Nacrt

MINISTARSTVO KULTURE DRŽAVNI ZAVOD ZA ZAŠTITU PRIRODE

IZVJEŠĆE O STANJU PRIRODE

za razdoblje 2000. ­ 2006.

Zagreb, srpanj 2006.

SADRŽAJ

Uvod 1

1. PODACI O STANJU PRIRODE S ANALIZOM UGROŽENOSTI I SMJERNICAMA ZA ZAŠTITU 3 1.1. Krajobrazi 4 1.2. Staništa 10 1.3. Divlje svojte 20 1.3.2. Biljke 23 1.3.3. Gljive i lišajevi 28 1.3.4. Životinje 30 1.3.5. Invazivne vrste 48 1.4. Udomaćene zavičajne svojte 52 1.5. Zaštićena područja i ekološki značajna područja 57 1.5.1. Zaštićena područja 58 1.5.2. Nacionalna ekološka mreža 64 1.5.3. Smaragdna mreža i NATURA 2000 66

2. KORIŠTENJE PRIRODNIH DOBARA I ZAHVATI U PRIRODU 68 2.1. Poljoprivreda 69 2.2. Šumarstvo 76 2.3. Lovstvo 83 2.4. Slatkovodno ribarstvo 87 2.5. Morsko ribarstvo 91 2.6. Sakupljanje gljiva, biljaka i životinja 97 2.7. Turizam 101 2.8. Promet 105 2.9. Uporaba genetski modificiranih organizama (GMO) 109 2.10. Vodno gospodarstvo 113

3. ZAKONODAVNI I INSTITUCIONALNI OKVIR ZAŠTITE PRIRODE 119 3.1. Zakonodavni okvir 120 3.2. Institucionalni okvir 126 3.3. Podaci o korištenju financijskih sredstava za zaštitu prirode 134 3.4. Obrazovanje, informiranje i sudjelovanje javnosti u odlučivanju 140

4. OCJENA PROVEDBE AKCIJSKIH PLANOVA UTVRĐENIH NSAP­om 145

5. IZVORI PODATAKA 172

1

Uvod U razdoblju 2000.­2006. godine koje je obuhvaćeno ovim Izvješćem, u djelatnosti zaštite prirode dogodile su se značajne promjene, koje su u velikoj mjeri u skladu sa smjernicama predviđenim Nacionalnom strategijom i akcijskim planom zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti („Narodne novine“, broj 81/99). Temeljem novog ustrojstva tijela državne uprave iz 2000. godine djelatnost zaštite prirode podignuta je na razinu ministarstva osnivanjem Uprave za zaštitu prirode. Tijekom 2000. godine pristupilo se izradi novog zakonodavnog okvira zaštite prirode, koji po prvi puta sagledava prirodu kao cjelokupnu biološku i krajobraznu raznolikost čija se zaštita provodi na čitavom teritoriju Republike Hrvatske, uključujući zaštićene prirodne vrijednosti (područja i vrste), ali i one prirodne vrijednosti koje se gospodarski koriste (u poljoprivredi, šumarstvu, ribarstvu, lovstvu, graditeljstvu, prometu, energetici, itd.). Ovom koncepcijom zaštita prirode je postala integralna djelatnost kojom se korištenje prirodnih dobara nastoji uskladiti s koncepcijom održivog razvoja. Tako koncipiran Zakon o zaštiti prirode donesen je u rujnu 2003. godine („Narodne novine“, broj 162/03). Navedenu koncepciju zakonodavnog okvira zaštite prirode preuzeo je i novi Zakon o zaštiti prirode („Narodne novine“, broj 70/05) iz svibnja 2005. godine. Jedina bitna razlika je u izdvajanju odredbi koje se odnose na uporabu genetski modificiranih organizama (GMO) u zasebni Zakon o genetski modificiranim organizmima („Narodne novine“, broj 70/05) te kvantitativno (ali ne i kvalitativno) smanjivanje broja potrebnih provedbenih propisa radi učinkovitije primjene Zakona. U okviru zakonodavnih aktivnosti važno je istaknuti da je u razdoblju 2000.­2003. godina Republika Hrvatska postala punopravna stranka svih međunarodnih konvencija s područja zaštite prirode, čime se obvezala na njihovo aktivno provođenje. Pored usvajanja koncepcije zaštite prirode kako ju zacrtava Konvencija o biološkoj raznolikosti te druge ratificirane konvencije, Zakon o zaštiti prirode preuzeo je i odredbe relevantnih propisa Europske unije s područja očuvanja prirode. U pogledu institucionalnog jačanja sektora zaštite prirode, značajan napredak ostvaren je osnivanjem Državnog zavoda za zaštitu prirode, koji je s radom započeo u rujnu 2003. godine. Novu prekretnicu za daljnji razvoj sustava zaštite prirode označile su aktivnosti povezane s pripremama Republike Hrvatske za pristup Europskoj uniji, osobito nakon zaprimanja pozitivnog Avisa Europske komisije u travnju 2004. godine kojim su dane smjernice za daljnji razvoj sektora zaštite prirode u Hrvatskoj kako bi se zadovoljili standardi Europske unije. U svjetlu pristupa Europskoj uniji u razdoblju 2004.­2006., intenzivirane su brojne aktivnosti s područja zaštite prirode od kojih prvenstveno treba spomenuti: nastavak procesa usklađivanja zakonodavstva s propisima Europske unije, nastavak sustavnog procesa inventarizacije sastavnica biološke raznolikosti Hrvatske što je rezultiralo objavom crvenih lista ugroženih biljnih, gljivljih i životinjskih vrsta Hrvatske te crvenih knjiga za pojedine skupine biljaka i životinja, izradom karte staništa, razvojem središnjeg informatičkog sustava zaštite prirode, izradom preliminarne Nacionalne ekološke mreže, itd.

2

Ovo Izvješće izrađeno je temeljem članka 153. Zakona o zaštiti prirode, a iznosi nove podatke i pregled aktivnosti vezanih uz zaštitu biološke i krajobrazne raznolikosti za razdoblje 2000.­2006. sa smjernicama za naredno razdoblje. Prijedlog Izvješća izradio je Državni zavod za zaštitu prirode, a sukladno Zakonu utvrđuje ga Ministarstvo te upućuje na usvajanje Vladi Republike Hrvatske i Hrvatskom Saboru. Uspoređujući trenutno stanje u sektoru zaštite prirode s drugim europskim zemljama, utvrđeno je da uspijevamo pratiti europsko zakonodavstvo i praksu, no dodatne napore treba usmjeriti na provedbu akcijskih planova. Nužno je poraditi na tome kroz jačanje institucionalnog okvira te izdvajanja značajnijih sredstava za zaštitu prirode iz Državnog i županijskih proračuna. Prioriteti u narednom petogodišnjem razdoblju čvrsto su vezani uz proces pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, a u zaštiti prirode to se odnosi na potpuno usklađivanje zakonodavstva uključujući i uspostavljanje provedbenih mehanizama, te na doprinos Republike Hrvatske ekološkoj mreži Europske unije NATURA 2000.

3

1. PODACI O STANJU PRIRODE S

ANALIZOM UGROŽENOSTI I SMJERNICAMA ZA ZAŠTITU

4

1.1. Krajobrazi

5

1.1.1. Uvod

Republika Hrvatska odlikuje se izuzetno bogatom krajobraznom raznolikošću. Na očuvanje krajobrazne raznolikosti negativno utječe ubrzana urbanizacija i širenje gradova. Do promjena je došlo i u ruralnim područjima, uglavnom zbog depopulacije, napuštanja tradicionalnog načina gospodarenja zemljom, bespravne i nekontrolirane gradnje, ali i zbog planova i planskih smjernica u kojima se nisu poštivala prirodna obilježja prostora i tradicijski oblici izgradnje.

Slika 1. Osnovne krajobrazne jedinice Republike Hrvatske utvrđene NSAP­om

1.1.1.1. Krajobrazna podjela

U svakom krajobrazu mogu se razlučiti četiri osnovne sastavnice: reljef, vegetacija, vode (uključujući more) i djela ljudskih ruku. Krajobrazne jedinice Hrvatske temelje se na podjeli

6

usvojenoj u okviru Strategije prostornog uređenja Republike Hrvatske, koja je prenesena i u NSAP iz 1999. Hrvatska je podijeljena na 16 osnovnih krajobraznih jedinica od kojih se većina može dalje raščlaniti. Mnoga manja područja prijelaznih obilježja su nažalost zanemarena, a uvršteno je nekoliko manjih prostora, ali s izraženim osebujnostima i identitetom (tablica 1, slika 1).

Tablica 1. Osnovne krajobrazne jedinice Republike Hrvatske i njihove osnovne značajke (Izvor podataka: Pregled stanja biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske sa Strategijom i akcijskim planovima zaštite, 1999.)

krajobrazna jedinica opis obuhvata i osnovne značajke

1. NIZINSKA PODRUČJA SJEVERNE HRVATSKE nizinski prostor uz Savu i Dravu, te neke njihove pritoke Osnovna fizionomija: agrarni krajobraz s kompleksima hrastovih šuma i poplavnim područjima Naglasci, vrijednosti, identitet: rubovi šuma; fluvijalno­močvarni ambijenti (Kopački rit, Lonjsko i Mokro polje, Spačvanske šume i drugo) Ugroženost i degradacija: mjestimični nedostatak šume u istočnoj Slavoniji; nestanak živica u agromeliorcijskim zahvatima, geometrijska regulacija vodotoka i nestanak tipičnih i doživljajno bogatih fluvijalnih lokaliteta

2. PANONSKA GORJA slavonska gorja Psunj, Papuk, Krndija i Dilj, Moslavačka, Zrinjska i Petrova gora. Osnovna fizionomija: izolirani, šumoviti gorski masivi bez dominantnih vrhova; reljefni prijelazi su postupni, s prstenom brežuljaka Naglasci, vrijednosti, identitet: raznolikost šumskih vrsta; očuvane potočne doline; agrarni krajobraz Požeške kotline unutar slavonskih brda Ugroženost i degradacija: lokacijski neprikladna gradnja na kontaktu šume i nižih brežuljaka; manjak proplanaka i vidikovaca

3. BILOGORSKO­MOSLAVAČKI PROSTO prostor između Psunja i Papuka, te Kalnika i Medvednice. Osnovna fizionomija: agrarni krajobraz na blagim brežuljcima; iako ispod 300 m nadmorske visine, Bilogora je uglavnom kontinuirani šumski pojas Naglasci, vrijednosti, identitet: mjestimično slikovit odnos poljoprivredno­šumskih površina Ugroženost i degradacija: geometrijske regulacije vodotoka s gubitkom potočnih šumaraka; gradnja na krajobrazno istaknutim lokacijama

4. SJEVEROZAPADNAHRVATSKA prostor sjeverozapadno od poteza Zagreb­Križevci­Koprivnica. Osnovna fizionomija: krajobrazno raznolik prostor, s dominacijom brežuljaka («prigorja» i «zagorja») kojega okružuju šumovita peripanonska brda Naglasci, vrijednosti, identitet: slikoviti «rebrast» reljef, uglavnom kultiviran; na toplijim ekspozicijama krajobraz vrlo često obilježavaju vinogradi; šumoviti brdski masivi naglašeno odskaču od obrađenih brežuljaka; Ugroženost i degradacija: neprikladna gradnja stambenih objekata (lokacijom i arhitekturom); manjak proplanaka na planinama; geometrijska regulacija potoka

5. ŽUMBERAK I SAMOBORSKO GORJE Osnovna fizionomija: bogato raščlanjen planinski splet, s bitnim pejzažnim razlikama u odnosu na ostale panonske i peripanonske planine; ovdje se naselja penju do 800 m nadmorske visine i zato su znatne šumske površine iskrčene Naglasci, vrijednosti, identitet: krajobrazna raznolikost, uvjetovana smjenom šumskih otvorenih prostora (oranice, livade, pašnjaci) sve do najviših vrhova; južno prigorje jedan je od najatraktivnijih vinogradarskih krajobraza Hrvatske; Ugroženost i degradacija: depopulacija uvjetuje napuštanje poljoprivrednih površina, pa mnoge livade i pašnjaci ponovno zarastaju šumskom vegetacijom; neprikladni vikend objekti (lokacijom i arhitekturom)

6. KORDUNSKA ZARAVAN prostrana vapnenačka zaravan zapadno od poteza Petrova gora – Žumberak koja završava kao podnožje goransko­ličkih planina na potezu Zdihovo­Ogulin­Plaški­Rakovica­Ličko Petrovo selo.

