21. PRORAČUN I FONDOVI EUROPSKE UNIJE21. PRORAČUN I FONDOVI EUROPSKE UNIJE

Nataša Mikuš Žigman, M.A.Nataša Mikuš Žigman, M.A.

Fondovi Europske Unije imaju za cilj poduprijeti provedbu njenih zajedničkih politika i odražavaju važnost koja se pridaje određenim prioritetima i područjima suradnje. Cilj ovog članka je upoznati čitatelje s postupkom donošenja i strukturom proračuna Europske Unije dati pregled fondova koji su na raspolaganju Hrvatskoj.

21.1. PRORAČUN EUROPSKE UNIJE21.1. PRORAČUN EUROPSKE UNIJE

21.1.1. 21.1.1. KKARAKTERISTIKEARAKTERISTIKE PRORAČUNAPRORAČUNA

Proračun Europske Unije definiran je njenim temeljnim ugovorima (konsolidirani tekst Ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice iz 1957. godine i Ugovora o Europskoj Uniji iz 1992. godine, članci 268. do 280.), zatim sekundarnim zakonodavstvom koje se usvaja u obliku uredbi i pravila (Financijska uredba i njena provedbena pravila iz 2002. godine) te nizom internih pravila i priručnika Europske komisije.

Načela prema kojima se postupa sa proračunom Unije su sljedeća: cjelovitost i točnost; periodičnost; uravnoteženost; euro kao obračunska jedinica za vođenje poslovnih knjiga; univerzalnost; specifičnost; primjereno upravljanje financijama; transparentnost.

Cjelovitost i točnost podrazumijevaju da je proračun jedinstven dokument koji obuhvaća sve prihode i rashode Europske Unije. Izuzetak tome su sredstva Europskog razvojnog fonda te sredstva nekih agencija koja se ne prikazuju u proračunu.

Periodičnost znači da proračun pokriva jednogodišnje razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca svake godine.

Budući da se proračun Europske Unije koristi za financiranje višegodišnjih programa i projekata, on razlikuje višegodišnje obveze (committment appropriations) i tekuća plaćanja (payment appropriations). Obveze su sredstva koja se u proračunu rezerviraju za određenu godinu, a isplaćuju tijekom te iste godine ili nakon njenog isteka. Pod stavkom tekuća plaćanja iskazuju se samo troškovi koji će se zaista i realizirati do kraja prosinca određene godine.

Zbog takve strukture proračuna koristi se i pojam diferencijacije između preuzetih obveza i tekućih plaćanja. Suprotno tome, nediferencirana sredstva odnose se na operacije za koje se i izdvajanja i plaćanja završavaju unutar jedne proračunske godine.

Europska komisija nije u mogućnosti zaduživati se radi pokrivanja svojih izdataka, te ne smije ostvarivati deficit. Proračunski prihodi i rashodi moraju biti u ravnoteži.

1

Proračunskanačela

Struktura proračuna

Postupak donošenja

Novčana jedinica u proračunu Europske unije je euro.

Načelo univerzalnosti temelji se na pravilu da prihodi koji se prikupe u proračun služe za plaćanje svih proračunskih rashoda, osim u ograničenom broju slučajeva gdje pojedini namjenski prihodi služe za strogo namjenske proračunske rashode.

Specifičnost podrazumijeva da su proračunska sredstva namijenjena u precizno utvrđene svrhe, za programe utvrđene unutar pojedinih proračunskih glava. Moguće je izvršiti prijenos sredstava među pojedinim proračunskim glavama, no samo uz odobrenje tijela nadležnog za donošenje proračuna i pod propisanim uvjetima.

Primjereno upravljanje financijama znači primjenu načela štedljivosti (racionalnu alokaciju resursa) i učinkovitosti (ostvarivanje zadanih ciljeva i rezultata). Prema navedenim načelima vrši se i evaluacija programa koje financira proračun Unije.

Proračun Unije je transparentan, odnosno objavljuje se u službenom listu Europskih zajednica u roku od 2 mjeseca od njegova usvajanja sa strane Europskog parlamenta. U službenom glasilu se također objavljuju financijska izvješća.

21.1.2. 21.1.2. SSTRUKTURATRUKTURA PRORAČUNAPRORAČUNA II POSTUPAKPOSTUPAK DONOŠENJADONOŠENJA

Proračun Europske Unije relativno je malen u odnosu na nacionalne proračune njenih država članica. Za ilustraciju se može reći kako on 2010. godine iznosi 124 milijarde eura obveza, što čini 1,05% i oko 2,2% javnih rashoda opće države svih zemalja članica. Razlog tome je činjenica da je značajan broj područja za koje se vrše proračunska izdvajanja u nadležnosti država članica Unije i da ona ne čine dio zajedničkih politika odnosno nisu regulirana pravnom stečevinom Unije – to su primjerice područja obrambene politike, obrazovanja, zdravstva, socijalne sigurnosti.

Struktura proračuna Europske Unije, određena zaključcima Europskog vijeća u Bruxellesu u lipnju 1988. godine, temelji se na dva elementa:- srednjoročnoj financijskoj perspektivi koja služi kao višegodišnji okvir za rashode

Europske zajednice;- godišnjim proračunima koji za razdoblje od jedne godine detaljno uređuju provedbu

proračuna Europske Unije.

Srednjoročna financijska perspektiva predstavlja Međuinstitucionalni sporazum kroz koji Europska komisija, Europski parlament i Vijeće Europske Unije postižu dogovor o glavnim proračunskim prioritetima i strukturi rashoda za predstojeće višegodišnje razdoblje (5-7 godina). Srednjoročna financijska perspektiva nastala je kao rezultat krize do koje je tijekom 80tih godina došlo pri donošenju zajedničkog proračuna. Neslaganja između dvije institucije nadležnih za usvajanje proračuna – Vijeća i Europskog parlamenta – oko prioriteta koji bi se njime trebali financirati ukazalo je potrebu definiranja metodologije proračunskog planiranja koja će se temeljiti na sporazumu Parlamenta, Vijeća i Komisije. Prva srednjoročna financijska perspektiva usvojena je za razdoblje od 1988.-1992. kao tzv. Delors paket I, a nakon nje su uslijedili međuinstitucionalni sporazumi za razdoblje 1993.-1999. (Delors paket II), razdoblje 2000.-2006. (Agenda 2000) te tekuća financijska perspektiva za razdoblje 2007.-2013.

2

Srednjoročna financijska perspektiva utvrđuje maksimalne iznose za financiranje aktivnosti u dogovorenim prioritetnim područjima. Prioriteti se utvrđuju na način da jasno odražavaju politike koje Europska unija smatra važnima i u čiju provedbu želi uložiti financijska sredstva. Maksimalni iznosi određeni su prema svakoj pojedinačnoj godini trošenja sredstava iz proračuna i dijele se na kategorije izdataka (headings).

Postupak pripreme srednjoročne financijske perspektive započinje okvirno tri godine prije isteka financijske perspektive koja je trenutno na snazi i podrazumijeva nekoliko krugova pregovora o tekstu prijedloga koji izrađuje Europska komisija i dogovara ga s Vijećem Europske unije i Europskim parlamentom. Dokument formalno usvaja Europski parlament, a potpisuju ga predstavnici sve tri institucije.

Slijedom postignutog dogovora o srednjoročnom financijskom okviru, Europska komisija priprema godišnju proračunsku strategiju i izdaje smjernice za pripremu godišnjeg proračuna. Također priprema nacrt godišnjeg proračuna i dostavlja ga Vijeću Europske unije i Europskom parlamentu. Nakon što odbori Vijeća Europske unije i COREPER (odbor u kojem su zastupljeni stalni predstavnici država članica) analiziraju prijedlog i održe konzultacije sa Europskim parlamentom, Vijeće do kraja srpnja (godine koja prethodi onoj za koju se proračun donosi) usvaja nacrt proračuna i dostavlja ga Parlamentu na prvo čitanje.

Parlament tijekom prvog čitanja može odlučiti predložiti izmjene i dopune na zaprimljen prijedlog proračuna, i u tom ga slučaju vraća Vijeću. Vijeće održava dodatne konzultacije sa Parlamentom kako bi se usuglasio konačan tekst proračuna te ga vraća Parlamentu na usvajanje. Proračun usvaja Parlament i potpisuje ga njegov predsjednik.

U slučaju izvanrednih okolnosti, Komisija tijekom godine može predlagati izmjene i dopune na usvojen proračun i u tom slučaju se postupa na isti način kao i tijekom donošenja osnovnog godišnjeg proračuna.

