vjesnik, Zagreb,

1991

15. Crosby P. "Vječno uspješna organizacija", Privredni vjesnik,

Zagreb, 1991

16. Čolanović B. i dr. "Emisija hartija od vrijednosti u funkciji

razvoja", Ekonomski institut, Beograd, 1989

17. Čečez M. "Privredni sistem i privredni razvoj Jugoslavije"

Svjetlost, Sarajevo, 1987

18. Dinter Č. "Utvrđivanje djelotvornosti ekonomske propagande",

Vjesnik, 1974

19. Dobrenić S. i dr. "Informacijski sistem", Savremena

administracija, Beograd, 1982

20. Dujmović I. "Marketing", Školska knjiga, Zagreb, 1975

21. Dostić M. "Savremena trgovina na veliko", Veselin Masleša,

1985

22. Đurović R. "Međunarodno privredno pravo", Savremena

administracija, Beograd, 1974

23. Fischer G. "Allgemeine Betriebswirtschaftslegre", Heidelberg,

1951

24. Gutenberg E. "Einfurung in die Betriebswirtschaftslehre", Gabler,

Wiesbaden, 1958

25. Galogaža M. "Međunarodni megamarketing Jugoslavije", Zagreb,

1987

26. Gojanović J. "Komercijalno poslovanje", Školska knjiga, Zagreb,

1964

27. Grabovac N. "Analiza faktora potrošnje u tekstilnoj konfekciji

kao osnov segmentiranja tržišta" - doktorska disertacija, 1987

28. Grabovac N. "Marketing tekstilne industrije", časopis "Tekstilna

industrija", 1990 brojevi 1-12, Beograd

29. Grabovac N. "Dohodovna elastičnost, Engelov zakon i njegova

aktuelnost u oblasti odjevanja", časopis "Tekstilna industrija",

Beograd, broj 1-2, 1991

30. Grabovac N. "Ekonomika trgovinskih poduzeća", Naša riječ,

Sarajevo, 1995

31. Grabovac N. "Marketing tekstilne industrije", ABC Fabulas,

Sarajevo, 1998

32. Grabovac N. "Zbirka zadataka sa rješenjima iz ekonomike

trgovinskih poduzeća", ABC Fabulas, Sarajevo, 1998

33. Humble J. "Poboljšavanje rezultata poslovanja", Informator,

Zagreb, 1971

34. Hercog R. i dr. "Ekonomika unutrašnjeg robnog prometa", I i II

dio, Savremena administracija, Beograd, 1976

35. Hercog R. "Politika plasmana trgovinskog poduzeća", Privredni

pregled, Beograd, 1970

36. Ivanović B. i dr. "Komentar zakona o poduzećima", Poslovna

politika, Beograd, 1989

37. Jovanović D. "Analiza poslovanja organizacija udruženog rada",

Savremena administracija", Beograd, 1974

38. Jovašević V. "Savremeni kapitalizam", Naučna knjiga, Beograd,

1987

39. Jurin S. i dr. "Teorija tržišta i cijena", Globus, Zagreb, 1990

40. Kostić Ž. i dr. "Organizacija prometa", Beograd, 1972

41. Krajčević F. "Analiza poslovanja", Informator, Zagreb, 1975

42. Kovačević M. "Sistem obračuna troškova", Privredna štampa,

Beograd, 1982

43. Krsmanović S. "Poslovna informatika", Savremena administracija,

Beograd, 1991

44. Kegen W. "Globalni marketing menadžment" (prijevod),

Sarajevo, 1990

45. Kralj J. "Poslovna politika", Informator, Zagreb, 1972

46. Kukoleča S. "Ekonomika organizacije udruženog rada", I i II dio,

Beograd, 1978

47. Kotnik D. "Prodajna politika", Informator, Zagreb, 1971

48. Klobučar J. i dr. "Računovodstvo I", Svjetlost, Sarajevo, 1972

49. Lazarević A. "Organizacija robnog prometa", Savremena

administracija, Beograd, 1975

50. Lazarević A. "Ekonomika i organizacija trgovinskih poduzeća",

Savremena administracija, 1968

51. Lovreta S. "Savremena maloprodaja", Savremena administracija,

Beograd, 1979

52. Markovski S. "Troškovi u poslovnom odlučivanju", Informator,

Zagreb, 1983

53. Majcen Ž. "Ekonomika organizacije udruženog rada", Informator,

Zagreb, 1974

54. Milisavljević M. "Marketing", Savremena administracija,

Beograd, 1987

55. Milisavljević M. "Politika cijena preduzeća", Savremena

administracija, Beograd, 1971

56. Milanović R. "Osnovi marketinga", Svjetlost, Sarajevo, 1985

57. Mellerovich "Kosten und Kostenrechnung" I-II, Berlin, 1968

58. Nenadić K. "Organizacija i raspodjela u OOUR trgovine",

Privredni pregled, Beograd, 1974

59. Novak M. "Organizacija rada u socijalizmu", Informator, Zagreb,

1989

60. Nikolić M. "Ekonomika industrije SFRJ", Savremena

administracija, Beograd, 1978

61. Obraz R. "Suvremena prodaja", Informator, Zagreb, 1975

62. Obraz R. "Politika proizvoda", Informator, Zagreb, 1975

63. Obraz R. "Planiranje, razvoj i lansiranje proizvoda za tržište",

Zagreb, 1971

64. Obraz R. "Organizacija i funkcionisanje službe marketinga u

