137
Upravljačko računovodstvo petak, 16.12.2011. Deseta nedelja – predavanje Jedanaesta nedelja kolokvij drugi – 23.12.2011.

Nedelja (2011) Тema/aktivnost

  • Upload
    rosina

  • View
    46

  • Download
    0

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Upravljačko računovodstvo petak, 16.12.2011. Deseta nedelja – predavanje Jedanaesta nedelja kolokvij drugi – 23.12.2011. Nedelja (2011) Тema/aktivnost. X (16.12.) K ALKULACIJE CENA KOŠTANJA Cilj ovog poglavlja je izučavanje: IX . Analiza i i zbor kalkulacije - PowerPoint PPT Presentation

Citation preview

Page 1: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

Upravljačko računovodstvopetak, 16.12.2011.

Deseta nedelja – predavanje

Jedanaesta nedeljakolokvij drugi – 23.12.2011.

Page 2: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

Nedelja (2011) Тema/aktivnost X (16.12.) KALKULACIJE CENA KOŠTANJA

Cilj ovog poglavlja je izučavanje:IX. Analiza i izbor kalkulacijeX. KALKULACIJE CENA KOŠTANJA 1. Divizionih kalkulacija cene koštanja

1.1.Čista diviziona kalkulacija cene koštanja 1.2.Diviziona kalkulacija cene koštanja u proizvodnji mase raznovrsnih proizvoda 1.3.Diviziona kalkulacija cene koštanja u prozvodnji mase kuplovanih proizvoda2. Dodatna kalkulacija cene koštanja

Page 3: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Izbor kalkulacije, kao determinante organizacije obračuna troškova zahteva determinisanje osnovnih teorijskih postavki od značaja za kalkulaciju.

• Kalkulacija predstavlja skup računsko-metodoloških postupaka pomoću kojih se, na različite načine, utvrđuje nabavna cena, cena koštanja, prodajna cena, ukupno i po jedinici nabavke, proizvodnje ili prodaje.

• U skladu s tim se koriste i nazivi: • kalkulacija nabavne cene, kalkulacija cene

koštanja, kalkulacija prodajne cene.

Kalkulacije cena koštanja

Page 4: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

10.1. Analiza i izbor kalkulacije• Nakon prenošenja troškova sa računa

mesta troškova na račune nosilaca troškova pristupa se izradi kalkulacija cena koštanja. U zavisnosti od vrste proizvodnje primenjuje se odgovarajuća kalkulacija:

• 1. kod masovne proizvodnje primenjuje se diviziona kalkulacija cene koštanja, a

• 2. kod proizvodnje po individualnim porudžbinama primenjuje se dodatna kalkulacija cene koštanja.

Page 5: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

1. Divizionih kalkulacija cene koštanja• Postoje tri podvrste masovne proizvodnje, i svakoj

od njih odgovara određeni tip divizione kalkulacije cene koštanja:

1. u proizvodnji istovrsnih proizvoda primenjuje se čista diviziona kalkulacija cene koštanja,

2. u proizvodnji različitih proizvoda (različitih po obliku i dimenzijama) primenjuje se diviziona kalkulacija cene koštanja pomoću ekvivalentnih brojeva i

3. u proizvodnji kuplovanih („vezanih”) proizvoda primenjuje se kalkulacija cene koštanja vezanih (kuplovanih) proizvoda.

1/Treba stalno imati na umu dvostruko značenje reči kalkulacija, a samim tim i predkalkulacije: računski postupak, ali i dokument o pozicijama iz kojih se sastoji cena jedinice posmatranja.

Page 6: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Iako kalkulacija predstavlja računsko-metodološki postupak utvrđivanja cena, posmatrano kroz prizmu obračuna troškova, svrsishodnost definisanja cene koštanja po jedinici učinka - proizvoda znatno je šira.

• Svrsishodnost i značaj kalkulacije cene koštanja po jedinici učinka - proizvoda proizilazi iz potreba adekvatne informisano- sti, pre svega posmatrano s aspekta kontrole troškova, s ciljem donošenja relevantnih poslovnih odluka i preduzima- nja mera i akcija usmerenih u pravcu postizanja odgovarajućeg kvaliteta upravljanja od značaja za delove preduzeća i celinu preduzeća.

Page 7: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Osnovna svrha i zadatak kalkulacije cene koštanja je da obezbedi realne podatke i informacije o troškovima po mestima njihovog nastajanja i po pojedinim proizvodima - učincima.

• Po osnovu takvih podataka i informacija, ciljevi kalkulacije cene koštanja učinka koincidiraju sa ciljevima obračuna troškova.

Page 8: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

Problem kalkulacije cene koštanja, što u suštini znači i problem obračuna troškova, je kako troškove po vrstama, poštujući princip uzročnosti, alocirati na nosioce troškova.

Sl. 1. Simbolika suštine obračuna troškova i osnovni problem kalkulacije cene koštanja

Page 9: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Determinisanjem kalkulacije cene koštanja kao produkta, u prvom redu sistema obračuna po stvarnim troškovima, a potom i ostalih kasnije razvijenih sistema obračunavanja, stvorene su osnovne pretpostavke za neposredno analitičko utvrđivanje i iskazivanje ostvarenog finansijskog rezultata svakog realizovanog proizvoda, odnosno grupe proizvoda.

• Dakle, kalkulacija cene koštanja predstavlja značajan analitički instrument vertikalnog diferenciranja ostvarenog finansijskog rezultata.

Page 10: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Osim toga, cena koštanja je osnov procene zaliha nedovršene proizvodnje i gotovih proizvoda, i po toj osnovi računski fundament za sastavljanje kratkoročnih finansijskih izveštaja uobliku:

1. bilansa stanja - odloženi troškovi u vrednosti nedovršene proizvodnje i vrednosti gotovih proizvoda,

2. bilansa uspeha - tekući troškovi sadržani u vrednosti prodatih proizvoda, odnosno za kanalisanje troškova u smislu razgraničenja između tekućih i budućih obračunskih perioda.

Page 11: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

10.3. Vrste kalkulacija• U zavisnosti od toga kada se kalkulacija sastavlja

i u zavisnosti od podataka na osnovu kojih se sastavlja kalkulacija se može sistematizovati na različite načine, a moguća sistematizacija je sledeća:

• Osnovne vrste kalkulacija1. prethodna i naknadna kalkulacija,2. planska i stvarna kalkulacija,3. obračunska kalkulacija,4. kalkulacija na osnovu standardnih troškova,5. kalkulacija na osnovu normativnih troškova,6. kalkulacija na osnovu varijabilnih troškova.

Page 12: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Podela kalkulacija na prethodnu i naknadnu polazi od vremena kada se sastavlja.

• Pre nego što se pristupi proizvodnji nekog proizvoda sastavlja se prethodna kalkulacija. Naknadna kalkulacija sastavlja se nakon završene proizvodnje.

• Planska kalkulacija sastavlja se na osnovu planiranih elemenata, tj. na osnovu predviđenih i utvrđenih elemenata kalkulacije. Za razliku od planske kalkulacije stvarna kalkulacija se sastavlja na osnovu stvarno nastalih troškova.

• Stvarna kalkulacija je, s obzirom na vreme kada se sastavlja uvek naknadna kalkulacija, jer se podaci o stvarno nastalim troškovima mogu utvrditi samo nakon završenog procesa proizvodnje.

Page 13: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Obračunska kalkulacija se sastavlja po završetku proizvodnog procesa, tj. na osnovu obračuna proizvodnje.

• Obračunska kalkulacija može biti sastavljena na osnovu stvarnih troškova, ali i na osnovu planskih elemenata.

• Ipak, pod obračunskom kalkulacijom najčešće se podrazumeva naknadna kalkulacija sastavljena na osnovu stvarno nastalih troškova.

• Kalkulacija na osnovu standardnih troškova može biti prethodna kao i naknadna, ali se ona uvek sastavlja na osnovu standardnih troškova, unapred utvrđenih i na naučnim osnovama zasnovanim.

Page 14: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Jer, standardni troškovi predstavljaju rezultat naučnih istraživanja o nužnosti utroška i opravdanosti cena. Slično kalkulaciji po standard- nim troškovima sastavlja se i kalkulacija na osnovu normativnih troškova, koja je zasnovana na unapred utvrđenim normativima troškova.

• Analogno kalkulaciji po standarnim troškovima i kalkulaciji po normativnim troškovima, koje predstavljaju produkt sistema obračuna po standardnim i normativnim troškovima, kalkulacija po varijabilnim troškovima predstavlja produkt sistema obračuna po varijabilnim, odnosno stan- darnim varijabilnim troškovima. Obuhvata samo varijabilne troškove, dakle polazi od pretpostavke podvojenosti troškova na fiksne i varijabilne.

Page 15: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Iako su vrste kalkulacije cene koštanja, u zavisnosti od aspekta posmatranja, brojne, i grupišu se na različite načine, kao osnovne ovom prilikom biće izdvojene sledeće:

1. prethodna kalkulacija,

2. naknadna kalkulacija, i

3. standardna kalkulacija.

