597
1 NEBESKE TAJNE TOM XI napisao Emanuel Svedenborg, sa Latinskog preveo John Clowes, sa Engleskog preveo i napomene napisao Risto Rundo Nebeske tajne koje sadržane u Svetom Pismu ili Reči Gospodovoj, Otkrivenje, počev od knjige Postanja Tom 11 Brojevi 9112-9973 KNJIGA IZLASKA Doktrina o Ljubavi prema Bližnjemu 9112. Sada će biti rečeno šta je savest. Savest se oblikuje kod čoveka od njegovih religioznih ubeđenja, u skladu s njihovim primanjem u samome sebi. 9113. Kod čoveka crkve, savest se oblikuje od istina vere iz Reči, ili iz doktrine (nauka) iz Reči, u skladu s njihovim primanjem u srcu. Jer kad čovek zna istine vere i shvata ih na svoj način, a posle ih hoće i tvori, tada sesavest u njemu oblikuje. primanje u srce je primanje u volju, jer volja čovekova je ono što se naziva srcem. 9114.Od ovoga dolazi to da oni koji imaju savest, govore iz srca kad govore, i čine iz srca ono što čine. Tako isto, oni imaju nepodeljen um, jer postupaju u skladu s onim što veruju da je istinito i dobro, i u skladu s onim što su razumeli. Sledstveno, savršenija je savest moguća kod onih koji su više prosvetljeni od drugih u istinama vere, i koji ih jasnije opažaju od ostalih, nego što je moguća kod onih koji su manje prosvetljeni, i koji su u tamnijem opažanju.

NEBESKE TAJNE TOM XI - thelordsnewchurch.org · Kod čoveka crkve, savest se oblikuje od istina vere iz Reči, ili iz doktrine (nauka) iz Reči, u skladu s njihovim primanjem u srcu

  • Upload
    vudang

  • View
    311

  • Download
    30

Embed Size (px)

Citation preview

  • 1

    NEBESKE TAJNE TOM XI

    napisao Emanuel Svedenborg,

    sa Latinskog preveo John Clowes,

    sa Engleskog preveo i napomene napisao

    Risto Rundo

    Nebeske tajne koje sadrane u Svetom Pismu ili Rei Gospodovoj, Otkrivenje,

    poev od knjige Postanja

    Tom 11

    Brojevi 9112-9973

    KNJIGA IZLASKA

    Doktrina o Ljubavi prema Blinjemu

    9112. Sada e biti reeno ta je savest. Savest se oblikuje kod oveka od njegovih

    religioznih ubeenja, u skladu s njihovim primanjem u samome sebi.

    9113. Kod oveka crkve, savest se oblikuje od istina vere iz Rei, ili iz doktrine

    (nauka) iz Rei, u skladu s njihovim primanjem u srcu. Jer kad ovek zna istine vere

    i shvata ih na svoj nain, a posle ih hoe i tvori, tada sesavest u njemu oblikuje.

    primanje u srce je primanje u volju, jer volja ovekova je ono to se naziva srcem.

    9114.Od ovoga dolazi to da oni koji imaju savest, govore iz srca kad govore, i ine

    iz srca ono to ine. Tako isto, oni imaju nepodeljen um, jer postupaju u skladu s

    onim to veruju da je istinito i dobro, i u skladu s onim to su razumeli.

    Sledstveno, savrenija je savest mogua kod onih koji su vie prosvetljeni od

    drugih u istinama vere, i koji ih jasnije opaaju od ostalih, nego to je mogua kod

    onih koji su manje prosvetljeni, i koji su u tamnijem opaanju.

  • 2

    9115.Oni imaju savest koju su od Gospoda primili novu volju. Ova volja u sebi je

    savest; pa stoga postupati protiv savesti je postupati protiv ove volje. A poto

    dobro ljubavi prema blinjem sainjava novu volju, to dobro ljubavi prema

    blinjemu ini savest.

    9116.Uzimajui u obzir, kao to je pre reeno (br. 9113), da se savest oblikuje

    preko istina vere, a isto tako i nova volja, i ljubav prema blinjemu, to sledi da

    postupati suprotno istinama vere je postupati suprotno savesti.

    9117.Poto vera i ljubav prema blinjem sainjavaju ovekov duhovni ivot, to

    sledi da delovati suprotno savesti je delovati suprotno ovome ivotu.

    9118. Dakle poto je postupati suprotno savesti postupati suprotno novoj volji,

    suprotno ljubavi prema blinjem, i suprotno istinama vere, stoga je i suprotno

    ivotu koji ovek ima od Gospoda, to se vidi iz toga to je ovek neuznemiren i

    miran, i u unutranjem blagoslovu, kada postupa u skaldu sa saveu; a da u

    uznemirenosti i u bolu, kada postupa suprotno savesti. Ovaj bol je ono to se

    naziva grinjom savesti.

    9119. ovek ima savest o onome to je dobro, i savest o onome to je pravedno.

    Savest o onome to je dobro je savest unutranjeg oveka; a savest o onome to

    je pravedno je savest spoljanjeg oveka. Savest o onome to je dobro je u

    postupanju u skladu sa zapovestima vere iz unutranjeg oseanja; dok je savest o

    onome to je pravedno postupanje u skladu sa graanskim i moralnim zakonima

    iz spoljanjeg oseanja. Oni koji imaju svest o onome to je dobro, imaju i savest o

    onome to je pravedno; ali oni koji imaju samo savest o onome to je pravedno,

    sposobni su da prime savest o onome to je dobro, a i primaju je kada su poueni.

    9120. ta je savest moe se ilustrovati primerima. Akoje ovek, a da drugi to ne

    zna, u posedu neega to pripada onome drugome, i to dri bez iakavog straha od

    zakona, ili gubitka asti i ugleda, a ipak to vrati drugome jer to nije njegovo, on

    ima savest (on je savestan), jer ini dobro radi onoga to je dobro. I kada je

    pravedan radi onoga to je pravedno. Opet, ako je u ovekovoj moi da postigne

    vii poloaj a vidi da bi drugi, ko je isto tako kandidat, bio korisniji njegovoj zemlji,

  • 3

    i on ustupi poloaj tome drugome oveku radi dobra svoje zemlje, on ima savest.

    Tako i u drugim sluajevima.

    9121.Iz ovih primera moe se zakljuiti neto o karakteru onih koji nemaju savest.

    Oni su poznati po obrnutom. Oni meu njima koji bi radi svoje vlastite koristi

    uinilida ono to je nepravedno izgleda pravedno, a to je zlo da izgleda dobro, i

    obrnuto, ti nemaju savesti. Oni koji meu njima znaju da ono to rade nije

    pravedno i da je zlo, a ipak to ine, ne znaju ta je savest, i ako neko hoe da ih

    poui, ne ele da znaju. Takvi su oni koji sve rade radi sebe samih i radi sveta.

    9122.Oni koji ne steknu savest u svetu, ne mogu da je steknu (prime) u drugom

    ivotu, tako se oni ne mogu spasiti, jer kod njih nema plana (podloge) na koji

    nebo (to jest, Gospod preko neba) moe da se uliva, i da preko toga deluje, i da ih

    privue k sebi (k nebu); jer je savest podloga (plan) za influks neba. Stoga se u

    drugom ivotu ovakve osobe udruuju s onima koji vole sami sebe i svet nada sve,

    a ovi su u paklu.

    Knjiga Izlaska (EXODUS) 22.

    1. /2/ (prim. prev. u Daniievom prevodu ovo je stih br. 2 u 22. poglavlju) Ako se

    lupe uhvati gdje potkopava, i bude ranjen tako da umre, da ne bude kriv za krv

    onaj koji ga je ubio.

    2. Ali ako se sunce bude rodilo, da je kriv za krv. A lupe sve da nadoknadi; ako li

    ne bi imao, onda da se on proda za svoju krau.

    3. Ako se nae to je pokrao u njegovoj ruci ivo, bio vo ili magarac, ili ovca ili

    koza, da vrati sam drugo.

    4. Ko potre njivu ili vinograd pustivi stoku svojuda pase na tuoj njivi, da

    nadoknadi najboljim iz svoga vinograda.

    5. Ako izae vatra i naie na trnje, pa izgori stog ili ito koje jo stoji ili njiva, da

    naknadi onaj ko je zapalio.

  • 4

    6. Ako ko da blinjemu svojemu novce ili posue na ostavu, pa se ukrade iz kue

    njegove, ako se nae lupe, da plati dvojinom;

    7. Ako li se ne nae lupe, onda gospodar od one kue da stane pred sudije (pred

    Boga) da se zakune da nije posegao rukom svojom na stvar blinjega svojega.

    8. Za svaku stvar za koju bi bila raspra, ili za vola ili za magarca ili za ovcu ili za

    kozu, ili za haljinu, za svaku stvar izgubljenu, kad ko kae da je njegova, pred

    sudije (pred Boga) da doe raspra obojice, pa koga osude sudije, onaj da vrati

    blinjemu svojemu dvojinom.

    9. Ako ko da blinjemu svojemu da mu uva magarca ili vola ili ovcu ili kozu ili kako

    god ivine, pa ugine ili ohrone, ili ga ko otjera a da niko ne vidi,

    10. Zakletva Gospodova neka bude izmeu njih, da nije posegao rukom svojom na

    stvar blinjega svlojega, i gospodar stvari neka pristane, a onaj da ne plati.

    11. Ako li mu bude ukradeno, neka plati gospodaru njegovu.

    12. Ako li ga bude rastrgla zvjerka, da donese od njega svjedodbu, i dane plati to

    je rastrgnuto.

    13. Ako ko uzme u blinjega svojega ivine na poslugu, pa ohrone ili ugine, a

    gospodar mu ne bude kod njega, da plati.

    14. Ako li gospodar bude kod njega, da ne plati. Ako li bude najmljeno, da plati

    samo najam.

    15. Ko bi prevario djevojku, koja nije zaruena, te bi spavao s njom (legao),da joj

    da priju i uzme je za enu.

    16. Ako li mu je otac njezin ne bi htio dati, da da novaca koliko ide u priju djevojci.

    17. Vjetici ne daj da ivi.

    18. Ko bi obleao ivine, da se pogubi.

    19. Ko rtvu prinosi bogovima drugim osim jedinoga Gospoda, da se istrijebi kao

    prokletnik.

  • 5

    20. Doljaku nemoj initi krivo niti ga cvijeliti, jer ste bili doljaci u zemlji

    Egipatskoj.

    21. Nemojte cvijeliti udovice i sirote.

    22. Ako li koju ucvijeli u emu god, i povie k meni, uu viku njezinu.

    23. I zapalie se gnjev moj, i pobiu vas maem, pa e vae ene biti udovice i vaa

    djeca sirote.

    24. Kad da novaca u zajam narodu mojemu, siromahu koji je kod tebe, nemoj

    mubiti kao kamatnik, ne udarajte na nj kamate.

    25. Ako uzme u zalogu haljinu blinjemu svojemu, vrati mu je prije nego sunce

    zae;

    26. Jer mu je to sve odijelo im zaklanja tijelo svoje; u emu e spavati? pa kad

    povie k meni, ja u ga uti, jer sam milostiv.

    27. Nemoj psovati sudija, i starjeini naroda svojega ne govori runo.

    28. Od ljetine svoje i od itkih stvari svojih nemoj se zatezati da prinese prvine;

    prvence izmeu sinova svojih meni da da.

    29. Tako ini s volom svojim i s kozom, sedam dana neka bude s majkom svojom, a

    osmog dana da ga da meni.

    30. Biete mi sveti ljudi; i mesa rastrgnuta u polju ne jedite, bacite ga psima.

    SADRAJ.

    9123.Predmet o kome se govori u ovome poglavlju u unutranjem smislu su

    povrede koje se nanose na razne naine istini vere i dobru ljubavi prema

    blinjemu, i popravak i nadoknada; isto tako i pomo koju treba pruiti ako se ove

    ugase. Posle se govori o pouavanju u istinama vere , i na kraju, o ovekovom

    ivotu kada je u dobru ljubavi prema blinjemu.

  • 6

    UNUTRANJI SMISAO.

    9124. Stihovi 1-3. 1. Ako se lupe uhvati gdje potkopava, i bude ranjen tako da

    umre, da ne bude kriv za krv onaj koji ga je ubio. 2. Ali ako se sunce bude rodilo, da

    je kriv za krv. A lupe sve da nadoknadi; ako li ne bi imao, onda da se on proda za

    svoju krau. 3. Ako se nae to je pokrao u njegovoj ruci ivo, bio vo ili magarac, ili

    ovca ili koza, da vrati sam drugo. 1. Ako se lupe uhvati gdje potkopava, oznaava

    da ako nije vidljivo da su dobro i istina oduzeti; i bude ranjen tako da

    umre,oznaava, da ako su tako pozleeni da se i ugase; da ne bude kriv za krv

    onaj koji ga je ubio, oznaava nije kriv za nasilje koje je poinjeno;2. Ali ako se

    sunce bude rodilo, oznaava da ako tobude video jasno; da je kriv za krv, oznaava

    ako je kriv; a lupe da sve nadoknadi, oznaava popravak i nadoknadu za istinu i

    dobrokoji su bili oduzeti; ako li ne bi imao, oznaava ako nita nije ostalo; onda

    da se on proda za svoju krau, oznaava otuivanje.3. Ako se nae to je pokrao u

    njegovoj ruci , oznaava ako jeostalo bilo ta od istine i dobro kojima se moe

    izvriti popravak inadoknada; bio vo ili magarac, ozaava bilo od spoljanjeg dobra

    ii istine; ili ovca ili koza, oznaava ili od unutranje istine i dobra; ivo, oznaava

    ono u emu ima duhovnog ivota; da vrati sam drugo, oznaava nadoknadu u

    potpunosti.

