Celegat postivo: Siniša Matković-Mikulčić

Celegat napisali: Siniša Matković-Mikulčić, Katija Jakus Vučetić, Marinko Jurić,

Joško Rosso, Joško Bracanović, Zorka Bibić, Ante Kliškić, Prošpe Zaninović i Vesna Jelušić - Dominović

Slike i fotomontaže : Siniša Matković-Mikulčić, Ante Kliškić i barba Google

Naslovnica: Joško Bracanović

Izahodi: 12.02.2013.

Drogi moji štioci,

evo mene u For posli tri godišća i vidin da se ništa niste opametili.

Pjero još drma Foron a Bene glumi vatrogasca pa gosi di Pjero

užeže. Zoka hi je predribla svih i pokupi prnje, e, i neka se ne

tornoje nose, on se nagrabi u ovih dvodeset godišć. Rossotu priti

Jovo jerbo bi on na radio ponovo, ma koje rilo! Eto se potrefilo da

i ovi broj izahodi prid izbore pa son von parićo ništo štorijih i

fjabih koje ćete slušot u kampanji: mi ćemo ovo, mi ćemo ono...

Svak ništo obećoje ma For se jos ni movi sa mista. Da vidite kako

je još sve kako je bilo i zodnji put kad son vos vižito izvuka son

dvo-tri retaja iz tekstovih od pasonega broja. Dobota bi moga

svaki put somo fotokopirat pasoni broj jerbo se ništa niste opame-

tili. Nison ni Pjerota zaboravi, ma on ne voli puno štit pa son mu

inkolo par letratih jerbo naš poteštot nojveće jubi sliku svoju.

Stojte mi ga dobro i pamet u glovu!

Ekskluzivno: Razgovor s dr. von Tintenfischom

ZAŠTO JE 400. GODINA TEATRA PROSLAVLJENO LIGNJOLOVOM?

U listopadu prošle godine Grad Hvar veličanstveno je pro-slavio 400. obljetnicu hvarskog kazališta - lovom na lignje.

Dok su samoprozvani kulturnjaci i skupina sumnjivih indi-

vidua koja se okuplja u zloglasnom baru uz jugozapadna

gradska vrata, izbezumljeno pokušavali shvatiti kakve ve-ze imaju lignje sa hvarskim kazalištem, oduševljeni građa-

ni su mogli uživati u maskoti ovog događaja, velikom tota-

nu od milja zvanom Lignja. Neki su čak izrazili žaljenje što se rečena maskota nije pridružila i procesiji gradskog

patrona sv. Stjepana. Građani su, dakle, bili oduševljeni

ovom, doduše neuobičajenom, ali ipak uspjelom prosla-vom velike obljetnice teatra. Ali, kako smo terenskim is-

traživanjem utvrdili da je izbezumljena manjina i dalje u

čudu, a jer poštujemo sve naše građane, odlučili smo pot-

ražiti stručno objašnjenje veza liganja i kazališta. Zato smo se obratili međunarodnom stručnjaku dr. Helmutu von

Tintenfischu, koji djeluje na Institut für

Theaterwissenschaft und Calamariangeln u austrijskom Fuckingu, a idejni je začetnik hvarske proslave.

C: Doktore, kako je došlo do Vaše suradnje s Gradom

Hvarom?

HvT: Hvarski gradski oci bili su jako razočarani idejama

lokalnih kulturnih djelatnika za ovu veliku proslavu.

Ne želim omalovažavati kolege, ali oni su mislili obljetnicu proslaviti kazališnim predstavama, izložbama, tiskanjem knjiga... Pa nismo u 19. stoljeću. Tada se hvarska vlast obratila našem institutu da napravi strategiju proslave.

C: Odakle Vam ideja da obljetnicu kazališta proslavite lignjolovom?

HvT: Podvodna istraživanja našeg instituta davno su ustanovila da se lignje smatraju kazalištarcima morskog svijeta.

Posebno su popularne kad se uhvate na štrucavicu, što izaziva smijeh kod riba i ostalih glavonožaca. Tako kad su mi

Hvarani spomenuli kazališnu obljetnicu odmah sam uzviknuo - lov na lignje! Naravno, posebno me oduševilo kada sam čuo da je graditelj hvarskog kazališta bio nitko drugi do Pietro Semitecolo zvani Lignja.

C: Semitecolu je nadimak bio Lignja? Kako ste došli do tog fascinantnog podatka?

HvT: Naš institut je proučavao Semitecola puno prije nego smo doznali da je on dao sagraditi hvarsko kazalište. Zlo-

bnici su tvrdili da je nadimak Lignja dobio kao diplomat jer ga je krasila poznata mletačka hrabrost, pa bi, kad se

situacija na sastancima užarila, pustio crnilo, tj. neprimjetno pobjegao. Naravno, to je podvala. Semitecolo je bio veliki zaljubljenik u lignjolov, pa se zato i oženio Elizabetom Condulmer, čiji je djed legendarni izumitelj štrucavice.

Također, od mletačkih vlasti uvijek je tražio službe uz more kako bi mogao loviti lignje. Čak smo na rubu jednog

njegovog pisma duždu iz Hvara pronašli recept za crni rižot.

C: Doista impresivno. Hoćete li nastaviti suradnju s Gradom Hvarom?

HvT: Da. Aktivno smo uključeni u planiranje 150. obljetnice turizma u Hvaru. Ne želim otkriti sve detalje, ali vjero-

jatno ćemo to proslaviti velikom hvarskom berbom gljiva. Naime, poznato je da su osnivači Higijeničkog društva

bili zapravo članovi Gljivarskog kluba Hvar koji su u dokolici - zbog manjka gljiva uslijed sušne godine - osmislili

začetke hvarskog turizma. Planiramo i druge hvarske obljetnice, ali o tome drugom prilikom.

C: Hvala, doktore. Eto dragi čitatelji, mislim da nakon ovog iscrpnog objašnjenja više ne smije više biti nezado-

voljnika proslavom 400. obljetnice hvarskog kazališta. Štoviše, ovaj nam je razgovor dao razlog da s nestrpljenjem

očekujemo buduće obljetnice i daljnju suradnju Grada Hvara i dr. von Tintenfischa!

J.B.

CIA Central Intelligence Agency

East European Haiku

Split – Dalmatia County Haiku Department

KIŠA

Pjaca je naša galaktika i naš svemir.

Crne rupe u svemiru i naš nemir. Depresije u saližu zrcale kišu plača u lokvama grada.

OSMA RUKA

Osme godine putovanja kroz snove vlak stade.

Uđe alien, osmi putnik. Kondukter, osmi povjerenik.

ZOV

Sirena elektronsku pjesmu pjeva

Odiseja na hrid vabi. U septičkoj jami lako je biti govnu brat.

MEDVJED

Na ustima med a u duši led.

