FIJOMBA List učenika OŠ „Ivan Goran Kovačić“, Lišane Ostrovičke br. 2, veljača 2014.

Upoznajmo sela naše škole

Luksemburg – mal, zelen i dinamičan

Savršena škola iz kuta učenika

INTERVJU: Mile Radanović

SPORT: Idemo u Brazil!

Naš nogometaš – Luka Maričić

Ojkanje –ponos starijih generacija

RADOVI UČENIKA

1

Fijomba List učenika OŠ „Ivan Goran Kovačić“ Lišane Ostrovičke Urednici: Ivan Hrabrov

Marijana Jurjević

Informatička podrška: Tomislav Miletić

Surađivali: Anita Gašparović

Nikolina Kraljević

Marina Juran

Novinari: Lucia Lepur Ines Nakić

Petra Nimac Iva Lepur

Valentina Dević Mihaela Radaš

Luka Maričić Sara Mamić

Antonija Mijić Ivana Šimunac

Monika Mamić Ante Mijić

Antonia Pavlović

Malo pomalo i eto našeg

drugog broja! Ekipa je ostala

ista, ali su ideje malo

drugačije. Primijetit ćete novi

dizajn, htjeli smo da sve

izgleda još modernije, mlađe i

efektnije. Nadam se da smo

uspjeli! Otvaramo nove teme.

Obvezno pročitajte članak o

Luksemburgu gdje vam iz

prve ruke opisujemo život

male zapadnoeuropske

monarhije. Naš domar Mile polako se približava mirovini.

Bila je to prilika našim

novinarkama za razgovor.

Upoznajemo vas s talentima,

Hajdukovom mladom

zvijezdom Mariom Pašalićem,

ali i našom školskom nadom

Lukom Maričićem. Putovali

smo selima lišanskog kraja.

Nije nas zaobišao ni

nezaobilazni Justin Bieber,

ali upoznajte i mlade

talentirane Dubrovčane! Sve

u svemu, mnogo toga

zanimljivoga. Zato, uzmite

Fijombu u ruke i uživajte!

Ivan Hrabrov

2

SADRŽAJ

Uredništvo 1

Sadržaj 2

ŠKOLSKE VIJESTI: Božićna priredba, Gostovanje pjesnika Ante Nadomira Tadića Šutre 3

Vukovar 4

Upoznajmo sela naše škole 5

Upoznajmo Luksemburg - mal, zelen i dinamičan 8

Sveti Nikola Tavelić u Lišanima vs. Sveti Martin u Lepurima 10

Savršena škola iz kuta učenika 11

Razgovor s našim domarom Milom Radanovićem 12

Zašto je nebo plavo, a ne žuto kao Sunce ili zeleno kao trava? 13

Smrt našeg Sunca 14

SPORT

Vijesti iz sporta 15

Idemo u Brazil! 16

Dečko zbog kojega je grmila poljudska ljepotica 18

Naš nogometaš -Luka Maričić 19

Legende na vratima Hajduka 20

Lacrosse & Boćanje 21

GLAZBA I FILM

Silente – mladi raspjevani Dubrovnik 22

Justin Bieber Mistletoe 23

Ojkanje –ponos starijih generacija; Preporuka za film 24

Književne preporuke 25

Radovi učenika 26

PRIČA: Želim život (Iva Mamut) 33

3

Božićna priredba I ove godine se održala još jedna Božićna priredba koju su

vodile Petra Mamić i Petra Pulić učenice sedmog razreda. Učenici, učitelji i roditelji su se okupili u velikom broju. Početak priredbe je

počeo kao i uvijek sa himnom.

Božićni program je bio bogat, nastupili su učenici koji su aktivni u sklopu zbora, dramske i plesne grupe. Pridružili su se i drugi s pokojom recitacijom, pa čak i na talijanskom jeziku, a prvašići su izmamili najviše osmjeha. Učenici su se jako potrudili i dali su sve od sebe. Na kraju priredbe ravnatelj Bore Savić je

čestitao svima Božić i Novu godinu i zaželio ugodne blagdane.

Gostovanje pjesnika Ante Nadomira Tadića Šutre

Školsku godinu 2013./2014. pamtit ćemo po ponovnom posjetu pjesnika Ante Nadomira Tadića Šutre. Već pomalo i stalni gost naše škole i ove godine je oduševio učenike svojim recitacijama, a oni hrabri koji su postavili i poneko pitanje na poklon su dobili njegovu knjigu. Ante Nadomir Tadić Šutra rođen je 1963. godine u Otoku kod Sinja, umirovljeni je brigadir Hrvatske vojske te piše pjesme i prozu. Njegova poznata pjesma je Stina pradidova koju pjeva klapa Intrade.

Stina pradidova

Ima jedna stina

U njidrima Knina.

Na njon stig vijori

I s buron se bori.

Ima jedna stina-

Tu je od davnina.

Pogled mi je žedan,

Pa je jutron gledan

I nikon je ne dan-

I nikon je ne dan.

Ima jedna stina

U njidrima Knina

Ka i koru kruva,

Barbara je čuva.

Ima jedna stina-

Tu je od davnina.

Na vri svoje glave

Vije boje slave;

Crven, bil i plave-

Crven, bil i plave.

Tili su te i Ugari stari,

Tili su te i Turci i Mleci.

Tukli su te svakakvi barbari-

Čija li si –stino, svima reci?

Ja san stina kralja Zvonimira-

Hrvatska san od vika vikova.

Darujte mi, braćo, malo mira-

Ja san stina vaši pradidova.

Iz zbirke Rađaj, Jelena, Zagreb, 2004.

Priredile: Valentina Dević i Iva Lepur

4

VUKOVAR

Naša škola se i ove godine

priključila obilježavanju žrtve

grada Vukovara. 18. 11. 1991.

JNA i srpske paravojne postrojbe

zauzele su Vukovar. Nakon pada

grada srpske snage počinile su

bezbrojne zločine, od kojih je

sigurno najveći, pokolj zarobljenih

ranjenika iz vukovarske bolnice na

Ovčari. Za mnoge pad grada nije

bio kraj stradanja, još su

mjesecima bili zarobljeni i mučeni

u logorima u Srbiji. Polako je došla

i 2014. godina. Što je za nas danas

Vukovar? Mjesto gdje je prije 22

godine slomljena ideja Velike

Srbije? Sigurno. Ali to je povijesni

podatak. Ja ću ispričati svoje

iskustvo. Dva sam puta imao

prilike posjetiti Memorijalno vojno

groblje u Vukovaru. Šetao sam

pored grobova poginulih vojnika i

promatrao njihove godine. Tako

mladi. Teško se nositi s njihovom

golemom žrtvom. Jer njih više

nema, dali su sve. Zaslužuju naše

sjećanje, njihova žrtva nas

obvezuje. Ali smatram da sjećanje

nije dovoljno. Ne smijemo

zaboraviti njihovo djelo. Njihovo

djelo je Hrvatska. Gradeći bolju,

uspješniji, pošteniju zemlju

njihovoj žrtvi dajemo smisao.

Njihova žrtva treba nam biti

motiv, snaga. Ne da mrzimo

njihove krvnike već da stvaramo

zemlju za koju su dali život.

