25
M E G A T R E N D U N I V E R Z I T E T Fakultet za menadžment Zaječar Osnovne akademske studije S E M I N A R S K I R A D - Nevladine organizacije, pojam, mesto i uloga - SOCIOLOGIJA POSLOVANJA mentor: student: prof. dr. Darko Marinković Jelena Grujičić A/798/12

Nevladine organizacije

Embed Size (px)

DESCRIPTION

seminarski

Citation preview

Seminarski rad Nevladine organizacije, pojam, mesto i uloga

M E G A T R E N D U N I V E R Z I T E T

Fakultet za menadment Zajear

Osnovne akademske studije

S E M I N A R S K I R A D

- Nevladine organizacije, pojam, mesto i uloga -

SOCIOLOGIJA POSLOVANJA

mentor:

student:

prof. dr. Darko Marinkovi

Jelena Grujii A/798/12

Kragujevac, jun 2013. godine

S A D R A J

Uvod

31. Pojam i podela nevladinih organizacija

41.1. Razlike izmeu nevladinih organizacija i politikih stranaka

62. Znaaj nevladinih organizacija

83. Nevladine organizacije u svetu

104. Nevladine organizacije u Srbiji

11

4.1. Nevladine organizacije i lokalne samouprave

125. Zakljuak

14Literatura

16U V O DU okviru modernog pluralistikog drutva postoje dobre osnove za razvoj civilnih inicijativa, grupa i pokreta, koji imaju razne nazive (interesne grupe, grupe za pritisak, nevladine organizacije, drutveni pokreti i slino). Ovaj tip organizacija koje nisu dravne, ve deluju u drutvu, naziva se jo i organizacijama drutva, neproftnim organizacijama, nevladinim organizacijama, treim sektorom, udruenjima graana, graanskim inicijativama.

Sve organizacije koje deluju u drutvu moemo podeliti na dravne organizacije(tzv. javni sektor) I nedravne organizacije(privatni sektor). Nedravne organizacije, koje pokreu graani na osnovu svoje privatne inicijative, nazivamo jo i organizacijama civilnog drutva.

Trei sektor ( third sector) oznaava postojanje posebne sfere delovanja graana kroz razne vrste neproftnih, nevladinih institucija i organizacija. To je sektor koji je nezavisan od drave (prvog sektora), iako se bavi temama i problemima kojima se bavi i drava sa druge strane, ali to je i sektor iji cilj nije stvaranje i uveanje profta (kao to je to cilj proftnom sektoru). Budui da ne pripada ni sferi drave, a ni sferi ekonomije i profta, nastao je termin trei sektor, koji od prva dva sektora preuzima podruja delatnosti i metode rada, ali ne i ciljeve i svrhu zbog kojih postoji.

Nevladine organizacije (nongovernamental organizations) su organizacije koje nastaju i deluju mimo vlade (nezavisno od nje). To je pojam koji oznaava da postoje organizacije koje vlada ne osniva i ne kontrolie i kao takve, u drutvu ih ima mnogo i pod ovakvu defniciju mogu da se podvedu sve organizacije koje osnivaju graani na osnovu privatne inicijative, bez obzira da li se radio proftnim ili neproftnim organizacijama. Kao pojam najvie je u upotrebu uao u zemljama u razvoju, nerazvijenim zemljama i zemljama srednje i istone Evrope.1. Pojam i podela nevladinih organizacija

Udruivanje graana je poznat oblik organizovanja radi ostvarivanja zajednikih ciljeva, a nevladine organizacije su fenomen koji obeleava dananje savremeno drutvo. NVO ne nastaju samo u zemljama u razvoju, ve se njihov broj poveava i u razvijenim zemljama. Razlozi za ovakav, nagli rast novih oblika organizovanja graana su mnogostruki, a najee se dovode u vezu sa krizom drava blagostanja, krizom drutvenog razvoja, krizom porodice i ekolokom krizom.Nevladine organizacije su specifina forma organizovanja graanja. Termin se masovno koristi u zadnje dve decenije i usko je povezan sa pojmom civilnog drutva.Pored termina nevladina organizacija koristi se i termin udruenje graana.

Nevladine organizacije deluju drugaije od vladinih. Sutina njihovog delovanja ini povezivanje pojedinaca bez posredovanja ili kontrole drave, radi ostvarivanja nekog zajednikog cilja ili afiniteta. Delovanje svih ovih organizacija moe biti samostalno ili zajedno sa drugim organizacijama, kada se stvaraju mree ovih organizacija. Oblici viihudruivanja u okviru kojih mogu delovati ove organizacije su: koordinacije, savezi i pokreti. Povezano i umreeno delovanje nevladinih neprofitnih organizacija, institucija i ustanova u nekom drutvu ini neprofitni sektor.