Prethodna kalkulacija tj. predkalkulacija sastavlja se pre nego što se pristupi proizvodnji, odnosno izvršavanju usluga, tj. pre prihvatanja porudžbine.

Page 16: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Pri utvrđivanju cene koštanja u predkalkulaciji u obračunima se koriste predviđeni troškovi, što ovoj kalkulaciji daje karakter približnog obračuna.

• Može se nazvati i kalkulacijom ponude, s obzi- rom da prevashodno služi za utvrđivanje cena ponude, ali isto tako koristi se i pri odlučivanju o prihvatanju porudžbina sa utvrđenim cenama.

• Osim toga predkalkulacijom se utvrđuje cena koštanja grenutka, a ne trajna cena koštanja za odgovarajući vremenski period, napr. za godinu

dana, kao što je slučaj kod standardnih troškova, odnosno kalkulacije po standardnim troškovima.

Page 17: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

Sl. 2. Osnovne vrste kalkulacija

• Iako se pri izradi predkalkulacije direktni troškovi materijala i rada utvrđuju na osnovu tehnički proračunatih količina: • normativa materijala i rada izrade, ipak se pripadajući opšti troškovi utvrđuju pred- viđanjem koristeći prosečne vrednosti iz prošlosti, iskustvo i očekivane promene.

Page 18: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Pri izradi predkalkulacija mogu se, ponekad koristiti standardni troškovi za komponente i operacije koje se ponavljaju od porudžbine do porudžbine.

• Ipak, to ne menja karakter troškova u predkalkulaciji, koji u osnovi nose obeležje približnog obračuna, odnosno koji su u osnovi predviđeni.

• I pored toga, u fazi izvršenja, koje prati naknadna kalkulacija, predkalkulacija predstavlja osnovu za poređenje tj. predstavlja osnovu za kontrolu izvršenja.

Page 19: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Naknadna kalkulacija predstavlja skup računsko-metodoloških postupaka utvrđivanja stvarne cene koštanja posla u fazi izvršenja i jedinice učinka nakon završene proizvodnje, ili i nakon završene proizvodnje i prodaje. U odnosu na predkalkulaciju ima širu primenu.

• Naknadnom kalkulacijom utvrđuju se stvarni troškovi, odnosno stvarna cena koštanja učinka, dakle zasnovana je na konceptu stvarnih troškova.

• Kao takva prevashodno se koristi za obračun ostvarenog rezultata po nosiocima, odnosno upoređenjem sa predkalkulacijom predstavlja instrument kontrole troškova i rezultata.

Page 20: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Za razliku od predkalkulacije, kojoj je karakterističan približan obračun, naknadna kalkulacija je egzaktnog karaktera i sastavlja se na osnovu knjigovodstvenih podataka.

• Iz tog ugla posmatrano bitno je da se naknadna kalkulacija:

1. oslanja na sigurne, knjigovodstvene podatke, i

2. da se sastavlja u najkraćem roku po završetku proizvodnje, odnosno da je ažurna, jer u suprotnom postaje nekorisna.

Page 21: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Naknadna kalkulacija zadržava karakter egzaktnosti i onda ako se izrađuje u uslovima primene obračuna po standardnim troškovima, ako je obezbeđena adekvatna alokacija odstupanja stvarnih od standardnih troškova u učincima.

• Naknadna kalkulacija može biti zasnovana na standardnim, ali isto tako i na standardnim varijabilnim troškovima, odnosno u pitanju je naknadna kalkulacija po punim i po varijabilnim troškovima.

Page 22: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Standardna kalkulacija predstavlja kalkulaciju zasnovanu na planskim troškovima tj. predstavlja skup računsko metodoloških postupaka utvrđivanja cene koštanja po jedinici učinka za određeni vremenski period unapred, što znači da je to kalkulacija perioda (periodična) kalkulacija, a ne kalkulacija trenutka kakve su prethodno dve pomenute kalkulacije.

• U zavisnosti od dužine budućeg perioda za koji se sastavlja (jedna ili više godina) standardna kalkulacija može biti tekuća i bazna.

Page 23: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Ali, za razliku od ostalih vrsta kalkulacija po planskim troškovima standardna kalkulacija, odnosno standardni troškovi ne predstavljaju istorijsku veličinu, već su utvrđeni na naučnim osnovima i zasnivaju se na ideji koliko budući troškovi treba da iznose.

• Jer, planiranje i analogno tome obračunavanje po planskim - standardnim troškovima, kao rezultatu naučnih istraživanja o nužnosti utroška i o opravdanosti cena, dostiglo je najviši stepen normalizacije, gde je ideja naučnog normiranja sprovedena u potpunosti kod svih elemenata, faktora procesa proizvodnje.

Page 24: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Takvi troškovi, odnosno tako utvrđeni standardni troškovi služe kao osnova za izradu, odnosno predstavljaju elemenat standardne kalkulacije.

• Kalkulacija po standardnim troškovima predstavlja produkt obračuna po standardnim troškovima i to kako po punoj (apsorpcionoj) ceni koštanja, tako i obračuna po varijabilnim troškovima.

Page 25: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• S obzirom da je standardna kalkulacija orijentisana na odgovarajući planski period, gde su unapred poznati elementi kalkulacije, primena ove kalkulacije posebno dolazi do izražaja u masovnoj i serijskoj proizvodnji standardnih proizvoda.

Page 26: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

10.4. Metode kalkulacije

• Metoda kalkulacije predstavlja odgovarajući metodološki postupak koji omogućuje da se troškovi utvrde i raspodele na jedinicu učinka.

• U tu svrhu mogući su različiti postupci. Ali neće svaki postupak dati istu cenu koštanja, niti će se istom brzinom doći do rezultata. Osim toga, nije ni moguće u svakom slučaju primeniti sve metode.

Page 27: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Metode kalkulacije treba da su prilagođene vrsti proizvodnje i specifičnostima tehnološkog procesa, što znači da metode kalkulacije zavise od karaktera proizvodnje, odnosno od toga da li se preduzeće bavi masovnom, odnosno procesnom proizvodnjom, ili na serijskom, odnosno pojedinačnom proizvodnjom po narudžbini, i u vezi sa tim, da li se troškovi mogu obuhvatiti direktno ili indirektno na proizvode.

• Pored toga, metod kalkulacije zavisi i od metoda analitičke evidencije troškova po proizvodima i fazama proizvodnje primenjenog u konkretnom preduzeću.

Page 28: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

Sl. 3. Osnovne metode kalkulacije cene koštanja

Za metodu divizione kalkulacije, polazeći od konkretnih tehnoloških uslova proizvodnje, karakteristične su sledeće podvrste, varijante:

1. Čista diviziona kalkulacija2. Kalkulacija vezanih proizvoda3. Kalkulacija ekvivalentnih brojeva

Page 29: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

Divizionih kalkulacija cene koštanja

• Postoje tri podvrste masovne proizvodnje, i svakoj od njih odgovara određeni tip divizione kalkulacije cene koštanja:

1. u proizvodnji istovrsnih proizvoda primenjuje se čista diviziona kalkulacija cene koštanja,

2. u proizvodnji različitih proizvoda (različitih po obliku i dimenzijama) primenjuje se diviziona kalkulacija cene koštanja pomoću ekvivalentnih brojeva i

3. u proizvodnji kuplovanih („vezanih”) proizvoda primenjuje se kalkulacija cene koštanja vezanih (kuplovanih) proizvoda.

1/Treba stalno imati na umu dvostruko značenje reči kalkulacija, a samim tim i predkalkulacije: računski postupak, ali i dokument o pozicijama iz kojih se sastoji cena jedinice posmatranja.

Page 30: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

1.1. Čista diviziona kalkulacija

• primenjuje se u masovnoj proizvodnji istovrsnih proizvoda ili u kontinuelnoj, odnosno procesnoj proizvodnji, gde se proizvodnja odvija neprekidno u jednom procesu s tim da nema poluproizvoda ili delova, i gde na kraju ne ostaje nedovršena proizvodnja.

Page 31: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Čista diviziona kalkulacija cene koštanja primenjuje se u preduzećima koja proizvode i prodaju jedan standardizovan (istovrsan) proizvod, kao i u proizvodnji i prodaji više vrsta standardizovanih proizvoda, ako se oni unutar istog poslovnog subjekta potpuno odvojeno proizvode i prodaju.

• Za ovu vrstu kalkulacije bitno je da za jedan obračunski period budu obezbeđeni podaci o ukupnim troškovima kako proizvodnje tako i prodaje, na jednoj strani, i podaci o proizvedenim i prodatim količinama, na drugoj strani.

Page 32: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Masovna proizvodnja se odlikuje masovnošću, istorodnošću proizvoda i jedinstvenošću proizvodnog procesa.

• To znači da se u jedinstvenom proizvodnom procesu proizvodi velika količina istovrsnih proizvoda, koji se između sebe ni po čemu ne razlikuju.

• U takvim slučajevima nosilac troškova je masa proizvoda i troškovi se sa stanovišta iznalaženja cene koštanja ne moraju diferencirati.

Page 33: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Na osnovu iznete činjenice može se konstatovati da je postupak za izračunavanje cene koštanja vrlo jednostavan, odnosno primenjuje se čista diviziona kalkulacija.