7

Osnovna fizionomija: područje «plitkog», pokrivenog krša, s prosječnom visinom od 300 do 400 m; plitke krške depresije (ponikve, doci, manja polja) čine jedno od bitnih krajobraznih obilježja, šume su znatno iskrčene i degradirane Naglasci, vrijednosti, identitet: slikovite, pretežno kanjonske doline četiriju krških rijeka s izuzetnim hidrološkim vrijednostima (Kupa, Dobra, Mrežnica i Korana) Ugroženost i degradacija: onečišćenja riječnih tokova i dolina; vodnogospodarski zahvati, mjestimično manjak visokih šuma

7. GORSKI KOTAR prostor čija je istočna granica Kordunska zaravan, zapadnu određuje granica visoke šume (700m), a južna ide potezom Vratnik­ Brinje­Plaški. Osnovna fizionomija: jedina izrazito planinska regija Hrvatske; šumovito područje, morfologije je u osnovi krška, s manjim krškim poljima; ovakva obilježja protežu se i na dio geografskog pojma Like Naglasci, vrijednosti, identitet: visoke, mješovite šume pokrivaju preko 60% Gorskog kotara i čine njegov makro identitet; upravo zato se otvorene površine, osobito šumski proplanci javljaju kao krajobrazne vrijednosti i elementi makro­identiteta Ugroženost i degradacija: prestanak košnje i ispaše na mnogim slikovitim proplancima i njihovo zarastanje u šumu; krupni građevinski zahvati u izgradnji prometnica, planovi potapanja dijela gornjo­kupske doline; kisele kiše

8. LIKA regija prostranih krških polja, s planinskim bilima koja se pružaju njenim rubom i između pojedinih polja. Osnovna fizionomija: krajobrazom dominiraju velika krška polja na visinama od 450 do 700 m i rubno smješteni planinski vijenci; brda su uglavnom pod šumama Naglasci, vrijednosti, identitet: zapadnim dijelom Like dominira šumoviti bedem Velebita, a među poljima kao pejsažna vrijednost ističe se jugoistočni dio Gackog polja s meandrima rijeke Gacke; Plitvička jezera su dio identiteta istočnog planinskog ruba Like; krajobrazno zanimljiva pojava su vapnenački stošci koji se nalaze u Ličkom i Gackom polju Ugroženost i degradacija: jugoistočni dio Like ima degradirane šume i veće je učešće goleti

9. ISTRA prostor zapadno od planinskog lanca Ćićarije. Osnovna fizionomija: poluotok Istru karakteriziraju tri geološko­ morfološka i krajobrazna dijela: planinski rub, Učka, Ćićarija; disecirani flišni reljef središnje Istre i vapnenački, crvenicom pokriveni ravnjak zapadne Istre; Siva i Crvene Istra su pretežito agrarni krajobraz Naglasci, vrijednosti, identitet: flišna i vapnenačka Istra geomorfološki se znatno razlikuju, pejzažno ih ujedinjuje tip istarskih naselja: kašteljerski, akropolski položaj na visokim, krajobrazno dominantnim točkama; izuzevši Limski i Raški zaljev, litoralne vrijednosti većinom su u sferi mikro­identiteta. Ugroženost i degradacija: koncentrirana turistička gradnja na uskom obalnom pojasu; propadanje starih gradskih cjelina u unutrašnjosti; erozivni procesi u flišnom dijelu Istre.

10. KVARNERSKO­VELEBITSKI PROSTOR planinska barijera koja se diže neposredno uzu obalu, od Učke do kraja Velebita. Osnovna fizionomija: temeljna makro­obilježja ovoga prostora su krupni korpusi kvarnerskih otoka i naglašen planinski okvir od Učke do Velebita; istočne su strane prvog niza otoka, zbog bure i posolice, gotovo bez vegetacije, a velebitsku primorsku padinu također karakterizira kamenjar; dok su zapadne otočne obale zelene i šumovite Naglasci, vrijednosti, identitet: spomenuti planinski okvir omogućuje jedinstvene i sveobuhvatne vizure; jednako su impresivni i pogledi s mora na taj okvir, posebno njegov velebitski dio Ugroženost i degradacija: neplanska gradnja duž obalnih linija i narušena fizionomija starih naselja: degradirani šumski pokrov

11. VRŠNI POJAS VELEBITA Između ličkog šumovitog dijela Velebita i primorskog golog i kamenitog Osnovna fizionomija: velebitske padine (kontinentalna i primorska) pripadaju različitim krajobraznim cjelinama, ali se vršni pojas, s obzirom na dimenzije ove planine, može izdvojiti kao zasebna jedinica, s obilježjima visokoplaninskog reljefa i prijelaznih vegetacijskih značajki Naglasci, vrijednosti, identitet: izuzetno bogatstvo krških «skulptura u neprestanoj smjeni sa šumovitim dulibama i otvorenim planinskim travnjacima

8

Ugroženost i degradacija: nedostatak šume u vršnom pojasu južnog dijela Velebita

12. SJEVERNODALMATINSKA ZARAVAN područje između Zrmanje, Krke, (djelom i preko Krke) i linije Skradin­Benkovac: Smilčić Osnovna fizionomija: cijeli prostor je orografski slabo razveden, osim Bukovice i rubne zaravni, unutrašnji dio je tipična vapnenačka zaravan, krajnje oskudna vegetacijom i plodnom zemljom, a bliže moru dolazi do smjene blagih uzvišenja i udolina­krških polja Naglasci, vrijednosti, identitet: glavne krajobrazne vrijednosti, pa dijelom i identitet, daju dvije rijeke, Krka i Zrmanja, Vransko jezero i Novigradsko i Karinsko more koji su krajobrazno također jezera Ugroženost i degradacija: cijeli prostor oskudijeva šumom; planirane hidroelektrane na Zrmanji i Krupi, moguća onečišćenja riječnih tokova, osobito Krke, neplanska i arhitektonski neprimjerena gradnja

13. ZADARSKO­ŠIBENSKI ARHIPELAG krajobraz u kojem se u osnovnim crtama naziru tri glavna otočna niza s izraženim dinarskim smjerom pružanja (SZ­JI). Osnovna fizionomija: najrazvijeniji dio hrvatske obale; labirint većih i manjih otoka rezultira posebnim krajobraznim obilježjima Naglasci, vrijednosti, identitet: razvedenost je oznaka općeg identiteta, a unutar njega posebno se ističu Kornati kao najgušća otočna skupina europskog Sredozemlja Ugroženost i degradacija: novijom gradnjom često je narušena fizionomija starih naselja

14. DALMATINSKA ZAGORA Osnovna fizionomija: reljefno i krajobrazno raznoliko područje krških depresija, zaravni i planinskih vijenaca, kojemu samo donekle glavna obilježja daju tri reljefna elementa: krške depresije (polja, uvale, doci, ponikve), vapnenačke zaravni oko polja i planinski vijenci Naglasci, vrijednosti, identitet: među planinama ističu se Promina, Dinara, Svilaja, Biokovo i Mosor, a od ostalih elemenata identiteta i vrijednosti dolina Cetine s poljima i kanjonom, te hidrografsko­ morfološki fenomeni Imotskih jezera Ugroženost i degradacija: krajobraz oskudijeva šumom; gradnja kuća u naseljima je stihijska i bez dovoljno elemenata tradicionalne arhitekture

15. OBALNO PODRUČJE SREDNJE I JUŽNE DALMACIJE

Osnovna fizionomija: priobalni planinski lanac i niz velikih otoka ( u krajobraznom pogledu ovdje spada i Pelješac); krajobraz u podnožju priobalnih planina često sadrži usku zelenu flišnu zonu, a većina otoka je šumovita Naglasci, vrijednosti, identitet: krajobrazna vrijednost su visoke litice Biokova i šumovito Makarsko primorje s jedinstvenim plažama; zimzelene šume i specifična razvedenost ­ vrijednost otoka Elafita, Mljeta i Lastova Ugroženost i degradacija: česti šumski požari, neplanska gradnja duž obalnih linija i narušavanje fizionomije starih naselja

16. DONJANERETVA Osnovna fizionomija: prostorno mala, ali krajobrazno izuzetna sredina; jedini veći plavljeni prostor na hrvatskoj obali, iz kojeg poput otoka strše vapnenačke glavice nekadašnjeg reljefa; dijelom kultivirano, a dijelom prirodno poplavno područje Naglasci, vrijednosti, identitet: u cjelini je pejzažna vrijednost, a identitet joj osim osebujne reljefne slike, čini i obilje vode, specifična parcelacija u «vodi» i nekoliko prvorazrednih močvarnih biotopa Ugroženost i degradacija: dosadašnja odvodnja za potrebe poljoprivrede nije dala svuda očekivane rezultate, a nepotrebno je ugrozila ornitološke rezervate; neophodno je sveobuhvatno višenamjensko vrednovanje ovoga prostora

1.1.2. Aktivnosti u razdoblju 2000. ­ 20006.

Potrebu i dužnost izrade klasifikacije krajobraznih tipova kao odraza raznolikosti prirodne i kulturne baštine Hrvatske prepoznao je Zakon o zaštiti prirode iz 2003. godine. I novi Zakon (NN 70/05) prenio je istu odredbu. Krajobrazne tipove i osobito vrijedne krajobraze kao

9

zaštićene prirodne vrijednosti utvrđuje Ministarstvo kulture na prijedlog Državnog zavoda za zaštitu prirode, uz sudjelovanje javnosti, nadležnog ureda državne uprave u županiji i Gradu Zagrebu, jedinica lokalne odnosno područne samouprave i drugih pravnih i fizičkih osoba koje imaju interes u utvrđivanju vrijednosti krajobraza. Hrvatska općenito oskudijeva stručnjacima za prirodne i kulturne krajobraze, a zajednička objektivna metodologija određivanja krajobraznih tipova i njihovog vrednovanja još nije usvojena. U sklopu pilot projekta Vijeća Europe ECOVAST, uz potporu Ministarstva kulture i Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja tj. pilot studije tipologije krajobrazne osnove Identifikacija i valorizacija krajobraza na području Makarske, manji broj stručnjaka iz različitih područja upoznao se s jednom od metoda valorizacije krajobraza. Izrada klasifikacije krajobraznih tipova dužnost je Državnog zavoda za zaštitu prirode i predstavlja dugotrajni proces, za koji je potrebno okupiti interdisciplinarni tim stručnjaka. Za takav projekt bit će potrebna znatna materijalna sredstava, kao i stručna pomoć iz inozemstva. Zavod planira razradu projekta u 2006. godini.

1.1.3. Ocjena provedbe NSAP­A

Od 5 strateških smjernica Strateškog cilja Krajobrazi ispunjenom se može smatrati reguliranje zaštite krajobraza u propisima o zaštiti prirode i okoliša (3), dok su pomaci vidljivi i u podizanju svijesti javnosti (4) i poticanju programa sanacije i revitalizacije objekata tradicijske arhitekture (5). Od 5 akcijskih planova za zaštitu krajobraza djelomično provedenim može se smatrati izrada Krajobrazne osnove Hrvatske kao prostorno­planske podloge za utvrđivanje temeljnih vrijednosti krajobraza (1).

1.1.4. Smjernice za naredno razdoblje

U cilju očuvanja ukupne biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske u smislu zaštite krajobraza mogu se izdvojiti slijedeće smjernice:

o Sustavno pristupiti izradi klasifikacije krajobraznih tipova Hrvatske o Inventarizirati krajobrazne tipove Republike Hrvatske o Razviti standardnu metodologiju za valorizaciju krajobraza i zaštititi krajobrazno

najvrjednija područja o Raditi na koordinaciji i edukaciji stručnjaka za inventarizaciju i valorizaciju krajobraza o Ojačati zakonske mehanizme za zaštitu krajobraza pri prostornom planiranju

10

1.2. Staništa

11

1.2.1. Uvod

Hrvatsku u svim njenim područjima, nizinskim, planinskim i obalnim, karakterizira velika raznolikost staništa. Bogatstvo geomorfoloških formi, kako iznad tako i ispod zemlje, omogućuje trodimenzionalnu rasprostranjenost staništa doprinoseći njihovu bogatstvu. Iznimno je rijetko pronaći takvu raznolikost staništa na prostoru površinom tako male zemlje kao što je Hrvatska. Mnogi stanišni tipovi specifični su za Hrvatsku, npr. podzemna krška staništa, ili biljne zajednice stijena i točila. Zakon o zaštiti prirode definira stanište na slijedeći način: stanište je jedinstvena funkcionalna jedinica ekološkog sustava, određena zemljopisnim, biotičkim i abiotičkim svojstvima; sva staništa iste vrste čine jedan stanišni tip. Stanišni tipovi opisani su sustavima klasifikacije staništa. U Europi je razvijeno nekoliko sustava klasifikacije staništa. Klasifikaciju CORINE razvila je Europska Unija, a koristi se u provedbi Direktive Vijeća broj 1992/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divljih životinja i biljaka (u daljnjem tekstu: Direktiva o staništima). Ova klasifikacija je proširena za čitavu Europu kao Palearktička klasifikacija staništa, a kasnije je razvijena klasifikacija EUNIS. Poput ostalih europskih zemalja i Hrvatska je razvila svoju Nacionalnu klasifikaciju staništa (NKS), kako bi naglasila raznolikost staništa svoga teritorija, te neke specifičnosti, naročito one vezane uz more, podzemlje i područja krša. Pomoću ključa za pretvaranje jedne klasifikacije staništa u drugu, moguće je nacionalnu klasifikaciju pretvoriti u bilo koji europski standard.