Komparativna istraivanja neprofitnog sektora pokazuju da e sledea fazarazvoja savremenih drutava biti obeleena sve veim brojem ukljuivanja ovih organizacija u razne oblasti drutvenog ivota. Neprofitne organizacije imaju veliki znaaj u socijalnoj politici razvijenih zemalja, naroito zbog toga to savremena glomazna drava ne moe da zadovolji sve potrebe graana, pa mnoge svoje programe prebacuje na neprofitni sektor gde se oni efikasnije ostvaruju.. Na taj nain neprofitni, nevladin sektor, postaje alternativa dravnom sektoru, gdje se ljudi u kriznim situacijama oslanjaju na vlastite snage. Osim toga znaaj ovih spontanih udruivanja graana oko reavanja raznih privatnih i drutvenih problema je i u tome, to se stvara mrea odnosa koji su nezavisni od drave, koji ine civilno drutvo i koji poveavaju participaciju graana i njihovu odgovornost za sebe i drutvo u kojem ive.

Sve organizacije koje deluju u jednom drutvu moemo podeliti na dravne organizacije (javni sektor) i nedravne organizacije (privatni sektor). Nedravne organizacije, koje pokreu graani na osnovu svoje privatne inicijative, organizacije su civilnog drutva.Sve nedravne organizacije se dele na profitne (komercijalne) i neprofitne. Profitne su one organizacije ije delovanje ima za cilj stvaranje profita i uveavanje postojeeg kapitala (na primer, preduzea u privatnom vlasnitvu). Za razliku od njih, neprofitne su one organizacije koje ne stvaraju profit, ili, ako ga stvaraju, ne ulau ga ponovo u uveanje kapitala, ve u druge, razliite dobrotvorne i humane ciljeve (organizacije i udruenja graana).Neprofitne organizacije moe osnivati, pored samih graana, i vlada, pa ih zato delimo na vladine (javne) i nevladine (privatne) neprofitne organizacije. Kad govorimo o organizacijama civilnog drutva, onda se uvek govori o ovom drugom tipu neprofitnih organizacija - nevladinih. Nevladine, neprofitne organizacije su autonomne i samostalne organizacije koje su osnovale grupe graana s razliitim motivima, interesima, ciljevima i potrebama. To su sve one organizacije koje nisu vladine (dravne), iako i drava ima svoje organizacije koje se bave reavanjem slinih problema, ali uz pomo dravnog aparata (kontrolom i finansiranjem njihovih aktivnosti). Nevladine organizacije deluju drugaije od vladinih. Sutinu njihovog delovanja ini povezivanje pojedinaca bez posredovanja ili kontrole drave, radi ostvarivanja nekog zajednikog interesa, cilja ili zadovoljavanja afiniteta. Nastaju kao svojevrsna alternativa reavanju mnogobrojnih problema u raznim oblastima ljudskih delatnosti, koje ne uspevaju da ree ili ne reavaju na zadovoljavajui nain postojee dravne institucije i organizacije.Profitno orijentisane uslune organizacije definiu trite na osnovu postojeih i potencijalnih potroaa i usmeravaju dalje marketing aktivnosti na ciljno trite. Suprotno, neprofitne uslune organizacije imaju dve grupe ciljnih trita. Jedno je donatorsko trite darodavci novca, radne snage ili materijala organizaciji. Drugo je trite klijenata primalaca novca ili usluga od organizacije. Trite primalaca vie lii na trite krajnjih potroaa profitno orijentisanih organizacija. Meutim, neprofitne institucije kao to su crkve, bolnice ili univerzitetine se odnose prema svojim klijentima kao prema potroaima. Umesto toga, nazivaju ih parohijanima, pacijentima ili studentima. S obzirom da neprofitna organizacija mora da se angauje na dva razliita trita, onda mora da razvije dva razliita marketing programa jedan usmeren na donatore i drugi koji ima za cilj klijente. Izbor ciljnih trita je u osnovi isti, bez obzira da li se radi o marketingu proizvoda ili usluga.

Neprofitne organizacije nemaju za cilj uveanje kapitala, ak i onda kad ostvaruju neki profit. Taj profit uglavnom koriste za rad svojih organizacija. Neprofitne organizacije moe osnivati, pored samih graana, i vlada, pa ih zato delimo na vladine (javne) i nevladine (privatne) neprofitne organizacije. Kad govorimo o organizacijama drutva, onda se uvek govori o ovom drugom tipu neprofitnih organizacija - nevladinih. Nevladine, neprofitne organizacije su autonomne i samostalne organizacije koje su osnovale grupe graana s razliitim motivima, interesima, ciljevima i potrebama. To su sve one organizacije koje nisu vladine (dravne), iako i drava ima svoje organizacije koje se bave reavanjem slinih problema, ali uz pomo dravnog aparata (kontrolom i finansiranjem njihovih aktivnosti).