• Suština utvrđivanja cene koštanja po ovom metodu je u podeli ukupnih troškovi obračunskog perioda sa proizvedenom količinom proizvoda u tom obračunskom periodu.

Page 34: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Pored toga, može se svaka vrsta troškova ili elemenat kalkulacije podeliti sa proizvedenom količinom kako bi se dobilo učešće svake vrste troškova ili svakog elementa kalkulacije na jedinicu učinka.

• Čista diviziona kalkulacija primenjuje se, na primer u proizvodnji električne energije, proizvodnji uglja, proizvodnji šećera, i sl.

• Ali, često se ne može kod masovne proizvodnje primeniti čista diviziona kalkulacija, s obzirom da se istorodni proizvodi mogu po nekim detaljima razlikovati (dimenzija, težina i sl.), kao i to da se mogu pored glavnih proizvoda pojaviti i sporedni proizvodi.

Page 35: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• U vezi sa obezbeđenjem podataka o količini proizvodnje i prodaje mogu se pojaviti sledeće situacije:

1. proizvedene i prodate količine proizvoda se poklapaju i ne postavlja se problem zaliha gotovih proizvoda i nedovršene proizvodnje - primenjuje se jednostepena čista diviziona kalkulacija cene koštanja;

2. proizvedene i prodate količine se razlikuju, pa se postavlja problem zaliha gotovih proizvoda ili još i zaliha ukupne nedovršene proizvodnje - primenjuje se dvostepena čista diviziona kalkulacija cene koštanja;

3. pored nepoklapanja proizvedene i prodate količine razlikuje se i nivo početnih i krajnjih zaliha nedovršene proizvodnje po mestima troškova, kao i stepen njihove dovršenosti - primenjuje se višestepena čista diviziona kalkulacija cene koštanja.

Page 36: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

Jednostepena čista diviziona kalkulacija cene koštanja

• se primenjuje u preduzećima kod kojih nema zaliha proizvedenih proizvoda ili usluga (proizvodnja i prodaja električne energije, vodene pare, vode, raznih vrsta usluga).

• Kod preduzeća čiji se proizvodi lageruju pre prodaje ovaj vid divizione kalkulacije se retko primenjuje.

• Njegova primena je moguća samo ako su zalihe proizvoda iz perioda u period nepromenljive. Dakle, neophodan uslov za primenu jednostepene čiste divizione kalkulacije je identičnost proizvede ne i prodate količine proizvoda ili usluga.

Page 37: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Do komercijalne cene koštanja dolazi se podelom ukupnih troškova bilo sa proizvedenom, bilo sa prodatom količinom:

• Komercijalna cena koštanja se razlikuje od cene koštanja za bilansiranje jer pored troškova proizvodnje (koji čine cenu koštanja za bilansiranje) sadrži i troškove uprave i prodaje. • Cilj sastavljanja ove cene koštanja je obezbeđenje podataka rukovodstvu preduzeća za potrebe alternativnog poslovnog odlučivanja.

Page 38: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

Dvostepena čista diviziona kalkulacija cene koštanja

• primenjuje se kod onih preduzeća kod kojih se obimi proizvodnje i prodaje po obračunskim periodima ne podudaraju, tj. kada su zalihe proizvoda iz perioda u period promenljive.

• Do komercijalne cene koštanja po jedinici proizvoda dolazi se primenom sledeće jednačine:

• kckjp = pckjp + tpjp, gde je• kckjp - komercijalna cena koštanja jedinice

proizvoda,• pckjp - proizvodna cena koštanja jedinice

proizvoda,• tpjp - troškovi prodaje po jedinici proizvoda.

Page 39: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

Do proizvodne cene koštanja jedinice proizvoda dolazi se deobom troškova proizvodnje sa proizvedenom količinom:

• Do troškova prodaje po jedinici proizvoda dolazi se podelom troškova prodaje sa prodatom količinom:

Page 40: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Dvostepena čista diviziona kalkulacija pretpostavlja, dakle, obuhvatanje troškova barem preko dva mesta troškova:

• mt proizvodnja i mt prodaja.

• Dvostepena čista diviziona kalkulacija se komplikuje u slučaju postojanja promenljivih zaliha nedovršene proizvodnje.

• Postojanje ovih zaliha komplikuje izračunavanje proizvodne cene koštanja po jedinici proizvoda.

Page 41: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

Prikazaćemo to na primeru:

• S obzirom da je započeta proizvodnja veća od završene, to znači da postoji nezavršena proizvodnja (10.000 jed. - 6.000 jed. = 4.000 jed.).

• Ako bi se zanemarilo da 4.000 jedinica nije u potpunosti završeno, proizvodna cena koštanja po jedinici proizvoda bi iznosila:

• 240.000,00 din. : 10.000 jed. = 24,00 din./jed,

Page 42: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• što zajedno sa već obračunatim prodajnim troškovima po jedinici proizvoda od 6,00 din. daje komercijalnu cenu koštanja od 30,00 din./jed. (24,00 din./jed. + 6,00 din./jed.).

• Međutim, postojanje nezavršene proizvodnje čini netačnim ovaj obračun. Proizvodni troškovi se sastoje od troškova materijala za izradu i troškova prerade. Obim od 10.000 jedinica proizvoda može kao „ključ”za utvrđivanje cene koštanja da bude reprezentativan eventualno samo za troškove materijala za izradu, pa i to pod uslovom da se potrebni materijal za izradu u celini ubacuje u proizvodni proces već pri prvoj proizvodnoj operaciji.

Page 43: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Za troškove prerade navedeni obim proizvodnje u svakom slučaju nije reprezentativan. Jer, troškove prerade su u punoj meri apsorbovali samo završeni proizvodi. Nezavršeni proizvodi su apsorbovali troškove prerade u meri u kojoj je obavljen tehnološki proces.

• Polazeći od pretpostavki da je u našem primeru trebovanje ukupne količine materijala za izradu izvršeno u trenutku otpočinjanja prve proizvodne operacije, da troškovi prerade nastaju ravnomerno sa odmicanjem procesa proizvodnje i da stepen završenosti 4.000 jedinica nedovršene proizvodnje na kraju meseca iznosi 25%, izrada kalkulacije cene koštanja jedinice proizvoda uključivala bi sledeće postupke:

Page 44: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

1. Utvrđivanje svedenih količina proizvodnje:

Broj ekvivalentnih jedinica, kao proizvod nedovršene proizvodnje i koeficijenta za svođenje (koji odražava prosečno stanje završenosti) je zamišljeni broj završenih proizvoda, obračunat sa ciljem izjednačavanja završene i nezavršene proizvodnje u kalkulaciji proizvodne cene koštanja po jedinici proizvoda.

Page 45: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

2. Utvrđivanje troškova proizvodnje po ekvivalentnoj jedinici proizvoda:

• Dodavanjem ranije izračunatih prodajnih troškova od 6,00 dinara po jedinici proizvoda dobili bismo komercijalnu cenu koštanja po jedinici završenog proizvoda od 36,00 dinara.

• Do cene koštanja po jedinici nedovršene proizvodnje dolazi se na sledeći način:

Page 46: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Ukupna vrednost nedovršene proizvodnje dobija se kao proizvod cene koštanja po jedinici nedovršene proizvodnje i ukupne količine nedovršene proizvodnje: 15,00 din./jed. h 4.000 jed. = 60.000,00 din.

• U narednom obračunskom periodu startuje se sa nasleđenom nedovršenom proizvodnjom što, uz pojavu promenjenih zaliha nedovršene proizvodnje na kraju novog obračunskog perioda, još više otežava dvostepenu čistu divizionu kalkulaciju.

Page 47: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

Neka su podaci za naredni obračunski period sledeći:

Page 48: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

Kalkulacija proizvodne cene koštanja po jedinici proizvoda uključuje sledeće postupke: 1. Određivanje fizičkog toka proizvoda:

2. Obračun svedene količine proizvodnje

Page 49: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Iz tabele se vidi da završena proizvodnja od 10.000 jedinica proizvoda ulazi u kalkulaciju sa istim brojem ekvivalentnih jedinica i u odnosu na direktni materijal i u odnosu na troškove prerade, što je posledica činjenice da je njihove pripadajuće delove završena proizvodnja u celini apsorbovala.

• Nedovršena proizvodnja od 2.000 jedinica ne ulazi u kalkulaciju sa istim brojem ekvivalentnih jedinica u odnosu na materijal izrade i u odnosu na troškove prerade. Koeficijent za svođenje za troškove materijala je 1,00 jer je pretpostavka da se u proizvodnju materijal ubacuje već u njenoj prvoj operaciji u celom iznosu.

Page 50: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Isti obim nedovršene proizvodnje na kraju perioda ulazi u kalkulaciju sa samo 1.000 ekvivalentnih jedinica u odnosu na troškove prerade, što je posledica pretpostavke da njen stepen dovršenosti iznosi 50%, tj. da 2.000 jedinica nedovršene proizvodnje treba da apsorbuje troškove prerade neophodne za 1.000 jedinica završenih proizvoda.

