NASLJEDNO PRAVOSkripta

NAELA NASLJEDNOG PRAVA Naelo nasljeivanja usred smrti (mortis causa) Institut nasljeivanja moe se primijeniti tek kada doe do smrti nekog fizikog lica. Ovaj trenutak se naziva delacija i oznaava moment prelaska prava i obaveza sa umrlogna njegove nasljednike. Naslijeuju se samo fizika lica, a imovina pravnih lica ne moe biti predmet nasljeivanja jer pravna lica prestaju postojati na nain odreen posebnim zakonom (likvidacija, steaj). Nasljednik se za ivota ostavioca ne moe odrei nasljedstva ili zahtijevati neto od ostavioca na ime naslijea. Samo izuzetno je predvieno odstupanje od ovog naela (npr.ugovor o doivotnom izdravanju). Naelo obvezne neposredne univerzalne sukcesije Nasljeivanje kao pravni institut podrazumijeva prelaenje imovine ostavioca na njegove nasljednike. Pri tome nasljeivanje predstavlja univerzalnu sukcesiju tj.prelaenje zaostavtine na nasljednike u cjelosti, zbog ega je nasljednik univerzalni sukcesor itave imovine koja ini ostavtinu. Nasljednici preuzimaju sva prava, potraivanja i obaveze ostavitelja, a ne samo neku stvar ili neko pravo iz zaostavtine. Zaostavtina se sa umrlog neposredno prenosi na nasljednika ili nasljednike, bez posredovanja i u svom obimu prava i obaveza koje je imao umrli u momentu smrti. Nasljednici ne mogu da vre izbor izmeu prava i obaveza koja im odgovaraju i onih koja im ne odgovaraju. Ukoliko se iz zaostavtine stiu samo pojedina prava i stvari (u sluaju legata) tada takvo sticanje nije neposredno ve se radi o posrednom sticanju u kome takav sticalac svoje pravo ostvaruje posredno od nasljednika. U ovakvom sluaju rije je o singularnoj sukcesiji. Univerzalni sukcesor stupa u sva prava i obaveze ostavitelja koji su egzistirali u asu njegove smrti i zbog toga sukcesor preuzima svu aktivu i pasivu zaostavtine, dok sinularni sukcesor preuzima samo odreenu korist i zbog toga je sukcesor samo u aktivi zaostavtine pa je zahtjev singularnog sukcesora obligacionopravnog karaktera. Naelo ogranienog broja pravnih osnova pozivanja na naslijee U naem pravu postoje samo dva osnova pozivanja na naslijee : testament kao osnov za testamentalno nasljeivanje i zakon kao osnov za zakonsko (intestatsko) nasljeivanje. Testament je jai pravni osnov to zani da e u sluaju postojanja valjanog testamenta zaostavtina pripasti onim nasljednicima koji su nasljedno pravo stekli na osnovu testamenta. U naem pravu je, takoe, mogue da ostavilac dio zaostavtine raspodjeli testamentom, a da se na onaj dio zaostavtine koji nije rasporeen testamentom primjene pravila zakonskog nasljeivanja. Ugovori o nasljeivanju su nedozvoljeni i bili bi apsolutno nitavi (npr. bili bi itavi ugovori o nasljeivanju kojima neko treem livu ostavlju svu svoju zaostavtinu ili njen dio). Ipak to ne znai da neko lice za ivota ne moe na osnovu ugovora valjano raspolagati svojom imovinom. U Zakonu o nasljeivanju postoje dva ugovora: ugovor o doivotnom izdravanju i ugovor o stupanju i raspodjeli imovine za ivota. Ali ova dva ugovora nisu nasljednopravne ve obligacione prirode. Istovjetan ili slian uticaj na nasljeivanje moe imati i niz drugih obligacionih ugovora (prodaja, darovanje), ali se svi ovi ugovori smatraju obligacionopravnim, a ne nasljednim ugovorima. Naelo ravnopravnosti Pod ovim naelom podrazumijeva se ravnopravnost polova, ravnopravnost brane i vanbrane djece, kao i ravnopravnost domaih i stranih dravljana u nasljeivanju. Graani su, pod istim uvjetima, ravnopravni u nasljeivanju bez obzira ko je2

ostavitelj, kakvog je zanimanja, starosti, pola i bez obzira na drutveni i socijalni poloaj. Posebno je pravilima nasljednog prava osigurana puna ravnopravnost mukih i enskih osoba u nasljeivanju. Isto tako vanbrano srodstvo izjednaeno je u pogledu nasljeivanja sa branim, a srodtvo potpunog usvojenja sa srodstvom po krvi. Pri tome se istie da u sluaju potpunog usvojenja prestaju meusobna nasljedna prava usvojenika i njegovih potomaka sa njegovim srodnicima po krvi. Kod zasnivanja nepotpunog usvojenja mogu je sporazum da su nasljedna prava usvojenika prema usvojitelju ograniena ili potpuno iskljuena. Naelo ipso iure sticanja Momentom smrti ostavioca zaostavtina po sili zakona prelazi na njegove zakonske ili tetamentarne nasljednike. Sticenje zaostavine od strane nasljednika nastupa u momentu smrti ostavitelja ipso iure, na osnovu samog zakona i bez ikakvog posebnog akta sticanja. Nasljednici ne moraju ni Znati da su postali nasljednici, jet zaostavtina na njih prelazi i prije davanja nasljednike izjave. Zaostavtina momentom smrti ostavioca prelazi na nasljednike samim djelovanjem nasljednopravnih normi, a da li e nasljednici prihvatiti svojstvo nasljednika rjeava se u ostavinskom postupku. Meutim, nasljednici nisu postali nasljednici od dana parvosnanosti rjeenja donijetog u ostavinskom postupku, ve su to postali u trenutku smrti ostavioca. Od smrti ostavioca u pogledu prava i obaveza iz zaostavtine nasljednici se nalaze u odnosu zajedniara, a od dana pravosnanosti rjeenja donijetog u ostavniskom postpuku njihov odnos se pretvara u suvlasniku zajednicu. Naelo dobrovoljnog sticanja Nikome se ne moe nametnuti svojstvo nasljednika i niko nije obavezan da bude nasllednik nekog lica ako to ne eli, a to se izraava naelom dobrovoljnosti sticanja zaostavtine. Nasljednik momentom smrti ostavioca ipso iure postaje nasljednik, ali u istom trenutku taj nasljednik stie pravo na odricanje od tog nasljedstva. Ukoliko se nasljednik odrekne nasljednog prava smatrae se da i nije nikada bio nasljednik. Jedini subjekt na ijoj strani ne postoji dobrovoljnost i koji se ne moe odrei zaostavtine je drava, jer u onim situacijama gdje nema drugih nasljednika zaostavtina pripada dravi. Naelo kaduciteta Kaducitet ili oasnost znai da ostavitelj nema nasljednike u nekom konkretnom sluaju ili kad se ne zna ima li nasljednika, a u propisanom roku ne javi se niko ko polae pravo na nasljedstvo, sud e oglasom i na drugi prikladan nain pozvati osobe koje polau pravo na nasljedstvo da se prijave sudu. Ako se nakon 6 mjeseci ne javi nijedan nasljednik, utvrdit e se da je zaostavtina prela u vlasnitvo optine (grada) ali se time nasljednik koji bi se javio kasnije ne liava nasljednog prava. Nekretnine predaju se optini odnosno gradu na ijem podruju se nalaze, a pokretnine optini odnosno gradu na ijem podruju je ostavitelj imao prebivalite u vrijeme smrti. Optina nije nasljednik, ve novi vlasnik koji je vlasnitvo stekao temeljem zakona i utvrene injenice u ostavinskom postupku da je zaostavtina u konkretnom sluaju ostala bez nasljednika. Naelo slobode testamentalnog raspolaganja uz mogua ogranienja testamentalnih raspolaganja U nasljednopravnim odnosima ovo naelo se izraava u pravu nekog fizikog lica da slobodno uredi svoje imovinkse odnose za sluaj smrti, te da preduzima i zakljuuje i druge pravne poslove. Ovo pravo se manifestuje kao sloboda sainjavanja testamenta i testamentalnog raspolaganja cjelokupnom imovinom, uz opte ogranienje koje vrijedi za sve pravne poslove da takvo raspolaganje ne moe biti suprotno ustavnim naelima, imperativnim3

propisima i moralu drutva. Prema naem Zakonu o nasljeivanju zavjetalac moe testamentom raspolagati svojom imovinom na nain i u granicama koji su odreeni u zakonu, a nuni nasljednici imaju pravo na dio zaostavtine kojim ostavilac ne moe raspolagati i koji se naziva nuni dio. Moe se zakljuiti da u naem pravu postoji sloboda testamentalnog raspolaganja koja je u formalnom smislu neograniena, ali i da ta sloboda moe biti u faktikom smislu ponekad ograniena zbog uvaavanja interesa odreenog kruga srodnika ili suprunika u iju korist je predvieno postojanje prava na nuni nasljedni dio. PRETPOSTAVKE ZA NASLJEIVANJE Da bi u nekom konkretnom sluaju moglo doi do nasljeivanja potrebno je da se ispune sljedee pretpostavke: 1. smrt ostavitelja; 2. postojanje nasljednika; 3. postojanje zasotavtine;4. postojanje osnova pozivanja na nasljee;

5. prijem i odricanje od nasljea. Smrt ostavitelja Smrt ostavioca je prirodni dogaaj koji ima kao posljedicu prestanak pravnog subjektiviteta ostavitelja i prelazak njegove imovine na njegove nasljednike. Veoma je bitno utvrditi taan dan i as smrti nekog lica jer od te injenice zavisi ko e biti nasljednici, ta e ui u sastav zaostavtine. Evidencija smrti nekog lica vodi se u javnom interesu od strane dravnih upravnih organa u matinim knjigama, a smrt nekog lica se dokazuje izvodom iz matine knjige umrlih. U nekim sluajevima poznato je da je neka osoba umrla, ali njena smrt nije evidentirana u matinim knjigama umrlih. U takvim sluajevima mogue je pokrenuti vanparnini postupak dokazivanja smrti. Za proglaenje nestale osobe umrlom i za dokazivanje smrti nadlean je sud na ijem podruju je ta osoba imala posljednje prebivalite, a ako nije imala prebivalite, sud na ijem podruju je ta osoba imala posljednje boravite. Osobe koje su u tom postupku postale naljednci imaju isti poloaj kao i oni nasljednici koji su kao takvi postali u situacijama kada je umrla osoba nakon smrti upisana u matinu knjigu umrlih. U naem nasljednom pravu ne postoji institut leee zaostavtine. To je zaostavtina u meuvremenu izmeu ostaviteljeve smrti i preuzimanja nasljedstva po nasljednicima. Postojanje nasljednika Nasljednik moe biti samo osoba koja je u ivotu u trenutku otvaranja nasljea. Postoje izuzeci od ovog pravila, jer dijete vee zaeto u trenutku otvaranja nasljea smatra se kao da je roeno, ako se rodi ivo. Neroeno zaeto dijete moe biti nasljednik u trenutku smrti ostavitelja, ali pod uvjetima da je dijete zaeto do trenutka smrti ostavitelja i da se rodi ivo. Ako se nasciturus rodi mrtav, uzima se da nije bio ni zaet. Ako se zaetak rodi iv postaje nasljednik od momenta ostaviteljeve smrti, a ne od momenta svog roenja. Pravilo da se zaetak smatra nasljednikom vei podjednako i za zakonsko i za testamentalno nasljeivanje. U svim drugim sluajevima nasljednici mogu biti samo osobe koje su nadivjele ostavitelja. Ako je neka od osoba kao nasljednik nadivjela ostavitelja, pa4