Ivan Hrabrov

U tromjesečnoj opsadi preko 1000 hrvatskih vojnika

poginulo je u obrani grada. Uporna obrana slomila je

napadačku snagu neprijatelja i dala ostatku

Hrvatske vrijeme potrebno da izgradi Hrvatsku

vojsku koja će četiri godine kasnije iznijeti potpunu

pobjedu. Vukovar je konačno Hrvatskoj vraćen

mirnim putem 1998. godine.

Svake godine mladi se Lišanci sjećaju žrtve Vukovara i

Škabrnje paljenjem lampiona uzduž glavne seoske

prometnice.

5

Upoznajmo sela naše škole

Kao što ste iz samog naslova mogli zaključiti u ovome članku ćemo vas upoznati sa selima iz kojih dolaze učenici naše

škole. Profesor povijesti i geografije, knjižničarka te nas 3 učenice (Monika, Petra i ja-Ivana) sjeli smo u auto te se

prvo uputili prema Lepurima.

Najzanimljivija građevina u Lepurima je

definitivno crkva sv. Martina. Nismo imali

priliku vidjeti unutrašnjost, no crkva nas je

očarala i samim vanjskim izgledom.

Na slici vidimo nedavno

podignuti spomenik don Petru

Nakiću koji je ostao zapisan u

povijesnim knjigama kao

profesionalni graditelj orgulja.

Suhozidi su bili i ostali simbol dalmatinskog

krajolika.

Naravno, kao i svako drugo manje selo ni

Lepuri nemaju pekaru tako ujutro

kombijem pekar Rade razvozi kruh kako

stanovnici Lepura ne bi trebali odlaziti u

obližnje gradove kupiti kruh.

Evo nas u Buliću

6

A što je selo bez tuka

koje su nam blokirale

put?!

Vrijeme je za zadnje selo – Ostrovicu

A prije toga kratki odmor na zidiću

Odmah ispod crkve naišli smo na ovaj

predivni bunar. Naša knjižničarka vrijedno

fotografira, dok Petra vrijedno priča

Ostrovica ima ukupno 60 stanovnika. Na

slici vidimo ostatke nekadašnje škole koja

danas služi za sijeno.

Ostrovica, nekad iznimno bitna utvrda Šubića,

danas je malo selo naseljeno uglavnom

pripadnicima srpske nacionalne manjine.

7

Izradila: Ivana Šimunac

Nakon crkve sv. Ante Padovanskoga željeli

smo vidjeti i pravoslavnu crkvu no kako

smo svi prvi put tu nismo mogli naći put

koji će nas odvesti do nje No uspjeli smo

je slikati iz daljine.

Prvo smo išli do crkve sv. Ante

Padovanskog koja je danas spomenik

kulture, a u prošlosti je služila kao

vojna kapela.

Ispred crkve naišli smo na vrlo zanimljiv

ostatak, s još zanimljivijim ukrasom.

Pleterni ukras tipičan je primjer hrvatskog

srednjovjekovnog ukrašavanja.

8

Upoznajmo Luksemburg – mal, zelen i

dinamičan Dobili smo priliku upoznati Luksemburg izbliza.

To Veliko vojvodstvo nismo posjetili, već smo

zahvaljujući Nikoli Jurišiću, studentu engleskog

i francuskog jezika, koji studira na zadarskom

Sveučilištu, iz prve ruke dobili informacije

kakav je život tamo.

Luksemburg

Nikola je rođen 1987. godine u Zadru.

Trenutno stažira u Europskom parlamentu, na

Odjelu hrvatskih prevoditelja. Svoje bi

iskustvo, kaže, svakome preporučio. Iako se

naporno radi i puno vremena sjedi za

računalom, stječe se novo veliko iskustvo,

upoznaješ ljude te unapređuješ znanje jezika.

„U profesionalnom smislu pruža puno, tu se

nalaze brojne institucije,razvijeno je

bankarstvo, a ni plaće nisu loše. S druge

strane, mladi iz Luksemburga odlaze. Nema

puno sveučilišta, a veliki gradovi i poznata

sveučilišta su im blizu, pa odlaze skupljati

znanje. Meni je najveća promjena što nema

sunčanih dana i odlazaka na kavu u toku

tjedna. Ritam je jako brz, radi se puno. Radno

vrijeme je od 8.30 do 17.30.“ kazao nam je

Nikola za pitanje o prednostima i manama

života u Luksemburgu te je nadodao:“ Većina

ljudi koje ćete sresti na ulici su stranci koji su

došli raditi, svi su tamo zbog rada , poput neke

oaze za rad. Jedina osoba koju sam sreo da je

rođena u Luksemburgu bila je jedna crnkinja

podrijetlom iz Zelenortskih otoka.

Pretpostavljam da pravi luksemburžani žive

izvan centra i na periferiji.“

Položaj Luksemburga

Prometna povezanost je idealna, za dnevnu

kartu od 4 € možete se voziti cijeli dan

izvrsnim javnim prijevozom. S obzirom na

njihov standard benzin im je jako jeftin, oko

1.20 € tako da mnogi biraju vožnju

automobilima, a to naravno izaziva prometne

čepove.

Razloga za posjetiti Luksemburg je puno:“Grad

je jako zanimljiv, dijeli se u tri dijela. Gornji dio

je moderan,urbani. Donji dio grada je

srednjovjekovni. Nije zapušten nego pun

života, tu se nalaze noćni klubovi. Priroda je

prekrasna, sve je jako zeleno , potoci… treći

dio je jedan plato na kojem se nalaze europske

institucije. Jako je siguran grad, možete se

slobodno šetati i po noći. Postoji samo jedna

mala četvrt koja je poznata po kriminalu i nju

obični ljudi zaobilaze.“

9

Ulicama grada

Nikola na svom radnom mjestu

„Dosta je hladnije nego kod nas, prvi snijeg je

pao polovicom studenog. No po Luksemburgu

nećete vidjeti neke lude navijačke skupine po

gradu, ne zbog snijega nego nisu takvi. Ali

bave se mnogim sportovima: nogometom,

odbojkom i košarkom, a popularan je i

biciklizam.“

„Često se nešto događa, česti su glazbeni

festivali, posebno je lijepo za vrijeme adventa.

Cijela sredina odiše multikulturalizmom jer tu

žive ljudi iz čitavog svijeta tako da se može

pronaći kuhinja odasvud. Običan dan nije

zanimljiv jer većina otpada na posao.

Uglavnom ljudi ručaju u restoranima, a

prevoditelji ručaju u kantini. Živo je preko

vikenda.“

Raditi u Europskom parlamentu kao

prevoditelj izvan sjedišta Europske unije na

prvi mah zvuči čudno, no dok se

europarlamentarci sastaju u Bruxellesu i

Strasbourgu prava tvornica dokumenata je u

Luksemburgu. Gotovo svi prevoditelji

smješteni su u Luksemburgu gdje prevode,

pripremaju i šalju dokumente u te gradove.

Veliki vojvoda Henri sa suprugom

Službeni jezici u Luksemburgu su

luksemburški, francuski i njemački, a sva djeca

u školama uče i engleski tako da do 18 godine

znaju čak četiri jezika. Ne nailazi se često na

rasizam ili netrpeljivost, samo na zanimanje za

drugačije kulture. Najčešći doseljenici su

Portugalci, kojih ima čak 16 % od ukupno pola

milijuna stanovnika, a ima i Nijemaca te

Francuza, ali Hrvata baš i ne.

Još jednom zahvaljujem Nikoli na njegovom

vremenu i trudu.

