Sveuĉilište u Zadru

Odjel za psihologiju

Preddiplomski sveuĉilišni studij

Ana-Marija Ĉulina

Neki sociodemografski korelati socijalnih aksioma

Završni rad

Mentor: izv. prof. dr. sc. Vera Ćubela Adorić

Zadar, 2014.

SADRŽAJ

SAŢETAK ..........................................................................................................................1

SUMMARY .......................................................................................................................2

UVOD ................................................................................................................................3

Funkcije socijalnih aksioma ................................................................................................4

Razvoj Upitnika socijalnih aksioma ....................................................................................5

Dimenzije socijalnih aksioma ..............................................................................................6

Socijalni aksiomi, spol, dob i razina obrazovanja ................................................................9

Polazište, cilj, problemi i hipoteze .................................................................................... 10

METODA ......................................................................................................................... 11

Ispitanici ........................................................................................................................... 11

Instrument ......................................................................................................................... 12

Postupak ........................................................................................................................... 13

REZULTATI .................................................................................................................... 14

RASPRAVA ..................................................................................................................... 17

Razlike izmeĊu muškaraca i ţena na Upitniku socijalnih aksioma ..................................... 18

Povezanost dobi i socijalnih aksioma ................................................................................ 21

Razlike u rezultatima na skalama socijalnih aksioma s obzirom na razinu obrazovanja

ispitanika .......................................................................................................................... 23

Završna razmatranja.......................................................................................................... .....24

ZAKLJUĈAK ................................................................................................................... 24

LITERATURA ................................................................................................................. 25

1

SAŽETAK

Neke sociodemografske odrednice i korelati socijalnih aksioma

Socijalni aksiomi su generalizirana vjerovanja koja ljudi imaju o sebi, socijalnoj i fiziĉkoj

okolini ili duhovnom svijetu i koja, na osnovi osobnog iskustva i socijalizacijskih utjecaja,

smatraju istinitima. U skladu s tim, moglo bi se oĉekivati da postoje individualne i

meĊukulturalne razlike u strukturi i/ili izraţenosti pojedinih socijalnih aksioma. U Hrvatskoj

je dosad provedeno samo jedno istraţivanje na temu socijalnih aksioma, ĉiji je cilj bio

provjeriti dimenzionalnost hrvatske verzije Upitnika socijalnih aksioma (Leung i sur., 2002;

adaptirale Ćubela Adorić i Ĉulina, 2013). Rezultati su u skladu s prethodnim istraţivanjima u

kojima je utvrĊeno pet dimezija socijalnih aksioma: socijalni cinizam, socijalna

kompleksnost, kontrola sudbine, nagrada za marljivost i religioznost. Cilj istraţivanja

prikazanog u ovom radu bio je ispitati odnose izmeĊu socijalnih aksioma i nekih

sociodemografskih znaĉajki (spol, dob i razina obrazovanja). U istraţivanju je sudjelovalo

133 ispitanika (59 muškaraca i 74 ţene) u dobi od 18 do 67 godina. Primijenjena je šira

verzija Upitnika socijalnih aksioma, koja sadrţi 97 tvrdnji. Pokazalo se da je dodavanje

ĉestica na skalama socijalne kompleksnosti i kontrole sudbine rezultiralo njihovom većom

pouzdanošću. U skladu s rezultatima prethodnog istraţivanja kod nas, na skalama ĉetiriju

aksioma nije utvrĊena znaĉajna razlika izmeĊu muškaraca i ţena. Razlika je znaĉajna samo na

skali koja ispituje vjerovanje u nagraĊivanje marljivosti, na kojoj su muškarci, u prosjeku,

postigli veće rezultate od ţena. UtvrĊeno je, takoĊer, da se u funkciji dobi ispitanika smanjuju

rezultati na skalama socijalnog cinizma i vjerovanja u socijalnu kompleksnost, a povećavaju

rezultati na skali religioznosti. Efekt razine obrazovanja nije se pokazao znaĉajnim ni na

jednoj skali.

KLJUĈNE RIJEĈI: socijalni aksiomi, Upitnik socijalnih aksioma, dob, spol, obrazovanje

2

SUMMARY

Some socio-demographic determinants and correlates of social axioms

Social axioms are generalized beliefs that people have about themselves, social and physical

environment, or the spiritual world, and that, on the basis of personal experience and

socialization influences, deemed to be true. Accordingly, it might be expected that there are

individual and cross-cultural differences in the structure and/or expression of some social

axioms. In Croatia is, till now, spent only one research on the topic of Social axioms, which

aim was to assess the dimensionality of Croatian version of the Social Axioms Survey (Leung

et al., 2002; adapted by Ćubela Adorić and Ĉulina, 2013). The results are consistent with

previous researches that have found the five dimensions of social axioms: social cynicism,

social complexity, fate control, reward for application and religiosity. The aim of the study

presented in this paper was to examine the relations between social axioms and some socio-

demographic characteristics (gender, age and education level). The study included 133

respondents (59 males, 74 females), aged from 18 to 67 years. It is applied larger version of

the Social Axioms Survey, which contains 97 items. It is shown that addition of items on the

social complexitiy and fate control scales resulted their higher reliability. Accordingly with

the previous researches results, there was no significant difference between males and females

on four axioms scales. The difference was significant only on the scale assessing the belief in

the reward for application, with men scoring, on average, higher results than women. It was

also found that, in the function of respondents age, the results on the Social cynicsm and

Social complexity scales are tend to decrease and are tend to increase on the Religiosity scale.

Education level effect was not significant at any scale.

KEY WORDS: social axioms, Social Axioms Survey, age, gender, education

3

UVOD

Socijalni aksiomi su generalizirana vjerovanja koja ljudi imaju o sebi, socijalnoj i fiziĉkoj

okolini ili duhovnom svijetu i koja, na osnovi osobnog iskustva i socijalizacijskih utjecaja,

smatraju istinitima (Leung i sur., 2002). Prema ovoj definiciji, socijalni aksiom ima strukturu:

A je povezan s B. Pritom A i B mogu biti bilo koji entiteti, veza izmeĊu njih uzroĉna ili

korelacijska, a snaga te veze ovisi o pojedincu. Ova definicija socijalnih aksioma temelji se na

tri najpoznatije i najreprezentativnije definicije vjerovanja. Prvu je iznio Katz (1960, prema

Leung i sur., 2002) koji navodi da su vjerovanja opis ili percepcija objekta, karakteristika

objekta, te veze s drugim objektima. Deset godina kasnije, Bem (1970, prema Leung i sur.,

2002) navodi da osoba vjeruje onda kada razumije vezu izmeĊu dvije stvari ili izmeĊu

njihovih karakteristika. Bar-Tal (1990), pak, vjerovanja definira kao propoziciju kojoj osoba

pridaje minimalno jedan stupanj pouzdanosti. Propozicija, kao tvrdnja o objektu, moţe biti

bilo kojeg sadrţaja koji sugerira da se vjerovanja odnose na opaţenu vezu izmeĊu dva objekta

ili koncepta. Snaga te veze moţe varirati meĊu pojedincima. Socijalni aksiomi relativno su

novi konstrukti koji bi trebali pridonijeti boljem razumijevanju kulturalnih vrijednosti, te

objašnjavanju meĊukulturalnih razlika.

Vrijednosti su dugo bile središnji konstrukt u istraţivanju meĊukulturalnih sliĉnosti i

razlika. Neke od najvaţnijih nalaza iznio je Schwartz (1994) utvrdivši sedam razina dimenzija

vrijednosti, te Smith, Duggan i Trompenaars (1996) koji su identificirali tri vaţne dimenzije

vrijednosti na kulturalnoj razini. Vrijednosti predstavljaju evaluativna vjerovanja (npr. Ratovi

su loši; Zdravlje je važno), te ih to razlikuje od aksioma. Leung i suradnici (2002) navode da

kada evaluativno vjerovanje postane specifiĉno, postaje socijalni aksiom jer istiĉe vezu

izmeĊu dva konkretna entiteta (npr. Zdravlje vodi uspjehu). Osim od evaluativnih, aksiomi se

razlikuju i od normativnih vjerovanja koja, takoĊer, ne preciziraju vezu izmeĊu entiteta (npr.

Trebamo pomagati siromašnima). Jedna od ĉetiri osnovne funkcije aksioma je izraţavanje

vrijednosti (Hui i Hui, 2009, te bi se moglo zakljuĉiti da vrijednosti oblikuju aksiome. No,

veza izmeĊu njih je reciproĉna, te aksiomi imaju vaţnu ulogu u oblikovanju vrijednosti. Ipak,

korelacije izmeĊu aksioma i vrijednosti su samo umjerene (Bond, Leung, Au, Tong i

Chemonges-Nielson, 2004). Vrijednosti i vjerovanja smatraju se dvama vaţnim konstruktima

koji zajedno oblikuju stavove i ponašanja (Hui i Hui, 2009). Vaţno je, takoĊer, ukratko

istaknuti razliku izmeĊu aksioma i osobnosti. Osobnost se dugo smatrala sloţenim

konstruktom u kojem su sadrţani razliĉiti koncepti: stavovi, vrijednosti, vjerovanja, osjećaji i

ponašanja (Costa i McCrea, 1992), pa su tako i vjerovanja uglavnom bila ispitivana u sklopu

4

istraţivanja osobnosti (Chen, Bond i Cheung, 2006). Kasnije su vjerovanja ispitivana kao

zaseban konstrukt, ali su i dalje predstavljala široki konstrukt mjeren sa skalama koje su

obuhvaćale širok opseg vjerovanja, sve dok nije razvijen SAS (Social Axiom Survey).

Korelacija izmeĊu Upitnika socijalnih aksioma i brojnih skala osobnosti je mala ili umjerena,

što upućuje na to da su vjerovanja odreĊena, ne samo osobnošću, već dijelom, i

kontekstualnim faktorima (Hui i Hui, 2009). McCrea (2004) navodi da se vjerovanja

mijenjaju ovisno o okolnostima za razliku od osobnosti koja je relativno stabilna. TakoĊer,

kada se sve to uzme u obzir, jasno je da socijalni aksiomi, iako visoko povezani s nekim

dimenzijama osobnosti, predstavljaju konstrukte koji se mijenjaju ovisno o promjenama s

kojima se ljudi suoĉavaju.

