Neke invazivne biljke na poplavnim pašnjacima Sisačko-moslavačke županije

Tek smo se unazad nekoliko desetljeća počeli baviti invazivnim vrstama kojih na području Europe ima

oko 11.000. Stotinjak ih se smatra „najgorima“, a mnoge su od njih prisutne i u Hrvatskoj. Uz izravno

uništavanje staništa strane su vrste prijetnja biološkoj raznolikosti nekog područja. Prema podacima

iz 2008. godine, Europska je unija od invazivnih biljnih i životinjskih vrsta pretrpjela štetu između 10 i

12 milijardi eura. Na borbu protiv invazivnih vrsta Sjedinjene Američke Države troše oko 80 milijardi

dolara godišnje.

Sisačko-moslavačka županija obiluje prirodnim poplavnim pašnjacima i u tom pogledu najbogatija je

u Hrvatskoj. Tom se relativnom prednošću stočari stoljećima koriste u tradicionalnom ekstenzivnom

uzgoju stoke, osobito goveda i konja. Svinje i guske gotovo su nestale iz ekosustava pašnjaka.

Nedovoljna opterećenost pašnjaka stokom uzrok je njihova zarastanja neželjenom vegetacijom.

Alohtone su invazivne biljke počele agresivno istiskivati one zavičajne i mijenjati stoljećima stvarane

krajobraze. Na području Lonjskog polja zabilježeno je 17 stranih invazivnih vrsta. Neke su se toliko

udomaćile da je za njihovo učinkovito uklanjanje već prekasno.

Tablica 1. Strane invazivne vrste biljaka Parka prirode Lonjsko polje prema FCD-u (Nikolić 2010).

Izvor: Aljoša Duplić,Igor Boršić: Državni zavod za zaštitu p rirode Invazivne vrste u Hrvatskoj i Parku prirode Lonjsko polje,

Bilten parka prirode Lonjsko polje, Vol. 11/No. ½, 2009.

Najuspješnija je metoda borbe protiv invazivnih vrsta preventiva. Edukacija stanovništva i podizanje

svijesti o štetnosti invazivne flore jedan je od uvjeta učinkovite borbe protiv širenja alohtonih biljnih

vrsta. U toj borbi svoje mjesto ima i javna poljoprivredna savjetodavna služba koja informira i

obrazuje lokalno ruralno stanovništvo i određene interesne skupine o tom problemu.

Za poljoprivrednike i šumare Sisačko-moslavačke županije najomraženija je strana invazivna vrsta

amorfa (Amorpha fruticosa). Amorfa je na poplavnim područjima uspostavila snažnu populaciju koju

je, i uz današnje znanje i tehnologiju, nemoguće ukloniti iz ekosustava. Pojedina područja gotovo su

monokultura tog neofita čija je domovina Sjeverna Amerika, a u Hrvatsku je dospio početkom 20.

stoljeća nesmotrenom aktivnošću pojedinih interesnih skupina. U ovom trenutku moguće je raditi

samo na sprečavanju širenja ove invazivne vrste na nova područja.

Optimalnom opterećenošću pašnjaka stokom krupnog zuba amorfa se može držati u pokornosti.

Goveda u sustavu krava-tele koja tijekom vegetacijske sezone neprekidno borave na pašnjacima vrlo

su uspješna u suzbijanju amorfe.

Amorfa agresivno „proždire“ pašnjačke, oranične i šumske površine

u nizinskim dijelovima Sisačko-moslavačke županije.

Goveda su se pokazala vrlo uspješnima u suzbijanju amorfe.

Životinje vrlo rado brste vegetativne vrhove, pri čemu se služe određenim vještinama. Naime, da bi

dohvatilo najbujnije izbojke, koji su nekad i na visini 4-6 m, govedo spretno zajaše biljku

i savija je sve do zone usta, kad može brstiti mlade izbojke.

Stado goveda u sustavu krava-tele vraća pašnjak, zarastao u amorfu, u stanje za

ispašu. Amorfi su obršteni vegetativni vrhovi a velik je broj biljaka slomljen i ugažen.

Dobivši svjetlost, trava u proljeće bujno prirasta.

U kombinaciji s amorfom, na pašnjacima Odranskog i Lonjskog polja

uljevita bučica (Echinocistis lobata) guši svu preostalu vegetaciju.

Zbog specifičnog neugodnog mirisa i bodljikavih plodova stoka je ne konzumira. Mjehuraste plodove

voda raznosi kilometrima uokolo. Amorfu i uljanu bučicu rado posjećuju pčele.

Dikica (Xanthium spp) u posljednjem je desetljeću sve invazivnija korovska

vrsta na pašnjacima.

Sjemenke raznošene poplavama i životinjama (zoohorija) brzo zauzimaju široka otvorena

prostranstva. Zbog neprivlačnog okusa i tvrdih sjemenki s bodljama stoka je ne konzumira. Dikica

zasjenjuje travu te pašnjak nestaje. Efikasna je mjera suzbijanja košnja ili „malčiranje“ u fazi dok

sjeme nije dozorilo.

Invazija dikice na pašnjaku Ostrovsko

Dikica je vrlo neugodna za konje jer im se tijekom paše upliće u grivu i rep,

odakle ju je moguće u potpunosti odstraniti jedino ručnim čišćenjem.

Svakodnevnim migracijama konji efikasno prenose sjeme. Povlačenjem stoke u štale na

prezimljavanje, sjeme dikice dospijeva u gnoj, odakle se širi na oranice. Konjogojci, imajte to u vidu

da izbjegnete kasnije probleme kod suzbijanja dikice na oranicama.

Možda će se ovaj kratki članak običnim čitateljima činiti marginalnom problematikom, no za

stručnjake i gospodarstvenike, posebno poljoprivrednike, invazivne strane vrste već su odavno

golem, skup i zasad nerješiv problem.

Područni odjel HPK-a Sisačko-moslavačke županije

Ivan Jukić, dipl. ing. agr.,

viši stručni savjetnik za stočarstvo