Napisala: Lucia Lepur

10

Sveti Nikola Tavelić u

Lišanima

vs.

Sveti Martin u Lepurima

Lišane su i ove godine proslavile blagdan svog

nebeskog zaštitnika sv. Nikole Tavelića svečanom

procesijom i svetom misom u prepunoj crkvi.

Svečanu misu predvodio je fra Eduard Sokol,

župnik iz susjedne župe s domaćim svećenikom

Fra Damirom i s mnoštvom drugih župnika.

Posebnu pozornost svih prisutnih privuklo je

čuveno pjevanje. Na misi je pjevao mješoviti

crkveni zbor pod vodstvom časne sestre Ljiljane

Radaš . Nakon svete mise mnogobrojni gosti

otišli su na svečani ručak i uz molitvu i zagovor sv.

Nikole Tavelića do kasno u noć slavili blagdan. I

mladost je uz živu pjesmu do ranih jutarnjih sati

slavila svoga zaštitnika.

Valentina Dević

11. studenog samo tri dana prije obilježavanja

lišanskoga svetca u mom se selu slavi sv. Martin.

To je dan koji se u mom selu očekuje cijelu

godinu. Svaka se obitelj priprema za svečanu misu

koja bude obično u jedanaest sati. Volim taj dan

jer moje selo živne i dođe mnogo ljudi. I kada je

napokon ove godine došao taj dan, ponedjeljak,

morala sam u školu. Nažalost ove godine je to bio

radni dan. Zato je bilo manje ljudi nego prošle

godine kada je bila nedjelja. Obiteljski ručak bio je

oko dva sata poslijepodne, a većinom su na ručku

bila djeca. Nakon ručka kuća se polako počela

puniti ljudima. Ove godine olujna bura

onemogućila je ljudima izlazak iz kuće. Navečer je

bilo najviše ljudi. Večera je bila oko pola 19, a

nakon večere na stol su došli kolači. Bilo je i

veseljaka koji su poslije počeli pjevati naše stare

pjesme. Bilo je lijepo. Sa veseljem čekam iduću

proslavu svetoga Martina.

Iva Lepur

11

SAVRŠENA ŠKOLA iz kuta učenika

Razmatrajući činjenicu kako bi savršena škola trebala

biti ona u kojoj se ne uči, shvaćam kako je to jedna od

najglupljih stvari koju bi ta škola trebala uopće i imati.

Svi mi znamo da ćemo jednoga dana morati izaći iz

takve škole, a što onda dalje? Naime, po mome

mišljenju, prioritet svake savršene škole bi trebalo biti

upravo učenje. Veličina ustanove, pa i broj učenika ne

bi trebali igrati veliku ulogu u stvaranju takve škole.

Dovoljno je samo zaposliti učitelje koji će biti uzori

svakome od učenika, a samim time učenici bi dobili

želju za učenjem i proširenjem svojega znanja. Koliko

god bi ta škola trebala biti zabavna toliko bi trebao

vladati nekakav red. Naravno da je nemoguće u jedan

razred skupiti sve pažljive i mirne učenike, no kada bi

svaki učitelj iz sata u sat obrađivao lekcije na sve

zabavnije načine ipak bi vladao mir. Jedna od važnijih

stvari koju bi ta škola morala sadržavati je kantina.

Svima je opće poznato da je doručak najvažniji obrok

u danu. Kantina bi trebala biti mjesto u kojoj bi se uz

jelo učenici međusobno družili i pripremali za nastavu.

Naravno, gdje je kantina tu bi trebala biti i dvorana za

tjelesni. Bilo bi poželjno da ima i svlačionicu sa

tuševima, jer nakon duge igre svima je potreban

hladan tuš. To su zapravo sve materijalne stvari koje

svaka veća škola u svijetu ima. No što je onda bit

savršene škole? Pa možemo to ovako reći. Glavna

zamisao takve škole je da se učenicima pruži nekakva

vrsta slobodne, da ih iskustvo u toj školi pripremi na

život koji ih čeka nakon toga.

Ivana Šimunac

Za svakog učenika savršena škola je škola u kojoj se ne

uči, WI-FI je besplatan , odmori traju dulje nego

satovi… Naravno ,sve je to nemoguće . Ali zato uvijek

možemo ići u školu u kojoj ćemo biti predani radu i u

kojoj ćemo učiti za znanje, a ne za ocjene. Vjerojatno

svi sanjaju o nekom novom predmetu: nogometologija

za dečke, modologija za cure, a za pjevače i crtače

već imamo glazbeni i likovni. Matematika, fizika,

kemija, biologija… jednom se teenageru zavrti u glavi.

A i za dvoranu bi se nekima moralo vrtjeti u glavi… pa

ne možemo ni mi stalno igrati tjelesni vani ili u holu?!

No naravno držimo se financijskih mogućnosti škole,

koje i nisu baš velike!

Možda nemamo neke financijske mogućnosti, ali novi

autobus nam je prioritet. Pa nismo toliko mala škola

da nas vozi ta krntija. No, vratimo se na pojam

savršene škole. Treba nam brži Internet, to je

činjenica. A i nova računala. Da se ne raspisujemo,

imamo mi i dobrih stvari. Malo koja škola ima

projektore koji nam znatno olakšavaju rad. No za

savršenu školu trebali bismo puno učiti, bolje se

ponašati. Na taj bi način oživjeli duh naše škole. I na

još mnoge načine. Definitivno bi najbolje rješenje bilo

da se uvedu neka natjecanja. Kao na primjer: šah,

nogometni turniri…

Lucia Lepur

12

Razgovor s našim domarom

Milom Radanovićem

Naše vrijedne novinarke razgovarale su s našim domarom koji već 40 godina

radi u školi. Razdoblje od 40 godina za Hrvatsku je bilo prepuno raznih

promjenama, pa se tako i Mile morao prilagođavati drugačijim uvjetima iz godine u godinu. Evo što je o

svom radnom iskustvu u našoj školi rekao:

Koliko dugo radite tu?

40 godina.

Jeste li zadovoljni s uvjetima rada?

Jesam.

Je li vam bilo bolje raditi tek kada ste počeli ili sada?

Sada mi je puno bolje. Prije sam imao područne škole, a sada samo ovu centralnu.

Što vam najviše ostaje u sjećanju?

Prije smo imali puno više posla, i učenici bi nam također pomagali oko betoniranja ili nečeg drugog.

Čak bi i sa satova odlazili kako bi radili s nama.

Da li je naporno raditi kao domar u školi?

Nije.

Jeste li stekli neka nova iskustva?

A čujte, čovjek se cijeli život uči.

Naljute li vas nekada učenici?

Uff, itekako!

Koji posao najviše volite obavljati tu?

Nema tu ovo voliš ili ne. Moraš taj posao obaviti.

Koji vam je najteži, a koji najlakši posao?

Kao što sam već rekao svaki se posao mora obaviti. Bez obzira na težinu.

Kad odete u mirovinu hoćete li nastaviti dolaziti u školu kada budu priredbe?

Obavezno. Čak i sam ponekad pišem igrokaze za djecu.

Koje su razlike u uvjetima nastave kada ste vi bili đak i sada?

Milijun posto. Više se djeca ne tuku od strane učitelja, mi smo svakodnevno dobivali sa šibama.

Razgovarale : Iva Lepur i Ivana Šimunac

13

Zašto je nebo plavo, a ne žuto kao Sunce ili zeleno kao trava?

