NARODNI Zarazne bolesti ZDRAVSTVENI nisu pro„lost Z · osnovni problem ostale zarazne bolesti, a u bogatima kroniŁne nezarazne bole-sti; siroma„nima je cilj da uopæe ostanu

sijeËanj-veljaËa 2003

Zarazne bolestinisu proπlost

2

Zarazne bolestinisu proπlost

ZahvaljujuÊi Ëitavom nizu pozitivnih razvojnih okolnosti, zarazne bolesti nisu viπe po-πast, u nekim razdobljima ljudske povijesti gora od ratova. Joπ poËetkom XX. stoljeÊainfluenca ili gripa odnosi viπe od 10.000.000 æivota u najgoroj pandemiji svih vremena.

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) ozbiljno se bavi tom skupinom zdravstvenihproblema i posveÊuje im jedan od 21 velikog cilja programa: “Zdravlje za sve u XXI.stoljeÊu”.

7. CILJ - SMANJENJE PRENOSIVIH (ZARAZNIH) BOLESTIDo 2020. godine treba znatno smanjiti πtetne utjecaje prenosivih bolesti na zdravlje,

sistematskom primjenom programa iskorijenjavanja, uklanjanja ili kontrole prenosi-

vih bolesti znaËajnih za javno zdravlje.

Posebno treba:• do 2000. ili ranije prestati prenoπenje poliomijelitisa u Regiji, a do 2003. ili ranije to treba

biti potvreno u svakoj zemlji;• do 2005. ili ranije iskorijeniti iz Regije novoroenaËki tetanus;• do 2007. ili ranije iskorijeniti iz Regije priroene ospice, a do 2010. to mora biti potvreno

u svakoj zemlji.Kontrola bolesti:• do 2010. ili ranije, sve zemlje trebaju postiÊi:- incidenciju difterije ispod 0,1 na 100.000 stanovnika;- incidenciju prenositelja novog hepatitisa B-virusa smanjenu za barem 80%, ukljuËivanjem

cjepiva hepatitisa B u programu imunizacije djece;- incidenciju niæu od 1 na 100.000 stanovnika za zauπnjake, hripavce i invazivne bolesti

uzrokovane Haemophilus influenzae tipa B;- incidenciju za priroeni sifilis niæu od 0,01 na 1.000 æivoroenih;- incidenciju za priroenu rubeolu niæu od 0,01 æivoroenih;• do 2015. ili ranije:

- malariju u bilo kojoj zemlji treba smanjiti na razinu incidencije niæu od 5 na 100.000stanovnika, a u Regiji ne smije biti umiranja od roenjem steËene malarije;- svaka zemlja treba ostvariti odræivo i trajno smanjivanje incidencije, smrtnosti i πtetnihposljedica od HIV-infekcije i AIDS-a, drugih spolno prenosivih bolesti, tuberkuloze te akut-nih respiratornih i dijarejalnih bolesti u djece.

Cilj se moæe postiÊi ako:

- sustav javnog zdravstva djelotvornim nadzorom bolesti, utemeljenim na laboratorijskomistraæivanju, bez odlaganja upozorava na ciljane bolesti te otkriva pojavu bolesti i promjenurezistencije na antibiotik;- bude postignuto 95% obuhvata ciljnih skupina stanovniπtva u provoenju imunizacije protivbolesti koje se na taj naËin mogu sprijeËiti i koje su odabrane da budu uklonjene ili podkontrolom;- u djetinjstvu bude postignuta sveopÊa imunizacija protiv rubeole i provedena za lokalnusredinu primjerena, imunizacija protiv hepatitisa B, kao i program cijepljenja protiv Haemop-hilus influenzae tipa B i zauπnjaka, ukljuËujuÊi primjenu kombiniranih vakcina;- budu utemeljeni cjeloviti i prihvatljivi programi za informiranje, prevenciju i lijeËenje odHIV/AIDS-a i spolno prenosivih bolesti, naroËito usmjereni na korisnike droga i drugeposebno ranjive skupine;- bude primijenjena meunarodno dogovorena strategija prevencije i kontrole bolesti, poputonih za tuberkulozu, akutne respiratorne infekcije i crijevne dijarejalne bolesti;- sve zemlje nastoje pojaËati nadzor nad malarijom djelovanjem na spreËavanju prenoπenja,ranom otkrivanju i lijeËenju oboljelih;- partneri u nacionalnoj i meunarodnoj suradnji ukljuËujuÊi i mreæe zavoda za javno zdrav-stvo i centre za suradnju sa SZO, brzo razmjenjuju informacije u sluËaju epidemija i razvijajupolitiku za meunarodnu suradnju i zdravstvene preporuke za putovanja i trgovinu;- bude razvijena ispravno definirana nacionalna i meunarodna strategija na uklanjanju ikontroli i izvrπena kroz multisektorske pristupe i dobro organiziranu sluæbu javnog zdravstva.

Zarazne bolesti razlog su za troπenje velikih koliËina, Ëesto skupih lijekova pa stoga nosei svoju ekonomsku teæinu. Neprecizno dijagnosticirane, mogu biti i jedan od najveÊih razlogaza pogreπno (suviπno) koriπtenje antibiotika.

KonaËno, zaraze se Ëesto vraÊaju zbog opÊeg nemara (nehigijene) i, naæalost, nikako nisuproπlost.

Odgovorni urednik

N A R O D N IZDRAVSTVENIL I S TmjeseËnik za unapreenjezdravstvene kulture

IzdajeZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVOPRIMORSKO-GORANSKE ÆUPANIJE

Za izdavaËadoc. dr. sc. Vladimir MiÊoviÊ, dr.med.

UreujeOdjel socijalne medicineOdsjek za zdravstveni odgoj

Redakcijski savjetdoc. dr. sc. Vjekoslav Bakaπun, dr.med.; Suzana JankoviÊ, dr. med.; mr.sc. Vojko Obersnel, dipl. ing.; doc. dr.sc. Vladimir MiÊoviÊ, dr. med.; Vladi-mir Smeπny, dr. med.; prof. dr. sc.Ante ©krobonja, dr. med.; dr. sc.Marija VaroπËiÊ; doc. dr. sc. MilanZgrabliÊ, dr. med.; tel. 21-43-59,35-87-26, fax 21-39-48

Odgovorni urednikVladimir Smeπny, dr.med.

Glavni urednikSuzana JankoviÊ, dr.med.

LektorVjekoslava Lenac, prof.

GrafiËka priprema"Welt" d.o.o. - Rijeka

GrafiËko-tehniËko ureenjeInes Volf, graf. inæ.

Rjeπenje naslovne straniceSaπa OstojiÊ, dr.med.

Uredniπtvo51000 Rijeka, Kreπimirova 52/apoπt. pret. 382tel. 21-43-59, 35-87-26fax 21-39-48http://www.zzjzpgz.hr (od 2000. g.)

Godiπnja pretplata 30.00 kunaÆiro raËun 2300007-1100028208 •Godiπnja pretplata za inozemstvo:SFRS 10.- • Devizni raËun kodRijeËke banke d.d. Rijeka,SWIFT: RBRIHR 2X7001-3393585-ZZJZPGÆ RIJEKA

Tisak"Neograf" d.o.o. - Rijeka

"NZL" je tiskan uz potporu Odjelagradske uprave za zdravstvo i soci-jalnu skrb Grada Rijeke.


Ako bi socijalno-ekonomsko-zdravstveni standard ostao kao idanas, u nadolazeÊim desetlje-

Êima stanje sa zaraznim bolestima bilobi sve povoljnije. No, ako bi preventiv-no-sanitarno-higijenske prilike postalenepovoljnije, stanje sa zaraznim bolesti-ma poËelo bi se vraÊati u proπlost, u pri-like kao πto su u nerazvijenim siroma-πnim zemljama. Osnovni su preduvjet dado toga ne doe solidni gospodarski te-melji i zadovoljavajuÊa opÊa i zdravstve-na kultura stanovniπtva.

Suzbijanje velikih epidemija

Do polovice 19. stoljeÊa zarazne suakutne bolesti harale cijelim svijetom idesetkovale stanovniπtvo. Tada su svo-jim otkriÊem velikani mikrobiologijeLouis Pasteur i Robert Koch utrli putsaznanju da su zarazne klice uzroËnicizaraznih bolesti i da se izbijanje tih bole-sti moæe sprijeËiti cijepljenjem. Time jepoËelo suzbijanje velikih zaraznih epi-demija, πto je bio jedan od razloga na-glom porastu broja stanovnika. Skoroistovremeno shvatilo se znaËenje uree-nja javnih sanitarnih ureaja, πto je sma-njilo moguÊnost epidemijskog πirenjazaraznih bolesti, najviπe crijevnih za-raza. SljedeÊi veliki korak bila je mo-guÊnost lijeËenja zaraznih bolesti zahva-ljujuÊi Flemingovom otkriÊu penicilinau prvoj polovini 20. stoljeÊa, Ëime poËi-nje era antibiotika.

Ipak, s ta tri koraka - masovnim ci-jepljenjem, podizanjem higijensko-sani-tarnog zdravstvenog standarda, antimi-krobnim lijekovima - nije doπao kraj za-raznim bolestima. Obuzdalo ih se u bo-

gatim i zato razvijenim zemljama, ali usiromaπnim i zato nerazvijenim zemlja-ma one su i dalje prvi problem zdravlja.Jer, masovno cijepljenje zahtijeva vr-hunsku organizaciju socijalne medicine,proizvodnja antibiotika - skupu i tehno-loπki naprednu farmaceutsku industriju,javna sanitacija - brojne struËnjake i ve-like investicije. Dodatno, potrebna je pri-mjerena opÊa kultura stanovniπtva i kon-tinuiran zdravstveni odgoj. Kako svegatoga meu 80% siromaπnih stanovnikaZemlje ne moæe biti, sve je veÊi jaz iz-meu stanja zdravlja u bogatim i u siro-maπnim zemljama. U bogatima je pro-sjeËni æivotni vijek 79 godina, a u siro-maπnima 42 godine; u siromaπnima suosnovni problem ostale zarazne bolesti,a u bogatima kroniËne nezarazne bole-sti; siromaπnima je cilj da uopÊe ostanuna æivotu, oni i naroËito njihova djeca, abogatima je cilj da si joπ viπe produæeæivot, u πto boljem zdravlju.

Virusi caruju

Zarazne su bolesti one πto ih uzroku-ju zarazne klice: prioni (uzroËnici “krav-ljeg ludila”), koji su skoro viπe bjelanËe-vine nego æiva biÊa; virusi, koje se viditek elektronskim mikroskopom i koji sveviπe prevladavaju nad drugim uzroËnici-ma; nekad posve prevladavajuÊe bakte-rije; gljivice; praæivotinje; paraziti. An-timikrobni lijekovi, a to su ponajviπe an-tibiotici, pobijedili su mnoge klasiËnebakterijske zarazne bolesti. Ali njihovanerazumna uporaba dovodi do rezisten-cije sve viπe bakterija, zato je za pojedi-ne zarazne bolesti, npr. za gonoreju, sveteæe naÊi antibiotik koji djeluje na uzroË-nika. Reduciranje bakterijskih zaraza do-velo je do razbuktavanja raznih virusnihbolesti za koje u veÊini (joπ) nema lijeka.Npr. sve je viπe virusnih upala pluÊa, svemanje bakterijskih. Od bakterijskih po-staju ËeπÊe i virusne crijevne zaraze (kaoRotavirus) i virusne spolne bolesti (kao

Papillomavirus). DjeËje zarazne bolesti,gripa, hepatitis A, B i C posljedica sudjelovanja virusa, pa je njihovo reduci-ranje moguÊe tek obveznim cijeplje-njem, jer antivirusnoga lijeËenja za njihnema. Najteæe je sa suzbijanjem viru-snih bolesti za koje nema cijepljenja, doksu otkriveni lijekovi vrlo skupi i ne do-vode do definitivnog izljeËenja, poputAIDS-a. U siromaπnim zemljama i uzemljama zahvaÊenim ratom ili migraci-jom pojedine su zarazne bolesti, zbogpada tjelesne otpornosti, u natprosjeË-nom porastu: tuberkuloza, djeËje zaraz-ne bolesti, crijevne zaraze, spolne bole-sti, naroËito AIDS, malarija, a pojavlju-ju se i neke nove zarazne bolesti (npr.Ebola). U Hrvatskoj je neposredno pozavrπetku Domovinskog rata doπlo doporasta broja oboljelih od tuberkulozepluÊa.

©to kaæu brojevi

Na svijetu brojem stanovniπtva pre-vladavaju siromaπne zemlje. Zato nijeiznenaujuÊe da je na vrhu ljestvice umr-lih u cijelome svijetu pomor od infekcijabronha i pluÊa, na drugom su mjestu za-razne bolesti probavnoga sustava, naosmom mjestu tuberkuloza pluÊa, na de-vetom ospice, na jedanaestom malarija.U razvijenim zemljama na vrhu su lje-stvice umrli od bolesti srca i krvnih æila imozga te od malignih tumora, potom odozljeda. Svuda od zaraznih bolesti najvi-πe umiru djeca; u siromaπnim zemljamaumire Ëak treÊina djece oboljele od za-

Zarazne bolesti - juËer, danas i sutra

SPRIJE»ITI POVRATAK U PRO©LOSTHrvatska se po svojim ekonomskim, civilizacijskim i kulturnim obiljeæjima moæe uvrstiti u

graniËni dio skupine razvijenih zemalja. Kao takva, ona nema problema s veÊim brojem zaraznihbolesti, Ëak je broj oboljelih od njih u padu.

▲


Velike boginje teπka su zaraznabolest koja je izazivala ogromanbroj ærtava. Bolesnici koji su

preboljeli infekt, ostali su doæivotno obi-ljeæeni oæiljcima. Poznata su boginjavalica. »ovjek je jedini izvor zaraze. Bo-lest ima jasno utvrenu inkubaciju odoko 14 dana od trenutka inficiranja, a dopojave prvih znakova osipa. Ta Ëinjeni-ca ima odluËujuÊu ulogu u suzbijanju teteπke bolesti. Upravo je objavljena vijestda je ameriËki predsjednik naredio ci-jepljenje pola milijuna vojnika protiv ve-likih boginja zbog opasnosti bioterori-stiËkih napada. U udæbenicima nalazimo

deÊe podatke: “Godine Gospodnje1791., dana 3. kolovoza, u Slobodnom iVelikokraljevskom gradu Zagrebu, podpredsjedanjem Ëasnoga gospodina Ada-ma ©kerleca od Lomnice, Skupπtina jeraspravljala i donijela zakljuËke: Kirur-gu jaskanskom Hadvigu, koji je traæio dase objavi da æeli u zadnjem tjednu mje-seca kolovoza 1791. godine kod svegapuka, koji do tada nije prebolio variolu,besplatno provesti cijepljenje. O tom po-stupku æeli upoznati sve zainteresiranemajke. Cjelokupni plan akcije koju ki-rurg Hardvig æeli provesti priloæen jezahtjevu.

podatak da je prva prava preventivna ak-cija protiv velikih boginja vezana uz en-gleskog lijeËnika E. Jannera. On je uveou zaπtitu ljudi cijepljenje kravljim bogi-njama 1796. godine, a o tome je izdaoknjigu 1798. godine. To je bilo razdobljeNapoleonovih ratova i teπko je vjerovatida je knjiga u privatnom izdanju Jenneradospjela do lijeËnika u Europi.

PoËetak hrvatske vakcinologije

U Hrvatskom dræavnom arhivu u Za-grebu, u Protokolu 30/32. ZagrebaËkeæupanije iz 1791. godine, nalazimo slje-

raznih bolesti. U Hrvatskoj zaraznih bol-sti nema niti meu prvih deset u rang-ljestvici uzroka smrti (samo 1,03% odsvih umrlih). Od ukupno pregledanih uprimarnoj zdravstvenoj zaπtiti, samo14,91% bili su oboljeli od zaraznih bole-sti. U bolnicama je zbog zaraznih bolestileæalo 4,2% svih leæeÊih bolesnika, odtoga Ëak 35,2% bila su djeca u dobi 0 - 9godina. U nas preteæu oboljeli od gripe iprehlada, od crijevnih zaraza i otrovanjahranom te od djeËjih zaraza. U Hrvat-skoj je u porastu jedino broj oboljelih odvodenih kozica (Varicella), zato πto zanjih nije obvezno cijepljenje, a iznad jeeuropskog standarda broj oboljelih odtuberkuloze.

Jesmo li zaista sigurni?

Svaka promjena za zdravlje kljuËnihvanjskih okolnosti i u razvijenoj zemljimoæe povoljno stanje zaraznih bolestipribliæiti onome u siromaπnim zemlja-ma. Kako se suprotstaviti toj opasnostipovratka u proπlost, kako potaknuti na-predak u buduÊnost? Prvo, treba organ-izirati i provoditi sva obvezna cijeplje-nja protiv zaraznih bolesti, a pri pojavinekih opasnih ili profesionalnih zaraz-

nih bolesti provoditi i izvanredna cijep-ljenja. Drugo, moramo πto bræe i odgo-vornije lijeËiti oboljele od zaraznih bole-sti: brza dijagnostika uzroËnika bolesti,za 1 sat (sada treba 48-72 sata), uz po-moÊ molekularne medicine, joπ je vrloskupa i nije svuda dostupna, ali omogu-Êava vrlo brz poËetak odgovarajuÊeg li-jeËenja; bolesnike i kliconoπe mora seizolirati i lijeËiti; lijeËnici su odgovornida ne bude neracionalnog lijeËenja anti-bioticima te da se potrebno lijeËenje do-ista obavlja, npr. kontrolirano uzimanjelijekova za tuberkulozu. TreÊe, trebauvoditi i stalno sve bolje provoditi mjereprotiv opÊe, higijenske i sanitarne zao-stalosti: πkolovanost svih stanovnika;primjerena osobna higijena, poËev od Ëi-stoÊe ruku; higijena stambenih i javnihprostorija; uzorna komunalna higijena,poËev od vodoopskrbnih objekata i ukla-njanja otpada i otpadnih voda, posebno uurbaniziranim podruËjima; odræavanjeËistog okoliπa; kontrola i odgovarajuÊeËuvanje namirnica, provoenja dezin-fekcije, dezinsekcije i deratizacije, da sesprijeËi prenoπenje zaraza sa æivotinja;zdrav spolni æivot; stopa smrtnosti no-voroenËadi i djece pokazatelj je razvi-

jenosti zdravstvenog i opÊeg stanja: va-lja se unaprijed pripremiti na mjere pro-tiv moguÊeg bioterorizma zaraznim kli-cama (antraks itd.).

»ija je odgovornost provoenje na-brojenih preventivnih mjera?

Zajednica dræava svijeta jer svijet posta-je globalna zajednica, pa bi bogati moralipomoÊi siromaπnima da podignu opÊi izdravstveni standard. U svakoj pojedinojdræavi odgovorni su upravljaËki Ëimbeni-ci, prvenstveno financije i prosvjeta, kaoπto su zdravstvene i medicinske sluæbeodgovorne za izravno provoenje pre-ventivnih mjera. Odgovorno je na kraju icjelokupno stanovniπtvo, zato ono zdrav-stvenim prosvjeÊivanjem mora biti stalnoi dobro obavjeπteno i poduËeno, da znaπto mora Ëiniti da ostane zdravo, kakoda, meu ostalim, ne oboli i od koje za-razne bolesti.

Prim. dr. Ivica RuæiËka

Povijest cijepljenja

ISKORJENJIVANJE VELIKIH BOGINJAKuæne bolesti harale su Hrvatskom stoljeÊima i uniπtavale stanovniπtvo. U 17. i 18. stoljeÊu velikeboginje kosile su narod nemilice. Æupanijski fizik Leopold Pluskal podnosi KriæevaËkoj æupaniji

izvjeπÊe o kretanju bolesti tijekom 1785. godine: “Puk je vrlo teπko stradao od boginja, a najveÊmaje umirao. »ini se da nema lijeka za boginje, iako to neki vjeruju!” Ivan Lalangue iste godine

podnosi izvjeπtaj Varaædinskoj æupaniji i doslovno kaæe: “Boginje haraju!”


Ova Skupπtina je zakljuËila da se pri-jedlog uputi gospodinu Verbegu, lijeË-niku Kraljevine, na razmatranje.”

PoËetak hrvatske vakcinologije veæese uz dr. Hadviga koji je 1791. godine uJastrebarskom proveo cijepljenje protivvelikih boginja. ZnaËajno je da je tadadr. Hadvig postupao po principima kojise i danas provode kod akcija cijeplje-nja. Utvrdio je kriterije za cijepljenje.Trebaju se cijepiti svi koji nisu prebolje-li velike boginje. Za djecu je traæio su-glasnost majki, a isto tako davao je maj-kama upute o cijepljenju. Bitno je nagla-siti da je cijepljenje proveo besplatno.

To je prvi podatak o besplatnom jav-nozdravstvenom postupku. Sve to dr.Hadvig proveo je pet godina prije akcijecijepljenja E. Jennera u Engleskoj.

Prema dosadaπnjim podacima, prvuraspravu o suzbijanju velikih boginja uHrvatskoj objavio je zadarski lijeËnikKonstantin Mudiano 1801. godine. Prvacijepljenja protiv velikih boginja zapo-Ëeo je protomedik Dalmacije dr. O. Pi-nelli.

Za vrijeme austrijske vladavine uDalmaciji, knez Petar Goes izdao je1803. godine proglas. “Moch od kravjenavrnutie verhu ospice poznan biva unai mudri narod od Europe i nikolikovridni Likara oue Kraglievine pocese ku-ssati u niki Derxava Dalmatinski s naibogliom srichom”. A zatim: “Vladagneza nauk Puka javlija svima da Likaromod svakoga Grada jest Zapovigieno na-uernuti kraviem ospicami svaki Pucnik iTexacki sin mukte.” Zbog toga otkriÊepodataka o prijedlogu doktora KarlaHadviga, kirurga ZagrebaËke æupanije,predstavlja prvorazredno saznanje o po-Ëetku cijepljenja protiv velikih boginja uHrvatskoj 1791. godine.

U DubrovaËkoj Republici 1805. go-dine o cijepljenju protiv velikih boginjapiπe dr. Luigi Careno.

Cijepljenje se u Zadru naziva “na-vartak”, u Zagrebu “czeplenya”, a u Ri-jeci se govori o “navlaËenju kravokozi-ca”.

Tijekom epidemije velikih boginja u©ibeniku 1887. godine nalazimo prvi puthrvatski naziv za vakciniju, a on glasi:kravinjak. Tuæno je saznanje da taj hr-vatski naziv za vakciniju do danas nijeuπao ni u jedan udæbenik virusologije,infektologije ili epidemiologije u Hrvat-skoj.

Nazivi velikih boginja u Hrvatskoj:

Latinski: VariolaeTalijanski: Variuolo, vajuoloHrvatski: Naravske ospice, scesce

U to doba sluæbeni jezici u Hrvatskojbili su:Napoleonova Ilirija: francuski, talijan-ski, njemaËki, hrvatskiZagreb: horvatskiRijeka: iliriËkiZadar: ilirskiDubrovnik: slovinski

Virus samo u laboratoriju

Prvu proizvodnju cjepiva protiv veli-kih boginja u Hrvatskoj zapoËeo je dr.Schlick u Bjelovaru 1890. godine. Za-vod za proizvodnju vakcine osnovan je uZagrebu 1893. godine. Dr. Lj. Gutschyosniva 1912. godine u Zagrebu Kraljev-ski zavod za proizvodnju vakcine. Po-sljednja epidemija unesena je u Europuod hadæija 1972. godine. Na podruËjuHrvatske nije bilo sekundarnih sluËaje-va bolesti. Tijekom te epidemije dr. Re-nee Weiss-MaleËek iz Imunoloπkoga za-voda u Zagrebu priredila je vakcinija cje-pivo na HDC-stanicama.

Posljednje æariπte velikih boginja usvijetu u Somaliji iskorijenio je 1977.godine zagrebaËki struËnjak dr. DragoMaariÊ.

Nakon 20 godina WHO WER javljao izbijanju majmunskih boginja u Kon-gu u proljeÊe 1997. godine (170 sluËaje-va). Oboljele su mlade osobe do 16 godi-na æivota (necijepljene osobe). Bolestkarakterizira izraæen interhumani prije-nos.