Slika 2. Staništa u Republici Hrvatskoj prikazana prema EUNIS klasifikaciji. Izvor: Karta staništa, OIKON d.o.o., 2004.

12

Nacionalna klasifikacija staništa Hrvatske definira slijedeće glavne klase, od kojih se svaka dalje dijeli na četiri nivoa tipova staništa:

A površinske kopnene vode i močvarna staništa B neobrasle i slabo obrasle kopnene površine C travnjaci, cretovi i visoke zeleni D šikare E šume F morska obala G more H podzemlje I kultivirane nešumske površine i staništa s korovnom i ruderalnom vegetacijom J izgrađena i industrijska staništa K kompleksi.

Karta staništa temeljna je podloga za proces uspostave nacionalne ekološke mreže. Temeljem satelitskih snimaka u Hrvatskoj su kartirani svi stanišni tipovi veći od 9 hektara, u mjerilu 1 : 100.000 (OIKON d.o.o. za Ministarstvo kulture, 2004). Ova je karta omogućila analizu rasprostranjenosti i površina stanišnih tipova u Hrvatskoj. Prvih osam klasa sadržava većinu prirodnih tipova staništa u Hrvatskoj, pa su stoga te klase prikazane i u ovom Izvješću.

J 4,68%

X 13,20% C 1,04%

B 0,04% A 0,04%

E 17,62%

F 3,40%

G 44,04% H 0,11%

I 15,85%

Slika 3. Udio pojedinih staništa prema EUNIS klasifikaciji

Čitav niz stanišnih tipova u Hrvatskoj smatra se ugroženima. Cilj zaštite prirode je očuvati sve ugrožene i rijetke stanišne tipove u povoljnom statusu zaštite. Za takve tipove staništa neophodno je sačuvati funkcionalnu mrežu područja na kojima dolaze. To je moguće uspostavom ekološke mreže. Da bi se takva mreža uspostavila, staništa se kartiraju, procjenjuje se njihov status ugroženosti, te se donose mjere za njihovo očuvanje. Direktiva o

K

13

staništima zahtijeva uspostavu funkcionalne mreže važnih područja za ugrožene tipove staništa Europske Unije. Ova mreža nazvana je NATURA 2000. U siječnju 2006. godine donesen je Pravilnik o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za očuvanje stanišnih tipova („Narodne novine“, broj 7/06). Pravilnikom se štite svi stanišni tipovi zaštićeni Direktivom o staništima, Rezolucijom 4 Bernske konvencije, te oni ugroženi na nacionalnoj razini. Propisane su neke općenite mjere zaštite, dok se specifične mjere zaštite ugrađuju u prostorne planove, sektorske planove gospodarenja i pojedine projekte, kroz uvjete zaštite prirode koje na zahtjev izdaje Ministarstvo kulture. Tablica 2. Udio pojedinih staništa prema EUNIS klasifikaciji

1.1.2. Pregled i stanje stanišnih tipova Hrvatske

A. Površinske kopnene vode i močvarna staništa Ova klasa uključuje kopnene površinske vode s prirodnim ili poluprirodnim zajednicama, obrasle ili neobrasle, neovisno o tome da li su prirodnog ili umjetnog postanka. Uključene su sve stajaćice i tekućice, zajedno s vegetacijom vodenih rubova. Ova klasa uključuje većinu močvarnih staništa definiranih Ramsarskom konvencijom o močvarnim staništima. Među najugroženije tipove staništa iz ove klase svrstani su riječni šljunci, pijesci i muljevi, najzastupljeniji u velikim nizinskim rijekama (Drava i Mura, te neki dijelovi rijeke Save). Ugroženi su tipovi staništa i vodotoci sa sedrotvornim zajednicama, te sedrene barijere, koji su karakteristični za hrvatske krške rijeke. Ova se vegetacija sastoji od euhidrofitskih zajednica mahovina i algi u vodotocima siromašnim hranjivim tvarima, ali bogatim vapnencem, koje tvore velike naslage sedre. Velika močvarna područja (močvarni kompleksi) iznimno važna za očuvanje biološke raznolikosti sastoje se od različitih vlažnih staništa. U Hrvatskoj su uglavnom prisutna u poplavnim nizinama velikih rijeka. Među njima su tri ramsarska područja: Kopački rit na ušću Drave u Dunav, Lonjsko polje uz rijeku Savu, te delta Neretve na obali Jadranskog mora. Uz vodotoke sjeverne Hrvatske čitav je niz šaranskih ribnjaka koji predstavljaju važna područja za gniježđenje i migraciju ptica močvarica. Bogati hranom i prikladnom vegetacijom kao što su tršćaci, okruženi poplavnim šumama, oni predstavljaju umjetna močvarna područja od međunarodne ornitološke važnosti za neke od najugroženijih europskih vrsta

stanište EUNIS kod površina (km2) postotak

morska staništa A 20 0,04%

obalna staništa B 20 0,04%

kopnene površinske vode C 588 1,04%

travnjaci E 9.972 17,62%

vrištine, šikara i tundra F 1.925 3,40%

šume G 24.928 44,04%

kopnena neobrasla ili slabo obrasla staništa H 60 0,11%

kultivirane površine I 8.973 15,85%

izgrađena, industrijska i druga umjetna staništa J 2.651 4,68%

kompleksi staništa K 7.471 13,20%

Ukupno 56.542 100,00%

14

ptica. Ribnjak Crna Mlaka u blizini Zagreba jedan je od četiriju ramsarskih područja u Hrvatskoj. Prema Ramsarskoj konvenciji «močvarna staništa obuhvaćaju područja močvara, cretova, tresetišta ili voda, kako prirodna tako i umjetna, stalna ili povremena, sa stajaćom ili tekućom vodom, slatkom, boćatom ili slanom, uključujući područja morske vode duboke do šest metara za vrijeme oseke». Močvarna staništa u Hrvatskoj pokrivaju površinu od 390.885 ha te 50.516 km vodotoka i kanala. Kroz projekt Inventarizacija močvarnih staništa Hrvatske zabilježeno je 3.883 lokaliteta koji se mogu izdvojiti kao cjelovito močvarno područje te 11 velikih močvarnih kompleksa u ukupnoj površini od 800.365 ha te niz manjih močvarnih cjelina.

Močvarna staništa po Ramsarskoj konvenciji U Hrvatskoj je prisutno 28 od ukupno 42 ramsarska tipa močvarnih staništa podijeljena u tri glavne grupe: prirodna morska/obalna, prirodna kontinentalna, te umjetna močvarna staništa. Tu su uključena sva staništa koja na bilo koji način ovise o vodi. Dodatno je uveden i pojam „poplavna nizina“ koji se koristi za područja uz velike rijeke, a koja su zapravo kompleksi sastavljeni od nekoliko tipova močvarnih staništa. Ramsarski tipovi staništa pripadaju u nekoliko klasa hrvatskog NKS­a. Državni zavod za zaštitu prirode proveo je, u okviru projekta financiranog iz Ramsarskog fonda za male donacije, inventarizaciju močvarnih staništa Hrvatske. Prikupljeni su svi dostupni podaci o močvarnim staništima te je uspostavljena baza podataka kao podloga za nastavak aktivnosti na prikupljanju novih podataka. Rezultati inventarizacije prikazani su u Tablici 3.

Tablica 3. Pregled močvarnih staništa u Hrvatskoj Ramsar

kod močvarna staništa broj područja

dužina područja (km)

površina područja (ha)

Kompleksi močvarnih staništa 11 800.365 A/B Priobalna morska voda i dno 26.028 D Stjenovita morska obala* 5.599 E Pjeskovita ili šljunkovita obala* 354 F Estuariji 8 7.523 G Muljevite, pješčane ili slane plićine 18 666 H Obalne slane močvare 83 J Obalne morske/bočate lagune 6 4.058

Zk(a) Morski/obalni krški i drugi podzemni hidrološki sustavi ­ vrulje 9

M Stalne tekućice 14.338 30.127 N povremene/prekinute tekućice 15.109 O Stalna slatkovodna jezera 441 8.916

P Povremena slatkovodna jezera (uključujući i plavljena krška polja) 15 29.405

Q Stalna slana/bočata jezera 6 361 Tp/p Stalne slatkovodne močvare/bare 343 1.929 Tp/r Stalne slatkovodne močvare/trščaci 6.290 Ts/p Povremene slatkovodne močvare/lokve 994 Ts/m Povremene slatkovodne močvare/poplavne livade 72.486

U Cretovi 29 W Močvarne šikare (vrbici) 4.784 Xf Poplavne šume 178.262 Y Slatki izvori 1.027 Zg Termalni izvori 75

Zk(b) Krški i drugi podzemni hidrološki sustavi, 161

15

kontinentalni 1 Ribnjaci 31 12.730 2 Lokve 562 5 Solane 3 495 6 Akumulacije 24 5.966 7 Kopovi 47 859 8 Taložnice 1 9 Kanali 21.069

UKUPNO 3.883 56.469 390.975 (6,9% teritorija RH)

* dužina morske obale ne uključuje područja luka (76,1 km)

B. Neobrasle i slabo obrasle kopnene površine

Najzanimljivija staništa iz ove klase su točila, klifovi i gole vapnenačke stijene. Za njih je značajan čitav niz endemičnih i reliktnih biljaka i biljnih zajednica, rasprostranjenih uglavnom po planinama obalnog područja. Točila nastaju na mjestima gdje se odlomljeni dijelovi stijena i kamenje skupljaju na dnu padina. Na ovakvim staništima rastu posebno prilagođene biljke. Najznačajnija među njima je endemična vrsta velebitska degenija (Degenia velebitica) koja dolazi u specifičnoj zajednici Bunio­Iberetum pruitii, razvijenoj na točilima Velebita izloženim olujnim vjetrovima. Klifovi i gole vapnenačke stijene nastanjene su vegetacijom pukotina u stijenama, često s endemičnim vrstama. Ove zajednice pripadaju Tirensko­Jadranskoj ili Alpsko­Karpatsko­ Balkanskoj skupini staništa. Jedna od najvažnijih zajednica je Phagnalo­Centaureetum ragusinae s hrvatskim endemom dubrovačkom zečinom (Centaurea ragusina).

C. Travnjaci, cretovi i visoke zeleni

CRETOVI Cretovi su močvarna staništa sa zajednicama malih šaševa i cretnih mahovina razvijenim na tlima pod trajnim utjecajem podvirne vode siromašne hranjivim tvarima, čiji je nivo odmah ispod ili malo iznad površine tla. U Hrvatskoj ovim staništima prijeti izumiranje. To su relikti postglacijalnog razdoblja prisutni na malim površinama, najčešće manjim od 1 ha, a izrazito ovisni o mikroklimatskim uvjetima. O ovom tipu staništa ovisne su mnoge visoko specijalizirane veoma ugrožene biljne vrste poput cretnih mahovina (Sphagnum sp.), okruglolisne rosike (Drosera rotundifolia), tustice kukcolovke (Pinguicula vulgaris), močvarnog zmijinca (Calla palustris), te nekolicina gljiva i paukova. Većina je hrvatskih cretova nestala tijekom posljednjih nekoliko desetljeća. Danas ih je ostalo svega nekoliko, od kojih je samo nekolicinu moguće očuvati primjenom aktivnih mjera zaštite poput održavanja povoljnog vodnog režima i čišćenja vegetacije koja ih obrašćuje. Cret Blatuša jedan je od najvećih očuvanih cretova u Hrvatskoj. Zaštićen je zbog svoje specifične vegetacije, uključujući i cretnu brezu (Betula pubescens), kritično ugroženu i iznimno rijetku vrstu u Hrvatskoj. Cret Dubravica jedan je od rijetkih zaštićenih cretova na kojemu se već nekoliko godina provode aktivnosti čišćenja vegetacije koja ga obrašćuje. Ove su aktivnosti rezultirale oporavkom populacije okruglolisne rosike, koja je bila gotovo nestala s ovog područja.