Proračun Europske unije financira se „vlastitim izvorima“ (own resources system) čiji je iznos ograničen na 1,24% bruto nacionalnog prihoda Europske unije. Vlastite izvore moguće je podijeliti u sljedeće kategorije:

Tradicionalni vlastiti izvori čine 12% prihoda i odnose se na carinske pristojbe prikupljene pri uvozu dobara iz država koje nisu članice Unije. Carinske službe država članica, koje su nadležne za prikupljanje ovih sredstava za račun Unije, imaju pravo kao naknadu zadržati administrativnu pristojbu.

Doprinosi iz poreza na dodanu vrijednost čine 11% prihoda, a plaćaju ih države članice temeljem usklađene porezne osnovice.

Doprinosi koji se izračunavaju temeljem visine bruto nacionalnom dohotku država članica čine 76% uplata u proračun i njegov su najznačajniji dio.

Ostali izvori su prihodi iz poreza koje osoblje europskih institucija plaća na dohodak, zatim članarine naplaćene državama koje nisu članice Unije za sudjelovanje u europskim programima, kazne koje tvrtke plaćaju u

3

Izvori prihoda

Proračunske korekcije

Vrste rashoda

Prioriteti 2007.-2013.

slučaju kršenja zakona o zaštiti tržišnog natjecanja i drugih propisa. Ovi prihodi čine 1% proračuna.

Ukoliko doprinos određene države članice predstavlja prevelik teret za njen vlastiti nacionalni proračun, moguće su korekcije kao kod Velike Britanije. Ova korekcija uvedena je ranih 80tih godina iz razloga što je Velika Britanija prema izračunima trebala uplaćivati visok doprinos u proračun Zajednice iako je taj isti proračun vrlo malo koristila. Naime, 70% sredstava trošilo se na zajedničku poljoprivrednu politiku u kojoj Britanija nije značajnije sudjelovala. Iako je struktura proračuna EU danas bitno drugačija nego početkom 80tih godina, te su sukladno tome izvršene izmjene ovog modela, Velika Britanija još uvijek zadržava pravo na dodijeljenu joj korekciju pod izmijenjenim uvjetima.

U proračunu razlikujemo obvezne i neobvezne rashode. U obvezne rashode ubrajaju se sredstva koja su utvrđena ugovorima, sekundarnim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima i o njima konačno odlučuje Vijeće Europske unije. U ove se rashode ubrajaju zajednička poljoprivredna politika, obveze iz međunarodnih akata, doprinosi međunarodnim institucijama, administrativni troškovi i rezerve.

Svi ostali rashodi klasificiraju se kao neobvezni i o njima odlučuje Europski parlament. Tu se ubrajaju izdaci za ruralni razvoj, upravljanje prirodnim resursima, slobodu i pravdu, zatim pretpristupna i strukturna pomoć.

21.1.321.1.3. F. FINANCIJSKAINANCIJSKA PERSPEKTIVAPERSPEKTIVA 2007.-2013. 2007.-2013.

Srednjoročna financijska perspektiva koja pokriva razdoblje od 2007. do 2013. godine usvojena je u obliku Međuinstitucionalnog sporazuma između Europskog parlamenta, Vijeća Europske Unije i Europske komisije 17. svibnja 2006. godine. Komisija je u međuvremenu izvršila tehničke izmjene i dopune za svaku pojedinačnu proračunsku godinu kako bi perspektivu uskladila sa kretanjima bruto nacionalnog dohotka, te sa prioritetima Europskog plana za obnovu gospodarstva.

Struktura proračuna Unije odražava njene političke prioritete, što znači da se sredstva iz proračuna ulažu u područja za koja su članice Europske Unije postigle suglasnost da predstavljaju njihove zajedničke politike.

Održiv razvoj jedan je od glavnih prioriteta Unije te se stoga značajan dio sredstava ulaže se u gospodarski razvoj i zapošljavanje. Cilj ulaganja je s jedne strane unaprijediti konkurentnost europskog gospodarstva, ali isto tako pomoći područjima koja zaostaju za razvojnim prosjekom Unije.

Nadalje, budući da su države članice proizvođači poljoprivrednih proizvoda, a sama Unija veliko tržište, važno je ulagati sredstva u sigurnost i kvalitetu takvih proizvoda. To međutim ne uključuje samo direktnu financijsku potporu poljoprivrednicima na području Unije u svrhu poticanja ili reguliranja poljoprivredne proizvodnje, već i povezane mjere kao što su očuvanje okoliša ili restrukturiranje ruralne ekonomije. Sve ove mjere objedinjene su pod proračunskim naslovom prirodni resursi.

4

Borba protiv terorizma, organiziranog kriminala i ilegalnih migracija postaje sve važniji prioritet, ne samo unutar Europske Unije, već i na globalnoj razini. Stoga se dio sredstava izdvaja za suradnju između država članica na području sigurnosti i vladavine prava.

Europska Unija prostor je u kojem živi oko 500 milijuna stanovnika, od kojih mnogi govore različite jezike i drugačijeg su kulturnog porijekla. Jedna od temeljnih vrijednosti Unije upravo je njena kulturna raznolikost koju se nastoji promicati kroz zaštitu kulturnog nasljeđa ili sudjelovanje stanovnika Unije u raspravama od njihova interesa, kao primjerice javno zdravlje ili zaštita potrošača. Dio proračuna posvećen je pitanjima od interesa za građane Unije.

Dio sredstava izdvaja se i u svrhu djelovanja Unije kao političkog čimbenika na globalnoj razini. U sklopu tog prioriteta, države članice pomažu regijama koje su pogođene prirodnim katastrofama, osiguravaju dugoročnu pomoć državama u kojima je potrebno osigurati političku stabilnost i sigurnost, ali isto tako podupiru i buduće članice u provođenju reformi potrebnih za njihovo pristupanje Uniji. Pod ovom stavkom se dakle financira pretpristupna pomoć državama kandidatkinjama za članstvo u Uniji.

Pod stavkom administrativni troškovi financiraju se troškovi rada EU institucija – Europskog parlamenta, Vijeća Europske Unije, Europske komisije, Europskog suda pravde i Europskog revizorskog suda.

Naknade su se isplaćivale Bugarskoj i Rumunjskoj u prvim godinama članstva kako u proračun Unije ne bi uplaćivale više od onog što iz proračuna mogu dobiti, te time ne bi postale neto davatelji u proračun Europske unije.

Tablica 1 – Srednjoročna financijska perspektiva za razdoblje 2007.- 2013. godine, izmijenjena sukladno Europskom planu za obnovu gospodarstva

Obveze (u milijunima €, prema cijenama iz 2004) 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 Ukupno 2007-2013

5

1. Održiv razvoj 50865 53262 55883 54860 55400 56866 58256 385392

1.a Konkurentnost za rast i zapošljavanje 8404 9595 12021 11000 11306 12122 12914 77362

1.b Kohezija za rast i zapošljavanje 42461 43667 43862 43860 44094 44744 45342 308030

2. Čuvanje i upravljanje prirodnim resursima 51962 54685 52205 53379 52528 51901 51284 367944

od čega: troškovi vezani uz tržište i direktna plaćanja

43120 42697 42279 41864 41453 41047 40645 293105

3. Građani, sloboda, sigurnost i pravda 1199 1258 1380 1503 1645 1797 1988 10770

3.a Sloboda, sigurnost i pravda 600 690 790 910 1050 1200 1390 6630

3.b Građani 599 568 590 593 595 597 598 4140

4. EU kao globalni čimbenik 6199 6469 6739 7009 7339 7679 8029 49463

5. Administrativni troškovi 6633 6818 6973 7111 7255 7400 7610 49800

6. Naknade 419 191 190 800

Ukupno – obveze 117277122683123370 123862 124167 125643 127167 864169

 izražena kao postotak BNDa 1,08% 1,09% 1,07% 1,05% 1,03% 1,02% 1,01% 1,048%Ukupno – tekuća plaćanja 115142119805110439119126 116552 120145 119391 820600

izražena kao postotak BNDa 1,06% 1,06% 0,96% 1,01% 0,97% 0,98% 0.95% 1,00%

Dozvoljena granica 0,18% 0,18% 0,28% 0,23% 0,27% 0,26% 0,29% 0,24%

Gornja granica vlastitih sredstava izražena kao postotak BND-a

1,24% 1,24% 1,24% 1,24% 1,24% 1,24% 1,24% 1,24%

Izvor: Odluka Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009 kojom se vrše izmjene i dopune Međuinstitucionalnog sporazuma od 17. svibnja 2006.; Službeni list EZ od 29. svibnja 2009.