Velike boginje predstavljaju velikuopasnost u bioterorizmu! PuËanstvo svi-jeta nezaπtiÊeno je jer je obvezno cijep-ljenje obustavljeno (WHO) 1978. godi-ne. Posljednji sluËaj variole zbio se uEngleskoj 1991. godine, nakon πto je je-dan brijaË iz Ëuvanog dræavnog labora-torija ukrao ampulu s divljim virusomvariole. Koncem 2001. zdravstvene vla-sti u USA naruËile su proizvodnju 200milijuna doza cjepiva protiv variole zazaπtitu puËanstva u sluËaju bioteroriz-ma.

Prof. dr. sc. Ivan Vodopija,dr. med.

”Kraglski Dalmatin”, na str. 37. od 1.sijeËnja 1807. godine, donosi proklama-ciju providura Vicka Dandola: “Navar-tak od naravskih ospizza doge iz Asie uEuropu bittiche okolo pedeset godina...”.“Kraglski Dalmatin” br. 43 iz 1808. go-dine: “Neka Ëovik ostane obragnen odkuxna biÊa od ospiczaa po ovon navart-ku.” “Kraglski Dalmatin” br. 43 iz 1808.godine: “Ovi navartak bio je ispugnenpo primorju i po zagorju i po istim meja-scim turske zemgliie.” “Kraglski Dalma-tin” iz 1808. donosi izvjeπtaj o cijeplje-nju protiv velikih boginja: “Scest stoti-naa podloænikaa turskih dotarkalo za bi-ti navarnuti.” To je prvi primjer zaπtit-nog bedema cijepljenjem stanovnikadruge dræave. U istim novinama nalazi-mo i izvjeπtaj o uspjeπno provedenoj ak-ciji cijepljenja u Ëetiri dalmatinska kota-ra. Tako su od studenoga 1806. do konca1807. godine cijepljene ukupno 24.273osobe. U osvrtu se posebno istiËe kolikoje tisuÊa æivota tim cijepljenjem spaπe-no. ZakljuËak iz izvjeπÊa glasi: “U jedanËas bio je sustavglien pomor naravskihospiczaa, i bila su ucignena potribita na-redjegna zadase unaprida ne povrati. Da-seje pustilo da na ovu trideset i scestigliada dojdu ospicze naravske, bilo bi-jih poginulo barem pet ili scest igliada.”U hrvatskim zemljama cijepljenje protivvariole bilo je BESPLATNO, bez obzirana to da li se radilo o stanovnicima au-strijskog carstva, Napoleonove Ilirije iliotomanske carevine.


Pod vakcinacijom podrazumijevamoaktivni naËin sticanja imunosti uno-πenjem u organizam æivih ili mrtvih

uzroËnika ili njihovih dijelova (vakcine),odnosno njihovih produkata (toksoidi), ko-jima su laboratorijskim postupcima uni-πtena ili oslabljena patogena, ali oËuvanaimunogena svojstva.

Imunizacija znaËi stvaranje aktivnogimuniteta artificijalnim putem (aktivniumjetni imunitet).

Povijesni podaci

U drevnoj Kini primjenjivana je vario-lizacija kao metoda zaπtite od poπasti veli-kih boginja - variole. Variolizacija je pod-razumijevala upuhavanje trstikom sasuπe-nog samljevenog gnoja iz pustule bolesni-ka s variolom u nos osobe koju se æeljelozaπtititi.

Zemlje Bliskog istoka (Perzija, Tur-ska) u XVII. i XVIII. stoljeÊu reafirmirajumetodu variolizacije, a s obzirom na to dasu u XVIII. stoljeÊu epidemije variole uEuropi bile posebno æestoke, 1713. i 1715.godine carigradski lijeËnici Emanuel Ti-moni i Giacomo Pylarini vode zabiljeπke osvojim iskustvima s variolizacijom i na-stoje ih plasirati u Europu koja ih teπkoprihvaÊa. UpornoπÊu lady Mary WortleyMontagu, æene engleskog poslanika u Ca-rigradu, metoda se poËinje primjenjivati uEngleskoj i Francuskoj. Razvoj fudroajant-nih oblika variole u pojedinih “variolizira-nih” ponovno je pokrenuo lavinu protiv-ljenja.

Prekretnica nastupa u trenutku kadaseoski lijeËnik Edward Jenner, uvidjevπida mljekarice i ljudi u selu koji obolijevajuod kravljih boginja, nikad ne obolijevajuod variole (ili obole u vrlo blagom obliku),14. svibnja 1796. ucjepljuje djeËaku Jame-su Phippsu sadræaj pustule s ruke mljekari-ce Sare Nelmes, oboljele od kravljih bogi-nja. Dva mjeseca nakon toga djeËaka jeizloæio varioli inokulirajuÊi mu gnoj iz va-riolozne pustule. Kako u djeËaka nije do-πlo do razvoja bolesti, zakljuËio je da jetim postupkom, koji je nazvao vakcinaci-jom (vacca, ae f. = krava), postigao razvojotpornosti protiv variole.

Pojavom vakcinacije napravljeni su u

zapadnoj Europi poËetkom XIX. stoljeÊa iprvi kalendari cijepljenja. Potkraj XIX.stoljeÊa pojavljuju se i na prostorima da-naπnje Hrvatske. “Kalendare cijepljenja”propisivale su dræavne sluæbe koje su bileodgovorne za suzbijanje zaraznih bolesti.

Kalendar cijepljenja

Kalendar cijepljenja u Republici Hr-vatskoj svake godine donosi Ministarstvozdravstva. Program cijepljenja provodi seu primarnoj zdravstvenoj zaπtiti, a financi-ra se sredstvima Hrvatskoga zavoda za zd-ravstveno osiguranje.

VaæeÊim kalendarom predvieno jeprovoenje zaπtite protiv tuberkuloze,gnojnog meningitisa uzrokovanog bakte-rijom Haemophilus influenzae tip b, difte-rije, tetanusa, hripavca, djeËje paralize,ospica, rubeole, zauπnjaka i hepatitisa B.

NovoroenËe, veÊ dan po roenju, do-biva u koæu lijeve nadlaktice cjepivo pro-tiv tuberkuloze (BCG). Na mjestu cijeplje-nja za Ëetiri do πest tjedana formira se gnoj-ni priπtiÊ koji pukne, a na mjestu cijeplje-nja ostaje bijeli oæiljak. Navedeno cjepivou pravilu ne izaziva poviπenje temperatureni bol. Vrlo rijetko praÊeno je oteklinomlimfnih ælijezda (lijevo pazuho), zbog Ëe-ga je potreban nadzor pedijatra i djeËjegkirurga. Provoenjem testiranja na tuber-kulozu (testiranje tuberkulinom - ppd) udrugoj godini æivota, te u osnovnoj πkoli,utvruje se je li dijete potrebno docijepitiili ne.

S navrπena dva mjeseca æivota provo-dimo cijepljenje protiv gnojnog meningi-tisa uzrokovanog Haemofilusom influen-zae tip b (Hib), i to intramuskularnominjekcijom. To cjepivo moæe prouzroËitilokalno crvenilo i kvrgicu na mjestu ubo-da. Poviπena temperatura rijetko prati ci-jepljenje tim cjepivom.

Trovalentnim cjepivom protiv difteri-je, tetanusa i hripavca (DTP) cijepimo dje-cu s navrπena tri mjeseca æivota, intramu-skularnim naËinom davanja. Uz to, tako-er intramuskularnom injekcijom, daje sei prva doza neæivog cjepiva protiv djeËjeparalize (IPV). Ponovno su na mjestu ubo-da moguÊe lokalne reakcije, a cjepivo pro-tiv difterije, tetanusa i hripavca (DTP) uz

to moæe i povisiti temperaturu, u praviluunutar prva dva dana od cijepljenja. Kaoprva doza navedenog cjepiva daje se ace-lularni DTP - cjepivo koje se lakπe podnosiu smislu manjeg broja nuspojava. Trebanaglasiti da djeca kod koje postoji kon-traindikacija za cijepljenje cjelostaniËnimDTP cjepivom ne smiju biti cijepljena nitiacelularnim.

S razmakom od mjesec dana, s navrπe-na Ëetiri mjeseca æivota, daje se druga do-za primovakcinacije (DTP, Hib i æivo cje-pivo protiv djeËje paralize - OPV). DTP iHib daju se intramuskularnim putem, aoralno (æivo) cjepivo protiv djeËje paralizeukapa se u usta.

Nakon mjesec i pol (dakle u dobi odpet i pol - πest mjeseci) slijedi treÊa dozaDTP, Hib i OPV cjepiva.

Cjepivo protiv ospica, rubeole i zau-πnjaka daje se s navrπenih godinu dana æi-vota, u potkoæje desne nadlaktice. Ono mo-æe izazvati “imitaciju” navedenih bolesti,no u vrlo blagom obliku. Komponenta pro-tiv ospica moæe izazvati poviπenu tempe-raturu izmeu 7. i 12. dana od cijepljenja.Ponekad se uz to moæe pojaviti i blag osip.Jednako tako, komponenta protiv zauπnja-ka moæe prouzroËiti od desetog do petnae-stog dana po cijepljenju blago uveÊanjeslinovnica, a komponenta protiv rubeoleblagu sliku rubeole (osip treÊi dan po ci-jepljenju, blago poviπena temperatura).UobiËajeno je da se prije davanja cjepivadjetetu ponudi jaje u prehrani jer je cjepivodijelom pripravljeno na pileÊem embriju.

Docjepljivanje se provodi kod upisa uπkolu.

Cijepljenje protiv hepatitisa B provodise tzv. rekombinantnim cjepivom i trenut-no vaæeÊim kalendarom cijepljenja pred-vieno je u VI. razredu osnovne πkole (tridoze u propisanim razmacima). U pravilune izaziva jaËe nuspojave, osim blagih lo-kalnih reakcija.

Usprkos odreenim rizicima koje nosiprimjena cjepiva, valja naglasiti da su svenuspojave vezane uz cijepljenje zanemari-ve u odnosu na moguÊu silinu bolesti pro-tiv kojih se cijepi.

Mr. sc. Sanjin Kilvain, dr. med.

Zaπtita djece protiv zaraznih bolesti

Pridræavajte se kalendara cijepljenja»ovjek svakodnevno dolazi u doticaj s uzroËnicima raznih bolesti, od kojih mnogi mogu

prouzroËiti teπke bolesti, dovesti do invalidnosti, pa Ëak i do smrti.Mjere zaπtite protiv zaraznih bolesti moæemo u grubo podijeliti u aktivne i pasivne.

Najbolji je oblik zaπtite aktivni oblik, dakle cijepljenje, vakcinacija ili aktivna imunizacija.


Tijekom posljednjih desetljeÊa, zahvaljujuÊi neprekid-nim istraæivanjima i razvoju laboratorijskih tehnika,izdvojen je niz virusa koji uzrokuju hepatitis blaæe ili

teæe kliniËke slike, πto zavrπava potpunim izljeËenjem ili traj-nim posljedicama, a izvor i putovi prijenosa infekcije razliËitisu. Meu njima se istiËe virus hepatitisa B zbog njegove velikeinfektivnosti, razliËitih putova prijenosa, moguÊih trajnih iteπkih posljedica, ali i moguÊnosti uspjeπne prevencije.

Putovi prijenosa

Hepatitis B nekad se prenosio transfuzijom krvi i krvnihderivata, a danas je ta moguÊnost infekcije zanemariva zahva-ljujuÊi redovitim kontrolama i odgovarajuÊoj obradi krvnihpreparata. Stoga su danas osnovni putovi prijenosa tog virusa:

• spolni kontakt s nosiocem virusa,

• uporaba nesterilnih πprica i igala (ovisnici o opojnimdrogama, incidentni ubodi na uporabljene igle),

• koriπtenje nesterilnih medicinskih instrumenata (tatoo,piercing, akupunktura i sl.),

• prijenos s majke koja je vironoπa na novoroenËe tijekomporoda,

• bliski, najËeπÊe obiteljski kontakt s oboljelim ili kroniË-nim vironoπom,

• duæi boravak i bliski kontakt s domicilnim stanovniπtvomu zemljama s visokom prevalencijom hepatitisa B i slabijerazvijenom zdravstvenom sluæbom (azijske i latinoameriË-ke zemlje).

PoveÊan rizik obolijevanja postoji i kod zdravstvenih dje-latnika, radnika na ËiπÊenju i zbrinjavanju otpada u zdravstve-nim stanicama, kod osoba koje njeguju kroniËne vironoπe, kodbolesnika na hemodijalizi i oboljelih od hemofilije, koji Ëestoprimaju krvne derivate te djelatnika u ustanovama za njegumentalno retardiranih osoba, djelatnika u zatvorima i kod svihdrugih koji dolaze u ËeπÊi kontakt s krvlju.

Izvor su infekcije osobe oboljele od akutnog hepatitisa B,ali i svi oni koji nakon otkrivene ili neotkrivene infekcije osta-ju trajni nosioci virusa.

Virus hepatitisa B nalazi se u krvi oboljelog ili kroniËnogvironoπe te u drugim tjelesnim tekuÊinama, kao πto su vaginal-ni sekret i sjemena tekuÊina, urin, slina i dr. Na predmetimazagaenim krvlju taj virus moæe preæivjeti i do tjedan dana negubeÊi svoju infektivnost, koja je 100 puta veÊa nego kod HIV-virusa. Sve to predstavlja opasnost πirenja infekcije.

Prikriveni simptomi

Nakon infekcije, ovisno o dobi inficirane osobe, samo uodreenom postotku nakon duæeg perioda inkubacije, dolazido vidljivih simptoma bolesti, kao πto su umor, pomanjkanjeapetita, bolovi u trbuhu, a joπ rjee do “æutice” (æuto obojenakoæa i bjelooËnice, taman urin). Teπki oblici bolesti, koji zavr-πavaju smrÊu u akutnoj fazi bolesti, rijetki su. Meutim, neja-sni ili nikakvi simptomi bolesti nakon infekcije, na æalost, neznaËe da neÊe doÊi do kroniËnog tijeka bolesti, pa i ciroze ilikarcinoma jetre kao najteæih posljedica. ©to je inficirana osobamlaa, to je razvoj kliniËki jasnih oblika bolesti rjei, ali jepostotak kroniËnih posljedica veÊi. Stoga je infekcija najmla-ih i najopasnija. Iako se u manje od 5% infekcija u dojenaËkojdobi razvija jasna slika bolesti, u 90% novoroenËadi i 30-50%djece mlae od pet godina razvija se kroniËno vironoπtvo, atime je kod njih i vjerojatnost razvoja kroniËnog hepatitisa,ciroze i karcinoma jetre nakon otprilike dvadeset i viπe godinanajveÊa. Ako do infekcije doe u odrasloj dobi, prepoznatljivisimptomi bolesti javljaju se u oko 30-50% inficiranih, a kro-niËno vironoπtvo u 2-10% sluËajeva. Na opasnost posljedicainfekcije virusom hepatitisa B ukazuje i podatak da je kaouzrok primarnog karcinoma jetre u otprilike 60-80% sluËajevanavedena ta infekcija ili se, pored puπenja, virus hepatitisa BnajËeπÊe navodi kao moguÊi uzrok karcinoma.

Hepatitis B

OPREZOM I CIJEPLJENJEMPROTIV BOLESTI

RazliËiti uzroËnici dovode do upale i oπteÊenja jetrenih stanica. Uz alkohol, lijekove, toksinei autoimune procese, najËeπÊe su to virusi.

▲

Dob u kojoj je doπlo do Rizik razvoja kroniËnoginfekcije vironoπtva

novoroenËe 90%1-6 mj. 80%

7-12 mj. 60%1-4 god. 35%odrasli 10%

Dijagnoza virusnog hepatitisa i kroniËnog nosilaπtva viru-sa sa sigurnoπÊu se utvruje samo odreivanjem “biljega” ukrvi.


Iako, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije,u svijetu oko 5% stanovniπtva predstavlja kroniËne nosiocevirusa hepatitisa B, razlike izmeu pojedinih geografskih pod-ruËja znaËajne su. Hrvatska spada u zemlje s malim brojemvironoπa (manje od 2% stanovniπtva), a u tim okolnostima doinfekcije vjerojatno najËeπÊe dolazi u adolescenata i mladihljudi.

Cijepljenje - jedina uËinkovita mjera

LijeËenje akutno i kroniËno oboljelih osoba ne daje zado-voljavajuÊe rezultate, pa je stoga izuzetno vaæna prevencijainfekcije. NemoguÊe je sa sigurnoπÊu izbjeÊi svaku opasnostinfekcije, tim viπe πto velik broj vironoπa niti ne zna da u sebinosi virus, niti je svjestan opasnosti koju predstavlja za svojuokolinu. Stoga je jedina efikasna mjera prevencije, uz zdrav-stvenu edukaciju, cijepljenje.

Prije dvadesetak godina, po preporuci Svjetske zdravstve-ne organizacije, poËelo je preventivno cijepljenje protiv hepa-titisa B, koje je u poËetku bilo obvezno samo za visokoriziËneskupine (zdravstveni djelatnici, bolesnici na hemodijalizi, obo-ljeli od hemofilije, i. v. ovisnici, Ëlanovi obitelji oboljelog ilivironoπe). U Hrvatskoj je cijepljenje riziËnih skupina zapoËelo1994. godine. Nakon desetak godina takvog cijepljenja nisupostignuti oËekivani rezultati smanjenja prevalencije hepatiti-sa B u opÊoj populaciji pa je preporuËeno cijepljenje djece ili/i adolescenata. Prema Obveznom programu cijepljenja, u Hr-vatskoj je 1999. godine uvedeno cijepljenje djece u πestomrazredu osnovne πkole i do sada su u potpunosti procijepljenetri generacije. Pored toga, i nadalje se preporuËa cijepljenjeosoba s poveÊanim rizikom infekcije.

Treba izbjegavati svaki izravni kontakt s krvlju i drugimtjelesnim tekuÊinama, nikada ne koristiti injekcijske igle imedicinske instrumente za koje nismo sigurni da su sterilni, au sluËaju incidentnog uboda, odmah potraæiti lijeËniËkupomoÊ. Primjenom cjepiva i po potrebi specifiËnog imuno-globulina odmah nakon incidenta moæe se sprijeËiti veÊi brojinfekcija. Sve trudnice trebaju se obvezno tijekom trudnoÊetestirati na nosilaπtvo virusa B hepatitisa kako bi se, ako jepotrebno, novoroenËe zaπtitilo u prvim satima nakon porodaprimjenom imunoglobulina i cjepiva. Sve Ëlanove uæe obiteljioboljelog ili vironoπe treba testirati, a potom sve one kod kojihnisu potvreni biljezi hepatitisa B procijepiti.

Cjepivo koje koristimo sigurno je i efikasno. UobiËajeno seprimjenjuju tri doze cjepiva, u razmaku od mjesec dana i πestmjeseci, osim u posebnim indikacijama kada se ta shema moæekorigirati veÊom koliËinom datog cjepiva ili veÊim brojemdoza. Nakon primijenjene sheme s tri doze cjepiva zaπtitni titarprotutijela postiæe se kod 90-95% cijepljenih osoba. Kod 5-10% cijepljenih, ËeπÊe starijih osoba, kroniËnih bolesnika iimunokompromitiranih osoba, ne dolazi do stvaranja potreb-nih protutijela. U takvim sluËajevima mogu pomoÊi dodatnedoze cjepiva, iako Êe vrlo mali broj ljudi i nadalje ostati bezpotrebne zaπtite. Rezultat cijepljenja kod osoba kod kojih po-stoji sumnja da nisu stvorili zaπtitna protutijela moæe se pro-vjeriti odreivanjem titra protutijela u krvi. BuduÊi da je kodbolesnika s teπkim oblicima kroniËnih bolesti bubrega i jetre tedijabetesa rezultat cijepljenja u uznapredovalim stadijima bo-lesti ËeπÊe nezadovoljavajuÊi, preporuËa se cijepljenje u poËet-ku bolesti, dakle odmah po utvrivanju dijagnoze.

Jedina je kontraindikacija za primjenu cjepiva alergijskareakcija na bilo koji sastojak cjepiva. U sluËaju akutne zaraznebolesti, cijepljenje treba odgoditi. Neæeljene reakcije na cjepi-vo rijetke su i najËeπÊe su to oteklina, crvenilo i bolnost namjestu uboda.

Vladimira Lesnikar, dr. med.

OSOBE S POVE∆ANIM RIZIKOM INFEKCIJEHEPATITIS B VIRUSOM

• heteroseksualne osobe s veÊim brojem spolnihpartnera

• homoseksualni muπkarci

• intravenozni ovisnici o opojnim drogama

• novoroenËad HBsAg pozitivnih majki

• osobe u bliskom obiteljskom ili spolnom kontaktus nosiocem HBV

• bolesnici na hemodijalizi i oni koji tijekom lijeËenjaprimaju transfuzije krvi ili krvnih derivata

• osobe koje se podvrgavaju tetovaæi, piercingu,akupunkturi ili sliËnim postupcima gdje postojimoguÊnost prijenosa infekcije nesterilnim priborom

• osobe koje na svom radnom mjestu dolaze ukontakt s krvlju i ostalim potencijalno infektivnimtjelesnim tekuÊinama (djelatnici u zdravstvu idrugim javnim sluæbama, osoblje ustanova zasmjeπtaj mentalno oboljelih osoba, osoblje zatvora isl.)

• osobe koje putuju i duæe borave u podruËjimavisoke incidencije HBV infekcije i dolaze u bliskikontakt s lokalnim stanovniπtvom

• cijepljenje protiv hepatitisa B preporuËa se i svimosobama koje su oboljele od hepatitisa C ili nekedruge kroniËne bolesti jetre, kako bi se izbjegli teπkioblici bolesti koji se u tim sluËajevima javljaju nakoninfekcije hepatitisom B.

POSLJEDICE INFEKCIJE HEPATITIS B VIRUSOM U SVIJETU

2MILIJARDE

350MILIJUNA

2,5MILIJUNA

BROJINFICIRANIH

BROJKRONI»NIHVIRONO©A

BROJ UMRLIH ODPOSLJEDICA HB INF.

(u godinu dana)


UveÊini sluËajeva mikroorga-nizmi u namirnicama neÊeimati utjecaja na potroπaËa.

Meutim, ponekad se u hrani mogu na-Êi mikroorganizmi koji mogu uzroko-vati bolesti. Te bolesti zovu se bolestiuzrokovane kontaminiranom hranomili, ËeπÊe, otrovanja hranom. Ako suuzrokovane salmonelama, zovu se sal-

moneloze.

Gdje salmonele æive

UzroËnici salmoneloza - salmonelevrlo su rasprostranjene u prirodi. Radise o bakterijama koje su paraziti crijevarazliËitih æivotinja, kao riba, kornjaËa,zmija, insekata i sisavaca. Salmonelesu vrlo otporne na Ëinitelje okoline imogu dugo vremena preæivjeti izvansvoga domaÊina. Mogu se naÊi u zem-lji, vodi i na biljkama. Nisu sve salmo-nele opasne za Ëovjeka. Neke uzrokujubolest samo kod ljudi, neke kod ljudi iæivotinja, a neke samo kod odreenihvrsta æivotinja.

Iako su salmonele primarno paraziticrijeva æivotinja i Ëovjeka, one mogu izcrijeva prijeÊi u krvnu struju i raspro-straniti se po cijelom organizmu. Moguse naÊi u razliËitim tkivima svoga do-maÊina, izluËivati se mlijekom, a kodperadi mogu se naÊi u bjelancu i æu-mancu jajeta. Za ljude su vaæne upravoone salmonele koje su paraziti æivoti-nja, a na Ëovjeka se prenose namirnica-ma æivotinjskoga podrijetla, kao pri-mjerice putem jaja i proizvoda od jaja,mesa i mesnih preraevina te mlijeka,odnosno mlijeËnih proizvoda. Prematome, izvor su bolesti za ljude domaÊeæivotinje koje sluæe kao izvor hrane.Meutim, uvijek treba misliti i na drugeæivotinje koje æive u domaÊinstvu Ëo-vjeka, kao πto su miπevi i πtakori. Teæivotinje rijetko su izvor zaraze, ali ima-

ju vaænu ulogu u πirenju bolesti jer mo-gu svojim izmetom kontaminirati na-mirnice.