Nevladine, neprofitne organizacije mogu se podeliti na organizacije koje slue svim lanovima drutva i one koje slue samo lanovima odreenih drutvenih grupa. Organizacije koje slue svim lanovima drutva (javne uslune organizacije) jesu, na primer: fondacije, humanitarne i dobrotvorne organizacije, savetodavne organizacije, organizacije za pruanje socijalnih usluga. Organizacije koje slue lanovima specifinih grupa ine razna profesionalna i struna udruenja, klubovi, interesne grupe, politike partije, savezi.

Nevladine organizacije su jedan od oblika interesnih grupa i jedna od moguih formi udruivanja graana. Iako je udruivanje graana poznata pojava, nevladine organizacije su fenomen koji obeleava dananje savremeno drutvo. NVO su udruenja graana u koja se oni ukljuuju da bi ostvarili i zadovoljili neke svoje privatne i opte drutvene interese, motive i potrebe. Ta udruenja imaju status pravnog lica, odvojena su od drave, neprofitnog, nekomercijalnog i nepartijskog su karaktera, zasnovana na dobrovoljnom radu i ulaganju sredstava. Nevladine organizacije mogu raditi samostalno ili zajedno sa drugim organizacijama, kada se stvaraju mree ovih organizacija. Oblici viih udruivanja u okviru kojih mogu delovati ove organizacije su koordinacije, savezi, pokreti. Tek razvojem i stvaranjem ovakvog, mrenog delovanja mnotva organizacija, grupa i pojedinaca, nastaje civilno drutvo.1.1. Razlike izmeu nevladinih organizacija i politikih stranaka

Kad pokuamo da damo definiciju nevladine organizacije i kad se ona proanalizira, onda vidimo da u okviru pojma nevladinih, neprofitnih organizacija moe da se podvede veoma irok spektar razliitih drutvenih organizacija, meu ostalima i onih to se danas nazivaju udruenjima graana, fondacijama, politikim partijama, sindikatima, drutvenim pokretima, profesionalnim drutvima, crkvenim organizacijama i slino. Zbog ovako irokog spektra organizacija koje su nevladinog i neprofitnog karaktera davane su i mnoge definicije ta je to nevladina organizacija, a meu najpotpunijima je ona koju su ponudili Lester Salomon i Helmut K. Anhajer sa Don Hopkins univerziteta (Baltimor, SAD). Njihova definicija se sastoji od sedam elemenata koji se moraju imati u vidu pri odreivanju neke organizacije kao nevladine i neprofitne. Da bi se neka organizacija smatrala neprofitnom, dobrovoljnom, nevladinom, prema ovoj definiciji, ona mora da ispunjava sledee uslove:

da ima bar donekle formalnu, tj. institucionalizovanu strukturu,

da je institucionalno odvojena od drave,

da ostvaruje neprofitnu distribuciju sredstava,

da je samosvojna u svom unutranjem ustrojstvu, kontroli i upravljanju,

da nije komercijalna,

da nije primarno politiki angaovana,

da je osnovana uz dobrovoljnu participaciju graana i dobrovoljna ulaganja.

Dakle, na osnovu elemenata ove definicije vidimo da su NVO i politike partije identine u veini ovih odreenja. I jedne i druge su institucionalizovane organizacije, samostalne i nezavisne od drave, neprofitne, dobrovoljne, a razlikuju se jedino po odnosu prema vlasti. NVO su organizacije koje se ne bave, po svom osnovnom odreenju, politikom, kao to je to osnovni cilj politikih stranaka. Po navedenoj definiciji, jedan od vanih elemenata svake NVO jeste i to da nije primarno politiki angaovana organizacija, to znai da se ona ne bavi politikom kako to rade politike stranke, ali ipak politiki deluje (na sasvim drugaiji nain). Ve iz ove definicije vidi se potreba za odreenjem pojma politike u delovanju NVO i smetanjem NVO u politiko polje. Kojom i kakvom politikom se bave NVO? Beanje od politike u uem znaenju i bavljenje poslovima koji su od zajednikog, ali i od opteg interesa, dovelo je do toga da se NVO smatraju nepolitikim organizacijama. Ovo tumaenje vai samo ako politiku tumaimo u uem znaenju; ali, ako politiku shvatimo kao brigu za zajednicu i opte dobro, onda su NVO neminovno politike organizacije. Kada se govori o NVO, moda je primerenije rei da su one i nepartijske i nedravne organizacije. Dakle, one nisu usmerene i rukovoene ciljem osvajanja vlasti i borbe za nju, ve pokuajima uticanja na tu vlast i njenu drutvenu kontrolu. Glavni cilj NVO nije da budu drutvena opozicija, ve pre svega da se bave reavanjem raznih drutvenih problema i ostvarivanjem interesa i motiva svojih lanova. Kroz angaovanje na ostvarivanju ovih ciljeva one se, direktno i indirektno, odnose prema politici u uem znaenju (vladi, politikim strankama, parlamentu), pa tako dobijaju i ulogu uvara javnih i privatnih interesa" i drutvene opozicije".