Daljnja istraţivanja išla su u smjeru prouĉavanja vjerovanja za koja je poznato da su

povezana s razliĉitim socijalnim ponašanjima (Leung i sur., 2002). Jedan od najpoznatijih

primjera je lokus kontrole, odnosno vjerovanje o uzrocima nekih dogaĊaja, koji je povezan s

razliĉitim ponašanjima. TakoĊer, Leung, Bond i Schwartz (1995) navode da vjerovanja mogu

biti korisna u objašnjavanju meĊukulturalnih razlika u specifiĉnim, individualnim

ponašanjima. Rotter (1966, prema Leung i sur, 2002) uvodi koncept „generaliziranih

oĉekivanja“ ili jako općenitih vjerovanja, kako bi što detaljnije opisao lokus kontrole. Ova

generalna vjerovanja su socijalni aksiomi, na visokoj su razini apstrakcije, u vezi s raznim

socijalnim ponašanjima, kontekstom, sudionicima i vremenskim razdobljima. Predstavljaju

vodiĉ za ponašanje ljudi u razliĉitim situacijama i rezultat su osobnih iskustava i

socijalizacije, a ne znanstvene validacije (Leung i sur., 2002). Stoga se smatra da imaju jako

vaţnu ulogu u ţivotima ljudi. Ĉetiri osnovne funkcije socijalnih aksioma opisane su u

sljedećem odjeljku.

Funkcije socijalnih aksioma

Leung i njegovi suradnici (2002) su identificirali ĉetiri osnovne funkcije socijalnih aksioma.

Prva je instrumentalna funkcija jer socijalni aksiomi olakšavaju ljudima dostizanje vaţnih

ţivotnih ciljeva (Leung i sur., 2002), imaju vaţnu ulogu u izboru ciljeva, njihovom

generiranju i selekciji, usmjeravajući onoga tko u njih vjeruje prema cilju koji je izabrao (Hui

i Hui, 2009). Druga vaţna funkcija nazvana je ego-obrambena jer socijalni aksiomi pomaţu

ljudima u zaštiti vlastite vrijednosti. Samopoštovanje i blagostanje su univerzalni ciljevi koje

su ljudi nastojali dostići kroz cijelu povijest (Greenberg i sur., 1986, prema Hui i Hui, 2009).

No, ljudi se razlikuju po izboru strategija kojima pokušavaju doći do tih ciljeva. Socijalni

aksiomi takoĊer sluţe kao manifestacija ljudskih vrijednosti, te imaju vrijednosno-izražajnu

5

funkciju. I na kraju, istiĉe se spoznajna funkcija jer aksiomi pomaţu ljudima da shvate svijet

oko sebe (Bond i sur., 2004). Socijalni aksiomi imaju ulogu i u oblikovanju vjerovanja u

razliĉitim, specifiĉnim podruĉjima (Hui i Hui, 2009). Leung i suradnici (2002), takoĊer

navode kako socijalni aksiomi igraju glavnu i organizirajuću ulogu u ljudskom sustavu

vjerovanja, te da je njihova najvaţnija funkcija poboljšati funkcioniranje ljudi u njihovom

socijalnom i fiziĉkom okruţenju. Ovaj argument prvi je iznio Schwartz (1992) koji je svoj

istraţivaĉki rad posvetio istraţivanju uloge vrijednosti, te navodi da ljudi bez obzira na to što

ţive u razliĉitim kulturama, razvijaju zajedniĉki sustav tipova vrijednosti koje ih vode kroz

njihove akcije i izbore. S obzirom na to da se ljudi u svim kulturama susreću sa sliĉnim

problemima koje treba riješiti kako bi efikasno funkcionirali, za oĉekivati je da će se razviti i

isti ili sliĉni socijalni aksiomi izmeĊu pojedinaca iz razliĉitih kultura (Leung i sur., 2002).

Razvoj Upitnika socijalnih aksioma

Poĉetni koraci u razvoju upitnika bili su, naravno, pregled tada poznate i dostupne literature i

rezultati kvalitativnih istraţivanja provedenih u razliĉitim dijelovima svijeta, Venezueli i

Hong Kongu (Bond i sur., 2004). Od sudionika u intervju traţilo se da daju odgovore na

pitanja koja se odnose na tri sljedeće domene (Leung i sur., 2002):

a) vjerovanja i principi kojima se rukovode u interakciji s drugima i mišljenje o

svakodnevnim temama

b) vjerovanja povezana s njima samima, drugim ljudima, društvenim odnosima i

grupama, okolini i nadanaravnim stvarima

c) vjerovanja povezana sa zdravljem, ljubavi, brakom, društvom, politikom, zabavom,

obitelji, sportom i ţivotom općenito.

Osim podataka dobivenih intervjuom, autori su, takoĊer, prikupili materijale iz uzorka

kineskih novina, popularnih pjesama, udţbenika, kao i venezuelanskih novina, ĉasopisa,

pjesama, knjiga poezije, te knjiga starih izreka. Iz prikupljenih materijala, izdvojili su one

tvrdnje koje su se uklapale u definiciju socijalnih aksioma. Tih tvrdnji na kraju je bilo više

tisuća, pa su one sa sliĉnim sadrţajem eliminirane. S obzirom na sadrţaj, tvrdnje su

podijeljene u 33 potkategorije. Završna verzija upitnika o socijalnim aksiomima (SAS)

sadrţavala je 182 ĉestice koje su bile napisane jednostavnim jezikom, a razvijene su i tri

jeziĉne verzije: engleska, kineska i španjolska (Leung i sur., 2002).

Upitnik je primijenjen u Hong Kongu i Venezueli i rezultati istraţivanja doveli su do

identifikacije pet dimenzija socijalnih aksioma. Dimenzije su nazvane socijalni cinizam,

6

socijalna kompleksnost, nagrada za marljivost, religioznost i kontrola sudbine (Leung i sur.,

2002). Dobivenu strukturu socijalnih aksioma trebalo je provjeriti i u drugim kulturama, pa je

provedeno i drugo istraţivanje u Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama, Njemaĉkoj i Japanu

(Barnard, Rothman i Meiring, 2006). Na taj su naĉin obuhvaćena kulturalno razliĉita

podruĉja: SAD i Njemaĉka kao individualistiĉka, preteţno protestantska društva, zatim

Venezuela kao uglavnom katoliĉka zemlja, te Hong Kong i Japan kao preteţno kolektivistiĉka

i budistiĉka društva (Leung i sur., 2002). Rezultati ovog istraţivanja su potvrdili faktore

dobivene u istraţivanju u Hong Kongu i Venezueli (Leung i sur., 2002).

Dimenzije socijalnih aksioma

Socijalni cinizam

Socijalni cinizam se odnosi na negativno gledanje na ljudsku prirodu, pristrano mišljenje o

odreĊenim grupama ili ljudima, nedostatak povjerenja u socijalne institucije i ignoriranje

etiĉkih naĉela pri postizanju nekog cilja (Leung i sur., 2002). Zbog ovog negativnog gledanja

na svijet pojedinci bi mogli biti preokupirani sobom, te manje mariti za druge (Leung i Bond,

2004). Dosadašnja empirijska saznanja o ljudima koji postiţu visoke rezultate na Skali

socijalnog cinizma ukazuju na poteškoće u razliĉitim ţivotnim podruĉjima, kao što su osobna

sreća, razmišljanje i sposobnosti promišljanja, interpersonalna komunikacija, te

uspostavljenje veza (Hui i Hui, 2009). IzmeĊu ostalog, utvrĊeno je da je socijalni cinizam

negativno povezan sa samopouzdanjem (Neto, 2006) i povjerenjem u ljude (Singelis,

Hubbard, Her i An, 2003). S obzirom na to ovakvu povezanost, ne iznenaĊuje nalaz o

negativnoj povezanosti cinizma sa stavom prema traţenju pomoći od drugih (Singelis,

Hubbard, Her i An, 2003). Umjesto da se suoĉe sa svakodnevnim izazovima ili potraţe pomoć

od drugih, ljudi koji postiţu visoke rezultate na Skali socijalnog cinizma mogu posegnuti za

neprikladnim naĉinima suoĉavanja, te tako ugroziti svoju dobrobit (Bond i sur., 2004). Osim

toga, socijalni cinizam povezan je s usamljenošću i (Neto, 2006; Tucak Junaković i Ćubela

Adorić, 2009) niţim razinama zadovoljstva ţivotom (Chen, Bond i Cheung, 2006).

Socijalna kompleksnost

Socijalna kompleksnost odnosi se na vjerovanje da ne postoje toĉno odreĊena pravila koja bi

nas trebala voditi kroz razne društvene prigode ili pri dostizanju nekog cilja, već da pojedinci

trebaju prilagoditi svoje ponašanje razliĉitim okolnostima (Hui i Hui, 2009). Pojedinci koji

postiţu visoke rezultate na ovoj skali vjeruju da postoje razliĉiti naĉini ostvarivanja nekog

cilja (Leung i sur., 2002), te im vjerovanje u socijalnu kompleksnost olakšava nošenje s

7

problemima i moţe ih usmjeriti u prosocijalnom smjeru (Bond i sur., 2004). Vjerovanje u

socijalnu kompleksnost vaţno je i zato što ljudi trebaju znati mogu li se osloniti na metode

koje su ranije koristili ili, pak, trebaju svoje ponašanje prilagoditi situacijskim faktorima

(Leung i sur., 2002). Ovaj aksiom sugerira da su ljudi zapravo intuitivni socijalni psiholozi

osjetljivi na situacijsku razliĉitost ponašanja (Leung i sur., 2002). Socijalna kompleksnost

odraţava raznovrsniji pogled na problematiĉne situacije, što moţe voditi temeljitijoj procjeni

situacije i doprinijeti pronalaţenju pravih rješenja (Hui i Hui, 2009). Dosadašnji empirijski

nalazi ukazuju, izmeĊu ostalog, na povezanost socijalne kompleksnosti s otvorenošću prema

novim iskustvima i promjeni (Bond i sur., 2004), te s divergentnim mišljenjem (Chen, Bond i

Cheung, 2006).