nakon tog taj nasljednik umre dolazi do transmisije nasljedstav sa umrlog delata na njegove nasljednike. Postoje situacije kada nije dovoljno da osobe pozvane na nasljee doive ostaviteljevu smrt da bi postale nasljednicima. Naime, u sluaju testamentovanog nasljeivanja mogue je da nasljednik bude odreen pod suspenzvinim uvjetom ili rokom. Da bi postala nasljednikom takva osoba mora pored doivljavanja ostaviteljeve smrti doivjeti ispunjenje suspenzivnog uvjeta, odnosno roka. Odsutne i nestale osobe, kao nasljednici, se smatraju da su ive, a radi zatite njihovih prava postavlja im se privremeni staratelj, koji se stara o njihovim pravima u odnosu na zaostavtinu. Ako se pojavi odsutna ili nestala osoba ona e preuzeti zaostavtinu. koja .Pravne osobe mogu biti nasljednici po osnovu testamentovanog nasljeivanja, a da bi pravna osoba mogla biti nasljednik potrebno je da egzistira u trenutku otvaranja nasljea. Od pravila da sve fizike osobe imaju sposobnost za nasljeivanje postoje dva izuzetka: nesposobnost za nasljeivanje i nedostojnost za nasljeivanje. Nesposobnost za nasljeivanje je nemogunost pojedinih kategorija da postanu nasljednici zbog odreenih okolnosti. Nae pravo ne pozanje ovu pravnu ustanovu, izuzev sluaja da se stranim osobama priznaje pravo nasljeivanja u Federaciji uz uvjet da i nai dravljani imaju pravo nasljedstva u dravi stranca. Nedostojnost za nasljeivanje je nemogunost odreene osobe da postane nasljednik konkretnog ostavitelja zbog razloga subjektivne prirode. Radi se o svojevrsnoj sankciji prema odreenoj osobi kao moguem nasljedniku zbog odreenog ponaanja takve osobe prema ostavitelju ili njemu bliskoj osobi. Postojanje zaostavtine Zaostavtina se najee definie kao skup imovinskih prava i imovinskih obaveza koje je ostavitelj imao u trenutku smrti. Zaostavtina nastaje u trenutku u kojem je fizikoj osobi prestao pravni subjektivitet, dakle u trenutku njene smrti. Za svog ivota niko nema ostavtinu, ona u to vrijeme jo ne postoji. Vrlo esto se pojam zaostavtine pogreno poistovjeuje sa imovinom ostavioca. Ovakvo odreenje je apsolutno pogreno jer u zaostavtinu u pravilu ne ulaze neimovinska prava umrlog, a ne ulaze niti sva imovinska prava i obaveze nekog liaca (npr.strogo lina prava). Sastav zaostavtine U trenutku smrti ostavioca na njegove nasljednike prelaze razliita prava i obaveze. U pravilu na nasljednike prelaze subjektivna imovinska prava ostavioca koja su ostaviocu pripadala u momentu njegove smrti. Meu subjektivnim imovinskim pravima koja ulaze u sastav zaostavtine su: stvarna prava (pravo vlanitva, zaloga i sl.), oblgaciona prava(iz ugovora o kreditu, zakupu, prodaji i sl.), prava intelektualnog vlasnitva (autorska prava i prava industrijskog prava vlasnitva). Lina prava su vezana za linost ostavioca i ona su nenasljediva. To su takva prava i obaveze koji se odnose na odrenu osobu, pa se smru te osobe gase (npr.pravo na sudsku zatitu). Postoji i kategorija lino-imovinskog prava i obaveza, a to su ona prava koja su imovinksog karaktera ali su strogo vezana za odreenu osobu, pa se gase smru takve osobe i ne tretiraju se kao zaostavtina ostavitelja (npr.line slunosti). Zaostavtinom se ne smatra obaveza ugovora o punomostvu, zakonska obaveza izdravanja i sl. U pravnom smislu cjelokupnost zaostavtine je mogue definisati kao skup razliitih subjektivnih prava i obaveza. U ekonomskom smislu zaostavtina se moe posmatrati kao bruto zaostavtina, kao vrijednosno iskazani zbir svih prava i obaveza koja su podobna da budu naslijeena, a koja su pripadali ostaviocu i koja se sastoji iz aktive (zbir svih5

subjektivnih prava u zasotavtini) i pasive (zbir svih obaveza). Razlika izemu kative i pasive ini istu neto zaostavtinu, pod pretpostavkom da je vrijednost aktive vea od pasive. Od bruto i neto zasotavtine treba razlikovati obraunsku vrijednost zaostavtine. Obraunska vrijednost zaostavtine se radi izraunavanja veliine dijelova nunih nasljednika dobija na nain da se neto vrijednost zaostavtine dodaju vrijednosti svih poklona koje je uinio ostavitelj za vrijeme svog ivota uz mogunost da doe do vraanja poklona, ako vrijednost neto zaostavtine nije dovoljna za namirenje nunih nasljednika. Predmet zaostavtine - su stvari i prava koji su ostavitelju pripadali u momentu njegove smrti, ukljuujui i njegova potraivanja i obaveze.Pravilo je da se zakosnkom nasljedniku uraunava u nasljedni dio sve to je na poklon dobio od ostavitelja, osim ako je ostavitelj u vrijeme davanja poklona ili u testamentu izjavio da se poklon ne uraunava u nasljedni dio. Potomci i usvojenici iz nepotpunog usvojenja koji su sa ostaviteljem ivjeli u zajednici i svojim radom, zaradom ili na drugi nain pomagali ostavitelju u privreivanju imaju pravo zahtijevati da im se iz zaostavtine izdvoji dio koji odgovara njihovom doprinosu u poveanju vrijednosti ostaviteljeve imovine. Tako izdvojeni dio ne spada u zaostavtinu. Isto tako mogue je izdvajanje predmeta domainstva. Nadivjelom supruniku i potomcima ostavitelja koji su s njim ivjeli u istom domainstvu pripadaju predmeti domainstva koji slue za zadovoljavanje njihovih svakodnevnih potreba. Tako izdvojeni dio ne spada u zaostavtinu. Zaostavtinu ne ine predmeti domainstva manje vrijednosti (namjetaj, posteljina). Postojanje osnova nasljeivanja Da bi neka osoba postala nasljednik mora postojati pravni osnov pozivanja na nasljee. U naem nasljednom pravu to su zakon i testament. Ugovor o nasljeivanju ako osnov pozivanja na nasljedstvo kod nas nije usvojen. Pored toga propisano je da su nitavi i : ugovor o nasljedstvu kojim neko raspolae tuim nasljedstvom, ugovor o nasljedstvu kojim se raspolae sa nasljedstvom neke tree osobe koja je jo u ivotu i ugovor o legatu ili nekoj drugoj koristi kojoj se saugovara nada iz jo neotvorenog nasljedstva. Od pravila da su ugovori o nasljeivanju nitavi postoji izuzetak da se potomak u sporazumu sa svojim pretkom odrekne svog budueg nasljedstva, koje bi mu pripalo tek nakon smrti pretka. Za punovanost ovakvog sporazuma potrebno je da bude sastavljen u pismenom obliku i ovjeren od suda, odnosno notara i da sudija prilikom ovjere popise proita sporazum i upozori pretka i potomka na posljedice sporazuma, te da sporazum vai i za potomke onog ko se odrekao od nasljea, ako sporazumom o doricanju nije drugaije odreeno. Ovaj izuzetak vai samo za odricanja od nasljedstva koje jo nije otvoreno. U pogledu meusobnog odnosa osnova na nasljee jei osnov je testament. Dok testament kao osnov pozivanja na nasljee dolazi u obzir iskljuena je primjena zakona kao osnova za pozivanje na nasljee. Do zakonskog nasljeivanja e doi ako nema testamenta, ako je testament nitav, ako testamentom nije odreen univerzalni ve samo singularni sukcesor, ako osoba odreena za nasljednika ne postoji u trenutku delacije, ako se testamentarni nasljednik odrekao nasljea i ako je testamentarni naljednik nedostojan. Prijem i odricanje od nasljea Pravna teorija poznaje tri sistema sticanja nasljednog prava: po sili zakona, voljom nasljednika i kombinacijom elemenata prva dva sistema. Sticanje nasljednog prava po sili zakona vailo je sve do rimskog prava. Lica koja su stekla6

objektivne pretpostavke za nasljeivanje postaju nasljednici ostavioca u trenutku njegove smrti, bez obzira na svoju volju. Tu se nije moglo ni postaviti pitanje prijema ili odbijanja nasljea. Sticanje nasljendog prava voljom nasljednika kod ovog naina, pored ispunjenja objektivnih pretpostavki potrebna je i izjava volje nasljednika da prihvata nasljedstvo. Sticanje nasljednog prava prlazi kroz dvije faze: prva nastupa smru ostavitelja, a druga nastaje davanjem izjave nasljednika da prihvata nasljedstvo (vailo u rimskom pravu, kao i u Austrijskom graanskom zakoniku). Sticanje nasljednog prava kombinacijom elemenata prva dva naina- nasljedno pravo se stie po samom zakonu u trenutku ostaviteljeve smrti, a lice koje je po sili zakona postalo nasljednik moe izjaviti volju kojom se odrie tog nasljedstva (prihvaeno u skoro svim modernim graanskim zakonicima). Odricanje od nasljea je izjava volje nasljednika koju on daje nakon smrti ostavitelja, s ciljem da ne naslijedi dio ili cijelu zaostavtinu tog ostavitelja. Da bi izjava bila pravno valjana njen sadraj mora biti mogu, dozvoljen i odreen. Nije mogue odricanje od nasljea koje se oekuje i takvo odricanje nema nikakvog pravnog dejstva. Nasljednik se moe odrei nasljea tek poslike delacije, smrti ostavitelja. Odricanje od nasljea ne moe biti djelimino. Da bi nasljednikova izjava bila odreena, nasljednik mora precizno navesti kojeg nasljeivanja se odrie-zakosnkog, testamentarnog ili nasljea po oba ta osnova. Odricanja vai i za potomke onoga koji se odrekao od nasljea ako nije izriito izjavio da se odrie samo u svoje ime. Nasljednika izjava koja bi sadravala mane volje bila bi manjkava. Nasljednik moe traiti ponitenje izjave ako je ona izazvana prinudom ili prijetnjom ili je data uslijed prevare ili u zabludi. Pored zahtijeva za ponitenje moe se podnijeti i zahtjev za pobijanje nasljednike izjave. Zahtje za pobijanje moe podnijeti samo nasljednikov povjerilac. Nasljednika izjava je neopoziva. Mora se dati u odreenoj formi i biti ovjerena od nadlenog organa i predata sudu ili moe biti data na zapisnik kod ostavinskog suda ili drugog osnovnog suda. Pravilo o neopozivosti nasljednike izjave narueno je odredbom prema kojoj ako se nakon davanja izajve o odricanju od nasljea pojavi imovina za koju se u vrijeme davanja izjave nije znalo da pripada zaostavtini. Izjavu o odricanju moe dati kako nasljednik tako i svaka druga osoba koja stie neka prava od ostavitelja. Nasljea se ne mogu odrei: nasljednik koji je raspolagao cijelom zaostavtinom ili njenim dijelom, nasljednik koji je ostavinskom sudu dao izjavu o prihvatanju nasljea i optina kojoj pripada zaostavtina bez nasljednika. Ako se nasljea odrekao testamentarni nasljednik, njegov dio zaostavtine pripae zakonskim nasljednicima. Ostavitelj to moe sprijeiti ako u testamentu odredi zamjenika testamentarnom nasljedniku. Ako se nasljea odrekao zakonski nasljednik samo u svoje ime za njega vai fikcija da je umro prije ostavitelja. Dio zaostavtine koji bi pripao njemu nasljeivae se po principu predstavljanja. Odricanje izvreno bez ogranienja vai i za potomke onoga ko se odrekao nasljea. Ukuliko bi nasljednik umro prije isteka roka za davanje izjeve o odricanju od nasljea (prije zavretka rasprave o zaostavtini), a takvu izjavu nije dao, pravo davanja izjave prelazi na njegove nasljednike.7

NASLJEIVANJE NA OSNOVU ZAKONA Naljeivanje na osnovu zakona e se ostvariti u svim sluajevima kada ostavilac nije sainio testament, kada testamentom nije obuhvaena cjelokupna zaostavtina, kada testamentalni nasljednik ne moe ili nee da se primi nasljea, kao i u svim drugim sluajevima kada testament nije osnov za prelazak zaostavtine sa ostavioca na njegove nasljednike. Pod zakonksim nasljeivanjem se podrazumijeva prelazak ostaviteljeve imovine na njegove nasljednike na osnovu zakona kao temelja pozivanja na nasljee. Zakonske nasljedne redove odreuju injenice krvnog srodstva ostavitelja i osoba koje dolaze u obzir da ga naslijede, brana veza ostavitelja sa nekom osobom i odnos usvajanja sa ostaviteljem. Ostaviteljevi krvni srodnici koji koji su po svom zajednikom pretku blii ostavitelju iskljuuju iz nasljedstva sve one srodnike koji su preko zajednikog pretka njemu dalji. Na Zakon o nasljeivanju poznaje tri nasljedna reda, ali sadri i posebna pravila za nasljeivanje po osnovu nepotpunog usvojenja, mogunosti poveanja nasljednog dijela djece, suprunika i roditelja, ako i posebna pravila o nasljeivanju autorskog prava. ZAKONSKO NASLJEIVANJE NA OSNOVU INJENICA SRODSTVA ILI BRAKA U naem nasljednom pravu kao relevantne injenice za nasljeivanje po osnovu zakona dolaze u obzir: krvno srodstvo ostavitelja sa osobama koje dolaze u krug odreenih nasljednika; brana veza sa ostaviteljem; odnos usvojenja sa ostaviteljem. Srodstvo moe biti krvno i graansko (srodtsvo po usvojenju). U pogledu krvnog srodstva razlikuje se brano od vanbranog srodstva. Brano i vanbrano srodstvo u pogledu nasljeivanja su izjednaeni, kao i srodstvo iz potpunog usvojenja sa srodstvom po krvi. Za pravo nasljeivanja je, takoe, irelevantno da li je srodstvo nastupilo u trenutku roenja ili naknadnim pozakonjenjem. U naem nasljednom pravu prihvaen je stav ogranienosti obima srodstva tako da u obzir kao nasljednici mogu biti pozvani samo neki srodnici ostavitelja. Radi se o sistemu stepena srodstva po kome se na nasljee pozivaju oni srodnici koji su blieg stepena srodstva sa ostaviteljem dok se srodnici daljeg stepena srodstva iskljuuju iz nasljea. Pored injenice srodstva i injenica brane veze izmeu ostavitelja i druge osobe je osnova odreivanja prava na nasljee. Nadivjeli suprunik nasljeuje ostavitelja sa potomcima ostavitelja u prvom nasljednom redu, a ako ostavitelj nije ostavio potomke, suprunik nasljeuje po pravilima koja vae za drugi nasljedni red. Ovo je tzv.koordinirajui sistem odnosa izmeu srodnika ostavitelja i njegova suprunika. Vanbrano srodstvo izjednaeno je sa branim, bez znaaja da li je oinstvo djeteta prizanto ili je oinstvo utvreno pravomonom presudom, donesenom u parninom postupku.