Promatrajući nebo mogli ste primijetiti da je zbog oblaka uvijek drugačije, ali je preko dana uvi jek

plave boje. Glavni 'krivci' za to su Sunce i Zemljina atmosfera. Nebo vidimo plavo zbog efekta

nazvano raspršivanje. Naime, sunce mora proći kroz Zemljinu atmosferu koja je puna plinova i

čestica te se oni prema svjetlosti ponašaju kao što loptica skače po filter aparatu. Sunčeva je

svjetlost puna različitih boja, ali plava ima najkraću valnu duljinu te kroz ovaj Zemljin filter prolazi

lakše nego svjetlost s duljom valnom duljinom. Također, nebo se čini najplavijim u doba dana kada

je sunce najbliže nama, a ujutro i navečer je najdalje nama.

Dakle, nebo je sloj nevidljivih plinova koji okružuju i štite Zemlju pa ih nazivamo atmosferom. Kad

je vrijeme sunčano nebo je plave boje, a kad je oblačno, nebo je sivo. Nebo je plavo zbog toga

što, kad je Sunce visoko na nebu, Sunčeve zrake lome se u čestice koje sadrže prašinu i

lebde. Ponekad se zbog nekih čovjekovih djela pojavi smog i zato, zbog te pojave, neki ljudi teže

dišu.

Napisala: Mihaela Radaš, 7. razred

14

SMRT NAŠEG SUNCA Vjerojatno se svako od nas jednom u životu zapitao hoće li ikada doći kraj svijeta? Nekakav strašan događaj poput

pada asteroida koji je dokrajčio doba dinosaura? Jedno je sigurno, do smaka svijeta će doći! Mi ga na sreću nećemo

doživjeti. Svaka zvijezda ima svoj rok trajanja, pa tako i naše Sunce. Neke zvijezde traju duže, ne ke kraće, dok je životni

vijek naše zvijezde oko 10 milijardi godina! Ne brinite se, tek smo na pola puta

U prošlom broju upoznali smo se s spektakularnim umiranjem velikih zvijezda, moćnim supernovama. Naša zvijezda

je mala i na slici iznad prikazan je njezin životni put. Na prvom mjestu je sadašnje Sunce, stabilna zvijezda koja

pretvara vodik u helij u svojoj jezgri i tako stvara toplinu i svjetlost koja postojano stiže na Zemlju, čak 150 milijuna

km dalje! I to u samo osam minuta! Međutim, za 4 milijarde godina više neće biti tako. Kako se nuklearno gorivo

troši, a Sunčeva jezgra skuplja njegovi se vanjski dijelovi počinju širiti i Sunce postaje Crveni div! Taj crveni div tako će

narasti da će progutati Merkur i Veneru, a Zemlju u potpunosti spržiti! Život na našem planetu više neće biti moguć.

Pa eto, imamo dovoljno vremena da smislimo novi dom Na kraju će se crveni div toliko proširiti da se više neće

moći održati u stabilnom stanju već će se njegovi vanjski dijelovi samo raspršiti u svemir, a Sunce će izgubiti većinu

svoje mase i postati Bijeli patuljak. To je mala zvijezda veličine Zemlje koja se polako hladi. Na kraju svog puta Sunce

će potpuno izgubiti svoju toplinu i postati hladno i mračno mjesto, Crni patuljak. Naš Sunčev sustav utonut će u

vječni mrak. Kako znamo sve ovo? Zahvaljujući našim fizičarima koji su sve to lijepo izračunali, i astronomima koji

svaki dan promatraju zvijezde, pa tako i njihov kraj diljem svemira.

Napisali: Antonija Pavlović i Ivan Hrabrov

Zvijezda

poput

našeg

Sunca Vanjski slojevi

su raspršeni u

Maglicu

Bijeli patuljak

Crni

patuljak

Crveni div

15

Prvi mjesec donio je i jednu tužnu vijest. Veliki prvak Formule 1 Michael Schumacher nakon nesreće na

skijanju u Alpama nikako se ne uspijeva probuditi iz kome. O njemu brinu vrhunski liječnici pa se nadamo da

će ova priča imati sretan kraj.

Nogometni tereni u Hrvatskoj miruju zbog zimske stanke. Zato se igra po europskim travnjacima. Luka

Modrić briljira u dresu madridskog Reala, a njegov suigrač Cristiano Ronaldo može se pohvaliti osvajanjem

Zlatne lopte, za najboljeg nogometaša 2013. godine!

Košarkaški klub Zadar smijenio je svog trenera Hrvoja Vlašića zbog loših rezultata. Zadar je trenutno zadnji i

prijeti mu ispadanje. Više sreće novom treneru Ivanu Sunari. Trebat će mu!

SPORTSKE VIJESTI priredio Ivan Hrabrov

Kraj prvog mjeseca donio nam je završetak Europskog rukometnog prvenstva za muškarce. Hrvatska je

još jednom igrala veoma bitnu ulogu. Nažalost, u najvažnijim utakmicama je poražena i na kraju

zauzela četvrto mjesto. U polufinalu nas je porazio domaćin Danska, dok smo u utakmici za treće mjesto

poraženi od svjetskog prvaka Španjolske. Utjeha u porazu bilo je priznanje koje je primio hrvatski

reprezentativac Domagoj Duvnjak koji je proglašen najboljim igračem svijeta u 2013.!

Prvi mjesec donio je prvi Grand slam turnir u 2014. godini. Australija se pokazala pakleno vruća. Mnogi

to nisu mogli izdržati, pa tako ni naš Ivan Dodig, koji je predao zbog iscrpljenosti. Marin Čilić opet nije

uspio pokazati svoj talent, tako da je za nas turnir brzo završio. Konačni pobjednik bio je neočekivan,

Švicarac Stanislas Wawrinka izbacio je iz turnira Novaka Đokovića, a u finalu svladao Rafaela Nadala i

tako zasluženo slavio!

Domagoj Duvnjak

Cristiano Ronaldo i njegova

Zlatna lopta

16

Idemo u Brazil! Naši kraljevi baraža izborili su prolazak u Brazil. I prekooceanska nas je država dočekala raširenih ruku. I to

doista raširenih ruku. (Ne)sretan ždrijeb poigrao se sa sudbinom naše selekcije i donio im Brazil, Kamerun i Meksiko.

Otvaramo ovo Svjetsko prvenstvo sa reprezentacijom koja je favorit za osvajanje turnira. Ali idemo hrabro, muški,

idemo onako kako samo Hrvati znaju protiv jakih.

Za početak turnira čeka nas (ne)spreman Brazil koji se muči sa gradnjom stadiona. Nadamo se da će

sve biti na vrijeme gotovo i da ćemo se sretno susresti na tom stadionu i pobijediti Brazil. Možda baš mi

osiguramo da se i treći put u svojoj osobnoj iskaznici susretnu sa svojim sretnim brojem pet i da im

Hrvatska uvali pet komada. Peti su po veličini svoje zemlje i po broju stanovnika. Na spomen Brazi la na

pamet nam pada odbojka na pijesku, nogomet i Copacabana, njihova najpoznatija plaža koja se nalazi u

njihovom gradu poznatom po karnevalskom festivalu - Rio de Janeiru. Po mnogo čemu je bivša portugalska

kolonija Brazil poznata. Ali nama je sada najvažniji nogomet. Ne idemo tamo jesti ili igrati odbojku, iako ni

to ne bilo loše. Njihov je nogomet oduvijek i svima poznat. Tko još nije čuo za Pelea, Ronalda i novu

Barcinu zvijezdu Neymara… svi oni su predstavljali ili predstavljaju žuto zeleni dres i ne treba ih nimalo

podcijeniti.