    9125.Ako selupe uhvati da potkopava. Da ovo oznaava da ako nije vidljivo da su

    dobro i istina oduzeti, vidi se iz znaenja potkopavati, to je poiniti zlo u tajnosti,

    a kada se govori o lupeu, to je oduzimati dobro i istinu preko obmane od zla tako

    da se ne vidi (ne primeuje) (o emu u onome to sledi); i iz znaenja lupea , a to

    je onaj koji oduzima dobro i istinu (vidi br. 5135,8906,9018,9020), a u

    apstraktnom smislu, istinu i dobro koje je oduzeto. Kae se u apstraktnom smislu,

    jer aneli, koji su u unutranjem smislu Rei, misle apstraktno (odvojeno) od

    osoba (br. 5225,5234,8985,9007). Pored toga, u ovome smislu Re ima prave

    (stvarne) stvari kao predmete, a koji se ne zavravaju u osobama i mestima./2/ Da

    potkopavanje oznaava poiniti zlo tajno, a kada se kae o lupeu (lopovu), to je

    oduzimanje dobra ili istine pomou obmane od zla tako da se ne primeti, vidi se

    po tome to se pravi razlika izmeu krae koja se izviodi potkopavanjem, i one

    koje se poini kad sunce izae (o emu u sledeem stihu). Da potkopanje ima ovo

    znaenje, vidi se i iz odlomaka u Rei gde se ono pominje, kao kod Jeremije: I

  • 7

    jote na skutovima tvojim nalazi se krv siromaha pravijeh; ne nalazim kopajui,

    nego je na svima njima (Jer. 2:2:34);govorei o prljavim ljubavima i zlima iz (od)

    njih; ne nalazim ih kopajui, oznaava ne traenjem u tajnosti; pa se stoga kae,

    nego je na njima svima, to jest, one /prljave ljubavi/ se vide svuda. I kodJezikilja: I

    odvede me na vrata od trijema, i pogledah, a to jedna rupa u zidu. An mi ree: sine

    ovjeiji, prokopaj ovaj zid i prokopah zid, a to jedna vrata (Jez. 8:7,8);govorei o

    gadostima kue Izrailjeve koje ine u tajnosti; prokopati zid oznaava ui tajno, i

    videti ta rade. Kod Amosa:Da se zakopaju u najdonji kraj zemlje /u pakao, da

    prokopaju do kraja zemlje/, odande e ih uzeti ruka moja; i da izau na nebo,

    odande u ih skinuti (Amos 9:2);da se zakopaju u najdublji kraj zemlje (da se

    zakopaju u pakao), oznaav obmanu od zla; jer pakao oznaava obmanu od zla,

    jer ona tamo vlada. Tamo se obmane nazivaju tamom, u kojoj se sakrivaju od

    svetlosti neba; jer oni bee od svetlosti neba, koja je Boanska istina od Gospoda.

    Kod Jova: I oko kurvarevo pazi na sumrak govorei: da me ko ne vidi: I sakriva lice.

    Prokopavaju po mraku kue, koje ob dan sebi zabiljee; ne znaju za svjetlost. Jer je

    zora njima svjema sjen smrtni; ako ih ko pozna, strh ih j sjena smrtnoga (Jov

    24:15-17);prokopavati kue jasno oznaava tajno pokrasti tua dobra; jer kae

    se, prokopavaju po mraku kue;da paze na svjetlost da ih nijedno okone vidi;da

    sakrivaju lice;i da ne znaju za svetlost dana; kao i da zora jenjima sjen smrtni. /3/

    Da prokopavati kue oznaava tajno oduzimati tua dobra, potie od pretstava u

    drugom ivotu. Kada tamo aneli razgovaraju o tome kako obmana tajno razara

    dobro, to je pretstavejno dole /u svetu duhova?/, gde se razgovori anela

    pokazuju u svetlosti, prokopavanjem zida; a s druge strane, kada aneli

    razgovaraju o istini kako ona dolazi od dobra, i kako se s njim povezuje, ovo je

    pretstavljeno otvorenim vratima kroz koja se ulazi. Zbog toga Gospod, koji stoga

    to je govorio od Boanskog, govorio je u skladu sa pretstavama koje postoje u

    nebu, ak i u korespondencijama, kae: Zaista, zaista vam kaem: ko ne ulazi na

    vrata u tor ovij nego prelazi na drugome mjestu, on je lupe i hajduk; a koji ulazi

    na vrata jeste pastir ovij (Jovan 10:1,2);Ali ovo znajte: kad bi znao domain u koji

    e as doi lupe, uvao bi i ne bi dao potkopati kue svoje (Luka 12: 39);Lupeom

    se ovde oznaava onaj ko pomou obmana razara dobra vere; prokopati kroz

    kuuoznaava to uiniti tajno, jer se to radi kada domain ne bdije. Iz toga isto

    tako se vidi da ko dolazi kao lupe oznaava doi skrivajui se, jer nije kroz vrata,

  • 8

    nego nekim drugim putem, kao kod Jovana: Ako li ne uzaslua, doi u na tebe

    kao lupe.; i ne e uti u koji u as doi kod tebe (Otkr. 3:3).Evo idem kao lupe;

    blago onome koji je budan i koji uva haljine svoje, da go ne hodi i da se ne vidi

    sramota njegova (Otkr. 26:15).Doi kao lupe oznaava doi skrivajui se i

    neoekivano. Razlog da ovako kae Gospod je to to to znai da se vrata kod

    oveka zatvaraju zbog obmana od zla.

    9126.Tako da umre. Da ovo oznaava da ako je /dobro/ tako povreeno da se

    ugasi, vidi se iz znaenja umreti, kadase kae o istini i dobru, koji su povreeni ili

    oteeni (vidi br. 9034, 9058); i iz znaenja umreti, to je biti ugaen. Ovde se misli

    na istinu i dobro, jer se lupeom, ili kraom oznaava ono to je oduzeto, stoga

    dobro i istina, kao i u onome to ledi.Ako se nae to je pokrao u ruci njegovoj,

    voili magarac, i jedno od sitne stoke (stih 3); vo,magarac, jedno od sitnestoke

    oznaavaju dobra i istine spoljanje i unutranje; a nazivaju se ukradeno, jer se

    nalo u ruci lupea; na slian nain srebro i sudovi (stih 6), koji isto tako

    oznaavaju istine unutranje i spoljanje. Slino je oznaeno lupeom kao i

    kraom, jer u smislu odvojenom od osobe, lupe oznaava krau (kradeno); to

    jest, istinu i dobro koji su oteti (vidi upravo gore, br. 9125).

    9127.Da ne bude kriv (da se ne prolije njegova krv). Da ovo oznaava da on nije

    kriv za nasilje koje je poinjeno, vidi se iz znaenja krvi (kriv), to je u najviem

    smislu Boanska istina koja proizilazi od Gospodovog Boanskog dobra, i u

    unutranjem smislu, koji se izvodi iz onoga, istinu od dobra (vidi br.

    4735,6378,7850,7877). Stoga se prolivanjem krvi oznaava vrenje nasilja istini

    Boanskoj, ili istini od dobra, kao i dobru samom. Jer onaj ko vri nasilje nad

    istinom, ini nasilje i nad dobrom, jer su istina i dobro tako povezani da jedno

    pripada drugome; te stoga ako se izvri nasilje nad jednim, vri se i nad drugim. Iz

    ovoga jasno je da krv da se ne prolije oznaava da nije kriv za nasilje poinjenonad

    istinom i dobrom. /2/ Onak ko ne zna nita o unutranjem smislu Rei, zna samo

    to da se krvlju oznaava krv, i da se pod prolivanjem krvi misli na ubijanje oveka.

    Ali unutranji smisao ne govori o ivotu ovekovoga tela, nego o ivotu njegove

    due, to jest, njegovog duhovnog ivota, preko kojega on ivi veno. Ovaj se ivot

    opisuje u Rei i smislu slova onim stvarima koje pripadaju telu, naime, telom i

    krvlju. A poto duhovni ivot ovekov postoji i opstoji kroz dobro koje pripada

  • 9

    ljubavi prema blinjemu i istini koja pripada veri, to se on oznaava krvlju. A u jo

    dubljem smislu, dobro ljubavi ka Gospodu oznaava se telom, a dobro ljubavi

    prema blinjemu, krvlju. Ali u najviem smislu, koji govori o Gospodu samom, telo

    oznaava Boansko dobro Gospodovo, stoga Gospoda samog kao Boansko

    dobro; a krv oznaava Gospodovu Boansku istinu, stoga Gospoda kao Boansku

    istinu. Ove se stvari razumeju u nebu pod telom i krvlju, kada ovek ita Re; na

    isti nain kada prilazi svetoj veeri; ali u ovoj hleb je telo, a vino je krv, jer se

    hlebom oznaava isto to i telom, a vinom isto to i krvlju./3/ Ali ovo ne shvataju

    oni koji su ulni, kao to je sluaj s veinom ljudi u svetu danas; pa neka ostanu u

    svojoj veri, pod uslovom da veruju da u svetoj veeri, i u Rei, ima neto sveto, jer

    da je od Boanskog. Smatrajui da ne znaju u emu se ova svetost sastoji, ipak

    neka oni koji imaju neko unutranje opaanje (to jest, koji su u stanju da misle

    iznad ulih stvari), neka se pitaju ta je oznaeno krvlju a ta telom, u sledeim

    odlomcima: Ti, dakle, sine ovjeji, ovako govori Jehova Bog, reci pticama,

    svakojakim ptica i zvijerima poljskim: skupite se i hodite, saberite se sa svijeh

    strana na rtvu moju, koju koljem za vas, na veliku rtvu na gorama Izrailjevim, i

    jeete mesa i piti krvi; Jeete mesa junakoga i piete krvi knezova zemaljskih,

    ovnova, jaganjaca i jaraca i telaca, sve ugojene stoke Bazanske. I jeete pretiline

    da ete se nasititi, i piete krvi da ete se opiti od rtava mojih tou vam naklati. I

    nasitiete se za mojim stolom konja i konjika, junaka i svakojakih vojnika, govori

    Jehova Bog. I pustiu slavu svoju meu narode, i svi e narodi vidjeti sud moj koji

    u uiniti i moju ruku koju u dignuti na njih.(Jezek. 39:17-21).I vidjeg jednoga

    anela gdje stoji na suncu i povika glasom velikijem govorei svijem pticama koje

    lete ispod neba: doite i skupte se na veliku veeru Boiju. Da jedete mesa od

    careva, i mesa od vojvoda, i mesa od junaka, i mesa od konja i konjika, i mesa od

    svijeh slobodnjaka i robova, i od malijeh i od velikijeh (Otkr. 19:17-18).Sasvim je

    jasno da se u ovim odlomcima mesom ne oznaava meso, niti krvlju krv. Na slian

    nain tada oznaava isto telom i krvlju Gospoda, u sledeim odlomcima kod

    Jovana: Ja sam hljeb ivi koji sie s neba; koji jede od ovoga hljeba ivjee u vijek; i

    hljeb koji u ja dati tijelo je moje, koje u dati za ivot svijeta. A idovi se

    prepirahu. A Isus im ree: zaista, zaista vam kaem: ako ne jedete tijela Sina

    ovjejega, i ne pijete krvi Njegove, ne ete imati ivota u sebi, I koji jede tijelo

    moje i pije moju krv, ima ivot vjeni, i ja u ga uskrsnuti i poljednji dan: jer je