8

NAELO ISKLJUIVOSTI (HIJERARHIJE) Ovo naelo znai iskljuenje mogunosti nasljeivanja osobe nekog daljeg nasljednog reda sa nasljednicima blieg nasljednog reda. Odnosi se na srodnike ostavitelja a ne i na njegovog suprunika kao zakonskog nasljednika. Suprunik konkurie na nasljee sa potomcima ostavitelja u okviru prvog nasljednog reda, a ako nema nijednog potomka ostavitelja, suprunik konkurie na nasljedstvo sa roditeljima ostavitelja, odnosno njihovim potomcima. Meutim, ako nema roditelja ostavitelja (ili njihovih potomaka) ili ako su ivi a ne ele da se prime nasljea ili ne mogu biti nasljednici, suprunik iskljuuje ostale srodnike ostavitelja, nasljeujui cijelu zaostavtinu. PRAVO PREDSTAVLJANJA (REPREZENTACIJE) Ovo pravo sastoji se u tome da dalji srodnici ostavitelja, predstavljajui svog pretka (koji je umro prije ostavitelja), stupaju u nasljedna prava tog pretka, konkuriui na nasljedstvo tako da ostvare dio nasljedstva koji je pripadao njihovom pretku da je bio iv u asu ostaviteljeve smrti. Pravo predstavljanja dolazi u obzir kada je odreena osoba umrla prije ostavitelja. Osim toga ovo pravo se primjenjuje i u sluajevima kada je odreeni nasljednik nesposoban, nedostojan ili iskljuen iz nasljea. U sluaju odricanja od nasljedstva pravilo je da se odnosi i na potomke nasljednika koji se odrekao nasljedstva, izuzev ako nasljednik izjavi da se nasljedstva odrie u svoje ime. Pravo predstavljanja se dozvoljava neogranieno u okviru prvog i drugog nasljednog reda, a u treem nasljednom redu se ograniava samo na djecu umrlih djedova i nena. PRAVO PRIRATAJA Sadrinu ovog prava ini priratanje nasljednog dijela odreenog nasljednika, koji nee ili ne moe postati nasljednik u konkretnom sluaju, u korist ostalih srodnika istog stepena. Svrha prava prirataja je u tenji jednake podjele zaostavtine izmeu pojedinih grupa ostaviteljevih srodnika u sluaju kada neki nasljednik nee ili ne moe naslijediti. Pravo prirataja nastupa po samom zakonu tako da nasljednik u iju korist je ovo pravo ustanovljeno ne treba da se izjanjava da li prima dio koji mu pripada po osnovu prirataja. Pravo prirataja se primjenjuje teka kada se ne moe primjeniti pravo predstavljanja. PRVI ZAKONSKI NASLJEDNI RED Zaostavtinu umrlog nasljeuju njegovi potomci i njegov suprunik i to na jednake dijelove. Pod potomcima ostavitelja se smatraju njegova djeca i njihovi potomci (unuci, praunuci). Djecom se smatraju brana i vanbrana, kao i pozakonjena djeca (roena van braka, ali su njihovi roditelji naknadno zakljuili brak). Pod djecom se, takoe, smatraju usvojenici iz potpunog kao i nepotpunog usvojenja. Pravo nasljeivanja izmeu suprunika prestaje razvodom braka ili ponitenjem braka. Nadivjeli suprunik nema pravo da naslijedi umrlog suprunika ako je ostavitelj bio podnio tubu za razvod ili ponitenje braka, a poslije smrti ostavitelja se utvrdi da je tuba bila osnovana. Suprunik nema pravo da naslijedi umrlog suprunika i ako je brak sa ostvaiteljem proglaen za nepostojei ili kao brak bude poniten poslije smrti ostavitelja iz uzroka za ije je9

postojanje nadivjeli suprunik znao u vrijeme zakljuenje braka, kao i sluaju ako je zajednica ivota sa ostaviteljem bila trajno prestala krivicom nadivjelog suprunika ili u sporazumu sa ostaviteljem. Nadivjelom supruniku takoe ne pripada pravo da naslijedi umrlog suprunika ako je nedostojan za nasljeivanje. U sluaju da postoje samo potomci ostavitelja bez konkurencije suprunika cijelu zaostavtinu dijele potomci po linijama to jest na onoliko dijelova koliko je ostalo ostaviteljeve djece, uz primjenu prava predstavljanja u neogranienom obimu. Konkuriu li na nasljedstvo potomci ostavitelja i suprunik ostavitelja, zaostavtina se rasporeuje na jednake dijelove. U takvom sluaju suprunik ini samostalnu liniju a djeca ostavitelja, svako za sebe posebne linije. U sluaju da neko od djece ostavitelja nije nadivjelo ostavitelja, da nee ili ne moe biti nasljednik dolazi do primjene pravo predstavljanja, ili eventualno pravo prirataja. Ako se kao nasljednik u prvom nasljednom redu pojavi samo suprunik ostavitelja, on po principu iskljuivosti ne nasljeuje cijelu zaostavtinu, ve prelazi u drugi nasljedni red i konkurie na nasljedstvo sa roditeljima ostavitelja, odnosno njihovim potomcima. U sluaju da ostavitelja nisu nadivjeli ni potomci, ni suprunik na nasljedstvo se pozivaju u okviru drugog nasljednog reda roditelji ostavitelja, odnosno njihovi potomci. DRUGI ZAKONSKI NASLJEDNI RED Drugi nasljedni red je koljeno ostaviteljevih roditelja i njihovih potomaka, a sa njima nasljeuje i suprunik ostavitelja ako je ostao jedini nasljednik u prvom nasljednom redu. Ako iza ostavitelja ostanu ivi njegovi roditelji i njegov suprunik, onda jednu polovinu zaostavtine nasljeuju roditelji na jednake dijelove (po ), drugu polovinu nasljeuje suprunik. U sluaju da su ostavitelja nadivjeli jedan roditelj i suprunik, a ranije umrli drgi roditelj ostavio je potomke, na nasljedstvo konkuriu preivjeli roditelj, suprunici i potomci umrlog roditelja i to tako da roditelju pripada nasljedniki dio od , supruniku dio od , a potomcima umrlog roditelja (svi zajedno) dio od . Postoji li samo jedan roditelj i suprunik, dakle ako drugi roditelj nije ostavio potomke, zaostavtina se rasporeuje tako da naivjelom roditelju pripada polovina zaostavtine, a supruniku druga polovina. Ako su umrla oba roditelja ostavitelja i iza sebe ostavili potomke i pored njih ostavitelja je nadivio njegov suprunik, zaostavtina se rasporeuje tako da polovina zaostavtine pripada supruniku, a druga polovina pripada potomcima umrlih roditelja (brai i sestrama ostavitelja, odnosno njihovim potomcima). Postoji li samo preivjeli roditelji ostavitelja bez konkurencije njegova suprunika, roditelji nasljeuju zaostavtinu u cijelosti na jednake dijelove. Ako je ostao samo jedan roditelj jer su prije ostaviteljeve umrli suprunik ostavitelja i drugi roditelj koji je ostavio potomke, onda polovinu zaostavtine nasljeuje nadivjeli roditelj, a drugu polovinu nasljeuju potomci umrlog roditelja. Za sluaj da umrli roditelj nije ostavio potomke, cjelokupnu zaostavtinu nasljeuje nadivjeli roditelj ostavitelja.10

Postoji li samo suprunik ostavitelja, bez roditelja ostavitelja i bez njihovih potomaka, cjelokupnu zaostavtinu nasljeuje suprunik ostavitelja. Kada nasljeuju ostavioeva braa i sestre samo po ocu, njima pripada na jednake dijelove oev dio zaostavtine. Ako nasljeuju braa i sestre samo po majci, njima pripada na jednake dijelove majin dio. Roena braa i sestre nasljeuju na jednake dijelove sa braom i sestrama po ocu, oev dio, a sa braom i sestrama po majci, majin dio. TREI ZAKONSKI NASLJEDNI RED Zaostavtinu umrlog koji nije ostavio ni potomke, ni roditelje, niti su oni ostavili nekog potomka, ni suprunika nasljeuju njegovi djedovi i nene. Jednu polovinu nasljeuju djed i nena sa oeve strane, a drugu polovinu djed i nena sa majine strane. U ovom nasljednom redu pravo predstavljanja je ogranieno samo na njihovu djecu (strievi, ujaci, tetke ostavitelja) a ne i njihove potomke. Ako postoje svi djedovi i sve nene, postoje etiri nasljednika: djed i nena po ocu i djed i nena po majci. Svaki od njih nasljeuje po zaostavtine. U sluaju da postoji jedan djed i jedna nena iste loze, a drugi je umro ostavivi djecu, te ako u toj varijanti postoje djed i nena druge loze, nadivjeli dobijaju po 1/4 (ukupno ), a preostali dio od umrlog djeda ili nene nasljeuju djeca umrlog djeda, odnosno nene. Postoji li samo jedan djed ili jedna nena iz jedne loze, a drugi je umro bez djece, nasljedni dio umrlog djeda ili nene po pravu prirataja pripada nadivjelom djedu ili neni iste loze. Taj nadivjeli djed ili nena nasljeuje zaostavtine, a druga polovina pripada djedu odnosno neni iz druge loze. Ako su umrli i djed i nena iz druge loze bez djece, njihove dijelove nasljeuju djed i nena iz druge loze (ili njihova djeca). Za sluaj da nema ni jednog djeda niti nena iz obje loze, a nisu ostavili nijedno dijete, radi se o zaostavtini bez nasljednika, koja postaje draavno vlasnitvo (naelo kaduciteta). PRAVO NASLJEIVANJA PO OSNOVU NEPOTPUNOG USVOJENJA Nepotpunim usvojenjem zasnivaju se odnosi, pravi i dunosti kao izmeu roditelja i djece, jedino usvojenik zadrava prava i dunosti prema svojim roditeljima. Usvojenik iz nepotpunog usvojenja i njegovi potomci imaju prema usvojitelji ista naljedna prava kao i usvojiteljeva djeca i drugi potomci. Meutim, prilikom zakljuenja nepotpunog usvojenja mogu je sporazum da se usvojenikova prava iskljue ili ogranie. Uvjet postojanja nasljednih prava po osnovu usvojenja je da egzistira punovaan akt (rjeenje starateljskog organa) o usvojenju, a kod nepotpunog usvojenja da ta prava aktom o usvajanju nisu iskljuena. Bitno je da akt o usvojenju postoji u trenutku smrrti ostavitelja i da je punovaan. Ako je zahtjev za raskid nepotpunog usvojenja podnesen za ivota usvojitelja i usvojenika, a poslije smrti podnosioca zahtjeva se utvrdi da je zahtjev bio osnovan, ne moe doi do nasljeivanja. POVEANJE NASLJEDNOG DIJELA DJECE11