.

6

21.2. PROGRAMI KOJE HRVATSKA KORISTI PRIJE ČLANSTVA U21.2. PROGRAMI KOJE HRVATSKA KORISTI PRIJE ČLANSTVA U UNIJIUNIJI

Hrvatska se nalazi u specifičnoj situaciji iz razloga što istovremeno koristi velik broj financijskih instrumenata Europske Unije, a to je rezultat činjenice da je prije i tijekom hrvatskih pregovora za ulazak u Uniju došlo do otvaranja nekih novih programa te zatvaranja postojećih.

U programskom razdoblju od 2000. do 2004. godine Hrvatska je tako bila korisnicom programa CARDS. 2005. godine otvoreni su joj tada važeći pretpristupni programi PHARE, ISPA i SAPARD, koji su od 2007. godine zamijenjeni integriranim pretpristupnim instrumentom IPA. Navedene godine pokrivaju tzv. programska razdoblja, odnosno godine u kojima se u proračunu Unije izdvajaju sredstva za Hrvatsku. Projekti financirani iz određenog programa međutim traju i po nekoliko godina nakon rezervacije sredstava u proračunu, te se u praksi događa da se istovremeno, i prema ponešto različitim pravilima, provode projekti financirani iz programa PHARE, ISPA, SAPARD i IPA. Upravo ova raznolikost programa je hrvatska posebnost.

21.2.1. CARDS21.2.1. CARDS

Program CARDS (Community Assistance for Reconstruction, Development and Stabilisation) usvojen je Uredbom Vijeća iz prosinca 2000. godine1 kao program podrške državama koje su sudjelovale u Procesu stabilizacije i pridruživanja - Albaniji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Makedoniji te Srbiji i Crnoj Gori. Proces stabilizacije i pridruživanja pokrenut je 1999. godine s ciljem učvršćivanja demokracije, jačanja gospodarskog razvoja i provođenja reformi u državama jugoistočne Europe, a temelj ugovornih odnosa između Europske Unije i država obuhvaćenih Procesom predstavljaju Sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju.

Program CARDS bio je vrijedan 4,852 milijardi eura i financirao je projekte na području demokratske stabilizacije, gospodarskog i socijalnog razvoja, pravosuđa i unutarnjih poslova, jačanja upravne sposobnosti na središnjoj i lokalnoj razini, te zaštite okoliša i prirodnih resursa. Dodijeljena sredstva bila su nepovratna i Hrvatska nije imala obvezu osigurati sufinanciranje iz državnog proračuna.

Hrvatskoj su kroz program CARDS u programskom razdoblju 2000.-2004. dodijeljena 262 milijuna eura u sklopu nacionalne komponente programa.

21.2.2. PHARE21.2.2. PHARE

PHARE (Pologne et Hongrie - Aide á Restructuration Economique) je pokrenut u prosincu 1989. godine3 i prvobitna mu je namjena bila podržati Mađarsku i Poljsku u procesu gospodarskih reformi i političkih promjena. Slijedom sastanka Europskog vijeća u Kopenhagenu u prosincu 1993. godine, s kojeg je državama srednje i istočne Europe upućen poziv da podnesu zahtjev za članstvo u Europskoj Uniji, te temeljem zaključaka Europskog vijeća iz Essena iz prosinca 1994. godine, program PHARE postaje instrumentom kroz koji Europska Unija

1 Uredba Vijeća EU br. 2666/2000 od 5. prosinca 2000.7

CARDSpreteča pretpristupnihprograma

Pretpristupni programPHARE

osigurava pretpristupnu pomoć svim državama kandidatkinjama u svrhu pripreme za punopravno članstvo. Svoju punu pretpristupnu dimenziju program je ostvario 1997. godine kao odgovor na pokretanje procesa proširenja od strane Europskog vijeća u Luksemburgu, a nakon otvaranja dva dodatna pretpristupna instrumenta, ISPA i SAPARD, dodatno je prilagođen kako bi se uskladio s njihovim ciljevima.

Program PHARE ima dva prioriteta:

1. Jačanje institucionalne sposobnosti državnih tijela koja sudjeluju u procesu usklađivanja nacionalnih zakona s pravnom stečevinom Europske Unije, kao i u provedbi usklađenih zakona.

Projekti jačanja institucionalne sposobnosti u pravilu se provode modelom twinning-a koji podrazumijeva suradnju istovjetnih ili sličnih upravnih tijela države kandidatkinje i države članice Unije. Drugi način provedbe projekata je kroz angažman stručnih savjetnika (konzultanata), dostupnih na tržištu rada, a koji državnim institucijama pomažu u usklađivanju nacionalnih propisa te osposobljavanju za njihovu provedu.

Primjeri projekata jačanja institucionalne sposobnosti u Hrvatskoj su stručna pomoć Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva u prilagodbi propisa i provedbenih postupaka na području inspekcije zaštite okoliša.

2. Ulaganja u svrhu: uspostavljanja infrastrukture potrebne za učinkovitu provedbu

usklađenih zakona i provedbenih propisa (kao primjer se mogu navesti opremanje laboratorija za kontrolu prehrambenih namirnica sukladno zakonodavstvu Unije ili izgradnja/opremanje graničnih prijelaza prema pravilima Schengena);

provedbe projekata kojima je cilj potaknuti gospodarski razvoj i socijalnu koheziju, a na taj način i pripremiti se za korištenje Europskog fonda za regionalni razvoj te Europskog socijalnog fonda nakon članstva. Kao primjer se mogu navesti ulaganja u malo i srednje gospodarstvo, ili provedba programa dodatnog osposobljavanja i prekvalifikacije radne snage radi podizanja njene konkurentnosti na tržištu rada.

Uz navedene mjere koje se provode u jednoj od država korisnica, PHARE financira i niz horizontalnih programa za više kandidatkinja istovremeno. Primjer takvih programa su zajednički prekogranični projekti malih i srednjih poduzeća, programi nuklearne sigurnosti, suzbijanja korupcije, zaštite okoliša ili podrška nevladinim organizacijama. Dio sredstava izdvaja se i za instrument TAIEX (Technical Assistance Information Exchange Office) putem kojeg države kandidatkinje mogu zatražiti kratkoročnu pomoć pri rješavanju vrlo specifičnih pitanja na području usklađivanja nacionalnih propisa sa zakonodavstvom Zajednice, u vidu angažmana stručnjaka za određeno područje ili putem seminara i radionica na određenu temu. PHARE također u obliku članarine financijski

2 Prvobitni iznos određen Uredbom Vijeća EU br. 2666/2000 iznosio je 4,65 milijardi eura no zaključcima Europskog vijeća iz Soluna u lipnju 2003. godine uvećan je za okvirno 200 milijuna eura.3 Uredba Vijeća (EEC) br. 3906/89 od 18. prosinca 1989.

8

Jačanje institucija

Ulaganja u infrastrukturu

TAIEX

podupire sudjelovanje država korisnica u programima Zajednice, koji su prvenstveno namijenjeni državama članicama Europske unije u svrhu provođenja zajedničkih sektorskih politika, no od 1997. godine se postepeno otvaraju i državama sa statusom kandidata radi upoznavanja s radnim metodama i politikama Unije.

Hrvatskoj je u sklopu programa Phare za 2005. i 2006. godinu dodijeljeno prosječno 85 milijuna eura godišnje, a projekti financirani tim sredstvima provodit će se do kraja 2010.

9

Pretpristupni programISPA

Infrastruktura zaštite okoliša

Prometna infrastruktura

21.2.3. ISPA21.2.3. ISPA

Program ISPA (Instrument for Structural Policies for Accession) pokrenut je u lipnju 1999. godine4 na temelju prijedloga Europske komisije iz dokumenta Agenda 2000 kao pretpristupni instrument koji financira infrastrukturne projekte na području zaštite okoliša i prometa.

U sektoru zaštite okoliša, ulaganja su namijenjena provedbi investicijskih zahtjevnih uredbi Europske Unije, prvenstveno onih koje uređuju opskrbu pitkom vodom, zbrinjavanje otpadnih voda ili komunalnog otpada ili poboljšanje kvalitete zraka5. Sredstva za provedbu projekata dodjeljuju se na temelju broja stanovnika određene zemlje, bruto domaćeg proizvoda po glavi stanovnika i površine područja koje određena država obuhvaća. Projekti se provode u skladu s odrednicama nacionalne ISPA strategije za zaštitu okoliša koju je potrebno izraditi i usuglasiti s Europskom komisijom prije provedbe projekata.