  • 10

    tijelo moje pravo tijelo i krv moja pravo pie. Koji jede moje tijelo, i pije moju krv,

    stoji u meni ija u njemu. Kao to me posla ivi Otac, i ja ivim Oca radi; i koji jede

    mene i on e ivjeti mene radi. Ovo je hljeb koji sie s neba: ne kao to vai ocevi

    jedoe manu, i pomrijee; koji jede hljeb ovaj, ivjee u vijek (Jovan 6: 51-58).Da

    Gospodovo tijelo oznaava Boansko dobro njegove Boanske ljubavi; i da njegova

    krv oznaava Boansku istinu koja proistie od njegovog Boanskog dobra, moe

    se videti iz toga to se ovim hrani ovekov duhovni ivot. Zbog ovoga se i kae,

    moje tijelo je pravi hljeb, amoja krv pravo pie; a isti tako, ovo je hljeb koji je siao

    s neba. A poto se ovek povezuje kroz ljubav i veru s Gospodom, to se kae, onaj

    kojijede moje tijelo, i pije moju krv. ostaje u meni, i ja u njemu. Ali kao to je

    reeno, samo oni shvataju ove rei koji su u veri i u ljubavi ka Gospodu, jer ove

    Gospod uzdie iz ivota ulnih stvari tela prema ivotu njihovog duha; stoga iz

    svetlosti sveta u svetlost neba, u kojoj svetlosti nestaju one materijalne stvari koje

    su u misli iz tela./5/ Stoga onaj ko zna da krv oznaava istinu Boansku od

    Gospoda isto tako moe da zna se prolivanjem krvi u Rei ne oznaava ubijanje, ili

    liavanje oveka ivota njegovog tela; nego /oznaava/ ubijanje ili liavanje ivota

    due, to jest, razaranje njegovog duhovnog ivota, koji je od vere i ljubavi ka

    Gospodu. Da krv, kada se proliva nezkonito, oznaava istinu Boansku koja je

    razorena pomou obmana od zla, jasno je iz sledeih odlomaka: Kad Gospod

    opere neistotu keri Sionskih i iz Jerusalima oisti krv njegovu duhom koji sudi i

    saie (Isa. 4:4).jer su ruke vae oskrvnjene krvlju i prsti vai bezakonjem; usne

    vae govore la i jezik va izrie opainu. Noge im tre na zlo i brze su na

    prolijevanje krvi prave; misli su njehove bezakonje; na putovima njihovijem je

    pusto i rasap (Isa. 59:3,7).I jote na skutovima tvojim nalazi se krv siromaha

    pravijeh (Jer. 2:34).Ali za grijehe proroka njegovijeh i za bezakonja sveenika

    njegovijeh, koji prolivaju krv pravedniku usred njega.Lutahu kao slijepci ulicama,

    kaljajui se krvlju, koje ne mogahu da se dotiu haljinama svojim ( Pla 4:13-

    14).idui mimo tebe i vidjevi te kako se valja u svojoj krvi, rekoh ti: da si iva u

    svojoj krvi i opet ti rekoh: da si iva u svojoj krvi. I okupah te vodom, i sprah s tebe

    krv tvoju, i pomazah te uljem (Jez. 16:6,9).A ti, sine ovjeiji, hoe li suditi, hoe li

    suditi gradu krvnikom? i hoe li mu pokazati sve gadove svoje? Skrivio si krvlju

    koju si prolio, i oskrvnio si se o gadne bogove svoje koje si nainio; i uinio si te se

    pribliie dani tvoji, i doao si do godina svojih; za to u uiniti od tebe rug meu

  • 11

    narodima i podsmijeh svijem zemljama.Gle, knezovi Izrailjevi u tebi dadoe da se

    proljevaju krv svaki silom svojom. U tebi su opadai da proljevaju krv i na gorama

    jedu u tebi, grdila, ine usred tebe (Jezik. 22;2,4,6,9).I uiniu udesa na nebu i na

    zemlji, krv i oganj i puenje dima. Sunce e se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije

    nego doe veliki i strani dan Gospodov (Joilo 2: 30-31).I vidjeh kad se otvori esti

    peat, posta crno kao vrea od kostrijeti, i mjesec posta kao krv (Otkr. 6:12).I drugi

    aneo zatrubi, i kao velika gora ognjem zapaljena pade u more i treina mora

    posta krv (oOtkr. 8:8).I drugi aneo izli au svoju u more; i posta krv kao od

    mrtvaca, i svaka dua iva umrije u moru. I trei aneo izliau svoju na rijekei na

    izvore vodene; i posta krv (Otkr. 16: 3-4).to je istina Boanska, kojoj je uinjeno

    nasilje preko obmane od zla. Slino je oznaeno krvlju i kod Mateje: da doe na

    vas sva krv pravedna to je prolivena od krvi Abela pravednogado krvi Zaharije

    sina Barahijina, kojega ubiste izmeu crkve i oltara (Mateja 23:35).ime se

    oznaava da su Jevreji vrili nasilje nad istinama Rei, od najranijih vremena sve

    do sadanjeg vremena, jer ne priznaju nikakvu unutranju i nebesku istinu.Stoga

    nisu priznali ni Gospoda. Njihovo prolovanje krvi oznaavalo je potpuno

    odbacivanje istine Boanske, jer je Gospod bio Boanska istina sama, koja je Re

    koja postade tijelo (Jovan 1.1,14). Potpuno odbacivanje istine Boanske, koja je od

    Gospoda, oznaeno je ovim reima kod Mateje: Tada Pilat uze vodu te umi ruke

    pred narodom govorei: nisam kriv za u krvi ovoga pravednika: vi ete vidjeti. I

    odgovarajui sav narod ree: krv njegova na nas i na djecu nau (Mateja 27: 24-

    25).Stoga se ovaj predmet ovako opisuje kod Jovana:Nego jedan od vojnika

    probode mu rebra kopljem; i odmah izide krv i voda. I onaj to vidje posvjedoi, i

    svjedoanstvo njegovo je istinito; i on zna da istinu govori da vi vjerujete (Jovan

    19:34-35);da je i voda izala, je stoga to voda oznaava spoljanje istine

    Boanske, kao to je Re u slovu (da voda oznaava istinu, vidi br.

    2702,3058,3424,8568)./7/ Iz svega ovoga se vidi ta se oznaava sa biti oien

    krvljuGospodovom, naime, da je to preko primanja istine vere od njega (br.

    7918,9088). Tako isto, jasno je ta je oznaeno ovim reima kod Jovana:Ioni ga

    pobijedie krvlju jagnjetovom i Reju svjedoanstva njegovog (Otkr. 12:11).krvlju

    jagnjetovom oznaava kroz Boansku istinu koja je od Gospoda, a koja je i Rije

    svjedoanstva njegovog.Krv jagnjetova oznaava nevinu krv, jer jagnje oznaava

    nevinost (br. 3519,3994,7840). Istina Boanska koja proizilazi odGospoda u nebu

  • 12

    ima u svojoj dubini nevinost, jer ona deluje samo na one koji su u nevinosti (br.

    2526,2780,7877,7902).

    9128.Ali ako se sunce bude rodilo. Da ovo oznaava, ako on to vidi jasno iznutra,

    naime, /da vidi/ da je to kraa koju poinja, vidi se iz znaenja sunca koje se raa,

    to je videti u svetlosti, stoga jasno; ovde, da su dobro i isina oduzeti, to je

    oznaeno kraom (onim to je ukradeno) (vidi br. 9125). Da ako se sunce bude

    rodilo ima ovo znaenje, je zato to se lupeom, koji je uhvaen dok prokopada

    (pomenuto u prethodnom stihu), oznaava oduzimanje dobra i istine tajno, a to

    znai kada se ne vidi (br. 9125). Kae se, ako on to vidiiznutra, jer ovakvu stvar vidi

    unutranji ovek. /2/ Poto je ovo vaan predmet, neto e se rei o vienju

    iznutra. ovek vidi u sebi da li je ono to misli i hoe, pa stoga i ono to kae,

    istinito ili lano. Ovo bi bilo nemogue kada ne bi video iznutra /samoga sebe/.

    Vienje iznutra je vienje unutranjeg oveka u spoljanjem. Sluaj je isti s

    vienjem (gledanjem ) oka: oko ne moe da vidi stvari koje su unutar njega (oka),

    neg samo one koje su izvan njega. Zbog ovoga se moe rei da ovek vidi dobro i

    zlo koji su u njemu. Meutim jedan ovek vidi bolje od drugoga, a neki ne vidi

    nikako. Oni koji ga vide, to su oni koji primaju od Gospoda ivot vere i ljubavi

    prema blinjemu, jer je ovo unutranji ivot, ili ivot unutranjeg oveka.Ovakve

    osobe, koje su od vere u istini, i od ljubavi prema blinjem u dobru, mogu videti

    zla i obmane u sebi, jer se zlo moe videti od dobra, a obmana od istine; ali ne i

    obrnuto. Razlog je to to su dobro i istina u nebu, i u njegovoj svetlosti; dok su zlo

    i obmana u paklu, i u njegovoj tami. Otuda se vidi da oni koji su u zlu a otuda i u

    obmani, ne mogu da vide dobro i istinu, pa ni zlo ili obmanu, koji su u njima, stoga

    niti mogu videti iznutra. /3/ Ali neka se zna da je videti iznutra videti od Gospoda;

    jer je sa vienjem kao i sa svi ostalim, po tome to nita ne postoji od sebe, nego

    od neega to prethodi (od priornog) ili vieg od sebe, stoga konano od prvog i

    najvieg. Prvo i najvie je Gospod. Onaj ko ovo shvata, taj shvata i to da je sve kod

    oveka od Gospoda; i da poto ljubav prema blinjem i vera sainjavaju istinski

    ivot ovekov, to sve to pripada ljubavi prema blinjem i sve to pripada veri, je

    od Gospoda. Onaj ko je iznad ostalih po daru miljenja i opaanja, moe od ovoga

    da shvati da Gospod vidi svaku i sve stvari i one najsitnije koje su kod oveka.

    Dok zlo i obmana ne potiu od onoga to je vie od njih samih; nego od onoga to

  • 13

    je nie. Sledstveno oni /zlo i obmana/ ne potiu od Gospoda, nego od sveta; jer je

    Gospod iznad, a svet je ispod. Stoga je kod onih koji su u zlu a otuda i u obmani,

    unutranji ovek zatvoren iznad a otvoren ispod. Iz ovoga dolazi to, da im je svet

    sve, a nebo nita. Isto tako, iz ovoga razloga, oni se vide pred anelima

    izokrenuti; s nogama na gore, a s glavama dole. Ovakvi su u paklu.

    9129. Da je kriv za krv. Da ovo oznaava da je on kriv, vidi se iz znaenja krvi, to je

    nasilje priinjeno dobru i istini, stoga je to biti kriv za takvo nasilje (o emu gore,

    br. 9127).

    9130.A lupe sve da nadoknadi. Da ovo oznaava popravak i nadoknadu za dobro i

    istinu koji su oduzeti, vidi se izznaenja da nadoknadi (da plati), to je popravak i

    nadoknada (restoracija) (vidi br. 9087.9097).

    9131. Ako li on ne bi imao. Da ovo oznaava ako nita ne ostane, naime, od dobra

    i istine koji su oduzeti, vidi se iz znaenja ako ne bi imao (ako nema nita), to

    znai da ne ostaje nita od dobra i istine koji su oduzeti. (Da kraa oznaava

    dobro i istinu koji su oduzeti, vidi br. 9125; isto tako da je isto oznaeno i lupeom

    kao i kraom, br. 9125,9126).

    9132.Onda da se on proda za svoju krau. Da ovo oznaava otuivanje, vidi se iz

    znaenja biti prodan, to je otuivanje (vidi br. 4742,4758,5886), ovde dobra i

    istine koji su oduzeti, i od kojih ne ostaje nita (br. 9131); i iz znaenja da

    nadoknadi (da plati). S onim to je sadrano u ovome stihu, ovakav je sluaj. Onaj

    ko vidi da su dobro i istina kod njega oduzeti pomou obmane od zla, on je kriv za

    nasilje koje mu je uinjeno, jer je uinjeno s njegovim znanjem. Jer ono to je

    uinjeno sa ovekovim znanjem, potie od njegove volje, a u isto vreme od

    njegovog razuma, stoga od celoga oveka, jer ovek je ovek zbog ove dve stvari,

    jer ono to je uinjeno zbog ove dve stvari, uinjeno je od obmane koja je od zla

    od obmane, jer je iz razuma; a od zla, jer je od razuma; Iz toga to da je ovek kriv.

    Da ono to je uinjeno od (iz) ovekovog razuma, a u isto vreme i od njegove

    volje, postaje njegovo vlastito (vidi br. 9009,9069,9071); a da je ovek kriv ako vidi

    zlo svoje volje i ne potisne ga svojim razumom, vidi br. 9075.

  • 14

    9133.Ako se nae to je pokrao u ruci njegovoj ivo. Da ovo oznaava ako je imalo

    ostalo od istine i dobra ime se moe izvriti nadoknada, vidi se iz znaenja ako se

    nae, kad se kae o dobru i istini koji su oduzeti, to je oznaeno kraom, to

    znai ostati; iz znaenja u rucinjegovoj, to znai u njegovoj moi (da njegova ruka

    isto tako oznaava da ono to njemu pripada, videe se nie); i iz znaenja krae

    (kradenoga), to je dobro i istina koji su oduzeti (br. 9125). Iz svega ovoga jasno je

    da se sa ako se nae u ruci njegovoj oznaava ako je imalo ostalo od dobra i istine.

    Da isto tako to znai da se time moe dati nadoknada, je stoga to ovaj stih govori

    o nadokandi za dobro i istinu koji su bili oduzeti. Ovde je sluaj ovakav. Sve dok je

    zajedniko (opte) oseanje dobra ostalo, uvek ostaje neto ime se moe

    nadoknaditi neko dobro i istina koji su bili oduzeti, jer posebna dobra i istine

    zavise od opteg (zajednikog) dobra (br. 920,1040,1314,4269,4329,6115,7131).

    Da u njegovoj ruci oznaava sve to njemu pripada, je stoga to se rukom

    oznaava mo, a sve to nekome pripada, to pripada njegovoj moi. Stoga se

    rukom, posebno desnom rukom, oznaava ovek sam. Iz svega ovoga moe se

    videti ta je oznaeno sa sedeti o desnicu Oca, kada se kae o Gospodu, to je biti

    u svemu u Ocu i Otac u njemu, a poto sve to je njegovo je i Oevo, a sve to je

    Oevo je i njegovo, kao to Gospod ui kod Jovana 14:8-11; 17:10.11).

    9134.Bilo vo ili magarac. Da ovo oznaava od spoljanjeg dobra ili istine, vidi se iz

    znaenja vola, to je dobro prirodnog (vidi br. 2180,2566,5913,8937); i iz znaenja

    magarca, to je istina prirodnog (br. 2781,5492,5741). Dobro prirodnog je

    spoljanje dobro, a istina prirodnog je spoljanja istina.