Do poveanja nasljednog dijela djece ostavitelja moe doi smanjenjem nasljednog dijela suprunika. Pored toga mogue je poveanje nasljednog dijela jednog djeteta ili vie njih u odnosu na preostalu djecu ostavitelja. Bez znaaja je da li su djeca brana ili vanbrana, a poveanje se odnosi samo na prvostepene potomke ostavitelja, a ne i na potomke djece. Uvjet za poveanje nasljednog dijela djece je da oni nemaju nunih sredstava za ivot. Pri tome sud uzima u obzir sve okolnosti, a naroito imovinske prilike djece i suprunika, njihovu sposobnost za privreivanje, vrijednost zaostavtine i sl. O zahtjevu za poveanje nasljednog dijela djece odluuje ostavinski sud, a ako se povodom takvog zahtjeva pojave sporne injenice ostavinski sud e prekinuti raspravljanje zaostavtine i uputite uesnike ostavinskog postupka na parnicu. Ako nisu sporne injenice, ostavinski sud e odluiti o tome u kom obimu e poveati nasljedni dio one djece kojima pripada ovo pravo. POVEANJE NASLJEDNOG DIJELA SUPRUNIKA Kada je suprunik pozvan na nasljee sa nasljednicima prvod ili drugod nasljednog reda su moe, na zahtjev suprunika, odluiti da naslijedi dio od dijela zaostavtine koji po zakonu trebalo da naslijede ostali nasljednici. Uvjet da ovako odlui ostavinski sud je da suprunik nema nunih sredstava za ivot. Odluka suda o uveanju nasljednog dijela suprunika ostavitelja zavisi od ocjene da li vlastitim radom ili iz nasljeene, odnosno druge imovine moe podmiriti osnovne ivotne potrebe, ne uzimajui u obzir eventualnu pomo od srodnika ili prava da zahtijeva zakonsko izdravanje. Poveanje nasljednog dijela moe se dosuditi samo na teret nasljednog dijela nekog od sunasljednika. Suprunik ostavitelja nije ovlaten da trai poveanje nasljednog dijela protiv testamentarnog nasljednika. Ako je vrijednost zaostavtine tako mala da bi njenom podjelom suprunik zapao u oskudicu, sud moe odluiti da cijelu zaostavtinu naslijedi suprunik. POVEANJE NASLJEDNOG DIJELA RODITELJA Kada su roditelji ostavioca pozavni na nasljee sa suprunikom ostavitelja, sud moe na njihov zahtjev odluiti da naslijede i jedan dio zaostavine koji bi po zakonu trebalo da naslijedi suprunik, ako roditelji nemaju nunih sredstava za ivot, a moe odluiti i da roditelji naslijede cijelu zaostavtinu, ako je ona tako male vrijednosti da bi njenom podjelom roditelji zapali u oskudicu. Poveanje nasljednog dijela moe se odrediti u koist oba roditelja ili samo u korist jednog od njih. Ako su oba roditelja u ivotu, pravilo je da se po veanje nasljednog dijela vri u korist oba roditelja, pod pretpostavkom da izmeu roditelja kao suprunika postoji zajednica ivota. Ako je jedan od roditelja ostavitelja umro prije ostavitelja, nadivjeli roditelj moe zahtijevati poveanje nasljednog dijela i to kako u odnosu prema supruniku ostavitelja tako prema nasljednicima umrlog roditelja ostavitelja. NASLJEIVANJE AUTORSKIH IMOVINSKIH PRAVA Sadrinu autorskog prava ine autorska imovinska i moralna prava. Autorska imovinska prava sadre ovlatenje autora na iskoritavanje, reprodukovanje, umnoavanje, prikazivanje, izvoenje, prenoenje i prevoenje djela (lanci, knjige, broure i sl.). Autorska moralna prava sadre ovlatenje autora da bude priznat i oznaen kao stvaralac kao i da se usprotivi svakoj upotrebi djela koja vrijea njegovu ast i ugled.12

Zakon o nasljeivanju odreuje da autorska imovinska prava umrlog nasljeuju njegova djeca, njegov suprunik i njegovi roditelji i to po nasljednim redovima. Ne primjenjuje se pravilo o pravu predstavljanja u sluaju da je dijete ostavitelja umrlo prije ostavitelja. Ako iza ostavitelja nisu ostala djeca (ili nee ili ne mogu da budu nasljednici) suprunik ostavitelja nasljeuje sam roditeljima ostavitelima po pravilima koja vae za drugi nasljedni red. Mogua je situacija da polovinu zaostavtine, koju ije autorska imovinska prava, nasljeuje jedan roditelj, a drugu polovinu suprunik, bez obzira to su iza ranije umrlog drugog roditelja ostali potomci. Zaostavtinu e u cjelini nasljediti suprunik ako roditelji nisu nadivjeli ostavitelja, a roditelj ili samo jedan od njih e naslijediti zaostavtinu za sluaj da suprunik nije nadivio roditelja. NUNI NASLJEDNICI Nuno nasljedno pravo je skup pravnih pravila kojima se odreuje krug osoba kojima je oporuitelj duan ostaviti odreeni dio svoje imovine. Postoje dva osnovna shvatanja o pravnoj prirodi prava na nuni dio : nuni nasljedni dio je jedan oblik nasljednog prava (prihvaeno kod nas i uveini drava svijeta) i pravo na nuni dio obvezno je pravo (Njemaka, vajcarska). Nuni nasljednici imaju pravo na nuni dio zaostavtine koji je zakonom odreen tako da nuno nasljeivanje predstavlja izuzetak od naela o slobodi ostavitelja da po svojoj volji raspolae svojom imovinom za sluaj svoje smrti. Pravni poslovi kojim se ograniva sloboda ostavitelja da neogranieno raspolae svojom imovinom su : testament, legat, ugovor o poklonu i ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za ivota. Nuni nasljednik je univerzalni sukcesor i njegov pravni poloaj u nasljeivanju je isti kao i kod zakonskog ili testamentarnog nasljeivanja. To znai da je njegovo pravo na nuni nasljedni dio zakonsko pravo. Dijete zaeto u momentu delacije, ako se rodi ivo, moe imati pravo na nuni dio. Za ostavrivanje prava na nuni nasljedni dio kao i kod svih drugih nasljednika vae pravila o davanju izjave o primanju ili odricanju prava na nuni dio. Sva lica koja dolaze u obzir da budu nuni nasljednici mogu se svrstati u dvije grupe: apsolutni nasljeuju bez ikakvih dodatnih uvjeta, uz samo jednu prepostavku da u konkretnom sluaju ispunjavaju sve pretpostavke da bi mogli biti zakonski nasljednici (ostaviteljevi barni partner, ostaviteljevi potomci i ostaviteljevi posvojenici). Oni imaju pravo na polovicu zakoskog dijela, odnosno polovina od dijela koji bi po zakonu pripao konkretnom nasljedniku. Relativni nuni nasljednici nasljeuju ako se kumulativno ispune dav dodatna uvjeta: moraju biti trajno nesposobni za rad, i ne smiju imati nunih sredstava za ivot (ostaviteljevi roditelji, posvojitelji, i ostali preci). Oni imaju pravo na treinu zakonskog dijela. Prvi nuni nasljedni red djeca umrlog, njegovi usvojenici iz potpunog usvojenja i njegov suprunik. Drugi nuni nasljedni red ine ostali potomci umrlog (njegovi unuci, praunuci), potomci usvojenika iz potpunog usvojenja, usvojenik iz nepotpunog usvojenja i njegovi potomci, roditelji ostavitelja i njegova braa i sestre. Nuni nasljednici imaju pravo na dio13

zaostavtine (nuni dio) kojim ostavilac ne moe raspolagati. Ostatkom zaostavtine moe zavjetalac raspolagato po svojoj volji (njegov raspoloivi dio). IZRAUNAVANJE NUNOG I RASPOLOIVOG DIJELA Prlikom izraunavanja nunog i raspoloivog dijela potrebno je utvrditi vrijednost zaostavtine. Vrijednost zaostavtine utvruje se na sljedei nain: -prvo se popisuju i procjenjuju sva dobra koja je ostavitelj imao u trenutku smrti, raunaju tu i sve ono ime je raspolagao testamentom, kao i sva njegova potraivanja; -od utrvene vrijednosti dobara koja je ostavilac imao u trenutku smrti odbijaju se trokovi njegova pokopa, iznos trokova popisa i procijene zaostavtine i iznos dugova ostavitelja; -dobijenom ostatku dodaje se vrijednost svih poklona koje je ostavitelj uinio ma na koji nain nekom zakonskom nasljedniku, pa i poklona uinjenih nasljednicima koji se odriu nasljea, kao i onih poklona za koje je ostavitelj naredio da se ne uraunavaju nasljedniku u njegov nasljedni dio, kao i poklona koje je ostavitelj u posljednjoj godini svog ivota uinio drugim licima koja nisu zakosnki nasljednici, osim manjih uobiajenih poklona. IMOVINA KOJA SE IZDVAJA IZ ZAOSTAVTINE Odreena imovina ne spada u zaostavtinu i ne uzima se u obzir pri izraunavanju nunog dijela, a niti se uraunava nasljedniku u njegov nasljedni dio. Radi se o imovini koja se izdvaja u korist potomaka i usvojenika koji su privreivali sa ostaviteljem i o imovini koju ine predmeti domainstva, a izdvajaju se u korist nadivjelog suprunika i potomaka ostavitelja ako su ivjeli sa ostaviteljem u istom domainstvu. Za ovo izdvajanje iz zaostavtine poterbno je: - zajedniki ivot potomaka (usvojenika) sa ostaviteljem, - pomaganje u privreivanju ostavitelju radom, zaradom ili na drugi nain, - te da je na osnovu ove dvije injenice poveana vrijednost ostavioeve imovine. Da bi potomak, odnosno usvojenik ostvario pravo na izdvajanje iz zaostavtine, potrebno je da podnese zahtjev ostavinskom sudu. O zahtjevu sud e odluiti u ostavinskom postupku ako meu sudionicima ostavinskog postupka nema spora o injenicama od kojih ovisi pravo na izdvajanje, a ako su te injenice sporne, sudionici e se uputiti na pokretanje parninog postupka. Ovakav zahtjev potreban je samo za izdvajanje u korist potomaka koji su privreivali sa ostaviteljemm, dok za izdvajanje predmeta domainstva (namjetaj, posteljina) u korist potomaka i suprunika ostavitelja takav zahtjev nije potreban (ali ga mogu potomci i suprunik ostavitelja podnijeti ostavinskom sudu). SMANJENJE RASPOLAGANJA TESTAMENTOM I VRAANJE POKLONA ZBOG POVREDE NUNOG DIJELA U faktikom smislu ostavitelj ipak moe u testamentu ili poklonom raspolagati svojom imovinom po svojoj volji iili elji. Ali ako bi ukupna vrijednost raspolaganja testamentom i poklonom premaila raspoloivi dio dolo bi do povrede prava na nuni dio. U takvom sluaju, a po zahtjevu nekog od nunih nasljednika, utvruje se vrijednost zaostavtine14

. To izraunavanje podrazumijeva i procjenu dobara kojim je ostavitelj raspolagao u testamentu, odnosno utvrivanje vrijednosti svih poklona. Tek nakon toga, ako se utvrdi povreda nunog dijela, dolazi do toga da se raspolaganja testamentom smanjuju, a pokloni se vraaju koliko je potrebno da bi se namirio nuni dio. Testamentarna raspolaganja se smanjuju u istoj razmjeri, bez obzira na njihovu prirodu, na njihov obim i bez obzira da li se nalaze u jednom ili vie testamenata, ako iz testamenta ne proizilazi ta drugo. U odnosu na vraanje poklona zbog povrede nunog dijela, pravilo je da se vraanje vri poev od posljednjeg poklona i ide dalje obrnuto redu kojima su pokloni uinjeni, a ako su pokloni uinjeni istovremeno vraaju se srazmjerno. Smanjenje raspolaganja testamentom moe se traiti u roku od 3 mjeseca od proglaenja testamenta, a vraanje poklona u roku od 3 godine od smrti ostavitelja. Da bi ostvario pravo na nuni dio nasljednik mora, postaviti zahtjev za nuni dio, odnosno zahtjev za smanjenje raspolaganja testamentom i vraanje poklona uvijek zavisi od volje zainteresovanih nunih nasljednika ISKLJUENJE NUNIH NASLJEDNIKA IZ NASLJEA Svrha iskljuenja je sankcija prema nunom nasljedniku, a osnovi za takvo iskljuenje su sljedei: ako se povredom zakoske ili moralne obaveze nuni nasljednik tee ogrijeio prema ostavitelju; ako je nuni nasljednik sa umiljajem uinio tee krivino djelo prema ostavitelju ili ostaviteljevu supruniku, djetetu ili roditelju; ako je nuni nasljednik uinio krivino djelo upravljeno na podrivanje vlasti, nezavisnosti i njene odbrambene snage; ako se ununi nasljednik odao neradu i nepotenom ivotu (kumulativno). Zakonska obaveza moe da proizilazi iz porodinopravnih odnosa i treba da je tee prirode. Moralna obaveza se najee sastoji u pomaganju i potivanju ostavitelja, npr.u sluaju proputanja ukazivanja nune pomoi. Ako je ostavitelj onemoguavao svom supruniku i djetetu izvravanje njihove zakonske i moralne obaveze prema njemu, tada se zbog izostanka izvravanja tih obaveza ne moe smatrati da su se nasljednici tee ogrijeili prema ostavitelju. Da bi se nuni nasljednik iskljuio iz nunog dijela zbog uinjenog krivinog djela prema ostavitelju, njegovom supruniku, djetetu ili roditeljima ostavitelja, zahtijeva se da se radi o teem krivinom djelu koje je uinjeno sa umiljajem. Radi se o kr.djelima upravljenim protiv linosti ili linih dobara, pa i protiv imovine. Nehatno izvrenje kr.djela ne moe biti osnov iskljuenja iz nasljea. Osnov za iskljuenje iz nasljea postoji i ako je nuni nasljednik bio sauesnik u izvrenju krivinog djela.