Na ovaj nain, politika vie nije samo stvar institucija i procedura, ve pre svega jedan kontinuiran proces u kojem uestvuju razliite drutvene grupe. Politika tako razvija i vid subpolitike", koja oblikuje drutvo odozdo". U pitanju je, zapravo, razvijanje graanskog drutva. Dakle, ako je jedan od vanih elemenata svake NVO i to da ona nije primarno politiki angaovana organizacija, ali se ipak bavi politikom na drugaiji nain od politikih stranaka, onda moemo zakljuiti da nevladine organizacije karakterie tenja za promenama, briga za zajedniko dobro i usmerenost na politike probleme u drutvu (nova vrsta politinosti), bez tenje ka osvajanju vlasti, ve ka uticaju na centre politikog odluivanja. U svakom demokratskom drutvu graani imaju pravo da se interesuju za politike probleme i da se njima bave kroz razliite oblike institucija i organizacija. Isto tako, graani se, zbog razliitih interesa, ulanjuju i organizuju u razne vrste organizacija kako bi ostvarili svoje ciljeve u drutvu, pa tako, istovremeno, mogu da budu lanovi i razliitih udruenja, ali i politikih stranaka. Radi ovih, viestrukih uloga, koje se ponekad i preklapaju, normalno je da postoje NVO (tj. lanovi tih organizacija) koje naginju odreenim politikim strankama i opcijama. Samim tim je nerealno traiti od NVO da budu apolitine; to je, u stvari, u suprotnosti sa osnovnim demokratskim postulatima. Pogotovo je to teko postii tamo gde su aktivni lanovi NVO ujedno i aktivni lanovi neke politike stranke. Meutim, ostaje otvoreno pitanje da li na taj nain, kroz ovakav politiki angaman tzv. srednjeg nivoa i preklapajuih uloga, NVO pomau radu politikih stranaka i da li mogu uestvovati u njihovom finansiranju.

U nekim drugim zemljama, nevladinim organizacijama je, takoe, zabranjeno da uestvuju na izborima i da svoja sredstva koriste za izborne kampanje i lobirnja u korist nekog partijskog kandidata. Upravo zbog toga, u jednom broju razvijenih zemalja, razvijena je praksa da politike stranke osnivaju svoje fondacije, koje ne finansiraju samu stranku, ve pomau ideje i projekte koji doprinose irenju politike dotine stranke kroz razne vrste edukacija, publikacija i javnih akcija vezanih za odreene drutvene probleme. 2. Znaaj nevladinih organizacija

Nevladinim organizacijama se u svetu pridaje sve veci znacaj. Gotovo da nema nekog drutvenog problema u ije se reavanje ne ukljuuju i nevladine organizacije. Komparativna istraivanja neprofitnog sektora pokazuju da e sledea faza razvoja savremenih drutava biti obeleena sve veim brojem ukljuivanja ovih organizacija u razne oblasti drutvenog ivota. O tome svedoi i najnovije istraivanje pod naslovom Studija aktuelne i potencijalne uloge evropskih uesnika u naunoj komunikaciji koje je sprovela Fondacija IDIS za Evropsku komisiju (Study on the actual and potential role of European Actors in science communication NGOs potential mediators and amplifiers of scientific technological information).

Javno mnenje ima sve vece poverenje prema neformalnim strukturama, nego prema tradicionalnim institucijama koje predstavljaju drutvo (skole, crkva, univerziteti, politicke partije itd.). Zbog toga se o nevladinim organizacijama govori i kao o novim partnerima dravnih institucija. Ovu potrebu partnerstva izmedju nevladinih organizacija i institucija u rukovodjenju procesom razvoja priznaju i druga medjunarodna tela kao sto su Ujedinjene nacije. Uloga NVO u raznim konferencijama UN, Evropske unije, poslednjih godina je sve izrazitija.