    9135. Ili ovca ili koza(jedno od male stoke). Da ovo oznaava , ako je od unutranje

    istine i dobra, vidi se iz znaenja jednog od male stoke(ovce ili koze), to je

    duhovno dobro i istina, stoga unutranje dobro i istina (vidi br. 6016,6945,6049):

    U Rei stada se ponekad pominju, a ponekad mala stoka; a u unutranjem smislu

    se stadima oznaavaju unutranja dobra i istine otuda izvedene; a malom stokom

    unutranje istine i dobra otuda izvedena. Ali se razlika izmeu ovih ne moe znati

    ako se ne zna kako stoji stvar izmeu ova dva stanja kod oveka, prvog i drugog,

    za vreme preporaanja. Prvo je stanje kada ga vode istine vere u dobro ljubavi

    prema blinjemu; drugo je stanje kada je u dobru ljbavi prema blinjemu, a od

    ovoga u istinama vere. Preko prvog stanja, ovek se uvodi u crkvu, kako bi postao

  • 15

    crkva; a kada je postao crkva,tada je u drugom stanju. Dobra i istine kod njega u

    drugom stanju oznaaaju se stadima; dok se istine i dobra kod njega u prvom

    stanju nazivaju malom stokom. Iz toga to da se istine pominju na prvom mestu, a

    dobra na drugom. (U pogledu ova dva stanja kod oveka koji se preporaa, ili to

    je isto, koji postaje crkva, vidi br. 7933,7992,8995,9088,9089.)/2/ Ona se dobra i

    istine nazivaju spoljanjim koja su u spoljanjem ili prirodnom oveku; a ona se

    nazivaju unutranjim koja su u unutranjem ili duhovnom oveku. Da su prva

    unutranja, a druga spoljanja, je stoga to je unutranji ovek mudar od neba, a

    spoljanji ovek od sveta; jer je nebo unutar oveka, a svet je izvan njega. Kae se

    od vola ili magarca, ili od male stoke, da bi svako spoljanje dobro i istina mogli da

    budu oznaeni; a tako isto i svaka unutranja istina i dobro. Pored toga, u skladu s

    Boanskim redom u nebu, u spoljanjem oveku dobro se kree prema istini, a u

    unutranjem oveku od istina prema dobru.

    9136. (Ako se nae u ruci) ivo. Da ovo oznaava ono u emu ima duhovnog

    ivota, vidi se iz znaenja ivo, to je duhovni ivot, a to je ivot vere i ljubavi

    prema blinjemu (vidi br. 5497,5890); stoga ivo oznaava one u kojima ima

    duhovnog ivota.

    9137.Neka plati dvojinom (duplo). Da ovo oznaava nadoknadu u potpunosti, vidi

    se iz znaenja dvojinom, to je u potpunosti (vidi br. 9103); i iz znaenjaplatiti, to

    je nadoknaditi (br. 9087).

    9138. Stihovi 4,5. 4. Ko potre njivu ili vinograd pustivi stoku svoju da pase na

    tuoj njivi, da nadoknadi najboljim iz svoga vinograda.5. Ako izae vatra i i naie

    na trnje, pa izgori stog ili ito koje jo stoji ili njiva, da nadoknadi onaj koji je

    zapalio.4. Ko potre njivu ili vinograd, oznaava liavanje dobra i istine crkve zbog

    enje, pustivi stoku svoju da pase, oznaava ako ovo uini smalo znanja; na

    tuoj njivi,oznaava unitavanje dobara koja se slau; da nadoknadi najboljim iz

    svoga vinograda, oznaava nadoknaivanjeistinama i dobrima koja jo nisu

    oteena; 5. Ako izae vatra, oznaava gnev zbog oseanja zla; i naie na

    trnje,oznaava ako doe do obmana; pa izgori stog, oznaava povredu dobrima

    iistinama vere koji su bili primljeni; ili ito koje jo stoji ili njiva,oznaava ako doe

  • 16

    do dobara iistina vere u njihovom zaetku; da nadoknadi onaj koji je zapalio,

    oznaava nadoknadu za ono to je oduzeto gnjevom od oseanja zla.

    9139. Ko potre njivu ili vinograd. Da ovo oznaava liavanje dobra i istine crkve

    zbog enji (jakih elja), vidi se iz znaenja potrti, to je liiti zbog enji (vidi br.

    9141), iz znaenja njive, to je crkva u pogledu dobra (br. 2791,4982,7502), stoga

    dobra crkve; i iz znaenja vinograda, to je crkva u pogledu istine, stoga istina

    crkve. Da njiva oznaava crkvu u pogledu dobra, je zato to stvari njive, kaoto su

    penica i jeam, oznaavaju unutranja i spoljanja dobra crkve (br.

    3941,7602,7605); a da vinograd oznaava crkvu u pogledu istine, je stoga to vino,

    koje pripada vinogradu, oznaava istinu od dobra (br. 1071,6377). /2/ Da njiva i

    vinograd imaju ovo znaenje, ima svoje poreklo od predstava u duhovnom svetu.

    Jer se njive pune penice i jema pojavljaju pred oima anela u nebu iznad njih

    kada razgovaraju o skupovima onih koji su u dobru, a pojavljuju se vinogradi puni

    groa sa presama za vino, kada aneli razgovaraju o skupinama onih koji su u

    istini od dobra. Ove predstave ne vode poreklo zbog toga to takvih stvari ima na

    zemlji; nego od korespondencija (saobraznosti), iz toga to penica i jeam hrane

    telo kao to dobra ljubavi i istine vere hrane duu; i to vino, kao pie deluje na isti

    nain. Iz svega ovoga je to da se u Rei dobra ljubavi i istine vere nazivaju jelom i

    piem; u ovme smislu oni su nebeska jela i pia (vidi br. 56-58, 680, 681, 1973,

    5915, 8562). /3/ Da vinograd oznaava crkvu u pogledu dobra i istine vere, koja se

    crkva naziva duhovnom crkvom, vidi se iz odlomaka u Rei gde se vinograd

    pominje; kao kod Jeremije: pastiri moji pokvarie moj vinograd, potlaie dio moj,

    mili dio moj obratie u golu pusto. Opustoen plakae preda mnom; i sva e ta

    zemlja opustjeti, jer niko ne uzima na um (Jer. 12:10-11);gde vinograd i njiva jasno

    oznaavaju crkvu; a poto je crkva crkva od (zbog) istine i dobra vere i ljubavi

    prma blinjem, to je jasno da vinograd ovde oznaava crkvu u pogledu istine, i

    njiva, crkvu u pogledu dobra. Kod Isaije: Jehova e doi na sud sa starjeinama

    naroda svojega i s knezovima njegovijem, jer vi potrste vinograd, grabe od

    siromaha u vaim je kuama (Is. 3: 14).i ovde vinograd jasno oznaava crkvu u

    pogledu dobra i istine vere; jer starjeine s kojima e Jehova da ide na sud

    oznaavaju dobra crkve (vidi br. 6524-6525); a kneevi, istine (5044). /4/ Opet:

    Zapjevau sada pjesmu dragoga svojega o vinogradu njegovu: Dragi moj im

  • 17

    vinograd na rodnom brdacu (na rogu plodnosti) I ogradi ga, i otrijebi iz njega

    kamenje, i sazida kulu posred njega, i iskopa pivnicu u njemu, i poeka da rodi

    groem, a on rodi vinjakom (Isa. 5: 1-2).Ovo je reeno o Gospodu, koji je dragi i

    prijatelj (dragi moj); vinograd oznaava njegovu duhovnu crkvu; a plemenita loza

    (vinograd narodnom brdacu, na rogu plodnosti) oznaava dobro vere ove crkve

    koje dolazi od ljubavi. Onaj ko nita ne zna o unutranjem smislu Rei, nikako ne

    moe da zna ta je oznaeno vinogradom na rodnom brdacu.A u ovim reima lei

    tajna koja se ne moe izraziti reima. Ovim se reima u potpunosti opisuje

    povezanost Gospdovog duhovnog carstva s njegovim nebeskim carstvom, to jest,

    povezanost drugog neba sa treim, stoga povezanost dobra vere u Gospoda, koja

    je u duhvnom carstvu, s dobrom ljubavi ka Gospod, koja je u nebeskom carstvu.

    Vinograd oznaava duhovno carstvo; a rog oznaava mo, stoga mo u tome

    carstvu; a plodnost (sin ulja) oznaava spoljanje dobro ljubavi u nebeskom

    carstvu. (prim. prev. Autor prevodi doslovno izraze s izvornog jezika, da bi jasnije

    prikazao unutranje znaenje). Nebesko carstvo, koje je najdublje Gospodovo

    nebo, naziva se maslinovo drvo ili maslinjak, jer ulje oznaava dobro nebeske

    ljubavi (br. 886,4582,4638). Neka se zna da je crkva Gospodovo carstvo na zemlji.

    (Da postoje dva carstva, nebesko carstvo i duhovno carstvo, i da duhovno carstvo

    sainjava drugo nebo, a nebesko carstvo tree nebo, vidi br.

    3887,4179,4279,4286; a o povezanosti ovih, vidi br. 6435.) /5/ Ponovo: Tada

    pjevajte o vinogradu koji raa crvenijem vinom; Ja Jehova uvam ga, u svako doba

    zalijevau ga; dan no uvau ga da ga ko ne oteti (Isa. 27: 2-3).gde vinogradkoji

    raa crvenijem vinom (istim vinom) (merum) oznaava duhovnu crkvu. Kod

    Amosa: I po svijem vinogradima biti e tunjava, jer u proi posred tebe, govori

    Jehova. Teko onima koji ele dan Jehovin! to e vam dan Jehovin? tada je mrak a

    ne vidjelo (Amos 5: 18-19).Ovo je reeno o poslednjem vremenu crkve, kada vie

    nema dobra i istine vere, koje se vreme naziva danom Jehovinim, danom mraka a

    nevidjela; zbog toga se kae, u svijem vinogradima biti e tunjava. Kod Jovana u

    Otkrovenju: I baci aneo kosijer (srp) svoj na zemlju, i obra vinograd zemaljski, i

    metnu u kacu velikoga gnjeva Boijeg (Otkr. 14:19). obrati vinograd (lozu)

    zemaljski oznaava unititi istinu i dobro crkve; zemlja ovde oznaava crkvu. Iz

    svega ovoga moe se videti zato je tako esto Gospod vinograd uporedio sa

    crkvom (kao kod Mat. 20:1. i sledei stihovi; 21:28.29;33-41: Marko 12:1-12): i

  • 18

    zato je Gospod sebe nazvao lozom, kod Jovana: Budite u meni i ja u u vama. Kao

    to loza ne moe roda roditi sama od sebe ako ne bude na okotu, tako i vi ako u

    meni ne budete. Ja sam okot a vi loze: i koji bude u meni, i ja u njemu on e roditi

    mnogi rod; jer bez mene ne moete initi nita (Jovan 15:4-6). loza oznaava veru

    u Gospoda, stoga Gospoda u pogledu vere; jer Gospod je vera, jer je vera od

    njega; jer vera nije vera ovim kad je od njega. Otuda i loza oznaava veru koja je

    okrenuta k njemu.

    9140.Pustivi stoku svoju.Da ovo oznaava ako to uini s malo svesnosti (ta radi),

    vidi se iz znaenja stoke (tovarne ivotinje), to je telesno zadooljstvo, ili apetit

    (telesna elja). Da ovo oznaava sa malo svesnosti, jer kad je ovek u ovim

    enjama (eljama), on malo slua razum, pa stoga je malo svestan onoga to

    radi. Sve zveri, ma koje vrste i podvrste, oznaavaju oseanja; blage i korisne

    ivotinje, dobra oseanja; a divlje i nekorisne, zla oseanja (br. 45,46,142,

    7872,9090). kada se neka ivotinja nazove tovarnom ivotinjom, ona oznaava

    samo telesno oseanja koje u sebi ima malo razuma; jer to vie ovek deluje od

    tela, to manje deluje od razuma, poto je telo svet, stoga udaljeno od neba, gde je

    pravi razum. Pored toga, uizvornom jeziku, tovarna ivotinja se tako naziva zbog

    svoje grubosti i glupavosti, stoga zbog malo inteligencije; kao kod Isa. 19:11;

    Psalam 49:10; 73:22; Jer. 51:17; i na drugim mestima.

    9141.Da pase na tuoj njivi (da opusti tuu njivu). Da ovo oznaava unitavanje

    dobara koja se slau, vidi se iz znaenja pasti (opustiti, unititi, potroiti), to je

    liiti zbog enji (elje, apetita), stoga unititi (o emu nie); i iz znaenja tue

    njive, to su dobra koja se slau (koherentna dobra); jer njiva oznaava crkvu, a

    stvari na njivi oznaavaju dobra (vidi br. 9139); stoga oni koji su na tuoj njivi,

    oznaavaju pridodata dobra koja se slau; jer su dobra kod oveka kao pokolenja

    na zemlji, pa su stoga u raznim stepenima bliskosti i slaganja (br. 9079). Oni koji

    nisu u istoj kui, ili skupa u istoj porodici, ali su srodni, su ono to se oznaava

    tuom njivom./2/ Da pasti ili opustiti oznaava liiti preko enje, pa tako i

    opustiti, je zato to se reju opustitiu izvornom jeziku oznaava spaliti i izgoreti,

    stoga i hraniti se time i unititi (potroiti). A poto je ovo izvedena re, pasti

    (opustiti) ovde znai unititi preko enji (apetitaili jakih elja); jer enje su u

    oveku vatre koje unitavaju (saiu). U oveku postoji oganj ivota, i svetlost

  • 19

    ivota. Oganj ivota (ivotni oganj) je njegova ljubav, a svetlost ivota (ivotna

    svetlsot) je njegova vera. Ljubav prema dobru (to jest, ljubav ka Gospodu i ljubav

    prema blinjem) ine oganj ivota u dobrom oveku i u anelu neba; a ljubav ka

    veri od istine ini svetlost ivota u njima. Dok ljubav prema zlu (to jest, ljubav

    prema sebi i svetu) ine oganj ivota u zlom oveku i u paklenom duhu. Ljubav

    prema zlu naziva se u Rei ognjem koji saie, jer on gori i saie one stvari koje

    pripadaju ljubavi prema dobru i istini. (Da oganj koji saie ima ovo znaenje,vidi

    br. 1297,1861,5215,9055)./3/ Da se izgaranje zbog enji oznaava ovom reju u

    izvornom jeziku, jasno je iz sledeih odlomaka: Jehova e ii na sud sa

    starjeinama narodnim. Vi ste saegli (ozgoreli) moj vinograd (Isa. 3:14).Dah

    Jehovin kao potok sumporni upalie ga (Isa. 30.33).Potok sumporni (reka

    sumporna) oznaava obmane od zala ljubavi prema sebi i ljubavi prema svetu (br.