15

Pod neradom i nepotenim ivotom kao posebnim osnovom za iskljuenje nunog nasljednika iz nasljea podrazumijeva se odavanje pijanstvu, nemoralnom ivotu, kockanju, uivanju opojnih sredstava i sl. Iskljuenje moe biti djelimino i potpuno. Djelimino iskljuenje postoji onda kada ostavitelj u testamentu odredi nunom nasljedniku manji dio od onoga koji mu po zakonu pripada. U takvom sluaju mora se izriito navesti da se za preostali dio nuni nasljednik iskljuuje iz prava na nuni dio. Osnov za iskljuenje iz prava na nuni dio mora postojati u vrijeme sastavljanja testamenta. Izjava o iskljuenju mora biti data u formi testamenta i to bez obzira na formu testamenta. Posljedica iskljuenja ja da nuni nasljednik gubi nasljedna prav u obimu u kome je iskljuen. Ako je potpuno iskljuen iz nasljea, ne pripada mu nita iz zaostavtine, a ako je djelimino iskljuen pripada mu nuni dio koji nije zahvaen iskljuenjem. LIENJE NUNOG DIJELA U KORIST POTOMAKA Lienje nunog dijela ima za cilj zatitu potomaka osobe koja se liava nunog dijela. Ako je potomak koji ima pravo na nuni dio prezaduen ili je rasipnik, zavjetalac ga moe liiti u cjelini ili djelimino njegovog nunog dijela u korist njegovih maloljetnih potomaka ili punoljetnih potomaka koji su nesposobni za privreivanje. Lienje prava na nuni dio moe se odnositi samo na potomke ostavitelja kao njegove nune nasljednike. Da bi se neki potomak ostavitelja liio prava na nuni dio uvjet je da je taj potomak prezaduen ili da je rasipnik. Prezaduen je onaj nuni nasljednik ako iznos njegovih dugova u znatnom obimu premauje vrijednost njegove aktive. Rasipnitvo je stanje u kome nuni nasljednik neracionalno smanjuje svoju imovinu tako to je otuuje u bescijenje, troi na kockanje, voenje raskalanog ivota. Daljnji uvjet za lienje prava na nuni dio je da nuni nasljednik koji se liava tog prava ima potomke koji su maloljetni ili punoljetni a nesposobni za privreivanje. Vano je istaknuti da je ovaj uvjet ispunjen ako takve osobe postoje u trenutku otvaranja nasljea. U testamentu koji sadri izjavu da se odreena osoba liava prava na nuni dio, potrebna je i izjava da nuni dio pripada potomcima te osobe. U sluaju djeliminog lienja prava na nuni dio vai pravilo da ostavitelj mora izriito navesti obim nunog dijela za koji liava nunog nasljednika iz prava na nuni dio. URAUNAVANJE POKLONA I LEGATA U NASLJEDNI DIO Svakom zakonskom nasljedniku uraunava se u nasljedni dio sve to je na ma koji nain dobio na poklon od ostavitelja. Ne uraunavaju se plodovi i druge koristi koje je nasljednik imao od poklonjene stvari do smrti ostavitelji. Poklon se ne uraunava ako je ostavitelj izjavio u vrijeme poklona ili kasnije u testamentu da se poklon nee uraunati u nasljedni dio, ili se iz okolnosti moe zakljuiti da je to bila volja ostavitelja. Uraunava se zakonskom nasljedniku i16

legat, osim ako iz testamenta proizilazi daje ostavitelj htio da nasljednik dobije legat pored svog dijela. Ako je uinjen poklon osobi koja ne moe biti nasljednik zbog nedostojnosti za nasljeivanje, iskljuenja iz nasljea ili lienja nunog dijela, ta osoba zadrava poklon, a osobi koja je postala nasljednik (umjesto nedostonog, iskljuenog ili lienog nunog dijela) ne uraunava se u nasljedni dio ono to je poklonoprimac primio. Ako pak takva osoba kao poklonoprimac nije postala nasljednik zbog smrti ili odricanja od nasljea, takoe zadrava poklon, ali se uraunava u nasljedni dio osobi koja je umjesto poklonoprimca postala nasljednik. Osim toga ne uraunava se ono to je potroeno na izdravanje nasljednika i na njegovo obavezno kolovanje, a u odnosu na dalje kolovanje sud e na zahtjev tog nasljednika odluiti da li e mu priznati i te trokove uzimajui u obzir visinu trokova, vrijednost zaostavtine i sl. Nain uraunavanja u nasljedni dio poklona ili legata zavisi od volje poklonoprimca, odnosno legatara. Ako se poklonoprimac, odnosno legatar odlui da se obraunava vrijednost poklona (legata) oni nita materijalno ne vraaju u ostavinsku masu, ve ostalim nasljednicima isplauju odgovarajuu vrijednost prije nego to se pristupi diobi ostatka zaostavtine. U varijanti da ne dolazi do uraunavanja u nasljedni dio jer je to ostavitelj odredio, poklonoprimci (legatar) zadravaju primljeni poklon (legat) i ne vri se obraunavanje njihove vrijednosti, niti su poklonoprimac (legatar) duni da bilo to po tom osnovu isplauju ostalim nasljednicima, a pored toga sa ostalim nasljednicima uestvuju u diobi onog to je ostala zasotavtina. Sve ovo pod pretpostavkom da nije povreen nuni dio. Ako je polonoprimac odluio da stavr primljenu na poklon vrati u zaostavtinu, time poklon ostake bez pravnog uinka, a osoba koja je vratila poklon uestvuje u diobi zaostavtine sa ostalim nasljednicima srazmjerno nasljednikim dijelovima. Pravo zahtijevati uraunavanje poklona i legata, pripada samo sunasljedniku. To pravo nemaju legatari i povjerioci ostavitelja. Postupak se ne sprovodi po slubenoj dunosti, ve samo po zahtjevu sunasljednika. UVJETI ZA PUNOVANOST TESTAMENTA Testament je jednostrano i opozivo oitovanje posljednje volje kojom testator (oporuitelj) u propisanoj formi rasporeuje svoju imovinu za sluaj svoje smrti. Kao jednostrani pravni posao testament ima sljedee karakteristike: 1. testament je pravni posao za sluaj smrti i s tim u vezi treba da ispunjava sve uvjete punovanog pravnog posla; 2. testament je jednostrani pravni posao i za njegovu punovanost nije potrebno da neko drugi izrazi saglasnost volje;

17

3. testament je opozivo izraavanje volje tako da tu volju testator moe opozvati kad god

to eli, pa je nepunovana svaka odredba u testamentu kojom se testator unaprijed odrie prava opozivanja testamenta; 4. testament je iskljuivo lini akt i ne moe se sainiti putem zastupnika, a niti ga moe sainiti poslovno nesposobna osoba; 5. testament je strogo formalni akt jer mora biti sastavljen u jednom od oblika predvienih zakonom. Osnovne pretpostavke za punovanost testamenta: sposobnost odreene osobe da valjano iskae svoju posljednju volju; testament treba da sadri pravu volju takve osobe; testament treba da je sastavljen u zakonom propisanoj formi. Sposobnost za valjano sastavljanje testamenta ima svaka osoba koja je sposobna za rasuivanje i koja ima navrenih 16 godina ivota. Sposobnost za rasuivanje oznaava takvo duevno stanje testatora pri kome je sposoban da shvati znaaj svojih postupaka, tj.da zna ta radi i kakve su pravne posljedice njegovih postupaka. U nedostatku bilo kojeg od ovih uvjeta testament je nitav. Sposobnost za sainjavanje testamenta mora postojati u vrijeme sastavljanje testamenta, a ne prije ili poslije toga. U sluaju spora o postojanju, odnosno nepostojanju sposobnosti za pravljenje testamenta teret dokazivanja je na onom ko tvrdi da ne postoji ta sposobnost. Nitav je svaki testament ako je testator bio nesposoban za rasuivanje, nije imao 16 godina, bio natjeran prijetnjom ili prinudom da ga saini ili se odluio da ga saini usljed toga to je bio prevaren ili to se nalazio u zabludi. Ponitenje testamenta moe traiti samo osoba koja ima pravni interes i to u roku od jedne godine od kada je saznala za postojanje uzroka nitavnosti, a nadalje za deset godina od proglaenja testamenta. Rok od jedne godine ne moe poeti da tee prije proglaenje testamenta. U vezi punovanosti testamenta sudska praksa zauzela je pravno stanovite da nagovaranje testatora da saini testament ne dovodi u pitanje punovanost testamenta. Ako su samo neke odredbe testamenta unesene u testament pod prijetnjom ili prinudom, usljed prevare ili u zabludi, nepunovane su samo te odredbe. U pogledu forme postoje redovni i vanredni, a uz to i javni i privatni testament. Redovni su oni koji se mogu sainiti u svakoj prilici, a vanredni samo u posebnim, izuzetnim prilikama koje zakon izriito navodi i vae samo za ogranieni vremenski period. Javni su oni testamenti pri ijem sainjavanju se zahtijeva uee odreenog dravnog organa (suda, diplomatskog predstavnika, vojnog starjeine), dok kod privatnih testamenata to uee nije potrebno. OBLICI TESTAMENTA18

Svojeruni testament - Testament je punovaan ako ga je testator napisao svojom rukom i ako ga je potpisao. Takav testament ne moe sastaviti jedino osoba koja ne zna da pie. Uvjet punovanost ovog testementa je da ga svojeruno napie testator. Eventaulni dijelovi testamenta koje on nije napisao, ve druga osoba ne ine testament u cjelini nepunovanim, ve samo dijelove testamenta napisane po drugoj osobi. Bez znaaja je na kojoj materiji je testament napisan i pomou kojeg sredstva je napisan. Apsolutno nije znaajno ni na kom jeziku je testament napisan. Svojeruni testament koji je sastavljen nekim mehanikim sredstvom, ne svojeruno ne proizvodi pravni uinak jer takav forama nije dovoljno pouzdana, a predaja takvog testamenta sudu na uvanje ne dovodi do njegove punovanosti. Pored uvjeta da ovakav testament testator treba da napie svojom rukom zahtijeva se i da ga je testator potpisao. Obino se stavlja puno ime i prezime, ali i drukije potpisivanje testatora ne bi testament inilo nepunovanim. Moe se, umjesto oznake imena i prezimena, staviti i neki nadimak ili optepoznati pseudonim. Za punovanost ovog testamenta nije nuno da ga jeu njemu naznaen datum kada je sainjen, ali korisno je da datum bude naznaen. Isto tako oznaavanje mjesta u kome je testament sainjen nije uvjet punovanosti testamenta. Ovaj testament testator moe uvati kod sebe ili ga deponovati kod suda, odnosno dati na uvanje bilo kojoj drugoj osobi. Pismeni testament pred svjedocima Testator koji zna da ita i pie moe sainiti testament na taj nain to e ispravu koju mu je neko drugi sastavio svojeruno potpisati u prisustvu dva svjedoka, izjavljujui pred njima da je to njegov testament. Svjedoci e se potpisati na samom testamentu. Ovaj testament najee sastavljaju advokati ili druge strune osobe po kazivanju testatora. Bio bi punovaan kao pismeni testament pred svjedocima i ako bi testament na pisaoj maini napisao izjavu volje i svojeruno je potpisao pred svjedocima. Uvjet punovanosti je da je tekst testamenta svojeruno potpisao testator Potpis ostavitelja na testamentu pred svjedocima mora uslijediti na ve gotovm pismenom sastavu, a ne prije nego to je sastav sainjen. Po pravilu treba da je potpis punim imenom i prezimenom, a uvjet je da testator zna da ita i pie. Prilikom stavljanja potpisa testator treba da izjavi pred testamentarnim svjedocima da je ono to je potpisao njegov testament. Pri tome se ne trai da svjedoci znaju sadrinu teksta testamenta. Nadalje, za punovanost ovog testamenta potrebno je da se testamentarni svjedoci potpiu na samom testamentu, a potrebno je prisustvo najmanje dva svjedoka. Ako je testament pisan na vie listova, potrebno je da svjedoci potpiu svaki list. Nije valjan pismeni testament pred svjedocima kada su ga svjedoci potpisali nakon smrti ostavitelja. Pri sainjavanju pismenog testamenta pred svjedocima, svjedoci mogu biti samo punoljetne osobe koje nisu liene poslovne sposobnosti i koje znaju itati i pisati. Ne mogu biti testamentarni svjedoci potomci testatora, njegovi usvojenici i njihovi potomci, njegovi preci, testatorov usvojitelj, testatorovi srodnici u pobonoj liniji do etvrtog stepena zakljueno, suprunici svih prednjih osoba i suprunik testatora. Nitav je testament pred19