Balerine male na njemu prosklizale. Ice Fever.

PARANOJA

Ćud njegova ognjem silnim gori.

Ali briga mori.

Stiže vatrogasac.

From Free For Radio with love.

Greetings,

NE-ČASTIVI

BLITZ-INTERVJU S PRVIM:

DVA-TRI S NOGU NA KATAMARANU

1. U jednom intervjuu u jesen 2010. najavili ste za ljeto

2012. godine početak radova na srednjoj školi na Dol-cu. Možete li nam reći što je s tim projektom i jesmo li

već čekali dovoljno dugo da istekne i važeća lokacijska

dozvola za proširenje srednje škole na prostoru Luči-

ca?

PRVI: Neizmjerno sam sretan što smo s ovom odlič-

nom turističkom sezonom potvrdili da je Hvar postao hit destinacija i nadamo se da će i sezona koja je pred

nama potvrditi taj zasluženi status, a mi u Gradu ćemo i

dalje nastaviti naporno raditi kako bi stvari išle u najbo-ljem smjeru.

2. Projekt sanacije i rekonstrukcije hvarske Pjace u koji

bi bilo uklopljeno i rješavanje oborinskih voda na pod-ručju Dolca jedan je od projekata kojeg ste isticali kao

strateški još na početku mandata. U kojoj je fazi taj

projekt i je li vaš tim razmišljao o tome da se za ovaj kapitalni projekt povuku sredstva iz pretpristupnih fon-

dova EU, kako su to već učinile brojne općine i gradovi

u Hrvatskoj uspješno rješavajući na taj način svoje in-

frastrukturne probleme, usprkos krizi?

PRVI: Naravno, u ovom zahtjevnom mandatu moj tim i

ja smo učinili sve za naše sugrađane i nastaviti ćemo to raditi i dalje, što pokazuje i odlična turistička sezona u

kojoj smo slavili i 400 godina najstarijeg kazališta u

Europi, ove godine je upisan rekordan broj djece u jas-lice, a posebno mi je drago što su taj trud prepoznali

naši gosti koji bi ove godine trebali stići na naš sunčani

otok u rekordnom broju, a u tome ih neće spriječiti ni Jadrolinija koja i dalje svojim postupcima pokazuje da

ih nije briga za male otočane, ali mi ćemo nastaviti na-

šu svakodnevnu borbu za bolji život na otoku i što bo-

lju sezonu od koje svi živimo.

3. Što mislite o najnovijim istupima čelnika ORCO

Grupe?

PRVI: Gledajte, ja kao prvi među jednakima možda

nisam prava osoba za to pitanje, ali podržavam sve nji-hove odluke koji će pomoći Hvaru da nastavi biti ono

što smo mi od njega stvorili, dakle, hit destinacija. Si-

guran sam da ćemo sjesti za stol i zajedno riješiti even-

tualne nesporazume. Evo, pozivam čelnike Sunčanog Hvara da besplatno borave u našem gradu sedam dana

ovoga ljeta, pa će... Ali ova sezona će sigurno biti još

bolja od prethodne, pa će moji sugrađani ... što sam ono... evo, je, je, teta Mirjana, ne, barba Mate zove... je,

je , evo sad... samo da završim, može, može, evo sve

smo rekli: vodeća turistička destinacija, sugrađani, rad, tim, kazalište, projekti, zajedno, dogovor, sezona, stol...

Je, evo, hvala, moram poć, evo, idem sad Zagreb, Med-

vešč... pardon, Ministarstvo .... na sastanak, rješavanje

problema, da, da, pregovori... obnova... sezona... Kristi-na, je zvo Juba iz Šarana?... Je, je, hvala i vama, jer For

je nami... F. a-ca! Opačak

AKTUALNO IZ ARHIVE

FORSKA KULTURNA STUDEN

Jedna od značajki koja grad čini gradom je i njegov kulturni

život. Hvar takav život ima samo ljeti kad njegovi građani

teško mogu izdvojiti malo vremena da bi se opustili u kultur-

nom događaju.Hvarsko ljeto kulturni je događaj koji na svom

repertoaru ugošćuje poznata i manje poznata imena, a svojim

značenjem može stati uz bok sličnim manifestacijama Splita i

Dubrovnika.

Problem donosi hvarska kulturna zima, odnosno hvarska kul-

turna studen i mrtvilo koje nastupa odmah po zatvaranju

Hvarskog ljeta. Građani Hvara, zbog geopolitičkog položaja

njegove luke, oduvijek su dolazili u doticaj s drugim kultura-

ma i kulturnim trendovima pa ne čudi da se renesansa paralel-

no odvijala u Hvaru i u susjednoj Italiji. Potreba Hvarana za

kulturnim događajima bila je jaka i prije gradnje hvarskog

kazališta, prvog komunalnog kazališta u Europi sagrađenog u

vrijeme kad su u Shakespeareovoj Engleskoj predstave izvo-

đene na “kašetama”. Četiristotine godina poslije, hvarska kul-

tura odumire, a na kakvom-takvom životu održava je Hvarsko

ljeto. Potrebe Hvarana za kulturom u zimskom periodu evi-

dentne su u njihovim hodočašćima Starome Gradu za vrijeme

održavanja kulturnih priredbi.

Uvijek postoji opravdanje da je kazalište u obnovi te ne po-

stoji adekvatan prostor u kojem bi se te priredbe održavale,

ali postavlja se pitanje kako je moguće da je pored tolikog

broja kulturnih udruga hvarska zima kulturno mrtva?

Odnos gradskih vlasti prema kulturi evidentan je i u njihovom

odnosu prema gradskoj knjižnici koja se ni tri godine nakon

danih obećanja nije obnovila niti se pronašao adekvatan pro-

stor za njezino normalno djelovanje.

Jedini angažman gradske vlasti u kulturi je organizacija pseu-

do-kulturnog Hrvatskog radijskog festivala kojim se nekoliko

dana siluje institucija i dostojanstvo hvarske Pjace. Još više

čudi činjenica da se to silovanje provodi pod blagoslovom

istih koji sebe nazivaju Dicom s Pjace.

Unatoč najavama medija kako se ove godine HRF neće održ-

ati u Hvaru, izgleda da ipak nismo bili te sreće. Pred nama je

par dana “šušura”, par narcisoidnih nastupa pred TV i foto-

kamerama te neizostavni buvljak na kojemu će takozvane

zvijezde prodavati svoje “štrace” u ime humanitarnih akcija.

Jedina humanitarna akcija koja je nama danas potrebna je

“akcija za vraćanje dostojanstva hvarskoj Pjaci i gradu Hva-

ru”. Šeks Pir

Isječak iz interviewa sa Jacquesom Bourgeoisom, tadašnjim predsjedni-kom uprave Sunčanog Hvara pod na-slovom:

Sudbina Hvara je u našim za-

jedničkim rukama!