Nevladine organizacije na tim konferencijama imaju ulogu partnera, pa se tako te konferencije sastoje od dve konferencije koje teku paralelno (jednu cine vladine organizacije, a drugu nevladine). Npr. Becka konferencija o ljudskim pravima (1993), Kairska konferencija o stanovnistvu i demografskom razvoju (1994), Evropska konferencija o zatiti ivotne sredine (1994, 1995,1996) itd.

Takodje, neprofitne, nevladine organizacije imaju veliki znacaj u socijalnoj politici razvijenih zemalja, narocito zbog toga to savremena glomazna drava ne moze da zadovolji sve potrebe graana, pa mnoge svoje programe prebacuje na neprofitni, nevladin sektor gde se oni efikasnije ostvaruju. Na taj nacin neprofitni, nevladin sektor postaje alternativa i novi partner (ali ne i konkurent) dravnom sektoru u kojem se ljudi u kriznim situacijama oslanjaju na vlastite snage. Zbog toga se o nevladinom, neprofitnom sektoru govori i kao o trecem sektoru koji se nalazi izmedju drzave i trzista s jedne strane i porodice s druge strane.

Osim toga, znacaj ovih spontanih udruivanja graana oko resavanja raznih privatnih, grupnih i drustvenih problema je i u tome sto se stvara mrezaodnosa nezavisnih od drzave, koji cine civilno drustvo, i koji istovremeno povecavaju participaciju gradjana i njihovu odgovornost za sebe i drustvo u kojem ive. Razlozi za ovakav nagli rast novih oblika neprofitnog organizovanja, akcija i programa gradjana, relativno ili potpuno nezavisnih od drzave, su mnogostruki, a najcesce se dovode u vezu sa krizom drzave blagostanja, krizom drustvenog razvoja i ekolokom krizom.

U istonoevropskim, postkomunistikim zemljama razlozi za jaanje sektora su sasvim druge prirode i pre svega uslovljeni su kontekstom ekonomske i politike transformacije ovih zemalja. Socijalne posledice prestruktuiranja privrede, slabi dravni socijalni programi, motivisali su i pokrenuli graane da se sami organizuju. Medjutim, ponovno oivljavanje neprofitnog sektora i civilnog drutva u istonoevropskim zemljama (prvenstveno stvaranjem pokreta za promene od razliitih vrsta nevladinih organizacija) nije samo posledica tih promena, ve je i njihov znaajan promotor.

3. Nevladine organizacije u svetu

Danas u svetu raste trend profesionalizacije nevladinih organizacija, pa tako, na primer, u Holandiji, od ukupno zaposlenog stanovnitva, ak 18% radi u neprofitnim organizacijama. U optubama protiv NVO uglavnom se zaboravlja da one ne trae sredstva za sebe, ve za korisne poslove koje ele da urade. Ako NVO budu imale vie sredstava, vie e poslova zavriti, vie e ljudi imati posao, a time dobijamo i svi mi kao drutvo. Zabluda o NVO vezana je za predrasudu da drava i NVO sektor ne mogu zajedno, tj. da ne treba da sarauju. Ako sarauju, smatra se da tada NVO gube svoju samostalnost. Drava i nevladin sektor, koji pripada sferi civilnog drutva stalno sarauju, ali pod velikim pritiskom. Koncept odrivog razvoja zasnovan je u modernim drutvima na saradnji sva tri sektora: drave, biznisa i nevladinih organizacija (treeg sektora). Netana je pria kako e nevladine organizacije izgubiti samostalnost ako budu saraivale sa dravom i ako budu primale sredstva iz dravnog budeta. Nezavisnost NVO i njihova autonomija ne odreuju se prema izvorima finansiranja, ve prema osnivaima organizacije (onima koji njome upravljaju). NVO odluuje kako e i do koje granice braniti svoju autonomiju. Nije nita neobino i nepoznato u svetu da neke NVO budu blie ili dalje u odnosu na postojee dravne strukture. Isto tako, nije nita novo da se NVO u razvijenim zemljama dobrim delom finansiraju iz dravnih izvora - ak sa 40-60%. I u Srbiji postoji slina praksa, jer u budetima optina i republike postoje sredstva namenjena za rad NVO. Problem sa ovim sredstvima do sada je bio (a to je dobrim delom sluaj i danas) to se ta sredstva dele mimo javnosti i javnih konkursa. Zbog toga ira javnost i nije znala, ba kao ni mnoge NVO, da drava iz budeta finansira aktivnosti udruenja graana i drutvenih organizacija. Dakle, u svemu ovome nije sporno da se deo sredstava poreskih obveznika vrati graanima kroz aktivnosti NVO, ali je sporan nain na koji se to radi. Na pitanju odnosa NVO i politikog delovanja javlja se i predrasuda koja je vezana za delovanje nevladinih organizacija. Prema toj predrasudi, NVO nikako ne bi trebalo da se bave politikom. Jedna od estih i uobiajenih optubi te vrste svakako je ona koja sugerie da NVO esto slue za finansiranje politikih stranaka ili, pak, kao njihova kadrovska i infrastrukturna baza. Za dokaz se najee navodi nekoliko NVO iji su osnivai i lanovi, ujedno, i pripadnici politikih stranaka, ali i primeri kako su neke NVO prerasle u politike stranke. Ove teze su esto iznoene u medijima u vidu izjava koje treba da pokau, pa i da prokau, kako je to neto nelegalno i nemoralno.4. Nevladine organizacije u Srbiji