Na području prometa, Europska komisija osigurava sredstva za modernizaciju prometne infrastrukture radi boljeg povezivanja europskog prostora i funkcioniranja zajedničkog unutarnjeg tržišta. Temeljem ISPA strategije za područje prometa, provode se ulaganja u infrastrukturu radi rješavanja problema prometnih uskih grla, povezivanja središnjih i perifernih regija, poboljšanja međusobne operabilnosti raznih prometnih grana i poboljšanja sigurnosti prometne infrastrukture. Unija pritom daje prednost projektima koja imaju za cilj rasterećenje cestovne infrastrukture (željeznice i unutarnji plovni putovi). Oni se provode u skladu s prometnom strategijom za program ISPA.

Program ISPA financira projekte u iznosu do 75%, a njihova minimalna vrijednost iznosi 5 milijuna €. Budući da je priprema projekata koji se predlažu za financiranje iz ISPA programa tehnički vrlo zahtjevna i vremenski dugotrajna, dio sredstava izdvaja se za stručnu pomoć pri pripremi projekata. ISPA priprema države kandidatkinje za korištenje Kohezijskog fonda nakon stjecanja statusa države članice.

U Hrvatskoj se iz programa ISPA financiraju tri infrastrukturna projekta i tri projekta tehničke pomoći ukupne vrijednosti 60 milijuna EUR (po 30 milijuna za 2005. i 2006. godinu). Kao primjeri u području zaštite okoliša mogu se navesti projekt modernizacije sustava vodoopskrbe i odvodnje u Karlovcu i projekt izgradnje regionalnog centra za zbrinjavanje otpada u Bikarcu pored Šibenika. U dijelu prometa to je pak modernizacija željezničke pruge na dionici Vinkovci-Tovarnik-državna granica. Provedba programa ISPA završava krajem 2011. godine.

4 Uredba Vijeća (EC) br 1267/1999 od 21. lipnja 1999. 5 Direktiva Vijeća 98/83/EC o kvaliteti vode za piće, Direktiva Vijeća 91/271/EZ o gradskim otpadnim vodama, Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća o spaljivanju otpada (2000), Direktiva Vijeća 94/76/EZ o spaljivanju opasnog otpada, Direktiva Vijeća 96/62/EZ o procjeni i upravljanju kvalitetom zraka i pridružene direktive o posebnim zagađivačima, Direktiva 2001/80/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2001. o ograničenjima ispuštanja nekih onečišćenja iz velikih elektrana u zrak, Direktiva Vijeća 96/61/EZ o integriranoj prevenciji onečišćenja, Direktiva Vijeća 75/442/EEZ o otpadu, Direktiva Vijeća 1999/31/EZ o odlaganju otpada

10

Pretpristupni program SAPARD

Poljoprivreda i ruralni razvoj

IPAintegriranipretpristupniinstrument

21.2.4. SAPARD21.2.4. SAPARD

SAPARD (Special Accession Progamme for Agriculture and Rural Development) je također usvojen u lipnju 1999. godine6 kao instrument pomoći državama kandidatkinjama u procesu restrukturiranja poljoprivrednog sektora, primjeni pravne stečevine Unije u dijelu Zajedničke poljoprivredne politike te provedbi projekata ruralnog razvoja.

SAPARD podupire ulaganja u poljoprivredne posjede i proizvodnju, osigurava sredstva za poboljšanje infrastrukture za nadzor zdravstvene ispravnosti i kvalitete poljoprivrednih proizvoda, za primjenu proizvodnih metoda koje ne štete okolišu, razvoj alternativnih gospodarskih aktivnosti u ruralnim područjima, obrazovanje poljoprivrednika i slične mjere.

Svaka od država korisnica programa dužna je pripremiti višegodišnji nacionalni program ruralnog razvoja kojim će odrediti prioritetna područja ulaganja s ciljem unapređivanja tržišne konkurentnosti u sektoru poljoprivrede, uvođenja standarda kvalitete ili poticanja razvoja ruralnih područja. Takav program predstavlja stratešku osnovu za raspisivanje natječaja na koje se prijavljuju projekti.

Program SAPARD financira do 75% troškova projekata, a iznimno čak i puni iznos od 100%. Za razliku od ostalih pretpristupnih programa koji su primarno usmjereni prema javnom sektoru, ovaj program prije svega koriste privatni poduzetnici – poljoprivrednici. SAPARD predstavlja pripremu za korištenje Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj te Europskog fonda za ribarstvo nakon stjecanja statusa države članice Unije.

Hrvatskoj je u sklopu programa SAPARD u sklopu proračuna za 2006. godinu dodijeljeno 25 milijuna EUR. Primjeri provedenih projekata su nabava opreme za mljekaru poduzeća Zdenka d.o.o. iz Velikih zdenaca ili izgradnja i opremanje objekata za skladištenje žitarica i uljarica poduzeća Eko imanje Mavrović d.o.o. Provedba programa završila je krajem 2009. godine.

21.2.5. IPA

Program IPA (Instrument for Pre-Accession Assistance) usvojen je Uredbom Vijeća iz srpnja 2006. godine7. On kao integrirani pretpristupni instrument zamjenjuje programe PHARE, ISPA i SAPARD. Objedinjavanje pretpristupnih programa uslijedilo je nakon provedenih evaluacija i zaključka kako isti nisu na odgovarajući način pripremili države kandidatkinje iz petog vala proširenja za upravljanje novcem Europske Unije nakon članstva. Program IPA je stoga svojom strukturom i provedbenim pravilima puno bolje prilagođen metodi rada s programima koji kandidatima postaju dostupni nakon ulaska u Uniju – strukturnim fondovima i Kohezijskom fondu.

Program IPA sastoji se od pet komponenti:1. Pomoć u tranziciji i jačanje institucija (zamjenjuje komponentu jačanja

institucionalne sposobnosti i ulaganja u opremu u sklopu programa PHARE)

6 Uredba Vijeća 1268/1999 od 21. lipnja 1999.7 Uredba Vijeća 1085/2006 od 17. srpnja 2006.

11

Decentralizirano upravljanje

Prošireno decentraliziranoupravljanje

2. Prekogranična suradnja3. Regionalni razvoj:

a. promet (zamjenjuje komponentu prometa u sklopu programa ISPA)b. zaštita okoliša (zamjenjuje komponentu zaštite okoliša u sklopu programa ISPA)c. regionalna konkurentnost (zamjenjuje komponentu gospodarskog razvoja

programa PHARE)4. Razvoj ljudskih resursa (zamjenjuje komponentu socijalne kohezije programa PHARE)5. Ruralni razvoj (zamjenjuje program SAPARD i skraćeno se naziva IPARD)

Države koje imaju status kandidatkinja za članstvo u Europskoj Uniji, poput Hrvatske, imaju pristup svim komponentama programa, dok države potencijalne kandidatkinje imaju na raspolaganju samo prve dvije komponente. Sredstva iz programa IPA koriste se namjenski, u skladu s prioritetima koji su utvrđeni u strateškim dokumentima Europske komisije i strategijama koje za svaku od komponenti izrađuju države korisnice. U slučaju prve komponente pripremaju se projektni prijedlozi na godišnjoj osnovi, dok se za ostale komponente pripremaju tzv. višegodišnji operativni programi.

Hrvatskoj je iz programa IPA na raspolaganju prosječno 150 milijuna eura godišnje, a očekivano trajanje projekata je do kraja 2014. godine.

Način upravljanja pretpristupnim fondovima

Upravljanje pretpristupnim fondovima u Hrvatskoj se provodi prema tzv. decentraliziranom modelu, što znači da su za pripremu i provedbu programa odgovorne državne institucije te da na tim poslovima surađuju sa službama Europske komisije.

Svi natječajni i ugovorni postupci trenutno podliježu ex-ante (prethodnoj) kontroli Delegacije Europske Unije u Hrvatskoj, i ne mogu se zaključiti prije njihova pozitivnog mišljenja na dokumentaciju dostavljenu s hrvatske strane. Međutim, Hrvatska se priprema za upravljanje ovim programima prema proširenom decentraliziranom modelu, odnosno sustavu ex post (naknadne) kontrole. U tom sustavu od Komisije nije potrebno tražiti prethodno odobrenje natječajnih i ugovornih postupaka. Državna tijela su u potpunosti odgovorna za cjelokupni projektni ciklus, no podliježu periodičnoj kontroli revizora Europske komisije koja se obavlja na temelju procjene rizika i uzorka.