C: Loša suradnja, ako uopće i postoji,

između Grada i SH-a je postala toliko

očita da većinu Hvarana brine konačni

ishod, jer smo svjesni da je Hvar oduvi-

jek u potpunosti dijelio sudbinu SH-a.

Možete li nam pojasniti što je razlog lo-

šim odnosima s aktualnom gradskom vla-

sti, koje je potvrdio i predsjednik uprave

Orca gospodin Ott u jednom intervjuu

Globusu?

JB: Imamo odlične odnose sa pojedincima,

institucijama i poslovnom lokalnom zajed-

nicom. Doista, nažalost, pojedini članovi Gradske vlasti su spriječavali konstruktivni-

ju suradnju i odnos.

C: Što bi po Vama lokalna vlast trebala

činiti, odnosno kako se ponašati u odnosu

na SH ?

JB: Gradska vlast i Sunčani Hvar moraju

razgovarati. Upravo to sam predložio Gra-

donačelniku u pismu koje sam mu poslao još u rujnu prošle godine. Inicirao sam dija-

log i predložio da redovito informiram Gra-

dske čelnike o planovima i projektima Sun-čanog Hvara i tako dobijem konstruktivnu

povratnu informaciju koju bismo primjereno

uzeli u obzir. Problem je: Hvar je turistička

destinacija koja još uvijek nema plan, tj. strateški plan razvoja. Potreban nam je plan

infrastrukture turističke destinacije kao i

marketinški plan.

C: Sunčani Hvar je samo jedan čimbenik

turizma u Hvaru. Mnogi drugi imaju

značajnu odgovornost koju moraju ispu-

niti da bi odgovorili na glavno pitanje

domaćih i inozemnih gostiju: “Što ću ra-

diti u Hvaru?”

JB: Sudbina Hvara je u našim zajedničkim

rukama: lokalne zajednice, poslovnih subje-

kata, zaposlenika i Gradskih vlasti.

Listajući stare brojeve Celegata, naišli smo na neke tekstove koji se bave temama koje su još uvijek aktualne, da ne kažemo goruće. Čitamo ih sad kao da nije od njihovog prvog objavljivanja prošlo tri, pet ili šest godina. Pa ako je

istina da je povijest učiteljica života, pročitajte ih i vi i saznajte jeste li išta u međuvremenu naučili.

ŠTORIJE I FJABE

Dico, ono ca ćemo von isprovjat boje nemojte ci-

nit doma, jerbo smo mi plotili i kravu i telića.

Jednu subotu iskupila se curma u komin. Ovi je

doni mesa, oni gitaru, drugi dvi damjone vina i,

bome, pala kancona i u nika doba smo ga dobro

ćutili, ca je lizolo ono bilo sa Vorbe.

Onda je onemu lazaru palo na pamet da smo mo-

gli prizivat duhe jerbo je on oto gledo na niki film,

pok da i mi oto provomo. I tako smo stavili jedon

žmul nasrid stola i šoto njega kortu sa slovima.

Izgosili letriku i poceli šotovoče prizivat. Parvo je

ništo zamarnjilo pok smo krepali od stroha, ma je

ispalo da se zermonu I. oglosi oni fažol ca je izi za

obid. Kad smo došli sebi (posli dvi, tri bevonde),

epeta smo poceli prizivat i cekoli da se kogod iz

onega svita ujovi.

Kad co, poce se oni žmul trest som od sebe.

“Ko je?”, glos non se tresa kako prut.

“Grimetovi!”, culi su se dvo glosa koji su bili gre-

zi kako da je niko požor kašetu brokov.

“Koji Grimetovi?”

“Dvo brata smo. Oni ca su pisali štorije i fjabe.”

“ Cikovi ste? Mi ne poznajemo nijedne pokojne

Grimetove. Ni ote fameje u For.”

“Pok ca niste culi za nos? Mi smo von napisali sve

one štorije ca su von matere i none štili kad ste bili

molišni.”

“ A ca će reć da ste se baš vos dvo ujovili? I kako,

ponega, znote forski?”

“Eeee, nami je bižnoni tete kunjoda neviste brat

imo veze ovode.”

“Ma kako?”

“Temu bratu je žene dide po materi imo Forku za

ženu. Je kapite sad?”

“A je…a ca ste došli ki nami veceras?”

“Popit malo vina od kurtelaške, jerbo je na oni

svit somo maravon. Ne daju sumporat. Da je sum-

por somo za u pakol. A i vidili smo da već nikor

u For ne provje štorije i fjabe.”

“Kako ne? Slušomo oto svaku…”

“Cinte kuco. Sad ćete cut ca su prove štorije. Ho-

ćemo se uputit, Grime stariji?”

“More, mlaji.”

I tako je lizola kurtelaška niz garlo i pocela je par-

vo štorija…

Jovanin i Mare

U jedno molo misto na naš škoj živila jedna fame-

ja; otac Pepo, dvoje dice Jovanin i Mare i njihova

maćeha Helga. Na cili škoj bila je dežgracija i ve-

liko nevoja u to vrime. Judi su se snahodili kako je

ko zno i umi. Ovi naši su bili toliko bidni i nevo-

jni, pok nisu imali ništa za jist. Svaku vecer mati

je obojkala u gorke suze. Igrali su i Loto 7/39, ma

hi srića nikako ni obadala.

I tako jedon don sva u suze govori ona njima:

„Dico moja, nimomo vej ni križa Božjega! Ca ću

von dat za jist!?“

Uvecer kad su dica išla spat, cini ona onemu svo-

me žalošnjoku:

„Pepo moj, ne moremo već ovako naprida. Ovi

tvoji su non stop glodni, kako da njima je rapa na

štumak! Šoldih nimomo, kartice su non sve u car-

veno, čekove ti već niko ne dupero...Ni co vengo

da hi sutra ostavimo na Bilanjice“.

To je sve cu Jovanin kojemu se štumak inkolo za

škina i ni moga nikako zaspat od pensirih.

Ujutro su se ustali cin se rasvanilo, a Jovanin je

napuni žepe piskih da hi meće za sebon da se zno

tornat doma. Maćeha i otac su hi ostavili na Bilan-

jice i rekli ni da ćedu hi iskupit pridvecer. Cin se

zaškurilo, Mare se razbekala, a Jovanin njon je

reka: „Mare, ferma bekat, cut ćedu nos gudci! Ma

srića da son jo potega pamet na pokojnu tetu Rozu

meštrovicu. Ol ne vidiš ove piske ca son hi mećo

od doma!? Ala, ne straš se, nego hod za menon!“

I tako, škrok na škrok, eto ti njih doma.