Rio de Janeiro

Od naših Vatrenih puno očekujemo na

ovom prvenstvu, ali najvažnije je da ostave

srce na terenu i da igraju hladne glave za

svoju domovinu. Sretno, dečki!

17

Sljedeći nas čeka Meksiko, jedina država Srednje Amerike koja se plasirala na svjetsko prvenstvo. I

njih ne trebamo podcijeniti jer nije ni njima bilo lako plasirati se na svjetsko prvenstvo, a i jedno su vrijeme

u prošlom stoljeću i vladali nogometnim svijetom. Sa odličnim napadačem Manchester Uniteda

Hernandezom kojega možete prepoznati na vrhu stranice u društvu sa odličnim napadačem Chelsea i

Barcelone - Samuela Eto'oa i Neymara. U svom tom sjajnom društvu naći će se i naši odlični igrači. Mora da

trenere spomenutih reprezentacija zaboli glava kada se sjete Modrića ili Rakitića.

Još nam je ostalo da predstavimo Kamerun za koji većina nas nije niti čula do ždrijeba za SP.

Kamerun je afrička republika koja izlazi na Gvinejski zaljev. Glavni grad Yaoundé s oko 1,5 mil. stanovnika

je u unutrašnjosti zemlje. Glavna zvijezda je zasigurno napadač Chelsea Samuel Eto'o koji za reprezentaciju

ima najviše nastupa i najviše postignutih golova. Sa Kamerunom će mo odigrati posljednju utakmicu

skupine.

Za prolazak dalje važno nam je samo da iz igre izbacimo Kamerun i Meksiko te da se izborimo za

drugu poziciju, odmah nakon Brazila koji je glavni favorit za samo osvajanje titule. Zvijezde će biti Cristiano

Ronaldo koji je dobio nagradu za najboljeg igrača u 2013. godini te Leo Messi koji ima već četiri takve.

Svima na ovom prvenstvu želimo sreću i da dođu do finala, ali ne da i osvoje turnir jer se toplo nadamo da

će taj trofej upravo naš kapetan, Dario Srna podignuti.

Napisala: Lucia Lepur, 7. razred

Evo i naše glavne zvijezde koja nažalost

neće nastupit na otvaranju SP-a sa

Brazilom zbog kazne koju je dobio radi

prekršaja na utakmici protiv Islanda. Zato

se nadamo da će sve to nadoknaditi u

utakmicama sa Meksikom i Kamerunom.

18

Dečko zbog kojega je grmila

poljudska ljepotica

Napisala: Lucia Lepur, 7. razred

Gotovo je nemoguće opisati što se 14. rujna ove godine

događalo na Poljudu. A „krivac“ je bio Mario Pašalić! Hajduk je,

odnosno Mario Pašalić srušio Dinamo sa dva prekrasna gola u 49. i

69. minuti. Ista priča i kod prvoga i kod drugoga gola, korner je

izveo Haris Bukva, a Pašalić je glavom, odnosnom petom dva puta našao Dinamovu mrežu! Tako se Mario iskupio

Hajduku što ga je ovo ljeto zadržao iako je za vratom stajala velika ponuda Catanije…

A tko je taj dečko koji je mnogo obogatio vezni red Hajduka i koji je ove sezone u sjajnoj golgeterskog formi? Dva

gola Dinamu izvukla su ga iz gomile mladih nada Hajduka… dakako pokazao se i u prvom kolu protiv Zadra sa

pogotkom i sa onom lijepom kontrom protiv Lokomotive, golom protiv Slaven Belupa…

Marko Bencun i Mario Pašalić u naletima protiv Lokomotive

Pašalić je rođen u Mainzu u Njemačkoj 9. veljače 1995. godine. Sa svojih je osamnaest godina velika nada za Hajduk.

Veliko je pitanje treba li ga u nadolazećem zimskom roku prodati

ili krenuti po naslov. Pašalić bi zasigurno bio jedan od ključnih

igrača u borbi za naslov, al Hajduk treba novca… No ostavljamo

upravi Hajduka da odluči. Mario igra na poziciji veznoga igrača

i stoga je čudno što je baš on najbolji strijelac Hajduka. Od

reprezentativne karijere do sada je igrao za mladu

reprezentaciju do 17 godina. Nadamo se da će jednoga dana biti

pozvan u seniorsku reprezentaciju… što prije, to bolje.

Jer Mario je u sjajnoj golgeterskoj formi, u najboljim

godinama…

Počeo je s Dinamom, ali jednoga dana zabijat će i većim klubovima. A možda bude nosio i jedan od dresova tih velikih

klubova. Kako god Marija čeka velika nogometna budućnost i nadajmo se da mu neka ozljeda neće uništiti karijeru.

Naime, dok je igrao u juniorima Mariju je otkrivena bakterija stafilokok- trovanje krvi. Ali Mario se nije dao. Nakon

šest mjeseci strogog mirovanja i razdvojenosti od terena, Robertu Jarniju se nameće u juniorima te ga bivši trener

Hajduka Mišo Krstičević zove u seniore. Tada je Pašalić dokazao da ga ništa ne slama lako.

Pašalić je sa 6 golova

prvi strijelac Hajduka i

treći strijelac 1. HNL.

Prije njega su samo

Leon Benko (Rijeka) i

Soudani (Dinamo)

Po transfermarketu Mario Pašalić vrijedi 1mil. eura

19

Naš nogometaš - Luka Maričić

Razgovarala: Ines Nakić, 7. razred

Svi pričaju o zvijezdama koje se rađaju u Hajduku, Rijeci i Dinamu i one se obično u prvom planu. A u drugom

se planu skrivaju negdje i pokušavaju izaći i uhvatiti svojih pet minuta slave. A kako i gdje naša zvijezda Luka Maričić

planira izgraditi nogometnu karijeru s te tko su mu idoli i u kojim bi klubovima volio zaigrati saznala je Ines Nakić u

razgovoru s njim.

Luka je rođen u Buliću, 15. svibnja 2001. godine i pohađa 6. razred OŠ Ivana Gorana Kovačića u Lišanima

Ostrovičkim. Nazvan je novom Hrvatskom nogometnom nadom i već je nekoliko puta bio progl ašen jednim od

najboljih igrač na turnirima. Nogomet igra pet godina, prvo je nogomet zaigrao u NK Velebit u Benkovcu iz kojega

odlazi u NK Zadar. Jasno, jer tamo ima većih mogućnosti za razvijanje i za postizanje nekih većih rezultata. Treninzi za

osvajanje nogometnog svijeta su naporni i gotovo svakodnevni. Ima veliku potporu obitelji i pri jatelja, jer kako sam

kaže bez njih ne bi uspio.

Na čemu još trebaš raditi, a što ti ide najbolje? Tehnika je teža i to mi ide teže, ali u trčanju sam najbolji.

Trebaš li paziti što jedeš i kako spavaš? Da, naravno. Moram spavati puno, osobito prije utakmice. Hraniti se moram

zdravo jer mi treba puno energije.