Nagrada za marljivost

Nagrada za marljivost se odnosi se na vjerovanje da će marljivost, znanje i paţljivo planiranje

dovesti do pozitivnih rezultata (Leung i sur., 2002). Vaţnost ovog aksioma je u tome što ljudi

moraju imati neki izvor informacija o tome doprinosi li marljivost do odreĊene koristi i

pozitivnih ishoda. Za razliku od vjerovanja u osobnu efikasnost, vjerovanje u nagraĊivanje

marljivosti ne odnosi se samo na konkretnog pojedinca, već vrijedi za ljude općenito (Hui i

Hui, 2009). Vjerovanje da se marljivost nagraĊuje moţe dovesti do povećanja osjećaja

kontrole nad interpersonalnim nagradama i oĉekivanja da će i drugi ljudi u društvenoj mreţi

biti odgovorni i pošteni (Hui, Hui, 2009). Postoji pozitivna povezanost nagrade za marljivost

s prosocijalnim vrijednostima i ponašanjima, a umjereno je povezana i s konzervativnim

vrijednostima, preferencijama za kompromisna i kolaborativna ponašanja u nekim

konfliktnim situacijama (Bond i sur., 2004). UtvrĊena je negativna povezanost izmeĊu

vjerovanja u nagraĊivanje marljivosti i akademskog postignuća (Zhou, Leung i Bond, 2009), a

pretpostavlja se da je dobivanje negativne povezanosti posljedica postojanja veze izmeĊu

slabijeg akademskog postignuća i lošijeg imovinskog stanja. Na društvenoj razini ne postoji

povezanost izmeĊu vjerovanja u nagraĊivanje marljivosti i akademskog postignuća (Zhou,

Leung i Bond, 2009). Kad nije postojao utjecaj imovinskog stanja, dobivena je negativna

povezanost vjerovanja u nagraĊivanje marljivosti i broja nezaposlenih, te pozitivna

povezanost s brojem radnih sati. Vjerovanje da će trud i rad dovesti do pozitivnih ishoda,

moţe potaknuti ljude na pronalazak posla (Zhou, Leung i Bond, 2009).

8

Kontrola sudbine

Aksiom kontrola sudbine odnosi se na vjerovanje da su ţivotni dogaĊaji unaprijed odreĊeni,

ali i da postoje naĉini na koje ljudi mogu utjecati na ishode tih dogaĊaja (Leung i sur., 2002).

Premda sliĉan lokusu kontrole, ovaj aksiom predstavlja širi konstrukt zato što ukljuĉuje i

vjerovanje da su dogaĊaji ne samo predodreĊeni, već i predvidivi (npr. Glavni događaji u

ljudskom životu mogu se predvidjeti). (Leung i sur., 2002). TakoĊer, oĉite su implikacije

vjerovanja u kontrolu sudbine na ponašanje i poduzimanje akcija s ciljem djelovanja na

razliĉite ishode. Za razliku od religioznosti, vjerovanje u kontrolu sudbine povezano je samo s

netradicionalnim vjerovanjima kao što su vjerovanja u duhove, natprirodne sile itd. (Hui i

Hui, 2009). UtvrĊena je i pozitivna veza sa ponašanjima koja su potrebna za dolaţenje do

ţeljenih ishoda, poput visokih akademskih postignuća (Zhou, Leung i Bond, 2009). Osim

toga, postoji i pozitivna veza vjerovanja u kontrolu sudbine s koliĉinom percipiranog stresa

(Kuo, Kwantes, Towson i Nanson, 2006), ĉešćim emocionalnim promjenama (Chen i sur.,

2005, prema Hui i Hui, 2009) i anksioznošću zbog smrti (Hui, Bond i Ng, 2007). Dosadašnja

istraţivanja ukazuju na to da vjerovanje u kontrolu sudbine nije povezano sa suoĉavanjem i

prihvaćanjem izazova (Bond i sur., 2004), pa se postavlja pitanje koristi li se vjerovanje u

kontrolu sudbine kao isprika za nesuoĉavanje s ţivotnim poteškoćama i prepuštanju

dogaĊajima na koje ne moţemo utjecati (Hui i Hui, 2009).

Religioznost

Religioznost je aksiom koji se odnosi na vjerovanje u postojanje natprirodnih sila i njihov

utjecaj na ljudske ţivote (npr. Dokazi postojanja uzvišenog bića nalaze se posvuda za one koji

traže njegove znakove). Religiozna vjerovanja postoje u svim kulturama i vjerovanje u

duhovnost trebalo bi utjecati na razliĉita ponašanja, kao što je izbor zanimanja ili biranje

aktivnosti za slobodno vrijeme (Leung i sur., 2002). Religioznost, kao socijalni aksiom odnosi

se samo na tradicionalna religijska vjerovanja, a ne na zanimanje za reinkarnaciju,

prekogniciju i sl. (Hui i Hui, 2009). UtvrĊeno je da se pojedinci koji postiţu više rezultate na

Skali religioznosti suoĉavaju s niţim razinama anksioznosti zbog smrti i socijalne

anksioznosti (Hui, Bond i Ng, 2007), te da ĉešće biraju društveno orijentirana zanimanja

(Bond i sur., 2004). Osim toga, rezultati nekih istraţivanja sugeriraju da religioznost pomaţe

ljudima u suoĉavanju i prilagoĊavanju na nove situacije (Hui i Hui, 2009). U istraţivanju o

prilagodbi imigranata, religioznost se pokazala zaštitnim faktorom sa pozitivnim psihološkim

9

ishodima, poput aktivnog suoĉavanja, samopouzdanja, zadovoljstva ţivotom i sl. (Safdar,

Lewis i Daneshpour, 2006).

Socijalni aksiomi, spol, dob i razina obrazovanja

U ovom odjeljku bit će navedeno nešto više o vezi socijalnih aksioma sa sociodemografskim

varijablama, koje su u fokusu ovog istraţivanja, a to su spol, dob, te razina obrazovanja.

Rezultati dobiveni ispitivanjem ovih varijabli priliĉno su nedosljedni i razlikuju se ovisno o

kulturi u kojoj je istraţivanje provedeno. Najveće nedosljednosti dobivene su ispitivanjem

spolnih razlika na skalama socijalnih aksioma. No, ta je relacija i najviše ispitivana, pa se

stjeĉe dojam da se rezultati tih istraţivanja najviše razlikuju. Tako je u jednom istraţivanju,

provedenom u SAD-u (Singelis i sur., 2009), te u novijem, meĊukulturalnom istraţivanju

(Leung, Li i Zhou, 2012) utvrĊeno je da muškarci postiţu, u prosjeku, veće rezultate na Skali

socijalnog cinizma. U malezijskom su istraţivanju (Ismail, 2009) ţene postigle, u prosjeku

veće rezultate na Skali socijalnog cinizma (Ismail, 2009), dok u rumunjskom (Guan, Bond,

Dinca i Iliescu, 2010), a i preliminarnom istraţivanju na hrvatskom uzorku nije utvrĊena

razlika na Skali socijalnog cinizma s obzirom na spol (Ćubela Adorić i Ĉulina, 2014). Sliĉna

situacija je i s rezultatima na ostalim skalama, npr. na Skali kontrole sudbine, ţene su postigle,

u prosjeku, veće rezultate u Rumunjskoj (Guan i sur., 2010), Maleziji (Ismail, 2009), te u

nedavnom, meĊukulturalnom istraţivanju (Leung, Li i Zhou, 2012). U jednom

sjevernoameriĉkom istraţivanju, muškarci su pokazali izraţenije vjerovanje u kontrolu

sudbine (Singelis i sur., 2009). Na Skali nagrade za marljivost, razlika izmeĊu muškaraca i

ţena uglavnom nije utvrĊena (Ismail, 2009; Singelis i sur., 2009; Ćubela Adorić i Ĉulina,

2014). Ipak, Leung, Li i Zhou (2012) su u svom meĊukulturalnom istraţivanju utvrdili su

muškarci, u prosjeku, skloniji vjerovati da se marljivost nagraĊuje. U ameriĉkom (Singelis i

sur., 2009), kao i rumunjskom (Guan i sur., 2010) istraţivanju ţene su na skalama socijalne

kompleksnosti postigle veće rezultate, dok u malezijskom (Ismail, 2009) i hrvatskom

istraţivanju (Ćubela Adorić i Ĉulina, 2014) nije utvrĊena razlika izmeĊu muškaraca i ţena.

O vezi socijalnih aksioma s dobi i razinom obrazovanja postoji manje podataka nego o

spolnim razlikama, no manja je nekonzistentnost rezultata. UtvrĊeno je da su, u funkciji dobi

ispitanika, smanjuju rezultati na Skali socijalnog cinizma (Guan i sur., 2010; Ćubela Adorić i

Ĉulina, 2014), a povećavaju na Skali religioznosti (Ismail, 2009; Guan i sur., 2010; Ćubela

Adorić i Ĉulina, 2014). Za ostale tri skale rezultati su nešto nedosljedniji. U preliminarnom

istraţivanju na hrvatskom uzorku dobivena je negativna korelacija dobi s rezultatima na Skali

nagrade za marljivost (Ćubela Adorić i Ĉulina, 2014), u malezijskom istraţivanju ta korelacija

10

je pozitivna (Ismail, 2009), dok u rumunjskom nije bila znaĉajna (Guan i sur., 2010). U već

spomenutom malezijskom istraţivanju utvrĊeno je da su obrazovaniji ljudi skloniji vjerovati u

socijalnu kompleksnost i nagraĊivanje marljivosti, te da postiţu veće rezultate na Skali

religioznosti (Ismail, 2009). U Rumunjskoj je dobivena negativna povezanost izmeĊu razine

obrazovanja i rezultata na skalama religioznosti i socijalne kompleksnosti (Guan i sur., 2010).

Polazište, cilj, problemi i hipoteze

U Hrvatskoj je do sada provedeno samo jedno istraţivanje socijalnih aksioma, ĉiji je fokus bio

prvenstveno na analizi dimenzionalnosti Upitnika socijalnih aksioma (Ćubela Adorić i Ĉulina,

2014). Rezultati tog istraţivanja potvrdili su pretpostavljenu petofaktorsku strukturu verzije

ovog upitnika s 83 ĉestice, ali i neke ranije nalaze o relativno slabijoj pouzdanosti Skale

vjerovanja u socijalnu kompleksnost (Leung i sur., 2002). Budući da su Leung i suradnici

(2011) pokušali problem slabije pouzdanosti spomenute skale, kao i Skale vjerovanja u

kontrolu sudbine, riješiti dodavanjem 14 novih ĉestica, u ovom je istraţivanju kao mjera

socijalnih aksioma korištena ta, proširena verzija Upitnika socijalnih aksioma s 97 ĉestica.