Po za koji don ca će bidna maćeha vengo nos hi

epeta, ovega puta u Lemiše. Kako ni bilo depju

piskih, Jovanin je vaze kinkin od kruha, pok ga je

marvi kako su hodili naprida. Ni bidan penso da

ćedu mu titice sve to pozobot. Mojko, ca je bi ji-

dan kad je vidi ca se dogodilo, beštimo je sve po

redu, rod i porod, reka bi covik - provi kaštriot

olitiga uškopić, koja je to glasina bila! Al kako je

ovo priča za molu dicu, mi ćemo detalje priskocit!

Inšoma, uputili su se naprida, pok ca Bog do.

Trudni i nevojni arivali oni u jedon dolac, kad ta-

mo imoš co i vidit! „Astigamande“, inkantala se

Mare, dobota je pala na guzicu kad su odoćali ku-

ćicu od gulozarijih. Omendulih, smokov, cvitih,

paprenjocih, hroštulih, pandoletih, pašuratih, aran-

cinih, kotonjotih, paradižetih, kolocih...

Nisu mogli odolit, a da ne navolidu na ote guloza-

rije i tako posli puno vrimena napunidu kulin. Jo-

vanin je mumo paprenjok i oti cas su se otvorila

vrota....

Culi su se taketi. Izošla je jedna namušćona, napi-

turona žena, sa zlotnon kurajon, lipo ispleten

konkun, ma propju jedna beleca za vidit. Da ne

znoš, reka biš da je siguro nika zvizda estradina,

kako ona Karabatićka, altroke Seve Nacjonale .

„Cooo?!“, njih dvo su se inkantali.

Govori ona njima: “Hodte unutra, jušto je poce

Sulejman”.

A i na televiziju je baš bila reklama za Linex

(ono da te dobro rastoci i ispurgo), pok jon je

palo na pamet da ni potriba stavit mocit fažol za

sutra, jerbo jon je obid doša kako narucen i tote

je adato isprid ocijuh.

U hip i u cas je ćapala Jovanina za uši i petala ga

u kebu isprid kuće. Bome, Mare je epeta pocela

bekat, ma jon je višćica rekla: “Muc tamo! Ćapa

se posla, dohodidu Taljonci! Tukoš mi poć na

Adrianu.”

Već je u glovu cinila konte poc bi njima mogla

naplotit puni pansion namisto gole posteje. Još

ako hi ne prijovi u Turističku zajednicu...Mogla

bi ovo bit dobra sezona, iskupiće se šoldih baren-

ko za koji vikend u Madonu di kampiljo, a barž i

u Garmišpartenkirhen, somo kad otu kobasicu od

slovih nauci proštit.

Mare se uputila na katamaran sa velikon tabelon

di je višćica (more je oprolo) petala RUMZ –

CENTAR-TOILET-VIFI. Dole na rivu, bome, se

ni bilo lako izborit za požicjun blizu rampe od

katamarana. Bilo je tote i većih i jacjih od nje,

ma se isto uspila petat jušto u parvi red.

Dotle se Jovanin tresa kako prut u ono tisne ke-

be...

I ko zno kako bi ova štorija dospila da Maru ni

ćapala inšpekcija od kamarih. Za njima je arivo

vagun drugih inšpekcijih, co od sanitarne, co od

fiskalne…cilo općina (oti don nisu ni na maren-

du išli), a na kudnju su arivali oni iz komunalne-

ga.

Na cencu cenca, srušili su višćici kuću jerbo su

nošli u katastar da jon ni kuće na avionski sni-

mak iz 1968.

Dobro su stori govorili: karta kanta, vilan dorme!

Jerbo svakemu dojde korta od poreza. Zakantali

smo dvi kancone kako epepe, pok su Grimetovi

uputili i drugu.

Carnjena beritica (krõtko dvosmislena štorija )

Tamo nindera navar Brusja živila je nose puno

godišć fameja Carnjenovih. Njihova nona ni je

svima plela carnjene berite, jalekiće, šjalpe...pok

su hi onda okolo devedesetih u For poceli zvat

„Banda carvena“. Radi tega su nojmlaju od Car-

njenovih zvoli „Carnjena Beritica“.

Nona je živila na Zelenice i tamo je imala merinu

sa beštijima i niku verduru cudnega vonja ca je

gojila u vože od marmelade i pecurvih. U zodnje

vrime su je ćapali niki maganji pok je bidna zale-

gla. Molu Carnjenu Beriticu je dopalo nosit noni

koficu sa svin ca je oto jutro „U Studencu svakog

dana svi artikli svježa hrana, povoljno je da ih mo-

že lako kupiti svak“ bilo na akciju. Mati noj je re-

kla neka se ne fermoje i neka je pri doma vengo

tamo.

Kako je bi štajun od šparogih, Carnjena Beritica je

pinkicu hodila debondo, co za šparoge, co za co

drugo. Jušto je odoćala jednu parst debelu šparo-

gu, kad cuje da ništo šuško u cesminu! Ni se bidna

ni snošla, kad iskoci isprid nje corni prosac i rece:

-Ej, molo! Jesi di vidila kojega god kacadura da

gre pud ovamo? Vajalo bi mi umaknit da se ška-

pulon, sakrijen se u bušak već cilu šetemonu!

A prosac je imo oci kako Bred Pit ( pri Anđelke ) i

milo je gledo. Carnjenoj Beritici se on svidi i go-

vori ona njemu:

-Ne straš se ništa, sakrit ću jo tebe u moje none,

tamo ćeš bit na siguro, neće te niko ćapat!

-O, baš ti fola, - rece prosac, - ne moreš već njanci

pocinit od ovih kacadurih! Vrog hi odni, u svako

selo hi imo po pet – šest, svi ništo hoćedu, glumi-

du velike face, puške pucedu na sve bonde! Za reć

pravo, malo kad ko co pogodi, ali imo hi par koji

dobro pasojedu. Pogotovo oni jedon Grobjanin,

mojko moja, ca me oti goni! Jedva son živ!

Škrok po škrok, gomila po gomila, bušak po buš-

ak...eto ti njih u jedon dolac pri Zelenicih di je bi-

lo šparogih na kare i tovare. Carnjena Beritica se

inkantala, oci njon se raširile, zubi su noj poceli

cinit vodu i govori ona njemu:

-Hod ti, doću jo! Noni kuća ti je odma gore povar

onih maslinih.

Prosac se uputi, a ona je ostala i nabrola punu ko-

fu šparogih. Jušto kad je sunce pocelo zapadot za

Štambedar, eto ti i naše Carnjene Beritice noni

prid kuću. Kad je otvorila vrota, izunutra je zapa-

ha niki smišni vonj. Kroz gusti dim jedva si moga

vidit dvi glove za stol di se hlipjedu kako da su

proštili gradski proračun za dvo mijora dvanajestu

i trinajestu!