Pod pojmom nevladine organizacije podrazumevaju se svi tipovi razliitih udruenja i drutvenih organizacija, zatim fondova, fondacija i zadubina. Svi ovi oblici delovanja graana spadaju u NVO. Iz te raznolike strukture moe se zakljuiti koliko je ovaj sektor razliit, pa i koliko se, u sutini, teko moe svesti na jednostavne ablone i definicije. Praktino, nema ljudskog interesa, a da se radi njega nije stvorilo i adekvatno udruenje ili organizacija koja se njime bavi. Uostalom, ljude pokreu razliiti interesi i motivi, pa samim tim oni imaju i razliite i viestruke uloge u drutvu koje su meusobno usaglaene. Jer, jedan interes se iskazuje u sportskom drutvu, drugi u nekom zabavnom, trei u profesionalnom, etvrti u politikom ili slinom domenu. Sve to je uobiajeno, a istraivanja pokazuju da oni graani koji su ee angaovani u okviru raznih udruenja (NVO) vie su i politiki angaovani; kod njih je prisutna manja apatinost nego kod graana koji nisu nigde drutveno ukljueni.Danas u Srbiji deluje veliki broj NVO. Iako mnogima deluje da je to mnogo, kada uporedimo podatke sa zemljama okruenja (ne i sa razvijenim zemljama, gde je broj ovih organizacija znatno vei), onda se vidi da mi i u ovom delu razvoja civilnog drutva ipak zaostajemo. Tanih podataka o njihovom ukupnom delovanju nema, ali oni delimini postoje u samom NVO sektoru..U srpskoj javnosti se esto pogreno predstavlja da su NVO kod nas nastale devedesetih godina XX veka. Meutim, one imaju svoju tradiciju rada i delovanja u Srbiji i pre Drugog svetskog rata, a na neki nain delovale su i za vreme socijalizma, kao polunevladine organizacije". Od 1990. godine, kada je zapoet proces politike i drutvene pluralizacije i kad je dozvoljeno slobodno udruivanje i delovanje graana, pa sve do kraja 2006, registrovan je veliki broj novih nevladinih organizacija. S obzirom na vrste aktivnosti i ciljeve osnivanja, moemo ih podeliti u sledee klasifikacione grupe: organizacije kulture i umetnosti, obrazovne i istraivake organizacije, ekoloke organizacije, drutva i pokreti, humanitarne organizacije, sociohumanitarne organizacije, omladinske i studentske organizacije, organizacije za razvoj lokalnih zajednica, poslovna i profesionalna udruenja, organizacije za zatitu ljudskih prava, organizacije za zakonodavstvo, zastupanje i javnu politiku, mirovne organizacije i grupe, enske organizacije i grupe, organizacije izbeglica i raseljenih lica, meunarodne organizacije i ostale nerazvrstane organizacije.

NVO u naoj zemlji jo uvek deluju u nepovoljnom politikom i pravnom okruenju, jer ne postoji spremnost drave da podri i regulie sektor civilnog drutva onako kako je to regulisano u modernim zemljama. Pored ovih nepovoljnih, institucionalnih pretpostavki, oteavajua okolnost za rad NVO jeste i nerazumevanje njihove uloge i znaaja u javnom mnjenju, koje je uzrokovano raznim predrasudama koje o njima postoje.4.1. Nevladine organizacije i lokalne samouprave

U rukovodstvu jednog broja lokalnih samouprava jo uvek postoje znaajne predrasude o delovanju NVO. Ne treba izgubiti iz vida ni injenicu da ponekad i same NVO doprinose stvaranju predrasuda o njima. Saradnja lokalne samouprave i nevladinih organizacija je izmeu ostalog definisana lanom 12. Zakona o lokalnoj samoupravi:

...Organi jedinica lokalne samouprave mogu saraivati sa nevladinim organizacijama, humanitarnim organizacijama i drugim organizacijama, u interesu jedinice lokalne samouprave i stanovnika sa svog podruja.