Ovakav sustav upravljanja priprema hrvatska državna tijela za upravljanje programima koji će joj biti na raspolaganju nakon članstva budući da se oni provode upravo u sustavu ex post kontrole.

12

2.3. PROGRAMI OTVORENI DRŽAVAMA ČLANICAMA EUROPSKE2.3. PROGRAMI OTVORENI DRŽAVAMA ČLANICAMA EUROPSKE UNIJE I PRIPREME HRVATSKE ZA NJIHOVO KORIŠTENJEUNIJE I PRIPREME HRVATSKE ZA NJIHOVO KORIŠTENJE

2.3.1. FONDOVI ZA PROVEDBU KOHEZIJSKE POLITIKE2.3.1. FONDOVI ZA PROVEDBU KOHEZIJSKE POLITIKE

Kohezijska politika temelji se na ugovorima o Europskoj zajednici/Uniji, i provodi se sa svrhom:

a. Poticanja gospodarskog rasta i povećanja konkurentnosti Europske Unije i njenih država članica;

13

Lisabonska strategija

EU 2020

b. Smanjivanja razlika u razvijenosti pojedinih regija unutar Europske Unije, odnosno promicanja ekonomske i socijalne kohezije8.

Jačanje gospodarstva i smanjivanje razlika u razvoju regija istaknuto je već osnivačkim ugovorom iz Rima iz 1957. godine, a potvrđeno potpisivanjem Jedinstvenog europskog akta 1986. godine i uspostavljanjem jedinstvenog unutarnjeg tržišta. Ugovor iz Maastrichta, koji je stupio na snagu 1993. godine, utvrđuje koheziju kao jedan od temeljnih ciljeva Unije i povezuje je s ciljem stvaranja gospodarske i monetarne unije.

U ožujku 2000. godine, Europsko vijeće je na sastanku na vrhu u Lisabonu postavilo strateški cilj prema kojem Europska unija do 2010. godine treba prerasti u najdinamičnije svjetsko gospodarstvo temeljeno na znanju, sposobno ostvariti održiv rast uz povećan broj radnih mjesta i bolju socijalnu koheziju, te uz odgovarajuću brigu za okoliš.

Komisijina analiza rezultata provedbe Lisabonske strategije u tzv. Kokovom izvješću9, izrađenom krajem 2004. godine, ističe kako je u prvih nekoliko godina postignut relativno skroman uspjeh. Iz tog razloga zaključeno je kako aktivnosti treba usmjeravati primarno prema usmjeriti prema cilju konkurentnosti na globalnom tržištu. Također je istaknuto kako države članice trebaju uložiti više napora u provedbu potrebnih reformi, te da lisabonske teme nisu samo europske teme već i važan dio nacionalnih politika. No, usprkos tome, u provedbi ovih ciljeva ponovo su se pojavile značajne razlike među državama članicama po pitanju brzine i ozbiljnosti u provedbi potrebnih reformi.

U ožujku 2010. godine, Europske komisija predložila je novu strategiju „EU 2020“, koja je velikim dijelom nastala kao odgovor na globalnu ekonomsku i financijsku krizu. Dogovor o konačnom tekstu očekuje se sredinom 2010. godine na sastanku Europskog vijeća.

Strategija „EU 2020“ ističe 3 prioriteta:

1. Pametan rast - razvoj gospodarstva temeljenog na znanju i inovacijama

2. Održiv rast - promicanje konkurentnog gospodarstva uz racionalno postupanje s resursima i brigu o zaštiti okoliša

3. Uključiv rast - razvoj onih gospodarskih grana koje imaju značajan učinak na zapošljavanje, te promicanje socijalne i teritorijalne kohezije

Strategija utvrđuje sljedeće ciljeve: Ostvarivanje stope od 75% zaposlenog radnog stanovništva u dobi od 20-

64 godine;

Ulaganje 3% bruto domaćeg proizvoda EU u istraživanje i razvoj;

Smanjivanje emisije stakleničkih plinova za 20% u usporedbi s razinom iz 1999.;

8 Europska Unija od 27 članica čini tržište od 493 milijuna ljudi. Istovremeno su ekonomskei socijalne razlike među tim državama i njihovim regijama značajne. Jedna od četiri regije ima BDP po glavi stanovnika manji od 75% prosjeka Europske Unije. 9 Europsko vijeće je u ožujku 2004. bivšem nizozemskom premijeru Wim Koku dalo mandat da vodi grupu stručnjaka koji će izvršiti analizu rezultata Lisabonske strategije

14

Ciljevi kohezijske politike

Povećanje udjela obnovljivih izvora energije u potrošnji energije za 20%;

Unaprjeđenje sustava obrazovanja na način da se smanji broj učenika koji napuštaju školovanje, te poveća postotka stanovništva s tercijarnim obrazovanjem;

Promicanje socijalne uključenosti i suzbijanje siromaštva.

U provođenju ciljeva Kohezijske politike, državama članicama su na raspolaganju tri fonda: Europski fond za regionalni razvoj (European Regional Development Fund - ERDF), Europski socijalni fond (European Social Fund- ESF) i Kohezijski fond (Cohesion Fund - CF).

Navedeni fondovi koriste se za ispunjavanje tri cilja kohezijske politike:

1. Konvergencija – ovaj cilj odnosi se na stvaranje uvjeta za rast i realnu konvergenciju u regijama čiji je BDP niži od 75% prosjeka Unije. U Europskoj Uniji od 27 članica ovaj cilj obuhvaća 18 država ili 84 regije, s ukupno 154 milijuna stanovnika i za njega se izdvaja 81,5% ukupnih sredstava kohezijske politike.

2. Regionalna konkurentnost i zapošljavanje – ovaj cilj pokriva regije koje se prešle prag od 75% prosjeka BDPa Unije, a promiče jačanje konkurentnosti i zapošljavanje. Sredstva su na raspolaganju za ulaganja u inovacije, društvo znanja, poduzetništvo i zaštitu okoliša, te ulaganja u ljudski kapital. U Uniji od 27 članica ovim je ciljem obuhvaćeno 168 regija ili 314 milijuna stanovnika. On iznosi 16% ukupnog iznosa sredstava za kohezijsku politiku.

3. Europska teritorijalna suradnja – prepoznajući važnost razvoja pograničnih područja, te prekograničnog povezivanja s područjima izvan prostora Europske Unije, u sklopu ovog cilja financira se prekogranična, transnacionalna i međuregionalna suradnja, te u tu svrhu izdvaja 2,5% ukupno raspoloživog proračuna. 181,7 milijuna stanovnika Europske Unije (37,5%) živi u graničnim područjima.

U svrhu promicanja prekogranične, transnacionalne i međuregionalne suradnje 2006. godine uspostavljen je i poseban pravni instrument – Europske skupine za teritorijalnu suradnju (European Grouping for Territorial Cooperation)10 koji stvara pravni okvir za prekogranično udruživanje država članica, njihovih regionalnih i lokalnih vlasti, udruženja ili drugih javnih tijela bez posebnog međudržavnog sporazuma.

Odnos između ciljeva kohezijske politike i fondova koji je financiraju je sljedeći:

CILJ FONDOVIKonvergencija ERDF ESF Kohezijski fondRegionalna konkurentnost i zapošljavanje ERDF ESFEuropska teritorijalna suradnja ERDF

Europski fond za regionalni razvoj11 obuhvaća široko područje intervencija i financira ulaganja u infrastrukturu povezana s istraživanjem i razvojem, telekomunikacijama, zaštitom okoliša, energetikom i prometom; zatim pomoć poduzećima u cilju stvaranja održivih radnih

10 Uredba Vijeća 1082/2006 od 5. srpnja 2006.11 Uspostavljen Uredbom Vijeća br. 1080/2006 od 31. srpnja 2006.

15

Europski fond za regionalni razvoj

Europski socijalni fond

Kohezijski fond

Podjela na NUTS regije

mjesta i financijske instrumente (fondove rizičnog kapitala, razvojne fondove) kojima se podupire regionalni i lokalni razvoj ili suradnja među gradovima i regijama.