Penso se Carnjena Beritica, ovode dimi kako da je

niko užego Arsenol, tukat će mi zvat kanada ajer!

-Ej, nona! Nona, ca je ovo, jesi ti rebambila, koje

su ti ovo medicine!? Ol si izgubila busolu!??

Govori njoj nona:

-Ćerce moja, ne znon ca je, ma lici sve maganje!!

Jutros nison mogla iz posteje, a sad letin po kući

kako titica i vartin se kako trotolo! A doša me

vižitat i ovi lipi, šesni muškardin, ma znoš da se

propja lipo ćutin....!

-Ma nona, ca si to od sebe ucinila!?

-Muc molo, hoš taštat malo?- ne do se storo diš-

turbat. –Daću ti posli u jedon saket malo pok ćeš

odnit doma materi i ocu...Mmmm, ca je vo haa-

ajjj...

Vidila Carnjena Beritica da je vrog doša po svoje.

Lipo je ovi prosac iskoristi i nju i nonu za se iška-

pulat od kacadurih i još je od none ucini smok on

d voter. Ca ću sad, penso se ona, vajalo bi je do-

vest u šest, ne mogu materi reć da je sve dobro

kad ni! A is druge bonde, volila je ona svoju noni-

cu kruto puno, barž je i boje da se bidna izgušto

dokli još more?

Dokle je ona tako pensala, eto ti na vrota dohodi

oni Kacadur Luki! Teške štivale do kolin, zeleni

šinjel, puška na rame, britulin za poson.

-Ooo, bložene oci koje vos vididu! – poveselila se

Carnjena Beritica.

-Ovi corni prosac mi se uvoli noni u kuću, a ona

se raspametila kako da su jon možjone izgubile

zvizdu od tramuntone! Ma pogledojte je ca se uvi-

je, ne bi ni Tereza Kesovija mogla ovako!

-Dobro je, dobro je, va bene – cini Luki - sad ću jo

to. Otvor tu ponistru tamo neka ovo smroda izojde

vonka, a jo ću se pozabavit sa ovo beštije! Ka-

ko je Carnjena Beritica otvorila ponistu, corni pro-

sac se hiti kroz nju i, eto ti ga vrože, maka via dri-

to u šumu!

-Ma ke fjondukon! – vice Carnjena Beritica za

njin. – Konkori te rastocili tako lipega! Poj svra-

gon tamo, priselo ti sve ca si pofumo...!

I tako, na kudnju, ko zno ca bi bilo da Kacadur

Luki ni arivo u provi momenat. Ovako, sve je do-

bro finilo. Nonu su poslali u starački dom u Velu

Luku jerbo ovode tega ni. Carnjena Beritica je i

daje brala šparoge svako godišće. Dobila je prija-

vu od Ministarstva finoncih da za sve ca ubere

tuko plotit PDV.

Corni prosac je uteka i već ga niko nikad ni vidi.

Inšpekcija za verduru je ucinila istragu i odnila ni

ća sve one vože od marmelade i pecurvih. Imo bit

da je stvor bila uvozna. Računaju da će bit boje

kad se uvede Šengenski režim!

A Studenac? Eno ga di je, danas von je na akciju

gauda sir...

Vaši „Smile“tovi :) i Grimetovi

IZDVOJENO For je grod u kojem gradska uprava svako-

dnevno komunicira s građanima, a podsjećam

vas da Hvar ima nešto što niti jedan grad u

Hrvatskoj nema: redovite skupove građana.

Sve što građani tamo kažu, gradska uprava i te

kako uzima u obzir. To je praksa na koju sam

stvarno ponosan.

Pjerino Bebić u interviewu Celegatu br. 11 iz

2008. godine

LINIĆEVA PESAN

Ruko moje što si takla

Vaše novce tek na čas

Učinkovito ih smakla

Ko što kombajn runi klas

Meni to se posvjedoči

Zbunjeni ste,pogled snen

Znam da ćete svake noći

Mislit na me svaki tren

Kap što osta mi u piši

Više znači mi od vas

Moja lažna skrb i briga

Gluma tek je na sav glas

I dopustite da moje

Haračlije smrknute

Uzmu sve što vi ste htjeli

Sakriti od oka mog

NOVA IZDANJA

CELEGATOVE BIBLIOTEKE

PJERINO BEBIĆ: Sva moja obećanja – dru-

go dopunjeno izdanje

ZORAN DOMANČIĆ: Od bezzemljaša do

veleposjednika

PJERINO BEBIĆ: Kako se održati na vlasti

praznim obećanjima

PERO PAVIČIĆ: Počeci i razvoj nautičkog

turizma u Veloj Garškoj

LOVRO TUDOR: Misterij prazne ladice

IVKO GAVRANIĆ: Neriješeni slučajevi

* Sva izdanja Celegatove biblioteke možete kupiti

u novootvorenoj Gradskoj knjižnici Hvar!

DONI OD KARNOVALA

Iz Makarske bura puše

da paršuti se osuše da se bačve kalamaju

i u vinu okupaju.

Da je toncat sad u dvoje rašpa, valcer sve do voje mužokonti sad verzaju karnovol nan navišćaju.

Ma pasalo je to vrime

nosi sad svak velo brime ni to brime od češmine

od života to su cime.

Cime vele, cime teške tučedu nas ka i meške

sve sad tuče rebumboje ni za tanac već ni voje.

Luky Ljubić

Arsenol se grodi, niko nimo pojma caće u

njemu bit, mi kuco. Po Pjaci gremo kako «po

šumama i gorama», a kad padu dvi kapje

provojte pasat, mi kuco. Oni «bidni» Orco se

jedini ćapo nikega posla, mi udri po njemu.

Govori se kako u Hrvatskoj ţive 120 % kato-

lika, a Sanader ukini Gospu od fumonja i

Hrvati kuco. Desetak mijorih svita, na raĉun

nedije, ostalo bez lavura, mi opeta kuco. Evo,

barzo ćedu non i izbori pok Vi lipo i daje cin-

te kuco, i nemojte mi posli po Pjaci zapardu-

vot jerbo će mi do godišća tukat izgingat oba

hrela.

Isječak iz uvodnika Celegata br. 12. iz 2009.

godine

*** Barba J. je u ditinjstvo bi puno boležljiv,

osto je na puntu od noža, govoridu, pok su

ga cuvali posli malo i preveć. Kad se ože-

ni, nafriško je bilo žešćine, bome, u onima poslima sa ženom. A darveni podi oldoje-

du, škripjedu. Onda bi užala mati mu va-

zest šćop od metle i tuć u plafun: Ala, dico, pomanje, pomanje sa tim. Ispo-

tit ćete se!