16

TRAVNJACI Gledajući sa stanovišta zaštite prirode najvrjedniji su vlažni i mediteranski suhi travnjaci. Ovi su tipovi staništa izrazito ugroženi. Glavni su razlozi ugroženosti vlažnih travnjaka hidromelioracijski zahvati, dok su svi tipovi travnjaka ugroženi zbog zanemarivanja livada i pašnjaka uslijed napuštanja seoskih područja i ekstenzivne poljoprivrede. Vlažni travnjaci su najzastupljeniji u sjevernoj Hrvatskoj, gdje čine dio velikih močvarnih kompleksa uz nizinske rijeke, naročito uz Savu. Park prirode Lonjsko polje je ramsarsko područje s velikim povremeno plavljenim pašnjacima, po kojima cijele godine na ispaši slobodno luta na stotine konja, svinja i goveda, osim u periodu kada je poplavno područje prekriveno vodom. Na području središnje Hrvatske, koja je pretežno planinska, rasprostranjene su vrlo specifične vlažne livade. Pojavljuju se uz vodotoke koji su u krškom području, poniru, a ponekad poplave čitava krška polja koja postanu povremena jezera. Na ovim područjima razvio se specifičan tip vegetacije, zajednica Scillo litardierei­Deschampsietum mediae, s livadnim procjepkom (Scilla litardieri), strogo zaštićenom vrstom prema Zakonu o zaštiti prirode („Narodne novine“, broj 70/05). Vlažni su travnjaci prisutni i u obalnom području Hrvatske, a naročito u području delte Neretve te uz rijeku Cetinu. Suhi mediteranski travnjaci prekrivaju velike površine obalnog područja i njegova zaleđa. Najveći dio pripada istočno­submediteranskom tipu suhih travnjaka Scorzoneratalia villosae, zaštićenom temeljem Zakona o zaštiti prirode. Travnjačka vegetacija kontinentalnih pijesaka prisutna je samo na dva mala lokaliteta u blizini rijeke Drave, a radi se o Đurđevačkim i Kloštarskim pijescima poznatim po endemičnoj biljnoj zajednici Corynephoro­Festucetum vaginatae. Uslijed širenja grmlja i nepješčarske vegetacije, na dijelovima pijesaka došlo je do potpune degradacije izvorne zajednice. Ova dva lokaliteta posljednji su ostaci područja nekadašnjih pješčanih dina, tzv. hrvatske Sahare, koje su se prostirale nekoliko kilometara u duljinu i širinu.

D. Šikare

Ovu klasu sačinjava vegetacija šikara, koja se floristički jasno razlikuje od šumske vegetacije, dok je šumska vegetacija u razvojnom stadiju šikare uključena u šumske klase stanišnih tipova. Među ugrožena i rijetka staništa šikara ubrajamo neke tipove šikara vrba uz rijeke, te galerije oleandra u južnoj Dalmaciji. Ilirski garizi karakteristična su vazdazelena vegetacija niskoga grmlja, koja često nestaje razvojem šumske vegetacije. Stanišni tip galerije oleandra rijedak je na europskoj razini, te zaštićen Direktivom o staništima. Pojavljuje se uz povremene vodotoke Sredozemlja. U Hrvatskoj su prirodne sastojine oleandra u novije vrijeme zabilježene 2004. i 2005. samo na dva mala lokaliteta u najjužnijem dijelu zemlje.

E. Šumska staništa

U Hrvatskoj je zastupljeno više od 60 šumskih zajednica. Ukupna površina prekrivena šumom iznosi 2,490.000 hektara, što čini 44% teritorija Hrvatske. Visoke šume pokrivaju 37% teritorija, dok ostatak otpada na različite degradacijske stupnjeve šumske vegetacije. Samo je 19% šuma u privatnome, dok je većina u državnom vlasništvu.

17

Šume u Hrvatskoj pripadaju prvoj ili drugoj generaciji nakon prirodne obnove nepreglednih prašuma na području između rijeka Save i Drave, te krške regije južno od rijeke Kupe. Prema sastavu drveća one su prirodne, odnosno vrlo slične prašumama od kojih su potekle. U usporedbi s europskim šumama, stupanj očuvanosti šuma u Hrvatskoj iznimno je visok. Čak 95% šumskih sastojina ima prirodni sastav, što je rijetko i iznimno vrijedno na globalnom nivou. Najveće šumske komplekse nalazimo na području zapadnih Dinarida (Gorski kotar, Velebit), gdje dominiraju šume bukve i jele, te u dolini rijeke Save s poplavnim područjima Spačvom i Lonjskim poljem. U sredozemnoj regiji većina je šumske vegetacije u stadiju makije, iako postoje područja s dobro očuvanim šumama hrasta crnike, te crnog bora. Gotovo sva šumska staništa u Hrvatskoj pripadaju klasama NATURA 2000 stanišnih tipova zaštićenih Direktivom o staništima. Neka prekrivaju velika područja, poput bukovih šuma, šuma hrasta kitnjaka i šuma hrasta lužnjaka. Druga su ograničeno rasprostranjena, poput reliktnih šuma tise i lipe ili šume običnog bora s kukurijekom na dolomitima. Glavni su razlozi ugroženosti šuma u Hrvatskoj onečišćenje zraka, tla i vode (jela je najosjetljivija vrsta), promjene vodnog režima uslijed neprimjerenih vodno­gospodarskih zahvata (ugrožene su lužnjakove šume), te gradnja cesta kroz velike šumske komplekse.

F. Obalna staništa

Ova klasa obuhvaća staništa iznad granice plime, ali pod utjecajem mora. Grupirana su kao muljevite, pjeskovite, šljunkovite i stjenovite obale. Među najugroženija ubrajamo rijetka staništa poput plićina u sjevernoj Dalmaciji, staništa grmaste slanjače te slanjače s visokim sitovima zabilježena na nekoliko malih lokaliteta, mješovita staništa delte Neretve, te pjeskovite i šljunkovite obale. Plićine su rijetke na obali Hrvatske, a najbolje su očuvane na području delte Neretve, te u sjevernoj Dalmaciji, gdje nalazimo prekrasne morske uvale s plićinama koje graniče sa slanjačama caklenjače i vegetacijom vlažnih travnjaka. Ova su staništa važna za zimujuće ptice, morske patke i ostale ptice močvarice. Pjeskovite i šljunkovite plaže zastupljene su na samo 5,4% hrvatske obale. Ovo su izrazito ugrožena staništa pod pritiskom turizma, gradnje i nekontroliranog odlaganja otpada. Njihova specijalizirana flora i fauna na većini je lokaliteta gotovo nestala. Neke od najvećih pješčanih plaža nalaze se na Rabu i u delti Neretve. Pješčarska je vegetacija još uvijek očuvana na nekim malim lokalitetima poput plaže Saplunara na otoku Mljetu. Obalna staništa koja formiraju estuarije i lagune, kompleksi su staništa svrstani pod klasu K prema NKS­u. Sastoje se od mješavine obalnih i morskih staništa. Oba tipa staništa u Hrvatskoj su ugrožena i rijetka, a pojavljuju se duž hrvatske obale. Ugrožavaju ih brojni razvojni projekti. Pored delte rijeke Neretve, značajni su i estuariji Krke i Zrmanje, koji su zapravo potopljeni kanjoni krških rijeka. Lagune su izolirane bočate vode povezane s morem samo uskim kanalom. Ovakvih je lokaliteta očuvano svega nekoliko na hrvatskoj obali, poput male lagune na području močvare Pantan kod Trogira, te dviju velikih laguna u delti rijeke Neretve.

G. Morska staništa

Jadran je plitko more s najvećom dubinom od 1.330 m. Dok dubine do 200 m zauzimaju čak 73,9% dna Jadranskog mora, veće dubine nalazimo u depresijama Jabučke kotline i južnog Jadrana. U Sredozemlju se ističe i kao more s najviše biljnih i životinjskih endema.

18

Morska staništa su staništa ispod granice plime uključujući pelagičke i bentoske zajednice. Nekoliko je morskih staništa specifičnih za Hrvatsku. Krška morska jezera rijedak su fenomen koji se javlja na hrvatskoj obali. To su dijelovi mora zarobljeni vapnencem, ali u kontaktu s ostalim priobalnim morem kroz sustave pukotina u kršu ili vrlo uskim i plitkim kanalima, tako da je utjecaj plime smanjen. Zajednice ovakvih morskih jezera znatno se razlikuju od okolnoga priobalnog mora. Tipični primjeri su Zmajevo oko (Rogoznica) i jezero Mir (Telašćica, Dugi otok). U širem smislu i mljetska morska jezera mogu se ubrojiti u ovu kategoriju. Potopljene špilje i jame, gdje se hladna zimska voda zadržava tijekom cijele godine, čak i u plitkim područjima obalne zone naseljavaju dubokomorske životinje. Primjeri su nalazi dubokomorske mesojedne spužve Asbestopluma hypogea (podmorska jama na Dugom otoku), te dubokomorske spužve staklače Oopsacas minuta (u špilji na južnom dijelu otoka Hvara), na dubinama manjim od 30 metara. Potopljeni krš je karakterističan za hrvatski dio Jadrana, a važan je na nivou Sredozemlja. Potopljeni kanjoni krških rijeka Zrmanje i Krke s ostacima potopljenih sedrenih barijera i danas su vidljivi na morskom dnu. Livade morskih cvjetnica značajna su staništa jer se na njima hrani, razmnožava i skriva veliki broj vrsta. Livade posidonije ugrožene su u cijelom Sredozemlju. U Hrvatskoj još uvijek prekrivaju relativno velike površine obalnih voda do dubine od 50 metara. Ovaj pojas s livadama posidonije međunarodno je važno područje za razvojne stadije glavate želve (Caretta caretta).

H. Podzemna staništa

Vrlo raznolike geomorfološke, hidrološke i klimatske prilike rezultirale su velikim bogatstvom kopnenih, vodenih i intersticijskih podzemnih staništa. Geologija krša zauzima 46% kopnenog dijela Hrvatske. Do sada je poznato oko 7000 špilja i jama, ali se očekuje značajno povećanje ovog broja uslijed novih otkrića. Neka od podzemnih staništa, poput dubokih vrtača ili aluvijalnih naslaga, dom su brojnim reliktnim organizmima. Krška područja Dinarida karakterizira visok stupanj endemizma. Čak 70% od ukupno 500 zabilježenih kopnenih i vodenih špiljskih beskralješnjaka endemični su za Hrvatsku. Najveće životinjske skupine troglobionata (kopnene podzemne životinje) jesu kornjaši, lažištipavci, pauci, puževi i stonoge. Među stigobiontima (vodene podzemne životinje) dominiraju rakovi. Od ostalih važnih skupina možemo navesti spužve, obrubnjake, plošnjake, puževe, jedinog poznatog vodenog podzemnog školjkaša (Congeria kusceri), te jedinog podzemnogvodenog kralješnjaka – čovječju ribicu (Proteus anguinus). Špilje i jame važna su staništa za mnoge vrste šišmiša, koje u njima nalazimo u ljetnim ili zimskim kolonijama. Oni stvaraju bogate naslage guana, koji služi kao izvor hrane mnogim skupinama beskralješnjaka. Jedna od najvećih je Lukina jama – Trojama, jamski sustav na sjevernom dijelu Velebita istražen do dubine od 1392 metara. Najveći podzemni sustav je Đulin ponor – špilja Medvedica, špiljski sustav dugačak više od 16 kilometara. Podzemna su staništa i vrste izrazito osjetljivi te ugroženi vanjskim utjecajima. Vađenje kamena i cestogradnja, onečišćenje podzemnih voda, uznemiravanje životinja svjetlom u špiljama otvorenima za javnost, te prekomjerno amatersko skupljanje podzemne faune neki su od glavnih razloga ugroženosti.

19

1.2.3. Aktivnosti u razdoblju 2000. – 2006.

• 2003. Zakonom o zaštiti prirode propisana je zaštita ugroženih i rijetkih stanišnih tipova sukladno EU Direktivi o staništima

• 2004. godine kartirana su staništa na cijelom teritoriju Hrvatske, uključujući i morska staništa, u mjerilu 1: 100.000 (GIS baza podataka) (OIKON d.o.o. za Ministarstvo kulture)

• iste godine Radna skupina za Nacionalnu klasifikaciju staništa pri Ministarstvu kulture izradila je dokument Nacionalna klasifikacija staništa u kojemu su klasificirani i opisani svi stanišni tipovi u Hrvatskoj. Klasifikacija je usklađena s odgovarajućim europskim klasifikacijama (PHYSIS, NATURA 2000, EUNIS) s kojima se može uspoređivati preko tzv. 'ključeva' za pretvaranje jedne klasifikacije u drugu

• u razdoblju od 2003. nadalje DZZP u suradnji s kompetentnim znanstvenicima radi na utvrđivanju važnih područja za očuvanje ugroženih i rijetkih stanišnih tipova u sklopu izrade Nacionalne ekološke mreže i programa NATURA 2000

• temeljem Zakona o zaštiti prirode izdavali su se uvjeti zaštite prirode u sklopu izrade planova gospodarenja prirodnim dobrima i dokumenata prostornog uređenja (od 2006. godine i temeljem stručnih podloga DZZP)

• 2006. stupio je na snagu Pravilnik o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za očuvanje stanišnih tipova koji je propisao klasifikaciju staništa, regulirao korištenje karte staništa, utvrdio ugrožene i rijetke stanišne tipove te utvrdio mjere njihova očuvanja

• započeto je s provedbom nekoliko akcijskih planova za ugrožena staništa sukladno NSAP­u (Đurđevački pijesci, livada Zovje, cret Dubravica i dr.).