3. Obračun ukupnih troškova proizvodnje

Page 51: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

Pod pretpostavkom da je u toku meseca realizovano 7.000 jedinica proizvoda i da su troškovi prodaje iznosili 56.000,00 dinara, komercijalna cena koštanja bi bila:

• Ukoliko se materijal za izradu ne troši u proizvod- nji jednokratno pri otpočinjanju proizvodnog pro- cesa, već u više navrata na različitim tačkama proizvodnog procesa moraju se utvrditi dva ili više koeficijenata za svođenje u odnosu na utrošeni materijal. Može se desiti da već utvrđeni koefici- jenti za svođenje troškova prerade ne odgovaraju kao koeficijenti za svođenje u odnosu na utrošeni materijal (jer trošenje materijala nije ravnomerno sa troškovima prerade).

Page 52: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• U tom slučaju moraju se koristiti dvostruki koeficijenti za svođenje: jedni za troškove prerade a drugi za troškove materijala za izradu.

• Višestepena čista diviziona kalkulacija cene koštanja primenjuje se u slučaju kada se pored nepodudaranja obima proizvodnje i prodaje i postojanja promenljivih zaliha proizvoda u proizvodnji pojavljuju i promenljive međufazne zalihe nedovršene proizvodnje i delova proizvoda.

Page 53: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Problem tranzitornih efekata početnih i krajnjih zaliha nedovršene proizvodnje po užim organizacionim delovima proizvodne delatnosti rešava se na isti način kao i u slučaju dvostepene kalkulacije, s tom razlikom što se opisani postupak kalkulisanja troškova proizvodnje po jedinici za troškove direktnog materijala i troškove prerade ponavlja onoliko puta koliko je proizvodnih faza, odnosno mesta troškova u kojima problem promenljivih zaliha postoji.

Page 54: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

Diviziona kalkulacija cene koštanja u proizvodnji mase raznovrsnih proizvoda

• U proizvodnji kod koje se od istog osnovnog materijala proizvodi određeni broj različitih vrsta proizvoda koji imaju istu supstancu a različite dimenzije i različit oblik, primenjuje se za izračunavanje cene koštanja po jedinici proizvoda diviziona kalkulacija cene koštanja pomoću ekvivalentnih brojeva.

• Tipičan primer takve proizvodnje su kamenolomi u kojima se u jednom proizvodnom postupku istovremeno dobija, kameni agregat različitih dimenzija: krupniji kamen, sitniji kamen, frakcije rizle od 0-16 mm.

Page 55: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• U takvim uslovima ne može se primeniti za izračunavanje cene koštanja čista diviziona kalkulacija, jer što je proizvod sitniji potrebno je više rada i energije da se on samelje.

• U ovakvim slučajevima treba primeniti divizionu

• kalkulaciju pomoću ekvivalentnih brojeva.• Divizionu kalkulaciju pomoću ekvivalentnih brojeva

je moguće veoma uspešno primeniti i u određenim slučajevima proizvodnje po individualnim porudžbinama, na primer u ciglarskoj industriji. Pretpostavimo da jedna ciglana proizvodi tri različite vrste proizvoda: ciglu, crep i montu.

Page 56: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Na istim postrojenjima (uz odgovarajuće alate) proizvode se sve tri vrste proizvoda s tim da se u toku jednog procesa proizvodnje može proizvoditi ili samo cigla ili samo crep ili samo monta.

• Pre otpočinjanja proizvodnog procesa proizvodnji se izdaje porudžbina (nalog) koji proizvod i koliko da proizvede. Dakle, ovakva proizvodnja bi imala sve karakteristike proizvodnje po individualnim porudžbinama. To znači da bi se za računanje cena koštanja mogla primeniti dodatna kalkulacija cene koštanja.

Page 57: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Međutim, imajući u vidu da se svi proizvodi proizvode od istog materijala i na isti način moguće je za izračunavanje njihovih cena koštanja primeniti divizionu kalkulaciju pomoću ekvivalentnih brojeva, što većina preduzeća iz ove delatnosti to i čini.

• Primer:

• Neka je proizvodnja jedne ciglane u obračunskom periodu sledeća:

• 2.000.000 kom. cigle, 1.500.000 kom. crepa, 500.000 kom. monte, odnosno ukupno 4.000.000 jedinica opekarskih proizvoda. Ova količina,

Page 58: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• međutim, ne može da bude reprezentativna kao “ključ” za utvrđivanje cene koštanja po jedinici proizvoda. Jer, na primer, jedan komad cigle je težak 1 kg, jedan komad crepa 1,50 kg a jedan komad monte je težak 1,40 kg.

• Srazmerno težini treba utrošiti i materijala za izradu (zemlje) i energije za pečenje (kao najveće stavke među troškovima), kao i svih ostalih faktora procesa rada.

• Zbog toga se za izračunavanje cene koštanja po jedinici svake vrste proizvoda mora izvršiti svođenje raznovrsne proizvodnje na proizvodnju iskazanu u uslovnim jedinicama.

Page 59: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Uvođenjem ekvivalentnih brojeva različiti proizvodi se prevode na uslovnu jedinicu, kao zajednički imenitelj svih vrsta proizvoda.

• Ekvivalentni brojevi su dobri ako razlike među njima odražavaju razlike između troškova po jedinici različitih proizvoda.

• Množenjem količine svake vrste proizvoda sa odgovarajućim ekvivalentnim brojem dobija se proizvodnja te vrste proizvoda iskazana u uslovnoj jedinici.

Page 60: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Sabiranjem proizvodnje svih vrsta proizvoda iskazanih u uslovnoj jedinici, dolazi se do proizvodnje preduzeća iskazane u uslovnoj jedinici.

• Podelom ukupnih troškova za odnosni obračunski period sa ukupnom proizvodnjom iskazanom u uslovnoj jedinici dolazi se do cene koštanja po uslovnoj jedinici.

• Množenjem tako dobijene cene koštanja sa brojem uslovnih jedinica po svakom proizvodu dolazi se do ukupnih troškova po pojedinim proizvodima.

Page 61: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Deljenjem tako dobijenih ukupnih troškova sa obimom proizvodnje konkretnog proizvoda dobija se cena koštanja po jedinici tog proizvoda.

• Ako su ukupni troškovi bili 9.900.000,00 dinara navedeni postupci se mogu prikazati u vidu tabele:

Page 62: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Nepodudaranje proizvedenih i prodatih količina, odnosno postojanje zaliha proizvoda može da iskomplikuje divizionu kalkulaciju pomoću ekvivalentnih brojeva. U tom slučaju treba, umesto jednostepene, upotrebiti dvostepenu divizionu kalkulaciju pomoću ekvivalentnih brojeva ili kombinaciju kalkulacije pomoću ekvivalentnih brojeva (za proizvodnu cenu koštanja) i čiste divizione kalkulacije (za podelu prodajnih troškova po jedinici prodatih proizvoda).

Page 63: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Postojanje višefazne proizvodnje sa promenljivim zalihama nedovršene proizvodnje takođe može da oteža primenu ove metode kalkulacije.

• U tom slučaju neophodno je primeniti višestepenu divizionu kalkulaciju pomoću ekvivalentnih brojeva, tj. pored ekvivalentnih brojeva za izjednačavanje različitih proizvoda moraju se koristiti i ekvivalentni brojevi za izjednačavanje nedovršene proizvodnje (isto kao i u slučaju višestepene čiste divizione kalkulacije).

Page 64: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

Diviziona kalkulacija cene koštanja u prozvodnji mase kuplovanih proizvoda

• lovane proizvodnje (gde se iz istog osnovnog materijala u toku istog procesa proizvodnje proizvodi određeni broj proizvoda koji se međusobno razlikuju po supstanci), primenjuje se poseban vid divizione kalkulacije - diviziona kalkulacija cene koštanja kuplovanih proizvoda.

Page 65: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• S obzirom da se u proizvodnje vezanih (kuplovanih) proizvoda pored glavnih proizvoda mogu javiti i nusproizvodi kao i korisni otpaci, kalkulacija cene koštanja u proizvodnje vezanih (kuplovanih) proizvoda treba da reši pitanja:

1. cene koštanja glavnih proizvoda,

2. cene koštanja nusproizvoda i

3. cene koštanja upotrebljivih ostataka (otpadnih materija).

Page 66: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

Kalkulacija cene koštanja otpadnih materija

• Upotrebljive otpadne materije koje se vraćaju u proizvodni proces u okviru iste ili u neku od prethodnih faza treba da ponesu svoj deo troškova, odnosno za njihovu vrednost treba da budu umanjeni troškovi koji se alociraju na glavne proizvode i na nusproizvode.

• U tu svrhu bi možda bilo najbolje poslužiti se njihovim oportunitetnim troškovima.

• Bila bi to zapravo nabavna vrednost materijala koji se štede ponovnom upotrebom otpadaka, ili cena takve komponente na tržištu nabavke.

Page 67: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Ponekad su to značajni iznosi čije bi zanemarivanje deformisalo cenu koštanja glavnih proizvoda i nusproizvoda.