*** U For je pri bi kundut na kantun Fontika

blizu skalih za Teotar. Tamo je cinila re-

da, i to dobro, teta Joka. Jedonput je za

potribu arivo barba Stipe K. i kako mu štumak ni bi alavija, iznutra se dobro culo

šćiketovonje i brumbulovonje.

Govori teta Joka: jo, Stipe, ča ti lipo piva! Ma, pari mi se da si malo dištonan.

A ca biš ti itila? Da ti za dvo dinara kanto

Caruso? ***

Barba D. je lavuro kako manovol u podu-

zeće.Umor je diretur i iša mu je i on na

sprovod. Ma jednu desetak metor iza svih drugih. Pitodu ga:

A ca je D. kako to da si toliko iza svih?

E, bi san mu toliko iza svih i po plaći!

Iz splitskog satiričnog lista “Duje Balavac”, 4. travnja 1908.

POVRATAK U BUDUĆNOST

- Ca cini Zoran Domančić kad ne more zaspat?

- Broji vijećnike!

***

Jedon put, kad je barba Toni Bilac imo osandeset pa-

sonih, pari mi se godišće ili dvo pri nego je porti, ča-

kulo son s njin, u điru priko rive. Provjo mi je obo nikin stvorima ca hi je cini dokle je

još moga. Na to son mu jo reka: "Ca biste vi barba

Toni cinili da von je deset godišć manje?" Na to mi je on odgovori kontron: "Znoš ti moli ca bi jo

reka da mi je deset godišć manje?"

A jo: " Co barba Toni?" "Da mi je još deset manje", fini je barba Toni.

***

Poslo Drago Marijonu u špicjariju (apoteku) kupit gol-

dunih, jerbo su mu rekli da hi je dobro duperat, za ovu

priču ni važno zoc. I tako je ona bidna cekojuć red, jer je špicjarija bila

puna svita, zaboravila kako se ono zove. Kad je dopo-

kon došla na red, rekla je: "Dojte mi ono, ...ono, ...ono, ma dojte mi ono za na k...c"!

Uz opću konsternaciju šjor Karmelo špicjor joj je reka:

"Ma moja Marijona, co propja tako. To se pito na u-

ho". "Ma ne za na uho nego za na k...c!, zavikala mu je id-

no Marijona.

***

Cvitić Longin je lavuro u poje, na Bili potok.

Pito ga furešt: - Oprostite, da li je ovo put za Milnu?

- Je, je, morete i ovode.

- A koliko mi treba do tamo? - Parvo se upulte hodit, pa kad vidim kako grete, onda

ću vom znat reć.

***

Jedon put, docekola čer težoka iz poja, pri vrota od

konobe, računajuć dat ocu ruku rasedlat živo. Pozdra-

vila ga je, kako je bi i red, ma je on ništo osorno odgo-

vori, noc ga je ona pitala: "A ca je čača, ca smo slabe voje, ol von je danas cagod

išlo nopoko"?

"Ni mi čerce ništa išlo nopoko, nego son se NAVA-ZDABUDO".

"A ca von to hoće reč"?

"Ma, cilidon son ogribo oni dolnji loz na Vorbu, na-kraj puta, a pasalo je cudo Malograbjanih, kako da je

bila fjera sv. Prošpera u For".

***

Govori M. jednoj Bruški nose dosta godičć: - Susida, meni se pari da von je muž bokun iša ća. - A, ćerce moja, on ti je ovakov i doša!

NE MOŽEŠ BITI NI BRAT NI PRIJA-

TELJ, DOK GOD TI JE VLASTITO DU-

PE NA PRVOM MJESTU!

Neki u ovom gradu misle da je privilegija se roditi u

nekoj obitelji... i da prezime te iste obitelji u prijevodu

sa latinskoga znači: "plemeniti", "nojboji", "cudo pa-

metni", i "svi su naše sluge". Lako ih je prepoznati.

Obično priko pjace prolaze ukrućenih leđa i uzdignute

glave, da ih se bolje vidi. Oni u razgovoru veličaju

druge, ali im vlastite oči demantiraju svaku izgovore-

nu riječ. Lažna poniznost, oli ti ga laskanje lisica. Nji-

hov arogantni sjaj u arogantnim okicama, naprosto

provocira. Oni su toliko pametni, da ritko ko more

kapit njihovu mudrost. Hebi ga, nisi se rodi u njihovu

fameju, pa si glup. Sve će učiniti za svog najboljeg

prijatelja! Vlastito dupe im je najbolji prijatelj još iz

djetinstva. Bili su zajedno u vrtiću, pa u školi, u vo-

jsci, i evo dan danas su nerazdvojni!

Što želim reći? Ništa što vi već ne znate. Takve ljude

treba zaobilaziti, jer se teško mogu mijenjati. Ili ih

dere superiorni ego pa žele gospodariti nad tobom ili

ih dere inferiorni ego pa pokušavaju cicati tvoju sami-

lost, i samilost svoje obitelji. Kreativna dosada im je

izgovor za sve one izgubljene bitke koje su prepustili

drugima da ih vode umjesto njih. Još se sprdaju sa

onima koji svoje bitke sami biju... Kakva krema, he,

he, he, he... Mudrijaši od jedne rečenice i copy-paste

linka, pročitajte još jednom naslov, i razmislite...

Vama je najveće zlo u životu nanio pamuk u kojem ste

odrasli. I zato se prestanite kriviti od bola ko da ste

preživjeli Auschwitz i Buchenwald zajedno... Jer pro-

zirni ste, znate!

Meraklija

UDRUGA FORSKE UŽONCE

Evo još jedna godina je u toku u kojoj između o-

stalog naša Udruga organizira i zadnji od karneva-

la. Upornost se isplatila jer je to potvrdio lanjski

karneval u kojem je bilo najveći broj maskiranih

građana i najveći broj posjetitelja (odnosi se na

godine poslije 1990.). Osim toga lani su nam obo-

gatile povorku maskirana grupa iz Sv.Nedije

(osvojili su 1. mjesto) i iz Zavale (osvojili su 2.

mjesto).

Maskirana grupa od Udruge svake godine nastoji

dobro osmislit svoj nastup, kako u kostimima tako

i u koreografiji, koja mora biti i duhovita. Naši

venecijanski kostimi koji su svi bili pro-

dukt kućne radinosti (osim krinka koje smo kupili

na našem putovanju u Veneciju) postigli su velike

pohvale kao i sama koreografija koju je osmislila i

uvježbala Nada Jeličić. Sa tim kostimima smo lani

bili u Dubrovnik a ove godine idemo u Samobor.

U Dubrovniku smo bili zapaženi i popraćeni kroz

sva medije (radio, TV, internet i novine) a nadamo

se da će tako biti i u Samoboru. Ne treba omalova-

žavati ta naša učestvovanja jer mi isto na jedan

drugačiji način prezentiramo Hvar i njegovu tradi-

ciju. Sam karneval je zabava i razbibriga ali isto

tako može postati i prava turistička manifestacija,

koja se dešava baš u zimskom periodu. Tako nešto

prepoznali su neki gradovi, a mi se nadamo da bi i

Hvar mogao biti jedan od njih, jer ima tradiciju a i

ljudi su kreativci sa velikim iskustvom.