Europski socijalni fond12 predstavlja glavni financijski instrument Unije za ostvarivanje strateških ciljeva europske politike zapošljavanja. Fond financira provedbu projekata kojima je cilj potaknuti prilagodljivost radnika i poduzeća uvjetima na tržištu rada, olakšati pristup tržištu određenim ciljnim skupinama (nezaposleni, žene, migranti,…), unaprijediti socijalno uključivanje i suzbijati diskriminaciju na tržištu rada, te reformirati obrazovne sustave i razvijati ljudski kapital.

Kohezijski fond13 financira projekte kojima se unapređuje okoliš i razvija prometna infrastruktura određena kao sastavni dio trans-europske prometne mreže. Mogu ga koristiti države članice čiji je bruto nacionalni dohodak ispod 90% prosjeka Europske Unije i koje primjenjuju nacionalni program konvergencije prema gospodarskoj i monetarnoj uniji. To su Bugarska, Cipar, Češka, Estonija, Grčka, Litva, Letonija, Mađarska, Malta, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovačka i Slovenija. Ulaskom 12 novih članica i smanjivanjem prosjeka bruto nacionalnog dohotka na razini cjelokupne Unije, Španjolska kao bivša korisnica fonda gubi taj status, no djelomično zadržava pravo korištenja primjenom tzv. izlaznog modela (phasing out).

Kada se govori o fondovima Europske Unije, bitno je istaći podjelu prema nomenklaturi prostornih jedinica, odnosno NUTS regijama (Nomenclature des unités territoriales statistiques). Uredba Vijeća od 26. svibnja 2003.14 određuje minimalnu i maksimalnu veličinu NUTS regija prema broju stanovnika određenog područja:

Razina Najmanji mogući broj stanovnika

Najveći mogući broj stanovnika

NUTS I 3.000.000 7.000.000NUTS II 800.000 3.000.000NUTS III 150.000 800.000

Dodjela sredstava iz fondova Europske unije vrši se prema navedenim regijama. Tako se sredstva iz Europskog fonda za regionalni razvoj za cilj Konvergencije i cilj Regionalne konkurentnosti i zapošljavanja dodjeljuju na razini NUTS II regija15, dok se sredstva za cilj Teritorijalne suradnje dodjeljuju na razini NUTS III16. Sredstva iz Europskog socijalnog fonda mogu se dodjeljivati na razini NUTS I i NUTS II, dok se raspodjela sredstava iz Kohezijskog fonda u pravilu vrši na razini cjelovite države (u pravilu je to NUTS I razina)17.

Sredstva iz strukturnih fondova koriste se prema sljedećim načelima:

12 Uspostavljen Uredbom Vijeća br. 1081/2006 od 31. srpnja 2006.13 Uspostavljen Uredbom Vijeća br. 1084/2006 od 31. srpnja 2006.14 Uredba Europskog parlamenta i Vijeća EU br. 1059/2003 od 26. svibnja 2003. 15 Hrvatska je podijeljena na tri NUTS II regije: Sjeverozapadnu Hrvatsku, Središnju i istočnu (Panonsku) Hrvatsku i Jadransku Hrvatsku16 Županije kao teritorijalne i administrativne cjeline u Hrvatskoj odgovaraju NUTS III razini.17 Cjelokupni teritorij Republike Hrvatske klasificiran je kao NUTS I regija

16

Načela strukturnih fondova

1. Načelo koncentracije – kako bi se postigao vidljiv učinak financijskih sredstava koje Europska Unija izdvaja iz zajedničkog proračuna u svrhu provođenja ciljeva gospodarske i socijalne kohezije, ulaganja se vrše prema jasno utvrđenim sektorskim prioritetima ili geografskim područjima.

2. Načelo programiranja – intervencije koje se financiraju iz strukturnih

fondova ponajprije je potrebno odrediti na strateškoj razini, a tek nakon toga temeljem njih pripremiti konkretne projekte. Za svaki od programa koji žele financirati iz strukturnih fondova, države članice Europske Unije izrađuju programske dokumente o razvojnim prioritetima regija, koji su rezultat pregovora nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti, gospodarskih i socijalnih partnera te drugih relevantnih tijela. One su tako dužne pripremiti okvirni strateški dokument pod nazivom Nacionalni strateški referentni okvir (National Strategic Reference Framework) te sektorske operativne programe, i usuglasiti ih sa službama Europske komisije.

3. Načelo partnerstva – ovo načelo podrazumijeva kvalitetnu suradnju između nacionalnih tijela i mjerodavnih interesnih skupina (poslodavci, sindikati, nevladin sektor) u svim fazama pripreme programa, kao i tijekom njihove provedbe. Time se od samog početka želi osigurati zajednički stav o mjerama ekonomske i socijalne politike koju određena država članica Unije provodi, ali isto tako i uključenost svih relevantnih čimbenika u nadzor nad korištenjem sredstava Europske Unije.

4. Načelo dodatne vrijednosti – financijska pomoć koju Zajednica osigurava kroz strukturne fondove pridodaje se sredstvima koje države članice iz nacionalnih izvora osiguravaju za provođenje projekata gospodarske i socijalne kohezije i ne predstavljaju zamjenu za ulaganja iz državnog proračuna. Kod svake države korisnice strukturnih instrumenata provjerava se razina kapitalnih ulaganja tijekom nekoliko proteklih godina i država je dužna osigurati da se ona ne zamijene sredstvima Europske Unije. Razlog tome je činjenica da su europski fondovi namijenjeni poticanju dodatnog rasta i zapošljavanja. Nadalje, sve projekte koji se financiraju sredstvima Unije potrebno je sufinancirati sredstvima iz državnog proračuna ili privatnog sektora.

21.3.2. FONDOVI ZA PROVEDBU ZAJEDNIČKE POLJOPRIVREDNE21.3.2. FONDOVI ZA PROVEDBU ZAJEDNIČKE POLJOPRIVREDNE POLITIKE I POTICANJE RURALNOG RAZVOJAPOLITIKE I POTICANJE RURALNOG RAZVOJA

Zajednička poljoprivredna politika počela se razvijati ranih 60tih godina, a pravno se temelji na članku 39. Osnivačkog ugovora iz Rima. Ciljevi zajedničke poljoprivredne politike, u to vrijeme, bili su povećati poljoprivrednu proizvodnju i osigurati dostatnost prehrambenih zaliha, osigurati standard seoskog stanovništva i stabilizirati tržište.

Težište Zajedničke poljoprivredne politike Europske zajednice bilo je na politici cijena. Na području zajedničkog tržišta utvrđene su jedinstvene cijene poljoprivrednih proizvoda, a na proizvode izvan Europske ekonomske zajednice zaračunavane su posebne zaštitne carine kojima se eventualno niža

17

ZAJEDNIČKA ZAJEDNIČKA POLJOPRIVREDNPOLJOPRIVREDNA POLITIKAA POLITIKA

Europski poljoprivredni garantni fond

Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj

cijena proizvoda na svjetskom tržištu izjednačavala s domaćom cijenom na prostoru Zajednice.

Garantirane cijene potaknule su poljoprivrednike na velik obujam proizvodnje, što je bilo nužno u godinama nakon drugog svjetskog rata, no ne i kasnije. Nakon stvaranja tržišno nepotrebnih viškova, Europska zajednica počela je otkupljivati i skladištiti takve zalihe ili poticati proizvođače na izvoz uz naknadu razlike između cijene koju su ostvarili na vanjskom tržištu i cijene koja im je bila garantirana temeljem Zajedničke poljoprivredne politike.

Ne čudi činjenica da je ova politika nazvana najkontroverznijom i najsloženijom europskom politikom, te da je ista bila predmetom žučnih rasprava i reformi kojima je cilj liberalizirati poljoprivrednu politiku i prilagoditi je tržišnim uvjetima.

U sklopu tekuće financijske perspektive, zajednička poljoprivredna politika financira se kroz dva fonda.

Europski poljoprivredni garantni fond (European Agricultural Guarantee Fund)

Ovaj fond uspostavljen je u lipnju 2005.18 i financira direktne subvencije poljoprivrednicima. Danas se naknade poljoprivrednicima više ne isplaćuju, kao u prošlosti, ovisno o količini proizvedenih dobara (veća proizvodnja – veća potpora) već proizvođači pod određenim uvjetima ostvaraju pravo na jednokratnu financijsku potporu. Uvjeti su vezani uz poštivanje standarda zaštite okoliša, kontrolu sigurnosti prehrambenih namirnica i zaštitu zdravlja životinja. Poljoprivrednici donose odluku o obujmu proizvodnje temeljem uvjeta koji vladaju na tržištu.