1.2.4. Smjernice za naredno razdoblje

o dovršiti utvrđivanje važnih područja za očuvanje ugroženih i rijetkih stanišnih tipova u sklopu izrade Nacionalne ekološke mreže i programa NATURA 2000 te propisati mjere upravljanja za svako područje

o znanstveno utvrditi ugroženost pojedinih stanišnih tipova u Hrvatskoj i izraditi Crvenu knjigu stanišnih tipova Hrvatske

o kartirati staništa u detaljnijem mjerilu, barem u najvažnijim područjima (1:25.000 ili detaljnije)

o u zaštićenim područjima kojima upravljaju JU nacionalnih parkova, parkova prirode i županijske javne ustanove provoditi aktivne mjere očuvanja ugroženih staništa (čišćenje obraštajne vegetacije, košnja, ispaša, reguliranje lova i dr.)

o provesti akcijske planove zaštite pojedinih lokaliteta s ugroženim staništima sukladno NSAP­u

o ugraditi mjere očuvanja ugroženih staništa u sve planove gospodarenja prirodnim dobrima i dokumente prostornog uređenja

o osigurati poticaje za provođenje mjera očuvanja ugroženih staništa privatnim vlasnicima

20

1.3. Divlje svojte

21

1.3.1. Uvod

U pogledu biološke raznolikost Hrvatska je jedna od najbogatijih zemalja Europe zahvaljujući svom specifičnom geografskom položaju. Smještena je na razmeđi nekoliko biogeografskih regija te zbog toga ima karakteristične ekološke, klimatske i geomorfološke uvjete. Velika raznolikost kopnenih, morskih i podzemnih staništa rezultirala je bogatstvom vrsta i podvrsta sa znatnim brojem endema.

Tablica 4. Broj poznatih i endemičnih svojti u Hrvatskoj

skupina ukupan broj poznatih svojti

broj endemičnih svojti % endemičnih svojti

Biljke 8.582 485 5,65 Gljive 3.800 0 0,00 Lišajevi 930 82 8,82 Ptice gnjezdarice/ukupno 234/375 0 0,00 Gmazovi 39 9 23,08 Vodozemci 19 9 47,37 Slatkovodne ribe 150 18 12,00 Morske ribe 433 6 1,39 Kopneni beskralješnjaci 15.474 351 2,27 Slatkovodni beskralješnjaci 1.780 172 9,66 UKUPNO 36.955 1.136 3,07

Broj poznatih vrsta u Hrvatskoj iznosi oko 37.000 (Tablica 4) dok je pretpostavljeni broj vrsta znatno veći – od 50.000 do više od 100.000. To je izuzetno visok broj za zemlju relativno male površine. Tijekom posljednjih pet godina u Hrvatskoj je registrirano 198 novih svojti kopnenih beskralješnjaka, 146 svojti slatkovodnih beskralješnjaka te 20 svojti morskih beskralješnjaka. U 2005. godini, u rječici Norin na području delte Neretve otkrivena je i opisana endemična vrsta ribe, nova za znanost. Sve navedeno ukazuje da je stvarna biološka raznolikost Hrvatske mnogo veća nego što nam pokazuju danas postojeći podaci.

Tablica 5. Broj i udio ugroženih svojti u Hrvatskoj

skupina ukupan broj poznatih svojti

ugrožene svojte (RE/CR/EN/VU/DD)

% ugroženih svojti (RE/CR/EN/VU/DD)

Vaskularne biljke 5.347 574 10,73 Gljive 3.800 314 8,26 Sisavci 101 19 18,81 Ptice gnjezdarice/ukupno 234/375 86 22,93 Gmazovi 39 10 25,64 Vodozemci 19 6 31,58 Slatkovodne ribe 150 76 50,67 Morske ribe 433 73 16,86 Danji leptiri 180 28 15,56 Vretenca 71 31 43,66 UKUPNO 13.375 1.131 8,46

Jedan od razloga velikog broja endema u Hrvatskoj, posebice tercijarnih relikata, jest činjenica da ova područja nisu bila pod značajnijim utjecajem glacijacije. Glavni centri endemske flore su planine Biokovo i Velebit, dok je endemska fauna najzastupljenija u

22

podzemnim staništima (špiljski beskralješnjaci, čovječja ribica), na otocima (gušteri, puževi) i u krškim rijekama jadranskog slijeva (gaovice i glavočići). U Hrvatskoj se nalazi značajan dio populacija mnogih vrsta ugroženih na europskom nivou. Ove su vrste vezane uz velika, očuvana područja za njih karakterističnih staništa. Prostrane planinske šume bukve i jele stanište su većih populacija triju velikih zvijeri na području Hrvatske (medvjeda, vuka i risa). Močvarni kompleksi s poplavnim šumama važna su područja za gniježđenje, zimovanje i migraciju europskih ptica močvarica i ptica vezanih uz vodena staništa koje se gnijezde u šumama, kao što su štekavac, crna roda i orao kliktaš. Visoka biološka raznolikost mora zajedno s velikom raznolikošću otoka i hridi, na kojima nalazimo velik broj endema, daje hrvatskom obalnom području međunarodni značaj. Usprkos visokoj vrijednosti prirode u Hrvatskoj, mnoge njene komponente izrazito su ugrožene. U Crvenom popisu ugroženih biljaka i životinja Hrvatske (DZZP, 2004) među analiziranim biljnim i životinjskim skupinama (kralješnjaci, danji leptiri, vretenca, podzemna fauna, vaskularna flora i gljive) navedena je 1131 ugrožena svojta. Sve ove svojte strogo su zaštićene Pravilnikom o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim („Narodne novine“, broj 7/06), koji je stupio na snagu u siječnju 2006. godine. Ovaj pravilnik razlikuje dva stupnja zaštite divljih svojti, pa tako utvrđuje „strogo zaštićene“ divlje svojte i „zaštićene“ divlje svojte. Strogo zaštićene divlje svojte ne smiju se na bilo koji način koristiti (brati, sakupljati, hvatati, držati, ubijati i sl.) ili uznemiravati, osim iznimno u određene svrhe propisane Zakonom o zaštiti prirode (istraživanje, obrazovanje, repopulacija, ponovno unošenje itd.), uz dopuštenje koje izdaje Uprava za zaštitu prirode Ministarstva kulture. Zaštićene divlje svojte dopušteno je koristiti na način da se njihove populacije na državnoj ili lokalnoj razini ne dovedu u opasnost, uz dopuštenje koje izdaje nadležno tijelo (Ministarstvo kulture za gljive, kopnene puževe, samonikle biljke i zelene žabe te Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva za lovne vrste). Takav način zaštite je u skladu s odgovarajućim međunarodnim sporazumima, kao što je Bernska konvencija, te u skladu s odgovarajućim propisima Europske unije, Direktivom o staništima te Direktivom Vijeća broj 1979/409/EEZ od 2. travnja 1979. o očuvanju ptica koje slobodno žive u prirodi (u daljnjem tekst Direktiva o pticama). Najveću prijetnju divljim svojtama u Hrvatskoj predstavlja uništavanje i gubitak staništa, dijelom i kao posljedica pretvaranja prirodnih staništa u građevinsko ili poljoprivredno zemljište ili izgradnje prometnica i ostalih prometnih putova što često dovodi do fragmentacije staništa. Divlje svojte ugrožava i prekomjerno iskorištavanje u lovstvu, ribolovu i šumarstvu, a opasnost predstavljaju i turizam, intenzivna poljoprivreda, onečišćenje voda, tla i zraka te unos stranih (alohtonih) vrsta.

Tablica 6. Odnos broja ugroženih svojta (kategorije CR­kritično ugrožene, EN­ugrožene, VU­rizične) i ukupnog broja svojta. Izvori podataka: IUCN, EEA/ETCNC, DZZP.

SVIJET EUROPA HRVATSKA

Skupina ukupan

broj svojta

broj ugroženih

svojta % ukupan

broj svojta Broj

ugroženih svojta

% ukupan broj svojta

broj ugroženih

svojta %

Sisavci 5416 1101 20 274 71 26 89 8 9 Ptice 9917 1213 12 515 134 26 231 76 32,6 Gmazovi 8163 304 4 200 20 10 38 4 10,5 Vodozemci 5743 1770 31 75 10 13,3 20 4 20 Slatkovodne ribe 8400 800 9,5 349 272 77,9 150 66 44

Morske ribe 15000 407 26 6,4 Vaskularna flora 272655 8241 3 12500 672 5,4 5347 223 4,2

Danji leptiri 17700 176 1 576 69 12 187 11 5,9 Gljive 72000 8000 33 0,4 2300 251 10,9

23

1.3.2. Biljke

Prema dostupnim podacima flora Hrvatske broji ukupno 8.582 svojte (vrste i podvrste), a pretpostavljeni broj iznosi gotovo 10.000 svojti. Najbogatija i najbolje istražena je vaskularna flora (papratnjače i sjemenjače) s opisanih 5.347 vrsta i podvrsta. Hrvatska se ubraja među najbogatije zemlje Europe po raznolikosti biljnih vrsta. Uzimajući u obzir omjer ukupnog broja poznatih biljnih vrsta i površine državnog teritorija, Hrvatska sa 0,075 vrsta/km 2 zauzima treće mjesto u Europi, odmah iza Slovenije i Albanije. Ako se broju vrsta dodaju i podvrste, tada Hrvatska broji 0,094 svojte/km 2 . U Hrvatskoj je poznato i istraženo oko 86 % biljnoga svijeta (Tablica 7.). Usprkos visokom postotku, pojedine skupine su još uvijek nedovoljno istražene.To je slučaj sa skupinom Bryophyta (mahovine), jer na području Hrvatske nedostaje stručnjaka specijaliziranih za skupinu mahovina (briolozi).

Tablica 7. Brojčana zastupljenost glavnih skupina biljaka i usporedba s brojem vrsta u Europi i svijetu. HRVATSKA EUROPA SVIJET

skupina broj poznatih svojti

pretpostavljeni broj svojti

poznatost (%)

pretpostavljeni broj svojti

pretpostavljeni broj svojti

alge 2.597 3.717 69,87 ? 400.000 mahovine 638 700 91,14* 1.700 22.690 vaskularni kormofiti 5.347 5.500 97,22 12.500 320.000

ukupno 8.582 9.917 86,54 14.200 742.690

*bazirano na podacima starim oko 40 godina

vaskularni kormofiti 63%

alge 30%

mahovine 7%

Slika 4. Zastupljenost glavnih biljnih skupina u Hrvatskoj u odnosu na ukupan broj svojti. Izvor: Crvena knjiga vaskularne flore, DZZP, 2005.

Nešto bolje istražena skupina su morske i slatkovodne alge. Posljednjih godina intenzivirana su istraživanja slatkovodnih alga u tekućicama, pogotovo estuarijskih područja Krke, Zrmanje i Neretve, te rijeka i jezera plitvičkog područja.

24

Slična je situacija i s morskim algama koje su vrlo dobro istražene na području sjevernog i dijela južnog Jadrana, dok je srednji Jadran nešto slabije istražen. Danas je poznato 663 vrsta bentoskih algi, od kojih je 4.52 % endemično (Tablica 8), te 888 vrsta fito­planktonskih algi iz skupina dijatomeja, dinoflagelata, primnesiofita, krizoficeja i euglenoficeja. Nedovoljno proučen je nanoplankton Jadrana te mikrofitobentos (Bacillariophyceae i Cyanophyta). U Jadranu su zabilježene 4 vrste morskih cvjetnica: Cymodocea nodosa (čvorasta morska resa), Posidonia oceanica (oceanski porost), Zostera marina (morska svilina) i Zostera noltii. Do danas nije napravljeno sustavno i cjelovito kartiranje morske makroflore (makrofitobentos).

Tablica 8. Brojčana i postotna zastupljenost bentoskih alga i cvjetnica u bentoskoj flori uz istočnu obalu Jadrana. Izvor: Viličić, D. i sur. (2002.).