udruženom radu", Informator, Zagreb, 1981

65. Oldcorn R. "Menagement" - prevod

66. Popović Ž. "Ekonomska analiza poslovanja", Informator, Zagreb,

1979

67. Perišin I. i dr. "Monetarno-kreditna politika", Informator, Zagreb,

1988

68. Pjanić Z. "Teorija cena", Savremena administracija, Beograd,

1988

69. Praljak T. "Modeli kupovine na tržištu lične i proizvodno-uslužne

proizvodnje", Savremena administracija, Beograd, 1982

70. Ristić I. "Poznavanje robe", Savremena administracija, Beograd,

1982

71. Rocco F. "Strategija plasmana", Informator, Zagreb, 1964

72. Rocco F. "Osnove tržišnog poslovanja", Informator, Zagreb,

1979

73. Rocco F. i dr. (redakcija) "Poduzeća i tržišta", Informator,

Zagreb, 1970

74. Rocco F. i dr. (redakcija) "Tržište i marketing", Informator,

Zagreb, 1968

75. Renko F. "Ekonomika robnog prometa", Zagreb, 1966

76. Renko F. "Trgovinsko poslovanje", Školska knjiga, Zagreb, 1975

77. Radunović D. i dr. "Ekonomika trgovine", Savremena

administracija, Beograd, 1991

78. Stavrić B. "Troškovi i poslovna politika preduzeća", Ekonomski

fakultet, Banja Luka, 1990

79. Stavrić B. i dr. "Ekonomika organizacije udruženog rada",

Informator, Zagreb, 1987

80. Stavrić B. i dr. "Teorija ekonomike preduzeća", Ekonomski

fakultet Sarajevo i Ekonomski fakultet Banja Luka, 1991

81. Serdar V. "Udžbenik statistike", Školska knjiga, Zagreb, 1970

82. Stanić G. "Statut dioničarskog društva", Sveučilište "E. Kardelj",

Ljubljana, 1990

83. Samuelson P. "Ekonomija" (prijevod), XIV izdanje, "Mate",

Zagreb, 1992

84. Stevanović J. "Evropska ekonomska zajednica", Svjetlost,

Sarajevo, 1989

85. Sredović J. "Priručnik o amortizaciji i revalorizaciji", Institut za

unapređenje organizacije rada, Beograd, 1984

86. Stojanov D. "Međunarodne finansije", Svjetlost, Sarajevo, 1988

87. Stojiljković D. "Kvalitativna i kvantitativna analiza tražnje",

Savremena administracija, Beograd, 1981

88. Sultanović A. i dr. "Privredno pravo" I dio, Ekonomski fakultet,

Sarajevo, 1991

89. Seüffert R. "Wirtschaftslehre des Handels" Westdeutscher Verlag,

Köln und Oplanden, 1961

90. Sudar J. "Promotivne aktivnosti", Informator, Zagreb, 1979

91. Schmalenbach E. "Kostenrechnung und Preispolitik" Köln und

Oplanden, 1963

92. Senić R. "Osnovi savremene maloprodaje", Naučna knjiga,

Beograd, 1978

93. Schneider J. "Die Kostenrechnung im Einzelhandel", Freiburg,

1968

94. Turk I. "Računovodstvene informacije", Informator, Zagreb,

1971

95. Turk I. "Iskazivanje i ocjenjivanje rezultata poslovanja

organizacija udruženog rada", Informator, Zagreb, 1982

96. Turk I. "Ekonomika poduzeća", Informator, Zagreb, 1970

97. Tomljanović D. "Financijska teorija i politika", Savremena

administracija, Beograd, 1990

98. Tepšić R. "Obrtna sredstva", Informator, Zagreb, 1974

99. Tepšić R. (redakcija) "Poslovne financije" - zbornik radova,

Informator, Zagreb, 1974

100. Tihi B. "Istraživanje tržišta organizacije udruženog rada", Veselin

Masleša, Sarajevo, 1987

101. Tešić M. "Spoljnotrgovinsko poslovanje", Savremena

administracija, Beograd, 1987

102. Tešić M. "Spoljnotrgovinske kalkulacije sa teorijom troškova

spoljnotrgovinskog prometa", Savremena administracija, 1988

103. Tričković V. "Istraživanje tržišta-teorija, mjerenje i predviđanje

tražnje", Savremena administracija, Beograd, 1983

104.Trklja B. "Kalkulacije u trgovini", Prosperitet, Sarajevo, 1967

105.Vračar D. "Privredna propaganda", Ekonomski fakultet, Skopje,

1974

106.Vukmirica V. "Kapital i socijalizam", Naučna knjiga, Beograd,

1988

107.Vezjak D. "Međunarodni marketing", Savremena administracija,

1980

108. Vasiljević K. "Teorija i analiza bilansa", Savremena

administracija, Beograd, 1970

109.Vajner Z. "Komercijalno poslovanje", Zagreb, 1953

110.Vila A. i dr. "Računovodstvo II", Svjetlost, Sarajevo, 1984

111. Welzel K. "Marketing im Einzelhandel", Betriebwirtschaftlicher

Verlag dr. Th. Gabler, Wiesbaden, 1974

112. Zebić M. "O trgovini i o savršenom trgovcu", Udruženje

knjigovođa, Crna Gora, 1963

113.Zubčević L. "Ekonomika OUR", Svjetlost, 1981

114.Zlatković Ž. "Ekonomika trgovine", Privredni pregled, Beograd,

1980