svjedocima ako zavjetalac nije poznavao pismo na kome je testament napisan (npr.pisan latinicom , a testator poznaje samo irilicu). Sudski testament - Sudski testament je redovni javni testament sastavljen po elji testatora pred sudom. Uvjeti forme ovog testamenta zavisni su od toga da li testator zna da ita ili pie ili nije ustanju da proita testament. U prvom sluaju nije potrebno prisustvo testamentarnih svjedoka, a u drugom se trai prisustvo dva svjedoka. Sudski testament moe biti sainjen u zgradi suda, ali i van zgrade suda u opravdanim sluajevima. Mjesno je nadlean svaki stvarno nadleni sud. Prije sainjavanja testamenta sudija je duan utvrditi identitet testatora. Ako sudija poznaje testatora po imeu i prezimenu to e se konstatirati u zapisniku. Ako ne poznaje testatora njegov identitet e se utvrditi javnom ispravom sa fotografijom. U slaju da nema takve isprave, identitet e se utvrditi izjavom dva svjedoka. Nakon toga sudija treba da utvrdi sposobnost osobe za punovano sainjavanje testamenta, to se odnosi i na utvrivanje godina ivota i sposobnosti za rasuivanje. O sastavljanju testamenta kao isprave sainjava se poseban zapisnik u koji se unose podaci o utvrivanju identiteta testatora, te eventualnih svjedoka i tumaa, ako su bili prisutni. Prije sastavljanja testamenta sudija treba da objasni testatoru propise koji ograniavaju u raspolaganju (nuni dio) ali i na mogunosti iskljuenja iz nunog dijela nunih nasljednika. Ako testator zna da ita i pie sudija e testament dati testatoru da ga proita i potpie. Kada ovaj to uini, sudija e na testamentu potvrditi da je testator u njegovom prisustvu proitao i potpisao testament, a zatim e i sudija potpisati testament, oznaiti datum i staviti peat suda. U sluaju da testator nije u stanju da proita testament koji mu je sainio sudija (testator je nepismen, slabo pismen ili slijep) , ovaj e ga proitati u prisustvu dva svjedoka. Testator e staviti na testament otisak prsta. Na testament stavljaju potpise i svjedoci, a sudija potvruje da su prednje radnje uinjene i takoe stavlja svoj potpis. Prisustvo svjedoka je potrebno i ako testator ne poznaje jezik koji je u slubenoj upotrebi u sudu. Uz to je potrebno i uee tumaa, kao i u sluaju da je testator gluhonijem ili slijep. Svjedoci trebaju biti punoljetne osobe koje su poslovno sposobne, pismene i koje pozanju slubeni jezik koji je u upotrebi u sudu. Pri sastavljanju sudskog testamenta svjedoci ne mogu biti potomci testatora, njegovi usvojenici i njihovi potomci, njegovi preci zakljuno sa djedom i nenom i njihovim potomcima, srodnici ostavitelja u pobonoj liniji do treeg stepena, suprunici svih ovih osoba i suprunik testatora. Ne moe se sainiti testament po kazivanju testatora u svojstvu sudije osobe koja je sa testatorom u prednjim srodnikim odnosima, niti ako je sudija suprunik tih srodnika kao i u sluaju ako je sudija suprunik testatora. Nitave su odredbe sudskog testamenta kojim se neto ostavlja sudiji koji je sastavio testament, svjedocima testamenta, ako i precima, potomcima, brai i sestrama i suprunicima tih osoba. Testator moe svoj testament predati na uvanje svakom optinskom sudu. O prijemu na uvanje ove isprave sainjava se zapisnik. Nakon prijema testamenta na uvanje, sud e20

testatoru izdati potvrdu o prijemu testamenta. Ako testator ima prebivalite na podruju drugog suda, o predaji na uvanje testamenta e se obavijestiti taj drugi sud. Testament e se vratiti testatoru ili njegovom punomoniku kad god to zatrai. O vraanju testamenta sastavlja se poseban zapisnik. Ako je testemnt vraen punomoniku, punomo se prilae zapisniku i zadrava u spisu. Okolnost da sudija nije, prilikom prijave ove isprave na uvanje, upozorio ostavitelja na nedostatke u obliku testamenta ne ini ovakvu ispravu punovanim testamentom. Diplomatsko-konzularni testament Dravljaninu BiH koji se nalazi u inostranstvu moe konzularni ili diplomatski predstavnik Bosne i Hercegovine, koji vri konzularne poslove, sainiti testament. Radi se o redovnom javnom testamentu koji mogu koristiti dravljani BiH u vrijeme dok se nalaze u inostranstvu. Bez znaaja je da li se nai dravljani nalaze stalno ili privremeno u inostranstvu ili su na proputovanju. Testament se sastavlja po pravilima koja vae za sudski testament. Identitet testatora se moe utvrditi posoem ali i drugim sredstvima identifikacije (CIPS ispravom, svjedocima, fotografijom i sl). Ako se identitet utvuje svjedocima onda identitet svjedoka mora biti utvren na nesporan nain. O sastavljanju ovog testamenta obavjetava se sud koji e biti nadlean za raspravljanje zaostavtine nakon smrti testatora. Testament na brodu Na bosanskohercegovakom brodu testament moe sainiti zapovjednik broda, po odredbama koje vae za sudski testament. Radi se o vanrednom javnom testamentu. Moe se sainiti kada je brod u plovidbi, u stranoj luci ili u naoj luci, a spreman je za plovidbu tj.od trenutka kada pone da prima putnike ili ukrcava robu. Mogu ga sainiti sve osobe koje su na brodu (putnici i osoblje broda). Sastavljanje testamenta vri se po pravilima koja vae za sudski testament. Sastavlja testamenta je zapovjednik broda. Vaenje ovog testamenta je ogranieno do isteka 30 dana nakon povratka testatora u BiH. Vojniki testament - Vojniki testament je oblik vanrednog javnog testamenta koji se moe sainiti za vrijeme mobilizacije ili rata u formi predvienoj za sudski testament. Ovaj testament sainjava se osobama koje su u vrijeme mobilizacije ili rata na vojnoj dunosti. Testament sainjava komandir ete ili koji drugi starjeina njegovog ili vieg ranga. Zakon dozvoljava da testament saini i druga osoba u prisutnosti ovih starjeina, kao i starjeina nieg ranga odvojene jedinice. Vaenje ovog testamenta je vremenski ogranieno. Optim rokom je predvieno da vojniki testament prestaje da vai po isteku 60 dana nakon okonanja rata. Pored tog opteg roka postoji i subjektivni rok od 30 dana. Naime, ako je neka osoba demobilisana oriej zavretka rata, njegov vojniki testament prestaje vaiti 30 dana raunajui od dana demobilizacije, a ako je neka osoba zadrana na vojnoj dunosti poslije okonanja rata, njen vojniki testament prestaje vaiti po isteku 30 dana, raunajui od njegove demobilizacije. Usmeni testament- Usmeni testament je vanredni testament kojim testator izjavljuje posljednju volju usmeno pred dva svjedoka ako usljed izuzetnih prilika nije u mogunosti da saini pismeni testament. Izuzetne prilike mogu biti objekivnog karaktera kao to su rat,21

poplava, poar, brodolom, pad aviona i sl. ili subjektivnog karaktera kao to si iznenadna teka bolest, teko tjelesno povreivanje i sl. U sluaju postojanja izuzetnih prilika zbog kojih testator nije bio u mogunosti da saini testament, izjava volje testatora u usmenoj formi punovana je ako je takva izjava data pred najmanje dva svjedoka. Vaenje ovog testamenta je ogranieno jer prestaje da vai po isteku 30 dana od prestanka izuzetnih prilika u kojima je sainjen. Ako testator ostane u ivotu po isteku 30 dsns od prestanka izuzetnih prilika, usmeni testament je punovaan. Pri sainjavanju usmenog testamenta svjedoci mogu biti samo one osobe koje mogu biti svjedoci pri sainjavanju sudskog testamenta, ali ne moraju znati itati i pisati. Svjedoci ne mogu biti potomci testatora, njegovi usvojenici i njihovi potomci, njegovi preci zakljuno sa djedom i nenom i njihovi potomci prvog stepena, srodnici ostavitelja u pobonoj liniji do treeg stepena, suprunici ovih osoba i suprunik testatora. Nitave su udredbe testamenta kojima se neto ostavlja svjedocima pri njegovom sainjavanju, suprunicima svjedoka, precima i potomcima svjedoka, srodnicima svjedoka upobonoj liniji do etvrtog stepena srodstva i suprunicima scih ovih osoba. Svjedoci pred kojima je testator usmeno izjavio svoju posljednju volju duni su da bez odlaganja napisu sadrinu izjave testatora i da je to prije predaju sudu ili umjesto toga da je usmeno ponove u sudu. O tome se kod suda sastavlja zapisnik u kome se evidentira ta su svjedoci iskazali o sadrini usmene izjave volje testatora, kada i na kom mjestu je takva izjava data i u emu su se sastojale izuzetne prilike u kojime je izjava data. Meunarodni testament - Ovaj testament moe sainiti svaka osoba bez obzira na mjesto gdje je sainjen, imovinu gdje se nalazi, dravljanjstvo, prebivalite ili boravite testatora. To znai da u Federaciji BiH ovaj testament moe sainiti na dravljanin, stranac i osoba bez dravljanstva. Nai dravljani mogu sainiti ovaj testament u drugoj draavi koja je ratifikovala Konvenciju o jednoobraznom zakonu. Za punovanost ovog testamenta trai se da ga je sainila jedna osoba. Meunarodni testament mora biti napravljen u pismenom obliku, testator ne mora svojeruno napisati testament, a moe biti napisan na bilo kome jeziku, rukom ili na neki drugi nain. Testament treba biti potpisan od dva svjedoka i ovjeren od nadlenog organa.

Prema tome testatoru moe napisati testament druga osoba, pa i organ koji ovjerava testament ili svjedok testamenta. Ovaj testament moe biti napisan pisaom mainom ili na neki drugi nain. Testator moe testament potpisati prije ovjere ili prilikom same ovjere. Ako je prije ovjere potpisao testament potrebno je da se pred nadlenim organom i svjedocima izjasni da je na testamentu njegov potpis. U sluaju da testator nije u stanju da se potpie to e se konstatirati u testamentu. Ovaj testament mogu sainiti samo osobe koje su pismene. Potpis testatora se stavlja na kraju testamenta, a ako ima vie listova, svaki list mora da potpie testator. Nadlean za ovjeru22

meunarodnog testamenta je sudija optinskog suda, a u inostranstvu na dipolomatskokonzularni predstavnik. Svjedoci pri sainjavanju me.testamenta mogu biti punoljetne osobe koje nisu liene poslovne sposobnosti i koje razumiju jezika na kome je testator izjavio da je pismeno njegov testament i da mu je poznata sadrina testamenta. Ne mogu biti svjedoci potomci testatora, njegovi usvojenici i njihovi potomci, njegovi preci i usvojitelji, njegovi srodnici u pobonoj liniji do etvrtog stepena zakljueno, suprunici svih ovih osoba i suprunik testatora. to se tie postupka sastavljanja me.testamenta, prije svega sudija treba da utvrdi identitet testatora. Nakon toga testator treba da u prisutnosti svjedoka i sudije preda testament sudiji i da izjavi da testament sadri njegovu izjavu volje i da mu je poznata sadrina te izjave. Testator nije duan da svjedoke i sudije upozna sa sadrinom testamenta. Poslije toga testator potpisuje testament, a ako je to uinio ranije, izjavljuje da je na testamentu njegov potpis. Iza toga svjedoci i sudije u prisutnosti testatora potpisuju se na testamentu. Obavezno je da sudijja nakon prethodnih radnji stavi datum kada je on potpisao testament. Taj datum je bitan element me.testamenta jer se smatra da je sainjen tog dana. Testator moe dati izjavu o uvanju testamenta. Takva izjava zabiljeit e se u potvrdi koja se posebno sastavlja uz ovaj testament. Potvrdu izdaje sudija. Potvrda nije bitan uvjet postojanja testamenta i njegove punovanosti, a ako je sastavljena smatra se dovoljnim dokazom punovanosti testamenta, a drugi primjerak se predaje testatoru. Notarski testament- U Zakonu o notarima RS predvieno je da testament moe zavjetaocu sainiti notar. Notar e testament sainiti u skladu sa odredbama ovog zakona koji se odnosi na sudski testament, ako Zakonom o notarima nije drugaije regulisano. NEPUNOVANOST TESTAMENTA I DOKAZIVANJE SAKRIVENOG I IZGUBLJENOG TESTAMENTA UNITENOG,

Nepunovaan testament ne moe biti osnov pozivanja nasljea. Zakonom su propisani uvjeti za punovanost testamenta, razlozi zbog kojih se moe traiti ponitenje testamenta, nitavost odredbi testamenta kojima je neto ostavljeno sudiji i svjedocima testamenta, kao i nitavost odredbi usmenog testamenta kojim se neto ostavlja svjedocima usmenog tetamenta, njihovim suprunicima, potomcima, precima. Zakonom o nasljeivanju propisano je da je punovaan onaj testament koji je sainjen u obliku utvrenom u zakonu i pod uvjetima predvien zakonom. Testament moe biti uniten sluajem ili radnjom neke druge osobe, izgubljen ili zaturen. Do toga moe doi poslije smrti testatora ili prije njegove smrti bez njegova znanja. Takav testament ima pravno dejstvo ako zainteresirane osobe dokau da je testament postojao, ali da je uniten, izgublje, sakriven ili zaturen, kao i da je bio sainjen u obliku propisanom zakonom, te da dokau sadrinu testamenta, odnosno dijela na koji se te osobe pozivaju.