ISTOČNA OBALA JADRANA SVJETSKA MORA skupine poznato endemi pretpostavljeno poznato

br. % br. % br. % br. % Rhodophyta 350 52,80 19,00 63,30 370 52,50 4.000 62,50 Phaeophyta 179 27,00 11,00 36,60 195 27,66 1.500 23,43 Chlorophyta 134 20,21 0,00 0,00 140 19,86 900 14,06 UKUPNO ALGE 663 30 4.52 705 6400 Spermatophyta 4 0 4 50

1.3.2.1. Endemi

Zbog svog posebnog položaja, karakterističnih ekoloških, klimatskih i geomorfoloških prilika te velikog broja različitih stanišnih tipova, Hrvatska predstavlja središte endemizma jugoistočne Europe. Od ukupnog broja poznatih biljnih svojti, čak 5,65 % je endemično (Tablica 9.). Najviše endemičnih svojti (326) utvrđeno je za vaskularnu floru, a zatim za skupinu algi (152). Posebno velik broj endemičnih svojti vezan je uz otoke i visokoplaninska područja Velebita i Biokova. Među planinskim endemima velik je broj tercijarnih relikata. Točila na području srednjeg Velebita staništa su najpoznatije endemične vrste, velebitske degenije (Degenia velebitica). Otočni su se endemi razvili uglavnom zbog izolacije, te najveći broj pripada rodu Centaurea.

Tablica 9. Zastupljenost endemičnih svojti po glavnim biljnim skupinama. endemi

skupina broj svojti broj % alge 2.597 152 5,85 mahovine 638 7 1,72 papratnjače 86 2 2,33 golosjemenjače 47 1 2,12 kritosjemenjače 5.214 323 6,19 ukupno 8.582 485 5,65

1.3.2.2. Ugroženost i mjere zaštite

U Crvenoj knjizi vaskularne flore Hrvatske (2005.) navedeno je 760 ugroženih svojti biljaka (14,2% od ukupnog broja poznatih svojti hrvatske flore). Zastupljenost pojedinih kategorija

25

ugroženosti u ukupnom broju ugroženih svojti obrađenih Crvenom knjigom, prikazana je na Slici 5. Za 46% obrađenih svojti nema dovoljno podataka o brojnosti i statusu populacija na temelju kojih bi se pouzdano mogao procijeniti status ugroženost, te su potrebna daljnja istraživanja. Procijenjeno je da je čak 62% svih uzročnika ugroženosti vaskularne flore Hrvatske povezano s gubitkom ili degradacijom staništa, prvenstveno zbog antropogenih utjecaja. Najznačajnija antropogena aktivnost koja dovodi do gubitka ili degradacije staništa je utjecaj na vode. Među takvim antropogenim aktivnostima treba spomenuti izgradnju hidroelektrana i stvaranje brana akumulacijskih jezera, izgradnju odvodnih kanala za natapanje poljoprivrednih površina, odvodnjavanje močvarnih i sličnih staništa i sl.

NT 24%

VU 9%

EN 8%

CR 12%

RE 1%

DD 46%

EX

Slika 5. Zastupljenost pojedinih kategorija ugroženosti u ukupnom broju ugrožene flore (EX­izumrle, RE­regionalno izumrle, CR­kritično ugrožene, EN­ugrožene, VU­rizične, NT­niskorizične, DD­ nedovoljno poznate), Izvor: Crvena knjiga vaskularne flore, DZZP, 2005.

Druga važna antropogena djelatnost koja dovodi do gubitka staništa je neposredna poljoprivredna djelatnost. Oranjem travnjaka i korištenjem gnojiva nestaju travnjačke vrste, a zamjenjuju ih korovne okopavinske vrste eutrofnih staništa. Obrnuto, napuštanjem oranica i prestankom ratarstva nestaju i segetalni korovi. Uporabom herbicida u poljoprivredi nestaju autohtone korovne vrste, a zamjenjuju ih agresivniji i otporniji korovi, često alohtonog podrijetla (npr. Ambrosia artemisiifolia L.) Od drugih antropogenih aktivnosti koje dovode do gubitka staništa potrebno je spomenuti izgradnju i širenje naselja s pripadajućom infrastrukturom te turističku djelatnost (uglavnom vezana uz devastaciju rijetkih tipova priobalnih staništa). Gubitak staništa nije nužno uzrokovan antropogenim utjecajima. Prirodne vegetacijske sukcesije također dovode do promjena na staništu i nestanka brojnih vrsta. Osim vodenih i močvarnih površina te visokoplaninskih područja prirodna klimazonalna vegetacija Hrvatske je šuma. Livadne površine koje danas nalazimo u Hrvatskoj nastale su isključivo pod utjecajem čovjeka, koji je na taj način doprinio povećanju biološke raznolikosti. Bez ispaše, košnje i sličnih djelatnosti travnjaci i livade postupno zarastaju prelazeći u bušike, šikare i na kraju šume. Zbog napredovanja sukcesija najugroženije biljne vrste su one močvarnih i cretnih staništa. Cretovi u Hrvatskoj predstavljaju južnu granicu rasprostranjenja tog stanišnog tipa karakterističnog za srednju i sjevernu Europu. Osim izravnog utjecaja čovjeka, na cretove i pripadajuću vegetaciju negativno djeluje i zaraštavanje te su preostali cretovi danas u

26

degradiranom stanju. Za uspješno očuvanje cretova nužna je aktivna zaštita koja uključuje uklanjanje vrsta koje uzrokuju zaraštavanje cretova, poput trave beskoljenke (Molinia coerulea (L.) Moench), čiji visoki buseni zasjenjuju prizemni sloj heliofilnih vrsta. U nedostatku aktivnog održavanja cretova mnogi nestaju, a sa njima i karakteristične vrste. Poznat je primjer okruglolisne rosike (Drosera rotundifolia L.) na cretu Lepenica u Gorskom kotaru, koja je 2002. godine nestala, a sama je površina creta jako smanjena zbog intenzivnoga zaraštavanja. Sukcesije ugrožavaju i pješčana staništa, od kojih su se danas održali jedino Đurđevački i Kloštarski pijesci, kao ostaci nekoć prostranih i gibljivih Podravskih pijesaka. Osim cretova i pijesaka, zarastanje prijeti i mnogim travnjacima, pašnjacima, stepolikim i vlažnim livadama te ostalim tipovima livadnih staništa. Od ostalih uzročnika ugroženosti vaskularne flore veliki problem predstavljaju invazivne strane vrste, kao što su npr. amorfa (Amorpha fruticosa L.), ambrozija (Ambrosia artemisiifolia L.), vodena kuga (Elodea canadensis Michx.) i srebrnolisna pomoćnica (Solanum eleagnifolium Cav.), koje s prirodnih staništa potiskuju samonikle biljne vrste. Različiti tipovi onečišćenja također uzrokuju promjene u okolišu pa tako i ugrožavaju opstanak pojedinih vrsta. Posljedica onečišćenja je eutrofikacija tla i voda, što primjerice u moru ima za posljedicu pojavu "cvjetanja". Zaštita divljih biljnih svojti uređena je Zakonom o zaštiti prirode. Pravilnikom o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim strogu zaštitu uživa 809 biljnih svojti ili 9,4 % od ukupnog broja poznatih biljnih svojti u Hrvatskoj (uključujući 37 vrsta navedenih u Dodatku II. Direktive o staništima te 38 vrsta navedenih u Dodatku IV. Direktive o staništima). Na popisu zaštićenih vrsta spomenutog Pravilnika nalazi se 331 biljna svojta ili 3,9 % od ukupnog broja poznatih biljnih svojti u Hrvatskoj (uključujući 6 vrsta s Dodatka V. Direktive o staništima). Do donošenja spomenutog Pravilnika zakonom su bile zaštićene svega 44 biljne vrste. Sukladno akcijskim planovima predviđenim Nacionalnom strategijom i akcijskim planom zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti (NSAP) iz 1999. godine, izrađena je Crvena knjiga vaskularne flore (DZZP, 2005.). Na taj način su obrađeni i valorizirani postojeći podaci o flori, iako je uglavnom riječ o starijim literarnim podacima, dok je najmanje recentnih podataka na temelju opažanja na terenu. Uspostava sustavne inventarizacije i monitoringa je započela. Sredinom 2006. godine u okviru CARDS projekta „Institucionalno jačanje Državnog zavoda za zaštitu prirode“ izrađen je priručnik za inventarizaciju i praćenje (monitoring) flore, namijenjen laicima i stručnjacima. Osim metodologije, priručnik sadrži i ključ za određivanje ciljanih vrsta koje će se pratiti (vrste s dodataka Direktive o staništima). Ovaj priručnik prvi je korak u standardizaciji metodologije skupljanja podataka, kao osnove za uspostavu sustavnog praćenja flore. Projektne aktivnosti uključivale su i edukativne terenske seminare za neprofesionalce (škole, nevladine udruge i dr.), kako bi se osposobili za praćenje flore. Prikupljeni podaci o biljnim vrstama objedinjuju se i obrađuju u bazi podataka CroFlora, koja je uspostavljena pri Zavodu za botaniku Prirodoslovno­matematičkog fakulteta u Zagrebu.

27

Slika 6. Preliminarni prikaz IPA područja u Hrvatskoj (Izvor: Nikolić, T., 2003.).

Započela je provedba akcijskih planova vezanih uz zaštitu pojedinih staništa, značajnih za očuvanje ugroženih biljnih svojti. Tako se od 2000. godine sustavno radi na čišćenju i održavanju creta Dubravica, a provodi se i redovito čišćenje vegetacije s dijela Đurđevačkih pijesaka. Zahvaljujući tim aktivnostima, veličina creta Dubravica trenutno iznosi 300 m 2 , a plan je da se ta površinaudvostruči. Od ukupne površine rezervata Đurđevački pesci, čišćenjem se održava nešto manje od trećine. U okviru spomenutog CARDS projekta cret Dubravica i Đurđevački pijesci odabrani su kao pilot područja na kojima bi se razvio i u praksi proveo aktivan, osmišljen, znanstveno utemeljen i od svih interesnih skupina prihvaćen način zaštite. S tim u vezi, sredinom 2006. pripremljeni su nacrti planova upravljanja tim lokalitetima i započela je uspostava interpretacijske infrastrukture i osposobljavanje lokalnih vodiča za posjetitelje. U okviru Projekta zaštite krških ekoloških sustava (KEC) kartirana je velebitska degenija. Izrađena je stručna podloga za zaštitu Kloštarskih pijesaka u kategoriji botaničko­mikološkog rezervata. Kloštarski pijesci su u najvećoj mjeri ugroženi zbog intenzivnog i nekontroliranog iskorištavanja pijeska. U svrhu zaštite biljaka pokrenut je program identifikacije staništa važnih za biljke (Imporatnt Plant Areas, IPA) (Slika 6.). Ova područja određuju se prema određenim, međunarodno dogovorenim, kriterijima koji uključuju vrste ugrožene na svjetskoj, europskoj i/ili nacionalnoj razini, područja sa ugroženim staništima i područja bogata vrstama. Glavni cilj ovoga programa je identificirati najbolje mjere zaštite i gospodarenja IPA područjima u svrhu osiguranja daljnjeg opstanka vrsta i staništa. IPA područja u Hrvatskoj povezana su većinom uz krška područja (Dinaridi, otoci, ekstrazonalna krška područja u kontinentalnom dijelu

28

Hrvatske) te uz određene tipove staništa poput vlažnih staništa (močvare, poplavne livade i sl.), stepskih područja, kontinentalnih pijesaka te pješčanih i slanih staništa uz obalu. Temeljem Zakona o zaštiti prirode, mjere očuvanja staništa ugroženih biljnih vrsta ugrađuju se u prostorne planove i planove gospodarenja prirodnim resursima kao što su lovno­ gospodarske osnove i šumsko­gospodarske osnove.

1.3.3. Gljive i lišajevi

Gljive su najslabije istražena skupina živih organizama u Hrvatskoj. Do danas je zabilježeno oko 3.800 vrsta gljiva (Tablica 10.), a procijenjeni broj vrsta za Hrvatsku je oko 17.000. Gotovo četvrtina gljivljih vrsta (uglavnom askomiceti) živi u simbiozi s nekom vrstom alge ili cijanobakterije, u zajednici poznatoj pod nazivom lišaj. Broj poznatih vrsta lišajeva u Hrvatskoj prema dostupnim literarnim podacima, procjenjuje se na 930 vrsta (82 vrste endemične). Lišajevi su općenito slabo istraženi, prvenstveno zbog nedostatka stručnjaka (lihenologa), a istraživanja se provode sporadično. U posljednjih nekoliko godina istraživanja lišajeva provedena na Medvednici dovela su do otkrića 6 novih vrsta lišajeva za floru Hrvatske: Lecanora leptyrodes, Lepraria nivalis, Parmelia elegantula, Parmeliopsis hyperopta, Peltigera membranacea i Scoliciosporum chlorococcum.