Iz ovog se fonda također financiraju tzv. „tržišne mjere“ (market measures). Pod tim nazivom misli se na potporu proizvođačima specifičnih proizvoda kao što su durum pšenica, proteinske žitarice, određene vrste krumpire ili maslina na način da oni dobivaju sredstva za proizvodnju, preradu ili izvoz na tržište izvan Unije.

Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (European Agricultural Fund for Rural Development)

Ovaj fond, također iz lipnja 2005., financira restrukturiranje poljoprivrednog i šumarskog sektora, mjere zaštite okoliša i prirode pri upravljanju poljoprivrednim posjedom te diversifikaciju ekonomskih aktivnosti.

21.3.3. FONDOVI ZA PROVEDBU ZAJEDNIČKE RIBARSKE POLITIKE21.3.3. FONDOVI ZA PROVEDBU ZAJEDNIČKE RIBARSKE POLITIKE

Zajednička ribarska politika instrument je Europske Unije za upravljanje ribarstvom i akvakulturom. Prve takve mjere donesene su 1970. godine, proširene su 6 godina kasnije, a Zajednička ribarska politika formalno je uspostavljena 1983. godine. Njome se utvrđuje pravo ribara na pristup zajedničkom moru 200 milja od obale država članica Unije (sukladno

18 Uredba Vijeća br. 1290/2005od 21. Lipnja 2005. 18

Zajednička ribarska Politika

Europski fond za ribarstvo

Programi Zajednice

međunarodnim sporazumima), zatim mjere koje reguliraju zajedničko tržište ribljim proizvodima te strukturne mjere modernizacije riblje flote i obalnih postrojenja.

Zajednička politika doživjela je značajnu reformu 2002. godine kako bi se osiguralo održivo ribarenje i zaštita morskih resursa, te na minimum smanjio učinak na morski eko-sustav. Naglasak je također stavljen na usklađivanje s drugim politikama Unije, poput one zaštite okoliša i razvojnom politikom.

Europski fond za ribarstvo (European Fisheries Fund)19 podupire provedbu Zajedničke ribarske politike na način da osigurava sredstva za:

Održivo iskorištavanje ribljeg fonda Jačanje konkurentnosti proizvođača ribljih proizvoda Promicanje proizvodnih metoda koje ne štete okolišu Podršku zaposlenima u sektoru ribarstva Promicanje održivog razvoja područja u kojima se vrši izlov ribe

21.3.4. PROGRAMI ZAJEDNICE21.3.4. PROGRAMI ZAJEDNICE

Programima Zajednice zajednički se naziva niz aktivnosti koje usvaja Europska Unija radi promicanja suradnje među državama članicama Unije u sektorskim područjima povezanim sa zajedničkim politikama. Oni su u pravilu otvoreni državama članicama Unije, ali neke od njih u mogućnosti su koristiti i države kandidatkinje za članstvo radi upoznavanja s njenim sektorskim politikama i radnim metodama te priprema za punopravno članstvo. Za sudjelovanje u programima Zajednice, svaka od država nečlanica dužna je uplatiti financijski doprinos o kojem pregovara s Europskom komisijom. Također je za svaki pojedinačni program potrebno sklopiti memorandum o razumijevanju, kojim se utvrđuju precizni administrativni uvjeti za sudjelovanje u programu.

Budući da je broj programa Zajednice izuzetno velik, radi ilustracije navodimo samo nekoliko:- Sedmi okvirni program Europske zajednice za istraživanje, tehnološki razvoj i

demonstracijske aktivnosti, kojim upravlja Opća uprava za istraživanje Europske komisije, podržava aktivnosti na području istraživanja i tehnološkog razvoja i potiče inovativne projekte;

- Leonardo da Vinci, kojim upravlja Opća uprava za obrazovanje i kulturu, podržava provedbu politike Zajednice na području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja;

- Erasmus, kojim upravlja Opća uprava za obrazovanje i kulturu, financira međunarodnu razmjenu studenata i profesora;

- Fiscalis 2013, kojim upravlja Opća uprava za poreze i carine, potiče suradnju između država članica radi unaprjeđivanja rada poreznih uprava i ujednačavanje njihovih poreznih sustava;

- LIFE +, kojim upravlja Opća uprava za okoliš, podržava aktivnosti kojima je cilj očuvanje prirodnih staništa, flore i faune, te provedbu zakonodavstva Zajednice koje uređuje područje zaštite okoliša;

- Daphne III, kojim upravlja Opća uprava za pravosuđe i unutarnje poslove, pomaže pri provedbi programa preventivnih mjera za suzbijanje nasilja nad djecom, mladima i ženama.

Svaka od uprava Europske komisije zadužena za upravljanje programom izrađuje detaljne upute za prijavu projekata koji se predlažu za financiranje iz navedenih programa, te određuje financijske iznose koji stoje na raspolaganju za njihovu provedbu.

19 Uspostavljen Uredbom Vijeća br. 1198/2006 od 27. srpnja 2006.19

21.4. HRVATSKA NA PUTU DO EUROPSKIH FONDOVA21.4. HRVATSKA NA PUTU DO EUROPSKIH FONDOVA NAMIJENJENIH DRŽAVAMA ČLANICAMANAMIJENJENIH DRŽAVAMA ČLANICAMA

Hrvatska je od 2007. godine započela s pripremama za korištenje strukturnih fondova i Kohezijskog fonda u sklopu poglavlja 22 pregovora o članstvu u Europskoj Uniji. Pretpristupni instrument IPA može se smatrati prethodnikom i izuzetno dobrom vježbom za programe koji će Hrvatskoj biti na raspolaganju nakon članstva.

Iznosi koje Europska komisija predlaže dodijeliti Hrvatskoj kao budućoj članici Unije u sklopu dvije godine tekuće financijske perspektive značajno su veći od onih kojima je raspolagala kao država kandidat za članstvo – ukupno 3,56 milijardi eura za razdoblje 2012.-2013., od čega 2,2 milijardi za kohezijsku politiku, te 681,3 milijun za poljoprivredu i ribarstvo.

Tablica 2 – Prijedlog alokacija iz proračuna Europske Unije za Hrvatsku

Obveze(u milijunima eura, tekuće cijene)

2012 2013 Ukupno 2007-2013

1. Održiv razvoj 1¸005,6 1386,7 2932,3

1.a Konkurentnost za rast i zapošljavanje 89,7 97,5 187,2

1.b Kohezija za rast i zapošljavanje 915,9 1289,2 2205,1

2. Čuvanje i upravljanje prirodnim resursima 242,8 438,5 681,3

od čega: troškovi vezani uz tržište i direktna plaćanja

18,0 126,3 144,3

3. Građani, sloboda, sigurnost i pravda 97,4 72,2 169,6

3.a Sloboda, sigurnost i pravda 64,0 67,7 131,7

3.b Građani 33,4 4,5 37,9

4. EU kao globalni čimbenik - - -

5. Administrativni troškovi 45,0 77,0 122,0

6. Naknade 170,4 32,4 202,8

Ukupno obveze 1561,2 2006,8 3568,0

Tekuća plaćanja 985,1 1001,4 1986,5

Izvor: Priopćenje Komisije o Financijskom paketu za pregovore o pristupanju sa Hrvatskom od 29. listopada 2009., COM(2009)595 final

Kako bi bila u mogućnosti iskoristiti namijenjena joj sredstva, Hrvatska pravovremeno treba pripremiti strateške dokumente, kvalitetne projekte i osigurati administrativne kapacitete za provedbu dogovorenih programa.

U pripremi su tako krovna strategija pod nazivom Nacionalni strateški referentni okvir koji definira područja ulaganja u sklopu kohezijske politike. Nacionalni okvir realizirat će se putem provedbenih dokumenata – operativnih programa za promet, okoliš, regionalnu konkurentnost, razvoj ljudskih potencijala i jačanje upravnih kapaciteta. Ovim dokumentima utvrđuju se konkretne mjere i institucije nadležne za njihovu provedbu.

20

Financijski paket za Hrvatsku

U sektorima poljoprivrede i ribarstva također se pripremaju višegodišnji operativni programi kojima se utvrđuju prioriteti financiranja iz sredstava Unije.

Završetak izrade i odobrenje ovih dokumenata sa strane Europske komisije očekuje se neposredno prije hrvatskog članstva u Uniji.