    2446). /4/ Kod Jezikilja: Tada e izai stanovnici gradova Izrailjevih, i naloie na

    oganj i spalie oruje i titove i titie, lukove i strijele, sulice i koplja, i loie ih na

    oganj sedam godina. I ne e nositi drva iz polja, niti e sjei u umi, nego e oruje

    loiti na oganj, i oplijenie one koji ih oplijenie, i pootimae od onijeh koji od njih

    otimae, govori Jehova Bog (Jez. 39;9-10);ovako se opisuje spaljivanje i pustoenje

    dobra i istine pomou enji (jakih elja). Ali ko da vidi ovo, osim ako zna ta je

    oznaeno stanovnicima gradova Izrailjskih, kao i orujem, titom, lukom i strelom,

    sulicama i kopljima, sa sedam godina, i sa drvima iz polja, i iz ume (Da stanovnici

    oznaavaju dobra, vidi br. 2268,2451,2463,2712; da gradovi oznaavaju istine pa

    stoga i doktrinarne stvari iz Rei, br. 2268,2449,4492; i da Izrailj oznaava crkvu,

    br. 4286,6426,6637). Sledstveno stanovnici gradova Izrailjevih oznaavaju dobra

    doktrinarnih stvari crkve; a u obrnutom smislu, ova dobra preokrenuta u zla i

    obmane. (Da tit, titi, i strele i luk oznaavaju istine doktrine iz Rei, preko kojih

    se tite od zlih obmana, vidi br. 2686,2709,6421; da luk oznaava mo istine od

    dobra, br. 4876,7026; na slian nain koplje, ali unutranju mo; da sedam godina

    oznaavaju puno stanje, stoga ono to je potpuno, br. 6508,8976; stoga loiti ih na

    ognju sedamgodina oznaava unititi potpuno kroz enje; drva iz polja

    oznaavaju unutranja dobra crkve, br. 3720,8354; njiva je crkva, br.

    2871,3766,7571; a drva iz ume, spoljanja dobra, br. 3220,9011.) Kad se ove

    stvari znaju, onda se moe znati i da se gornjim proroanstvima opisuje

    unitavanje svih stvari crkve pomou enji (jakih elja) sve dok nita ne ostane od

  • 20

    dobra i istine unutranje i spoljanje crkve, a to je oznaeno sa loie ih za sedam

    godina, i nee donositi drva iz njive, ni sjei drva u umi./5/ Istim izrazima se

    opijuje i unitavanje dobra i istine crkve, kod Malahije: je , gle, ide dan, koji gori

    kao pe, i svi e ponositi i svi koji rade bezbono biti strnjika, i upalie ih dan koji

    ide, veli Jehova nad vojskama, i nee im ostati ni korjena ni grane (Mal . 4:1);dan

    koji dolazi oznaava poslednje vreme crkve, kad e ljubav prema sebi i svetu

    zavladati, i unititi sve istine i dobra crkve, tako da nita ne e preiveti u

    ovekovom unutranjem i spoljanjem, to je oznaeno sanee im ostati ni

    korjena ni grane.Korjen dobra i istine je u ovekovom unutranjem, a grana je u

    njegovom spoljanjem. Iz ovoga se vidi da se sa opustiti oznaava unititi pomou

    enji, kao to je sluaj i na drugim mestima u Rei.

    9142.Da plati (nadoknadi) najboljim sa svoje njive, i najboljim sa svog vinograda.

    Da ovo oznaava nadoknaivanje od dobara i istina koje su jo neoteene, vidi se

    iz znaenja njive, to je dobro crkve; iz znaenja vinograda, to je istina crkve (o

    emu gore, br. 9139); ono se naziva najboljim to je posle unitenja i dalje ostalo

    neoteeno; i iz znaenja platiti, to je nadoknaditi (br. 9087).

    9143.Ako vatra izae. Da ovo oznaava gnev od oseanja zla, vidi se iz znaenja

    vatre, to je ljubav, ovde zla ljubav i njeno oseanje (o emu upravo gore, br.

    9141). Kae se oseanje zla, jer se oseanjem oznaava ono ime se ljubav

    nastavlja. Da vatra oznaava gnev od oseanja zla, je zato to je gnev iz ovoga

    izvora, jer kada se napadne ono to ovek voli, ljutina izbija i kao da gori. Otuda da

    se gnev opisuje u Rei ognjem, i kae se da gori, kao u sledeim odlomcima:

    Podie se dim od gnjeva njegova, iz usta njegovijeh oganj, koji prodire, i ivo

    ugljevlje odskakae od njega (Psalam 18:8).Potuj sina, da se ne razgnjevi, i vi ne

    izginete na putu svome; jer e se gnjev njegov brzo razgorjeti (Psalam 2:12).Ko e

    nas ostati kod ognja koji prodire? ko e nas ostati kod vjene ege? (Isa. 33.14).Za

    to izli na njih estoku jarost svoju i silan rat, i zapali ga unaokolo, ali on ne

    razumije; zapali ga, ali on ne mari (Isa. 42:25).Jer e Jehova doi s ognjem, i kola

    e mu biti kao vihor, da izlije gnjev svoj u jarosti i prijetnju u plamenu ognjenom

    (Isa. 66:15).I pogledah, i brzo sioh s gore, kad je gora gorjela ognjem, jer je

    Jehova bio gnjevan na nas (Zak. Ponovljeni 9:16,19).U ovim i mnogim drugim

    odlomcima, gnev se opisuje ognjem. Gnev se pripisuje Jehovi, to jest, Gospodu, ali

  • 21

    je on u oveku (br. 5798,6997,8483). (Da se Gospod pokazao na Gori Sinaju

    Izrailjskom narodu u skladu s njihovom prirodom, stoga u ognju, dimu, i mrkloj

    tami, vidi br. 6832). Ali neka se zna da je gnev vatra koja izbija iz oseanja zla; dok

    je revnost vatra koja izbija iz oseanja dobra (br. 4164,4444,8598). Stoga se i

    revnost opisuje vatrom, kao u ovim odlomcima: Jehova Bog tvoj je vatra koa

    saie, Bog revnitelj (Zak. Ponovljeni 4:24).jer e oganj revnosti moje prodrijeti

    svu zemlju (Sofonija 3:8).(Da je revnost Jehovina je ljubav i milost, i da se naziva

    gnjevom, jer tako izgleda zloestima kada trpe kaznu za svoje zlo, vidi br. 8875.)

    9144.I naie (uhvati) na trnje. Da ovo oznaava koje ako stignu do obmana, vidi

    se iz znaenja naie (uhvati), kada se kae o gnevu koji potie od oseanja zla, to

    je uhvatiti (zahvatiti), pa stoga i zapaliti; i iz znaenja trnja, to su obmane (o

    kojima u onome to sledi). Prvo e se neto rei o tome kakav je ovo sluaj.

    Ljubavi u oveku su vatre njegovog ivota (vidi br. 9055). Te ljubavi, koje su ljubav

    prema sebi i svetu, su vatre koje izgaraju dobra i istine koje pripadaju samome

    ivotu. Ove vatre ine ivot ovekove volje, a svetlost od ovh vatri ini ivot

    njegovog razuma. Sve dok se vatre zla dre zatvorene u volji, razum je u svetlosti,

    pa je stoga u stanju da opaa dobro i istinu. Ali kada ove vatre bace svoje svetlo u

    razum, onda se prethodna svetlost izgubi, i ovek je u tami u pogledu opaanja

    dobra i istine, i to u srazmeri u kojoj se ljubavi prema sebi i svetu poveavaju; dok

    na krajuove ljubavi zague i ugase svu istinu, skupa sa svim dobrom./2/ Kada su

    ove ljubavi napadnute, tada vatra iz volje izbija i ulazi u razum, i tamo zapali vatru.

    Ta se vatra naziva gnevom. Otuda kad je gnevan, za oveka se kae da se

    zagrejao, ili zapalio,ili da je u plamenu.Ovaj plamen napada istine i dobra koja su u

    razumu, i ne samo da ih sakriva nego ih i izgori; i (ovo je tajna) kad ova zla vatra

    izbije iz volje u razum, ovaj se zatvara prema gore a otvara prema dole; to jest,

    zatvara se tamo gde gleda prema nebu, a otvara se gde gleda prema paklu. Zbog

    toga sledi to da kada se zao ovek upali gnevom, zla i obmane se ulivaju, koje

    gore kao plamen. Sluaj je kao da opekotinom (vatrom, febrom) u telu, koja, ako

    se dodirne vrhom igle, odmh se zgri i zatvori, i tako sprei da povreda ne

    prodre dalje i napadne ivot u njegovim poecima. Pored toga, kada se obmana

    pokae vidu, ona izgleda kao naotrena (prim. prev. Autor vjerovatno ima na umu

    ono to se vidi u duhovnom svetu, kada se govori o obmani)./3/ Stanje zloga

  • 22

    oveka, kada je gnevan, slino je dimu, koji se , kad mu se priblii vatra, zapali u

    plamen; jer zla obmana u razumu je kao dim; a gnev je kao plamen zapaljenog

    dima. Meu njima postoji i korespondencija, pa stoga u Rei dim oznaava ono

    to je lano; a njegov plamen oznaava gnev; kao kod Davida: Dim je izbijao iz

    nozdrva njegovijeh, i oganj iz usta njegovijerh; ugljevlje je gorelo u njemu (Psalam

    18;5?).I kod Isaije: jer e se razgorjeti bezbonost kao oganj, koji saie kalj i

    trnje, pa upali gustu umu, i otide u dim visoko. Od gnjeva Jehove nad vojskama

    zamraiese zemlja i narod e biti kao hrana ognju, niko nee poaliti brata

    svojega (Isa. 9:18.19). gde dim oznaaba obmanu, od ijega se palenja stvara

    gnev. (Da dim oznaava obmanu, vidi br. 1861.) /4/ Iz svega ovoga sada je jasno

    ta je oznaeno u unutranjem smislu oganjem koji je izbio, i zahvatie trnje, i

    strnjiku, i ito koje stoji, naime, da ako zlo oseanje izbije u oganj, i zahvati

    obmane od pouda, i ako izgori istine i dobra vere. Svaka osoba koja misli, moe

    da vidi da mora da postoji razlog da ovaj zakon lei sakriven i da se ne pokazuje;

    jer nema nigde zakona o tome da ako vatra zahvati trnje i izgori stabljiku, ili ito

    koje stoji; jer se ovakve stvari retko deavaju; dok je neto svakodnevno da vatra

    zla i gnev od pouda zahvate i i zapale obmane od pouda i tako unite istine i

    dobra crkve./5/ Da trnje oznaava obmane od pouda, vidi se iz sledeih

    odlomaka. Kod Isaije: Trnje i kalj niknue na zemlji naroda mojega (Isa

    32:13).zemlja oznaava crkvu; trnje i kalj oznaavaju obmane, i zla iz njih. Opet:

    zatrudnjeete slamom, rodiete strnjiku; gnjev e va prodrijeti vas kao oganj; i

    narodi e biti kao pei krene; izgorjee ognjem kao trnjeposjeeno (Isa. 33: 11-

    12); trnj e se upaliti ognjem oznaava obmane koje izbijaju kao plamen, i

    unitavaju istine i dobra. /6/ Kod Jezikilja: i ne e vie biti domu Izrailjevu trn koji

    bode i alac koji zadaje bol (Jez. 28:24).alac koji zadaje bol oznaava obmanu

    pouda koje dolaze od ljubavi prema sebi; trn, obmanu pouda ljubavi prema

    svetu. Kod Osije: jer se mati njihova kurva, sramoti se roditeljka njihova; Za to,

    evo, ja u joj zagraditi put trnjem i zazidau zidom da ne nae staza svojih (Osija

    2:5-6).putovi i staze oznaavaju istine, a trnje, obmane umesto istina. /7/ Opet: I

    oborie se visine Abenske, grijeh Izrailjev; trnje e i kalj rasti po oltarima

    njihovijem (Osija 10:8).kalj i trnje oznaavaju zlo i obmanu koje pustoe dobra i

    istine bogotovanja. Kod Davida: Opkolie me kao pele sat, i ugasie se kao oganj

    u trnju (Psalam 118:12).oganj u trnju oznaava poudu od zla. Kod Mateje: Po

  • 23

    plodovima njihovijem poznaete ih. Bere li se groe sa trnja, a smokve sa kalja?

    (Mat. 7:16). brati groe sa trnja oznaava dobra vere i i ljubavi prema blinjem

    od obmana od pouda (da groe oznaava ova dobra, vidi br.