©irenje salmonela moguÊe je i kon-taktom s ljudima te preko predmeta. TajnaËin prijenosa izuzetno je rijedak, alimoguÊ je kod osoba sa smanjenom ot-pornosti organizma, primjerice, na dje-Ëjim odjelima u bolnicama. Ne smiju sezaboraviti niti kuÊni ljubimci jer onimogu nositi salmonele na svojoj dlaci.

i slastiËarnice. NajËeπÊi su izvor bolestidomaÊi kolaËi izraeni u domaÊinstvi-ma.

Po uËestalosti izazivanja salmone-loza drugo mjesto zauzimaju meso imesne preraevine. To su proizvodi ukoje salmonele mogu uÊi putem mesabolesne æivotinje ili ËeπÊe putem nepra-vilnog rukovanja mesom. ObiËno dola-zi do upotrebe istog pribora za sirovo itermiËki obraeno meso, dakle do kri-æanja sirovog i gotovog jela. Time jemoguÊe unijeti uzroËnika bolesti u go-tovo jelo. Ako takvo jelo stoji, za neko-liko sati bakterije Êe se razmnoæavati ukoliËini dovoljnoj za razvitak bolesti.

Salmonele se takoer dobro razm-noæavaju u jajima i proizvodima od jajapa stoga valja biti oprezan u rukovanjus majonezom i sliËnim proizvodima,naroËito ako su izraeni od sirovih jaja.Salate s dodatkom majoneze ne bi smje-le dugo stajati na sobnoj temperaturi. Iziskustva znamo da takve salate Ëestostoje i nekoliko sati na stolu prilikomproslava, svadbi i sliËnih prigoda.

PovrÊe, kao primjerice zelena sala-ta, rijetko je optuæeno za trovanje. Onose mora dobro oprati prije uporabe jerje poznato da na zemlji moæe biti uzroË-nika bolesti. Mlijeko i mlijeËni proiz-vodi, ribe i πkoljke rjee su izvor za-raze.

Pojeli smo zagaenu hranu...

Salmonele ulaze u organizam kon-zumacijom kontaminirane hrane, a ka-ko su salmonele prvenstveno paraziticrijeva, bolest koja nastaje upala je sluz-nice gastrointestinalnog trakta. Ta upa-la manifestira se kao akutni gastroen-

teritis.Akutni gastroenteritis najËeπÊi je

oblik salmoneloze. Simptomi bolestiobiËno se javljaju 12-48 sati nakon kon-

▲

Trovanja hranom: Salmoneloze

PERI RUKE PRIJE JELA I POSLIJE...Hrana koju jedemo gotovo nikada nije sterilna, u njoj se uvijek mogu naÊi mikroorganizmi.Mikroorganizmi u hrani mogu potjecati iz normalne mikroflore sirovine, mogu uÊi u hranu

procesom prerade i uskladiπtenja i, naknadno, nepravilnom manipulacijom.

U druπtvu su jaËe

Bolest Ëovjeka moæe uzrokovati sa-mo velika infektivna doza salmonela,koja obiËno iznosi i nekoliko milijunabakterija. Tako velik broj bakterija mo-æe se naÊi u hrani koja potjeËe od bole-snih æivotinja ili u hrani koja je naknad-no zagaena neadekvatnom manipula-cijom (prljavim rukama). U svakomsluËaju, radi se o hrani u kojoj su sesalmonele mogle razmnoæavati. Pozna-to je da se salmonele izuzetno brzorazmnoæavaju. Otprilike svakih dvade-set minuta iz jedne bakterijske stanicenastanu dvije, πto znaËi da Êe za samonekoliko sati broj od 100 bakterija na-rasti i do nekoliko milijuna.

Izuzetno su povoljan medij za razm-noæavanje salmonela razliËite slastice,odnosno kremasti kolaË. NaroËito se va-lja Ëuvati kolaËa u kojima su kreme izra-ene s dodatkom sirovih jaja. Pri tomeje vaæno zapamtiti da se takvi kolaËi neizrauju samo u ugostiteljskim objekti-ma, kao πto su restorani, hoteli, kantine


zumacije kontaminirane hrane. Prvi susimptomi zimica, tresavica, vrtoglavi-ca, bol u trbuhu i vruÊica se penje i do40°C. Takva poviπena temperatura mo-æe potrajati i do pet dana. Javljaju semuËnina, povraÊanje, grËevi u trbuhu iproljev. Nakon razvitka simptoma bo-lesti, javlja se klonulost, æe, pospanost,a kod teæih oblika bolesti bol u nogama,suhoÊa sluznica. Ti simptomi rezultatsu upale sluznice gastrointestinalnogtrakta i gubitka tekuÊine i soli.

Pokuπajmo ih izbjeÊi

Profilaksa i prevencija salmonelo-za izuzetno je teπka. »ak i u industrijskirazvijenim zemljama, koje su rjeπileproblem salmoneloza kojima je izvorzaraze Ëovjek, raste broj oboljenja uzro-kovanih æivotinjskim salmonelama.

ju simptome bolesti i Ëesto ne znaju dasu kliconoπe.

Izvor salmoneloza moæe biti u klao-nicama pa u njima treba odræavati Ëi-stoÊu. Prije klanja vaæan je pregled æi-votinja te nadzor nad mesom. Æivotinj-ski proizvodi obiËno se kontaminirajufekalnim sadræajem prilikom klanja.Vaæno je i pravilno rukovanje zaklanimæivotinjama. Meso se mora Ëuvati i tran-sportirati u primjerenim rashladnim ko-morama i hladnjaËama. U mesnicamatreba paziti na odræavanje ËistoÊe naradnim povrπinama i pribora, ne smijedoÊi do kriæanja sirovog mesa i priboraza manipulaciju proizvodima koji sugotovi za uporabu, kao trajni i polutraj-ni suhomesnati proizvodi. Pri tome jevaæna suradnja izmeu veterinarske isanitarne inspekcije. Ljudi koji rade uproizvodnji i prometu namirnica mora-ju biti upoznati s opasnostima od konta-minirane hrane i naËinima spreËavanja.

LijeËenje. Bolest prolazi nakon ne-koliko dana uz simptomatsko lijeËenje.To znaËi da se treba strogo pridræavatiuputa lijeËnika i propisane dijete kojatraje nekoliko dana. Takoer, vaæno jeπto prije nadoknaditi izgubljenu tekuÊi-nu i soli. Ta nadoknada moæe se obavitikod lakπih sluËajeva bolesti kod kuÊe,peroralnim putem, dok je kod teæih slu-Ëajeva to potrebno uËiniti u bolnici, pa-renteralnim putem (infuzija). LijeËenjeantibioticima ne dolazi u obzir. Anti-biotici uniπtavaju normalnu crijevnufloru koja πtiti sluznicu od naseljavanjapatogenih mikroorganizama te tako Ëi-ne viπe πtete nego koristi.

SlijedeÊa bolest koju mogu uzroko-vati salmonele jest crijevna groznica,odnosno tifusni sindrom ili trbuπni pa-ratifus. Ta je bolest rjea, podsjeÊa natrbuπni tifus, ali tijek je blaæi i kraÊi.

Joπ je rjea bolest uzrokovana sal-monelama septiËki sindrom. Radi se obolesti uzrokovanoj salmonelama veli-ke invazivnosti, koje mogu prodrijetikroz sluznicu crijeva i uÊi u krvnu stru-ju. PutujuÊi krvnom strujom, salmone-le se mogu naseliti u razliËitim organi-ma, a najËeπÊe u kostima, zglobovima,pluÊima, moædanim opnama i bubregu.U septiËkom sindromu ne javlja se pro-ljev kao simptom bolesti.

PraktiËni savjeti za izbjegavanje salmoneloza

• Treba izbjegavati kupnju osjetljivih namirnica u duÊanima u kojimavidimo da imaju loπe hladnjake. Na originalnom pakovanju namirnicetreba pripaziti na rok uporabe i pridræavati se uputa o Ëuvanju. Nakonkupovine, namirnicu treba u πto kraÊem roku pospremiti u svoj hladnjakkod kuÊe jer se na visokim temperaturama namirnica moæe pokvariti i priduæem transportu do kuÊe.

• Treba kupovati u duÊanima za koje, veÊ prema naπem iskustvu, znamoda su dobri, u kojima vidimo visok stupanj ËistoÊe , u kojima prodavaËi kojirukuju namirnicama ne dotiËu istovremeno novac...

• Ljeti ËeπÊe jedemo u ugostiteljskim objektima. Prednost treba dati to-plim jelima koja se pripremaju neposredno prije obroka. Jela koja zahtije-vaju toplinsku obradu sigurnija su od hladnih salata. To ne znaËi da su tesalate loπe, ali s njima treba biti oprezniji.

• Opasnosti od trovanja hranom nisu prisutne samo ako se hranimo urestoranima. Opasnosti postoje i kod kuÊe, kad sami sebi pripremamohranu. Moramo nastojati hranu prireivati πto kraÊe vrijeme, s namirnica-ma koje su svjeæe, a nakon pripreme obrok treba pojesti. Ako nam neπtood obroka ostane, ostatke hrane treba πto prije rashladiti i spremiti uhladnjak. Idealno bi bilo ostatke baciti i uvijek prireivati svjeæe.

• Treba izbjegavati pripremu slastica od termiËki neobraenih jaja.

• PreporuËa se termiËka obrada namirnica na 80°C.

• Ako stoji na sobnoj temperaturi, pripremljeno jelo mora se potroπiti za 2-3 sata.

• Ako jelo podgrijavamo, mora se postiÊi temperatura od 80°C i u najhlad-nijem njegovom dijelu.

Mjere za spreËavanjesalmoneloza

Salmoneloze su uglavnom zoono-ze, πto znaËi da im je izvor u æivotinja-ma, æivotinjskim proizvodima. Tako-er, izvor mogu biti i ljudi kliconoπekoji nakon preboljenja bolesti izluËujusalmonele fecesom. Pri tome oni nema-

Mr. sc. IvanËica KovaËek, dr. med.


Trovanje hranom uËestale su infekcije u ljudi.RazliËiti su uzroËnici infekcija koje se tako prenose, od

nama vrlo dobro poznatih uzroËnika, kao πto susalmonele, πigele, stafilokoki, a u posljednje vrijeme otkriva

se sve viπe razliËitih bioloπkih agensa.

U Kanadi je 1982. godine doπlo do trovanja udjece πkolske dobi, od kojih su neka zbogteæine bolesti smjeπtena u bolnicu. Kad su

obavljena pretraæivanja uzroËnika, otkrivena je dotada nepoznata supstanca u krvi. Ona je bila pove-zana s boleπÊu, uz pretpostavku da je odgovorna zateπku kliniËku sliku, krvarenje unutar krvnih æila tezatajenje bubrega. Nazvana je verotoksin pozitivnajer je na stanicama kulture tkiva Vero izazvala tok-siËni efekt. Izolirana je bakterija koja je stvarala tajtoksin, a prema biokemijskim karakteristikama od-govarala je rodu Escherichia coli. Epidemioloπkom anketom ustanovljeno jeda su djeca jela hamburgere koji su bili napravljeni od zagaenog i nedovolj-no peËenog juneÊeg mesa.

Od tog razdoblja poËelo se sve viπe istraæivati kakve su karakteristike toguzroËnika i πto sve moæe uzrokovati.

Znaci otrovanja

Verotoksin pozitivna E. coli (VTEC) najËeπÊe izaziva krvave proljeve igrËeve u trbuhu. Temperatura je malo poviπena ili normalna, a bolest traje 5-10 dana. Rjee uzrokuje krvarenje unutar krvnih æila, a u 1 na 1 000 oboljelihosoba dolazi do komplikacija i zatajenja bubrega. NajËeπÊi soj koji uzrokujetaj sindrom je E. coli 0157:H7.

Infekciju moæemo dokazati tako da traæimo E. coli u stolici ljudi kojiimaju proljeve s primjesom krvi.

Sojevi verotoksin pozitivnih E. coli dobro su osjetljivi na antibiotike.NajËeπÊe je miπljenja da bi antibiotsku terapiju trebalo izbjegavati.

Sojevi te bakterije nalaze se u crijevu æivotinja i ne izazivaju nikakvesmetnje. Nalaze se i u zdravih ljudi. Mogu se razlikovati od ostalih E. coli pospecifiËnim obiljeæjima na povrπini bakterije.

Smatra se da se bolest moæe prenijeti putem mesa koje je tijekom klanjazagaeno fekalijama. Takvo meso, ako nije poslije dobro oprano i termiËkiobraeno, moæe izazvati infekciju.

Ako je zaraæena krava, u mlijeko moæe prodrijeti bakterija i uËiniti gaπkodljivim. Zaraze su u svijetu zabiljeæene u ljudi koji su pili nepasteriziranomlijeko i takve mlijeËne preraevine.

Takoer su poznate epidemije uzrokovane umacima u salatama, sokovi-ma od prirodnog voÊa. Kupanje u bazenima ili vodenim miljeima koji suzagaeni fekalijama moæe biti izvor zaraze.

U male djece nalaze se VTEC u zdravih, a oni u toj dobi mogu bliskimkontaktom s ostalim maliπanima u vrtiÊu biti izvor infekcije. Mala djecapozitivna su i do dva tjedna poslije bolesti (kliconoπe) te su moguÊi izvorzaraze.

Mr. sc. Biserka Matica, dr. med.

ESCHERICHIA COLI KOJASTVARA VEROTOKSIN

Trovanje hranom

Ako se æelite pretplatiti na

Narodni zdravstveni list,

dovoljno je da nazovete

telefonski broj 21-43-59 ili

poπaljete dopisnicu sa svojim

podacima

(ime, prezime, adresa)

u Zavod za javno zdravstvo,

Odjel socijalne medicine,

51000 Rijeka, Kreπimirova 52a.

u Narodnomzdravstvenom listu!

Ako æelite oglaπavati unaπem listu, javite seUredniπtvu na telefon:

21-43-59

Promidæbeniprostor


Kad nam netko kaæe da boluje-mo od neizljeËive bolesti, tuËinjenicu vrlo teπko prihvaÊa-

mo. Svatko suËeljen s prijetnjom smrtimora prijeÊi put od razmiπljanja o sebikao savrπeno zdravoj osobi (πto svi vi-πe-manje stalno i Ëinimo) do razmi-πljanja o sebi kao osobi koja bi moglaumrijeti, i konaËno, kao osobi koja Êeumrijeti. Taj prijelaz ide od: to se menineÊe dogoditi (iako znamo da bi se jed-nog dana i moglo), preko: to bi mi semoglo dogoditi, do: to mi se dogaa.

Bolesnik od AIDS-a

Danas je bolesnik od AIDS-a (kori-sti se i naziv SIDA) svjestan da bolujeod neizljeËive bolesti kojoj se znauzroËnik, ali se lijek ne zna. Bolesnicisu se uvjerili da njihovi prijatelji umi-ru, da prije toga iznimno pate i da sevrlo Ëesto osjeÊaju napuπteni od svih.»injenica da ti pacijenti boluju od te-πke bolesti, da su mladi i da nisu htjelibiti bolesni, stavlja ih u situaciju ne-moÊi te ovisnosti o novim spoznajamao njihovoj bolesti, vrsti lijeka i naËini-ma lijeËenja koji svakim danom sveviπe napreduju. AIDS je bolest kojuuzrokuje virus HIV-a. AIDS nije istoπto i HIV-infekcija. Mnogi ljudi kojisu inficirani HIV-virusom osjeÊaju sesasvim dobro. Trenutno je nemoguÊereÊi kod kojeg Êe se meu njima razvitiAIDS. Nije moguÊe dati postotak onihkoji Êe oboljeti d AIDS-a jer razliËitaistraæivanja daju razliËite rezultate.Osoba inficirana HIV-om moæe obo-ljeti od AIDS-a, a i umrijeti. To jeaspekt bolesti koji ne treba izbacivati;lijeËnik i pacijent to znaju.

Dominantan osjeÊaj koji ta pande-mija ostavlja u bolesnika jest osjeÊajnapuπtanja od prijatelja, partnera, obi-telji ili Ëak cijeloga druπtva.

”Druπtvu treba tako mnogo vreme-na da prihvati svoje vlastite loπe klice,da je pravo umijeÊe da spoznam da mije bolje bez druπtva nego s njim. Boæe,s kim sam æivio do sad!”, rijeËi su paci-jenta kojeg u vrijeme boravka u klinicinitko, baπ nitko nije posjetio puna trimjeseca. Dijagnoza AIDS-a predstav-lja krizno razdoblje za svakog pojedin-ca. UoËene su razliËite reakcije u ljudikoji se moraju priviknuti na svoju di-jagnozu. Postoji priliËno uopÊeni od-govor na gubitak i Ëini se da se ta pra-

2. Proces gubitka dominantan je nesamo zbog postojanja neizljeËive bo-lesti, nego i zbog toga πto od te zaraznebolesti najËeπÊe obolijevaju ljudi kojisu u svom seksualnom æivotu imaliiskustva koja druπtvo vrlo teπko pod-nosi, npr. homoseksualna, promiskui-tetna i sl.

Viπestruki gubici

Ono πto je istinski prisutno u bole-snika oboljelih od AIDS-a jest kumu-lacija simptoma i psiholoπkih odgovo-ra koji su uglavnom vezani za gubitkeranijih sposobnosti. To bismo moglinazvati viπestrukim gubitkom. Tajsindrom odnosi se samo na pacijente sAIDS-om i predstavlja skup gubitakau odnosu na samu bolest, ali i na reak-ciju okoline koja je sklonija osudi ne-go razumijevanju tih bolesnika.

Viπestruki gubici od AIDS-a susljedeÊi:

a) vrijednost u druπtvu zbog preki-da obavljanja svog prijaπnjeg zanima-nja ili gubitka obiteljske potpore,

b) fiziËki i emocionalni dobri osje-Êaji, tako bitni za optimizam koji pri-æeljkuje za sebe,

c) osjeÊaj zajedniπtva,d) osjeÊaj seksualne slobode,e) nade u buduÊnost,f) osjeÊaj sigurnosti na poslu onda

kad je posao odræan,g) privatnost i vlastita moÊ zbog

predrasuda druπtva da ta infekcija uka-zuje na seksualnu orijentaciju,

h) partneri i osobe koji su joπ uvijekæivi oko njih, ali koji su se promijenilii u emocionalnom smislu, nisu viπe onoπto su bili prije.

U taj sindrom moæemo ukljuËiti joπi proces anticipacijske tuge koji pred-stavlja proces æalovanja prije smrti.

AIDS

SUO»ENJE S ISTINOM”Æivot ne prestaje biti zabavan kada ljudi umiru, ni malo viπe nego πto prestaje biti ozbiljan

kada se ljudi smiju”

vila mogu primijeniti na bilo koga tkose suoËava s novim æivotnim opasnimoboljenjem, reakcijama nepriznavanja,bijesa, cjenkanja i depresije. Ljudi sdijagnozom AIDS-a reagiraju normal-no na abnormalnu situaciju kada saz-naju od Ëega boluju. Njima tek kasnijetreba realna procjena o tome πto se snjima zbiva i koliko Êe æivjeti. Tada semoæe ponuditi pomoÊ i razumijevanjei kada su stvarni izgledi njihove bolestiæalosni. U pacijenta od AIDS-a u po-Ëetku je dominantno psiholoπko lijeËe-nje, koje bismo mogli podijeliti na dvi-je razine:

1. Promijenjeni status bolesnika,bilo da je posljedica organskih oπteÊe-nja nastalih propagacijom bolesti ilinemoguÊnoπÊu prihvaÊanja bolesti,dovodi do izmijenjenoga ponaπanja.


Osobe koje ponavljano gledaju kakoim prijatelji umiru, razvijaju suosjeÊa-nje kao da su veÊ preæivjele svoju vla-stitu smrt. To je teæak naËin prihvaÊa-nja realiteta, ali je taj realitet zamjenaza produljeno emocionalno muËenjekoje osobe sa sindromom multiploggubitka od AIDS-a Ëesto opisuju. Tajkomplicirani doæivljaj mnogo je ËeπÊinego sama refleksija osjeÊaja tuge i bri-ge.

PovlaËenje i izolacija

Svi ti gubici vode do depresije, ne-moguÊnosti osjeÊanja i prevage pesi-mizma, cinizma, fatalizma i nesigur-nosti. Ako se pri tome radi o homosek-sualnoj grupi ljudi, zatvorenost tog su-stava joπ viπe pogorπava osjeÊaje ljudii sputava njihovu slobodu.

Iako moæemo reÊi da se u pacijena-ta kod kojih je dijagnosticiran AIDSradi o akutnom stresnom poremeÊaju,preæivjeli od te bolesti reagiraju izola-cijom i povlaËenjem upravo zbog dru-πtvene stigmatizacije. Slijed navede-nih reakcija moæe nam pokazati tijekemocionalnih reakcija u pacijenata kodkojih je dijagnosticiran AIDS, a nakonËega bolest napreduje.

Kad saznaju potvrenu dijagnozuAIDS-a, smiruju se i æivot im se Ëinilakπim jer je æivot pod prijetnjom biloteæe iskustvo nego samo saznanje bo-lesti.

Ljutnja prema sebi ili prema dru-gim ljudima izaziva sjeÊanje na sve po-greπke i propuste koje je bolesnik do-pustio sebi, a da pri tome nije razmi-πljao o posljedicama.

Smanjeno samopouzdanje rezultatje miπljenja da je AIDS obiljeæena bo-lest koja stalno izaziva neprijateljstvokod nekih dijelova druπtva (primitivnaili sirova druπtva).

Ponekad se ti doæivljaji pretvaraju uparanoidnu reakciju bolesnika da jeostavljen od svih i da Êe ostati sam nasvijetu.

U terminalnoj fazi prihvaÊanja obo-ljenja pacijent, uz cjenkanje i depre-sivne oscilacije, prihvati svoje viπe-struke gubitke. On sam hrabriji je odbilo koga drugoga koji se nalazi u kon-taktu s njim. Bolesnik ponekad ima po-trebu da testira okolinu i govoreÊi osvojoj smrti praktiËki plaπi druge. Po-nekad se Ëini da je pacijent preæivioiskustvo svoje vlastite smrti. Tada ka-æemo da je netko prebrodio i prihvatiobrojne gubitke povezane s oboljenjemod AIDS-a.

Poseban je sluËaj ako pacijent ne-ma nikoga tko Êe preuzeti odgovornostza njega: financijska nesigurnost i gu-bitak posla joπ viπe utjeËu na gubitaksamopoπtovanja i moguÊnost preæiv-ljavanja. Ponekad rad na gubicimastvara i strahove od pozitivnih pomakau liËnosti bolesnika. Taj fenomen op-serviran je u radu s preæivjelima odAIDS-a. Dobra sjeÊanja izbjegavaju sezbog straha da ih preæivjeli ne bi mo-rao napustiti.

Ako pacijent ne moæe promijenitineizbjeænost smrti, on moæe promije-niti svoj stav prema njoj. Ponekad sehumor i u najcrnjim situacijama ËinioptimistiËnim. “NauËilo me da se æi-vot æivi sada, ovaj trenutak.”

Jedna je pacijentica rekla: “MojanajveÊa fantazija jest da pleπem golapo ulicama sa svim svojim prijateljica-ma i prijateljima kada lijek i terapijaod AIDS-a budu otkriveni. To je dogo-vor sa svim mojim prijateljima. Mi Êe-mo biti tu zajedno slaveÊi...!”

Mr. sc. George Salebi, dr. med.

©ok pri prihvaÊanju dijagnoze mo-æe se manifestirati uznemirenoπÊu, ver-balno izraæenom ljutnjom, suicidnimmislima, izraæavanjem nevjerice i pla-Ëem. Neki se mogu Ëiniti i mirnima ikao da su u stanju vladati sobom, ali seosjeÊaju emocionalno tupim, fiziËkiistroπenim ili opÊenito odsjeËenima odljudi i okoline.

Olakπanje mogu iskusiti ljudi kojisu imali znakove bolesti i koji su jakomnogo propatili jer uËestale hospital-izacije nisu uputile na bolest, a pretra-ge na HIV-infekciju bile su negativne.

Od tuge do smijeha

Gubitak osobne kontrole javlja se utrenucima ponovljene krize, kada obo-ljeli od AIDS-a shvati da je sve πto Ëiniu æivotu podreeno preæivljavanju odAIDS-a. Neki od njih vrlo teπko pod-nose gubitak svog kreativnog dijela,koji je Ëesto potisnut zbog realnog stra-ha od smrti.