23

U pravilu se ovako dokazivanje vri podnoenjem tube za utvrenje u parninom postupku. Ako je pismeni testament nestao ili je uniten neovisno od volje ostavitelja i ako meu zainteresiranim osobama nema spora o postojanju testamenta, obliku u kome je sastavljen, nainu nestanka ili unitenja i sadrini testamenta, zatrae da ostavinski sud nakon njihova sasluanja i izvoenja potrebnih dokaza izvri proglaenje testamenta. SADRINA TESTAMENTA Testament moe sadravati:1. odreivanje nasljednika i nasljednih dijelova;

2. iskljuenje nasljednika iz nasljedstva i lienje nunog dijela; 3. oprost nedostojnosti za nasljeivanje; 4. ostavljanje legata; 5. postavljanje izvrioca testamenta; 6. ostale odredbe. Testamentarni nasljednik moe biti svaka fizika i pravna osoba, izuzevi one koji su nedostojni za nasljeivanje. Testamentarni nasljednik moe biti zaeto dijete, ako se rodi ivo. Testator moe testamentom odrediti jednog ili vie nasljednika i da je nasljednik ona osoba za koju je testator odredio da naslijedi cjelokupnu imovinu ili dio imovine. U sluaju da univerzalni sukcesor nee ili ne moe postati nasljednik, ono to je testamentom odreeno pripada zakonskim nasljednicima. U sluaju da je testator odredio vie testamentarnih nasljednika mogue su ove situacije:

da je itava zaostavtina odreena svim imenovanim nasljednicima na jednake dijelove;

da je itava zaostavtina odreena nasljednicima na nejednake dijelove;

da je dio zaostavtine ostavljen nasljednicima na jednake dijelove i da je drugi dio zaostavtine ostvaljen nasljednicima na nejednake dijelove.

Pri tome testaor moe odrediti nasljednicima alikvotne dijelove, a moe odrediti da im pripadnu odreene stvari ili prava iz zaostavtine. U sluaju odreivanja vie nasljednika mogue je da neki od njih nee ili ne moe biti nasljednik, pa je potrebno iz namjere testatora utvrditi da li e to pripasti jednom ili nekim drugim, odnosno svim testamentarnim nasljednicima. Ako se takva namjera testatora ne moe utvrditi, alikvotni dio, odnosno odreen stvari ili prava, odreene testamentarnom nasljedniku koji nee ili ne moe biti nasljednik, pripadaju zakonskim nasljednicima. Testator moe odrediti da se cijela ili dio zaostavtine upotrijebi za neke korisne svrhe. Testamentranim nasljednicima miogu biti odreena izvjesna ogranienja i to:24

a) odreivanje obine supstitucije; b) postavljanje nasljednika pod uvjetom; c) postavljenja nasljednika pod rokom; d) postavljanje nasljednika pod nalogom. ODREIVANJE PROSTE (VULGARNE) SUPSTITUCIJE Testator moe odrediti u testamentu osobu kojoj e pripasti nasljedstvo ako odreeni nasljednik umre prije testatora, ili se odrekne nasljea, ili bude nedostojan za nasljeivanje. Radi se o prostoj (vulgarnoj) supstituciji pod kojom razumijevamo klauzulu unesenu u testament, kojom testator odreuje da u sluajevima naprijed navedenim njegov nasljednik postaje druga osoba a ne neko od zakonskih nasljednika testatora. Pretpostavke za prostu supstituciju: a) da institut (prvoimeni nasljednik) nije postao nasljednik, tj.da je umro prije ostavitelja, ili se odrekao nasljea, ili je postao nedostojan za nasljeivanje; b) da je supstitut (drugoimeni nasljednik) i ivotu u asu delacije (ostaviteljeve smrti); c) da supstitut ispunjava uvjete koji se inae trae za svakog nasljednika. U sluaju da supstitut ne moe ili nee da se prihvati supstitucije, odnosno doivio je as delacvije ali je prije realizacije supstitucije umro, njegovo pravo na nasljedstvo prelazi na njegove nasljednike. Testator moe u testamentu predvidjeti vie osoba koje bi sukcesivno trebale da zamijene instituta ako on ne bi postao nasljednik. Pored ove proste supstitucije postoji i tzv.fideikomisarna supstitucija pod kojom podrazumijevamo klauzulu kojom testator odreuje da njegov nasljednik prvenstveno bude neka odreena osoba (fiducijar), a nakon njegove smrti ili kojeg drugog odreenog dogaaja da nasljednik bude druga odreena osoba (fideikomisar). Zakonom o nasljeivanju je propisano da testator ne moe odrediti nasljednika svome nasljedniku. POSTAVLJANJE NASLJEDNIKA POD UVJETOM Klauzula o uvjetu u testamentu je ogranienje kojim se odreivanje nasljednika ini zavisnim od nastupanja odnosno nenastupanja nekog neizvjesnog dogaaja ili okolnosti. Nasljednik moe biti postavljen pod suspenzivnim afirmativnim ili negativnim uvjetom. U vezi toga mogu postojati ove situacije:a) Conditio pendent, tj.stanje neizvjesnosti jer se ne zna da li e se uvjet ispuniti.

Nasljedstvo pripada i dri ga u posjedu u testamentu odreena neka druga osoba ili zakosnki nasljednici.b) Conditio existit, tj.stanje je ve odlueno i nema neizvjesnosti jer je postavljeni uvjet

ispunjen.25

c) Conditio deficit, tj.stanje kada definitivno uvjet nije ispunjen. Punovaan nasljednik postaje osoba odreena u testamentu ili zakonski nasljednici. Ako je nasljednik odreen uz rezolutivni (raskidni) afirmativni ili negativni uvjet mogua su ova stanja:a) Conditio pendent, tj. stanje neizvjesnosti.

Uvjetovani nasljednik smatra se nasljednikom u oekivanju, ali mu u takvom stanju neizvjesnosti pripada pravo na posjed zaostavtine (bez ovlatenja raspolaganja).

b) Conditio existit, tj.stanje u kome je neizvjesnost prestala. Nasljednik postaje u testamentu predvieni supstitut, a ako nije odreen, onda zaostavtina pripada zakonskim nasljednicima. c) Conditio deficit, tj.stanje u kome je odlueno definitivno. U pogledu uvjeta vae opta pravila graanskog prava, a to znai da je suspenzivni (odloni) onaj uvjet kada je neka osoba odreena za nasljednika time da e to svojstvo stei samo ako nastupi neka okolnost (pozitivni suspenzivni uvjet) ili ne nastupi neka okolnost (negativni suspenzivni uvjet), dok je rezolutivni (raskidni) uvjet kada je neka osoba postavljena za nasljednika time da e prestati biti nasljednik ako nastupi neka okolnost (pozitivni rezolutivni uvjet) ili kao ne nastupi neka okolnost (negativni rezolutivni uvjet). Ako je nasljednik odreen pod suspenzivnim uvjetom potrebno je da nasljednik doivi as delacije i da doivi trenutak ispunjenja odreenog uvjeta. Ako umre prije ispunjenja uvjeta, smatra se da nije testamentarni nasljednik. U sluaju postavljanja nasljednika pod rezolutivnim uvjetom dovoljno je da takav nasljednik doivi delaciju, pa je bez znaaja to nije eventualno doivio nastupanje ili nenastupanje neke okolnosti odreene kao raskidni uvjet. POSTAVLJANJE NASLJEDNIKA POD ROKOM U nasljednom pravu rok znai da nasljednik moe biti odreen tako da nasljednik postaje nakon proteka odreenog vremena (suspenzivni rok), odnosno da nasljednik postaje u asu delacije, a da mu to svojstvo prestaje nakon isteka odreenog vremena (rezolutivni rok). U prvom sluaju imamo nasljednika u oekivanju, time da od trenutka delacije do isteka roka nema ovlatenja da posjeduje zaostavtinu. Po proteku oka testamentarni nasljednik postaje punovani nasljednik, odnosno zakonski naljednici duni su mu predati u posjed zaostavtinu. U drugom sluaju nasljednik postaje u trenutku delacije i odmah stupa u posjed zaostavtine, ali samo do vremena isteka roka. Nakon toga nasljednik postaje supstitut, odnosno zakonski nasljednici, a rono postavljeni nasljednik duan im je predati u posjed zaostavtinu. POSTAVLJANJE NASLJEDNIKA POD NALOGOM (TERETOM) Nalog je teret koji testator odreuje testamentarnom nasljedniku ili legataru. Obaveza kod naloga mora biti mogua, dozvoljena i moralna, a u suprotnom e se smatrati da obaveza ne postoji. Teret ne utie na nasljedna prava nasljednika, odnosno prava legatara, posebno na26

sticaneje prava vlasnitva na imovini koju ini zaostavtina i raspolaganje tom imovinom. Osobe koje si zainteresirane za ispunjenje neloga mogu sudskim putem traiti izvrenje naloga. Zahtjev za ispunjenje naloga prelazi i na nasljednika nalogom opterene osobe. ODREIVANJE NASLJEDNIKA I TUMAENJE TESTAMENTA Nasljednici, legatari i drugi korisnici testamenta su dovoljno odreeni ako testament sadri podatke na osnovu kojih se moe utvrditi ko su oni. Testament mora sadravati podatak o imenu nasljednika, legatara i drugih korisnika, ali treba da sadri takav podatak da se takav osoba moe identifikovati. Odredbe testementa treba tumaiti prema pravoj namjeri testatora. U sluaju sumnje odredbe testamenta treba tumaiti tako da se primijeni ono to je povoljnije za zakonskog nasljednika ili za osobu kojoj je testamentom naloena neka obaveza. U sluaju nemogunosti utvrenja volje testatora, primijenit e se supsidijarno pravilo o rasporeivanju zaostavtine na osnovu odredbi o zakonskom nasljeivanju. LEGAT Legat je odredba posljednje volje kojom testator ostavlja nekoj osobi (legataru) odreenu imovinsku vrijednost iz iste zaostavtine. Osoba u iju korist je ostavljen legat naziva se legatar ili honorat, a osoba koja je legatom optereena naziva se onerat. Legat moe biti bilo kakva imovinska vrijednost. Testator moe postupiti tako da: a) u testamentu odrediti da jedna ili vie stvari ili neko pravo pripadne odreenoj osobi;b) naloiti nasljedniku ili kojoj drugoj osobi, kojoj neto ostavlja, da iz onog to im je

ostavljeno imaju obavezu da nekome ustupe pdreenu stvar, ili da mu isplate sumu novca, ili da nekog oslobodi odreenog duga, ili da ga izdrava, odnosno uini bilo kakvu korist, da se uzrdi od neega ili da neto trpi. Legatar koji iz iste zaostavtine dobije odreenu korist ne odgovara za dugove tesatora, izuzev ako je testator naredio da legatar odgovara za sve ili pojedine njegove dugove ili dio duga. Na osnovu testamenta legatar ima pravo traiti izvrenje legata od osobe kome je testamentom naloeno da legat izvri. Obavezu da izvri legat moe imati svaka osoba koja iz zaostavtine dobija kakvu imovinsku korist. To moe biti nasljednik, zakonski ili testamentarni. I sam legatar moe biti optereen da iz legata nekome drugom ustupi dio legata. Ovakav legat se zove sublegat. Ako je izvrenje legata naloeno nekolicini osoba svaka od njih odgovara srazmjerno dijelu zaostavtine koji dobija, osim ako se iz testamenta moe zakljuiti da je testator htio da ove osobe za izvrenje legata odgovaraju na drugi nain. Legat moe biti odreen i u korist testamentarnog nasljednika. Legatar koji je ujedno i nasljednik naziva se prelegat. Nasljednik nije duan da izvri u cjelini legta ija vrijednost premauje vriijednost onog dijela nasljedne imovine kojome je testator mogao slobodno raspolagati. Isto tako ni legatar ako mu je naloena isplata dijela legata ili ispunjenje nekog tereta, nije duan ispuniti takve obaveze u dijelu kojim one premauju vrijednost legata.27