„Pati“ li škola zbog tvojih čestih treninga? Malo sam popustio, ali većinom uspijevam sve naučiti, no i profesori

imaju razumijevanja.

Za koji klub navijaš i gdje se vidiš u budućnosti? Navijam za Barcelonu, ali bih volio igrati u Bayern Munchenu.

Je li ti nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu? Da.

Tko je tvoj nogometni uzor? Lionel Messi.

Velika pobjeda Zadra nad

Dinamom. U plavom dresu na

slici nalazi se Luka.

Evo i nagrada za

najboljeg igrača turnira

Sv. Ante u Benkovcu.

Čestitamo i želimo puno

uspjeha u daljnjem

treniranju!

20

Legende na vratima Hajduka

Dva vratara, dva vremena, dvije legende

Vladimir Beara

Veliki Vladimir, Čovjek od gume, razni su nazivi za

Hajdukovog legendarnog vratara. Vladimir Beara

rođen je 1928. u Zelovu, malom mjestu kraj također

malog Muća. Zlatno doba njegove nogometne karijere

bile su pedesete godine. Kako u to vrijeme nije bilo

televizijskih prijenosa, o njegovim vještinama pričaju

stariji Hajdukovi navijači. Kažu da je čak ponekad

odustajao od postavljanja živog zida prilikom

branjenja slobodnih udaraca. S Hajdukom je osvojio

tri naslova prvaka Jugoslavije. Međutim, mnogi mu ni

danas nisu oprostili što je 1955. napustio Hajduk i

prešao u Crvenu Zvezdu. To je bilo ravno izdaji za

Splićane! U Beogradu je također bio uspješan , osvojio

je čak četiri naslova prvaka! Nastupao je na tri svjetska

prvenstva kao vratar jugoslavenske reprezentacije, a

1952. godine na Olimpijskim igrama u Finskoj osvojio

je srebrnu medalju. Sigurno jedan od najboljih vratara

svoga vremena.

Stipe Pletikosa rođen je 1979. u Splitu. Prvi je vratar

hrvatske nogometne reprezentacije i ruskog

prvoligaša Rostova. Kao devetnaestogodišnjak stao je

na vrata Hajduka, naslijedivši Tončija Gabrića. Zbog

svojih sjajnih karakteristika, izvrsne koordinacije i

refleksa postao je prva zvijezda kluba, a 2002. dobio je

nagradu za najboljeg igrača HNL-a. Kako to obično

biva s vrhunskim igračima put ga je odveo u

inozemstvo. Zajedno s klupskim kolegom Darijom

Srnom kupio ga je ukrajinski Šahtar iz Donjecka.

Nažalost, trener mu u Ukrajini nije dao pravu šansu.

Utjehu je nalazio na vratima hrvatske nogometne

reprezentacije čiji je standardni član. Popularni Plete

vrlo je omiljen među navijačima. Životni san mu je bio

nastup za neki engleski klub, međutim, zbog strogih

propisa za igrače izvan EU to nikad nije ostvario. Kad

ga je zagrebački Dinamo pokušao „izbaviti“ iz hladne

Ukrajine odbio je, rekavši da ne može igrati za ljutog

Hajdukovog rivala. Na kraju se smirio u vrlo kvalitetnoj

ruskoj ligi, u Rostovu, a hrvatski navijači polažu nade u

njegov odličan nastup na Svjetskom prvenstvu u

Brazilu!

Napisao: Ivan Hrabrov

Stipe Pletikosa

21

LACROSSE (NEOBIČNI SPORTOVI)

Napisala: Ivana Šimunac, 8. razred

Lacrosse je momčadski sport s loptom. U igri sudjeluju 2 momčadi po 10

igrača (9 u polju i 1 vratar). Cilj igre je postići pogodak teškom gumenom

loptom koristeći pri tome štap s pričvršćenom mrežom na vrhu. Lacrosse

nije pretjerano popularan sport. Većinom se igra u SAD-u i Kanadi te u

Francuskoj i Engleskoj. Često se održavaju sveučilišna natjecanja u lacrosseu, posebno na sjevernoameričkim

sveučilištima.

Zbog svoje nepopularnosti rijetko ga viđamo na TV-u, no 2 puta se našao na Olimpijskim igrama. Igra potječe od jedne indijanske igre koju su igrali Indijanci sa područja južne Kanade i sjevera SAD-a. Igra im je služila za

izoštravanje ratničkih vještina, a imala je i vjerskih značenja.

BOĆANJE Napisala: Monika Mamić, 8. razred

Ovu igru nazivaju još i igrati na balote. Igralište za boćanje naziva se zog. Boće mogu biti izrađene od

plastike, drva i kovine. Kuglastog su oblika, bulin ili bula najmanji je predmet u igri izrađen od drveta i obično obojen

crvenom bojom. Igra se jedan protiv jednoga, dvoje protiv dvoje i može troje protiv troje igrača. Dopušteno je izbijanje

protivničkih ili boća vlastitih igrača kao i bulina. Dopušteno je kotrljati ili bacati boću. U slučaju da se bulin izbije igra

se prekida, i baca sa strane sa koje su se bacale boće. Cilj je baciti boću tako da se ona što bliže dokotrlja do bulina.

Za svaku boću koja je najbliže buli dobiva se 1 bod. Igra se dok jedna ekipa ne postigne 13 punata.

Pobjeda lišanskih boćaša. U Lišanima se boćanje igra kod sadašnje općine.

Po mom mišljenju boćanje je više hobi, a ne prava sportska igra. To većinom igra za starije ljude, koji je igraju zbog

zabave i druženja. No boćanje vole i mladi tako od 2013. godine u klubu igra i jedan naš učenik Luka Nimac iz 6.

razreda.

Pravile igre:

Svaki postignuti gol donosi

bod. Kao i igrači u polju, vratar

smije igrati samo reketom. Igra

traje 4x15 minuta za muškarce i

2x25 minuta za žene. Za

pogreške igrača dosuđuje se

kazneni bod. Lopta koja može

dostići brzinu čak 160 km/h

predaje se brzim i kratkim

dodavanjem u punom trku.

22

Silente- mladi raspjevani

Dubrovnik U 2013. godini na hrvatskoj glazbenoj sceni pojavio se jedan vrlo

zanimljiv sastav. Grupa Silente koju čini sedam mladih Dubrovčana

ponudila je sasvim novi pop-rock zvuk. Njihove pjesme stječu sve

više obožavatelja a posebno se mora pohvaliti odmak od priglupih

stihova kojima smo inače bombardirani, ili koketiranja s

narodnjačkom glazbom.

Atlantida-spojiti nespojivo

Njihova najpopularnija

pjesma „Terca na tišinu“ u

trenutku pisanja ovog

članka ima već 670 000

pregleda, a krajem 2013.

napunili su zagrebačku

Tvornicu i oduševili kritičare.

Za pjesme „Terca na tišinu“ i

„Još jednom“ , izrađeni su

spotovi, a u prvom se

pojavljuje i poznati hrvatski

glumac Goran Bogdan.

Krajem 2013. objavljen je i

njihov prvi album „Lovac na

čudesa“

U glazbi benda dominiraju jako lijepi muški i ženski vokal koji se miješaju s

grupnim vokalima i gudačkom pratnjom čime nastaje izvrsna kombinacija.

Uistinu, tko ih jednom čuje ne želi prestati slušati!