• Zbog toga se u procesu računanja cena koštanja u proizvodnji vezanih (kuplovanih) proizvoda prvo izračunava cena koštanja korisnih otpadaka.

Page 68: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

Kalkulacija cene koštanja nusproizvoda

• Nusproizvodi su proizvodi relativno male vrednosti koji se proizvode istovremeno sa jednim ili više proizvoda veće vrednosti, koji se nazivaju glavni proizvodi.

• Za nusproizvode je značajno, dakle, da se proizvodni proces ne odvija radi njih, već radi glavnih proizvoda, a da je njihova pojava uslovljena tehnološkim procesom.

• Zavisno od njihove prodajne pripravnosti nusproizvodi u trenutku njihovog osamostaljenja, mogu biti finalni proizvodi ili polufabrikati koji zahtevaju doradu.

Page 69: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Postoje dva osnovna postupka sa nusproizvodima u kalkulaciji:

1. Po prvom postupku troškovi se ne alociraju na nusproizvode.

• Ovaj postupak se može primeniti za nusproizvode koji se iznose na tržište bez dodatne prerade. U tom slučaju za prodajnu vrednost nusproizvoda može se:

• povećati prihod glavnih proizvoda, umanjiti troškovi realizovanih proizvoda ili, pak, korigovati njihov obračunski neto rezultat.

• Glavni nedostatak ovog postupka je u tome što je proizvodna cena koštanja glavnih proizvoda precenjena i ne obezbeđuje realno bilansiranje njihovih zaliha;

Page 70: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

2. Po drugom postupku troškovi se raspoređuju i na nusproizvode (mada kod ovog postupka treba biti oprezan, jer to raspoređivanje uvek mora biti arbitrarno).

• Ovaj postupak se može primeniti u svim slučajevima, a za nusproizvode čijoj prodaji prethodi dodatna prerada ili se upotrebljavaju kao neophodna ulazna komponenta u sopstvenom proizvodnom procesu, on je takoreći obavezan. Pri tom se najčešće upotrebljava neto prodajna vrednost nusproizvoda kao mera zajedničkih troškova koje nusproizvod u tački odvajanja od glavnog proizvoda odnosi sa sobom u fazu prodaje ili daljnje samostalne prerade koja prethodi prodaji.

Page 71: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

Primer:• Polazeći od sledećih pretpostavki:

– radi se o proizvodnji vezanih (kuplovanih) proizvoda u kojoj se pojavljuje jedan nusproizvod,

– proizvedeno je 3.000 jedinica nusproizvoda,

– prodajna cena nusproizvoda je 20,00 din,

– dodatni troškovi prerade nusproizvoda su 8.000,00 din. (materijal za izradu 3.000,00 din, plate izrade 3.000,00 din. i opšti troškovi proizvodnje 2.000,00 din.),

– ukupni troškovi materijala za izradu su 164.000,00 din, troškovi zarada izrade 100.000,00 din. i opšti troškovi proizvodnje 120.000,00 din.

Page 72: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

Kalkulacija njegove cene koštanja bi mogla da ima sledeći izgled: Kalkulacija cene koštanja nusproizvoda

Page 73: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Do neto vrednosti nusproizvoda od 40.000,00 dinara (za koji iznos se umanjuju troškovi glavnih proizvoda) došlo se izuzimanjem iz prodajne vrednosti nusproizvoda ne samo dodatnih troškova prerade posle tačke osamostaljivanja nusproizvoda i njegovih procenjenih troškova prodaje, već i procenjenog dobitka nusproizvoda.

• Takav postupak vodi tačnijoj alokaciji zajedni- čkih troškova na nusproizvode i glavne proizvode.

• U protivnom može se doći do pretpostavke da nusproizvod ne donosi nikakav dobitak, što bi povećalo njegovo učešće u ukupnim troškovima proizvodnje.

Page 74: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

Određivanje visine troškova glavnih proizvoda:

Page 75: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

Kalkulacija cene koštanja glavnih vezanih proizvoda

• Kao i kod prethodnih vrsta i kod kalkulacije cene koštanja glavnih vezanih proizvoda postoje jednostepene, dvostepene i višestepene kalkulacije cene koštanja.

1. Jednostepena kalkulacija cene koštanja glavnih vezanih proizvoda

• Jednostepena kalkulacija cene koštanja glavnih vezanih proizvoda primenjuje se u proizvodnji kod koje se ne postavlja problem promenljivih zaliha proizvoda i nedovršene proizvodnje.

Page 76: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Za potrebe sastavljanja kalkulacije glavnih vezanih proizvoda najčešće se koriste sledeći postupci:

1/ metod prodajne vrednosti proizvoda,

2/ metod zajedničke fizičke jedinice mere,

3/ metod prosečnih troškova i

4/ metod ponderisanih prosečnih troškova.

Page 77: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

1/ Metod prodajne vrednosti• Metod prodajne vrednosti se često koristi zbog

dosta prihvatljive pretpostavke da cena koju je kupac voljan da plati najčešće predstavlja veran odraz troškova proizvoda.

• U primeru koji sledi pretpostavke za računanje cene koštanja su: proizvode se tri proizvoda i ukupni troškovi su 130.000,00 din:

Page 78: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Ukoliko troškovi prodaje nisu proporcionalni prodajnoj vrednosti proizvoda treba za računanje cene koštanja po jedinici proizvoda primeniti dvostepenu kalkulaciju vezanih (kuplovanih) proizvoda.

• U tom slučaju pogonsko knjigovodstvo za potrebe izrade kalkulacije treba da obezbedi odvojeno iskazivanje troškova područja proizvodnje od troškova područja prodaje.

Page 79: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• U slučaju da nakon tačke osamostaljivanja neki proizvodi idu u istom stanju na tržište ili podležu još samo pakovanju a drugi idu u dodatne procese prerade, opisani postupak kalkulacije vezanih proizvoda po metodu prodajne vrednosti treba modifikovati. Modifikovanje treba da bude takvo da neto prodajna vrednost po isključenju posebnih troškova prerade bude osnov za alokaciju zajedničkih troškova do tačke osamostaljenja vezanih proizvoda.

• Pod pretpostavkom da su zajednički troškovi 13.000,00 din, a neto prodajna vrednost 26.000,00 din, to može da se uradi na sledeći način:

Page 80: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost
Page 81: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

2/ Metod prodajne vrednosti• Metod zajedničke fizičke jedinice mere koristi se u slučaju

kuplovanih proizvoda koji se u tački osamostaljenja pojavljuju u međusobno neuporedivim jedinicama mere zbog različitog agregatnog stanja ili drugih karakteristika proizvoda. U tom slučaju ove raznorodne količine treba svesti na uporedive. Najčešće se to čini upotrebom stope fizičkog prinosa (iskorišćenja) u odnosu na jedinicu ili količinu ulaza (sirovina ili smeše sirovina). Na primer:

Page 82: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost
Page 83: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Gubitak mase od 167 kg po toni (1.000 kg - 843 kg), budući da je po pretpostavci nekoristan, isključen je iz kalkulacije tako što je samo iskorišćena masa sirovine od 843 kg uzeta kao 100% osnovica za alokaciju zajedničkih troškova na proizvode.

• U osnovi ove metode kalkulacije stoji još i pretpostavka da su troškovi prerade, isto kao i troškovi materijala, proporcionalni apsorbovanoj masi sirovine od strane pojedinih proizvoda. U slučaju da ta pretpostavka ne važi, treba koristiti neki drugi postupak kalkulacije vezanih (kuplovanih) proizvoda.

Page 84: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

3/ Metod prosečnih troškova• Metod prosečnih troškova primenjuje se samo za onu

vezanu (kuplovanu) kuplovanu proizvodnju u kojoj se proizvodi izražavaju istom jedinicom mere i međuso- bno se ne razlikuju. Reč je, zapravo, o primeni čiste divizione kalkulacije u vezanoj (kuplovanoj) proizvodnji.

4/ Metod ponderisanih prosečnih troškova kuplovanih proizvoda

• Metod ponderisanih prosečnih troškova vezanih (kuplovanih) proizvoda primenjiv je u uslovima proizvodnje vezanih (kuplovanih) proizvoda u kojoj se kao rezultat pojavljuje više proizvoda koji se čak i ako se izražavaju istom jedinicom mere međusobno značajno razlikuju po svojim hemijskim, fizičkim, vrednosnim ili nekim drugim karakteristikama.

Page 85: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Ova metoda teži da iskoristi sve prednosti i otkloni sve slabosti prethodno opisanih postupaka kalkulacija cena koštanja u proizvodnji vezanih (kuplovanih) proizvoda.

• To se čini uvažavanjem svih bitnih činilaca različitosti troškova po proizvodima i njihovim uključivanjem u obračun pondera (ekvivalentnih brojeva) sa kojima proizvodi ulaze u kalkulaciju.

• Za obračun ovih pondera mogu doći u obzir: sadržina određene korisnesupstance, energetska vrednost proizvoda, količina hranljivih sastojaka, apsorbovana količina sirovine, procenjena težina i dužina proizvodnog procesa, način pakovanja, prodajna vrednost proizvoda i sl.