Naša Udruga ulaže veliki napor da se ova tradici-

ja održi i zahvaljujući Osnovnoj Školi (svi razredi

učestvuju u povorci i u programu) i ponekim po-

jedincima to i uspijevamo. Moramo istaknuti da

od Grada Hvara i Turističke Zajednice

Hvar imamo financijsku potporu.

Nadamo se da Vas i ove godine nismo razočarali.

Pomognite sa svojim učešćem da svake godine

budemo sve bolji i bolji.Udruga Forske Užonce

može funkcionirati samo uz vaše sudjelovanje i

vašu po- tporu.

PUT PUTUJEM

Svi znaju da koncem 10. mjeseca žene Hvara pu-

tuju na neko odredište. Ta naša putovanja su tradi-

cija koja traje još od 1984. (sa pauzom za vrijeme

rata) i nastavljena je od 1999. do danas. Prošlo je

mnogo generacija i mnogo kilometara puta. Posje-

tili smo mnoge gradove (Budimpešta, Prag, Beč,

Atena, Barcelona, Lisabon, Porto, Istanbul ….),

proputovali južnu Italiju, Siciliju, Sjevernu Italiju,

Grčku,Tursku, Tunis, Maltu….

Putovanja su uvijek organizirana preko turističkih

agencija jer su ona najsigurnija i najbolje upozna-

mo određenu destinaciju. Željela bi naglasit da

osim što upoznajemo različite krajeve i drukčije

običaje mi se na tim putovanjima upoznajemo i

među sobom. Velike razlike u godinama su pred-

nost jer mlađe žene su uvijek na ispomoć starijim

putnicama, a to omogućuje potpuno opuštanje i

dobar štimung.

Sama putovanja popratimo sa humorističkim te-

kstom (vrabac), prepričavanje šala i zgoda, pje-

smom a naročito plesom. Sve putnice doživljavaju

ovo putovanje kao nagradu za napornu sezonu za-

to je uvijek dobra atmosfera. Svakome ko je bio

sa nama, putovanje ostaje u trajnom sjećanju. Na-

kon puta obavezno se još nađemo na zajedničkoj

večeri gdje se izmjenjuju fotografije, prepričavaju

anegdote, pogleda snimka putovanja i dogovara se

slijedeća ruta.

Evo Vam poklanjamo jedan „vrabaca“ koji je na-

stao na povratku iz Grčke.

ATENA - 28.10.2004. ( povratak Ancona-Split)

HVARSKE ŽENE,

VRAČAJU SE IZ ATENE.

PUTOVANJE JE BILO PO MUSU 3 BRODA, METRO A

VOZILI SMO SE I U AUTOBUSU.

ANEK LINES, LUDILO, FANTA PARILE SMO KA SA FILMSKOG PLATNA.

HOTEL U CENTRU GRADA,

PO OMONIU I SINTAGMI PARADA.

HODANJE JE BILA TLAKA, AL ZATO NAS JE ČEKALA PLAKA.

UZ ZVUKE SIRTAKIJA,

I MUMANJE SUVLAKIJA, SVE JE BILO FINO, A NAROČITO VINO.

A DA NE MISLITE,

DA MI NISMO KULTURNE ŽENE, PIČILE SMO MI, FIJU, FIJU,

PO AKROPOLI, MIKENI I DELFIJU.

BOVANI SA SVIH STRANA, NIĆU, NIĆU, SVE JE SUPER UZ DOBRU PRIČU.

GRINTALO SE , PIVALO SE,

SVAĐALO I PLESALO. AL NEK SVE VODA NOSI,

NAJVAŽNIJI SU MUŠKO-ŽENSKI ODNOSI. KO? KAKO? KOLIKO? UZ RIJEČNIK TEČAN,

SEXS JE UVIK VJEČAN.

NOGE SU OTICALE I BOLILE, SAMO KAD JE U PITANJU KULTURA,

A ZA SHOPPING DOBRA JE SVAKA URA. EURI SE TROŠE KAO OD ŠALE, ZA TE MODNE KRPICE MALE.

ŠLAG DOLAZI NA KRAJU,

SA NAŠIM VODIČEM BILO NAM JE KO U RAJU. ON JE NAMA BIO NAJVEČI DAR,

NAŠ SAŠA, SAŠKO, BA-KA ILI JEDNOSTAVNO ALEKSANDAR.

I ZATO SADA ZNAMO PRAVI KURS

UVIK ČE NAS PRATIT BAKA I F-TURS.

IZDRŽA SI I NE KIDAJ VENE, IPAK SMO MI SAMO HVARSKE ŽENE!

I ŠOLTANI PUTUJU

I Šoltani svake godine odlaze na organizirano pu-

tovanje i to 2 puta godišnje ali samo vikendom.

Moram priznat da sam imala čast upoznati te dra-

ge ljude i putovati sa njima (jer mi sestra živi na

Šolti). Neki putnici su i članovi poznate humori-

stičke grupe „Redikul“, tako da se na samom pu-

tovanju odvijaju pripremljeni duhoviti skečevi.

Osim toga imaju gospodina Midu (inače poznat

kao radijski izvjestitelj sa otoka Šolte) koji non-

stop ili priča viceve ili svira na gitaru i pjeva. Ina-

če svi su dobri pjevači tako da su ta putovanja do-

sta dinamična. Osnovali su i udrugu „Cvit mlado-

sti“ a svi su 50+1 (kako se to fino kaže). Moram

se pohvalit da su i mene primili u članstvo jer i-

spunjavam uvijete, znam se šaliti a i po godinama

sam taman.

Nije stvar mala

Što je i mene Šolta dopala.

Bože mi oprosti

Eto i ja postala Cvit mladosti

Priznajem da ste prave face

Primite veliki pozdrav sa HVARSKE PJACE!

Vesna Jelušić - Dominović

*** Pitala je meštrovica Vickota Bakota, da koje mu

je profesije otac?

On je reka konobar, a ona kako to?

A on je na to reka: "Pa stalno je u konobu."

***

Inkontrali su se na pjacu dvo brata i proćakulali. Na kudnju pito Prošpe:

- Tomažo, a jesi zakopo lozje?

Odgovoro mu ovi u prišu: - Niti ću!

***

PRIČA ZA LAKU NOĆ

Bio jednom jedan grad. Krasan grad. Toliko krasan da je sam za sebe bio cijelo kraljevstvo. O njegovoj

ljepoti čulo se nadaleko u bijelome svijetu. O zajedništvu njegovih stanovnika, razboritosti njegovih kral-

jeva i mudrosti dvorskih savjetnika također.