RastuÊi je osjeÊaj izolacije, para-lelno s napredovanjem bolesti, promje-nama fiziËkog izgleda ili intelekta. Nataj naËin pacijent preuzima dio brigeza sebe i postaje aktivniji u preæivlja-vanju i prihvaÊanju svoje vlastite bole-sti.

Pozitivno prilagoavanje javlja seponekad u procesu terapijskoga rada spacijentima od AIDS-a malom inter-vencijom, kao πto je npr. otvoreni raz-govor o smrti i pripremama za nju.

U razvijenoj fazi bolesti pojavljujuse svi simptomi multiploga gubitka, apsiholoπke posljedice rezultat su pato-loπkog æalovanja za aspektima vlasti-toga æivota u obliku osjeÊaja krivnje.Ponekad bolesnici iz osjeÊaja nemoÊiodræavaju seksualne kontakte s drugimljudima, ne govoreÊi im da su bolesni.


Droga se posljednjih godina na-glo πiri - ne samo u naπoj zemlji,nego i u cijelome svijetu - hara

poput epidemije i kuge, opasno prijeti,agresivno ugroæava i sve viπe uzima ma-ha meu mladiÊima i djevojkama, pa Ëaki djecom. Narkomanija je poput poæara:ne ugasimo li ga dok gori jedno stablo,teπko Êe nam to uspjeti kad se proπiri naËitavu πumu. Tako je i s drogom: ne pre-duhitrimo li je i ne sprijeËimo u zaËetku,brzo Êe se proπiriti do golemih razmjera.Mudrost je znati πto treba raditi, a vrlinato i Ëiniti - kaæe D. S. Jordan.

VeliËina problema

Zloporaba droga nastaje iz radozna-losti, slabe informiranosti o njihovu πtet-nom djelovanju, potrebe da se pomoÊupsihoaktivnih supstancija razrijeπe su-bjektivne i objektivne teπkoÊe. Tomumnogo pridonose oklnosti æivotne sredi-ne i pojedinca, sukobi u obitelji, πkoli, svrπnjacima, nemoguÊnost uspostavljanjanormalne komunikacije i rjeπavanja na-stalih problema na primjeren i druπtvenoprihvatljiv naËin. Dileri im nude drogu,zatim ih ucjenjuju, nameÊu im svoj na-Ëin ponaπanja. Tako mladiÊi i djevojkepostaju njihovim ærtvama, dospijevaju usvijet podzemlja iako mu ne pripadajuniti ga Ëine.

Procjenjuje se da u svijetu ima goto-vo 200 milijuna ovisnika, a u RepubliciHrvatskoj samo broj heroinskih ovisni-ka dosegao je brojku od 15.000, mahom

u dobi izmeu 15 i 20 godina æivota.Meu njima zabiljeæena su Ëak i djeca odsamo 11 godina.

Godiπnje se u Republici Hrvatskojregistrira 1500 novih ovisnika, od kojihËak 1300 konzumira heroin. Oko 35.000osoba puπi marihuanu, a pribliæno 1000ih zlorabi kokain.

Prema statistiËkim podacima, u Hr-vatskoj je u 2001. godini bilo 6.786 regi-striranih ovisnika o drogama, πto je Ëakza 29% viπe nego godinu dana prije. Do-bri poznavatelji te problematike procje-njuju da ih joπ barem 50% zlorabi psi-hoaktivne tvari, a nisu obuhvaÊeni evi-dencijom niti bilo kakvim tretmanom. Titzv. “ovisnici s ulice” æariπte su πirenjadroge jer, da bi mogli opstati, svaki odnjih pronae desetak novih ærtava. »imse u jednom mjestu pojave 1-2 ovisnika,zloporaba droga poËne se πiriti poput za-raze jer je to idealan teren za narkomafi-ju, dilere i raspaËavaËe psihoaktivnihsredstava, koji tu πansu vjeπto koriste.

U posljednjih deset godina viπe od500 smrtnih sluËajeva uzrokovano je zlo-porabom droge. Svake godine droga uni-πti pedesetak æivota, u cvijetu mladosti inaponu snage te u najveÊoj radnoj i pro-duktivnoj sposobnosti. Gdje god se po-javi, droga sije zlo i smrt.

Tijekom 2001. u Hrvatskoj su od dro-ge umrla 53 ovisnika, a prema podacimaHrvatskog zavoda za sudsku medicinuZagreb, do 13. svibnja 2002. droga jeuzela 15 mladih æivota. Od posljedicatrovanja heroinom umrlo je sedam oso-ba, od kojih Ëetvero od trovanja “Ëistim”heroinom, troje od kombinacije heroinai nekih drugih psihoaktivnih tvari, apreostalih osmero od metadona u kom-binaciji s drugim drogama. Preko 70%smrtnih sluËajeva uzrokovano je trova-njem neËistim heroinom. To je razloggoleme zabrinutosti roditelja, πkole i

svih progresivnih druπtvenih snaga kojeskrbe o mladima, njihovu odgoju, izo-brazbi, razvitku, zdravlju, æivotu i bu-duÊnosti.

Proπle je godine broj kaznenih djelavezanih uz drogu porastao za 17%. Po-sebno zabrinjava Ëinjenica da je u 2001.,u odnosu na godinu prije, MUP registri-rao 55% viπe prekrπaja posjedovanjadroge meu maloljetnicima. To zahtjevapoduzimanje sustavnih i uËinkovitih pre-ventivnih mjera suzbijanja tog velikogljudskog i druπtvenog zla.

Ovisnost je o drogama najveÊi pro-blem u Istarskoj, Primorsko-goranskoj iZadarskoj æupaniji, a od gradova pred-njaËe Pula, Zagreb i Zadar. Jedna od ri-jetkih pozitivnih Ëinjenica jest pad brojaheroinskih ovisnika u Splitu za viπe od22%. Te je pokazatelje poËetkom stude-noga saborskim zastupnicima prezenti-rao predsjednik Vladina ureda za suzbi-janje zloporabe droga dr. Ante Barbir, uizvjeπÊu o provoenju nacionalne strate-gije suzbijanja zloporabe psihoaktivnihsredstava u Republici Hrvatskoj.

Marihuana i ecstasy uvod uheroin

PraÊenja pokazuju da djeca i mladeæobiËno poËinju zlorabiti legalne droge -duhan i alkohol, zatim prelaze na ilegal-ne - marihuanu pa ecstasy (dvije najjefti-nije i najpopularnije droge mladih) i nakraju pojedinci zavrπavaju s mnogo opa-snijim heroinom, koji u kratkom vre-menskom intervalu stvara jaku ovisnost.Samo prije nekoliko godina tableta ec-stasyja koπtala je 120 kuna. Narkomafijajoj je viπestruko snizila cijenu u svrhubræeg, lakπeg i masovnijeg osvajanjaosnovaca i srednjoπkolaca koji su danasglavni potroπaËi te droge.

Nije nikakvo Ëudo πto je ecstasy me-u mladima izuzetno popularan jer je vr-

Ovisnosti

DROGE OSVAJAJU MLADEI UZIMAJU SVOJ DANAK

Tko prikloni glavu loπoj navici, priklonio ju je zlu jarmu!Ruska poslovica


lo dostupan i jeftin (oko 25 kuna po ta-bleti, a samo Ëetvrtina tablete dostatna jeda mlada osoba doæivi æeljene efekte). Onjegovoj prisutnosti na narkotræiπtu go-vori i podatak da je policija u raznimakcijama dosad zaplijenila 23.330 table-ta te droge, a upravo nedavna zapljena(20. studenog 2002.) od oko 30.000 ta-bleta na slovensko-hrvatskoj granicisvjedoËi da narkomafija pod svaku cije-nu pokuπava drogom zaraziti mladi na-raπtaj, steÊi nove potroπaËe koji Êe imosigurati velik promet i visoku zaradu.KrijumËarenje droga (poglavito skupih,poput heroina i kokaina), ma koliko biloopasno (u nekim zemljama kaænjava seviπegodiπnjom robijom, pa i smrÊu), po-stalo je unosan posao koji donosi gole-me profite, bez obzira na moguÊe zaplje-ne koje se ponekad procjenjuju na dese-tine i stotine tisuÊa dolara.

Dileri i raspaËavaËi nude ecstasy po-svuda - u πkolskom dvoriπtu, kafiÊima,disko-klubovima, na πportskim utakmi-cama, zabavama, tulumima i drugimokupljaliπtima mladih ljudi. Praksa po-kazuje da je ecstasy odskoËna daska zaprelazak na mnogo jaËi i skuplji heroin.Upravo zbog toga narkomafija tako jef-tino nudi ecstasy da bi kasnije na heroi-nu mogla ostvariti visoke profite jer, akoovisnik dnevno troπi gram heroina, nje-gov godiπnji izdatak je 150 tisuÊa kuna.Te novce valja osigurati. A kako? Nekito Ëine kraom, poneki prostitucijom ilina druge kriminalne naËine. To narko-mafiju ne zanima. Njihov je interes πtoveÊi profit i niπta viπe. Prema nekim pro-cjenama, koje smo Ëuli u saborskoj ras-pravi od zastupnika Ante –apiÊa, narko-mafija u Hrvatskoj godiπnje utræi oko100 milijuna eura.

Edukacijom i prevencijom protivovisnosti

Mlade treba odgojiti da budu razum-ni, odgovorni i savjesni, uËiniti ih imuni-ma kako bi, dou li u kontakt s drogom,izbjegli kuπnju da je probaju, njome ek-sperimentiraju i tako postanu konzumen-tima i ovisnicima. Oni bi morali bitiobjektivno informirani o drogama i nji-hovu djelovanju na zdravlje mnogo prijenego πto dou u priliku da naprave izbori rijeπe dvojbu kuπati ih ili ne. Ako razumËini Ëovjeka, osjeÊaj ga vodi - kaæe Rou-sseau.

Pravovremeno ih valja upoznati spsihoaktivnim sredstvima, Ëuti njihovestavove i miπljenja, uËiniti ih otpornimana pritiske i nagovore da ih kuπaju. Dro-ge su mladima vrlo dostupne, πto pove-Êava rizik. Oni moraju shvatiti da su dro-ge najmoÊnije sredstvo koje zagaujeljudski um, duπu, tijelo i uniπtava mladeæivote. Stara kineska mudrost kaæe: “Pr-vo Ëovjek uzima drogu, zatim droga uzi-ma drogu i na kraju droga uzima Ëovje-ka!” Ne traæi droga Ëovjeka, nego Ëo-vjek nju. Ona mu u poËetku daje samoiluziju sreÊe, koja neke vodi u preranusmrt, a ostale u vjeËnu patnju, muku, kr-izu, oËajanje i nesretno robovanje.

Najvaænija je edukacija i prevencija,i to ona primarna, Ëija je svrha da dozloporabe droga ne doe jer je mnogobolje, uËinkovitije i jeftinije sprijeËiti ne-go lijeËiti. Naæalost, joπ uvijek se viπeulaæe u lijeËenje nego u prevenciju. Lije-Ëenje je delikatno, vrlo sloæeno, dugotraje, skupo je, prognoza izljeËenja loπaje, a polovina lijeËenih ovisnika recidi-vira.

Mladima treba slati pozitivne poruke,ponuditi im dobro osmiπljene, zanimlji-ve programe, bogatstvo i raznolikostatraktivnih πportskih aktivnosti i zaba-ve, maksimalno ih okupirati i osiguratiracionalno koriπtenje slobodnoga vre-mena pa Êe manje razmiπljati o drogi.Nedostatak prostora za zabavu, rekrea-ciju i dosada tjeraju ih u kafiÊe i na rjeπa-vanje vlastitih problema zloporabom psi-hoaktivnih sredstava koje im dileri iraspaËavaËi nude na svakom koraku.

Naæalost, prevencija se joπ uvijek ve-likim dijelom temelji na istroπenom mo-delu volonterizma i entuzijazma, raznimdeklaracijama i parcijalnim kratkoroË-nim akcijama. Krajnje je vrijeme za po-duzimanje struËnih, sustavnih, dobro or-ganiziranih i koordiniranih mjera i ak-tivnosti na svim razinama od obitelji,πkole, opÊine, æupanije do Republike.

Dr. Barbir je u Hrvatskom saboru na-javio novu akciju Ureda: Bit Êe formira-ne ekipe koje Êe kruæiti punktovima nakojima se okupljaju ovisnici i pokuπatiih uvjeriti u potrebu da se πto prije uklju-Ëe u tretman radi prevencije HIV-a i he-patitisa B i C te odvikavanja od zlopora-be droga. Usto, zaloæio se za formiranjemreæe terapijskih zajednica ili komuna izatraæio prenamjenu nekih vojnih obje-kata za potrebe terapijskih zajednica.

Izgradnja terapijskih zajednica u Ri-jeci (Pulac) i joπ nekim veÊim gradovi-ma, koje su uπle u prioritete, a za Ëijurealizaciju postoje projekti, suglasnostlokalnih vlasti i osiguran veÊi dio finan-cijskih sredstava, Ëeka zavrπetak planamreæe tih zajednica i komuna u Republi-ci Hrvatskoj i, prema rijeËima dr. Barbi-ra, 2003. godine kreÊe njihova realizaci-ja.

Mr. sc. Ivica StaniÊ

Problem droga prepoznat je, kao i po-treba kontinuiranog, koordiniranog,struËnog, znalaËkog i kvalitetnog pristu-pa njegovu rjeπavanju. Zastupnici su sekroz raspravu u Saboru sloæili za sveo-buhvatniju, uËinkovitiju, struËniju i su-stavnu prevenciju ovisnosti, strogo kaæ-njavanje narkomafije, dilera i raspaËa-vaËa droga. ZadaÊa je prosvjetnih, soci-jalnih i zdravstvenih djelatnika provoe-nje antiovisniËkoga odgoja, prevencije iedukacije mladih o drogama i njihovuπtetnom utjecaju na ljudsko zdravlje; po-licije da se energiËno uhvati u koπtac snarkomafijom, dilerima i raspaËavaËi-ma, a druπtvene zajednice da osigura vi-πe financijskih sredstava, πportskih tere-na, prostora za zabavu djece i mladeæi.


U zemljama u razvoju joπ Êe, na-æalost, zbog niskog standarda,puno ljudi izgubiti vid zbog tra-

homa, lepre... sve do manjka vitaminaA u prehrani.

U visokorazvijenim zemljama da-nak plaÊamo visokom standardu. Mno-gi neÊe oslijepiti jer ih spaπava visoko-razvijena medicina, ali Êe ih puno obo-ljeti od banalnih infekcija oËiju kojeprerastu u teπke virusne ili gljiviËne, asve zbog nekritiËke upotrebe antibioti-ka i kortikoida za svaku sitnicu, i tamogdje ne treba.

Mi smo, kao zemlja u tranziciji,negdje u sredini.

NeÊu pisati o vrstama infekcija, nitidijeliti savjete, kako ih lijeËiti. Kad suoËi upaljene, uvjerena sam da vas nezanima teorija o tome je li uzroËnik vi-rus ili bakterija, niti koji lijek na uzroknajbolje djeluje. Ne zanima vas od Ëegatog Ëasa obolijevaju oËi u Bangladeπuili u Americi.

Vas smetaju vlastite crvene, suzne ina svjetlo osjetljive oËi. Vas uæasavajuosjeÊaj æuljanja, oteËeni kapci i nemo-guÊnost da ih do kraja otvorite. Vi bisteæeljeli da sve to πto prije proe. Joπ bo-lje - vi biste da se to nikada nije ni dogo-dilo. Bingo! Tu smo!

O tome Êu vam pisati. Kako se Ëuva-ti. Zapamtite: za svaku infekciju oËijuuglavnom ste krivi sami, na ovaj ili onajnaËin.

Vidite li dobro?

Na to Êe pitanje veÊina onih koji ni-kada nisu nosili naoËale odgovoriti:“Da!” Razumijem ih. Taman i da nevide dovoljno dobro, oni toga nisu svje-sni. Oni niti ne znaju da se moæe vidjeti

bolje. Za njih je oπtrina vida kojomraspolaæu normalna.

Zato se takvi kojiput ljute πto im, napoËetku pregleda, testiram vidnu oπtri-nu. “Zaπto? Dolazim zbog upale, a neradi naoËala”, kaæu mi. Evo zaπto. Pro-vjerim koliko redova vide na zidnoj ta-bli i ustanovim da sa svakim pojedinimokom vide 8-9 redova od moguÊih 10. Soba oka zajedno, uz puno naprezanja imaπte, Ëitaju i onaj deseti red koji znaËi100% oπtrine vida. To je onaj njihov“super” vid. Nije dovoljan razlog da imse nametne noπenje naoËala, ali je sa-svim dovoljan razlog za stalno napreza-nje oËiju. Ærtve uËestalih upala oËiju ta-ko barem doznaju razlog. IzmuËene Êese oËi kad-tad upaliti.

da su oËi dugo i odolijevale. Jednog Êese dana pobuniti. Sad nam sluzavi ilignojavi sekret u oku joπ viπe muti vid, acrvenilo i peËenje postaju nesnosni. Toje trenutak kad Êe veÊina potraæiti po-moÊ okulista.

Ako okulist jednostavno, “s vrata”kaæe da bolujete od konjunktivitisa, πtoje u neku ruku i toËno, propisat Êe lije-kove uz koje Êe nastupiti kratkotrajnopoboljπanje. Meutim, ako ne obratipaænju na moguÊi uzrok, cijela Êe sepriËa ponoviti Ëim se vratite starim na-vikama: gledanju kroz izmuËene oËi.

ZnaËi, treba traæiti uzrok. Jedan odnjih, onaj prvi, moæe biti mala nesavrπe-nost u dioptriji. Jedne bi naoËale, umje-sto cijele apoteke lijekova, rijeπile pro-blem na duge staze.

Ako vam se oËi suπe...

Osobe s poremeÊenim radom πtit-njaËe, uglavnom æene, imaju Ëesto pro-blema s upalama oËiju. Ovdje se radi otzv. ekspozicijskom keratokonjunktivi-tisu. ZahvaÊena je i spojnica i roænica.OËi se slabo zatvaraju i podmazuju jersu izbuljene prema van. Dolazi do suπe-nja sloja pokrovnih stanica i njihovogoπteÊenja. Osim nesnosnoga æuljanja upoËetku, oËi se sve viπe poËinju crve-njeti. Stalnim brisanjem i trljanjem une-semo zagaenje i konaËno izazovemoupalu.

Æenske su osobe u menopauzi izlo-æene hormonalnim promjenama. Vjero-jatno se sliËno zbiva i u muπkaraca, alije slabijeg intenziteta. Promjena omjerahormona utjeËe na izmjenu kvalitetesvih tjelesnih tekuÊina, pa i suza. Sma-njeno luËenje suza spada u tzv. sindromsuhog oka. Suze su idealna kombinacija

Preventiva i okulistika

PACIJENT I OKULIST - ÆRTVEKRONI»NE UPALE OKA

Pribliæno 28 milijuna ljudi na svijetu slijepo je. To je kao 20 Zagreba. Mnogi su od njihobnevidjeli zbog infekcija oka koje su se mogle sprijeËiti primjenom jednostavnih higijenskih mjera

o kojima uËi sustav javnoga zdravstva.

ZaËarani krug “upale”

OËi su stvorene za gledanje bez na-prezanja. »im ih moramo muËiti da bi-smo izoπtrili sliku, nesvjesno Êemo sti-skati vjee i buljiti predugo bez trepta-nja. OËi Êe tada poËeti suziti. Sada gle-damo kroz sloj vode. Slika Êe biti joπmutnija, a mi se joπ viπe naprezati. SuzeÊe curkati preko ruba stisnutih vjea, anaπa Êe ruka nesvjesno krenuti da ihobriπe. Eto unesenog zagaenja u veÊizmuËeno oko! Kad to radimo iz dana udan, od ustajanja do lijeganja, priznajte

OËi izloæene suπenju u bolesti πtitnjaËe


vode, sluzi i masti. Tek tada uspjeπnoostvaruju svoju funkciju zaπtite oka,podmazivanja i vlaæenja. Ako se ta rav-noteæa poremeti, prednja Êe povrπinaoka patiti, epitel Êe se suπiti, zagaenjeprodirati u dubinu i konaËno dovesti doinfekcije. Pitanje je samo koliko dugoÊemo odolijevati.

SliËno Êe se desiti u svim stanjimagdje se oko nedovoljno dobro zatvara,npr. u pacijenata s kljenuti facijalnogæivca.

Ako vam je metabolizamporemeÊen...

DijabetiËari su skloni upalama oËi-ju. U njih je prehrana oka poremeÊena.Samim tim oslabljena je sposobnost okada se brani od infekcije. I najmanje une-seno zagaenje izazvat Êe upalu. Stogabi, kad se iskljuËe drugi faktori rizika,kod uËestalih upala oËiju vrijedilo po-misliti na dijabetes i kontrolirati πeÊer ukrvi. Tko zna πto Êemo otkriti.

Strano tijelo u oku...

Posebna su kategorija ljudi izloæenifrcanju stranog tijela prema oku. To suuglavnom muπkarci, radnici u metalnojindustriji i poljoprivrednici, oni kojiuporno odbijaju nositi propisane zaπtit-ne maske ili naoËale.

nog tijela koje nije toliko zagaeno. Onikoji nose kontaktne leÊe takoer su pri-mjer kako za upalu oËiju odgovornostsnosimo sami. U poËetku bi svi moralinauËiti pravila o tome kako rukovati le-Êama. Svaka improvizacija moæe bitipresudna za sudbinu oËiju. VeÊ i pri naj-manjem znaku iritacije treba pomislitida neπto radimo naopako. LeÊe trebaodmah skinuti, proceduru ËiπÊenja pro-vesti kako treba i probati ih nanovo sta-viti. Ako se iritacija ponovi, moramoodmah potraæiti pomoÊ okulista. Naæu-ljano mjesto na oku vrata su infekcijekoja prodire dublje. Posebno je tvrdo-korna infekcija oËiju amebama, na kojutreba pomisliti ako pri noπenju leÊa kr-πimo propisana pravila higijene.

Ako vam je organizamoslabljen...

Razni su razlozi slabljenja otporno-sti tijela. Za neke nismo sami odgovor-ni, kao npr. kad si ne moæemo priuπtitiprehranu bogatu vitaminima, ili zaradi-mo prehladu, ili nas napadne zloÊudnabolest.... U posljednjem desetljeÊu sveje prisutniji zastraπujuÊi AIDS. Moæe seprenijeti zaraæenom krvlju, neËistim in-strumentom ili s majke na novoroen-Ëe, a da na to ne moæemo utjecati. Svi-ma su oËi izuzetno osjetljive na upalujer se ne mogu efikasno obraniti. Ali i teosobe mogu prati ruke i sprijeËiti zaga-enje oËiju.

Ako ste ovisnik...

U posebnu grupu spadaju uæivaociintravenskih droga. I njihov je organ-izam veÊ otprije naruπen, πto zbog neu-rednog æivota, πto zbog djelovanja dro-ge. Narkomani ne biraju uvjete pod ko-jima Êe si ubrizgati drogu. »esto æive unehigijenskim uvjetima i razmjenjujunesterilne πprice. Tko Êe pritom joπ mi-sliti na pranje ruku i moguÊe infekcijeoËiju. Naæalost, njihovim oËima dovolj-na je i najmanja koliËina zagaenja pada se razvije tvrdokorna vanjska upala.Teπka gljiviËna ili pak HIV-infekcijanapast Êe oËi iznutra πireÊi se krvlju. Oupaljenim oËima tih ljudi, osim u viso-kostruËnoj literaturi, rijetko se piπe.Moæda Êe koji narkoman u nekoj Ëekao-nici ambulante proËitati moje upozore-nje.