Page 86: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Za objašnjenje navedenog poslužićemo se primerom:

• Za određivanje pondera koristićemo: apsorbovanu količinu sirovine, procenjenu težinu i dužinu tehnološkog procesa i energetsku vrednost.

• Ako su njihovi individualni ponderi 1, 2 i 3, priprema opštih pondera bi bila:

Page 87: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

Posle pripreme opštih pondera (kojih dakle ima onoliko koliko ima proizvoda) sledi alokacija zajedničkih troškova na kuplovane proizvode:

Page 88: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Uključivanje troškova samostalne dodatne prerade nakon tačke otcepljenja (ako ih ima) u kalkulaciju cene koštanja i kompletiranje cene koštanja sa troškovima prodaje (ako nisu proporcionalni prodajnoj vrednosti) vrši se na isti način kako je to već prikazano u kalkulaciji po metodu prodajne vrednosti.

2. Dvostepena i višestepena kalkulacija cene koštanja u proizvodnji vezanih (kuplovanih) proizvoda

• Dvostepena kalkulacija glavnih vezanih (kuplovanih) proizvoda primenjuje se u slučajevima kada su zalihe proizvoda i nedovršene proizvodnje promenljive iz perioda u period.

Page 89: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Višestepena kalkulacija cene koštanja glavnih vezanih (kuplovanih) proizvoda se primenjuje u slučajevima kada se pored promenljivih zaliha proizvoda i nedovršene proizvodnje pojavljuje i problem promenljivih međufaznih zaliha nedovršene proizvodnje (ovakav slučaj je moguć samo u višefaznoj proizvodnji vezanih /kuplovanih/ proizvoda).

• Postupci dvostepene i višestepene divizione kalkulacije (koje smo ranije objasnili kada smo govorili o čistoj divizionoj kalkulaciji) primenljivi su i u proizvodnji vezanih (kuplovanih) proizvoda. Razlika je samo u tome što se ovde ekvivalentni brojevi za veštačka izjednačavanja stepena završenosti proizvoda, umesto na jedan, primenjuju na više različitih proizvoda.

Page 90: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• To samo otežava postupak kalkulacije, ali ne donosi suštinske novine, pa zbog toga nećemo davati prikaz dvostepene i višestepene kalkulacije cene koštanja glavnih (vezanih) proizvoda.

• S obzirom na veliku tehničko-tehnološku složenost procesa rada u proizvodnji vezanih (kuplovanih) proizvoda, kalkulacija cene koštanja vezanih (kuplovanih) proizvoda je po definiciji manje dosledna principu uzročnosti u alokaciji troškova na proizvode od prethodnih vidova divizionih kalkulacija.

• Otuda treba biti oprezan prilikom primene cena koštanja koje su dobijene ovom metodom.

Page 91: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

4.2. Dodatna kalkulacija cene koštanja

• U uslovima proizvodnje po individualnim porudžbinama u obračunu troškova se primenjuje metod dodatne kalkulacije.

• Osnovna karakteristika ovog metoda kalkulacije sastoji se u tome da se pojedinačni (direktni) troškovi svakog proizvoda ili usluge (nosioca troškova) „vezuju” za njih direktno, a opšti ili indirektni troškovi se njima dodaju, pomoću odgovarajuće stope, dakle indirektno.

Page 92: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Upravo u ovom „dodavanju” ispoljava se suština dodatne kalkulacije.

• Dodatna kalkulacija, nije, dakle usmerena na dobijanje troškova po jedinici nosioca troškova već, pre svega, na utvrđivanje ukupnih troškova pojedinih vrsta nosilaca troškova.

• Zbog toga se kod dodatne kalkulacije ne može izvršiti, kao kod masovne proizvodnje i divizione kalkulacije, precizno razgraničenje računskih postupaka koji pripadaju pogonskom knjigovodstvu i kalkulaciji.

Page 93: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Za dodatnu kalkulaciju možemo reći da je ona prožeta, isprepletena i u neraskidivoj vezi sa pogonskim knjigovodstvom.

• Zavisno od toga da li se u dodavanju opštih troškova koristi jedinstvena stopa dodatka opštih troškova za celo preduzeće ili se ta stopa diferencira po njegovim užim organizacionim delovima, razlikuju se:

– jednostepena, odnosno kumulativna i– višestepena, odnosno selektivna dodatna

kalkulacija. Kod jednostepene dodatne kalkulacije obračun

dodataka opštih troškova na nosioce troškova pretpostavlja kumuliranje opštih troškova na jednom mestu za celo preduzeće.

Page 94: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• To znači da nije neophodno evidentiranje troškova po mestima troškova.

• Takav postupak ograničen je, međutim, samo na slučajeve u kojima su opšti troškovi relativno mali ili se može uzeti da je odnos između opštih troškova nabavke, proizvodnje, prodaje i upravljanja približno isti za sve nosioce troškova.

• Ukoliko nisu ispunjeni ti uslovi, onda samo višestepena dodatna kalkulacija, sa obaveznim prethodnim vezivanjem opštih troškova po mestima troškova i sa posebnim dodacima za opšte troškove svakog mesta troškova, može obezbediti potrebnu realnost cene koštanja.

Page 95: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Ako je u pitanju komadni radni nalog onda je to istovremeno i cena koštanja po jedinici odnosnog proizvoda.

• Ukoliko je u pitanju serijski radni nalog do cene koštanja po komadu dolazi se primenom čiste divizione kalkulacije, tj. prostom deobom ukupnih troškova sa brojem proizvedenih jedinica.

• Ukoliko se proizvedena i prodata količina ne poklapaju, obavezno treba primeniti dvostepenu čistu divizionu kalkulaciju.

• U nastavku teksta dajemo prikaz jednog od brojnih oblika dodatne kalkulacije:

Page 96: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• “Radnik d.o.o.” Novi Sad ______ god.

• Kalkulacija cene koštanja i neto prodajne cene

• __________________________________ za period _______________

• Proizvedena količina _______ Prodata količina ______________

• Sastavio: _____________________________

Page 97: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost
Page 98: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Za izračunavanje iznosa na rednom broju 3 (troškova prodaje koji se odnose na proizvod) neophodno je odrediti ključ koji će služiti za raspodelu troškova prodaje po proizvodima.

• Kao najjednostavniji ključ može se koristiti realizovana vrednost proizvoda.

• Realizovana vrednost proizvoda se kao ključ najčešće koristi kada se proizvodi ne mogu izraziti u istoj jedinici mere ili se, ukoliko se mogu izraziti istom jedicom mere, radi o većem broju različitih proizvoda.

Page 99: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Najjednostavniji način rada bi bio da se troškovi mesta troškova Prodaja podele sa saldom računa poslovnih prihoda (od prodaje proizvoda, roba i usluga).

• Dobijeni iznos pokazuje visinu troškova prodaje po dinaru prodajne cene proizvoda.

• U tom slučaju, redni broj 3 bi se izračunao kao proizvod tog koeficijenta i prodajne cene proizvoda (redni broj III). Ukoliko su na mestu troškova.

• Prodaja troškovi raščlanjeni na fiksne i varijabilne, postupak je isti i za fiksne i varijabilne troškove.

Page 100: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• U takvim slučajevima primenjuje se diviziona kalkulacija pomoću ekvivalentnih brojeva ili pak diviziona kalkulacija vezanih, odnosno kuplovanih proizvoda.

b) Diviziona kalkulacija pomoću ekvivalentnih

brojeva

• primenjuje se takođe kod masovne proizvodnje.

Page 101: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

- Međutim, radi se o proizvodnji više vrsta jednog proizvoda, kao što su na primer:

• brašno, predivo, limovi, cigla i slično.

Svi ovi proizvodi izrađuju se po istom ili sličnom tehnološkom postupku i od istog materijala, ali se međusobno razlikuju po dimenzijama, težini, kvalitetu i drugim sličnim obeležjima.

• Iz ovih razlika proizilaze razlike u troškovima i upotrebnim svojstvima pojedinih proizvoda.

• U pogledu troškova ovi proizvodi stoje u određenom odnosu jedni prema drugima.

Page 102: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Te odnose je potrebno utvrditi da bi se odgovarajući proizvodi adekvatno opteretili nastalim troškovima.

• Odnosi između srodnih proizvoda utvrđuju se na osnovu dužeg posmatranja i iskustva, i iskazuju se u vidu ekvivalentnih brojeva.

• Prema tome, ekvivalentni brojevi pokazuju u kom odnosu stoje troškovi odgovarajuće vrste srodnih proizvoda jedni prema drugima.

• Putem ekvivalentnih brojeva preračunavaju se jedinice srodnih proizvoda u jedinstvene uslovne jedinice i svode se po pravilu na jedan postojeći proizvod.

Page 103: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Nakon ovog preračunavanja dalje izračunavanje cene koštanja je jednostavno jer se sada svi troškovi proizvodnje dele sa dobijenim brojem uslovnih računskih jedinica proizvoda.

• To predstavlja osnov za raspored troškova po vrstama proizvoda.

• Kad su poznati ukupni troškovi po vrstama proizvoda problem utvrđivanja cene koštanja po jedinici više ne postoji i rešava se isto kao i kod metode čiste divizione kalkulacije.