Nadalje, s obzirom na to da su u spomenutom preliminarnom istraţivanju kod nas

sudjelovali muškarci (N = 147) i ţene (N = 178) razliĉite dobi (raspon: 18 - 68 godina, M =

28.4, SD = 12.719), analizirane su relacije ovih varijabli s rezultatima na mjerama pojedinih

aksioma. Kao što je i prethodno navedeno, dobiveni rezultati pokazuju odreĊena odstupanja

od nalaza istraţivanja sa sudionicima iz nekih drugih zemalja. No, kako su nalazi prethodnih

istraţivanja i općenito nekonzistentni, ostaje otvoreno pitanje jesu li utvrĊena odstupanja

specifiĉna za ispitani uzorak, za sudionike iz naše populacije i/ili za korištenu mjeru aksioma.

Osnovni cilj ovog istraţivanja bio je provjeriti stabilnost prethodnih nalaza o

relacijama pojedinih aksioma sa spolom i dobi u novom uzorku iz naše populacije. Osim

novije verzije Upitnika socijalnih aksioma, popisu sociodemografskih znaĉajki u ovom

istraţivanju dodana je i razina obrazovanja, koja nije bila obuhvaćena nacrtom preliminarnog

istraţivanja.

Konkretni problemi i hipoteze istraţivanja bili su sljedeći:

1. Utvrditi razlikuju li se muškarci i ţene prema rezultatima koje, u prosjeku, postiţu na

Upitniku socijalnih aksioma.

Imajući u vidu nekonzistentnost nalaza dosadašnjih istraţivanja, posebice rezultate

preliminarne primjene Upitnika socijalnih aksioma kod nas, pretpostavka je bila da, u

11

prosjeku, neće biti znaĉajne razlike izmeĊu rezultata muškaraca i ţena ni na jednoj od

skala Upitnika socijalnih aksioma.

2. Ispitati povezanosti izmeĊu dobi ispitanika i rezultata na skalama socijalnih aksioma.

U skladu s obrascom koji je utvrĊen u preliminarnom istraţivanju, pretpostavka je bila

da će samo vjerovanje u kontrolu sudbine varirati neovisno o dobi ispitanika te da će

dob ispitanika biti pozitivno povezana s rezultatima na skali religioznosti a negativno s

rezultatima na skalama koje ispituju socijalni cinizam, te vjerovanja o nagraĊivanju

marljivosti i socijalnoj kompleksnosti.

3. Utvrditi postoje li razlike meĊu rezultatima koje ispitanici razliĉitog stupnja

obrazovanja postiţu na pojedinim skalama socijalnih aksioma.

S obzirom na rezultate prijašnjih istraţivanja, pretpostavka je bila da će obrazovaniji

ispitanici imati, u prosjeku, veće rezultate na skalama koje ispituju vjerovanje u

socijalnu kompleksnost i nagraĊivanje marljivosti, te da na mjerama ostalih aksioma

neće biti razlika ovisno o obrazovanju ispitanika.

METODA

Ispitanici

U istraţivanju su sudjelovala 133 ispitanika (59 muškaraca i 74 ţene) u dobi od 18 do 67

godina (M=31.01, SD=13.86). Pri prikupljanju ispitanika korištena je tehnika snjeţne grude.

Podskupine muških i ţenskih ispitanika se, u prosjeku, ne razlikuju znaĉajno po dobi (t(131)=

-1.402, p = .16). Premda se pri regrutiranju sudionika nastojalo obuhvatiti osobe razliĉitog

stupnja obrazovanja, u konaĉnom uzorku razmjerno su slabije zastupljeni ispitanici s višim ili

visokim obrazovanjem (tablica 1). Iz tog su razloga te dvije podskupine ispitanika objedinjene

tako da varijabla „razina obrazovanja“ u kasnijim analizama ima tri kategorije: osnovno

(N=35), srednje (N=74) i više ili visoko (N=24). Treba napomenuti, takoĊer, da se ispitanici iz

ove tri podskupine razlikuju po dobi (F(3, 130) = 4.903, p < .01), pri ĉemu je zapravo

znaĉajna (p = .02) samo razlika izmeĊu ispitanika s najniţim (M = 26.37 god.) i najvišim (M =

37.54 god.) obrazovanjem. Ove su razlike rezultat toga što su u kategoriji sa završenom

osnovnom školom nalazi 26 uĉenika završnog razreda srednje škole. Ne postoji znaĉajna

razlika izmeĊu podskupina muškaraca i ţena prema obrazovanju (X2(2, N=133) = 0.50; p >

.05).

12

Tablica 1 Sastav uzorka prema spolu i završenom obrazovanju (N = 133)

RAZINA OBRAZOVANJAa

SPOL OSNOVNA ŠKOLA

SREDNJA ŠKOLA

VIŠA ŠKOLA ILI PREDDIPLOMSKI

STUDIJ

FAKULTET ILI DIPLOMSKI

STUDIJ

M 17 36 4 2

Ţ 18 38 7 11 UKUPNO 35 74 11 13

a- podaci o razini obrazovanja odnose se na stupanj koji su ispitanici bili završili do

sudjelovanja u ovom istraţivanju

Instrument

Osim Upitnika općih podataka, kojim su prikupljeni podaci o spolu, dobi i završenom stupnju

obrazovanja, u istraţivanju je primijenjena proširena verzija Upitnika socijalnih aksioma

(engl. Social Axioms Survey, Leung i sur., 2002; adaptirale Ćubela Adorić i Ĉulina, 2013)

koja, uz 83 tvrdnje iz prethodno adaptirane verzije, sadrţi još 14 tvrdnji koje su Leung i

suradnici (2011) dodali s ciljem povećanja pouzdanosti skala namijenjenih ispitivanju

vjerovanja u kontrolu sudbine i socijalnu kompleksnost. Prema tome, primijenjena verzija

sadrţavala je 97 tvrdnji koje reflektiraju pet socijalnih aksioma te definiraju sljedećih pet

skala:

1. Skala socijalnog cinizma, koja sadrţi 20 tvrdnji (npr. Moć i status čine ljude

arogantnima; Stari ljudi obično su tvrdoglavi i neobjektivni);

2. Skala nagrade za marljivost, koja sadrţi 17 tvrdnji (npr. Napredovanje korak po

korak vodi uspjehu; Neuspjeh je početak uspjeha);

3. Skala kontrole sudbine, koja sadrţi 20 tvrdnji (npr. Bogatstvo čovjeka određeno je

sudbinom; Glavni događaji u životu nemaju nikakve veze sa sudbinom(R));

4. Skala socijalne kompleksnosti, koja sadrţi 23 tvrdnje (npr. Ljudsko ponašanje

mijenja se ovisno o društvenom kontekstu; Obično postoji samo jedan način da se

neki problem riješi(R));

5. Skala religioznosti, koja sadrţi 17 tvrdnji (npr. Religiozni ljudi češće se drže

moralnih standarda; Religija proturječi znanosti(R)).

13

Kao što se iz primjera tvrdnji moţe vidjeti, skale socijalne kompleksnosti, kontrole

sudbine i religioznosti sadrţe i tvrdnje koje su formulirane u suprotnom smjeru(R). Prije

izraĉunavanja ukupnog rezultata na pojedinim skalama, ĉestice se rekodiraju. Skale ovog

upitnika primjenjuju se kao jedinstveni instrument, u kojem su tvrdnje naizmjeniĉno

poredane. Zadatak ispitanika je da, na skali od pet stupnjeva, oznaĉi koliko on osobno (ne)

vjeruje u ono što konkretna tvrdnja izriĉe. Znaĉenja pojedinih procjena na skali su sljedeća: 1

= izrazito ne vjerujem, 2 = ne vjerujem, 3 = nemam mišljenje, 4 = vjerujem i 5 = izrazito

vjerujem. Nakon rekodiranja ĉestica formuliranih u suprotnom smjeru, ukupni rezultat

ispitanika na svakoj skali izraĉunat je kao prosjeĉna vrijednost procjena koje je dao na

pripadajućim ĉesticama. Prema tome, mogući raspon rezultata na svim skalama je od 1 do 5,

pri ĉemu veći rezultat upućuje na izraţenije pristajanje uz konkretno vjerovanje.

U prilog ovakvom izraĉunavanju ukupnog rezultata na pojedinim skalama govore

dobivene vrijednosti Cronbachova alpha koeficijenta, koje se kreću izmeĊu .75 (Skala

socijalne kompleksnosti i Skala nagrade za marljivost) i .91 (Skala religioznosti) (sve

dobivene vrijednosti prikazane su u tablici 2 u odjeljku o rezultatima). Treba istaknuti da se, u

odnosu na rezultate prethodnog istraţivanja kod nas, u kojem je primijenjena kraća verzija

(Ćubela Adorić i Ĉulina, 2014), pouzdanost doista povećala kod dviju skala kod kojih su u

ovoj primjeni dodane nove ĉestice (kod Skale socijalne kompleksnosti: s α = .70 na α =.75;

kod Skale kontrole sudbine: s α = .79 na α = .88).

Postupak

S obzirom da su u istraţivanju, osim uĉenika i studenata, sudjelovali i ispitanici starije dobi,

pri regrutiranju ispitanika korištena je tehnika snjeţne grude. Podaci su prikupljeni u

razdoblju od dva mjeseca. Sudjelovanje u istraţivanju bilo je dobrovoljno, te je ispitanicima

osigurana anonimnost. Ispitanici su upitnike popunjavali individualno i prema uputi im je, u

svakom trenutku, bilo omogućeno odustajanje od sudjelovanja. Nitko nije odbio, niti odustao

od sudjelovanja u istraţivanju. Popunjavanje Upitnika socijalnih aksioma, trajalo je oko 15

minuta, a samo je nekim starijim ispitanicima trebalo više vremena. Uz Upitnik socijalnih

aksioma, primijenjen je i niz drugih instrumenta koji nisu korišteni za potrebe ovog

istraţivanja, poput Skale cinizma i povjerenja (CIP), što je dodatno produţilo vrijeme

ispunjavanja cijelog upitnika.