Još jedna dubrovačka grupa je

početkom godine privlačila

pozornost. Rock grupa Atlantida

svojom svirkom je pokušala

„preskočiti“ more koje odvaja

dubrovački kraj od ostatka Hrvatske,

i tako još jednom poručila koliko

Dubrovčani žele Pelješki most.

23

Mistletoe It’s the most beautiful time of the year

Lights fill the streets spreading so much

cheer

I should be playing in the winter snow

But I'mma be under the Aye, love, the

wise men followed the star

The way I followed my heart

And it led me to a miracle

I don’t wanna miss out on the holiday

But I can’t stop staring at your face

I should be playing in the winter snow

But I’mma be under the mistletoe

With you, shawty with you

With you, shawty with you

With you under the mistletoe

Everyone's gathering around the fire

Chestnuts roasting like a hot July

I should be chilling with my folks, I know

But I’mma be under the mistletoe

Word on the street Santa's coming tonight,

Reindeer's flying through the sky so high

I should be making a list, I know

But I’mma be under the mistletoe

With you, shawty with you

With you, shawty with you

With you under the mistletoe

With you, shawty with you

Aye, love, the wise men followed the star

The way I followed my heart

And it led me to a miracle

Aye, love, don't you buy me nothing

'cause I am feeling one thing, your lips on my

lips

That’s a merry, merry Christmas

It’s the most beautiful time of the year

Lights fill the streets spreading so much cheer

I should be playing in the winter snow

But I’mma be under the mistletoe

I don’t wanna miss out on the holiday

But I can’t stop staring at your face

I should be playing in the winter snow

But I’mma be under the mistletoe

With you, shawty with you

With you, shawty with you

With you under the mistletoe(x2)

Kiss me underneath the mistletoe

Show me baby that you love me so-oh-oh

Oh, oh, ohhh

Kiss me underneath the mistletoe,

Show me baby that you love me so-oh-oh

Oh, oh, ohhh

24

Ojkanje - Ponos starijih Generacija

Napisala: Antonija Mijić, 8. razred

Ojkanje je najstarija vrsta pjevanja u Hrvatskoj. Ostatak je

predslavenskog balkanskog pjevanja s područja antičke Dalmacije , a

UNESCO odbor za nematerijalnu kulturnu baštinu svijeta 16. studenog

2010. godine uvrstio ga je na popis ugrožene nematerijalne svjetske

baštine. Članovi lišanskog KUD-a

Kao što joj i samo ime kaže, za ojkavicu je karakteristično oj koje se koristi često u pjesmama lišanskih starješina. U

Lišanima Ostrovičkim ojkanje je još uvijek zastupljeno, ali sve je veći strah od gubljenja te davne tradicije. Starije su

generacije to naslijedile od svojih predaka, ali ih je strah da oni to neće moći prenijeti na svoje potomke jer su se

vremena kako kažu promijenila i svi se srame svog porijekla i tog lišanskog oj.

Ono što ja mislim o toj temi se vjerojatno jako razlikuje od razmišljanja ljudi u Lišanima, ali je zato slično mišljenju

djece koja se sve više okreću suvremenom svijetu i pjesmama, pa im se možda ojkavica ne uklapa u takav način

života. Jako bi mi bilo žao da se ojkavica sasvim iskorijeni, ali ipak, za dobru ojkacvicu treba imati i dobar glas.

______________________________________________________________________________________________

Lovci na djeveruše (2005. SAD) – Preporuka za film

REDATELJ: David Dobkin ULOGE: Owen Wilson, Vince Vaughn, Christopher Walken VRSTA FILMA: romantična komedija SADRŽAJ: Dvoje najboljih prijatelja rade kao odvjetnici, njihov hobi je dolaziti nepozvani na vjenčanja. Prerušavaju se u Židove, Irce, Grke i dr. Tako dolaze na jedno vjenčanje gdje se John Beckwith ( Owen) zaljubljuje u jednu od mladenkinih sestara. Na vjenčanju sve dobro počinje dok ih ne pozovu u njihovu vikendicu. Onda kreću velike avanture. Ova romantična komedija je proglašena 2006. godine jednom od 50 najboljih komedija ovoga vremena.

Owen i Vince na vjenčanju ministrove kćeri Luka i Sara: „Ovu komediju bi trebali pogledati svi oni koji se vole dobro nasmijati i pogledati dobar film. Film je jako smiješan i zabavan. Nije baš za mlađu djecu, više za malo starije i odrasle. Može se pogledati nasamo, ali je mnogo bolje u društvu“. Zašto je smiješan? „Zato što dolaze nepozvani na vjenčanja, a da bi se svidjeli curama pričaju tužne priče pa se rasplaču. Stalno upadaju u smiješne situacije“.

Izradili: Sara Mamić i Luka Maričić, 6. razred

25

KNJIŽEVNE PREPORUKE preporučila: Marijana Jurjević

Holly Hobbie Samo da bude snijega

Za mlađe imamo priču Samo da bude snijega od Holly Hobbie. Pratimo dogodovštine

Zvrčka i Mljaca. Božić kuca na vrata Šljukina Gnijezda, a još nema ni jedne jedine pahulje

snijega... No to nije jedini problem koji muči Zvrčka i Mljaca. Ovaj bi Božić trebao biti

poseban, a koji je dar dovoljno poseban za najboljeg prijatelja na svijetu? Pročitajte i

saznajte odgovor!

C. S. Lewis Lav, Vještica i ormar

Četvero djece, braće i sestara Peter, Susan, Edmund i Lucy je tijekom Drugog svjetskog rata

poslano iz Londona u sigurnu udaljenost osamljenog sela, u kuću neobičnog, starog

profesora. Kao gradskoj djeci poprilično im je dosadno u velikoj kući punoj soba i vrata, a da

stvar bude nepodnošljivija, ne smiju ni vikati, ni trčati, jer profesor nije navikao na djecu u

kući. Dosađuju se, dok jednog dana ne smisle domišljatu igru skrivača po prostoru cijele kuće.

Tako, skrivajući se u ormaru Lucy ulazi u čarobnu snježnu zemlju Narniju gdje vlada zla Bijela

vještica. Ubrzo je slijede braća i sestra, te će se svi zajedno s moćnim lavom Aslanom uključiti

u borbu za spas Narnije…. Lav, Vještica i ormar druga je u nizu od sedam knjiga o zemlji

Narniji i njezinim čarobnim stanovnicima pa ako vam se svidi ova knjiga možete pročitati i

Čarobnjakov nećak, Konj i njegov dječak, Kraljević Kaspijan, Plovidba broda Zorogaza, Srebrni stolac i Posljednja

bitka. Prema ovim knjigama snimljena je i serija, a tu su i dva filma Lav, Vještica i ormar te Plovidba broda Zorogaza.