Oæiljak koji prekriva roænicu - uzroksljepoÊe u trahoma

Svako crvenilo moæe biti posljedicastranog tijela u oku koje treba πto prijestruËno odstraniti, a ulaznu ranu na okusanirati. U protivnom, riskiramo prodorinfekcije u dubinu oka. U ratara ona mo-æe zavrπiti kobno buduÊi da je stranotijelo najËeπÊe bioloπkoga podrijetla sprimjesama zemlje. Infekcija izazvanana taj naËin napreduje podmuklije, teæese lijeËi i izaziva viπe komplikacija odone izazvane metalnim dijelovima stra-

Æeljela bih da shvatite kako su vaπeoËi moguÊi rasadnik HIV-zaraze za dru-ge ljude ako ste sami zaraæeni. U vaπimsuzama postoje virusi. Okulist ne moraprepoznati da ste uæivatelj intravenskihdroga. Ako vas upaljene oËi navedu dapotraæite njegovu pomoÊ, bilo bi ljudskida ga upozorite na rizik kojem ga izla-æete. Pravila struke nalaæu okulistu davas u diskreciji pregleda i pomogne naj-bolje πto zna i moæe. Pritom Êe pojaËatimjere zaπtite i sprijeËiti prijenos bilokakve infekcije na sebe i ostale pacijen-te.

O spolno prenosiviminfekcijama...

VeÊ spomenuti uzroËnik AIDS-aspada u takve, ali neÊu o njemu. Spome-nuti Êu neπto puno rasprostranjenije i,na sreÊu, manje pogubno. Mislim naklamidiju (chlamydia paratrachoma-tis).

Klamidije su uzrok trahoma u 500milijuna ljudi. Trahom je vodeÊi uzroksljepoÊe u svijetu koji se moæe preveni-rati. Ipak, u zemljama u razvoju viπe od6 milijuna ljudi slijepo je zbog posljedi-ca trahoma. Tamo se trahom prenosikontaktom s oka na oko.

U razvijenim zemljama rasprostra-njena je druga vrsta klamidije, ona kojaæivi u spolnim organima muπkaraca iæena. Prijenos na oko moguÊ je zagae-nom rukom. Kako? Jednostavno: odeteu WC poslije nekog tko je ima. ©to mi-slite, kako se taj obrisao? Dirate rukomkvaku na vratima kad ulazite, poteæetevodu kao i vaπ prethodnik, ponovo hva-tate za kvaku kad izlazite... I - onda neoperete ruke. Dobro, ne morate prati ru-ke ako neÊete, ali nemojte barem tomrukom dirati oËi.

JeËmenac koji se stalno vraÊa moæeukazati na postojanje dijabetesa

▲


Iz toga, kad se govori o zaraznimbolestima, proizlazi da se u stoma-toloπkoj ambulanti moæe susresti sa

svim djeËjim zaraznim bolestima, ali ionim karakteristiËnim za odrasle. Dje-Ëje zarazne bolesti uzrokuju virusi(ospice, kozice, crvenka, zauπnjaci...),a prenose se direktno kapljiËnom kon-taminacijom gornjih diπnih putova. ©i-renje takvih bolesti moguÊe je za vrije-me Ëekanja na prijem u ordinaciju, dokse djeca druæe i zabavljaju. PrenoπenjuuzroËnika pomaæe i dug period od tre-nutka zaraze do pojave razvijene bole-sti. Svi ti virusi ulaze u organizam zd-rave osobe kroz usta ili nos, u sluznicise razmnoæavaju i putem limfnih æiladolaze u krvotok. Zato su najËeπÊe prvemanifestacije bolesti na sluznici usta igrla, u obliku crvenila i osipa karakte-ristiËnog oblika za svaku od tih bolesti.Put je ulaska virusa u zdravu osobu uzpomoÊ kaπlja i kapljica sline u kojoj sustanice sluznice s virusima i put izlaska

æavanju virusa, stvara sve bolja i uËin-kovitija sredstva za dezinfekciju svegaπto se nalazi u stomatoloπkoj ordinaci-ji.

Bakterije, uzroËnici mnogih zaraz-nih bolesti djeËje dobi (πarlah, guπobo-lja), ili upalnih procesa karakterizira-nih gnojenjem kod djece i odraslih, ve-zanih za bolest usta i zuba, Ëesto obilnokontaminiraju koriπteni instrumentariji radnu okolinu. Danaπnja dezinfekcijai sterilizacija, ako se pravilno koriste, upotpunosti uniπtavaju patogene bakte-rije.

Vaæno je spomenuti da su stomato-log i njegova sestra ugroæeniji od za-raze bakterijama bolesnog pacijentanego pacijent, jer su oni u direktnomkontaktu sa zagaenim materijalom iliinstrumentom, prije njihova ËiπÊenja,dezinficiranja i sterilizacije, dok se zasvakog pacijenta koristi komplet steril-nog, samo njegovog instrumentarija.

infekta iz bolesne osobe, makar nam jeona u toj prvoj fazi bolesti naoko zdra-va, a zapravo je najzaraznija.

Redovita dezinfekcija isterilizacija

U stomatoloπkoj ordinaciji, zahva-ljujuÊi direktnom kontaktu stomatolog-pacijent i rasprskavanju sline u okolinute njenom zadræavanju na instrumenti-ma i dijelovima stroja za otvaranje zu-ba, moguÊ je naËin πirenja tih obolje-nja. Meutim, zahvaljujuÊi kratkomvremenu æivota virusa izvan organiz-ma oboljelih osoba te provoenju os-novnih pravila dezinfekcije, ËiπÊenja isterilizacije radnog mjesta stomatolo-ga i instrumenata, πirenje zaraze na tajnaËin gotovo je nemoguÊe. Zaπtiti pa-cijenata, a i osoblja, pridonosi koriπte-nje plastiËnih Ëaπa, jednokratnih injek-cijskih πprica i igala. Farmaceutska in-dustrija, na osnovi najnovijih znanstve-nih spoznaja o æivotu, rastu i razmno-

Ako vam se ipak zalomi da uneseteklamidiju u vaπe oko, izazvat Êete kro-niËnu, dosadnu upalu oka koja ne dovo-di do ozbiljnih posljedica po oko, ali jetrajni rezervoar uzroËnika sve dok ga neiskorijenimo.

Tu se javlja problem. Simptomi upa-le nisu toliko jaki da odmah doete oku-listu. Dok vam ne dosade crvene oËi,proÊi Êe i nekoliko mjeseci. Dotad Êetezaraziti desetke ljudi oko sebe pod uvje-tom da oni ne vole prati ruke. Kad vamokulist konaËno ustanovi dijagnozu, do-bit Êete lijekove za oko, ali i za uzima-nje na usta. Takoer Êe vas upozoriti da

odete urologu ili ginekologu zbog mo-guÊe infekcije spolnih organa. Ono πtoje izuzetno vaæno: upozorit Êe vas dabiste o postojanju klamidije u vas treba-li upoznati vaπeg partnera kako bi se ion testirao i, po potrebi, lijeËio. Tek ta-ko moæemo iskorijeniti klamidiju. Uprotivnom, imat Êemo ping-pong infek-ciju i - nikad kraja.

Klamidiju treba iskorijeniti odmah itemeljito. Ako lijeËimo samo oËi, za partjedana ponovo Êete ih zagaditi prili-kom vrπenja nuæde. Ako lijeËite samogsebe, za par tjedana partner Êe vas po-novo zaraziti. I tako u krug. Izludjet Êe-

te sebe i svog okulistu, a na kraju joπzakljuËiti kako “ova medicina niπta nevalja”.

Jooooooj, kad biste barem koji putpomislili koliko je vaπa uloga u cijelojpriËi zapravo vaæna! Kad biste prali ru-ke, kad ne biste dirali oËi, kad biste zna-li u koju riziËnu skupinu od navedenihspadate, pa da se viπe Ëuvate i, na kraju,kad biste paæljivo slijedili upute svojegokulista... “Medicina” bi bila puno efi-kasnija. Joπ bolje - moæda ne bi ni treba-la!

Mr. sc. Inge BoπkoviÊ-DragiËeviÊ,dr. med.

Zubna ambulanta i zarazne bolesti

ZA©TITA U FUNKCIJIPACIJENATA I OSOBLJA

U prostor stomatoloπke ambulante dolaze osobe razliËite dobi, razliËitog zdravstvenog statusa i sbolestima u razliËitoj fazi razvijenosti. Nema zdravstvene ustanove u koju dolazi tako πarolikapopulacija jer su druge ustanove podijeljene po dobi pacijenata ili po vrsti oboljenja, dok danas

takva podjela u stomatologiji ne postoji.


Zaπtita zdravstvenih radnika

Da bi uopÊe infekt, virus ili bakteri-ja, uπao u organizam i izazvao bolest,primalac mora biti smanjene otporno-sti te mora imati osiguran put ulaska utijelo, a to je najËeπÊe neko oπteÊenjekoæe ili sluznice.

Kako su stomatoloπki instrumentiuglavnom oπtri, velika je opasnost zalijeËnika ili sestru da pri rukovanju nji-ma povrijede svoju ruku i na taj naËinunesu pacijentov infekt u svoje tijelo.Uvoenjem upotrebe jednokratnih ru-kavica smanjena je opasnost od povrje-ivanja, ali i moguÊnost ulaska infektakroz veÊ postojeÊu ranicu na koæi rukuterapeuta.

osoba moæe i dalje nositi virus u krvi ipostati dugotrajnim i kroniËnim klico-noπama. Prijenos bolesti dogaa se ka-da zaraæena krv, kroz povrijeenu ko-æu ili sluznicu, prodre u krvotok drugeosobe. U svijetu se najveÊi broj ljudizarazio tom bolesti koriπtenjem istihπprica i igala, igala za tetoviranje, æile-ta, Ëetkica za zube, a najveÊa je opa-snost bila za osobe koje su primile tran-sfuziju krvi prije 1990. godine, te paci-jenti na dijalizi bubrega i bolesnici odhemofilije. Jako je bitno pravilno po-naπanje u bolesti. Bolesnik ne smije ta-jiti bolest svom terapeutu, kako bi on spoveÊanim oprezom rukovao pacijen-tovim instrumentima i kontaminiranimmaterijalom.

Hepatitis “Delta” i “G” takoer suvirusni, a prenose se zaraæenom krvlju.

Hepatitis “E” i “F” izaziva virus ko-ji se prenosi zaraæenom hranom i vo-dom.

Do danas nije pronaen pravi lijekni za jednu vrstu hepatitisa. Jedini jelijek prevencija da do bolesti ne doe.

U stomatoloπkom radu moæe doÊido prijenosa nekog od hepatitisa s paci-jenta na pacijenta, ili s pacijenta na li-jeËnika i sestru. Opreznim rukovanjemstomatoloπkom aparaturom i instru-mentima te strogim pridræavanjem pra-vila dezinfekcije i sterilizacije, moguÊ-nost πirenja zaraze u stomatoloπkoj am-bulanti iskljuËena je.

Godine 1979. primijeÊena je novabolest meu ameriËkim homoseksual-cima, a 1981. ta bolest je opisana i naz-vana AIDS (SIDA).

Bolest uzrokuje virus HIV1 i HIV

2,

a od toga vremena bolest se proπirila poËitavom svijetu. To je spolno prenosi-va bolest, ali se moæe prenijeti unosomzaraæene krvi intravenozno ili krozoπteÊenja koæe ili sluznice. Poroaj jevezan s velikim krvarenjima pa je tupotreban velik oprez.

Danas joπ ne postoji pravi lijek za tusmrtonosnu bolest, ali je uËinjeno mno-go ispitivanja virusa. Pokazalo se da jeon vrlo osjetljiv na sve dezinficijansezbog lipidne ovojnice koju oni otope.Takoer se virusi inaktiviraju na 56-60°C za pola sata. Alkohol 70%, natri-

jev hipoklorit 0,5%, vodikov peroksid,fenoli i paraformaldehidi inaktivirajuHIV u manjim koncentracijama odonih koje se inaËe upotrebljavaju. Ko-liko je virus neotporan dokazuje i to dasu standardni postupci pranja posuadostatni za dekontaminaciju pribora zajelo.

Iz svega je vidljivo da u stomatolo-πkoj praksi i zdravstveno osoblje i pa-cijenti mogu biti izloæeni razliËitim mi-kroorganizmima zbog krvi ili sekretausne πupljine, ili sekreta diπnih putova.Kontakt sa slinom pri bilo kojem za-hvatu u ustima smatra se kontaktom sazakrvavljenom tjelesnom tekuÊinom.

Hepatitisi su bolesti jetre povezanes virusnim infekcijama. Najpoznatijioblici te bolesti gotovo su iskorijenje-ni, a protiv novih “tipova” sve su djelo-tvorniji lijekovi.

Hepatitis “A” prenosi se zaraæenimnamirnicama (najopasniji su plodovimora) i vodom. Danas je sve rjei za-hvaljujuÊi boljoj higijeni i razvoju ka-nalizacijske i vodoopskrbne mreæe.

Hepatitis “B” infekcija je jetre izaz-vana virusom tipa B, a prenosi se izzaraæene krvi. Prijenos se obavlja ne-sterilnim medicinskim instrumentima,zaraæenim iglama, nesterilnim instru-mentima za tetovaæu, nezaπtiÊenimspolnim odnosom, koriπtenjem priboraza higijenu zaraæene osobe (æileti, Ëet-kice za zube), transfuzijom krvi zara-æene osobe ili pri porodu. Danas je ob-vezno cijepljenje djece, ali i svih zd-ravstvenih djelatnika koji u svom radudolaze u doticaj s krvi.

Hepatitis “C” prenosi se krvlju, auzrokuje ga virus tipa C; postoji viπenjegovih sojeva. Moæe ga se prenijetispolnim putem, a i pri porodu. Posebnoje vaæno znati da preko 70% zaraæenih

Bez straha - svi su zaπtiÊeni

Najvaænija je mjera zaπtite osoblja ipacijenata noπenje rukavica kada seplanira kontakt s krvi, ili zakrvavlje-nom slinom ili sluzi. Zaπtitu za oËi, ma-ske i razliËite pregaËe treba koristiti ka-da se oËekuje rasprπivanje materijala,πto je u stomatologiji Ëesto. Ne smijuse zanemariti ni radne povrπine, veÊtreba paziti i na njihovu ËistoÊu i dezin-fekciju.

Na kraju treba naglasiti da su u sto-matoloπkoj ordinaciji moguÊe sve in-fekcije ali, ako se striktno provode pra-vila dezinfekcije i sterilizacije te ako seprema svim pacijentima odnosi kaoprema moguÊim kliconoπama, a imaju-Êi na umu da su direktno najugroæenijidjelatnici te ordinacije, pacijenti mogubiti sigurni da Êe ti djelatnici zbog se-be, ako veÊ ne zbog pacijenata, pazitina sterilnost.

Mr. sc. Ana FajdiÊ-Furlan, dr. med.


Karakteristika je tih plodova sadræaj velikih koliËina ulja imnogostruko nezasiÊenih masnih kiselina. Bogati su ikvalitetnim bjelanËevinama te mogu u prehrani zamijeni-

ti mesni obrok. Odlikuju se bogatim sadræajem vitamina i minera-la i njihova je bioloπka vrijednost vrlo velika. U prehrani se kori-ste kao dio obroka. Vrlo ih je dobro u prehrani kombinirati saæitaricama, povrÊem i voÊem jer tada osiguravaju punovrijednuprehranu, ako su usklaeni s kvalitetom i sadræajem ostalih po-trebnih namirnica.

Veliku paænju treba obratiti na skladiπtenje jer na toplini i udodiru s kisikom dolazi do promjena na njima, postaju uæegle, πtomijenja njihovu vrijednost. Potrebno je biti oprezan i stoga πto sena viπim temperaturama razvija plijesan, gljivica Aspergillus fla-vus, koja luËi najjaËi prirodni toksin - aflatoksin, koji je kancero-gen, a nalazimo ga na uæeglim i pljesnivim namirnicama.

Orah - Juglans regiaOrah je podrijetlom iz Azije, gdje i danas na podnoæjima

Himalaje postoje πume oraha. U Europu su ga prenijeli rimskilegionari.

Ruski znanstvenik MiËurin nazvao je orah voÊka - kombinatzbog toga πto se od njega koristi sve: liπÊe, pupoljci, mladi orasi,ljuska mladih oraha, zreli plodovi i drvo. Bere se od poËetkasvibnja do kraja lipnja.

S obzirom na izgled, orah podsjeÊa na ljudski mozak te su gau stara vremena smatrali lijekom za mozak.

U svom sastavu jezgra oraha sadræi najviπe ulja 55-65%, kojese sastoji od zasiÊenih masnih kiselina 7%, jednostruko nezasiÊe-nih masnih kiselina 10% i viπestruko nezasiÊenih masnih kiselina44%, gdje je linolna kiselina zastupljena sa 38%; ne sadræi kole-sterol.

Vaæan je izvor visokovrijednih bjelanËevina 15% te ugljiko-hidrata 10% i 6,5% biljnih vlakana. Mladi orah sadræi 25% vode,a suhi samo 5%. Energetska vrijednost u 100 je grama 2898 kJ(690 kcal). Plod oraha bogat je i vitaminima grupe B - B

1, B

2,

nijacinom, naroËito folnom kiselinom 66 mg%, vitaminom E,vitaminom A, a ima i neπto vitamina C. Nedozreli plodovi sadræepuno vitamina C, ali se tijekom sazrijevanja taj sadræaj znatnosmanjuje. Bogat je mineralima: kalijem, magnezijem, fosforom,kalcijem, æeljezom, cinkom, a sadræi i klor, sumpor, mangan,bakar.

U prehrani se orasi mogu koristiti u mnogim jelima, kao doda-tak u kombinaciji sa æitaricama, mahunarkama i raznim povrÊemi voÊem te za razne vrste slastica. Zeleni orasi ukuhavaju se ukompot, marmeladu, slatko ili se konzerviraju na druge naËine teprave razne ljekovite tinkture.

Orahovac - liker od oraha priprema se od zelenih oraha namo-Ëenih u rakiji, uz dodatak πeÊera, i izlaæe se sunËevoj svjetlosti.Koristi se protiv æeluËanih tegoba, ali u malim koliËinama.

Orahovo liπÊe sadræi znatne koliËine vitamina C, tanin i eteriË-na ulja. Koristi se za Ëajeve, fermentirane napitke i sl.

Bubreæni ga bolesnici mogu koristiti u svojoj prehrani zbogniska sadræaja natrija, kao i bolesnici oboljeli od πeÊerne bolesti.

U prehrani rekonvalescenata i pothranjenih osoba preporuËa seuzimanje oraha u umjerenim koliËinama. U narodnoj medicinikoristio se u lijeËenju kod upala sluznica usne πupljine i ædrijela tecrijevne sluznice, zatim radi otklanjanja probavnih smetnji, proËi-πÊavanja organizma, protiv crijevnih parazita, hemoroida i prolje-va.

»aj od liπÊa oraha - 2 ælice suhih narezanih listova orahaprelije se s 3 dcl hladne vode i kuha oko 5 minuta. Pusti se daodstoji 15 minuta, procijedi i pije 2-3 πalice na dan.

Orah za jaËanje kose - samelje se 10 ælica jezgre oraha i staviu jednu litru alkohola. Boca se dobro zatvori i ostavi na toplommjestu da stoji dva tjedna. TekuÊinom se masira koæa glave svakoveËe i poslije masaæe kosa se osuπi.

Kombinacija samljevene ili narezane jezgre oraha, pomijeπa-ne s medom ima dobro djelovanje kod slabokrvnosti te na æivËanisustav.

Ljeπnjak - Corylus avellanaPoznat je i pod nazivom: lesjak, jezgrica, liπnik, oleπnik, lje-

ska.Pripada porodici breza. Raste samoniklo po πumama i oko

naselja. Grm moæe biti visok do 4 metra, a i uzgaja se plantaæno urazliËitim sortama. Nekada je pokrivao velika prostranstva Euro-pe i Azije, a danas je dosta rasprostranjen u Italiji, Turskoj, ©vi-carskoj, NjemaËkoj. Plod je gladak, jajolik, drvenast orah u Ëijojse ljusci nalazi ukusna jestiva sjemenka.

Plod ljeπnjaka dobar je izvor masti 52%, naroËito ulja 48-66%koje sadræi jednostruko i viπestruko nezasiÊene masne kiseline,oleinsku i linolnu kiselinu. Sadræi i visok udio bjelanËevina 15%te ugljikohidrata 10% i 6 grama biljnih vlakana. Uz orah, smatrase energetski najvrednijom namirnicom. Energetska vrijednost100 grama ljeπnjaka iznosi oko 2814 kJ (670 kcal). Od vitaminasadræi vitamin B

1, B

2, B

6, nijacin, vitamin E 21mg%, a od minerala

kalij 600 mg, kalcij 200 mg, magnezij, æeljezo 4 mg, fosfor, natrij,mangan, bakar i sumpor.

Ljeπnjak se jede u sirovom stanju i koristi na razliËite naËine ukulinarstvu i prehrambenoj industriji, za pravljenje Ëokolade iraznih slatkiπa. Od ploda se dobiva jestivo masno ulje. U jednomobroku dovoljno je uzeti 15-20 ljeπnjaka. Fino usitnjen, ima vaæ-nu ulogu za jaËanje æivËanog sustava i u prehrani bolesnika odπeÊerne bolesti.

Kora, plod, rese, listovi i cvjetovi ljeπnjaka u narodnoj medi-cini koriste se u ljekovite svrhe.

U kori ljeπnjaka ima tanina, smole, flavonskih heterozida kojidaju æuÊkastu boju i eteriËno ulje. Svjeæe rese ljeπnjaka sadræe oko100 mg vitamina C. »aj od resa dobar je za pospjeπivanje znoje-nja. U liπÊu ima puno vitamina C.

Kruh od ljeπnjakovih resa - u cjelovito pπeniËno braπno dodase 10% svjeæih ljeπnjakovih resa, jer su pune vitamina C, ilisuπenih. Prije dodatka u pπeniËno braπno rese se kratko prokuha-ju, ocijede i prosuπe. Kada su suhe, izmrve se ili samelju i dodajukruπnom tijestu.

Prim. doc. dr. sc. Elika Mesaroπ-Kanjski, dr. med.

Jezgrasti plodovi i sjemenke

KVALITETNA ZAMJENA ZA MESOJezgrasto voÊe i sjemenke visoko su koncentrirana hrana.

VeÊi dio energije dobiva se iz sadræaja masti te ih stoga treba umjereno koristiti.


LijeËnicima je dobro poznato daneki lijekovi koËe, a neki pos-pjeπuju i pojaËavaju iskoristi-

vost i razgradnju hrane. Takoer se znada i neka hrana utjeËe na uËinkovitostlijeka. Pri opisivanju lijeËenja debljinespomenuti su preparati amfetamina,koji su se najprije upotrebljavali dasmanje apetit, æelju za uzimanjem jela.

LijeËnici znaju da tetraciklinski an-tibiotici pogorπavaju apsorpciju mlije-ka i drugih namirnica bogatih kalci-jem.

Svakom je dobro poznato da je kro-niËni alkoholizam Ëvrsto povezan smalnutricijom.

Odnos hrane i lijekovaInterakcija lijek-hrana najviπe se

oËituje u vrlo mladih ili u veoma starihosoba. Takoer i u vrlo pothranjenih iu vrlo debelih osoba. Jednako tako i uosoba koje boluju od raznih kroniËnihbolesti.

Utjecaj lijeka na hranu i obratno,utjecaj hrane na lijek, individualno jevrlo razliËit. Ali je sve jasnija Ëinjenicada suvremeni Ëovjek, koji “guta” mno-πtvo raznih lijekova, i te kako utjeËe nauzimanje i iskoriπtavanje hrane. Zaπtoindividualne razlike? Zato πto Êe lijekdrukËije djelovati djetetu, a drugËijestarom Ëovjeku. DrukËije æeni, a druk-Ëije muπkarcu. Dakle, za utjecaj lijekana hranu i hrane na lijek, vaæni su oviËimbenici:

1. doza nekog lijeka, 2. sastav ne-kog jela s obzirom na namirnice kojesu upotrijebljene za njegovu pripremu,3. dob pojedinca, 4. spol, 5. veliËinatijela, 6. nutricijsko stanje pojedinca,7. opÊe zdravstveno stanje onoga kojijede i uzima neki lijek, 8. puπi li, 9. pijeli kavu, 10. pije li alkohol neumjereno.Svi ti Ëimbenici pojedinaËno ili u kom-binaciji nekoliko njih mogu utjecati nadjelovanje nekog lijeka i, obratno, naapetit i na glad, te na iskoristivost ne-kog jela.