14

REZULTATI

Prije analiza u vezi s postavljenim problemima, provedene su deskriptivne statistiĉke analize

rezultata na pojedinim skalama u cijelom uzorku, ukljuĉujući testiranje normalnosti dobivenih

distribucija. Dobivene vrijednosti Kolmogorov-Smirnovljeva d indeksa (tablica 2) pokazuju

da distribucije rezultata ni na jednoj skali ne odstupaju znaĉajno od normalne.

Tablica 2 Deskriptivni statistiĉki pokazatelji i interkorelacije skala Upitnika socijalnih aksioma (N=133)

Korelacije izmeĊu skalaa

socijalnih aksioma Skale M min Max SD d I II III IV V

I. Socijalni cinizam

3.17 1.95 4.05 .40 .05 (.76)

II. Socijalna

kompleksnost 3.79 3.13 4.61 .34 .07 .08 (.75)

III. Nagrada za marljivost

3.75 2.53 4.53 .40 .08 .11 .31** (.75)

IV. Kontrola

sudbine 2.60 1.10 4.30 .57 .08 .17 -.20* .14 (.88)

V.Religioznost 3.57 1.82 4.94 .65 .08 -.18* -.01 .25** .01 (.91)

** - p < .01; *- p <.05

a - u zagradama su prikazane Cronbach alpha vrijednosti

U tablici 2 prikazane su i dobivene vrijednosti aritmetiĉkih sredina, raspona i standardnih

devijacija rezultata na pojedinim skalama, kao i njihove interkorelacije. Vidljivo je da su

ispitanici pokazali, u prosjeku, najmanje slaganje s tvrdnjama koje izraţavaju vjerovanje u

kontrolu sudbine, a najveće s tvrdnjma koje se odnose na vjerovanje u socijalnu kompleksnost

i nagraĊivanje marljivosti. U skladu s tim su i rezultati analize varijance za ponovljena

mjerenja (F(4) = 145.53, p < .01) kojom je utvrĊeno da postoji znaĉajna (p < .01) razlika

izmeĊu posjeĉnih rezultata na svim skalama, osim izmeĊu skala socijalne kompleksnosti i

nagrade za marljivost. Ovi rezultati u skladu su s rezultatima prethodnog istraţivanja

socijalnih aksioma kod nas (Ćubela Adorić i Ĉulina, 2014).

Sliĉno vrijedi i za obrazac korelacija izmeĊu rezultata na pojedinim skalama u cijelom

uzorku. Kao i u prethodnom istraţivanju (Ćubela Adorić i Ĉulina, 2014), utvrĊeno je da

religioznost kovarira negativno sa socijalnim cinizmom, a pozitivno s vjerovanjem u

15

nagraĊivanje marljivosti, te da je vjerovanje u nagraĊivanje marljivosti pozitivno povezano s

vjerovanjem u socijalnu kompleksnost. Razlike u odnosu na rezultate prethodnog istraţivanja

odnose se uglavnom na relacije vjerovanja u kontrolu sudbine: za razliku od prethodnog

istraţivanja, u kojem je ovo vjerovanje bilo slabo, ali znaĉajno pozitivno povezano s

vjerovanjem u nagraĊivanje marljivosti i socijalnim cinizmom, u ovom je istraţivanju

utvrĊeno da znaĉajno i negativno kovarira samo s vjerovanjem u socijalnu kompleksnost.

Unatoĉ ovim razlikama i imajući u vidu visinu dobivenih znaĉajnih korelacija, moglo bi se

zakljuĉiti da rezultati ovog, kao i prethodnog istraţivanja kod nas upućuju na to da socijalni

aksiomi koje mjere ove skale doista predstavljaju zasebna i relativno nezavisna vjerovanja

(Ćubela Adorić i Ĉulina, 2014).

Relacije između sociodemografskih značajki i rezultata na pojedinim skalama Upitnika

socijalnih aksioma

S ciljem odgovora na 1. problem, primjenom niza t-testova ispitana je znaĉajnost razlike

izmeĊu rezultata koji su postigli muškarci i ţene na pojedinim skalama Upitnika socijalnih

aksioma. Rezultati su prikazani u tablici 3. U skladu s hipotezom, na ĉetiri od pet skala nije

utvrĊena znaĉajna razlika u rezultatima ovisno o spolu ispitanika. Izuzetak je Skala nagrade

za marljivost, na kojoj su ispitanici postigli, u prosjeku, veći rezultat od ispitanica.

Tablica 3 Rezultati testiranja znaĉajnosti razlike (t-test) izmeĊu rezultata muškaraca i ţena na

pojedinim skalama Upitnika socijalnih aksioma i korelacije rezultata na pojedinim skalama s dobi

ispitanika (N = 133)

Skale MM Mţ T Df p rdob

Socijalni cinizam

3.20 3.15 0.799 131 .42 -.20*

Socijalna

kompleksnost 3.84 3.74 1.586 131 .11 -.42**

Nagrada za marljivost

3.84 3.68 2.350 131 .02 -.16

Kontrola

sudbine 2.57 2.62 -0.482 131 .63 .14

Religioznost 3.46 3.66 -1,766 131 .08 .19*

** - p < .01; *- p < .05

16

U posljednjem stupcu tablice 3 prikazane su i dobivene vrijednosti Pearsonova

koeficijenta korelacije izmeĊu dobi ispitanika i njihovih rezultata na pojedinim skalama

socijalnih aksioma. Kao što se moţe vidjeti, utvrĊeno je da se u funkciji dobi ispitanika

smanjuje prvenstveno vjerovanje u socijalnu kompleksnost. Sliĉna, ali slabije izraţena

tendencija utvrĊena je i za socijalni cinizam. S druge strane, kod Skale religioznosti postoji

tendencija povećavanja rezultata u funkciji dobi ispitanika. Pokazalo se da vjerovanja

ispitanika u kontrolu sudbine i nagraĊivanje marljivosti nisu povezana s dobi. MeĊutim, treba

istaknuti da je dobivena vrijednost korelacije izmeĊu dobi i rezultata na Skali nagrade za

marljivost nešto iznad opće prihvaćene razine znaĉajnosti (p = .07) i u smjeru koji je u skladu

s hipotezom. U prethodnom istraţivanju, na ĉijim se rezultatima temelje hipoteze ovog

istraţivanja o relacijama s dobi, takoĊer je dobivena niska, ali znaĉajna, negativna korelacija

(r = -.15).

Tablica 4 Efekt razine obrazovanja ispitanika na rezultate na pojedinim skalama Upitnika

socijalnih aksioma: rezultati jednosmjernih analiza varijanci

Skale F df d fpogreška p

Socijalni cinizam 1.24 2 130 .29

Socijalna

kompleksnost

0.74 2 130 .48

Nagrada za marljivost

0.66 2 130 .52

Kontrola sudbine 2.03 2 130 .13

Religioznost 0.86 2 130 .42

U svrhu dobivanja odgovora na 3.problem, nizom jednosmjernih analiza varijance testirana je

znaĉajnost razlike izmeĊu rezultata koje su postigli ispitanici u trima podskupinama s obzirom na

razinu obrazovanja. UtvrĊeno je (tablica 4) da se ove tri podskupine ne razlikuju statistiĉki

znaĉajno po svojim rezultatima ni na jednoj skali. S obzirom na utvrĊenu razliku izmeĊu

rezultata muškaraca i ţena na Skali nagrade za marljivost kao i na oĉekivani efekt razine

obrazovanja na rezultate na ovoj skali, provedena je i dvosmjerna analiza varijance u kojoj je

ispitan interakcijski efekt varijabli spola i razine obrazovanja na ove rezultate. Ukratko, ovaj

interakcijski efekt nije se pokazao znaĉajnim (F(2, 127) = 0.213, p = .81). Isto, uglavnom,

vrijedi i za rezultate na ostalim skalama (svi p > .05), ukljuĉujući Skalu socijalne

kompleksnosti, kod koje smo, takoĊer, oĉekivali znaĉajan efekt razine obrazovanja. Jedini

izuzetak od ovog općeg obrasca je Skala religioznosti, kod koje je utvrĊen znaĉajan efekt

interakcije spola i obrazovanja (F(2, 127) = 3.506, p = .03). Na slici 1 prikazani su prosjeĉni

17

rezultati na ovoj skali u podskupinama ispitanika s obzirom na spol i obrazovanje. Rezultati

post-hoc analize (Bonferroni test) sugeriraju da se ovaj interakcijski efekt odnosi prvenstveno

na, u prosjeku, niţe rezultate podskupine visokoobrazovanih muškaraca (M=2.88) u odnosu

na one s najniţim obrazovanjem (M = 3.76, p = .05) kao i na visokoobrazovane ţene (M =

3.72, p = .08). S obzirom na p-vrijednosti, ali i broj visokoobrazovanih muškaraca u uzorku

(N = 6), ove rezultate treba, ipak, uzeti s oprezom.

muškarci

žene

osnovno srednje više i l i visoko

Razina obrazovanja

1,0

1,5

2,0

2,5

3,0

3,5

4,0

4,5

5,0

Rezultati n

a S

kali

relig

ioznosti

Slika 1 Prosjeĉni rezultati na Skali religioznosti u podskupinama ispitanika s obzirom na spol i

obrazovanje (N=133).

RASPRAVA

Cilj ovog istraţivanja bio je provjeriti stabilnost prethodnih nalaza o vezi socijalnih aksioma

sa spolom, dobi i razinom obrazovanja na novom uzorku iz naše populacije. U istraţivanju je

sudjelovao relativno mali, prigodan uzorak s podruĉja Zadra i okolice (N=133), u koji su,

osim uĉenika i studenata (N=59), bili ukljuĉeni i stariji ispitanici, razliĉite dobi i razine

obrazovanja. Osim Upitnika općih podataka, ispitanici su ispunjavali i proširenu verziju

Upitnika socijalnih aksioma, koja sadrţi 97 tvrdnji. Rezultati deskriptivnih analiza (tablica 2)

ukazuju na tendenciju, u prosjeku, najvećeg slaganja ispitanika s tvrdnjama koje izraţavaju

vjerovanje u socijalnu kompleksnost i nagraĊivanje marljivosti, a najmanjeg slaganja s onim

tvrdnjama koje izraţavaju vjerovanje u kontrolu sudbine. moţe se vidjeti, takoĊer, i mali

18

raspon rezultata na Skali vjerovanja u socijalnu kompleksnost koji upućuje na slabije

razlikovanje, odnosno homogenost ispitanika s obzirom na rezultat koji su postigli na toj

skali.