Tijela državne uprave koja će upravljati operativnim programima pripremaju se za prijenos nadležnosti za financijsko upravljanje sredstvima Europske Unije. To konkretno znači da zapošljavaju potrebno osoblje, definiraju i uvode radne postupke i izrađuju potrebne priručnike te vrše obuku djelatnika za upravljanje novcem Europske Unije. Takav sustav podložan je provjeri revizora koje u Hrvatsku upućuje Europska komisija, kako bi se uvjerila da hrvatske državne institucije imaju potrebnu infrastrukturu i kapacitete za samostalno financijsko upravljanje europskim programima i projektima. Nakon pozitivnog mišljenja revizora, Hrvatska stječe dozvolu za rad s fondovima Unije (compliance assessment).

U pripremi su i projekti kojima će se realizirati odobreni operativni programi. Pravovremena priprema projekata osobito je važna kod velikih ulaganja u sektore prometa i okoliša jer izrada potrebne projektne i natječajne dokumentacije, te stvaranje uvjeta za nesmetanu provedbu projekata (rješavanje vlasništva nad zemljištem, ishođenje potrebnih dozvola) može potrajati i veći broj godina.

U dijelu programa Zajednice, Hrvatska se do 2010. godine uključila u 14 programa od kojih navodimo nekoliko: Sedmi okvirni program Europske zajednice za istraživanje, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti, Carine 2013, Fiscalis 2013, Program Zajednice za zapošljavanje i socijalnu solidarnost (PROGRESS), Kultura 2007. – 2013., Posebni program za poduzetništvo i inovacije, Marco Polo II, Media 2007.

Koristi za Hrvatsku su višestruke jer se kroz Programe Zajednice omogućuje izravno povezivanje hrvatskih institucija s institucijama država članica na konkretnim projektima i stječe se potrebno iskustvo za rad s ovim programima, što će se svakako pokazati dragocjenim kada se takvi programi u potpunosti otvore Hrvatskoj kao državi članici Unije.

21

Preduvjeti za korištenjefondovaEU

Uključenost u programe Zajednice

Pitanja:

1. Objasnite osnovna načela proračuna Europske Unije. Po kojoj se karakteristici zajednički proračun Unije razlikuje od državnih proračuna?

2. Analizirajte sličnosti i razlike između pretpristupnih programa i programa otvorenih državama članicama Europske Unije?

3. Na koji način u programe Zajednice ulaze države kandidatkinje i države članice Europske Unije?

4. Na koji način će po Vašem mišljenju Europska Unija brže i učinkovitije ostvariti gospodarski rast i konkurentnost na globalnoj razini - ulaganjem u već postojeće gospodarski razvijene centre ili promicanjem i financiranjem ujednačenog regionalnog razvoja na cijelom području Unije? Smatrate li da je kohezijska politika koja se zaniva na načelu solidarnosti prema manje razvijenim područjima dugoročno održiva?

22

Bibliografija:1. Council Regulation (EEC) no 3906/89 of 18 December 1989 on Economic Aid to the Republic of Hungary

and the Polish People's Republic, Official Journal L 375, 23.12.1989.

2. Inter-institutional Agreement of 6 May 1999 Between the European Parliament, the Council and the Commission on Budgetary Discipline and Improvement of the Budgetary Procedure – Official Journal of the European Communities, C 173/1, 18.6.1999.

3. Council Regulation (EC) No 1267/1999 of 21 June 1999 Establishing an Instrument for Structural Policies for Pre-Accession, Official Journal L161/73, 26.6.1999.

4. Council Regulation (EC) No 1268/1999 of 21 June 1999 on Community Support for Pre-Accession Measures for Agriculture and Rural Development in the Applicant Countries of Central and Eastern Europe in the Pre-Accession Period, Official Journal L161/87, 26.6.1999.

5. Council Regulation (EC) No 2500/2001 of 17 December 2001 Concerning Pre-Accession Financial Assistance for Turkey and Amending Regulations (EEC) No 3906/89, (EC) No 1267/1999, (EC) No 1268/1999 and (EC) No 555/2000, Official Journal L342/1, 27.12.2001.

6. European Commission, Directorate General for Budget - European Union Public Finance - Office for Official Publications of the European Communities, 2002.

7. Council Regulation (EC, Euratom) No 1605/2002 of 25 June 2002 on the Financial Regulation applicable to the general budget of the European Communities, OJ L 248, 16.9.2002.

8. Commission Regulation (EC, Euratom) No 2342/2002 of 23 December 2002 laying down detailed rules for the implementation of Council Regulation (EC, Euratom) No 1605/2002 on the Financial Regulation applicable to the general budget of the European Communities, Official Journal L 357, 31.12.2002.

9. Regulation No. 1059/2003 of the European Parliament and of the Council of 26 May 2003 on the Establishment of a Common Classification System of Territorial Units for Statistics (NUTS), Official Journal of the European Communities L 154, 21.06.2003.

10. Council Regulation (EC) No 1290/2005 of 21 June 2005 on the financing of the common agricultural policy, Official Journal L 209, 11.08.2005.

11. Jovačnević, Radmila: Ekonomski učinci globalizacije i Europska Unija, Mekron promet d.o.o., Zagreb 2005.

12. Council Regulation (EC) No 1198/2006 of 27 July 2006 on the European Fisheries Fund, Official Journal L 223, 15.8.2006.

13. Regulation (EC) No 1080/2006 of the European Parliament and of the Council of 5 July 2006 on the European Regional Development Fund and repealing Regulation (EC) No 1783/1999, Official Journal L 210, 31.7.2006.

14. Regulation (EC) No 1081/2006 of the European Parliament and of the Council of 5 July 2006 on the European Social Fund and repealing Regulation (EC) No 1784/1999, Official Journal L 210, 31.7.2006.

15. Regulation (EC) No 1082/2006 of the European Parliament and of the Council of 5 July 2006 on a European grouping of territorial cooperation (EGTC), Official Journal L 210, 31.7.2006.

16. Council Regulation (EC) No 1083/2006 of 11 July 2006 laying down general provisions on the European Regional Development Fund and the Cohesion Fund and repealing Regulation (EC) No 1260/1999, Official Journal L 210, 31.7.2006.

17. Council Regulation (EC) No 1084/2006 of 11 July 2006 establishing a Cohesion Fund and repealing Regulation (EC) No 1164/94, Official Journal L 210, 31.7.2006.

18. Council Regulation (EC) No 1085/2006 of 17 July 2006 establishing an Instrument for Pre-Accession Assistance (IPA), Official Journal L 210, 31.7.2006.

19. Council Regulation (EC) No 1289/2006 of 21 December 2006 amending Annex III to Regulation (EC) No 1083/2006 laying down general provisions on the European Regional Development Fund and the Cohesion Fund and repealing Regulation (EC) No 1260/1999, Official Journal L 27, 2.2.2007.

23

20. Financial Framework of the European UnionFinancing of the European Union's BudgetThe General Budget of the European UnionStructure of the BudgetBudget ControlStructure of the EU Budget Resources in the Years 2003 and 2004Financial Perspective 2000-2006, Adjusted for Enlargement (25 EU Member States)

navedeni tekstovi dostupni putem web-stranicehttp://www.europa.eu.int/comm/budget/

21. Communication from the Commission to the European Council. A European Economic Recovery Plan, COM(2008) 800 final, 26.11.2008.

22. Decision of the European Parliament and of the Council of 6 May 2009 amending the Interinstitutional Agreement of 17 May 2006 on budgetary discipline and sound financial management as regards the multiannual financial framework (2007 to 2013), L 132, 29.5.2009.

23. Luxembourg European Council, 12 and 13 December - Presidency ConclusionLisbon European Council, 23 and 24 March 2000 - Presidency ConclusionsGöteborg European Council, 15 and 16 June 2001 - Presidency ConclusionsCopenhagen European Council, 12 and 13 December 2002 - Presidency ConclusionsThesalloniki European Council, 19 and 20 June 2003 - Presidency ConclusionsBrussels European Council, 17 and 18 June 2004 - Presidency Conclusions

navedeni tekstovi dostupni putem web-stranicehttp://www.europa.eu.int/european_council/conclusions/index_en.htm

24. Communication from the Commission. A Financial Package for the accession negotiations with Croatia. COM(2009)595 final, 29.10.2009.

25. Samecki, Pawel, European Commissioner in charge of Regional Policy: Orientation Paper on Future Cohesion Policy, prosinac 2009.

dostupno na stranici: http://ec.europa.eu/regional_policy/newsroom/pdf/pawel_samecki_orientation_paper.pdf

24

25