    1071,5117,6378)./8/ Kod Marka: a drugo padne u trnje; i naraste trnje, i udavi ga,

    i ne donese roda; A ono to se u trnju sije je koji sluaju rije. Ali brige ovoga

    svijeta i prijevara bogatstva i ostale slasti uu i zague rije, i bez roda

    ostane(Marko 4: 7, 18-19).ovde se objanjava ta je oznaeno zasijanim u trnje,

    stoga ta je trnje. Isto je oznaeno i sa sijati meu trnjem, i sa eti trnje kod

    Jeremije: jer ovako veli Jehova Judejcima i Jerusalimljanima: orite sebi krevinu, i

    ne sijte u trnje (Jer. 4:3).Sijae penicu, a trnje e eti; muie se, a koristi ne e

    imati, i stidjee se ljetine svoje, sa estokoga gnjeva Jehovinog (Jer. 12:13)/9/

    Obmane od pouda, koje su oznaene trnjem, su obmane koje potvruju one

    stvari koje pripadaju svetu i njegovim slastima, jer vie od drugih, ove obmane se

    upaljuju i plamte, jer su od onih pouda u telu koje su ostale; stoga one i zatvaraju

    unutranjeg oveka, tako da ne ceni ono to se odnosi na spasenje due, i na veni

    ivot. /10/ Da: su stavili krunu od trnje na Gospodovu glavu, kad su ga razapeli, i

    da su ga pozdrvljali kao cara Judejskog, i rekli, Evo ovjeka (Jovan 19:2-

    3,5).pretstavlja stanje Boanske Rei u to vreme u Jevrejskoj crkvi; naime, da je

    bila zaguena obmanama pouda. Kralj Jevreja , kako su ga pozdravljali, oznaava

    istinu Boansku .(Da se kraljem u Rei oznaava istina od Boanskog, vidi br.

    1672,2015,6148; i da je slino oznaeno pomazanikom, to je na Hebrejskom

    jeziku mesija, a na Grkom hrist, br. 3004,3008,3732) Judom u najviem smislu

    oznaen je Gospod kao Boansko dobro, a u unutzranjem smislu kao Re, pa

    stoga i kao doktrina iz Rei (br. 3881); i da kada je Gospodu na glavu stavljena

    kruna, i kada je reeno Evo ovjeka (Ecce homo), oznaeno je,evoBoanske istine

    kakva je sada u crkvi. Jer Boanska istina, koja proistie od Gospoda u nebu, je

    ovek; stoga nebo je veliki ovek, i to preko influksa i po korespondenciji, kao to

    je pokazano na kraju nekoliko poglavlja (vidi br. 1871,1276,8547,8988). Zbog

    ovoga se i Gospodova nebeska crkva naziva ovjekom (vidi br. 478,479), poto je

    to bila crkva koja je bila pretstavljena preko Jevreja (br. 6363,6364,8770). Iz

    ovoga je jasno ta je oznaeno trnovom krunom, kao i kraljem Jevreja i natpisom

    na krstu Isus Nazareanin, kralj Jevreja (Jovan 19: 19.20); naime, da je Boanska

    istina, ili Re, bila tako gledana i tako su s njom postupali Jevreji, meu kojima je

  • 24

    bila crkva. (Da sve stvari koje su Jevreji uinili Gospodu kod razapinjanja

    oznaavaju stanja njihove crkve u odnosu na istinuBoansku, ili Re, vidi br. 9093.)

    Da je Gospod bio Re, vidi se kod Jovana: U poetku bjee Rije, i Rije bjee u

    Boga, i Bog bjee Rije. I Rije postade tijelo, i obitava meu nama, i mi gledasmo

    slavu njegovu (Jovan 1:1,14); Rije oznaava Boansku istinu.

    9145.Pa izgori stog (plast). Da ovo oznaava povredu nanesenu istinama i

    dobrima vere koje su bile primljene, vidi se iz znaenja stoga, to je istina i dobro

    vere koja je primljena. Da stog ima ovo znaenje je zato to jer je u njemu stajala

    etva koja je bila skupljena, a stogomkojistoji oznaava se istina i dobro vere u

    njihovom zaeu, o emu u onome to sledi.

    9146.Ili ito koje jo stoji, ili njiva. Da ovo oznaava istinu i dobro vere u njihovom

    zaeu, vidi se iz znaenja ita koje jo stoji, to je istina vere(o kojoj nie); i iz

    znaenja njive, to je crkva u pogledu dobra, stoga dobro crkve (vidi br. 9139): da

    ito koje stoji oznaava istinu vere je zato to razne vrste ita, kao penica i jeam,

    kao i hleb od ovih oznaavaju dobra crkve (br. 3941,7602). Dobra crkve su dobra

    ljubavi prema blinjemu i ljubavi ka Gospodu. Ova su dobra bie i dua vere, jer

    zbog njih vera je vera i zbog njih ona ivi. ito koje stoji oznaava istinu vere u

    zaetku zato to se jo nije savilo u klasove, niti unelo u ambare; pa stoga zato to

    stoji, ili jo uvek raste, oznaava istinu vere u njenom zaetku./2/ Slino neto je

    oznaeno i usevom koji stoji kod Osije: Postavljaju careve, ali ne od mene, od

    srebra svojega i od zlata svojega grade sebi likove, da se istrijebe. Jer siju vjetar,

    pa e eti oluju; stabljike ne e imati, klica ne e dati brana (Osija (: 4,7).Ovde se

    govori o istinama i dobrima vere crkve, koja se rasipaju kao prazne i lane stvari.

    Da se govori o ovim stvarima, vidi se iz nizova; ali to se o njima kae, vidi se samo

    iz unutranjeg smisla; jer se u ovome smislu carem oznaava istina vere u crkvi u

    kompleksu (br. 1672,2015,2069,3009,3670,6148); kneevima se izraavaju

    poetne (primarne) istine (br. 1482,2089,5044); a iz ovoga je jasno ta je

    oznaeno sa oni (Izrailjci) postavljaju careve, ali ne od mene, onipostavljaju

    kneeve, ali ne od mene; jer Izrailj oznaava crkvu (br,4286,5658,6112,6917,8932),

    zlatom se oznaava dobro, a u obrnutom smislu zlo (br. 113,1551,1552,8932);

    likovima (idolima) se oznaava bogotovanje od obmana i zala (br. 8941); i iz

    ovoga je jasno ta je oznaeno njihovim srebrom i njihovim zlatom od kojega

  • 25

    grade likove. Vjetrom koje siju oznaavaju se bezvredne stvari, a olujom

    kojuanjuoznaavaju se nemiri koji iz toga proistiu u crkvi; stabljike koje nee

    imati oznaavaju istine vere u zaetku; klice koje ne e dati brana (jela) oznaava

    se jalovost; strancima koji e ih pojesti oznaavaju se obmane koje e ih unititi.

    9147.I najboljim iz svojega vinograda. Da ovo oznaava nadoknadu za ono to je

    oduzeto gnevom od zlog oseanja, vidi se iz znaenja platiti to je nadoknada (vidi

    br. 9087); iz znaenja vatrom koja izlazi, to je gnev od oseanja zla (br. 9143);

    stoga zapaliti oznaava oduzeti ili time unititi; a ono to je zapaljeno, oznaava

    ono to je oduzeto ili uniteno.

    9148. Stihovi 6-14. 6. Ako ko da blinjemu svojemu novce ili posue na ostavu, pa

    se ukrade iz kue njegove, ako se nae lupe, da plati dvojinom; 7. Ako li se ne

    nae lupe, onda gospodar od one kue da stane pred sudije (pred Boga) da se

    zakune da nije posegao rukom svojom na stvar blinjega svojega. 8. Za svaku stvar

    za koju bi bila raspra, ili za vola ili za magarca ili za ovcu ili za kozu, ili za haljinu,

    za svaku stvar izgubljenu, kad ko kae da je njegova, pred sudije (pred Boga) da

    doe raspra obojice, pa koga osude sudije, onaj da vrati blinjemu svojemu

    dvojinom. 9. Ako ko da blinjemu svojemu da mu uva magarca ili vola ili ovcu ili

    kozu ili kako god ivine, pa ugine ili ohrone, ili ga ko otjera a da niko ne vidi, 10.

    Zakletva Gospodova neka bude izmeu njih, da nije posegao rukom svojom na

    stvar blinjega svlojega, i gospodar stvari neka pristane, a onaj da ne plati. 11.

    Ako li mu bude ukradeno, neka plati gospodaru njegovu. 12. Ako li ga bude

    rastrgla zvjerka, da donese od njega svjedodbu, i da ne plati to je rastrgnuto. 13.

    Ako ko uzme u blinjega svojega ivine na poslugu, pa ohrone ili ugine, a

    gospodar mu ne bude kod njega, da plati. 14. Ako li gospodar bude kod njega, da

    ne plati. Ako li bude najmljeno, da plati samo najam. 6. Ako ko da blinjemu

    svojemu novce ili posue na ostavu,oznaava istine od dobra i odgovarajua

    znanja u memoriji; pa se ukrade iz kue njegove, oznaava njihov gubitak odatle;

    ako se nae lupe, oznaava seanje; da plati dvojinom, oznaava nadokanadu u

    potpunosti; 7. Ako li se ne nae lupe, oznaava ako se izgubilo seanje na ono to

    je oduzeto; onda gospodar od one kue da stane pred sudije (pred Boga),

    oznaava traganje od dobra; da se zakune da nije posegao rukom svojom na stvar

    blinjega svojega, oznaava da bi se videlo da li je uao ili ne;8. Za svaku stvar za

  • 26

    koju bi bila raspra,oznaava za bilo koju povredu ili bilo koji gubitak; ili za vola ili

    za magarca ili za ovcu ili za kozu,oznaava od dobra i od istine spoljanje i

    unutranje; ili za haljinu, oznaava ulnu istinu; za svaku stvar izgubljenu, kad ko

    kae da je njegova, oznaava sve to je u sumnji; pred sudije (pred Boga) da doe

    raspra obojice, pa koga osude sudije, oznaava istraivanje i osudu pomou istine;

    onaj da vrati blinjemu svojemu dvojinom, oznaava nadokandu u potpunosti; 9.

    Ako ko da blinjemu svojemu da mu uva magarca ili vola ili ovcu ili kozu ili kako

    god ivine, oznaava istinu i dobro spoljanje i unutranje; pa ugine ili ohrone,

    oznaava gubitak ili povredu; ili ga ko otjera, oznaava uklanjanje (udaljavanje); a

    da niko ne vidi, oznaava ono ega um nije svestan; 10. Zakletva Gospodova neka

    bude izmeu njih, oznaava istraivanje pomou istina iz Rei u odnosu na svaku i

    sve ove stvari; da nije posegao rukom svojom na stvar blinjega svojega, i

    gospodar stvari neka pristane, oznaava povezivanje s dobrom; a onaj da ne

    plati, oznaava da nema povrede;. 11. Ako li mu bude ukradeno, oznaava ako ima

    gubitka; neka plati gospodaru njegovu, oznava nadoknadu umesto toga;12. Ako

    li ga bude rastrgla zvjerka,oznaava ako povreda nijenjegovom krivicom; da

    donese od njega svjedodbu (svjedoka), oznaava da je ovo potvreno; i da ne

    plati to je rastrgnuto, oznaa da tu nema kazne;13. Ako ko uzme u blinjega

    svojega, oznaava istinu i dobro od drugoga stoga; ivine na poslugu, pa ohrone

    ili ugine, oznaava povredu nanesenu tome, ili nestajanje; a gospodar mu ne

    bude kod njega, oznaava ako dobro i istina nisu zajedno s tim; da plati, oznaava

    nadoknadu; .14. Ako li gospodar bude kod njega, da ne plati, oznaava ako su

    dobro i istina zajedno s tim, onda nema nadoknaivanja; Ako li bude

    najmljeno,oznaava ako je radi dobra u svoju korist; da plati samo najam,

    oznaava potinjavanje i slubu.

    9149.Ako ko da blinjemu svojemu niovce (srebro) ili posue naostavu. Da ovo

    oznaava istine oddobra i odgovarajua znanja u memoriji, vidi se znaenja

    srebra, to je istina od dobra (vidi br. 1551.2954,8932); iz znaenja posuda, to su

    seanja-znanja (vidi br. 3068); da se ovde misli na odgovarajua znanja je stoga

    to se sve duhovne istine uvaju u seanjima-znanjima kao u svojim posudama

    (br. 3079); a sva seanja-znanja odgovaraju (korespondiraju), koja su sadrana; i iz

    znaenja na ostavu, to je biti u memoriji; jer u duhovnom smislu, u kome se

  • 27

    govori o istinama i o seanjima-znanjima, ostava oznaava biti uvan u memoriji,

    jer se u ovoj uvaju takve stvari. Dati blinjemu na ostavu oznaava sauvati u

    svojoj memoriji, jer ono to se kae u smislu pisma kae se o jednoj ili drugoj

    osobi, kao ovde o oveku i njegovom blinjem (o njegovom drugaru), u

    unutrnjem smislu misli se na jednu (osobu); jer dve istine, kao i istina i

    odgovarajue seanje-znanje su u ljudskom biu kao ovek i njegov blinji.