U sluaju da osoba kojoj je naloeno izvrenje legata umre prije testatora ili se dorekne nasljea, ili je nedostojna da naslijedi legatar ima pravo da trai izvrenje od osoba kojima pripada zaostavtina. Osoba koja sainjava legat mora imati testamentarnu sposobnost, a legatar treba doivjeti smrt ostavitelja i biti dostojan. Legat mora biti odreen u ormi testamenta. Vaenje legata prestaje ako legatar umre prije testatora ili se odrekne legata, ili je nedostojan. Ako je predmet legata individualno odreena stvar koja je presatala postojati za ivota testatora ili sluajno propadne poslije njegove smrti, vaenje legata prestaje. To isto i ako je testator otuio ili potroio predmet legata. Kada je testator ostavio legat svome povjeriocu, ovaj ima pravo da pored izvrenja legata trai i ispunjenje svoga potraivanja, izuzev ako iz testamenta ne proizilazi da je namjera testatora bila drukija. Pravo na izvrenje legata zastarjeva za godinu dana od dana kad je legatar saznao za svoje pravo i bio ovlaten da trai izvrenje legata. Pravo na ispunjenje legata nastaje u trenutku smrti testatora, pa rok zastarjelosti moe poeti tei najranije od smrti testatora. IZVRIOCI TESTAMENTA Testator moe testamentom odrediti jednu ili vie osoba za izvrioce testamenta. Izvrilac testamenta moe biti svaka poslovno sposobna osoba. Ako testator nije ta drugo htio, dunost je izvrioca testamenta da se stara o uvanju zaostavtine, da njome upravlja, da se stara o isplati dugova i legata, i uopte da se stara da testament bude izvren onako kako je testator htio. Izvrilac testamenta ima pravo na naknadu trokova koje je imao u vrenju povjerene mu dunosti, kao i nagradu za svoj trud. Nagrada se isplauje na teret raspoloivog dijela zasotavtine, a njenu visinu odreuje sud. Sud moe po prijedlogu zainteresiranih osoba ili po slubenoj dunosti opozvati izvrioca testamenta, ako njegovo angaovanje nije u skladu sa voljom testatora ili sa zakonom. Posebno e sud opozvati izvrioca testamenta ako muje oduzeta poslovna sposobnost ili zbog bolesti i drugih raloga nije u mogunosti da obavlja tu dunost. I sam izvrilac testamenta moe zahtijevati da bude razrijeen ove dunosti. OPOZIVANJE TESTAMENTA Testator moe sve do svoje smrti opozvati u cjelini ili djelimino testament. Opoziv testamenta moe uiniti testator ako u trenutku opoziva ima testament factio activa (sposobnost pravljenja testamenta). U pogledu naina opozivanja testamenta, to moe biti uinjeno: a) sainjavanjem novog testamenta; b) unitenjem pismenog novog testamenta; c) raspolaganjem tesatora odreenom stvari koju je testator ranije zavjetao nekoj osobi.28

-U sluaju zavjetanja testamenta sainjavanjem novog testamenta, potrebno je da je novi testament kasniji u odnosu na raniji, da je novi testament punovaan i da je u novom testamentu testator izrazio volju da u cjelini ili djelimino ukida odredbe ranijeg testamenta. Ako su samo djelimino izmijenjene odredbe iz ranijeg testamenta, preostale odredbe ranijeg testamenta ostaju na snazi. U takvim sluajevima osnov za nasljeivanje su odredbe ranijeg i novog testamenta. - Unitenje pismenog punovanog testamenta moe biti uinjeno tako da se raniji testament pocijepa, da se precrta, da se stavi na testamentu da vie ne vai ili na bilo koji drugi nain. Testament uniten od druge osobe bez volje testatora, uniten sluajno, izgubljen, sakriven ili zaturen proizvodi pravno dejstvo ako nakon smrti testatora zainteresirane osobe dokau da je postojao ako punovana izjava posljednje volje testatora. Ako je testator unitio kasniji testament, raniji testament ponovo postaje punovaan,osim ako se dokae da testator nije htio da raniji testament ponovo dobija pravnu snagu. Ovo je mogue ako je testator sauvao raniji testament. - Svako kasnije raspolaganje testatora odreenom stvari koju je bio nekome zavjetao ima za posljedicu opozivanje zavjetanja te stvari. Raspolaganje koje je testator uinio nakon sastavljanja testamenta treba da se sastoji u prenosu prava vlasnitva na stvari koju je prethodno testator zavjetao sastavljanjem testamenta. Bez znaaja je da li je raspolaganje teretnim ili besteretnim pravnim poslom. NASLJEDNOPRAVNI UGOVORI Zakon o nasljeivanju izriito zabranjuje zakljuivanje ugovora o nasljeivanju i o buduem nasljedstvu ili legatu. Nasljedstvo se moe stei samo po osnovu pravia o zakonskom i testamentarnom nasljeivanju. To znai da se sticanje nasljedstva ne moe ugovoriti izmeu ugovoraa. Ugovorom kojim neko svoju zaostavtinu ili njen dio ostavlja drugom ugovorau da je ovaj naslijedi je nitavan. U naem pravu nije doputen ni ugovor kojim neko odreuje nasljedstvo kojem se nada. Sve dok takva osoba ne postane nasljednik, iskljuuje se mogunost da raspolae nasljedstvom koje oekuje. Isto tako nitav je ugovor koji ima za predmet tue nasljedstvo, tj.nasljedstvo za koje se jedan od ugovoraa nada da e mu pripasti od strane osobe koja je u vrijeme zakljuenja ugovora u ivotu. Nitav je ugovor i o legatu ili kojoj drugoj koristi kojoj se jedan ugovora nada iz tue zaostavtine. Od ovih pravila Zakon o nasljeivanju predvidio je izuzetak da potomak moe sa svojim pretkom zakljuiti pismeni sporazum da se potomak odrie nasljedstva koje bi mu pripalo poslije smrti pretka. SPORAZUM O USTUPANJU I RASPODJELI IMOVINE ZA IVOTA Predak moe pravnim poslom meu ivima ustupiti i razdijeliti imovinu svojoj djeci i drugim svojim potomcima. Ovakav sporazum o ustupanju i raspodjeli punovaan je ako su se sa tim saglasili djeca i drugi potomci ustupioca (pretka) koji bi po zakonu bili pozvani da naslijede njegovu zaostavtinu. Radi se o obligacionopravnom ugovoru ija je svrha prenoenje prava vlasnitva na odreenim dobrima sa ustupioca na njegovu djecu i druge potomke.

29

Potomci se ovim sporazumom odriu od bilo kakvih nasljednih prava prema imovini koja je predmet sporazuma i to bez obzira koliki obim te imovine je svaki od potomaka dobio tim sporazumom. Sporazum se moe zakljuiti samo izmeu pretka i njegove djece i drugih potomaka, dakle onih koji bi u tom trenutku bili nasljednici prvog nasljednog reda. Sporazum moe obuhvatiti i suprunika ustupioca, ali je sporazum punovaan i kada njime nije obuhvaen suprunik ustupioca. U takvom sluaju suprunik ima pravo na nuni dio. Sporazum je punovaan samo ako su se sa njima saglasila sva djeca i drugi potomci ustupioca. Djeca ustupioca su ne samo ona koja su brana nego i vanbrana, te usvojena djeca iz potpunog usvojenja. Sporazum mora biti sainjen u pismenom obliku i ovjeren od sudije. Prilikom ovjere sudija je duan proitati sporazum i upozoriti ugovarae na posljedice sporazuma. Ako se sa ustupanjem i raspodjelom nije saglasio neki od potomaka, ne postoji punovaan sporazum o ustupanju i raspodjeli. Meutim, takav pravni posao nije bez ikakvog pravnog dejstva jer zakon odreuje da se ustupljena imovina smatra poklonima i sa tom imovinom se postupa kao sa poklonima uinjenim nasljednicima. Ista pravila vae ako se ustupiocu poslije zakljuenja sporazuma rodi dijete ili se pojavi nasljednik koji je bio proglaen za umrlog. Predmet ustupanja i raspodjele moe biti samo imovina ustupioca koja mu pripada u vrijeme zakljuivanja sporazuma, cjelokupna ili samo jedan njen dio. U sluaju zakljuivanja punovanog sporazuma o ustupanju i raspodjeli imovina navedena u sporazumu nakon smrti pretka ne nini njegovu zaostavtinu. Prilikom ustupanja i raspodjele ustupilac moe za sebe ili svog suprunika ili za koju drugu osobu ugovoriti pravo plodouivanja na svim ili nekim ustupljenim stvarima, doivotnu rentu u naturi ili novcu ili doivotno izdravanje ili kakvu drugu naknadu. Potomci ustupioca ne odgovaraju za dugove ustupioca, ako ta drugo nije ugovoreno prilikom ustupanja i raspodjele. Izmeu potomaka poslije ustupanja i raspodjele nastaje obaveza jemstva u odnosu na ustupljenu imovinu. To znai da svakom potomku ostali potomci odgovaraju, ako bi mu neka trea osoba, pozivajui se na neko pravo prije ustupanja, oduzela stvar ili inae smanjila njegovo pravo. Sporazum o ustupanju i raspodjeli ima elemente ugovora o poklonu. Zakonom je predvieno pravo ustupioca opozivanja ustupanja i raspodjele, tj.da mu potomak vrati ono to je primio ustupanjem i raspodjelom, ako je ovaj pokazao grubu nezahvalnost prema ustupiocu, ako njemu ili kome drugom ne daje izdravanje ili ne isplati dugove ustupioca (ija isplata mu je naloena ustupanjem i raspodjelom). Isto tako ustupilac ima pravo opoziva ustupanja i raspodjele ako potomak nije izvrio nalog odreen sporazumom o ustupanju i raspodjeli. U sluaju spora sud moe odluiti da ustupilac ima pravo na vraanje date imovine ili samo pravo da trai prinudno izvrenje tereta. Potomak koji je usljed opoziva sporazuma o ustupanju i raspodjeli morao ustupiocu vratiti ono to je priomio prilikom ustupanja i raspodjele moe traiti nuni dio poslije smrti ustupioca ako nije iskljuen iz nasljea.

30

UGOVOR O DOIVOTNOM IZDRAVANJU Ugovor o doivotnom izdravanju je dvostrani pravni posao kojim se jedan ugovora davalac izdravanja obavezuje da e doivotno izdravati drugog ugovoraa primaoca izdravanja ili neku treu osobu, a ovaj drugi ugovara izjavljuje da mu ostavlja svu svoju imovinu ili jedan dio pod suspenzivnim rokom da se predaja imovine izvri nakon smrti promaoca izdravanja. Za ugovor o doivotnom izdravanju bitno je da to nije ugovor o nasljeivanju, ve je to obliacionopravni ugovor o otuenju imovine uz naknadu. Meutim, iako je ovakav ugovor obligacionopravnog karaktera, on ima i nasljednopravni posredni uinak. Naime, imovina koja je obuhvaena ugovorom izdvaja se iz zaostavtine, ne uzima se u obzir pri izraunavanju nunog dijela, a ako je davalac izdravanja ujedno i nasljednik primaoca primaoca izdravanja u zaostavtini koju ini druga imovina, tom nasljedniku se ne uraunava u nasljedni dio ono to je primio po osnovu ugovora o izdravanju. Davalac izdravanja ne odgovara za dugove primaoca izdravanja, ali se moe ugovoriti da e davalac izdravanja odgovarati odreenim povjeriocima primaoca izdravanja. Ovaj ugovor mora biti sastavljen u pismenom obliku i ovjeren od sudije. Ugovor o doivotnom izdravanju mora biti zakljuen izmeu bilo kojih osoba, bez obzira da li su ili nisu srodnici. Ugovor o doivotnom izdravanju se moe raskinuti i to: 1. sporazumom ugovaraa time da takva mogunost postoji i nako to je poelo njegovo izvrenje; 2. raskidanje ugovora kada ugovarai ive zajedno, a njihovi su odnosi toliko poremeeni da je zajeniki ivot posato nepodnoljiv; 3. raskidanje ugovora ako jedan od ugovaraa ne izvrava obaveze iz ugovora. U sluaju ugovora svaka ugovorna strana zadrava pravo od druge strane trai nakandu po pravilima obligacionog prava. Ako su se poslije zakljuenja ugovora prilike toliko promijenile da je njihovo ispunjenje postalo znatno oteano, jedna ili druga ugovorna strana mogu traiti da usd iznova uredi njihove odnose ili da ugovor raskine. Kada umre primalac izdravanj, njegova imovina obuhvaena ugovorom, prelazi u vlasnitvo davaoca izdravanja. Kada umre davalac izdravanja situacija je sloenija. Ako su nasljednici davaoca izdravanja njegovi potomci ili njegov suprunik, obaveze davaoca izdravanja prelaze na te njegove nasljednike, ako oni na to pristanu. Ne trai se pristanak priomaoca izdravanja. Ako potomci i suprunik davaoca izdravanja ne pristanu da preuzmu obavezu davaoca izdravanja iz ugovora o doivotnom izdravanju, ugovor se raskida i oni nemaju pravo na naknadu za ranije dato izdravanje, izuzev ako nisu u stanju da preuzmu obaveze iz ugovora o doivotnom izdravanju. OTVARANJE NASLJEA31

Smrt i proglaenje osobe umrlom Svaka fizika osoba moe biti ostavitelj bez obzira na pol, uzrast, nacionalnu i religijsku pripadnost, dravljanstvo i sl. Ta sposobnost biti ostavitelj nastaje roenjem. Smru neke osobe otvara se njegovo nasljee. Isto dejstvo ima i proglaenje osobe umrlom. injenica smrti neke osobe dokazuje se izvodom iz matine knjige umrluh. Za nasljeivanje je