Đuro Sudeta Mor

Fantastična romantična priča o nedostižnoj ljubavi između Mora, sina starog upravitelja

vlastelinskog imanja, i vlastelinove kćeri Šu,koja je rastrgnuta između ljubavi prema Moru i

očevog zahtijevanja da prihvati prosca Arna. Nastala prije više od sedamdeset godina Mor

je pripovijetka atmosfere, mirisa, slutnje nečeg čudovišnog i stravičnog. Pripovijetka

stoljetne šume i metamorfoze. Pod teretom osjećaja, priča s realistične, sigurne staze

skreće i mijenja se od stranice do stranice u nešto mračno, ludo, zakučasto i

nepredvidljivo… izvor: sbooks

Nada Mihelčić Bilješke jedne gimnazijalke

Za one manje sklone fantastičnim romanima i pripovijestima tu su Bilješke jedne gimnazijalke, roman koji opisuje

sudbinu nadarene djevojčice kojoj roditelji stradavaju u prometnoj nesreći te ona počinje životnu borbu sama svojim

snagama. Dubravka Težak u pogovoru kaže: „Djevojčica sportom ubija žalost, dobrom voljom , vedrinom i

neslomljivošću ustraje u svojim nastojanjima da drži korak s ostalima koji žive u neokrnjenim obiteljima. Roman nudi

nadu kako se mogu, pouzdavajući se u vlastite snage i uz pomoć pravih prijatelja, nadvladati i naoko bezizlazni

problemi. „

26

27

28

29

30

31

32

33

Želim život napisala Iva Mamut

Znate onaj osjećaj, kada želite pobjeći od svega što vas je stiglo u vašem životu?

Tako sam se ja osjećala svaki put kada bi me pitali „I Tessa , kada se napokon vraćaš u školu?“

Iskreno, mene više nije bilo briga ni za školom, ni životom. Bole me riječi ljudi oko mene, njihovo nerazumijevanje i neshvaćanje svega što moram činiti kad prolaze pokraj mog smrtničkog lica s samilosnim osmjesima. Teško je bilo nakon svega što sam prošla krenuti naprijed. Nisam ni po čemu posebna, idem u jednu običnu medicinskih školu koja me svojim imenom svaki dan podsjeća na sebe samu.

Svaki put kad bi je izgovorili , sjetim se da sam i ja jedan medicinski slučaj. Nikom nije jasna moja cijela priča, pa se nadam da ću vam je svima objasniti na najbolji način. Moj Život – eh, da sam ga

birala nikada ga ne bih izabrala. No, što je tu je, nema promjene , moram se boriti, sama protiv svih...Svašta sam proživjela sa

svojim ocem i malenim bratom…majka koja mi je trebala biti glavna podrška rastala se od mog oca kad mi je bilo osam i ostavila nas. Njemu je bilo vrlo teško uzdržavati mene i malog Jacquesa, no uspio je ! Koliko god mu je bilo teško, on je uspio.

Vratimo se na moj medicinski slučaj. Sve je počelo s čestim vrtoglavicama i mučninama, iako smo nagađali da je to normalno u vrijeme razvoja djeteta – to nikako nije bilo normalno. Iz dana u dan, postajalo je sve gore pa smo odlučili otići u

privatnu ordinaciju dr. Langa. Sa samo 15 godina bila mi je dijagnosticirana leukemija. DA! LEUKEMIJA! Čudan je bio osjećaj , kada sam boravila na početku svega, četiri mjeseca u bolnici, duga četiri mjeseca. Kući bi došla na tjedan dana, no odmah bi se vraćala zbog redovitog padanja u nesvijest… Tako sam na kraju više boravila u bolnici, nego u kući. Počela sam pisati dnevnik da ne budem zaboravljena, da za mnom ostane materijalni dokaz mog života, mog postojanja. Složila sam si listu želja, prije nego li ,

znate već što… Prva želja na mom popisu je napraviti tetovažu… mislim da sam se potpuno promijenila, sad sam drugačija od sve te

silne djece koja nisu zadovoljna svojim izgledom u zrcalu, i pričaju gluposti… Nije mi još puno ostalo, ovog mog dragocjenog

vremena, no moja želja za tetovažom me je prošla. Znate, ja nisam jedna od onih koja bi dala sve za samo jedan trenutak proveden sa slavnom facom s plakata. Radije bih svoje vrijeme provela s najdražom knjigom - odmah me vidite kao nekog štrebera. Samo da znate, nije loše biti štreber , za razliku od nekih koji ne znaju koristiti svoj mozak na pravi način.

I tako sam odlučila napraviti prvi korak, riješiti se prošlosti, zapaliti slike sreće. Učinila sam to u svo m dvorištu, nije me

bilo briga za susjede i onako su se tek doselili , ne poznam ih. Bitno mi je bilo što prije se riješiti nepoželjnih slika, tih sjećanja i osjećaja na sretne dane… Sve to pozitivno me je zapravo samo razigralo, stalno sam nagađala da možda postoji spas, da je to samo jedna noćna mora iz koje će me probuditi. No vidjela sam istinu. Dlanovi su mi se počeli znojiti sami od sebe, napokon sam

ugledala plamen spasa, vatru koja je sjala u beskraju. Približila sam se plamenu i osjetila da mojoj koži godi osjećaj topl ine. Odlagala sam te davne uspomene, kad se ispred mene stvorila nečija sjena, smeđokosi dečko je stajao ispred mene i obratio mi se smiješeći „ Čemu sve to?!“ Odvratih „Olakšavanje duše.“ Osjetila sam slabost u glavi, i pala. Polako sam otvorila oči i susrela se sa smeđim očima i zabrinutim pogledom. „ Jesi dobro?“ Ostavila sam ga u nedoumici te jedva izrekla „ Krasan način

upoznavanja!“ Pogledao me je kao neku čudakinju s kratkom plavom kosom… ta frizura bila je rezultat terapija i zračenja koja su mi uništavala najbolje razdoblje života. Osjećaj nelagode se mogao rezati nožem. Shvatila sam da se zagledao u moje lice i moje plave oči. Pomogao mi je da ustanem, te napravio neku čudnu grimasu, prepustio je svom mozgu da dobaci par riječi „ Ja sam Jack.“ Pružio mi je ruku, ja sam je odbila. „ Tessa, samo Tessa.“ I otišla.

Tata je pojavio s vijestima „Tess, sutra moramo na pregled!“ Sve mi je bilo jasno, znala sam kakav je to pregled. Pregled koji me činio bolnom, razdražljivom, nestrpljivom... u glavi mi je bila samo jedna misao – kako u najkraćem roku izletjeti kroz ta jezivo zelena vrata ordinacije koja su me svakim minutom sve više i više izluđivala. Dr. Lang se obratio mom ocu i majci, dok sam

ja čekala u čekaonici. Dok su moji roditelji unutra razgovarali čula sam samo jednu naglašenu rečenic u doktora „ Ja samo znam da joj ne ostaje još mnogo vremena!“

Otac je izašao ogorčen iz ordinacije, te uputio ljutit pogled prema majci koja je bila ožalošćena, no ne toliko potresena kao i moj otac. Užurbano sam hodala hodnikom ispred njih dvoje. „ Bra vo Lucresia, krasna si majka i žena. Bravo!“

„ Prestani me okrivljavati za sve, nisam ja kriva jer nam kćer ima neizlječivu bolest!“ Shvatila je svoju rečenicu te samo po gnula svoju nepromišljenu glavu prema podu. „Lucresia, zaboravljaš da si ti mene ostavila. Bar jednom u životu priznaj svoju krivicu!“ Bio je na samom rubu suza. Odlučila sam prekinuti njihov bolesni razgovor koji u ovom trenutku nije nikom pomagao, samo nas je vraćao nazad. „Prekinite oboje, vi samo tratite ovo vrijeme koje mi preostaje!“ Pogledi su im lutali oko mene, no ja sam samo

ubrzala korak, nisam obraćala nikakvu pažnju na njih dvoje, samo sam odlutala u svoje misli…

nastavlja se…