Razlike između muškaraca i žena na Upitniku socijalnih aksioma

Prvi problem bio je utvrditi razlikuju li se muškarci i ţene prema rezultatima, koje, u

prosjeku, postiţu na Upitniku socijalnih aksioma. Rezultati provedenih analiza pokazali su da

znaĉajna razlika izmeĊu muškaraca i ţena postoji samo na rezultatima, koje su, u prosjeku

postigli na Skali vjerovanja u nagraĊivanje marljivosti (tablica 3). Ovaj rezultat predstavlja

odstupanje od hipoteze, s obzirom na to da je pretpostavljeno da neće postojati razlika u

rezultatima muškaraca i ţena ni na jednoj skali Upitnika socijalnih aksioma. Ipak, muškarci su

pokazali su veće slaganje s tvrdnjama koje izraţavaju vjerovanje u nagraĊivanje marljivosti,

poput „Ĉovjek uspijeva ako se doista trudi“ ili „Napredovanje korak po korak vodi uspjehu“.

Sukladno tome, muškarci su, skloniji vjerovati da će im se trud, znanje i paţljivo planiranje

isplatiti, te dovesti do pozitivnih ishoda.

Znaĉajna razlika izmeĊu rezultata muškaraca i ţena na Skali nagrade za marljivost,

utvrĊena je i u novijem meĊukulturalnom istraţivanju u kojem su sudjelovali studenti iz 40

zemalja (Leung, Li i Zhou, 2012). Muškarci su pokazali veće slaganje s tvrdnjama koje su

izraţavale vjerovanje u nagraĊivanje marljivosti. Ovakav nalaz objašnjava se u terminima

teorije rodnih uloga, prema kojoj su muškarci dominantniji i kompetetivniji (Leung, Li i

Zhou, 2012). Već je dosad utvrĊeno da su muškarci doista socijalizirani tako da budu

kompetitivniji i agresivniji, te za to postoji znaĉajna empirijska podrška (Eagly, Beall i

Sternbeg, 2004). Rezultati tih istraţivanja podupiru pretpostavku da preţivljavanje u

kompetitvnoj okolini zahtijeva ulaganje velikog truda, što se kod muškaraca izraţava u

tendenciji da budu agresivniji i kompetitivniji (Leung, Li i Zhou, 2012). U skladu s tim,

utvrĊeno je, takoĊer, da je na radnom mjestu natjecanje za status i napredovanje puno

intenzivnije i direktnije meĊu muškarcima nego meĊu ţenama (Browne, 2002). Prema teoriji

rodnih uloga, razlike u ponašanju muškaraca i ţena, pod utjecajem su kulturalnih vjerovanja o

sposobnostima i prikladnom ponašanju dva spola (Barbulescu i Bidwell, 2012). Ta uvjerenja

mogu ograniĉiti ponašanje muškaraca i ţena, te snaţno utjecati na njihove odluke (poput

odabira zanimanja i sl.), ĉak i kada ne postoje vanjski pritisci (Barbulescu i Bidwell, 2012).

Moguće je, stoga, da su ţene pod utjecajem tih vjerovanja, te svjesne mogućih prepreka,

pokazivale manje slaganje s tvrdnjama poput „Teški problemi mogu se nadvladati napornim

radom i upornošću“ i drugih koje su izraţavale vjerovanje u nagraĊivanje marljivosti.

19

Za razliku od rezultata na Skali nagrade za marljivosti, na ostalim skalama Upitnika

socijalnih aksioma, kako je i oĉekivano, nije utvrĊena razlika izmeĊu muškaraca i ţena.

Dobiveni rezultati u skladu su s rezultatima preliminarnog istraţivanja na hrvatskom uzorku

(Ćubela Adorić i Ĉulina, 2014). Socijalni cinizam u Hrvatskoj je, osim Upitnikom socijalnih

aksioma, ispitivan i Skalom cinizma i povjerenja (CIP). Ni u tim istraţivanjima nije utvrĊena

znaĉajna razlika izmeĊu muškaraca i ţena (Ćubela Adorić i Tucak, 2006; Tucak Junaković i

Ćubela Adorić, 2009). U istraţivanjima s Upitnikom socijalnih aksioma u kojima je utvrĊena

razlika izmeĊu muškaraca i ţena na Skali socijalnog cinizma, smjer razlike varirao je ovisno o

kulturi u kojoj je istraţivanje provedeno. No, dobivena razlika konzistentno je interpretirana u

terminima teorije rodnih uloga. Oĉekuje se, da će ţene, pokazati veće slaganje s tvrdnjama

koje izraţavaju socijalni cinizam, u zemljama u kojima postoje stroge i jasno definirane rodne

uloge. Ta pretpostavka potvrĊena je u malezijskom istraţivanju (Ismail, 2009) gdje su ţene

podreĊene muškarcima u gotovo svim sferama ţivota, te se susreću s raznim poteškoćama

koje ne mogu izravno riješiti, pa se posljediĉno razvija socijalni cinizam. No, postoje i

primjeri (npr., Leung, Li i Zhou, 2012) istraţivanja u kojima su muškarci postigli veće

rezultate na Skali socijalnog cinizma. Pretpostavlja se da porast socijalnog cinizma kod

muškaraca posljedica borbe u kompetitivnoj okolini, a moţe se, takoĊer, razviti kao adaptivni

psihološki mehanizam koji pomaţe u borbi za preţivljavanje i uspjeh (Boyle i Bonacich,

1970). TakoĊer, visoka kompetitivnost i dominacija muškaraca, osim što utjeĉe na razvijanje

cinizma kod ţena, dovodi i do povećanja cinizma kod muškaraca (Leung, Li i Zhou, 2012).

Stoga se u društvima u kojima je status ţena viši, moţe oĉekivati smanjenje cinizma i kod

muškaraca i kod ţena, tj. moglo bi oĉekivati meĊusobno poništavanje utjecaja muške

dominacije nad ţenama i kompetitivnosti meĊu muškarcima (Leung, Li i Zhou, 2012). Moţe

se zakljuĉiti da Hrvatska spada u zemlje u kojima je došlo do takvog efekta, s obzirom na to

da, u nekoliko dosadašnjih istraţivanja socijalnog cinizma na hrvatskom uzorku, nije utvrĊena

razlika izmeĊu muškaraca i ţena.

Razlika izmeĊu muškaraca i ţena na Skali kontrole sudbine, takoĊer se objašnjava u

terminima teorije rodnih uloga. U zemljama u kojima je utvrĊena znaĉajna razlika izmeĊu

muškaraca i ţena (npr. Malezija, Rumunjska, Sjeverna Koreja), uglavnom postoje jasno

definirane rodne uloge i ţene su u brojnim podruĉjima podreĊene muškarcima, te su suoĉene s

brojnim teškoćama koje ne mogu riješiti vlastitim trudom i zalaganjem, pa traţe odreĊene

znakove ili signale, vjerujući da će pomoću njih moći upravljati negativnim dogaĊajima ako

već ne mogu direktno (Guan i sur., 2010, Ismail, 2009). Pretpostavlja se da je to mehanizam

koji ih vodi vjerovanju da su ţivotni dogaĊaji predodreĊeni, ali i da postoje naĉini na koje

20

ljudi mogu utjecati na ishode (Leung i sur., 2002). U ovom istraţivanju, ali ni u

preliminarnom na hrvatskom uzorku (Ćubela Adorić i Ĉulina, 2014) razlika izmeĊu ţena i

muškaraca na Skali vjerovanja u kontrolu sudbine nije bila znaĉajna. Stoga se ne moţe reći da

postavke teorije rodnih uloga imaju uporišta u Hrvatskoj, barem što se tiĉe skale kontrole

sudbine i socijalnog cinizma. Osim toga, u novijim istraţivanjima (Leung, Zhou i Li, 2012)

navodi se da, unatoĉ tome što je argument o muškoj dominaciji dominantan u dosadašnjem

objašnjavanju spolnih razlika, potrebno je uzeti ga s rezervom, te pronaći snaţnije i direktnije

empirijske dokaze za objašnjavanje razlike izmeĊu muškaraca i ţena.

Razlika izmeĊu muškaraca i ţena nije se pokazala znaĉajnom ni na Skali religioznosti.

Religioznost u Hrvatskoj je visoka i stabilna (Ĉrpić i Zrinšĉak, 2010), te se oko 90 posto

graĊana izjašnjava vjernicima (Anić, 2008; Marinović Jerolimov, 2009; Ĉrpić i Zrinšĉak,

2010). S obzirom na taj podatak, ne iznenaĊuje izostanak razlike izmeĊu muškaraca i ţena na

ovoj skali. Osim toga, repliciran je rezultat iz preliminarnog istraţivanja (Ćubela Adorić i

Ĉulina, 2014). U prethodnim istraţivanjima religioznosti u Hrvatskoj dobiveni su razliĉiti

rezultati o spolnim razlikama. U nekim istraţivanjima utvrĊena je veća religioznost ţena (npr.

Ĉrpić i Kušar, 1998), u nekima se te razlike ne postoje ili su, pak, jako male (npr. Marinović

Jerolimov, 2005, prema Anić, 2008). Istraţivanja, zapravo, pokazuju da osim ĉimbenika

spola u utvrĊivanju (ne)postojanja razlika izmeĊu ţena i muškaraca u religioznosti ili u ocjeni

veliĉine tih razlika, treba uvesti i druge prediktore kao što su dob, obrazovanje i mjesto

stanovanja (Anić, 2008). Potrebno je, takoĊer, naglasiti kako se religioznost ispitivana kao

socijalni aksiom razlikuje od razliĉitih pokazatelja religioznosti koji su dosad bili dominantni

u istraţivanjima religioznosti u Hrvatskoj. U nekim istraţivanjima s Upitikom socijalnih

aksioma u kojima su ţene postigle veće rezultate (npr. Guan i sur., 2010), ta je razlika jednim

dijelom ponovno objašnjena kao odgovor na postavljene rodne uloge koje istiĉu dominantnost

muškaraca, odnosno podreĊenu ulogu ţena. Stoga se ţene oslanjaju na religioznost kao na

izvor podrške. U Hrvatskoj se spolne razlike na skalama religioznosti kontinuirano

objašnjavaju u terminima esencijalistiĉke teorije (Anić, 2008). Ova teorija zasniva na

komplementarnom modelu rodnih odnosa prema kojemu se ţene i muškarci odnose kao dva

nasuprotna pola koji se meĊusobno nadopunjavaju. Prema tom modelu, odlike ţene su

osjećajnost, intuitivnost, pasivnost, briţnost, itd., dok su muškarci aktivniji, intelektualniji,

više usmjereni na materijalno i sl. Budući da se smatra kako je religija više povezana s

odlikama koje se pripisuju ţenama, zakljuĉuje se da bi ţene po prirodi trebale biti religioznije

(Scheibel, 1989, prema Anić, 2008).