Ali, da bi bajka bila bajka, mora se u nekom trenutku dogoditi neko sranje. E, to sranje stiglo je s novci-

ma. S puno novaca. Toliko puno novaca da se u gradu najprije raspalo ono najvažnije: zajedništvo, razbo-

ritost i mudrost. Za novcem, kako to već biva, u taj krasan grad počelo je dolaziti ono što već dolazi za

novcima. Ljudi su osjećali da stvari baš ne štimaju, neodređeno nešto im je nedostajalo, ali, onako uljul-

jkani u lagodan život, godinama su pogrešno čitali znakove koji su upozoravali da neki zli čarobnjaci i u

ovoj bajci nešto mračno smjeraju.

I onda se pojavio on. Mladac, rječit, šarmantan, tip s vizijom. Čovjek koji je obećavao. I obećavao. I opet

obećavao. I ponovno obećavao. I negdje među tim obećanjima ljudima se učinilo da su čuli ono što im je

nedostajalo. I povjerovali su mu. Slike prekrasnog grada pronosile su se svijetom, no u gradu su se počele

događati čudne stvari. On je i dalje obećavao. Kad se počelo sumnjati da preko mladca gradom vladaju zli

čarobnjaci, on je obećao još. I još. I opet su mu povjerovali. Krasan grad se raspadao, a narcis u kralje-

vom kostimu raskalašeno ludovao. I obećavao. Prekrasna slika grada je i dalje oduševljavala mnoge, dok

su se njegovi građani gušili u truleži. Smrad se počeo širiti i preko granica kraljevstva, ali mladac je i dal-

je obećavao. One koji su se usudili primijetiti da im vođa sve manje liči na kralja, a više na dvorsku ludu

davao je kamenovati, organizirao javna sramoćenja ili odsjecao jezike prijeteći ukidanjem privilegija. No-

vca je bilo sve manje, a zamuklih građana koji paralizirani od straha sjede na ušteđevini sve više...

I, što je onda bilo, pitate se?

Je li se pojavio, kao u svakoj pravoj bajci, neki mudrac čija je jedna poruka bila dovoljna da se građani

trgnu iz bunila i krenu u spašavanje svoga grada?

Je li izronio neki bunovni, netom probuđeni vitez? Ili se uzjogunila koja pratetka Ivane Orleanske i o-

gnjem i mačem na strani dobra i pravde povela ustrašene ljude na put oslobođenja?

Ili je možda kostimiranom kralju, kao i svakom emocionalno nedozrelom stvorenju, jednostavno dosadilo

igrati se istom igračkom pa je našao novu, a građani, tumarajući po razvalinama svoga grada, ostali tražiti

krhotine nekih sretnijih vremena?

Zapravo, nije ni važno, dragi naši čitatelji.

Jer da vam je bilo važno, zaustavili biste priču, kao u svakoj pravoj interaktivnoj bajci, negdje davno pri-

je. Možda nakon prve ture neispunjenih obećanja.

Laka vam noć, drage naše Trnoružice.

Kad se probudite, o dramatičnom raspletu ili o nekoj novoj bajci čitajte u sljedećem Celegatu. La mariposa

Celegatova posta

- Oćeš molin te reć ovemu zatuconemu svitu da je

bila juta potriba ucinit nova vrota na teotar? Sto-

ra su bila puno blizu skalima, pa se ona bidna šjo-

ra iz Norveške loni dobota privolila, a da je pala,

tumbulala bi se sve do u Mandrać. Ita, Norveških baba 43

Imoš prov, tuko bit u dobre s Norvežanima. Okle bi-smo uvozili bakalor?

***

- Zoc se svit žali na moje predike?

Kurot, Beskonačnih predikih bb

Ca jo znon, pitoj Bankira, on te jedini atento slušo.

***

- Eno mi Jovan priti kaznenim progonom. Ca ću

ucinit?

Direktor, Medijska 101

Ni svako zlo za zlo. Ako te osudidu, moć ćeš cinit

Fanucciju kumpaniju.

*** - Zašto se u caffe baru „Marin“ ne pušta glazba? I

hoće li?

Gluhko Tuntlić, Hrvatskih debilnih srdaca 12, Ro-zgingrad

1)Zato. 2) Hoće. Kad Ivo Josipović prenese svoje

dionica ZAMP-a u korist Fonda za svećenički pomla-dak.

***

- Slučajno mi se pokidala stranačka članska iska-

znica.

Simon Bolivar Mateotti-Nicolanzi, Che Guevare 5o5 sa crtom, Santiago de Stuffo

Najbolje je naručiti novu preko Top Shopa. A da ipak

probate s ljepilom SuperBeneAttack?

***

- Zašto u Hvaru nije obilježena 400-ta obljetnica

otvaranja najstarijeg komunalnog kazališta u Eu-

ropi? Lucky Milano, Izvedbe Sv.Lovrinca 897, Ne-

verland

Potpuno je malograđanski slaviti okrugle obljetnice.

U duhu novih običaja proslavit ćemo stoga njegovu

četiristo i sedamnaestu, u 7. mandatu Pjerina Bebića.

- Koji je razlog prestanka emitiranja FFR-a? Treba

li uopće gradu Hvaru radio?

Jan Bratowsky, Gardlo w trusawki 2000000, Neznan

Poništena polica u „Croatia osiguranju“. 2) Ne treba, dovoljna je usmena predaja i povremeno dimni signali.

***

- Svima su puna justa Free For radija. Kako do sad

nisu reagirali?

Larry Flint, Zakaštil bb Kasno polidu!

***

- Oče Bene tuć Bebića? Njoko, Tikvičine 21

Nisi preciziro je na franje, na balote, na ping-pong ili na briškulu. Kako onda da ti odgovorin.

***

- Zoc se sastanci esdepea odaržojedu u Marinkota?

Sibe, Lesarova 1

Jer jedino tamo imodu kvorum.

***

- Zoc je koalicija HDZ i SDP napustila vijeće apena

kad je Zoran do ostavku na misto predsjednika vije-

ća?

Winetou, Pais, Neizgrođenih parcelih 5 b

To ti je kako u kaubojske filmove. Kad pade poglavica,

indijanci gredu doma.

***

- Koja je razlika između Venjeronde i Stipanske?

Kazo, Šepakova 13

Venjeronda/u podaržoje pozicija/u a Stipanska/u opozicija/u.

***

- Zoc kasniš sa odgovorima?

Mileva, Fri For Radija 3

Jerbo Miko Turta ni prošti svu poštu ca je arivala.

***

- Jesi cu da je „Uskok“ doša u For?

Zane, Križna luka bb

Pri smo igrali i sa Hajdukon a sad somo sa trećeligaši-

ma.