Poznata je anegdota o njemaËkomknjiæevniku Johannu Wolfgangu Goet-heu. U mladosti je bio velik zaljublje-nik u kavu, neumjereno ju je troπio.Kad je ostario, nije podnosio Ëak nijednu πalicu kave. Zaπto? Danas to jed-nostavno tumaËimo iscrpljenoπÊu je-tre, kroz koju prolazi sva kava, a jetraje jedina u stanju razgraditi kofein iukloniti njegovo moguÊe πtetno djelo-vanje. LijeËnici znaju da se kod jetreistroπi mikrosomski enzimski sustav ijetra viπe nije u stanju razgraditi ko-fein. Osim toga, mnogi stariji ljudiimaju smanjenu funkciju bubrega, patvari koje organizam treba izbaciti mo-kraÊom zadræavaju se u tijelu dulje ne-go je potrebno, jer bubrezi ne funkcio-niraju u starije osobe kao u mlade.

Uzimanjem lijekova starije osobemogu imati vrlo neugodne posljedice.Donedavno su lijeËnici smatrali da ne-ki lijek propisan starijoj osobi ne dje-luje zato πto je ona zaboravljiva, sme-tena, konfuzna, pa ne uzima lijek redo-

vito ili ne u propisanoj dozi. Danas zna-mo da za to nije kriva zaboravljivost ikonfuzija, nego da je posrijedi nuspo-java, zbog koje mnoge starije osobesamovoljno i bez lijeËnikova savjetaprestanu uzimati potreban im lijek.

I mnoga jela mogu utjecati na uËin-kovitost nekog lijeka. RazliËita istraæi-vanja starijih ljudi pokazala su da mno-gi od njih, u SAD Ëak polovica njih,pate od deficita vitamina, osobito tija-mina, piridoksina, vitamina A (retino-la), a mnogi i od manjka askorbinskekiseline (vitamina C)! Danas se sve vi-πe moæe dokazati da kroniËni proljev,loπ apetit, mrπavljenje ili debljanje teosteoporoza pojedinih starijih osobanajvjerojatnije uzrokuju lijekovi, jerstariji ljudi nekritiËki uzimaju odjed-nom mnogo tableta. Danas veÊ postojekompjutorski podaci o djelovanju ne-kog lijeka na hranu, odnosno hrane nauËinak nekog lijeka. U svijetu postojegotovo kompjutorske informacije o to-me u svakoj veÊoj ljekarni. I naπe lje-karne bi u najbliæoj buduÊnosti trebaleimati kompjutorske informacije o dje-lovanju lijeka na hranu i hrane na lijek.

Iz knjige: Roko ÆivkoviÊ“Hranom do zdravlja”


KRIVNJA je neugodan osjeÊaj koji se javlja kad procijenimo dasmo uËinili neπto πtetno ili izne-

vjerili osobne moralne potrebe. Upozora-va nas da smo svojim Ëinjenjem ili propu-stom prouzroËili πtetu u materijalnoj for-mi, ili smo izazvali neËiju patnju, kao i dasmo za te posljedice odgovorni. Ona svje-doËi o postojanju vrijednosnog sustavana temelju kojeg procjenjujemo svoje po-stupke i osobnu odgovornost, te suosje-Êanja za boli drugih.

Razvoj vrijednosnog sustava iodgovornosti

U najranijem periodu æivota dijetepromatra i oponaπa svoje roditelje i bli-ske osobe koje se njime bave. Preuzimanjihove kriterije o dobru i zlu, o potreb-nom i nepotrebnom. Oni ga hvale ili kudeza ono πto Ëini, nagrauju ili kaænjavaju.Ljute se kad Ëini ono πto je po njihovumiπljenju loπe ili s ponosom priËaju o nje-govim postupcima kada su u skladu s nji-hovim kriterijima. PriËaju mu priËe o do-bru i zlu, prepriËavaju dogaaje, procje-njuju tue postupke. Oni su model moral-nosti.

To πto je za njih dobro , drugim ljudi-ma moæda ne izgleda tako. Ako je dijete,npr., odraslo u hipijevskoj obitelji, nje-govi Êe se kriteriji o dobru i zlu bitnorazlikovati od kriterija koje Êe formiratidijete u nekoj tradicionalnoj krπÊanskojobitelji.

U toj ranoj fazi moralnoga razvojadjeca Êe, na temelju roditeljskih reakcija,shvatiti da su neki oblici ponaπanja ZA-BRANJENI jer iza njih slijedi prijekor,ljutnja ili kazna. Njima joπ nije jasno za-πto neπto ne treba Ëiniti. Zato im i nijevaæno da zabranjene radnje ne Ëine, veÊsamo da ih njihovi odrasli ne uhvate nadjelu. Kada roditelja nema u blizini, oniÊe si dopustiti “izlet u zabranjeno”. No,ako ih netko od odraslih tada uhvati ikazni, poËinju razvijati strah od kazne.Taj strah sputava ih pri sliËnim buduÊim

pokuπajima i time postaje regulator po-naπanja. Tako iskustvo “biti uhvaÊen uzabranjenom i kaænjen” postaje odgojnosredstvo. Ako pak uspijeva proÊi bez togiskustva, moguÊe je Ëak da razviju fanta-ziju o moguÊem tzv. “savrπenom zloËi-nu”. Brzo nauËe da se niπta straπno neÊedogoditi ako norme krπe oprezno i inteli-gentno, da nitko ne primijeti. Postaju po-nosni na svoje prekrπaje i sve spremnijida ih ponove.

ka opÊa mjesta, vaæna i vrijedna za razli-Ëita kulturna okruæenja; vrπnjaci nas zbognaπih postupaka prihvaÊaju i potiËu ilinam se rugaju i odbacuju nas. Druπtvenanas pak zajednica obiljeæava, izolira, iz-goni, ili istiËe i odlikuje ako smo se pridr-æavali obiËaja, bontona, religijskih pravi-la, patriotskih osjeÊaja, ako smo predanosuraivali i potpomagali akcije za njenudobrobit.

No, ako je proces odgoja bio defek-tan, ako dijete nije doæivjelo primjere mo-ralnosti i nije dobivalo smjernice o mo-ralnim normama, ono Êe odrasti bez od-nosa prema dobru i zlu i BEZ OSJE∆AJAKRIVNJE. Takve se osobe ponaπaju sa-moæivo, sebiËno, bez elementarnog suo-sjeÊanja za druge ljude. Za njih su drugiljudi samo konkurencija u borbi za opsta-nak.

SliËno se moæe dogoditi i nakon iz-razito poremeÊenih i konfliktnih odnosaizmeu djece i roditelja. Ne æeleÊi bitikao oni, dijete moæe odbaciti sve πto gapodsjeÊa na roditelje i po Ëemu bi na njihmoglo sliËiti, bez obzira na to radi li se odobrim ili loπim osobinama i porukama.Time odbacuje i usvojen sustav moralnihnormi. Kad se to dogodi, postaje osobabez kriterija, koja smije sve πto poæeli.

Kod velikog broja kriminalaca dogo-dilo se buntovno odbacivanje vrijedno-snog sustava ili nije doπlo do druge fazemoralnoga razvoja. Za njih je dalje uredu krπiti druπtvene norme, ali vjeπto, daih nitko ne uhvati. Oni nemaju “griænjusavjesti” niti se osjeÊaju krivima.

Vrste moralnih normi

Valja imati na umu da bez moralnihnormi æivot u zajednici ne bi bio moguÊ.One spreËavaju ljudsku sebiËnost i samo-æivost, one podsjeÊaju da naπa slobodaseæe do tue i da nije u redu uime svojeslobode ugroziti tuu.

No, uz druπtvene norme koje smo na-uËili u kontaktu sa zajednicom i koje re-guliraju odnos u njoj, postoje i tzv. indi-

Emocionalna inteligencija

OSJE∆AJ KRIVNJE - POTICAJ ILI ZAMKAVjerojatno vam je poznat osjeÊaj “grizoduπja” ili “griænje savjesti”. Neugodan je, proganja nas,muËi. Pojavljuje se nakon nekog propusta ili loπeg postupka. To je naπ osobni znak da se zbog

neËeg osjeÊamo KRIVI.

Drugu fazu moralnoga razvoja pred-stavlja svjesno prihvaÊanje moralnih nor-mi kao VRIJEDNOSTI koje i sami zago-varamo. Formira se upornim roditeljskimprimjerima i obrazlaganjem zaπto je ne-πto dobro, a ono drugo nije. To je procesu kojem se dijete identificira sa svojim“dobrim ponaπanjem” pa zbog njega i se-be doæivljava “dobrim”. Kaæemo da sunorme internalizirane, pounutrene. Posta-le su osobni unutarnji sadræaj, vrijedno-sni sustav koji vrijedi i kad roditelji ilidrugi izvori moguÊe kazne nisu u blizini.Od tada Êe se pridræavati normi zato πtoto æele, a ne zato πto se boje kazne. Akopak prekrπe prihvaÊenu normu, osjeÊat ÊeNEUGODU, “griænju savjesti” i bez ob-zira na roditeljsku reakciju. Smatrat Êe sekrivima.

Tako NEUGODA postaje bitno obi-ljeæje osjeÊaja krivnje. Motivira nas da jeubuduÊe izbjegnemo pridræavajuÊi seusvojenih kriterija. Time osjeÊaj krivnje i“griænja savjesti” direktno podræavajupotrebu za poπtivanjem vrijednosnog su-stava i pridræavanjem moralnih normi.

Drugi znaËajan izvor moralnih sadr-æaja i utjecaja na formiranje osobnogavrijednosnog sustava imaju obrazovanje,vrπnjaci i πira druπtvena zajednica. Ob-razovanje nam pomaæe da otkrijemo ne-


vidualne norme. Njima reguliramo osob-ni odnos prema zdravlju, æivotu, poslu,novcu, slavi, imetku, poziciji, konfesiji,Bogu i sl. Velikim smo ih dijelom preu-zeli od najbliskijega kruga, svojih ukuÊa-na, ali i formirali na temelju osobnih isku-stava i obrazovanja.

Individualne i druπtvene norme mo-raju se uvijek podudarati. Za vegetarijan-ca Êe npr. jesti meso biti krajnje nemoral-no. Doæivjet Êe ga kao naruËeno ubojstvoneke æivotinje zbog osobnog uæitka, dokÊe to za veÊinu pripadnika njegove dru-πtvene zajednice biti moralno prihvatljivnaËin brige o samom sebi. Nemali je brojsluËajeva kad su individualne i druπtvenenorme bile nepomirljivo suprotstavljene.Ne poπtivati druπtvene norme znaËi izlo-æiti se osramoÊivanju, izopÊenju, a npr. uratnim periodima i opasnosti po status,æivot i imovinu. Ne poπtivati unutarnjenorme znaËi izloæiti se unutarnjem raz-doru koji zna zavrπiti suicidom ili ludi-lom. U posljednjem ratnom periodu mno-gi su borci bili poneseni borbenim pokli-kom zajednice, a poslije se nisu moglinositi s teæinom individualne odgovorno-sti za uËinjeno, iako ih nitko iz zajednicenije optuæivao. Optuæili su se sami.

Dakle, KRIVNJU OSJE∆AMO SA-MO U ODNOSU NA MORALNE NOR-ME KOJE SMO ISKRENO PRIHVA-TILI.

OsjeÊaj krivnje kao poticaj

Iako osjeÊaj krivnje stvara neugodu inikome od nas nije drag, razumijevanjeporuke koju nam taj osjeÊaj πalje moæepostati snaæan motivator osobnoga raz-voja.

Najprije, veÊ samo postojanje togosjeÊaja svjedoËi o tome da smo moralnaosoba s usvojenim vrijednosnim kriteriji-ma, da smo odgovorni za svoje postupkei da nam nije svejedno kako Êe se zbognaπih postupaka drugi osjeÊati. No, samoprihvaÊanje osobne odgovornosti nije do-voljno. Potreban je aktivan odnos. Izlaziz osjeÊaja krivnje nije u analiziranjuposljedica, kao ni u bjeæanju od njih iprikrivanju tragova, veÊ u popravljanjuπtete uz suosjeÊanje i ispriku. Onog trenakad, uz iskrenu ispriku i nadoknadu πtete,“poravnamo raËune” s oπteÊenim osoba-ma, nestat Êe nelagoda, unutarnji priti-sak, potreba da se skrivam i potreba daispaπtamo. To je najjeftiniji put do po-novnog uspostavljanja unutarnjeg mira i

ravnoteæe. Za to je najËeπÊe potrebnonadiÊi osobnu taπtinu i vjerovanja te uËitina greπkama. Nagrada je, osim prestankanelagode, neprestano proπirivanje reper-toara konstruktivnog ponaπanja i izgrai-vanje osobnog vrijednosnog sustava. Ta-ko postajemo dobri roditelji sami sebi.

OsjeÊaj krivnje kao zamka

Uz ljude koji uopÊe ne osjeÊaju odgo-vornost i krivnju za svoje postupke, po-stoje i oni koji je osjeÊaju i onda kada tonije adekvatno. Razlog tome najËeπÊe suloπa æivotna iskustva te Ëeste kritike i op-tuæbe njihovih autoriteta. Na temelju njih,formirali su vjerovanja da su “loπi” kaoosobe pa zato grijeπe i prave πtete, a nezato πto joπ nisu u stanju razumjeti kon-tekst u kojem se neπto dogaa, nisu pri-sutni i koncentrirani na ono πto Ëine ilinisu nauËili konstruktivnije i adekvatnijeoblike ponaπanja.

Ako je dijete roeno kao “neæeljeno”,ono je u roditeljskoj svijesti krivo πto serodilo. Naravno, roditelji tu tvrdnju teπkomogu prihvatiti pa nesvjesno prave po-make. Dijete je KRIVO, samo za to trebasmisliti nove razloge. Paænju Êe usmjeritina njegovo ponaπanje i traæiti greπke.Svaka i najmanja greπka postat Êe grijeh,a roditeljima opravdanje i okidaË za pre-komjerno kaænjavanje. Kada odrastu ikad viπe ne bude nepravednih roditelja, ustrukturi pretjerano kaænjavanih osobaostaje vjerovanje “kriv sam”. Oni drhtenad svojim postupcima i oËekuju da Êesvako toliko neπto upropastiti. »im pri-mijete da je neπto krenulo “po zlu”, od-mah Êe pomisliti da su sami to prouzroËi-li, bez potrebe da provjere o Ëemu se za-pravo radi. Tada Êe sami sebi Ëiniti onoπto su im nekad Ëinili nepravedni autori-teti.

Preuzet Êe odgovornost Ëak i za ono sËim nemaju nikakve veze, prviajuÊistvarne uzroËno-posljediËne odnose. Ta-ko se jedne subote gospoa Ana vratila suobiËajene πetnje s prijateljicom i zateklamuæa kako leæi na podu. Zvala je hitnu,no bilo je prekasno. Izdalo ga je srce. Odtog trenutka njen je osjeÊaj krivnje rastaoi rastao. “Da nisam otiπla u πetnju, to sene bi dogodilo. Da ga nisam ostavila, sadbi bio æiv”, govorila je sama sebi. Preuze-la je na sebe odgovornost za ono πto jepotpuno izvan njene moÊi. Isto se takoosjeÊala i jednom davno, kad se njen mla-i brat utopio. Vjerovala je da se to dogo-

dilo zato πto nije htjela iÊi s njime nakupanje.

Djeca Ëesto vjeruju da svojim æelja-ma mogu skriviti odreene dogaaje.Ako npr. dijete poæeli da njegovog bratanema jer mu je strgao igraËke, a brat senakon toga teπko razboli, dijete se moæegodinama izjedati osjeÊajem krivnje. »e-sto preuzimaju odgovornost i za odlukesvojih roditelja. “Da sam ja bio bolji, mo-ji se roditelji ne bi rastali.”Uz one koji suuvijek spremni sebe za neπto okriviti, po-stoje i ljudi koji se toliko boje osjeÊajakrivnje da se neprestano opravdavaju,prebacuju svoj osjeÊaj krivnje na drugeljude ili izazivaju osjeÊaj krivnje kod dru-gih. »esto je podloga takvom ponaπanjuæivotno iskustvo krivo optuæene osobekoja nije mogla dokazat svoju nevinost,ili æivot uz osobe koje su olako “lijepileoznaku KRIV”. Kada su i drugi za neπtokrivi, nekako je lakπe podnijeti osobnukrivnju. Svojom obranom one danas po-kuπavaju ublaæiti stare ozljede, zaborav-ljajuÊi da loptanje krivnjom ne rjeπavaprobleme, veÊ im samo daje dodatnu te-æinu.

▲

Strah od greπke

U velikim obiteljima, u kojima su sedjeca morala boriti za paænju i ljubav svo-jih roditelja, Ëesto se razvija i strah odgreπke. Prisutno je stalno natjecanje zaroditeljsku paænju jer roditelji nemaju do-voljno vremena. Svako dijete pokuπavapokazati da je bolje od drugih Ëlanovaobitelji i time vrednije. Istovremeno, do-kazujuÊi da su drugi loπiji od njega, po-kuπava ih diskvalificirati. Tako tuæaka-nje i optuæivanje postaje sredstvo u borbiza osobnu poziciju. Biti u pravu postajeisto πto i biti vrijedan ljubavi.

Strahu od greπke dodatno pridonoseiskustva u kojima su roditelji djetetoveloπe postupke kaænjavali porukama “nevolimo te” ili “ostavit Êemo te” ako sebudeπ loπe ponaπao. Zbog tog straha ulo-æit Êe energiju da razvije osobine i pona-πanje koje autoriteti cijene. »esto Êe pot-puno zatomiti svoje potrebe i kontakt semocijama, koncentrirajuÊi se na kontro-lu svojih postupaka i izbjegavanje gre-


πke. Neki Êe nastojati biti ekstremno do-bri, usluæni, briæni, poærtvovni, drugi us-pjeπni, pametni, informirani, brzi, treÊijaki, nepokolebljivi, prodorni, okretni -jednom rijeËju savrπeni prema kriteriji-ma svojih autoriteta. Kad u tome ne uspi-ju, osjeÊat Êe se krivima πto ih roditelji neprihvaÊaju. Krajnji su izraz tog stanja pri-silne radnje kao prevencija moguÊoj gre-πki i osjeÊaju neadekvatnosti. Morat Êe ipo nekoliko puta provjeravati da li su ne-πto dovoljno dobro uËinili iako im se ni-jednom ranije nije dogodilo da zaborave.

Ovisno o tipu poruka koje su primalikroz djetinjstvo, djeca mogu usvojiti vje-rovanja da izazivaju patnju svojih rodite-lja ili drugih ljudi ako kaæu “Ne!”, akoosjeÊaju drugaËije od njih ili imaju dru-gaËije stavove, ako izraze “neprihvatljiveemocije” ili traæe neπto za sebe. Tada Êeotpisati cijeli niz svojih moguÊnosti sa-mo da se ne bi osjeÊali krivima.

Æivot s autoritetima koji su nepresta-no kritizirali prema svojim ekstremnostrogim kriterijima najdirektniji je put zaformiranje ljudi uvijek spremnih optuæitidruge. Htjeli to ili ne, i sami su preuzelinjihove kriterije procjene. Kad bi ih pri-mijenili na sebe i svoje postupke, dovelibi se do uniπtenja. I zato ih usmjeravajuprema drugim ljudima.

Takvi su ljudi vrlo strogi. Svaki i naj-manji propust drugih smatraju velikim

transformirajuÊi osjeÊaj krivnje u emoci-ju koju smiju izraziti. Muπkarci Êe je Ëe-πÊe pretvoriti u ljutnju, bijes i mrænju, aæene u tugu, strah i ljubomoru. Ako vje-ruju da im ni tako neπto ne priliËi, moguosjeÊaj krivnje somatizirati muËeÊi svojetijelo bespotrebnim i prekovremenim ra-dom, grËenjem i energetskom amputaci-jom. I tako, umjesto da “otplate svoj dug”sanirajuÊi uËinjenu πtetu i uËeÊi adekvat-nije oblike ponaπanja, oni se kaænjavajuizazivajuÊi umor, debljinu ili iscrpljenost,bol i konaËno bolest u svom tijelu. Tako“griænja savjesti” moæe stvarno nagristinaπ organizam.

OsjeÊaj krivnje postaje zamka osob-noga razvoja i kada se optereÊujemo gre-πkom koju je lako ispraviti. Viπe energijepotroπimo muËeÊi sebe pitanjima “Kakoti se to moglo dogoditi?” i “Zaπto nisi?”nego ispravljanjem pogreπke. Ponekadono πto mi smatramo propustom ili πte-tom, “oπteÊeni” uopÊe neÊe tako doæivje-ti. Zato je mudro provjeriti koliko neko-me znaËi ono za πto se mi okrivljujemo.Npr. razbijete poklon neke simpatiËneosobe u tuoj kuÊi, a domaÊica vas izljubijer se sama to nije usudila uËiniti.

Neadekvatno je, dakle, biti neodgo-voran za svoje postupke, prihvaÊati i ana-lizirati krivnju ne poduzimajuÊi niπta,okrivljavati se bez provjere, prebacivatisvoju odgovornost na druge i izjedati se.Svi ti postupci velika su zamka osobnogarazvoja.

Kako iskoristiti osjeÊaj krivnjeza svoj boljitak

Adekvatan je onaj osjeÊaj krivnje kojise javlja kad je zbog naπeg propusta ilipostupka stvarno nastala πteta ili je stvar-no iznevjerena neka vaæna moralna nor-ma. No, da bi njeno prihvaÊanje vodilo kprestanku neugode i ponovnom uspostav-ljanju unutarnjeg mira, potrebni su ne sa-mo razumijevanje onog πto se dogodilo,veÊ i adekvatni postupci. Moæemo govo-riti o nekoliko koraka:

Prvi je provjera da li stvarno postojiπteta, koliko ona znaËi oπteÊenome i da lismo je stvarno mi prouzroËili. Negativanodgovor na bilo koju od tih moguÊnostiautomatski iskljuËuje osjeÊaj krivnje.

Drugi je priznati sebi i oπteÊenomesvoju odgovornost. Priznati sebi znaËi bi-ti svjestan da je zbog naπeg propusta ilipogreπke πteta uËinjena, patnja prouzro-Ëena ili moguÊnost propuπtena. Priznati

drugome znaËi pokazati da nismo zli i dasuosjeÊamo s onima koje je snaπla poslje-dica naπeg Ëina. To je ujedno pokazateljda prihvaÊamo moralne norme i pridræa-vamo ih se. Priznavanje odgovornosti po-ziv je na oprost i odustajanje od osvete.

TreÊi je nadoknaditi πtetu i ispriËatise te dogovoriti naËin kako moæemo ubla-æiti posljedice. Ako se posljedice moguublaæiti ili nadoknaditi, nije dovoljna sa-mo isprika. Nadoknada πtete ima dvostru-ku funkciju: ona je “izravnavanje raËu-na” s oπteÊenom osobom i zavrπetak jed-nog optereÊujuÊeg procesa, a s druge stra-ne, ona je “kazna” koja nas motivira dasliËno ne ponovimo. No, sama nadokna-da πtete bez izraæavanja suosjeÊanja izrazje arogancije. Ona Êe oπteÊenog joπ viπepovrijediti. Npr. vozaË pregazi neËijegpsa i bezosjeÊajno mu gura novce zaljubimca koji je oπteÊenome nenadokna-div. To je gesta kojom pokazuje da nepoπtuje osjeÊaje oπteÊenoga.

»etvrti je korak u cijelom procesu naj-vaæniji. On podrazumijeva U»ENJE. Dabi bilo moguÊe, nuæno je razlikovati sebekao dobro i moralno biÊe, od svojih po-stupaka koji katkad, zbog brzopletosti,nepromiπljenosti ili neznanja, mogu bililoπi. I upravo zato πto smo mi kao osobeOK, moæemo mijenjati svoja neadekvat-na ponaπanja. Upitat Êemo se: “©to tre-bam usvojiti da mi se ovo loπe iskustvoviπe ne ponovi?” Uz malo razmiπljanja,uËenja od drugih ili putem pokuπaja i po-greπke, otkrit Êemo adekvatnije i kon-struktivnije oblike ponaπanja. “Cijena”koju smo “platili” nadoknaujuÊi uËinje-nu πtetu, motivirat Êe nas da ta saznanjauistinu i primijenimo. Tako se osjeÊajkrivnje pretvara u osjeÊaj ODGOVOR-NOSTI. Biti ODGOVORAN znaËi svo-jim mudrim postupcima sprijeËiti πtete ipatnje.