    9150.Pa se ukrade iz kue njegove. Da ovo oznaava njihov gubitak odatle, vidi se

    iz znaenja krae, to je oduzeti stvari koje ine ovekov duhovni ivot, stoga

    oduzeti istine i znanja, to je oznaeno srebrom i posudama (vidi br. 9149); i iz

    znaenja kue, to je mesto gde je neto pohranjeno (spremljeno). Otuda to, da

    kua oznaava razne stvari, kao crkvu, i dobro u njoj, ako i oveka, i njegov um

    kako prirodni tako i racionalni; ali ovde /oznaava/ memoriju, jer su u njoj, kao u

    svojoj kui, istine i seanja-znanja. (Da kua ima razna znaenja, vidi br.

    3128,7353,7848,7939).

    9151.Ako se nae lupe (Ako se uhvati lupe). Da ovo oznaava seanje, vidi se

    znaenja ako se nae, (ako se uhvati), kada se kae o istinama i znanjima u

    memoriji, koja su oduzeta, to je seanje; i iz znaenjalupea, to je ono to je bilo

    oduzeto, poto se lupeom oznaava isto to i kraom (vidi br. 9125-9126).

    9152.Da (neka) plati dvojinom. Da ovo oznaava punu nadoknadu, vidi se iz

    znaenja platiti, to je nadokanda (vidi br. 9087); i iz znaenja dvojinom, to je

    potpuno (br. 9103): U ovome stihu, i u onim koji slede, sve do stiha 14, predmet o

    kome se radi u unutranjem smislu je gubitak istine vere kod oveka, stoga

    gubitak duhovnog ivota, i njegova nadoknada; jer se pomou istina vere ovek

    vraa dobrima ljubavi prema blinjem, i postaje duhovan. Ali stvari o kojma se

    govori u unutranjem smislu u onome to sada sledi, veinom su oveku

    nepoznate. Razlog je to to se ne zna ta je to duhovni ivot, ni to da je duhovni

    ivot unutranji ivot razliit od prirodnog ivota, koji je spoljanji.Niti je poznato

    da Gospod daje duhovni ivot oveku preko primanja istine vere u dobru ljubavi

    prema blinjemu.Sledstveno, ono to je reeno o gubitkuovog duhovnog ivota i

    njegovoj nadokanadi, to pada u mrklu tamu kod oveka, jer to pada meu stvari

    za koje ne zna. Pa ipak, ovakve stvari sainjavaju aneosku mudrost, jer one su

  • 28

    pogodne za svetlost u kojoj su aneli; pa stoga kada ovek crkve, koji je u dobro

    vere, ita Re, aneli mu se pridruuju, i uivanju u oveku, jer im se tada uliva

    mudrost od Gospoda preko Rei. Iz ovoga dolazi do povezivanja neba sa ovekom,

    to ne bi bilo mogue bez Rei. Jer je Re takva da u njoj nema ni najmanje

    pojedinosti u izvornom jeziku koja ne deluje na anele, i koja ih ne povezuje sa

    ovekom. Da je ovakav sluaj, mogu da ustvrdim, jer mi je to pokazano iz neba.

    9153. Ako li se ne nae lupe. Da ovo oznaava ako nema seanja na ono to je

    bilo oteto, vidi se iz znaenja ako se ne nae lupe, to je seanje na ono to je

    bilo oteto (vidi br. 9151); ovde, oznaava se ne seanje, jer se kae , ako se ne

    nae lupe.

    9154.Onda gospodar od one kue nek stane pred sudijom (predBogom).Da ovo

    oznaava traenje od dobra, vidi se iz znaenja nekstane pred Bogom, to je

    traenje koje treba izvesti (br. 9160); i iz znaenja gospodara kue, to je dobro od

    kojega to treba da se uini. Razlog za to gospodar od kue oznaava dobro, je to

    to se predmet o kome se radi, istine i seanja-znanja koja su oduzeta iz

    memorije, to je oznaeno srebrom i posudama koje su bile u ostavi a koje subile

    ukradene (br. 9149,9150); i poto ove pripadaju dobru, i jesu u dobru, stoga

    gospodar od kue oznaava dobro kojem one pripadaju, i kod kojega su. Dobro se

    naziva gospodarem, jer istine i seanja-znanja pripadaju dobru kao svom

    gospodaru; a dobro se tako isto naziva kuom, jer su istine i seanja-znanja u

    dobru kao u svojoj kui, vidi br. 3652, gde se otkrivaju rei Gospodove kod

    Mateje: Neka onaj koji je na krovu kue, ne silazi da uzme neto iz kue (Mateja

    24:17)./2/ to se tie ispitivanja o istinama i znanjima koja su oduzeta iz

    memorije, da treba da se ispitivanja, traenja/ uine od dobra, ovakav je sluaj.

    Dobrokod oveka je u tome da opaa u sebi sve istine, jer dorbo ima ovu osobinu

    od istina; i onoliko koliko istine imaju dobro u sebi i oko sebe, toliko su ive.

    Sluaj je isti i sa tkivom ili krvim sudom u ivoj ivotinji. Sve dokle tkivo ima duh u

    sebi, dotle tkivo ima i krvi u sebi, sve dotle ivi; na slian nain krvni sud ivi sve

    dok je okruen tkivima u kojima je duh. Slino je i sa istinom i dobrom. Istina bez

    dobra je kao tkivo bez duha, i kao vena ili arterija bez krvi, iju osobinu svak moe

    da shvati, to jest, da bi bili bez ivota, i stoga bez koristiu ivoj ivotinji. Slino je i u

    pogledu vere bez ljubavi prema blinjem. Jer, kao to je reeno, dobro ima svoj

  • 29

    kvalitet od istina, i ima svoju formu isto tako od njih. Jer gde je forma, tu je i

    kvalitet, i gde nema forme, tu nema ni kvaliteta. Slian je sluaj i s duhom i krvlju

    u ivoj ivotinji; duh prima svoje odredbe i svoju formu preko tkiva; na slian

    nain, krv /prima formu/ preko svojih sudova (krvnih). Iz ovoga je jasno da istine

    bez dobra nemaju ivota; i da dobro bez istina nema kvaliteta, stoga da vera bez

    ljubavi prema blinjemu nije iva vera. Ovde se kroz veruoznaava vera od istine, a

    kroz ljubav prema blinjem, oznaava se ivot od dobra./3/ Iz svega ovoga se

    moe videti kako treba razumeti da se ispitivanje (traenje) mora initi od dobra,

    to jest, traganje za istinama i dobrima koja su bila oduzeta; naime, da kada je

    ovek u dobru, to jest, u oseanju od injenja dobra, on se tada sea svih istina

    koje su ule u dobro: ali dakada se otkrene od dobra, istine nestaju, jer ih tada

    obmane od zla odnesu kao da ih ukradu. Ali istine koje su nestale, ponovo se

    vraaju u seanje, kada se ovek svojim ivotom vrati u oseanje dobra ili istine.

    Da je tako, svako ko razmisli moe da zna iz svog iskustva i tueg /iskustva/. Iz

    ovoga je jasno na ta se misli kada se kae da od dobra moraju traiti istine i

    znanja koja su oduzeta iz memorije ili iz ovekovoga uma.

    9155.Da se zakune da nije posegao rukom svojom na stvar blinjega svojega.Da

    ovo oznaava videti da li su ule u dobro, vidi se iz znaenja da li je posegao

    rukom, to je da li je dobro postiglo svoje pravo i svoju mo; i iz znaenja na stvar

    blinjega svojega, to je istina i znanje-seanje koji su oduzeti; jer su srebro i

    posude bili dati u ostavu, a bili su ukradeni, to je ono to se naziva stvar blinjega

    svojega. (Da srebro i posude oznaavajuistine i seanja-znanja, vidi gore, br. 9149).

    Iz ovoga je jasno da se sa da se gospodar od kue zakune da nije posegao rukom

    na stvar blinjega svojega oznaava da li je dobro postiglo svoje pravo i svoju mo

    nad istinama i seanjima-znanjima koji su bili oduzeti, to jest, dali su ovi

    prethodno uli u dobro ( u skladu s onim to je upravo gore pokazano, br. 9154).

    (Dase rukom oznaava mo, vidi br. 878,3387,4931-4937,7673,8153; isto tako da

    u ruci oznaava ono to je kod nekoga i u nekome, br. 8133.)

    9156.Za svaku stvar za koju bi bila raspra. Da ovo oznaava bilo koju povredu i

    bilo koji gubitak, vidi se iz znaenja raspre, to je sve to je protivno istini vere,

    stoga to je pozleuje ili gasi, stoga sve povrede i gubitke ma kakvi bili. U Rei, zla

    se ponekad nazivaju gresima, ponekad nepravdama, a nekad prestupima; ali ta

  • 30

    se pojedinano oznaava ovim izrazima, jasno je samo iz unutranjeg smisla. Ona

    se zla nazivaju prestupima, koja su uinjena protivno istinama vere; ona se

    nazivaju nepravdama, koja su poinjena suprotno dobrima vere; a ona zla koja se

    nazivaju gresima, koja su poinjena suprotno dobrima ljubavi prema blinjemu.

    Prva dva proistiu od izokrenutog razumevanja, dok poslednja od izopaene volje.

    Kao kod Davida: Operi me od moje nepravde, i oisti me od moga grijeha; jer

    priznajem moj prestup, i grijeh je moj uvijek preda mnom (Psalam 51: 2-3):

    nepravda oznaava zlo suprotno dobrima vere; grijeh, zlo suprotno dobrima

    ljubavi prema blinjem i ljubavi; a prestupi, zlo suprotno istinama vere. Poto je

    ovo poslednje zlo koje proistie iz izopaenog razumevanja, pa se stoga

    prepoznaje od istina vere, to se kae, Priznajem prestupe svoje. /2/ Opet: Sjeti se,

    o Jehova, tvojih milosti; i tvoga saaljenja; ne opominji se grijeha mladosti moje, i

    prijestupa moga (Psalam 25:6-7);grijesi oznaavaju zla od izopaene volje; a

    prijestupi, zla od izopaenog razumevanja. Kod Isaije: Gle, za bezakonja svoja

    prodadoste se; i za prestupe vae bi putena /rasputena/ mati vaa (Psalam

    50:1);nepravde oznaavaju zla suprotna dobrima, a prestupi, zla suprotna

    istinama vere u crkvi; mati oznaava crkvu, za koju se kae da je putena

    /razvedena, otputena/ kada ode od vere. Kod Miheja: Sve je to za prijestup

    (zloinstvo) Jakovkljevo i za grijehe doma Izrailjeva. Koji je prijestup Jakovljev? nije

    li Samarija? koje su visine Judine? nije li Jerusalim? Upregni brze konje u kola,

    stanovnice Lahiska,koja si poetak grijehu keri Sionske, jer se u tebi naoe

    prijestuopi Izrailjevi (Miheja 1:5,13);ovde se na slian nain grehom oznaava ono

    to je suprotnodobru ljubavi prema blinjem i ljubavi; a prijestupom, ono to je

    protivno istini vere; jer Samarija oznaava crkvu izokrenute vere; a to isto

    oznaava i Izrailj u ovome odlomku. /3/ Poto prestupi oznaavaju zla koja su

    suprotna istinama vere, to su oni i prekraji i pobune, koje se u izvornom jeziku

    oznaavaju istim izrazom, kao kod Davida: Za mnoga nevaljalstva (prijestupe)

    njihova obori ih, jer se pobunie na te (Psalam 5: 10); pobuniti se kae se kad su i u

    pobuni i u prestupu, I kod Isaije: Nijeste li sinovi prestupniki, sjeme lano? Koji se

    upaljujete za bogovima (lugovima), pod svakim zelenijem drvetom, koljete sinove

    svoje u potocima (Isa. 57;4,5);da prijestupi oznaavaju zla suprotna istinama vere,

    vrlo je jasno iz ovih odlomaka, jer sinovi prestupniki oznaavaju obmane koje

    razaraju istine vere; pa stoga se nazivaju sjeme lano, jer la oznaava obmanu

  • 31

    (br. 8908); pa se stoga kae da se upaljuju za bogovima (lugovima) podsvakim

    drvetom zelenim, ime se u unutranjem smisluoznaava bogotovanje od

    obmana; jer bogovi oznaavaju obmane (br. 4402,4544,7873,8867); a zeleno drvo,

    opaanje obmane od izopaenog razumevanja (br. 2722,4552); pa stoga se kae,

    koljete djecu /sinove svoje/ u potocima, ime se oznaava unitavanja istina

    obmanama; jer klati oznaava unitavati; djecu ili sinove oznaava istine vere (br.

    489,491,1147,2813,3373); a potoci oznaavaju obmane (br. 6693).

    9157.Ili za vola ili za magarca ili za jedno od male stoke (za ovcu ili za kozu). Da

    ovo oznaava od dobra i od istine spoljanje i unutranje, to jest, za njihovu

    povredu ili gubitak, vidi se iz znaenja vola i magarca to su spoljanje dobro i

    istina; i iz znaenja male stoke, to je unutranja istina i dobro (vidi gore. br.

    9135).

    9158.Ili za haljinu. Da ovo oznaava ulnu istinu, vidi se iz znaenja haljine, to je

    istina (vidi br. 4545,4763,6914,6918); ovde stoga ulnu istinu, jer je ova najdalja ili

    najnia (istina) (br. 5081,5125,6564,6614). da haljine oznaavaju istine ima svoje

    poreklo od pretstava u drugom ivotu; jer duhovi i aneli izgledaju obueni u

    haljine u skladu s istinama vere koje imaju (br. 165,5248,5954).