Meutim lokalna samouprava u ovom trenutku se suoava, i sa problemima tranzicije, svetske ekonomske krize, nedostatkom kvalitetnih i strunih kadrova, ogranienjima u prijemu novih kadrova, nedostatkom finansijskih sredstava. Na drugoj strani NVO takoe oseaju probleme i suoavaju se sa skoro istim izazovima sa kojima se suoavaju lokalne samouprave. Izmeu ostalog, zbog malog budeta sa kojim raspolau NVO, zbog malog prometa finansijskih sredstava na raunima NVO, one su samim tim limitirane i nemogu da uestvuju na konkursima na kojima se dodeljuju znaajnija sredstva. Neadekvatna tehnika opremljenost NVO (nedostatak kancelarijskog prostora, raunara, vozila i dr.) u velikoj meri sputavaju NVO u njihovom radu.

Znaajan broj rukovodstava lokalnih samouprava poinje da uvia da u razvoju drutva, kreiranju javne politike i servisiranju potreba graana, udruenja graana i lokalna uprava imaju razliite, ali dopunjavajue uloge. Sve je vie lokalnih samouprava koje na razne naine insitucionalizuju saradnju sa NVO, formiranjem Agencija za saradnju sa NVO i evropsku harmonizaciju (grad Beograd), potpisivanjem Memoranduma o saradnji sa NVO (Gradska optina Medijana,Ni), potpisivanjem ad-hoc Ugovora o partnerstvu na realizaciji projekata, posebno onih koji se finansiraju od strane EU i drugih stranih donatora. Jedan broj lokalnih samouprava svake godine raspisuje konkurse za finansiranje projekata sa kojima konkuriu NVO.Veina izazova sa kojima se susreu i lokalne samouprave i NVO uspeno mogu da se prevaziu uspostavljanjem partnerstva izmeu lokalne samouprave i NVO. Na ovaj nain se izmeu ostalog uklanjaju stereotipi koji postoje o delovanju NVO, uspostavlja se poverenje, a na drugoj strani lokalnim samoupravama se omoguava realizacija projekata od znaaja za zajednicu, odnosno stanovnike i privrednike sa njihovog podruja.

Sve je vie lokalnih uprava koje raspisuju javne pozive za podnoenje projekata NVO koji e biti finansirani iz budeta lokalne uprave.Lokalne uprave na ovaj nain, osim to mogu da se pohvale transparentnim nainom troenja budetskih sredstava, realizuju i neke aktivnosti za koje nemaju dovoljno kapaciteta (ljudskih, tehnikih...) a u korist graana i privrednika sa teritorije optine. Jo jedna znaajna aktivnost se tom prilikom realizuje. Pretpostavljam da znate da je to odlina prilika za uspostavljanje poverenja izmeu NVO i lokalne uprave, odnosno za uspostavljanje partnerstva koje je od posebngo znaaja. Lokalna uprava e tokom faze selekcije podnetih projekata upoznati NVO koje rade na teritoriji optine, videe osposobljenost NVO da piu projekte, saznae za neke probleme sa kojima se suoavaju graani i privrednici a koje sama nije mogla da uvidi. Naravno, tokom faze realizacije projekata videe se osposobljenost NVO za samu realizaciju projekata i lokalne samouprave e biti u prilici da pronau svoje partnere za budue projekte. NVO e doi do odreenih sredstava za svoje projektne aktivnosti, stei e dodatno iskustvo i uspostaviti saradnju sa lokalnom samoupravom.5. Zakljuak

Termin neprofitne organizacije (NFPO - Non for Profit Organizations) se koristi ka iroki termin koji obuhvata sve organizacije koje su poznate kao dobrotvorna drutva, neprofitne, nevladine organizacije (NGOs), privatne volonterske organizacije (PVOs), graanske drutvene (CSOs), udruenja graana itd. Termin ,,ne-za profit" (Not-for-profit) preferira umesto ,,ne-profit" da bi se istakao definiui kriterijum, odnosno namera organizacije da ne pravi profit za provatni dobitak.

Mogue je da takva organizacija ustvari pravi profit s vremena na vreme, ali osnovna svrha nije da bilo koji deo bilo kog profita ide za privatnu dobit. Glavna razlikujua karakteristika izmeu neprofitnih i profitnih organizacija je u tome da su prve voene principom ne-distribucije dohotka, odnosno profita.