Dakle, neugodan osjeÊaj koji donosikrivnja vodi razumijevanju unutarnjeg di-jaloga izmeu dijela sebe koji optuæuje ionog koji je neπto skrivio. Njegovanjem irazumijevanjem tih dijelova, moæemo sa-mi otkriti konstruktivna rjeπenja svogunutarnjeg konflikta i time samostalnomodificirati i svoj vrijednosni sustav isvoje ponaπanje. To je naπ osobni put pre-ma MIRU I MUDROSTI. Uz njih Êe seosjeÊaj krivnje pretvoriti u ODGOVOR-NOST za naπu buduÊnost i buduÊnostonih koji nas okruæuju.

Vesna ©palj, prof.

grijehom, dok svoje neadekvatne postup-ke uopÊe ne primjeÊuju. Doæivljavamo ihkao cjepidlake i progonioce, a oni zapra-vo sve to Ëine kako bi pobjegli od svog“unutarnjeg progonioca”. Ponekad je po-trebna priliËna mentalna akrobatika, pu-no izmiπljanja, redefiniranja stvarnosti,opaæanja samo onih elemenata koji seuklapaju u njihovu priËu i nevjerojatnaupornost da bi dokazali da je njihovo,najËeπÊe posve netoËno vienje, isprav-no.

TreÊi je oblik obrane potiskivanjeosjeÊaja krivnje i zatomljavanje u sebi.No, iako si ne æele priznati da su odgo-vorni za neku πtetu ili propust, energija iadrenalin stvoreni njihovom emocijom utijelu moraju se potroπiti. Neki ih troπe


Nakon πto su πkotski znanstvenicidr. Ian Wilmut i njegov znan-stveni tim kloniranjem dobili ov-

cu Dolly, znanstvenici iz Oregona kloni-rali su majmuna i time dokazali da nemanepremostivih bioloπkih granica za stva-ranje ljudskih klonova. RijeË kloniranjedolazi od engleske rijeËi “cloning”, a onaod grËke rijeËi “klon”, πto znaËi granËi-ca, mladica, potomstvo od bespolnograzmnoæavanja jednog individuuma.Kloniranje je proizvodnja genetiËkiidentiËnog duplikata nekog organizmanekom odreenom bioloπkom metodom.To “rasaivanje” otvara Ëovjeku moguÊ-nost da proizvede bioloπke kopije samo-ga sebe.

Ostvarenje besmrtnosti

Nakon iskustava s estetskom i pla-stiËnom kirurgijom (korekcija uπiju, no-sa, lica, grudiju, poveÊanja usana i gru-diju, skidanja masnog tkiva), ljudi æelejoπ viπe, kao recimo stvaranje vlastiteslike i prilike, ostvarenje besmrtnosti.Autor knjige “SebiËni gen” RichardDawkins izjavio je: “©apnite sami sebitajno priznanje: zar ne biste voljeli bitiklonirani? I ja bih, iz Ëiste radoznalosti.”

Ne smijemo se ponaπati kao pijanigospodari svoje i tuih sudbina. Atmo-sferu smo zagadili, uËinak staklenika svese viπe oËituje, stanjili smo, a na nekimmjestima i potpuno uniπtili ozonski omo-taË, zagadili smo tlo, vodu i zrak, javlja-ju se nove bolesti za koje nema lijeka.Moramo naπe æivote uskladiti s priro-dom jer su od bolesnoga drveta i plodovibolesni. Jakob Lorber davno je izjavio:“Svijet i priroda raspolaæu zakonima inepromjenjivim pravilima, πto donoseispravan red. Istim tim zakonima poko-ravaju se Ëovjek i njegovo tijelo. Bude liËovjek zaæelio promijeniti taj red i pore-dak i promijeniti svijet, tada neÊe bitikaænjen od razbjeπnjeloga Boga, veÊ odnaruπenih i uvrijeenih zakonitosti u sa-mim stvarima, koje moraju biti i ostatitakve kakve jesu.”

Dalaj Lama rekao je: “Svako znan-stveno otkriÊe, svaki segment ljudskeznanosti moæe se zloupotrebljavati. Sveovisi o ljudskoj motivaciji, ali ja samoptimist. Mislim da su znanstvenici kojistoje iza otkriÊa genoma bili ispravnomotivirani. Ako se osvrnemo unatragkroz 20. stoljeÊe, primijetit Êemo porastbrige za ljudska prava, zaπtitu okoliπa,πirenje svijesti o vaænosti nasilnog djelo-vanja. Ne, nisam zabrinut za buduÊnost.”

Znanost prouËava postanak Ëovjeka iplan po kojem je on graen. Temeljnezagonetke æivota za sada su nerjeπive, aliuskoro se moæda naemo blizu njih. Po-stoji strah meu znanstvenicima da seumjetno proizvedeni geni ne bi osamo-stalili pa mutirali u viruse-ubojice i nataj naËin postali zli duh koji je pobjegaoiz boce i izmakao kontroli. Francuski ke-miËar Marcelin Berethelot u 19. stoljeÊuje zapisao: “Uvjeren sam kako Êe za sto-tinjak godina fizika i kemija znati kakoje graen svaki atom u tijelu Ëovjeka, akad znanost dosegne taj stupanj razvit-ka, vjerojatno Êe Bog siÊi na Zemlju sasveænjem svojih kljuËeva i reÊi Êe: - Go-spodo stigao je konac vremena.”

Na rubu ponora

Matt Ridley, u svojoj knjizi “Ge-nom”, piπe: “Sloboda je izraæavanje na-πe vlastite odreenosti, a ne neËije tue.Razlika nije u odreenosti, nego u vla-sniπtvu. Ako viπe volimo slobodu, ondaje bolje da nas odreuju sile koje potjeËuod nas samih, a ne od nekog drugog.Zadrπka prema kloniranju potjeËe djelo-mice iz straha da je ono πto je iskljuËivonaπe moglo postati i joπ neËije. Geni suopsjednuti usmjerenoπÊu k samo jednomcilju - odluËivanju u svome vlastitom ti-jelu, koje je i naπa najnuænija zaπtita odgubitka slobode pod utjecajem vanjskihËimbenika. Gen za slobodnu volju pred-stavljao je unutarnji izvor naπeg ponaπa-nja u koji nitko drugi ne moæe prodrijeti.Naravno, ne postoji jedan jedini gen, ne-go neπto πto je beskrajno, uzviπenije i

veliËanstvenije - ljudska priroda prila-godljivo predodreena naπim kromoso-mima i jedinstvena u svakome od nas.Svatko ima jedinstvenu i drukËiju unu-tarnju prirodu. Sebe.”

»ovjeËanstvo se vrti u avolski opa-snom krugu - trebaju mu usluge znanostikako bi izbjeglo posljedice svog neod-govornog ponaπanja. S jedne strane otva-raju se brojne moguÊnosti, a s druge stra-ne opasni ponori. Nobelovac WernherHeisenberg izjavio je: “Sve naπe spoz-naje lebde nad ponorom neznanja.” Jo-han Wolgang Goethe rekao je: “Djelaprirode uvijek su prvoizgovorena rijeËBoæja.”

Kloniranje ljudskog embrija naπa jestvarnost jer je raanje prvog kloniranogljudskog biÊa neminovno u skoroj bu-duÊnosti. Razvoj moderne tehnologijenije paralelno pratio i razvoj ljudske etiË-nosti, a to je iz nastojanja Ëovjeka da uπto kraÊem vremenu ostvari πto veÊi pro-fit i zbog toga se dogaa destrukcija svihtemeljnih vrijednosti. U danaπnjem svi-jetu træiπni principi dominiraju nad etiË-kim, pa i kloniranje ljudskog biÊa imasvoju mraËnu stranu, jer uvoenje genet-skog inæenjeringa otvara i stvara jednonovo træiπte na kojem Êe buduÊi roditeljikupovati svoju buduÊu djecu po princi-pu: tko bude imao viπe novaca, moÊi Êekupiti i kvalitetnije dijete i djeca Êe po-stati proizvod koji Êe imati svoju træiπnuvrijednost. Genetski inæenjering podsje-Êa na neki od grËkih mitova u kojimaponeki Ëovjek zamisli da je bog i svojombahatoπÊu, preuzimanjem boæanskihprava izaziva katastrofu, πto povlaËi bo-æansku intervenciju da neobuzdani moÊ-nik bude gromom spaljen ili pretvoren u

Strah od genetike

PRIRODA IMA SVOJE ZAKONEMatt Ridley, u svojoj knjizi “Genom”, piπe: “U poËetku bijaπe rijeË. Ta rijeË svojom porukom obratimore, umnoæavajuÊi se bez prestanka i zauvijek. Ta rijeË otkri kako rasporediti kemijske spojeve

da bi se zarobili i oæivjeli maleni vrtlozi u stanju entropije. Ta rijeË preobrazi povrπinu tla planetaiz praπnjavog pakla u zeleni raj. Naposljetku, procvjeta ta rijeË i posta dovoljno domiπljata da

stvori kaπasto Ëudo - ljudski mozak, koji otkri i posta svjestan te rijeËi same.”

▲


Energija valova, odnosno fotona,veÊa je πto je veÊa frekvencija ti-traja valova i πto je kraÊa valna

duæina. Valovi, zrake velike energije,mogu iz ljuske atoma izbaciti elektrone itime ionizirati atom, zato se zovu ionizi-rajuÊe zrake. IonizirajuÊe zrake, npr.rendgenske, mogu πtetno djelovati naljudske stanice. Zrake manje energije,npr. mikrovalovi, nemaju te jaËine daioniziraju i za to se zovu neionizirajuÊezrake. Njihovo djelovanje na organskatkiva, zbog slabe energije, moæe biti πtet-no pri dugom izlaganju, ali mnogo ma-nje πtetno od ionizirajuÊih zraËenja. Mo-guÊnost djelovanja vjerojatnija je πto suneionizirajuÊe zrake kraÊe i πto su veÊefrekvencije, poput mikrovalova u kojese svrstava i radarsko zraËenje. Kao πtose vidi iz tablice, energija mikrovalova(10-5) mikromala je u odnosu na rend-genske zrake (104); to je odnos 0,001prema 10.000.

©to je radar

U populaciji je proteklih godina veli-ko zanimanje pobudilo planirano instali-ranje novih radarskih antena umjesto za-starjelih, deset puta jaËe zraËeÊih. RA-DAR je skraÊenica nastala od engleskihrijeËi Radio Detection and Ranging, πtoznaËi otkrivanje i odreivanje udaljeno-sti najkraÊim radiovalovima. To je elek-tronski ureaj za otkrivanje nekog objek-ta, npr. broda, zrakoplova, vozila, zamjerenje njegove udaljenosti i brzine,kao i za upravljanje njime u tami i pomagli. Sastoji se od odaπiljaËa uskogsnopa usmjerenih ultrakratkih radiova-lova i prijemnika.

Kad emitirani snop naie na nekiobjekt, on Êe se od njega odbiti i na ekra-nu katodne cijevi prijemnika izazvati po-javu siluete objekta te dati procjenu nje-gove udaljenosti. ParaboliËna okruglaploËa odaπiljaËa vrti se u krugu. Mjerniinstrumenti mjere gustoÊu snage elek-triËnog polja odaslanog iz radarske ante-ne, izraæeno u W ili mW na povrπini od 1cm2. Bioloπki efekti radarskog zraËenjanajsigurnije se procjenjuju biodozimet-rijom, tj. mikroskopskim promatranjempromjena na kromosomima u krvnimstanicama periferne krvi.

Opseg radarskog zraËenja

Za populaciju koja se moæe sluËajnonaÊi u blizini radarskog ureaja vaæno jeznati da πto se dalje nalazi od odaπiljaËa,to je manja gustoÊa snage odaslanih ra-darskih valova. U krugu od 94 m od oda-πiljaËa gustoÊa snage ne prelazi 10 mW/cm2, πto rijetko moæe izazvati za zdravljezanemarive posljedice, kao prolaznekromosomske aberacije. U krugu do 200m mogu nastati posve bezazlene, nez-natne kromosomske promjene, tzv. pro-mjene u fazama. Preko te udaljenosti ne-ma uopÊe nikakvih promjena. Tako oso-be koje nisu u krugu zaposlenika, negosu van kruga od 94 m ne moraju straho-vati za oπteÊenje svoga zdravlja, a vankruga od 200 m oπteÊenje zdravlja uopÊenije ni moguÊe. Ono nije moguÊe nitiispod palube, niti u avionskom prostoruza putnike.

Druga je stvar s osobama profesio-nalno vezanima uz odaπiljaË. Sigurnostsuvremenih komunikacija brodovima izrakoplovima nezamislivo je bez radar-

neku æivotinju i tada Êe opet sve iÊi postarom. Neki bogataπi sigurno Êe poæe-ljeti besmrtnost, koju Êe realizirati klo-niranjem samih sebe, pa Êe i svoje nasli-jee (steËeni kapital) ostaviti samima se-bi.

Radarsko zraËenje

RADARI VIDE IPO MRAKU

Elektromagnetsko zraËenje fizikalna je pojava πirenja elektriËnihi magnetskih valova, odnosno ultrasitnih Ëestica zvanih fotoni.Elektromagnetski valovi svrstani su u elektromagnetski spektar

koji se proteæe od valova najmanje frekvencije i najduæih valova(tehniËka izmjeniËna struja) do valova najveÊe frekvencije i

najkraÊih valova (visinske kozmiËke zrake).

Robovi bolesne maπte

BuduÊe generacije klonirane djeceimat Êe u æivotu velike probleme i isku-πenja jer su zaËete po æeljama roditelja.Da li Êe oni biti robovi roditeljske bole-sne maπte ili Êe razviti svoju osobnost,koristeÊi demokratsku slobodu svakogËovjeka i biti kovaË vlastite sreÊe, steÊisvoju osobnost, razviti vlastite æelje,prohtjeve i egzistenciju i, posjedujuÊi ti-jelo, recimo, nekog odreenog sportaπa,pjevaËa, slikara, uËenjaka itd., postati ne-πto drugo u æivotu, razviti vlastiti ego iiznevjeriti æelje i stremljenja roditelja iokoline. To otvara probleme psihiËkeprirode i kod kloniranog biÊa i kod rodi-telja. Taj nesklad sigurno raa psihiËketraume i stresove, koji se vrlo teπko pre-vladavaju, πto dokazuje da fiziËko tijelone odreuje neku osobu potpuno. FiziË-ko-psihiËka kombinacija i utjecaj okoli-ne odreuju neku osobnost. Ako je Ro-naldo najbolji svjetski nogometaπ, zami-slimo isto fiziËko tijelo, a u njemu mate-matiËara (klonirani Ronaldo koji mrzinogomet i sport, a voli uËenje i πkolu,svoju πansu vidi u matematici, gdje pro-nalazi sebe i u tomu uæiva). RjeπavajuÊimatematiËke zadatke i probleme uæivaoje - to mu je bila opsesija i æivotni cilj. Umatematici je leæala njegova sreÊa. Stu-dirao je matematiku na PMF i zavrπiofakultet s visokim prosjekom ocjena tepostao dipl. ing. matematike, πto je bionjegov osnovni i najveÊi æivotni cilj. Po-stavπi matematiËarem, iznevjerio je svo-je roditelje, koji su æeljeli da kloniraniRonaldo bude najveÊi svjetski nogome-taπ, πto je i bio, ali Ronaldo I. Istina,Ronaldo II imao je fiziËko tijelo isto kaoi Ronaldo I, ali on je u biti neπto drugo;on, iako kloniran, nije ista individua - onje matematiËar. Koji je onda Ronaldopravi? Moæda onaj koji je viπe postigaou æivotu? Ronaldo - nogometaπ progla-πen je najboljim nogometaπem svijeta1998. godine. Preteπke su to dileme zanas...

Petar RadakoviÊ, dr. med.


skih ureaja ni u mirnodopskim, a ka-moli u ratnim uvjetima. S radarskim ure-ajima radi Ëovjek. Zato znanost istraæu-je ima li za Ëovjeka opasnosti od radara i,ako ih ima, kolike su. Vrijedno je saæetii zbirno na ovom mjestu spomenuti re-zultate istraæivanja u posljednjih tridese-tak godina, voenih u cijelom svijetu.Na naπem se podruËju posebno istiËu ra-dovi Instituta za medicinska istraæivanjai medicinu rada u Zagrebu, Pomorskoginstituta u Splitu, kao i drugih. Odnosese na zaposlene na palubama brodova,na zaposlene u zrakoplovstvu, na servi-sere radarskih ureaja, na populaciju vanradarske struke. GustoÊa snage do 1mW/cm2 ne zahtijeva nikakvu kontrolu;5-10 mW/cm2 ne izaziva promjene, alise ipak osoblje kontrolira; 10-20 mW/cm2 izaziva jedino pad mitotske aktivno-sti u kromosomima staniËne jezgre; pre-ko 20 mW/cm2 izaziva kromosomskeaberacije koje su, meutim, reverzibil-ne, tj. za neko vrijeme nestaju; πtetu mo-gu izazvati velike doze od preko 100mW/cm2. Male doze izazivaju poviπenjetemperature u pojedinim tkivima i orga-nima. Srednje doze izazivaju neurove-getativne smetnje sliËne onima pri neu-rozi, tzv. radarski sindrom, kao i promje-ne u spermijima, zamuÊenje oËne leÊe iumjereno smanjenje broja krvnih zrna-ca. TipiËni su rezultati istraæivanja za-grebaËkog Instituta za medicinska istra-æivanja o πest zaposlenih u zraËnom pro-storu, radnog vijeka 12-20 godina, 12sati rada svaki drugi dan. Kromosomskeaberacije javile su se samo u 0,5-2,5%.Nakon πto su popravljali jedan radarskiureaj, dugo vremena, bez zaπtitne odje-Êe, u snopu jaËine preko 100 mW/cm2,kromosomske aberacije zabiljeæene su u3-33%. SliËno je u puπaËa, bez izloæeno-sti radaru. Poslije 30 tjedana broj abera-cija pao je na 3,5%. Vrlo rijetki istraæi-vaËi misle da bi kromosomske aberacijemogle zloÊudno mutirati u rak.

Zaπtita u radu s radarom

Pri radu s radarskim ureajima neop-hodne su preventivne i zaπtitne mjere.Njih propisuje Zakon o zaπtiti od neion-izirajuÊih zraËenja, od 13. listopada1999., Ëije provoenje nadzire Hrvatskizavod za zaπtitu od zraËenja, uz pomoÊPovjerenstva za zaπtitu od neioniziraju-Êih zraËenja i Ministarstva zdravstva teMinistarstva za zaπtitu okoliπa. Odree-ne su graniËne razine doza preko kojihradarski ureaj ne smije biti instaliran;mjeri se zraËenje u okoliπu izvora zraËe-nja; odreuje se vremensko ograniËenjeprofesionalne izloæenosti zraËenju; pripopravcima ureaj mora biti iskljuËen, akad ne moæe biti, mora se nositi zaπtitnaodjeÊa od nikla i zaπtitne naoËale kojiodbijaju 99% zraËenja; provodi se perio-diËki zravstveni nadzor osoblja; radarskiobjekt mora biti ograen u πirokom kru-

gu van kojega stanovnici ne mogu bitiozraËeni. Stanovniπtvo mora znati da tezakonske odredbe postoje i da ih se pri-mjereno provodi. No, stanovniπtvo morao svemu tome i o radarskom zraËenjubiti obavjeπtavano od odgovorne struke,najbolje povremeno putem srediπnjihTV-vijesti, koje veÊina ljudi gleda, jer senovine i Ëasopisi u naπim okolnostimamalo Ëitaju, a radio se sluπa viπe.

Prim. dr. Ivica RuæiËka

ELEKTROMAGNETSKI VALOVI


Danaπnji trend ponude razliËitihtjelovjeæni zastupljen je premaistoËnjaËkoj kulturi, primarno

prema kineskoj tradiciji. Meu atraktiv-nim vjeæbama, jednostavnim, ali i sadr-æajnim i za sve uzraste prihvatljivima,svakako je tradicionalna tjelovjeæba -TAI CHI CHUAN (kraÊi izraz TAICHI). TAI CHI CHUAN zahtjevna jekinezioloπka forma, energetsko-dina-miËna i meditativno-harmoniËna tjelo-vjeæba kombinirana umom, pokretom imeditacijom. Kako istiËe ugledni hrvat-ski uËitelj s certifikatom Ëuvene kineskeasocijacije WU SHU: “TAI CHI CHUANznaËi vrhunsko znanje, odnosno vrhun-ska je nedostiæna vjeπtina borenja za ko-ju ne postoji kraj vjeæbanja.”

BorilaËka vjeπtina i rekreacija

Ta se vjeæba izvodi kao borilaËka ikao zdravstveno-rekreativna. Predmet jeovog napisa zdravstveno-rekreativnaforma tai chi-a kao najπiri interes javno-sti. Prijevod kineskog naziva te vjeæbeima razliËita i pribliæno sliËna tumaËe-nja. Jedan od uglednih autora istiËe:“TAI CHI CHUAN je u prijevodu πaka(toËnije πaka je CH'UAN - op. cit.), πtooznaËava vrhunsku polarnost, a istovre-meno je namijenjena za obranu i za tera-peutske tehnike, za poboljπavanje zdrav-lja” (Walter Lokini).

NauËimo li razumijevati vlastiti or-ganizam, znat Êemo mu odrediti najpo-voljniju tjelovjeæbu. Tai chi chuan neza-

mjenljiva je pomoÊ otuenom i ugroæe-nom Ëovjeku danaπnjice, ljudima svihuzrasta. Ipak, valja naglasiti da ta vjeæbanije jednostavan pokret tijela. Ona je kaocjelina multidisciplinarnog sadræaja (ku-mulirani aspekti medicine, kineziologi-je, psihologije, sociologije, filozofije,gerontologije i drugih disciplina).

Dugogodiπnjim vjeæbanjem, anal-izom literature i aplikativnim promatra-njem te tjelovjeæbe, dolazi se do sazna-nja da se, suglasno teoriji sustava, Taichi chuan strukturira u skladno ureensustav zasebnih, uzajamno povezanihcjelina s meusobnom funkcijom.

Sustav Tai chi chuan-a prakticira seu izvornom obliku prema priloæenomshematskom prikazu:

Odnos ædrala i zmije

YIN - YANG je teorija, znanost iuËenje o povezanosti planetarnog susta-va s planetom Zemljom i sa svim æivimbiÊima na Zemlji, do najmanjih dijelova- submolekularnih Ëestica. Bit je te dok-trine da su i makrodijelovi i mikrodijelo-vi u stalnom kretanju, u stalnim promje-nama i da su strukturalno identiËni. Nji-hove se uzajamno suprotstavljene sileuzajamno pribliæavaju, potom udaljava-ju i jedna drugu upotpunjuju, a tako se itijelo ponaπa u vjeæbanju, sukladno pro-cesima prirode - kineski koncept uroe-ne energije. SimboliËki je to iskazanokao odnos ædrala, nebeske energijeYang, i zmije, zemaljske energije Yin.

INTELEKTUALNI SADRÆAJ su-stava izdvaja tu vjeæbu od mnogih gim-nastiËkih tjelovjeæbi. Brojne discipline,strukovne i znanstvene, svaka na svojnaËin, opravdavaju uËinkovitost Tai chi-a na Ëovjekovo zdravlje. Sintetizirane in-formacije tog sadræaja daju Ëvrst motivprakticiranju te tjelovjeæbe.

ENERGETSKI SADRÆAJ funkcio-nalno je povezan s prethodnim. Vjeæba-Ëu se ostvaruje kontrola nad vlastitimpokretima, suglasno steËenom intelek-tualnom saznanju. Cijelo je tijelo pove-zano protokom energije kroz pokrete no-gu, kukova, lea, ramena i vani, prekoruke i πake. U tome se sadræaju pokreti-ma tijela obavlja preraspodjela energije.Stanje atrofije dijelova organizma oæiv-ljava se i protok energije pravilno se iracionalno usmjerava. Zdravstveno sestanje organizma optimalno stabilizirapravilnom prehranom organa, odnosnoopskrbom KISIKOM. Potrebna koliËinakisika omoguÊava se abdomenalnim di-sanjem tijekom pokreta tijela u tjelovjeæ-bi, tako da se obavlja nova kvantitativnapreraspodjela kisika i πtetnih tvari. VeÊase koliËina kisika u tijelu zadræava da bise i veÊa koliËina πtetnih tvari-plinova iz

Izbor tjelovjeæbe - TAI CHI CHUAN

LIJE»I DUHOM, NE LIJEKOVIMAFilozofija bioloπke medicine temelji se na Ëinjenici da veÊinu bolesti stvara sam Ëovjek - neurednimæivotnim navikama, pogreπnom prehranom, nedostatkom adekvatne tjelovjeæbe - i tako uniπtavavlastito zdravlje. S tjelovjeæbom je sliËno kao i s hranom ili drugim æivotnim potrebama za koje

najËeπÊe ne traæimo struËno miπljenje lijeËnika, a potrebno je.