Page 104: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

v) Kalkulacija ostataka ili vezanih (kuplovanih) proizvoda

• primenjuje se u onim organizacijama, u kojima se pored osnovnih proizvode i sporedni proizvodi.

• U ovakvim slučajevima glavni i sporedni proizvodi su vezani (kuplovani) u procesu proizvodnje, i ni jedan ni drugi se ne dobijaju sami za sebe, pa su stoga i ukupni troškovi zajednički, odnosno za njih ne možemo da utvrdimo cenu koštanja pojedinačnom kalkulacijom.

• U takvim slučajevima poznati su samo ukupni troškovi proizvodnje i cilj kalkulacije je utvrđivanje troškova proizvodnje glavnog proizvoda.

Page 105: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Suština metode kalkulacije ostataka sastoji se u tome da se troškovi proizvodnje sporednog ili sporednih proizvoda, utvrđeni uslovima primerenim postupcima, odbiju od ukupnih troškova proizvodnje.

• Ostatak troškova predstavlja troškove proizvodnje glavnog proizvoda.

• Kalkulacije vezanih proizvoda često se sreću i primenjuju u hemijskoj industriji, klaničnoj industriji, u poljoprivredi, u rudarstvu, itd.

Page 106: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

Diviziona kalkulacija i zalihe• U zavisnosti od toga da li u proizvodnji

postoje zalihe nedovršene proizvodnje i dovršene a neprodate proizvodnje u postupku utvrđivanja cene koštanja učinka metodom divizione kalkulacije može se govoriti o:

1. jednostepenoj divizionoj kalkulaciji,

2. dvostepenoj divizionoj kalkulaciji, i

3. višestepenoj divizionoj kalkulaciji.

• Jednostepena diviziona kalkulacija

• primenjuje se u uslovima jednakosti proizvedene i prodate količine proizvoda.

Page 107: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Cena koštanja učinka, proizvoda dobija se jednostavnim metodološkim postupkom.

• Proizvodna cena koštanja utvrđuje se deobom ukupnih troškova proizvodnje sa obimom proizvedenih i prodatih učinaka (nema razlika između proizvodnje i prodaje).

• Komercijalna cena koštanja dobija se tako što se ukupni troškovi proizvodnje, uprave i prodaje dele sa ukupno proizvedenom i prodatom količinom učinka u odgovarajućem obračunskom periodu.

Page 108: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Nešto složeniji postulak utvrđivanja cene koštanja po jedinici učinka primenjuje se u uslovima postojanja razlika između proizvedenih i prodatih proizvoda po obračunskim periodima.

• Primenjuje se postupak dvostepene divizione kalkulacije.

• Proizvodna cena koštanja utvrđuje se deobom troškova proizvodnje s proizvedenom količinom.

• Komercijalna cena koštanja proizvoda utvrđuje se na taj način što se troškovi proizvodnje dele sa ukupno proizvedenom količinom proizvoda, a troškovi uprave i prodaje sa prodatom količinom i dobijeni količnici sabiraju.

• Konačno, u uslovima postojanja zaliha kako završene tako i nezavršene proizvodnje primenjuje se postupak trostepene ili višestepene divizione kalkulacije.

Page 109: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• U suštini raznim osnovama, merilima i koeficijentima vrednost nedovršene proizvodnje se svodi i iskazuje u jedinicama identičnim dovršenoj proizvodnji.

• Nakon toga postupak utvrđivanja cene koštanja metodološki je isti kao i kod dvostepene divizione kalkulacije.

Page 110: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

10.3. Kalkulacija pomoću dodataka - dodatna kalkulacija

• Kalkulacija pomoću dodataka primenjuje se u preduzećima sa pojedinačnom i maloserijskom proizvodnjom.

• U pojedinačnoj proizvodnji svaki se proizvod, po pravilu, razlikuje od drugog.

• Polazeći od toga da različiti proizvodi prouzrokuju različite troškove, to se u pojedinačnoj proizvodnji, utlavnom primenjuje metoda dodatne kalkulacije.

Page 111: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Ova vrsta proizvodnje odvija se po radnim nalozima.

• Pri izradi dodatne kalkulacija dolazi do izražaja podela troškova na pojedinačne i opšte.

• S obzirom da su pojedinačni (direktni) troškovi po jedinici učinka poznati, problem se praktično svodi na raspoređivanje opštih, odnosno indirektnih troškova.

• Pojedinačne troškovi su proporcionalni na obim proizvodnje i mogu se direktno obuhvatiti na nosioce troškova, odnosno proizvode.

Page 112: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Kod indirektnih troškova bitno je obuhvatiti ih po mestima troškova.

• Potom se oni sa mesta troškova raspoređuju na nosioce.

• Raspored opštih, odnosno indirektnih troškova na nosioce vrši se na osnovu odgovarajućih osnova tj. ključeva za raspored.

• Osnove za raspored mogu biti različite, a kao moguće koriste se:

• materijal za izradu, plate izrade, materijal za izradu i plate izrade itd.

Page 113: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Odgovarajući deo opštih troškova dobijen putem primene određenih ključevaza raspored, odnosno alokaciju opštih troškova, dodaje se direktnim troškovima određenog, proizvoda i zajedno sa direktnim troškovima grade cenu koštanja učinka, proizvoda.

• S obzirom da se opšti troškovi dodaju, to i kalkulacija nosi naziv kalkulacija pomoću dodataka.

• U odnosu na odabir metode kalkulacije značajno je pomenuti serijsku proizvodnju.

Page 114: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Serijskom proizvodnjom proizvodi se istovremeno veći broj istovrsnih proizvoda, na primer:

• automobila, televizora, radio aparata, i sl.

• U odnosu na masovnu proizvodnju gde količina proizvoda nije ograničena, serija uvek označava tačno utvrđenu (ograničenu) količinu proizvoda u određenom vremenskom periodu.

• Serijaska proizvodnja može se zasnivati na proizvodnji samo jedne vrste proizvoda (istovremeno se radi samo na jednoj seriji), ili

Page 115: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• na istovremenoj proizvodnji različitih proizvoda u više serija, ili pak na proizvodnji istih proizvoda u više serija, ali sa različitim početkom serija.

• Ako se radi o jednoserijskoj proizvodnji, onda se može primeniti čista diviziona kalkulacija, pod uslovom da se vremenski troškovi, odnosno troškovi perioda, razgraniče na ono vreme koliko traje proizvodnja odgovarajuće serije.

• Ako se radi o višeserijskoj proizvodnji, onda se za izračunavanje cene koštanja proizvoda najčešće primenjuje kombinacija dodatne i neke od vrsta divizione kalkulacije.

Page 116: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Osim toga, kod serijske proizvodnje, u zavisnosti od veličine serije, treba razlikovati veliko-serijsku i malo-serijsku proizvodnju.

• U vezi s tim bitno je istaći da veliko-serijska proizvodnja, u pravilu, poprima osobine masovne proizvodnje, a malo-serijska proizvodnja osobine pojedinačne proizvodnje.

• U skladu s tim odabiraju se i primenjuju odgovarajuće metode kalkulacije.

Page 117: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

10.4. Elementi kalkulacije• Za potrebe obezbeđenja podataka i informacija

neophodnih za kvalitetno upravljanje i rukovođenje preduzećem, pojedine vrste troškova u kalkulaciji cene koštanja se ne mogu unositi bez određenog reda, bez obzira na njihov značaj u ceni koštanja, njihov ekonomskisadržaj, zavisnost od tehnološkog procesa proizvodnje, način vezivanja za jedinicu učinka itd.

• U kalkulaciju se unose pojedine vrste troškova grupisane u grupe na odgovarajući način.

• Tabela 4 Suština principa izrade kalkulacija (Sledi):

Page 118: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Grupe troškova u kalkulaciji nazivaju se elementima kalkulacije, odnosno elementima cene koštanja.

• S ciljem izrade kvalitetne kalkulacije koja će dati adekvatne odgovore na pitanja i zadatke koji se pred obračun troškova i kalkulaciju cene koštanja postavljaju, mora se pri izradi kalkulacija voditi računa o odgovarajućim principima.

• Kao osnovni mogu se izdvojiti sledeći: • princip potpunosti, princip diferenciranja troškova

po vrstama i mestima nastanka, princip dokumentovanosti, princip prilagodljivosti, princip preglednosti, princip uporedivosti i princip ekonomičnosti.