Tablica 10. Broj poznatih vrsta unutar istraženih skupina gljiva. Hrvatska Svijet

skupina poznato pretpostavljeno poznatost (%) poznato hitridiomiceti ? ~ 200 ? ~ 900 zigomiceti ? ~ 250 ? ~ 1.100 askomiceti ~ 1.900 ~ 10.000 19,00 ~ 50.000 bazidiomiceti ~ 1.900 ~ 7.000 22,40 ~ 30.000 ukupno ~ 3.800 ~ 17.000 22,40 ~ 80.000

1.3.3.1. Ugroženost i mjere zaštite Crveni popis gljiva Hrvatske (DZZP, 2005.) navodi 349 ugroženih vrsta gljiva. Zastupljenost pojedinih kategorija ugroženosti u ukupnom broju ugroženih vrsta gljiva prikazana je na Slici 7. Glavni razlozi ugroženosti gljiva u Hrvatskoj su nestajanje i fragmentacija staništa i onečišćenje okoliša. Prema Zakonu o zaštiti prirode strogo je zaštićeno 314 vrsta gljiva. Od zaštićenih vrsta gljiva dopušteno je sakupljanje 32 vrste gljiva (Tablica 11.) u komercijalne svrhe. Zaštita komercijalnih vrsta gljiva provodi se izdavanjem dopuštenja za skupljanje, te stručnom edukacijom komercijalnih skupljača i izdavanjem iskaznica o stručnoj osposobljenosti. Način, metode, uvjeti sakupljanja te vrste gljiva koje je dopušteno sakupljati u komercijalne svrhe propisani su Pravilnikom o zaštiti gljiva (Fungi) („Narodne novine“, broj 34/02).

29

EN 22%

CR 15% DD 18%

NT 10%

VU 35%

Slika 7. Zastupljenost pojedinih kategorija ugroženosti u ukupnom broju ugroženih gljiva (EX­izumrle, RE­regionalno izumrle, CR­kritično ugrožene, EN­ugrožene, VU­rizične, NT­niskorizične, DD­ nedovoljno poznate). Izvor: Crveni popis ugroženih gljiva Hrvatske, DZZP 2005.

Od akcijskih planova predviđenih NSAP­om, izrađen je Crveni popis gljiva Hrvatske, a u tijeku je i izrada Crvene knjige gljiva koja bi trebala biti završena 2007. godine. U okviru LIFE III CRO­NEN projekta (2003.­2005.) izrađena je studija kojom su utvrđena značajna područja za gljive (Important Fungi Areas – IFA). Posebni mikološki rezervati za sada nisu uspostavljeni, ali je u tijeku postupak zaštite Kloštarskih pijesaka kao lokaliteta značajnog za gljive. Tablica 11. Gljive koje je dopušteno sakupljati u komercijalne svrhe. Vrsta Obična lisičica (Cantharellus cibarius) ­ isključujući ljubičasti varijetet obične lisičice (C. cibarius var. amethysteus) Mrka trubača (Craterellus cornucopioides) Pravi vrganj (vrste: Boletus aerus, B. Edulis, B. Pinophilus i B. reticulatus) Prosenjaci (vrste: Hydnum repandum i H. rufescens) Puze (vrste: Armillaria borealis, A. Cepistiped, A.galica, A.mellea i A. ostoaye) Rujnice (vrste: Lactarius deliciosus, L. deterrimus, L. hemicyaneus, L. quieticolor, L.salmonicolor, L. sanguifluus i L. semisanguifluus) Veliki bijeli tartufi (vrste: Tuber asa, T. borchii, T. maculatum, T. magnatum) Crni tartuf (vrste: Tuber aestivum, T.brumale, T.hiemalbum, T.macrosporum, T.malenconii, T.melanosporum, T. mesentericum, T. uncinatum)

Analiza ugroženosti lišajeva nije provedena zbog nedostatka novijih podataka temeljenih na istraživanjima. Temeljem Zakona o zaštit prirode strogo je zaštićeno 20 svojti lišajeva. U kategoriji „zaštićenih“ svojti nalazi se 5 svojti lišajeva. Neke vrste lišajeva ugrožava nekontrolirano sakupljanje kao npr. hrastov lišaj (Evernia prunastri) i drvni lišaj (Pseudevernia furfuracea) koji se koriste u industriji parfema i mirisa, te islandski lišaj (Cetraria islandica), koji se koristi u farmaceutskoj industriji.

30

1.3.4. Životinje

1.3.4.1. Kralješnjaci

1.3.4.1.1. Ribe

1.3.4.1.1.1. Slatkovodne ribe

Sa 151 vrstom slatkovodnih riba u rijekama i jezerima, od čega ih je 18 hrvatskih krških endema, Hrvatska je ihtiofaunom jedna od najbogatijih zemalja Europe. Od oko 316 europskih vrsta slatkovodnih riba, u Hrvatskoj dolazi njih čak 151, što ju svrstava na drugo mjesto po broju slatkovodnih vrsta riba, odmah iza Turske. Ova raznolikost u broju vrsta rezultat je geografskog položaja koji pokriva dva slijeva (jadranski i crnomorski) i prisutnosti specifičnih krških staništa. Crnomorski (dunavski) slijev (pokriva 62% teritorija) nastanjuje 81 vrsta riba, dok jadranski (pokriva samo 38% teritorija) nastanjuje čak 88 vrsta. Jadranski se slijev ističe visokim stupnjem endemičnosti (45 mediteranska, 41 jadranskih i 18 hrvatskih endema), što je izravna posljedica raznolikosti krških staništa. Endemske vrste riba koje nastanjuju rijeke jadranskog slijeva neprocjenjivo su vrijedne i čine važan dio europske biološke raznolikosti. Stoga je ovo područje jedno od najvažnijih središta raznolikosti ihtiofaune u Europi. Za mnoge vrste još se utvrđuju točni areali rasprostranjenosti, a nekim manje poznatim svojtama još nije do kraja utvrđen taksonomski status te se i dalje istražuju. U endeme dunavskog slijeva ubrajamo 7 vrsta, a jedna je vrsta hrvatski endem koji naseljava vode oba slijeva.

Tablica 12. Endemi jadranskog slijeva koji dolaze samo u Hrvatskoj. hrvatski naziv svojte Znanstveno ime svojte visovačka pastrva Salmo visovacensis zlousta Salmothymus obtusirostris krkensis solinska mekousna Salmothymus obtusirostris salonitana svjetlica* Telestes polylepis cetinska ukliva Telestes ukliva zrmanjski klen Leuciscus zrmanjae dalmatinska gaovica Phoxinellus dalmaticus krbavska gaovica Phoxinellus fontinalis lički pijor Phoxinellus croaticus jadovska gaovica Phoxinellus jadovensis krbavski pijor Phoxinellus krbavensis cetinski vijun Cobitis dalmatina neretvanski vijun Cobitis narentana vrgoračka gobica Knipowitschia croatica visovački glavočić Knipowitschia mrakovcici Radovićev glavočić Knipowitschia radovici drlja Scardinius dergle basak Rutilus basak

*vrsta nastanjuje vode jadranskog i dunavskog slijeva

31

1.3.4.1.1.1.1. Ugroženost i mjere zaštite

Slatkovodne ribe jedna su od najugroženija skupina kralješnjaka. Čak je 89 vrsta riba uključeno u Crvenu knjigu slatkovodnih riba Hrvatske (2006.), što predstavlja 59,3% slatkovodne ihtiofaune Hrvatske. Iz naših voda izumrlo je 6 vrsta riba (4 iz dunavskog i 2 iz jadranskog slijeva). Značajan broj vrsta riba s crvenog popisa su pred izumiranjem (uglavnom endemske vrste jadranskog slijeva).

VU 33%

NT 12%

LC 2%

DD 8% RE 7%

CR 16%

EN 22%

Slika 8. Zastupljenost kategorija ugroženosti hrvatske slatkovodne ihtiofaune (EX­izumrle, RE­ regionalno izumrle, CR­kritično ugrožene, EN­ugrožene, VU­rizične, NT­niskorizične, DD­nedovoljno poznate). Izvor: Crvena knjiga slatkovodnih riba Hrvatske, DZZP, 2006.

Najveći utjecaj na zajednice riba u Hrvatskoj ima unos alohtonih vrsta, onečišćenje, i degradacija staništa, posebice uslijed regulacije vodotokova te izgradnje brana i hidroakumulacija. Najvažnija područja za zaštitu ugroženih vrsta riba u Hrvatskoj, u području dunavskog slijeva, su poplavna močvarna područja. Tu prije svega treba istaknuti Kopački rit kao jedno od najvećih fluvijalno­močvarnih nizinskih staništa u Europi, te Lonjsko polje kao jednu od najbolje očuvanih poplavnih nizina Europe. Kao što je već spomenuto, zbog velike raznolikosti vrsta ihtiofaune, kao i velikog broja endema, rijeke jadranskog slijeva pripadaju ihtiološki najzanimljivijim područjima Europe. Zakon o zaštiti prirode predvidio je dvije kategorije zaštite te je u skladu s tim strogo zaštićeno 68 vrsta riba, a zaštićeno 25 vrsta. Ovaj Zakon također propisuje ugradnju uvjeta i mjera zaštite prirode u dokumente o upravljanju prirodnim dobrima u djelatnosti slatkovodnog ribarstva. Zakon o slatkovodnom ribarstvu regulira korištenje vrsta na održiv način, čime se pridonosi očuvanju biološke raznolikosti ekoloških sustava. Akcijski planovi predviđeni NSAP­om iz 1999. g. nisu izrađeni. U okviru CARDS projekta „Institucionalno jačanje Državnog zavoda za zaštitu prirode“ 2006. g. započela je izrada priručnika za inventarizaciju i praćenje faune s metodologijom i ključem za prepoznavanje predstavnika pojedinih skupina životinja, uključujući i slatkovodne ribe.

32

1.3.4.1.1.2. Morske ribe

U Jadranskom moru su dosad utvrđene 434 vrste i podvrste riba, što predstavlja oko 65,2 % sredozemne ihtiofaune. Od toga je 383 vrsta koštunjača, 50 vrsta hrskavičnjača te 1 vrsta kružnoustih. Ovaj broj ne možemo uzeti kao konačan broj vrsta riba u Jadranu. U novije vrijeme, evidentirani su nalazi 31 nove vrste za Jadran. Devet novih vrsta su lesepsijske vrste, sedam vrsta je otkriveno na velikim dubinama u južnom Jadranu a neke su nove za znanost. U budućnosti se također mogu očekivati novi nalazi dosad neutvrđenih vrsta u Jadranu, a moguće i novih vrsta za znanost. Jadranska ihtiofauna uključuje 6 endemskih vrsta. Najveći broj endema pripada porodici Gobiidae (4), te po jedna vrsta porodici Acipenseridae i Syngnathidae. Od tog broja 2 endemske vrste gobida opisane su iz Jadrana: Didogobius schlieweni i Gobius kolombatovici. Najvrjednija područja istočnog dijela Jadranskog mora koja se ističu zbog biološke raznolikosti morske ihtiofaune su:

a) Pučinski otoci: otok Lastovo s okolnim otočićima i hridima uključujući otok Sušac; zatim Vis i pripadajuće mu otočje ­ Biševo, Brusnik, Sv. Andrija (Svetac), Jabuka i okolno područje bentala, Palagruža s okolnim hridima; južna obala otoka Šolte s pripadajućim sjeverozapadnim otočićima (V. i M. Drvenik, Orud, Stipanska) i hridima. b) Područje kanala: Pakleni otoci kod otoka Hvara; sjeverozapadna obala otoka Mljeta.

1.3.4.1.1.2.1. Ugroženost i mjere zaštite

U pogledu stupnja ugroženosti jadranske ihtiofaune 123 riblje svojte navedene su na Crvenom popisu morskih riba Hrvatske iz 2005. godine (41 svojta hrskavičnjača, 81 svojta koštunjača i jedna vrsta kružnoustih) (Slika 9). Kritično ugroženo je 5 svojti. Za 47 svojti s tog popisa nema dovoljno podataka potrebnih za procjenu rizika od izumiranja (stanje populacije i rasprostranjenost).

NT 15,45%

LC 25,20%

DD 38,21%

CR 4,07%

EN 8,94%

VU 8,13%

Slika 9. Zastupljenost kategorija ugroženosti hrvatske morske ihtiofaune unutar ukupnog broja zabilježenih svojti (EX­izumrle, RE­regionalno izumrle, CR­kritično ugrožene, EN­ugrožene, VU­ rizične, NT­niskorizične, DD­nedovoljno poznate). Izvor: Crveni popis morskih riba Hrvatske, (na webu), DZZP, 2005.

33

Glavni razlozi ugroženosti jadranske ihtiofaune su nekontrolirani ribolov, ne selektivnost ribolovnih alata, uništavanje važnih staništa (hranilišta i mrjestilišta) kao što su livade posidonije, estuariji, priobalna područja i kanali, te onečišćenje mora i eutrofikacija. Ribolov i zaštita morskih riba regulirana je Zakonom o morskom ribarstvu te Naredbom o zaštiti riba i drugih morskih organizama kojom je propisana najmanja veličina gospodarski važnih vrsta riba i drugih morskih organizama ispod kojih se ne smiju loviti, sakupljati niti stavljati u promet te vrijeme lovostaja. Od akcijskih planova predviđenih NSAP­om iz 1999. g. izrađen je Crveni popis morskih riba, a do kraja 2006. godine planiran je i završetak izrade crvene knjige morskih riba.