INTELEKTUALNI ENERGETSKI MEDITATIVNI SOCIOLO©KI

DOKTRINA YIN - YANG

SustavTAI CHI CHUAN

Sadræaji


organizma izbacila. PosljediËno je sta-nje takovih procesa u energetskom sadr-æaju sustava da se vjeæbaË nakon izvoe-nja forme osjeÊa osvjeæen.

MEDITATIVNI SADRÆAJ sustavauvjetovan je svladavanjem prethodnadva sadræaja. Uvjeæbanost pokreta doperfekcije i poduËavanje uËitelja uvodevjeæbaËa u meditaciju. Stvara se osjeÊajdubinskog poniranja. Vjeæbanjem se pu-tuje stazama spokojstva i osobne sreÊe.Moæe se reÊi da “Ëovjeka nije moguÊenauËiti kako Êe postati sretan, ali ga jemoguÊe odgojiti da se osjeÊa sretnim”(Makarenko).

SOCIOLO©KI sadræaj kumulativnoje povezan s funkcijom prethodnih sadr-æaja, a ostvaruje se komunikacijom vjeæ-baËa s uæom i πirom okolinom u kojoj sekreÊe. Praktikant-vjeæbaË socioloπki jeizgraen kao TAI»IJEVAC: iskazuje sekao otvorena liËnost prema druπtvu i dru-æenju, vedrog duha, pun ljubavi premasebi i drugima, suosjeÊajan i s osmije-hom unutarnje volje da drugog razumijei prihvati. U taiËijevskoj se komunikaci-ji i provodi jedna od socioloπkih vredno-ta da “forme Ëine druπtvo, a obiËaji Ëo-vjeka”. U danaπnjem stanju djelomiËnootuenih druπtvenih odnosa, sustav taichi chuan-a vraÊa Ëovjeka prirodi i dru-πtvu.

Moje iskustvo

Skladno ureen sustav u praksi snaæ-no motivira praktikanta. Osobno sam seopredijelio za tai chi chuan iz dvarazloga. Prvi se odnosi na europsku civi-lizaciju, prema kojoj æivot nastaje tek odsedmog desetljeÊa æivota (period staro-snog umirovljenja). Primjerice impresiv-no je gledati πtafetu 4x4 u kojoj najmlaisudionik ima 83 godine, a najstariji 92godine, ili kako æene s 87 godina tempe-ramentno pleπu, odnosno bave se gimna-sticiranjem, ili pak kako vremeπni ljudi,umjesto zaguπljive kavane, prakticirajuneku fiziËku aktivnost kao hobi. Drugise razlog mojeg opredjeljenja odnosi nalijeËnike-specijaliste koji su mi, nakonmojeg umirovljenja i s kroniËnim bole-stima, savjetovali da odaberem blagufiziËku aktivnost kao hobi, kako bih naprirodan naËin umanjio zdravstvene te-gobe i obilno konzumiranje medikame-nata. Tako sam prihvatio vjeæbati tai chichuan kao motiv zdravog æivota u svojoj

67-oj godini. A dojmili su me se i prviutisci vjeæbanja kod struËnog i uglednoguËitelja. To su bile informacije o znaËe-nju i sadræaju vjeæbe, uz obrazloæenjepravilnosti svakog pokreta i promatranjekako vjeæbaju stariji praktikanti. U po-ËetniËkoj su grupi bili zastupljeni svi uz-rasti. Vjeæba se izvodi lagano, sporo iopuπteno, sasvim pristupaËno i za vjeæ-banje u poodmakloj æivotnoj dobi. Nekiu Kini vjeæbaju i stariji od 90 godina, aima i uËitelja koji vjeæbaju s praktikanti-ma a imaju i preko 100 godina. Za uklju-Ëenje u vjeæbu nikada nije kasno. Samavjeæba, kratka forma, kada se svlada, tra-je oko 6 minuta, a oko 10 minuta traje sazagrijavanjem na poËetku vjeæbe i opu-πtanjem tijela na kraju vjeæbe.

Ozbiljne promjene na poboljπanjuimuniteta u organizmu u pravilu nastajunakon godine dana, kada se vjeæba odra-di u poËetnoj i u naprednoj grupi. Nakonredovitog vjeæbanja, s vremenom, osje-Êam vidno poboljπanje zdravlja, najprijena miπiÊno-zglobovnom sustavu, u ko-jem sam dijelu tijela imao invalidne te-gobe. Lakπe hodam, lakπe svladavamuspone i bez zamora idem uza stube.Bezbolno ustajem sa sjedala i mogu od-mah uspravno hodati, dok sam ranije utome imao poteπkoÊa. Odvikavam se iod tableta voltarena. Oslobodio sam se ikroniËnog Ëira na dvanaesniku, mada po-vremeno rabim peptoran. Vjeæbam i, poveÊ steËenoj navici, hodam i diπem ab-dominalno, punim pluÊima i veÊ Ëetirigodine ne osjeÊam tegobe, niti konzumi-ram tablete lontermin. Krvna slika mi jeveÊ duæe vremena uredna, tlak norma-lan. Isto tako, veÊ Ëetiri godine nemamnikakve stenokardije. Dobivam samonajnuænije lijekove. Krvno-æilni mi jesustav - B. O. Mentalno mi je zdravljezadovoljavajuÊe i u skladu s drugim so-cioloπkim faktorima ugroæavanja. »inje-nica da vjeæbam i da se druæim s vjeæba-Ëima mlae æivotne dobi, s generacij-skim razlikama, ukazuje na izgraenusocijalizaciju i osjeÊaj adaptacije urazliËitim druπtvenim sredinama, a ta-kva sam svojstva prihvatio u tai chi-u.

Brojni pozitivni uËinci

Osim subjektivnog osjeÊaja pobolj-πanja zdravlja i uravnoteæenja imuniteta,do sliËnih je rezultata doπao i Tai chiklub “Rijeka” anketiranjem vjeæbaËa.

Jedna anketa pokazuje da je poboljπanjekondicije, snage i razgibanosti zastup-ljeno kod vjeæbaËa s 80-90%; u 24% slu-Ëajeva vjeæbaËi osjeÊaju manje tegobe uprva dva mjeseca prakticiranja (“novo-peËeni vjeæbaËi”); znaËajan broj vjeæba-Ëa smanjio je πtetne navike, kao πto jepotreba za alkoholom, kofeinom, nikoti-nom, dok je potreba za hranom uglav-nom ostala nepromijenjena; 63% vjeæ-baËa uoËilo je nekakav zdravstveni na-predak od kada prakticira tai chi; svivjeæbaËi odgovaraju da opÊenito osjeÊa-ju znakove poboljπanja, kao πto su: ma-nja napetost lenih miπiÊa, ispravnije dr-æanje, veÊa kondicija, gipkost, snaga;umanjeni problemi s tlakom, cirkulaci-jom, glavoboljom; veÊa okretnost, ma-nja nervoza, manje stresa, viπe toleranci-je i uravnoteæenosti. VjeæbaËi nakon 6mjeseci prakticiranja evidentiraju te pro-mjene u veÊoj mjeri od novih vjeæbaËa,πto opravdava tvrdnju da je tai chi blago-tvoran nakon duæeg perioda vjeæbanja, ito na fiziËkom, emocionalnom i mental-nom planu. OpÊenito, pozitivne efektedoæivljavaju praktikanti od kada su po-Ëeli trenirati, osobito skupine srednje æi-votne dobi.

Analiza izvornog sustava Tai chichuan-a kroz njegove sadræaje i me-usobne funkcije, upuÊuje na zaklju-Ëak da se ta sloæena tjelovjeæba ure-uje i uspjeπno ostvaruje jedino kaocjelovit sustav multidisciplinarnihstruka i znanosti, da jaËa i odræavaimunitet organizma, da oplemenjujeliËnost i humano socijalizira meu-ljudske odnose.

Optimalna uËinkovitost Tai chi chuan-a izraæava se jedino struËnom eduka-cijom praktikanata kroz prikazani su-stav i unapreenjem kulture æivota iodræavanja tijela i duha po principu -“Medica mente, non medica mentis”(lijeËi duhom a ne lijekovima).

Kod izbora tjelovjeæbe za odræava-nje optimalnog imuniteta organizma zasve uzraste - uvjerljiva je prednost u iz-boru SUSTAVA THAI CHI CHUAN.

Radomir Plamenac


Mjerom zaπtite zaπtiÊene su i svesamonikle ljekovite biljke ako senalaze u nacionalnom parku Ris-

njak, strogom rezervatu Bijele i Samarskestijene, kao i one u posebnim rezervatima.

Moramo poznavati izvore vaænih siro-vina te znati koje biljne dijelove koristiti iu kojoj mjeri. Korisno bi bilo poveÊati ihuzgojem na prirodnim staniπtima i prirod-nim uvjetima. Kako je ljekovita æuta siri-πtara zabranjena, odnosno zaπtiÊena ljeko-vita biljka u prirodi, bilo bi je korisno uz-gojiti.

»ini se kao da dolazi do sve veÊeg po-remeÊaja u prirodnoj ravnoteæi s biljnimsvijetom i priroda postaje sve viπe ugroæe-na. Ipak, ne smijemo sebi dopustiti sve ve-Êe udaljavanje od prirode, prelaæenjem na“umjetne” proizvode. Biljni svijet pred-stavlja velike izvore sirovina, znaËajne uæivotu Ëovjeka. Sigurno upoznavanje i pre-poznavanje znaËajnih biljaka naπeg okoli-πa, uz priruËnike i njihove fotografije,omoguÊit Êe herbarska zbirka takvih lje-kovitih vrsta koje Êe posluæiti kao zbirkavlastitog ljekovitog bilja, a ujedno Êe us-pjeπno pridonijeti praktiËnom znanju.Upute za besprijekorno i uredno umetanjebilja u taj herbar mogu se naÊi u “Herbarij-skom priruËniku”. Farmaceutski botaniËkivrt “Fran Kuπan” u Zagrebu specijaliziranje za ljekovito bilje. Tamo se ljekovito bi-lje moæe razgledati.

Bogatstvo prirodne hrane

Naπa je zemlja veoma bogata samoni-klom vegetacijom. Meutim, πirokim kru-govima malo su poznata svojstva mnogihsamoniklih biljaka, njihova vrijednost ilitoksiËno djelovanje, rasprostranjenost, ke-mijski sastav ili ljekovita upotrebna vri-jednost. ZnaËajno je, pored ostalog i poz-navanje rasprostranjenosti pojedinih bilja-ka.

Ogromno bogatstvo u hrani koje priro-da pruæa Ëovjeku uglavnom je nepoznato ineiskoriπteno. Navike i predrasude u is-hrani velika su prepreka koriπtenju i πirojupotrebi velikih rezervi hrane. Velika jeprepreka i nepoznavanje pravoga sadræajasamoniklih biljaka. S njihovim koriπte-

njem tijesno je povezan i strah, koji je Ëestoprevelik i neopravdan jer je broj otrovnihbiljaka znatno manji u odnosu na one kojesu korisne i hranjive.

Svi dijelovi samonikle biljke nisu pod-jednako korisni za ishranu.

Treba brati, prije svega mlade izdankesamoniklih biljaka, koji su veoma soËni ibogati vitaminima i drugim hranjivim sa-stojcima.

Korovi mogu biti ljudska hranaTreba izbjegavati biljke koje nemaju

ugodan okus ili su gorke.Urtica dioica L. - Kopriva - U svjeæoj

koprivi ima oko 6% sirovih proteina, 7%ugljikohidrata, zatim kalcija, æeljeza i fo-sfora. U mladoj biljci ima 137 mg askor-binske kiseline na 1 kg, znaËi viπe nego umnogim kultiviranim biljkama. Poredaskorbinske kiseline, kopriva je bogata ikarotinom.

Lamium album L. - Mrtva kopriva

(bijela kopriva) - Rasprostranjena je u ve-Êem dijelu naπe zemlje, rjee u nizinama,po πumama, meu æbunjem, na zapuπte-nim zakorovljenim travnjacima. Mladi li-stovi i cjelokupni soËni dijelovi mlade bilj-ke imaju blagu, ugodnu aromu i mogu sekoristiti za salate, juhe, kao pire i sl. Kori-jen sadræi vitamin C, neπto karotina i πeÊe-ra. Moæe se kuhati i na razne naËine prirei-vati za jelo. Na mjestima gdje raste mrtvakopriva moæe se za kratko vrijeme sabratii do 1 kg upotrebljivih biljnih dijelova.

Rumex crispus L. - Kiselica, πtavelj -Raste po svjeæim i vlaænim mjestima, okovode, na zapuπtenim travnjacima, paπnja-cima i njivama, Ëesto kao korov.

Mladi listovi mogu se upotrebljavatina isti naËin kao i prethodna biljka. Sabiruse od ranog proljeÊa do kraja svibnja, prijenego πto se razvije cvjetna stabljika. »estose mogu koristiti naknadni listovi. To jerasprostranjena i Ëesta biljka.

Rumex alpinus L. - Planinska kiseli-

ca, planinsko zelje - Biljka je rasprostra-njena u skoro cijeloj naπoj zemlji, i to sa-mo u planinskim predjelima, Ëesto u veo-ma velikoj koliËini, pokrivajuÊi katkad uneprekidnom tepihu povrπinu od viπe hek-tara.

Sasvim mladi, joπ pomalo æuÊkasti li-stovi i mladi izdanci koriste se kao i πta-velj, kopriva i sl. Mogu se kiseliti kao ku-pus i spremati za zimu. Beru se od ranogproljeÊa i tijekom cijeloga ljeta, sve do ka-sne jeseni, buduÊi da za sve to vrijemeizbijaju naknadni mladi listovi. Mogu seupotrebljavati bez ograniËenja. Stariji li-stovi kruti su i nagorki. Korijen sadræiπkrob, neπto πeÊera i ranina.

Robus fruticosus L. - Kupina - Odlistova kupine spravlja se ukusan vitamin-ski Ëaj koji po aromi podsjeÊa na pravi(ruski). Plodovi predstavljaju izvrsno voÊekoje se moæe i suπiti. U plodovima su vita-mini C, E, PP i K.

Robinia pseudacacia L. - Bagrem -©umsko je drvo visoko i do 20 m, s rijet-kom krunom i granama obraslim trnjem, abrojni bijeli, veoma mirisni cvjetovi sloæe-ni su u viseÊe grozdove koji cvjetaju kra-jem svibnja ili poËetkom lipnja. Plod jeplosnata mahuna, dugaËka 5-10 cm.

Cvjetni grozdovi mogu se spravljati utijestu za palaËinke, a suhi cvjetovi za aro-matiËan Ëaj. Svjeæe mahune hranjive su,kuhaju se, suπe i konzerviraju. Sjeme sadr-æi dosta bjelanËevina, mada je ulje kojesadræi sjeme malo gorko.

Daucus carota L. - Divlja mrkva -Rasprostranjena je u cijeloj naπoj zemlji, unizinskom i planinskom podruËju, a javljase u viπe varijeteta, po suhim zatravljenimmjestima i livadama, ali i po svjeæim i vlaæ-nim, kao gust korov po zapuπtenim njiva-ma, po rijetkim svijetlim i sliËnim mjesti-ma.

Listovi su priliËno aromatiËni i moguse upotrebljavati naroËito u proljeÊe, ranoljeto i jesen, sami ili joπ bolje u mjeπavini sdrugim divljim povrÊem kome daju okuszaËina. Korijen, dok je mlad, moæe se kori-stiti za jelo svjeæ ili kuhan, a kasnije kaozaËin, naroËito u juhama.

Equisetum arvense L. - Poljska pre-

slica - Za jelo sluæe mlade, soËne plodnestabljike, i to za juhe, salate i omlete. Te subiljke vrlo ukusne i bogate vitaminom C.

Portulaca oleracea L. - Portulak - Ko-risti se viπe u Dalmaciji, na otocima. Me-snati listovi jedu se kao salata ili πpinat.

Samonikla vegetacija

U PRIRODI JE SVE PRIRODNOU Primorsko-goranskoj æupaniji proglaπeni su zaπtiÊenima na svim prirodnim staniπtima:planinski bor, tisa, planinËica, Kitajbelov pakujac, crveni i lovorasti likovac, boæikovina,

dlakavi pjeniπnik, æuta siriπtara, πirokolisna veprina, kranjski ljiljan, zvjezdasti ljiljan, ljiljanzlatan, bijeli vimenjak i vratiæelja. Sve su te ljekovite i ljekovite otrovne biljke zaπtiÊene jer su na

razliËite naËine u prirodi ugroæene.


AromatiËan je i blago kiselkastog okusa.Osuπeni ili ukiseljeni, spremaju se za zimui mogu dodavati kao pikantan zaËin mno-gim jelima.

Stellaria media L. - Miπjakinja, obiË-

ni crijevac - UËestalost, bujnost te sadræajvitamina C i provitamina A Ëine taj korovvrlo pogodnim za pripremu sirovih salata ikuhanih juha i pirea.

Chenopodium album L. - Bijela lobo-

da - U proljeÊe je upotrebljiva cijela lobo-da, a poslije samo mladi listovi i vrhoviizdanaka. Zbog bogatstva provitamina A,vitamina C, kalcija i æeljeza te zato πto semoæe naÊi sve do zime, loboda je cijenjenakao jestiva biljka.

Capsella bursa-pastoris L. - Rusoma-

Ëa, pastirska torbica - Prema rasprostra-njenosti i uËestalosti drugi je korov na svi-jetu. Podjednako uspjeπno raste na obradi-vim i ruderalnim staniπtima. BuduÊi da ti-jekom godine ostvaruje nekoliko genera-cija, mlade se biljke mogu skupljati cijelugodinu.

RusomaËa u listovima ima provitaminA, vitamine B

2, K, C, zatim razliËite kise-

line i mnoge vrijedne tvari, pa se koristi zapripremu juha i salata.

Plantago lanceolata L. - Trputac -Osobito su vrijedni listovi trputca zbogprovitamina A, vitamina C i K, limunskekiseline, kalija, enzima i glikozida aukubi-na. Listovi se jedu sirovi (kao salata) ili sedodaju omletu, nabujku, kaπi i pireu. Li-stovi vrste Plantago lanceolata kuhanjempoprimaju ugodan miris i okus na vrganje.

Mentha arvensis L. - Poljska metvica

- Listovi poljske metvice cijenjena su sala-ta. Od njih se priprema umak, a dodaju se irazliËitim jelima jer su vrlo aromatiËni.

Malva sylvestris L. - Crni sljez - Utvr-eno je da zeleni dijelovi crnoga sljezaimaju provitamina A, vitamina C, æeljeza ikalcija, pa se ta biljka ubraja meu najzd-ravije divlje povrÊe. NajËeπÊe se koristelistovi, i to za salate.

Sambucus nigra L. - Crna bazga -Mirisni cvjetovi crne bazge bogatirazliËitim tvarima, πto ih Ëini dragocjenom,hranjivom i ljekovitom sirovinom. Sluæeza pripravu omleta i sirupa, koji kao osno-va sluæi za cijenjeno ljekovito i osvjeæava-juÊe piÊe. Od suhih se cvjetova pripravljaËaj. Od zrelih se boba pripravljaju umaci,marmelade (Slavonija), æelei i kompoti(NjemaËka) te vino.

Potrebno je upozoriti da su listovi crnebazge i nezrele bobe, zbog sambunigrina,otrovni.

Arctium lapa L., - A. tomentosumMill. - »iËak - Narod ih smatra vrlo kori-snim biljkama. Osobito se cijeni vrsta Arc-tium lappa, Ëiji se mladi proljetni listovi

jedu kao povrÊe. Vrijedni su sastojci listo-va sluzave tvari, eteriËna ulja i vitamin C(do 125 mg%). Od listova je joπ cjenjenijikorijen ËiËka jer sadræi mnogo inulina (27-45%), pa ËiËak djeluje hipoglikemijski.

Amaranthus retroflexus L. - Hrapavi

πÊir - Bioloπka je vrijednost u sjemenkamavisoka i iznosi 87% (u pπenici je 57%, a ukukuruzu 44%). Moæe se koristiti za bra-πno.

Trapa natans L. - Vodeni orah, ora-

πac - Raste u vodama stajaËicama. Plodoviimaju hranjive sjemenke, koje su slatkaste(kao kesten), a jedu se sirove, præene, ku-hane ili samljevene.

Helianthus tuberosus L. - »iËoka -Hranjivi su gomolji, sadræe ugljikohidrate,meu kojima u jesen prevladava inulin(15-20%). U gomoljima su bjelanËevine,æeljezo, kalij i fosfor te provitamin A, vita-min B1, B2, C, D, H (biotin). Zbog inulinagomolji se osobito preporuËuju kao hranadijabetiËarima.

Cichorium intybus L. - Vodopija - Ulistovima i stabljici ima provitamina A, C,B1, B2, PP te mineralnih tvari (natrija, ka-lija, mangana, kalcija, æeljeza i fosfora).Listovi su dobra salata ili se kuhaju s mla-dim izdancima. U sjemenkama i korijenuima inulina.

Sanchus oleraceus L. - Ostak, kostriπ

- Najukusniji su mladi prizemni listovi,ubrani prije razvitka cvjetne stabljike. Je-du se sirovi ili kao variva bogata provita-minom A i vitaminom C.

Taraxacum officinale Web. - Masla-

Ëak - U korijenu sadræi 40% inulina, 20%πeÊera, 15% bjelanËevina, organske kiseli-ne, vitamina B2, æeljezo, kalij, mangan,

fosfor, saponine i drugo. U cvatovima imabora, mangana, stroncija, bakra, nikla, mo-libdena i kobalta. U listovima je bogatstvoC-vitamina (50 mg %) i provitamina A (7mg). »itava se biljka moæe upotrijebiti zajelo. Od mladih listova, kao i kod svogostalog bilja, moæemo pripremiti salatu,od cvatnih glavica sirupe, a od præenogkorijena nadomjestak za kavu. Korijen semoæe jesti i svjeæ, ali zbog sadræaja tarak-sacina samo u umjerenoj koliËini.

Tussilago farfara L. - Podbjel - Mladilistovi i cvjetne glavice sluæe za salate, asamo listovi ili pomijeπani s ostalom zele-ni pripremaju se kao πpinat.

Sagittaria sagittifolia L. - Strelica -Kao i neke druge vodene biljke, u jesenrazvija turione, pomoÊu kojih prezimljuje.Turioni sadræe mnogo πkroba i bjelanËevi-na, veliËine su oraha, a na jednoj biljcimoæe ih biti 10 - 15. Kuhani turioni oku-som podsjeÊaju na graπak, a peËeni nakrumpir.

Butomus umbellatus L. - Vodoljub -Zbog πkroba i bjelanËevina, mesnati poda-nak vodoljuba jede se peËen ili kao doda-tak drugim jelima. Od suπenog podankamljevenjem se dobiva kruπno braπno. Od 4kg podanka dobije se 1 kg braπna.

Agropyron repens L. Beauv. - Pirika -Podanci pirike sadræe vrijedne tvari (bje-lanËevine, masti, organske kiseline, vita-mine, eteriËna ulja). Prosuπeni i samljeve-ni, daju braπno. Svjeæi podanci dodaju semesnim jelima i juhama. Præeni mogu na-domjestiti kavu. Jela s pirikom ukusna su,a imaju i ljekovit uËinak (proËiπÊuju krv,lijeËe æivce i prsne tegobe).

Jadranka GræiniÊ

Documents

NARODNI Zarazne bolesti ZDRAVSTVENI nisu pro„lost Z · osnovni problem ostale zarazne bolesti, a u bogatima kroniŁne nezarazne bole-sti; siroma„nima je cilj da uopæe ostanu