21

Ni na Skali vjerovanja u socijalnu kompleksnost nije utvrĊena razlika u rezultatima

muškaraca i ţena, što je u skladu s oĉekivanjima i rezultatima prethodnog istraţivanja (Ćubela

Adorić i Ĉulina, 2014). Postoje istraţivanja u kojima su ţene postigle, u prosjeku, veće

rezultate na Skali socijalne kompleksnosti (Guan i sur., 2010, Singelis i sur., 2009) što se

konzistentno objašnjavaja u terminima teorije rodnih uloga. Pretpostavlja se da ţene, u

društvima u kojima su suoĉene s izrazitom dominacijom muškaraca, pokazuju veće slaganje s

tvrdnjama koje izraţavaju vjerovanju u socijalnu kompleksnost (npr. Loša situacija može se

odjednom promijeniti nabolje; Sa stvarima se treba nositi u skladu sa specifičnim

okolnostima). To im pomaţe u suoĉavanju s problemima koje ne mogu riješiti direktno. No,

kako je već navedeno, postavke teorije rodnih uloga, iako dominantne u objašnjavanju spolnih

razlika na skalama socijalnih aksioma, još uvijek nemaju dovoljnu empirijsku podršku

(Leung, Li i Zhou, 2012). Za njihovu potvrdu, osobito na hrvatskom uzorku su potrebna

buduća istraţivanja.

Povezanost dobi i socijalnih aksioma

Drugi postavljeni problem bio je ispitati povezanost rezultata na skalama socijalnih aksioma s

dobi ispitanika, a dobiveni rezultati prikazani su u tablici 3. Kako je i oĉekivano, dob se

pokazala povezanom sa skalama socijalnog cinizma, religioznosti i socijalne kompleksnosti.

Dobivena je negativna povezanosti izmeĊu dobi ispitanika i rezultata kojih su postigli

na Skali socijalnog cinizma. Odnosno, utvrĊeno je da postoji tendencija smanjenja rezultata

na Skali socijalnog cinizma u funkciji dobi ispitanika. Ta tendencija utvrĊena je i u

preliminarnom istraţivanju (Ćubela Adorić i Ĉulina, 2014). U istraţivanju u kojem je

dobiveno da stariji postiţu veće rezultate (Guan i sur., 2010) kao mogući razlog navodi se da

su stariji ljudi ĉesto niţeg socioekonomskog statusa i usamljeniji, te im se ţivot ĉini teţim, pa

se socijalni cinizam razvija kao odgovor na neke osnovne zahtjeve za adaptaciju i

preţivljavanje u svijetu u kojem je prevara od strane drugih ĉesta, a lakovjernost opasna

(Leung i Bond, 2004). U Hrvatskoj se to oĉito nije pokazalo s obzirom da je u oba dosadašnja

istraţivanja socijalnih aksioma utvrĊena negativna veza izmeĊu dobi i rezultata na Skali

socijalnog cinizma. Takve rezultate moguće je jednim dijelom objasniti i dobivenom

negativnom vezom meĊu postignutim rezultatima na skalama socijalnog cinizma i

religioznosti (tablica 2). UtvrĊena je tendencija rasta rezultata na Skali religioznosti u funkciji

pada rezultata na Skali socijalnog cinizma, no s obzirom na visinu korelacije, te rezultate

potrebno je uzeti s rezervom.

22

Uz to je dobivena i pozitivna povezanost izmeĊu dobi i rezultata na Skali religioznosti,

utvrĊena tendencija povećavanja rezultata u funkciji dobi. Takav rezultat dobiven je i u prvom

hrvatskom istraţivanju socijalnih aksioma (Ćubela Adorić i Ĉulina, 2014). I u prethodnim

istraţivanjima u Hrvatskoj s drugim mjerama religioznosti, uglavnom je uoĉena tendencija

porasta religioznosti u funkciji dobi (Anić, 2008; Dragun, 2011). No, u novije vrijeme, te se

razlike smanjuju zbog povećane religioznosti mladih, što se shvaća kao indikator procesa

desekularizacije i retradicionalizacije koji traju posljednja dva desetljeća (Dragun, 2011). Iako

je u dosadašnjim istraţivanjima religioznosti kao socijalnog aksioma u Hrvatskoj dobivena

pozitivna povezanost izmeĊu dobi i rezultata na Skali religioznosti, treba naglastiti da ta

korelacija baš i nije bila visoka (r = .19, r = .21). Moguće je da je to posljedica prethodno

navedenih procesa.

UtvrĊena je i umjerena, negativna povezanost rezultata na Skali socijalne

kompleksnosti s dobi ispitanika. Ta je povezanost veća od svih ostalih. MlaĊi ispitanici, su, u

prosjeku, skloniji vjerovati da ne postoje toĉno odreĊena pravila, već mnogobrojni naĉini

dostizanja postavljenog cilja (Leung i Bond, 2004). Negativna povezanost utvrĊena je i u

preliminarnom istraţivanju (Ćubela Adorić i Ĉulina, 2014), te je u tom, kao i ovom

istraţivanju, visina povezanosti socijalne kompleksnosti s dobi bila dosta veća od ostalih.

Osim toga, ispitanici su pokazali, u prosjeku, razmjerno najveće slaganje upravo s tvrdnjama

na Skali socijalne kompleksnosti, a na toj je skali dobiven i najmanji raspon rezultata (tablica

2). To ukazuje na slabo razlikovanje ispitanika s obzirom na rezultate koje su postigli na Skali

socijalne kompleksnosti, a moguće je i da je mali raspon utjecao na visinu korelacije rezultata

postignutih na ovoj skali s dobi ispitanika. Vjerovanje u socijalnu kompleksnost vaţno je jer

nam sluţi kao pomoć u razvijanju pristupa za rješenje problema za razliĉite izazove u

ljudskim ţivotima (Bond i sur., 2004), a s obzirom na to da se mlaĊi ispitanici tek trebaju

suoĉiti s nekim od najvaţnijih izazova, ne iznenaĊuje njihovo izraţenije slaganje s tvrdnjama

poput, „Obiĉno postoji više od jednog dobrog naĉina za rješavanje situacije“, koje izraţavaju

vjerovanje u socijalnu kompleksnost.

Suprotno od postavljene hipoteze i rezultata preliminarnog istraţivanja, prema kojima

je oĉekivana negativna povezanost rezultata na skali vjerovanja u nagraĊivanje marljivosti s

dobi ispitanika, povezanost se nije pokazala znaĉajnom. Ipak, treba istaknuti da je dobivena

vrijednost korelacije izmeĊu dobi i rezultata na Skali nagrade za marljivost nešto iznad

konvencionalne razine znaĉajnosti (p = .07) i u smjeru koji je u skladu s hipotezom. Moguće

je da bi povećanjem uzorka i ova povezanost postala znaĉajna. Treba, takoĊer, naglasiti je

ispitivanja relacije rezultata na Upitniku socijalnih aksioma s dobi ispitanika manje

23

zastupljeno u dosadašnjim istraţivanjima, za razliku od relacije sa spolom ispitanika. Takav

podatak ne ĉudi, s obzirom na to da u istraţivanjima ĉesto sudjeluju studenti, pa se zbog

malog varijabiliteta, relacije s dobi ni ne provjeravaju.

Razlike u rezultatima na skalama socijalnih aksioma s obzirom na razinu

obrazovanja ispitanika

Posljednji problem bio je utvrditi postoji li razlika u rezultatima na skalama socijalnih

aksioma s obzirom na razinu obrazovanja ispitanika. Analizom podataka (tablica 4) dobiveno

je da ne postoji razlika u rezultatima ispitanika na skalama socijalnih aksioma s obzirom na

razinu njihova obrazovanja. Rezultati nisu u skladu s postavljenom hipotezom, prema kojoj se

oĉekivalo da će ispitanici s višim razinama obrazovanja pokazati veće slaganje s tvrdnjama

koje su izraţavaju vjerovanje u socijalnu kompleksnost i nagraĊivanje marljivosti. Provedene

su i dodatne analize kojima je ispitan interakcijski efekt spola i razine obrazovanja na ove

rezultate, koji se pokazao znaĉajnim samo kod Skale religioznosti. Post hoc analizom

utvrĊeno je da se ovaj interakcijski efekt odnosi prvenstveno na, u prosjeku, niţe rezultate

podskupine visokoobrazovanih muškaraca u odnosu na one s najniţim obrazovanjem, kao i na

visokoobrazovane ţene. No, ove rezultate treba uzeti s oprezom, s obzirom da je i istraţivanju

sudjelovalo samo 6 muškaraca s visokim obrazovanjem. Ipak, postoje nalazi nekih prethodnih

istraţivanja religioznosti u Hrvatskoj (npr. Anić, 2008) koji ukazuju na to da se

visokoobrazovani muškarci samoprocjenjuju najmanje religioznima, a muškarci s niţim

razinama obrazovanja najreligioznijima u skupini muškaraca. TakoĊer, slabije obrazovani,

ĉešće nego obrazovaniji izjavljuju da se smatraju religioznima (Ĉrpić i Zrinšĉak, 2010).

Obrazovanje se pojavljuje kao vaţan ĉimbenik razlika u religioznosti i uvoĊenje ĉimbenika

obrazovanja u razlike u religioznosti izmeĊu ţena i muškaraca smanjuje postojanost razlika na

temelju spola (Anić, 2008).