Jedna korisna definicija civilnog drutva je da je ono Sfera institucija, organizacija i pojedinaca locirana izmeu porodice, drave i trita u kojoj ljudi uestvuju volonterski da unaprede zajednike interese. Pojam zajedniki interes u definiciji moe da bude raznolik. On moe, ali i ne mora, da bude prihvatljiv za sve koji rade sa, i u, organizacijama civilnog drutva. Ono to je bitno je da su sloboda govora i sloboda udruivanja bitni elementi u demokratskim drutvima koji dozvoljavaju graanima da se udruuju i da iskau razliite interese koji ne moraju biti atraktivni uvek za sve. Znaajna odlika civilnog drutva je da postoji podsticajni ambijent u kome su razliiti pogledi dozvoljeni i poeljni i gde je organizacijama ili asocijacijama razliite vrste dozvoljeno da postoje. Institucije jednog podsticajnog ambijenta za razvoj civilnog drutva su: izvrna vlast, sudska vlast, zakonodavna vlast, mediji, lokalna vlast, Nezavisne odgovorne (revizorske) organizacije kao to su: izborna komisija, komisija za ljudska prava, komisija za borbu protiv korupcije, kancelarija glavnog revizora, kancelarija Vrhovnog tuioca, ombudsman (javni advokat), udruenja graana, berza univerzitet.

Uprkos tome to je postojanje NVO vrlo znaajno sa stanovita formiranja nezavisnog sektora koji nije pod kontrolom drave (civilnog drutva), a bez toga nema moderne, ureene drave, a u Srbiji jo uvek nema ni dovoljno svesti o neophodnosti razvoja civilnog drutva i podrke koju bi drava trebalo da mu da. Tako, u okviru politikog sistema, NVO nemaju neki znaajniji uticaj (dravni organi i politike partije ih ne prihvataju ili ne uvaavaju dovoljno, politika kultura je nepovoljna za njihov razvoj, u javnosti su jo uvek nepoznat drutveni sektor, a i u procesu donoenja politikih i krupnih drutvenih odluka nemaju znaajnije mogunosti uticaja). Samim tim, iako relativno brojne, a u nekim oblastima i znatno razvijene, NVO ne mogu da ostvare neki znaajniji uticaj na ukupne drutvene promene. Dalji razvoj civilnog drutva i jaanje nevladinog sektora, u velikoj meri, i dalje e zavisiti od meunarodne podrke, usklaivanja pravnog sistema sa evropskim pravom, kao i od usvajanja novih kulturnih i vrednosnih obrazaca. Kao to se vidi prostor za saradnju i za unapreenje zajednikih interesa je veoma irok. Osnovna podela udruenja graana je na organizacije za uzajamnu pomo (koje formiraju graani i iji su oni lanovi i na bazi toga ostvaruju odreene koristi), organizacije od opteg (javnog) interesa (koje formiraju graani u nameri da pomognu drugim grupama graana koji nisu nuno njihovi lanovi), i pretenderi (pretvarai).

L i t e r a t u r a

1. Paunovi arko Nevladine organizacije Potreba ili zavera Istraivako izdavaki centar Beograd, 2007.2. Dragan Golubovi, arko Paunovi, uredili (2004), Saradnja vlade i nevladinog sektora, Meunarodni centar za neprofitno pravo, Centar za razvoj neprofitnog sektora, Graanske inicijative, Beograd;3. Istraivanje NVO sektor u Srbiji, Mrea - vanredno izdanje, Graanske inicijative, Beograd, 2005;4. Tomi Milan, Beograd, Neprofitni sektor i neprofitne organizacije. Graanske inicijative, Beograd, 20065. Vukain Pavlovi (2005), Civilno drutvo i demokratija, Jugoslovensko udruenje za politike nauke, igoja tampa, Graanske inicijative, Fakultet politikih nauka, Beograd;6. arko Paunovi (2006), Nevladine organizacije, Slubeni glasnik Srbije, Beograd.7. Ineternet sajtovi:

http://

HYPERLINK "http://www.civilnodrustvo.org/" \t "_blank" www.civilnodrustvo.org http://www.charities.org/ http://www.cof.org

http://www.ford.found.org/ Drugim reima jo jednostavnije neprofitne su one organizacije koje ne stvaraju profit, ili ako ga stvaraju, ne ulau ga u ponovno uveanje kapitala, ve u druge razliite dobrotvorne i humane ciljeve (organizacije i udruenja graana. HYPERLINK "http://www.civilnodrustvo.org/" \t "_blank" www.civilnodrustvo.org

Paunovi arko Nevladine organizacije Potreba ili zavera, 2007. str 12

Jer se njihovi lanovi dele odreene politike stavove i ideje HYPERLINK "http://www.civilnodrustvo.org/" \t "_blank" www.civilnodrustvo.org

To je gde je drava imala kontrolu nad njima

10