• Suština navedenih principa sažeto može se prikazati na sledeći način:

Page 119: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

Osnovni principi izrade kalkulacija

Princip potpunosti

Obuhvatanje svih troškova koji se odnose na proizvodnju za koju sekalkulacija sastavlja

Princip diferenciranja troškova po vrstama i mestima nastanka

Obuhvatanje vrsta troškova i njihova podela po mestima nastanka i nosiocima troškova od značaja za praćenje ekonomičnosti i uspeha delova i celine preduzeća

Princip dokumento-vanosti troškova

Poštujući opšti princip dokumentovanosti u knjigovodstvu za svaki iznos iskazan u kalkulaciji mora postojati knjigovodstveni dokumenat

Page 120: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

Principprilagodljivosti

Usklađenost kalkulacije tehnološkom procesu i uslovima proizvodnje

Princip preglednosti

Preglednost i blagovremenost upotrebljivih podataka naznačenih u kapkulaciji

Princip uporedivosti

Obezbeđenje uporedivih podataka za lotrebe analize između obračunskih i planskih kalkulacija, raznih proizvoda i delova proizvodnog procesa, kao i uporedivosti po obračunskim periodima

Princip ekonomičnosti

Troškovi izrade kalkulacija ne mogu biti veći, usled neracionalnog detaljisanja i raščlanjavanja kalkulacija, od finansijskih efekata, koji se kalkulacijom mogu ostvariti

Page 121: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

Vrste kalkulacija u odnosu na troškovnu obuhvatnost

• U odnosu na obuhvatnost troškova, odnosno troškovnu konstituciju kalkulacije cene koštanja ističu se sledeće osnovne mogućnosti:

Sl. 4. Kalkulacija cene koštanja u odnosu na troškovnu obuhvatnost

Page 122: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Ciljevi koji se pred obračun troškova s kalkulacijom cene koštanja postavljaju, pored već opšte poznatih, mogu biti različitog karaktera, a sve u funkciji zadovoljenja različitih upravljačkih informativnih potreba, primerenih okolnostima u kojima se privredna aktivnost odvija.

• Otuda, u okviru osnovnih modela kalkulacije cene koštanja prema obuhvatnosti troškova, značajno mesto pripada sistematizaciji elemenata kalkulacije, uvažavajući klasifikaciju troškova posmatrano s različitih aspekata, u skladu s primenom određenog sistema za obračun troškova i konkretnim okolnostima privrednog subjekta.

Page 123: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

Organizacioni položaj obračuna troškova

• Obuhvataše troškova i učinaka u internom obračunu polazi od pretpostavke njegovog adekvatnog organizacionog ustrojstva.

• Osnovna pitanja u tom pogledu odnose se na organizacioni odnos obračuna troškova-računovodstva troškova i finansijskrg računovodstva, što je i pitanje oblika organizacije internog obračuna.

• U pogledu organizacionog položaja obračuna troškova teorija i praksa poznaju dve osnovne koncepcije, po osnovu kojih se razlikuju:

Page 124: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

1.jednokružni organizacioni položaj, tj. formalni organizacioni monizam, i

2.dvokružni organizacioni položaj, tj. formalni organizacioni dualizam.

Sl. 5. Moguć organizacioni položaj obračuna troškova

Page 125: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Za jednokružni organizacioni položaj karakteristično je objedinjavanje finansijskog računovodstva i obračuna troškova u jednu celinu, koja je zasnovana na jedinstvenom računskom sistemu, tj. kontnom planu.

• Suprotno, za dvokružni organizacioni položaj obračuna troškova karakteristično je izdvajanje obračuna troškova od finansijskog računovodstva.

• U takvom sistemu organizacije sadržaj obračuna troškrva čine samo konta računovodstva troškova zasnovana na osnovu posebnog kontnog plana, s osobinom računske ravnoteže, odnosno, računovodstve- ne potpunosti.

Page 126: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Pri tome, oba organizaciona položaja obračuna troškova omogućavaju primenu kako knjigovodstvene metode (oblika) obuhvatanja troškova i učinaka, tako i statističko - tabelarne metode (oblika) obračunavanja troškova i učinaka.

• Međutim, primena jednokružnog ili dvokružnog sistema obračuna troškova i učinaka uslovljena je primenom funkcionalnog, odnosno, bilansnog kontnog okvira.

Page 127: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Kontni okvir zasnovan na funkcionalnom (procesnom) principu sistematizacije klasa omogućava organizovanje i vođenje obračuna troškova u okviru zajedničke glavne knjige finansijskog i računovodstva troškova.

• Funkcionalni kontni okvir omogućava organizovanje obračuna troškova i učinaka i decentralizovano, u vidu posebno izdvojenog računovodstva troškova.

• U tom pogledu, kontni okvir zasnovan na bilansnom principu sistematizacije klasa se razlikuje. On omogućava organizovanje i vođenje obračuna troškova i učinaka samo izolovano, sa samostalnom glavnom knjigom.

Page 128: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• U uslovima jednokružno organizovanog obračuna troškova, finansijsko računovostvo i računovodstvo troškova predstavljaju jedinstven i zaokružen skup konta, odnosno, računa.

• Na njima se sprovode sva knjiženja, kako ona koja su vezana za eksterno, tako i ona, koja se odnose na interno kretanje vrednosti.

• Na osnovu tako objedinjenog skupa računa sastavlja se jedinstven - zajednički probni bilans.

Page 129: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Kod organizacionog položaja u kojem je računovodstvo troškova organizaciono izdvojeno, ukugšo računovodstvo je podeljeno na dva dela, na dva samostalna područja. Jedno područje čini finansijsko računovodstvo, a drugo područje predstavlja računovodstvo" troškova.

• Svako područje čini zaokružen krug računa, a kontrola sprovedenih knjiženja ostvaruje se pomoću samostalnog probnog bilansa.

Page 130: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Iako je, u ovakvim primerima organizacije, računovodstvo troškova organizaciono izdvojeno u posebnu celinu, ono nije u -potpunosti izolovano, već je u stalnoj računskoj vezi s finansijskim računovodstvom putem odgovarajućih konta, tzv. "prelaznih" odnosno «veznih» računa.

• Prema tome, kontni okvir zasnovan na funkcionalnom principu sistematizacije klasa pruža mogućnost za organizovanje zajedničkog finansijskog računovodstva i računovodstva troškova, odnosno, može da dođe do izražaja formalni monizam.

Page 131: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Takođe, ostavlja mogućnost i za organizaciju knjigovodstva u dva dela, i to, posebno područja finansijskog računovodstva i posebno područja izdvojenog računovodstva troškova, tj. dolazi do:

• izražaja formalni dualizam.

• Nasuprot tome, kontni okvir zasnovan na bilansnom principu sistematizacije klasa, omogućava organizovanje obračuna troškova samo posebno, izolovano, odnosno, na bazi formalnog dualizma.

Page 132: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Razumljivo, jer je bilansni kontni okvir orijentisan na finansijsko računovodstvo, i kao takav ne sadrži konta za potrebe knjigovodstvenog obuhvatanja internih kretanja.

• Međutim, u okviru bilansnog kontnog okvira je, za potrebe organizovanja obračuna troškova predviđena posebna klasa devet, koja preduzećima ostavlja slobodu da obračun troškova, kao osnovni deo upravljačkog računovodstva, analitički razviju prema konkretnim okolnostima i informativnim potrebama.

Page 133: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• Smatra se, da, integrisano računovodstvo troškova u finansijsko računovodstvo odgovara manjim preduzećima i u odnosu na poslovnu organizovanost, jednostavnijim preduzećima.

• Međutim, u složenijim poslovno-organizacionim uslovima poslovanja preduzeća prednost je na strani organizacionog podvajanja računovodstva troškova od finansijskog , računovodstva.

Page 134: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

• U uslovima domaće računovodstvene teorije i prakse normativno je uređen i primenjiv kontni okvir zasnovan na bilansnom principu sistematizacije klasa.

• To znači da se finansijsko i upravljačko računovodstvo sa obračunom troškova organizuju u dva samostalna, ali i na odgovarajući način međusobno povezana, kruga računa, odnosno u formi organizacionog dualizma.

Page 135: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

1. Kalkulacije cena koštanja

2. Diviziona kalkulacija cene koštanja

3. Čista diviziona kalkulacija cene koštanja

4. Jednostepena čista diviziona kalkulacija cene koštanja

5. Dvostepena čista diviziona kalkulacija cene koštanja

6. Višestepena čista diviziona kalkulacija cene koštanja

7. Diviziona kalkulacija cene koštanja u proizvodnji mase raznovrsnih proizvoda

ORIJENTACIONA PITANJA

Page 136: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

1. Diviziona kalkulacija cene koštanja u prozvodnji mase kuplovanih proizvoda Kalkulacija cene koštanja otpadnih materija

2. Kalkulacija cene koštanja nusproizvoda 3. Kalkulacija cene koštanja glavnih vezanih proizvoda 4. Dodatna kalkulacija cene koštanja 5. Diviziona kalkulacija cene koštanja 6. Čista diviziona kalkulacija cene koštanja 7. Jednostepena čista diviziona kalkulacija cene koštanja8. Dvostepena čista diviziona kalkulacija cene koštanja 9. Višestepena čista diviziona kalkulacija cene koštanja 10.Diviziona kalkulacija cene koštanja u proizvodnji mase

raznovrsnih proizvoda 11.Diviziona kalkulacija cene koštanja u prozvodnji mase

kuplovanih proizvoda 12.Kalkulacija cene koštanja otpadnih materija 13.Kalkulacija cene koštanja nusproizvoda 14.Kalkulacija cene koštanja glavnih vezanih proizvoda 15.Dodatna kalkulacija cene koštanja

Page 137: Nedelja  (2011)       Тema/aktivnost

HVALA NA PAŽNJI!