Izostanak oĉekivane razlike na skalama vjerovanja u nagraĊivanje marljivosti i

socijalnu kompleksnost, moguće je objasniti relativno malim uzorkom, u kojem je bila mala

zastupljenost ispitanika s višim razinama obrazovanja (tablica 2). U preliminarnom

istraţivanju (Ćubela Adorić i Ĉulina, 2014) efekt obrazovanja nije bio u fokusu istraţivanja,

pa su ovo prvi podaci za razlike na skalama socijalnih aksioma s obzirom na razinu

obrazovanja ispitanika na hrvatskom uzorku. Stoga je potrebno u sljedeća istraţivanja ovog

efekta ukljuĉiti veći broj ispitanika, ujednaĉeniji s obzirom na razinu obrazovanja.

24

Završna razmatranja

Relativno mali broj ispitanika, a osobito u skupini ispitanika s višim razinama obrazovanja je i

jedno od najvećih ograniĉenja ovog istraţivanja. Iako se pri regrutiranju ispitanika pokušalo

podjenako obuhvatiti osobe iz svih dobnih skupina, u konaĉnom uzorku razmjerno su slabije

zastupljeni ispitanici starije dobi. Kada se dobiju detaljniji i pouzdaniji podaci o vezi

sociodemografskih varijabli i socijalnih aksioma, otvara se veliko podruĉje za buduća

istraţivanja u kojima se socijalni aksiomi mogu dovoditi u vezu s brojnim varijablama, poput

dimenzija liĉnosti, zadovoljstva ţivotom ili, pak, preferencijama za odabir zanimanja. U

Hrvatskoj su neke od dimenzija socijalnih aksioma, poput socijalnog cinizma i religioznosti,

istraţivane i drugim mjerama. Stoga je u budućim istraţivanjima potrebno ispitati odnose

izmeĊu Upitnika socijalnih aksioma i mjera, poput Skale cinizma i povjerenja, razliĉitih

pokazatelja religioznosti ili, pak, mjera koje ispituju lokus kontrole. Lokus kontrole moţe se

teoretski povezati s aksiomom koji izraţava vjerovanje u kontrolu sudbine, a bilo bi

zanimljivo provjeriti i njegove relacije s ostalim aksiomima, poput aksioma koji se odnosi na

vjerovanje u nagraĊivanje marljivosti, s obzirom da to da se i taj aksiom odnosi na vjerovanje

da odreĊeni postupci dovode do pozitivnih ishoda.

ZAKLJUČAK

U skladu s rezultatima preliminarnog istraţivanja socijalnih aksioma u Hrvatskoj (Ćubela

Adorić i Ĉulina, 2014), formulirani su problemi i hipoteze, a cilj istraţivanja bio je provjeriti

stabilnost prethodnih nalaza o vezi socijalnih aksioma sa spolom, dobi i razinom obrazovanja

ispitanika. UtvrĊeno je da ne postoji znaĉajna razlika izmeĊu muškaraca i ţena na skalama

ĉetiri aksioma, a odstupanje od oĉekivanih rezultata predstavlja samo dobivanje znaĉajne

razlike na Skali vjerovanja u nagraĊivanje marljivosti, na kojoj su muškarci postigli, u

prosjeku, veće rezultate. UtvrĊena je, takoĊer, tendencija smanjenja rezultata na Skali

vjerovanja u socijalnu kompleksnost i Skali socijalanog cinizma i tendencija porasta rezultata

Skali religioznosti u funkciji dobi ispitanika. Vjerovanja u nagraĊivanje marljivosti i kontrolu

sudbine variraju neovisno o dobi ispitanika. Efekt razine obrazovanja ispitanika nije se

pokazao znaĉajnim ni na jednoj skali socijalnih aksioma.

25

LITERATURA

Anić, R. J. (2008). Spolne razlike u religioznosti pod vidom obrazovanja. Bogoslovska

smotra, 78(4), 873-903.

Barbulescu, R. i Bidwell, M. (2013). Do women choose different jobs from men?

Mechanisms of application segregation in the market for managerial workers.

Organization science 24(3), 737-756.

Barnard, A., Rothmann, S. i Meiring, D. (2006). The cross cultural application of the Social

Axioms Survey in the South African police service. Empirical Research, 34(2), 1-9.

Bar-Tal, D. (1990). Group beliefs: A conception for analyzing group structure, processes, and

behavior. New York: Springer-Verlag.

Bond, M. H., Leung, K., Au, A., Tong, K. K. i Chemonges-Nielson, Z. (2004). Combining

social axioms with values in predicting social behaviors. European Journal of

Personality, 18, 177–191.

Boyle, R. i Bonacich, P. (1970). The development of trust and mistrust in mixed-motive

games. Sociometry, 33, 123-139.

Browne, K. R. (2002). Biology at work: Rethinking sexual equality. New Brunswick, NJ:

Rutgers University Press.

Chen, S. X., Bond, M. H. i Cheung, F. M. (2006). Personality correlates of social axioms:

Are beliefs nested within personality? Personality and Individual Differences, 40,

509–519.

Costa, P. T., Jr., i McCrae, R. R. (1992). Revised NEO Personality Inventory (NEO PI-R) and

NEO Five-Factor Inventory (NEO-FFI) professional manual. Odessa, FL:

Psychological Assessment Resources.

Ĉrpić, G. i Zrnišĉak, S. (2010). Dinamiĉnost u stabilnosti: Religioznost u Hrvatskoj 1999. i

2008. godine. Društvena istraživanja, 19(1-2), 3-27.

Ĉrpić, G. i Kušar, S. (1998). Neki aspekti religioznosti u Hrvatskoj, Bogoslovska smotra,

68(4), 513-563.

Ćubela Adorić, V. i Ĉulina, A. (2014). Dimensions of social axioms in Croatia. Priopćenje na

skupu 37th Annual Meeting of the ISPP, Rim, 4-7.7.2014.

Ćubela Adorić, V. i Tucak, I. (2006). Skala cinizma i povjerenja (CIP). U: V. Ćubela Adorić,

A. Proroković, Z. Penezić i I. Tucak (ur.), Zbirka psihologijskih skala i upitnika III

(str. 15-22). Zadar: Sveuĉilište u Zadru.

Dragun, A. (2011). Religioznost maturanata u Zadru. Sociologija i prostor, 49(1), 91–108.

Eagly, A. H., Beall, A. E. i Sternberg, R. J. (2004). The psychology of gender (2nd ed.) New

York: Guilford Press.

26

Guan, Y., Bond, M. H., Dinca, M., i Iliescu, D. (2010). Social axioms among Romanians:

Structure and demographic differences. Romanian Journal of Applied Psychology,

122(2), 48-53.

Hui, V. K. Y., Bond, M. H., i Ng, T. S. W. (2007). General beliefs about the world as

defensive mechanisms against death anxiety. Omega, 54, 199–214.

Hui, C.-M. i Hui, N. (2009). The mileage from social axioms: Learning from the past and

looking forward. U: K. Leung, M.H. Bond (ur.) Psychological aspects of social

axioms: Understanding global belief systems (str. 13-30). New York: Springer.

Kuo, B. C. H., Kwantes, C. T., Towson, S. i Nanson, K. M. (2006). Social beliefs as

determinants of attitudes toward seeking professional psychological help among

ethnically diverse university students. Canadian Journal of Counselling, 40, 224–241.

Leung, K. i Bond, M. H. (2004). Social axioms: A model for social beliefs in multi-cultural

perspective. Advances in Experimental Social Psychology, 36, 119–197.

Leung, K., Bond, M. H., de Carrasquel, S.R. i sur. (2002). The search for universal

dimensions of general beliefs about how the world functions. Journal of Cross-

Cultural Psychology, 33(3), 286-302.

Leung, K., Bond, M. H. i Schwartz, S. H. (1995). How to explain cross-cultural

differences: Values, valences, and expectancies. Asian Journal of Psychology, 1,70-75

Leung, K., Lam, B.C.P, Bond, M.H. i sur. (2011). Developing and evaluating the Social

Axioms Survey in eleven countries: Its relationship with the five-factor model of

personality. Journal of Cross-Cultural Psychology 43, 833-857.

Leung, K., Li, F. i Zhou, F. (2012). Competitiveness and male dominance sex differences in

social cynicism across societies: The role of men's higher competitiveness and male

dominance. Journal of Cross-Cultural Psychology 43(7), 1152–1166.

Marinović Jerolimov, D. (2009). Društvene i religijske promjene u Hrvatskoj: teorijsko-

hipotetski okvir istraţivanja. Sociologija i prostor, 43(2), 289-302.

McCrea, R. (2004). Human nature and culture: A trait perspective. Journal of Research in

Personality, 38, 3–14.

Neto, F. (2006). Dimensions and correlates of social axioms among a Portuguese sample.

Individual Differences Research, 4, 340-351.

Safdar, S., Lewis, J. R. i Daneshpour, M. (2006). Social axioms in Iran and Canada:

Intercultural contact, coping and adjustment. Asian Journal of Social Psychology, 9,

123–131.

Schwartz, S. H. (1994). Are there universal aspects in the structure and contents of human

values? Journal of Social Issues, 50(4), 19-45.

Schwartz, S. H. (1992). The universal content and structure of values: Theoretical advances

and empirical tests in 20 countries. U: M. Zanna (ur.), Advances in experimental

social psychology (str. 1-65). New York: Academic Press.

27

Singelis, T.M., Dharm, P.S., Bhawuk, W.K. i suradnici (2009). Exploring ethnic group and

geographic differences in social axioms in the USA. U: K. Leung i M. H. Bond (ur.),

Psychological aspects of social axioms: Understanding global belief systems (str. 81-

94). New York: Springer.

Singelis, T. M., Hubbard, C., Her, P. i An, S. (2003). Convergent validation of the Social

Axioms Survey. Personality and Individual Differences, 34, 269–282.

Tucak Junaković, I. i Ćubela Adorić, V. (2009). Odnos baziĉnih vjerovanja o ljudskoj prirodi

s usamljenošću, preferiranom samoćom i zadovoljstvom socijalnim odnosima u

odrasloj dobi. Psihologijske teme, 18(1), 159-182.

Zhou, F., Leung, K. i Bond, M.H. (2009). Social axioms and achievement across cultures: The

influence of reward for application and fate control. Learning and Individual

Differences 19, 366–371.

.