    9159.Za svaku stvar izgubljenupred sudije (Boga) da doe (pa koga Bog

    osudi)kadkae da je njegova (kad kae, To je to). Da ovo oznava sve gde postoji

    sumnja, vidi se iz znaenja da doe pred sudije, to jest, Boga) , to je istraiti

    pomou istine (o emu nie); i iz znaenja osuditi, to je suditi i odrediti kaznu za

    njegov prekraj. Pa koga Bog osudi, oznaava traenje pomou istine, je stoga to

    doi pred Boga oznaava doi k sudijama, koji od istine treba da istrae o ovom

    predmetu. Stoga se i kae, pa koga Bog (bogovi, sudije) osudi, s glagolom u

    mnoini. Osim toga, u izvornom jeziku, Bog se naziva El, u jednini, ali ee Elohim,

    u mnoini; iz razloga to se Boanska istina koja proistile od Gospod, deli meu

    anelima na razne naine; jer koliko ima anela, toliko ima i prijemnika istine

    Boanske, gde je svako prima na svoj nain (br. 3241,3744-

    3746,3986,7833,7873,8301); otuda se aneli nazivaju bogovima, jer sudije nisu

    sudile od samih sebe, nego od Gospoda. Sudii su i iz Mojsijevog zakona, pa stoga

  • 32

    iz Rei koja je od Gospoda. ak se i danas pravda sprovodi od Gospoda kada se to

    vri po savesti, i skladu s istinama.

    /2/ U Rei Gospod se naziva Bogom zbog Boanske istine koja proistie od njega; a

    Jehova od Boanskog dobra (br. 4402,6303,6905,7268,8988). Otuda kada se u

    Rei govori o dobru, Gospod se naziva Jehovom, a Bogom gde se govori o istini

    (br. 2586,2769,7268,8988); stoga Bog oznaava istinu (br. 4287,7010,7268). Iz

    svega ovoga sada se vidi ta je oznaeno sa ako se ne uhvati lupe, gospodar kue

    da doe pred Boga (stih 7); a ovde se sa da dou obojica Bogu, pa koga Bog osudi,

    taj neka plati; kao i ta je oznaeno Bogom u sledeim odlomcima:Njemu e

    kazati i metnue ove rijei u usta njegova; i ja u biti s tvojim ustima i s

    njegovijem ustima, i uiu vas ta ete initi (Izazak 4:15);gde Mojsije oznaava

    Boansku istinu, ili zakon; i da seustima oznaava doktrinu iz toga, koja je bila

    pretstavljena Aronom, vidi br. 7010. Opet: I Jehova ree Mojsiju: evo, postavio

    sam te da si Bog Faraonu, a Aron brat tvoj bie prorok tvoj (Izlazak 7:1; br. 7265).A

    u prvoj knjizi Samuilovoj: U staro vrijeme ko bi iao da pita Boga govorae: hajde

    da idemo vidiocu. Jer ko se sada zove prorok, i staro vrijeme se zvae vidioc (I Sam.

    9:9);gde videoc i prorok oznaavaju istinu Boansku, i doktrinu istine i dobra iz nje

    (br.2534,7269).

    9160.Neka pred Boga doe rije obojice pa koga Bog /Elohim/ osudi. (Pred sudije

    neka doe raspra obojice pa koga sudije /Elohim/ osude): da ovo oznaava

    ispitivanje i odluku uz pomo istine, vidi se iz znaenja rei koja ide pred Boga, to

    oznaava ispitivanje uz pomo istine, o emu emo govoriti ubrzo; i iz znaenja

    osuditi, to je odluiti i odrediti kaznu onome koji je sagreio. Re koja dolazi

    Bogu, oznaava ispitivanje kroz istinu, jer dolaziti Bogu oznaava dolaziti pred

    sudije koji su trebali da sprovedu istragu u ovome predmetu. Stoga se i kae, Koga

    Bog /Elohim/ osudi /s glagolom u pluralu/; Bog u izvornom jeziku je El, u jednini,

    ali ee je Elohim, u mnoini, jer se Boanska Istina u nebu prima meu anelima

    na mnogo naina, jer koliko god da ima tamo anela, toliko ima i prijemnika

    Boanske Istine, svaki na svoj nain; vidi br.

    3241,3744,3745,3746,3986,7833,7836; otuda se aneli nazivaju bogovima (br.

    4295,4402,7268,7873,8301), a tako isto i sudije /se nazivaju bogovima/, jer nisu

    smeli da sude od sebe nego od Gospoda; sudili su i iz Mojsijevog Zakona, pa stoga

  • 33

    iz Rei koja je od Gospoda; ak se i danas presude odreuju od Gospoda kada se

    to radi po savesti u skladu s istinama. Gospod se naziva Reju Boijom zbog

    Boanske Istine koja proistie od Njega; a Jehova zbog Boanskog Dobra, vidi br.

    4402,6303,6905,7268,8988; zbog toga gde se govori o dobru u Rei, On se naziva

    Jehovom, a gde o istini, Bogom (br. 2586,2769,2807,2822,3921,7268,8988); da

    Bog stoga oznaava Istinu, vidi br. 4287,7010,7278. (prim. prev. Autor nagaava

    unutranju ili duhovnu razliku izmeu rei Bog u jednini i rei Bog u mnoini. On

    na drugim mestima govori u Drevnoj Rei, koja se u glavnom izgubila. Meutim,

    arheolozi su u Iraku (bivem Sumeru) pronali prvu verziju Stvaranja sveta, po

    kojoj su Bogovi stvorili svet. Po toj verziji, svet je stvoren u est dana, a po drugoj u

    sedam. Kad su se te dve verzije spojile (elohistika i jahveistika), po njoj je ovek

    stvaran dva puta, estog i sedmog nada. U Boanskom provienju, meutim, to je

    odgovaralo unutranjem smislu, po kojemu se duhovni ovek stvara estog dana

    a nebeski sedmog. Stoga se u istoriji Stvaranja razlikuje elohistiki sloj od

    jahveistikog sloja. Jevreji smatraju da je re Jehova toliko sveta, da se ne sme

    izgovarati pa su je zamenili sa reju Gospod, koju sunainilii od reenice, Ja sam

    onaj koji jeste, kako se Gospod sam sebe nazvao da tako kaemo pred

    Mojsijem na gori Sinajskoj, i tako doli do rei Adonai (Gospod) . Na taj nain,

    kada itamo re Gospod znamo da je to Jehova, a kada itamo re Bog, znamo da

    su to Bogovi u izvornom jeziku. Autor sesluio latinskim prevodom Sv. Pisma u

    kome se koristio originalni izraz Jehova,umesto Gospod, a to zvuineobino). Iz

    ovoga se stoga jasno vidi ta je oznaeno reima, Ako li se nae lupe, onda

    gospodar onekue da stane pred Boga /pred sudije/ (stih 7); a ovde se reima,

    pred Boga /Elohim/ neka doe raspra /re obojice/pa neka onaj koga Bog

    /Elohim/ osudi, taj neka plati; tako isto ta je oznaeno Bogom u sledeim

    odlomcima (Izlazak IV.16), Aron e mjesto tebe govoriti narodu, i on e ti biti

    mjesto usta, a ti e njemu biti mjesto Boga; da Mojsije oznaava Boansku Istinu

    ili Zakon, i da mjesto usta oznaava doktrinu iz nje, koja je bila pretstavljena

    Aronom, vidi br. 7009. Ponovo (Izlazak VII. 1), I Jehova ree Mojsiju: evo, postavio

    sam te da si Bog Faraonu, a Aron brat tvoj bie prorok tvoj, vidi br. 7268. Isto tako

    u 1 Samuilovoj (IX.9), U staro vrijeme ko bi iao da pita Boga govorae: hajde da

    idemo vidiocu. Jer to se sada zove Prorok, i staro se vrijeme zvae vidjelac. I

  • 34

    Vidjelac i Prorok oznaavaju Istinu Boansku, a otuda Doktrinu istine i dobra (br.

    2534,7269).

    9161.Da vrati blinjemu svojemu dvojinom. Da ovo oznaava nadoknadu u

    potpunosti, vidi se iz znaenja vratiti (platiti) to je nadoknada (br. 9097); i iz

    znaenaj dvojinom, to je u potpunosti (br. 9103).

    9162.Ako ko da blinjemu svojemu da mu uva magarca ili vola ili kakogod ivine.

    Da ovo oznaava istinu i dobro spoljanje i unutranje, i sve to pripada njihovom

    oseanju u memoriji, vidi se iz znaenja magarca, vola, i jednog od male stoke, to

    je istina spoljanja i unutranja (vidi gore, br. 9135); iz znaenja ivineta, to je

    oseanje dobra i istine (br. 45-46,142-143,7523,9090); i iz znaenja dati da

    muuva, to je drati i uvati u memoriji (o emu gore, br. 9149). (Da ovjek i

    njegov blinji nisu jedan i drugi, nego su dva jedno, vidi br. 9149.)

    9163.Pa ugine ili ohrone. Da ovo oznaava gubitak ili povredu, vidi se iz znaenja

    uginuti, to je nestajanje i gubitak; i iz znaenja ohroniti, to je povreda. U Rei

    lom ili slomljen oznaava razbijanje i povredu. Ovo ima poreklo u duhovnom

    svetu, gde je svaka i sve su stvari povezane u skladu s primanjem istine Boanske

    od Gospoda, stoga u skladu sa primanjem reda, koji vlada nad svakom i svim

    stvarima preko istine Boanske koja proizilazi od Gospoda (vidi br. 8700,8988). Iz

    ovoga dolazi to, da se istine u oveku povezuju jedna s drugom u skladu s

    njihovim primanjem u dobru. Istine koje su ovako povezane, ine jedno; pa stoga,

    kada se one prekre, istine koje su tu, rasipaju se. Jer dok su povezane, jedna

    opstoji od druge; ali kada se prekre, jedna se odvaja od druge. Otuda to da se u

    Rei sa biti slomljen, i sa podeljen, oznaava rasipanje (br. 9093), a isto tako /se

    oznaava/ povreda. /2/ Rasipanje je oznaeno onda kada je celina slomljena; a

    povreda kada je deo slomljen, to se vidi izsledeih odlomaka u Rei. Kod Isaije:

    Mnogi meu njima e se spotai, i pasti, i slomiti se (Isa. 8:15; 28:13);spotai se

    oznaava biti naveden da poini zlo, pa stoga da otpadne od istina u obmane;

    pasti i biti slomljen oznaava biti razasut, ovde u opte. Kod Jezikilja: Evo me na

    Faraona, cara Egipatskog. Slomiu mu miice, i zdravu i slomljenu (Jezekilj

    30:22);Faraon car Egipatski oznaava seanja-znanja koja izokreu i razaraju istine

    i dobra vere (br. 6651,6679,6683,6692); slomiti miice oznaava razasuti njegovu

  • 35

    snagu, a tako i ova seanja-znanja (br. 4932); zdravu, i slomljenu oznaava one

    stvari koje, poto nisu pretrpele pozledu, odupiru se, a one koje su pretrpele

    povredu, ne odupiru se. /3/ Kod Luke: A on pogledavi na njih, ree: ta dakle

    znai ono u pismu: kamen koji odbacie zidari posta glava od ugla? Svaki koji

    padne (spotakne se) na taj kamen, razbie se; a na koga on padne, satre ga (Luka

    20:17-18);kamen oznaava Gospoda kao Boansku istinu br, 6426); a biti slomljen,

    razbijen, kae se o istinama koje su od njega, oznaava biti razasut, i tako biti

    razbijen; i skupa s istinama, one stvari koje pripadaju duhovnom ivotu; kao to se

    deava s onima koji poriu Gospoda i odbacuju istine koje su od njega, a to su oni

    koji odbacuju kamen. Kod Jeremije: Pusti na njih zli dan; i dvostrukim polomom

    polomi ih (Jer. 17.18);dvostrukim polomom polomiti oznaava potpuno razoriti.

    /4/ Opet: Miljah za sutra da e kao lav potrti sve kosti moje; od jutra do veera

    uinie mi kraj (Isa. 38:13);Uini, te ostarje tijelo i koa, potr kosti moje (Pla

    3:4);U istoj kui da se jede, da ne iznesete mesa od njega iz kue, i kosti da mu ne

    prelomite (Izlazak 12:46);slomiti kosti oznaava razoriti istine od Bonskog, koje su

    poslednje u redu, a na kojima unutranje istine i dobra poivaju, i koje iz

    podravaju; jer ako se ove razore, padaju i one stvari koje su sazidane na njima.

    Istine poslednje u redu su one koje pripadaju doslovnm smislu Rei, unutar kojih

    su istine unutranjeg smisla; i na kojim ove poslednje poivaju kao na stupovima

    kao svojim osnovama. (Da kosti oznaavaju istine, vidi br. 3812,6592,8005.) Iz

    svega ovoga jasno je ta je pretstavljeno i oznaeno onim to je napisano o

    Gospodu kod Jovana: A doavi na Isusa, kad ga vidjee da je ve umro, ne prebie

    mu golijeni. Jer se ovo dogodi da se zbude pismo: kost njegovada se ne polomi

    (Jovan 19:33,36).Razlog je bio to to je on bio Boanska istina sama kao u prvom

    tako i u poslednjem reda. /5/ Opet: Kad Jehova zavije ulom narodu svojemu i

    iscijeli rane koje mu je zadao (Isa. 30:26); I prorok i sveenik, svi su varalice. I lijee

    rane naroda mojega ovla, govorei: mir; a mira nema (Jer. 6:13-14);Satrven sam

    to je ki naroda mojega satrvena, u alosti sam, udo osvoji me (Jer. 8:

    21);Zatresao si zemlju, i razvalio si je; stegni rasjeline njezine, jer se njiha (Psalam

    60:2);Jer evo ja u podignuti p