1.3.4.1.2. VODOZEMCI I GMAZOVI

1.3.4.1.2.1. Vodozemci U Hrvatskoj je do danas zabilježeno 19 vrsta vodozemaca, uključujući i 9 endemičnih svojti. S obzirom na faunu vodozemaca najbogatiji je zapadni dio Panonske nizine, s čak 16 vrsta.

1.3.4.1.2.1.1. Ugroženost i mjere zaštite U Crvenoj knjizi vodozemaca i gmazova (DZZP, 2006.) navedeno je 9 vrsta vodozemaca. Četiri su vrste ugrožene na nacionalnom nivou, dok je čovječja ribica (Proteus anguinus), endemična vrsta dinarskoga krša, ugrožena na globalnome nivou.

CR 11%

EN 11%

VU 22% NT 34%

DD 22%

Slika 10. Zastupljenost pojedinih kategorija ugroženosti vodozemaca (EX­izumrle, RE­regionalno izumrle, CR­kritično ugrožene, EN­ugrožene, VU­rizične, NT­niskorizične, DD­nedovoljno poznate), Izvor: Crvena knjiga vodozemaca i gmazova Hrvatske, DZZP, 2006. (u tisku).

Najčešći razlog ugroženosti vodozemaca je uništavanje ili degradacija staništa uslijed zapuštanja i nestajanja lokvi, melioracijskih zahvata, isušivanja jezera, močvara, bara i mrtvaja, kanaliziranja i regulacija vodotokova. Fragmentaciju staništa uzrokuje i izgradnja asfaltnih cesta bez ograda i prolaza za vodozemce. Pored toga, vodozemce ugrožava i onečišćenje voda (osobito manjih vodenih površina kao što su bare i lokve), onečišćenje tla, pretjerana uporaba pesticida i umjetnih gnojiva.

34

Temeljem Zakona o zaštiti prirode strogo je zaštićeno 15 vrsta vodozemaca, uključujući populaciju malog vodenjaka na području Primorja, dok je blažom kategorijom zaštite obuhvaćeno 6 vrsta: šareni daždevnjak, mali vodenjak (izuzev populacije na području Primorja), planinski vodenjak, smeđa krastača, zelena žaba i velika zelena žaba. Sukladno odredbama Pravilnika o zaštiti vodozemaca (Amphibia) iznimno se dopušta sakupljanje zelenih žaba na gospodarskim šaranskim ribnjacima u kontinentalnom dijelu Hrvatske uz propisane mjere zaštite, količine i vremenski period u kojem se sakupljanje dopušta. U skladu s NSAP­om iz 1999. g. izrađena je Crvena knjiga vodozemaca i gmazova (Ministarstvo kulture i Državni zavod za zaštitu prirode, u tisku), te je pokrenut akcijski plan inventarizacije i praćenja talijanske žabe (Rana latastei).

1.3.4.1.2.2. Gmazovi Od 39 vrsta gmazova koji su zabilježeni u Hrvatskoj, 9 je svojti endemično, uključujući i jedini hrvatski endem ­ brusničku guštericu (Podarcis melisellensis melisellensis). Najraznolikiji dio Hrvatske s obzirom na gmazove je Dalmacija, s ukupno 31 vrstom. Gušteri su skupina gmazova koja je najbogatija endemima, posebno u otočnim populacijama.

1.3.4.1.2.2.1. Ugroženost i mjere zaštite Najugroženije vrste gmazova u Hrvatskoj su riječna kornjača (Mauremys caspica) te dvije vrste morskih kornjača, zelena želva (Chelonia mydas) i sedmopruga usminjača (Dermochelys coriacea), koja samo povremeno zalazi u Jadransko more. Morske kornjače su ugrožene i na globalnoj razini. Osim morskih kornjača, globalno je još ugrožena mala otrovna zmija planinski žutokrug (Vipera ursinii macrops), koja je regionalni endem dinarskog krša i zapadne Makedonije. Rasprostranjenost i ekologija planinskog žutokruga nisu dovoljno poznati, kao niti brojnost i potrebne mjere zaštite

EN 11%

CR 11% RE 5%

NT 41%

DD 32%

Slika 11. Zastupljenost pojedinih kategorija ugroženosti gmazova (EX­izumrle, RE­regionalno izumrle, CR­kritično ugrožene, EN­ugrožene, VU­rizične, NT­niskorizične, DD­nedovoljno poznate), Izvor: Crvena knjiga vodozemaca i gmazova Hrvatske, DZZP, 2006. (u tisku).

35

Osobito su ugroženi gmazovi koji žive na otocima zbog ograničene rasprostranjenosti i izoliranosti, što ih čini vrlo ranjivima. Dodatno, postoji velika opasnost od unošenja predatora ili drugih, kompetitivnih vrsta gmazova. Najčešći razlozi ugroženosti gmazova su fragmentacija i gubitak prirodnih staništa (uslijed melioracija, kanaliziranja vodotokova, prirodnog zaraštavanja lokvi i bara, onečišćenja voda). Vrlo veliki problem predstavljaju i prometnice, koje nemaju prolaze za životinje s usmjerivačima. Ugroženost uzrokuje i krivolov za zbirke i terariste. Glavni uzrok ugroženosti morskih kornjača u Jadranu je slučajni ulov u ribarske mreže. Dodatno su ugrožene smanjenjem površina područja na kojima se hrane (livade posidonije) i cvjetanjem mora. Obzirom na prisutnost ugroženih i potencijalno ugroženih vodozemaca i gmazova, izdvojeno je 19 područja vrijedna posebne zaštite i to u priobalju, otocima i na području Dinarida. Otoci Krk i Pag su od svih jadranskih otoka vjerojatno najnapučeniji ugroženim i potencijalno ugroženim vodozemcima i gmazovima u Hrvatskoj, Temeljem Zakona o zaštiti prirode strogo je zaštićeno 37 vrsta gmazova, a blažom kategorijom zaštite obuhvaćeno ih je 6: sljepić, oštroglava gušterica, zidna gušterica (strogo su zaštićene samo populacije otoka Cresa i Panonske nizine), bjelouška, poskok i riđovka. U sklopu provedbe NSAP­a iz 1999. g. pokrenut je projekt inventarizacije i praćenja stanja riječne kornjače. Izrađene su stručne podloge za proglašenje prvog posebnog herpetološkog rezervata "Majkovi" značajnog za riječnu kornjaču te stručna podloga za zaštitu akvatorija otoka Lošinja kao rezervata u moru značajnog za dobrog dupina, morske kornjače i očuvanje livada posidonije.

Tablica 13. Područja vrijedna posebne zaštite obzirom na prisutnost ugroženih i potencijalno ugroženih vodozemaca i gmazova. Izvor: Crvena knjiga vodozemaca i gmazova Hrvatske, DZZP, 2006. (u tisku). područje kriterij Jadransko more 3 ugrožene vrste

Dubrovačka okolica 2 ugrožene + 2 vjerojatno ugrožene/nedovoljno poznate vrste + 3 potencijalno ugrožene vrste

Južne padine Velebita, Poštaka i Dinare 2 ugrožene + 1 potencijalno ugrožena vrsta Dalmatinska Zagora od rijeke Zrmanje do rijeke Neretve

1 ugrožena vrsta + 2 vjerojatno ugrožene/nedovoljno poznate vrste + 2 potencijalno ugrožene vrste

Pelješac 1 ugrožena vrsta + 1 vjerojatno ugrožena/nedovoljno poznata vrsta + 2 potencijalno ugrožene vrste

Sjeverozapadna Istra 1 ugrožena + 1 vjerojatno ugrožena/nedovoljno poznata vrsta + 2 potencijalno ugrožene vrste

Područje sjeverozapadnoga dijela Velike Kapele 1 ugrožena vrsta

Krški plato južno od rijeke Mirne 1 ugrožena vrsta

Planine Kozjak, Mosor i Biokovo 3 vjerojatno ugrožene/nedovoljno poznate vrste + 1 potencijalno ugrožena vrsta

Slavonija i Podunavlje 2 vjerojatno ugrožene/nedovoljno poznate vrste + 4 potencijalno ugrožene vrste

Dugi otok 2 vjerojatno ugrožene/nedovoljno poznate vrste + 1 potencijalno ugrožena vrsta

Otok Cres 1 vjerojatno ugrožena/nedovoljno poznata vrsta + 3 potencijalno ugrožene vrste

Lastovsko otočje 1 vjerojatno ugrožena/nedovoljno poznata vrsta + 2 potencijalno ugrožene vrste

Otok Krk 1 vjerojatno ugrožena/nedovoljno poznata vrsta + 2 potencijalno ugrožene vrste + 1 ugrožena populacija

Otok Pag 1 vjerojatno ugrožena/nedovoljno poznata vrsta + 3 potencijalno ugrožene vrste

Starigradsko polje na otoku Hvaru 1 vjerojatno ugrožena/nedovoljno poznata vrsta + 1 potencijalno ugrožena vrsta

Otoci Jabuka, Svetac, Brusnik, Vis i 1 vjerojatno ugrožena/nedovoljno poznata vrsta + 1 potencijalno

36

Biševo ugrožena podvrsta Otok Sušac 1 potencijalno ugrožena podvrsta

Otočić Mala Palagruža 1 potencijalno ugrožena podvrsta. Mala Palagruža je vjerojatno posljednji otočić s autohtonom populacijom endemične jadranske gušterice.

1.3.4.1.3. Ptice

Do sada je na teritoriju Republike Hrvatske zabilježeno ukupno 375 vrsta ptica, od kojih čak 231 vrsta gnjezdarica. Kada se uzme u obzir 78 vrsta ptica koje se gnijezde u Hrvatskoj, a ugrožene su na europskom nivou, hrvatska ornitofauna je među najbogatijima u Europi. Hrvatska ornitofauna uključuje 130 vrsta navedenih u Dodatku I. Direktive o pticama. Kriterije, koje postavlja Bird Life International za područja važna za ptice u Europi (IBA područja), zadovoljava 39 područja ukupne površine 32 719,30 km², odnosno 40% hrvatskog teritorija. Sva se ova područja kvalificiraju kao NATURA 2000 područja, što ukazuje na veliku odgovornost Hrvatske u očuvanju europske ornitofaune. U Hrvatskoj su sa značajnim populacijama zastupljene neke u Europi izrazito ugrožene vrste. Razlog su uglavnom velike površine očuvanih staništa. Još uvijek postoje veliki močvarni kompleksi u dolinama Drave i Save, koji su izrazito vrijedni za gniježđenje vrsta vezanih uz vlažna staništa, kao što su: žličarka, čaplje, čigre, štekavac, crna i bijela roda te orao kliktaš. Globalno ugrožene vrste kao što je kosac, vrsta ovisna o prostranim vlažnim travnjacima, ili patka njorka, koja se gnijezdi uz stare rukavce i ekstenzivne ribnjake, još uvijek su dobro zastupljene u Hrvatskoj. Prirodna ili umjetna vlažna staništa, posebice šaranski ribnjaci, predstavljaju međunarodno važna područja za migraciju i zimovanje europskih ptica močvarica. Veliki šumski kompleksi bukve i jele u planinskim područjima Hrvatske važni su za brojne vrste sova, te za djetliće, tetrijeba, surog orla i druge. Obalu također naseljavaju neke značajne vrste kao što su bjeloglavi sup, eleonorin sokol, sredozemni galeb i druge vrste.

Tablica 14. Važna područja za ptice u Hrvatskoj.

Br Naziv područja Površina (ha) 1 Pokupski bazen 45.252,613 2 Sava kod Hruščice (s okolnim šljunčarama) 1.758,716 3 Turopolje 20.115,177 4 Donja Posavina 129.255,716 5 Jelas polje s ribnjacima Jelas i poplavnim pašnjacima uz Savu 41.349,805 6 Spačvanski bazen 43.013,788 7 Hrvatsko zagorje 130.187,297 8 Bilogora i Kalničko gorje 154.865,403 9 Ribnjaci uz Česmu (Siščani, Blatnica, Narta i Vukšinac) 23.223,666 10 Poilovlje s ribnjacima Končanica, Garešnica i Poljana 27.351,570 11 Ribnjaci Grudnjak i Našički ribnjak s kompleksom lužnjakovih šuma 20.578,253 12 Taložnice Virovitičke šećerane 47,855 13 Dravske akumulacije 3.779,997 14 Gornji tok Drave (od Donje Dubrave do Terezinog polja) 21.480,251 15 Srednji tok Drave (od Terezinog polja do Donjeg Miholjca) 9.308,180 16 Podunavlje i donje Podravlje 66.608,568 17 Obronci Fruške gore kod Iloka 7.852,243 18 Učka i Ćićarija 31.101,644 19 Gorski Kotar, Primorje i sjeverna Lika 272.551,437 20 Nacionalni park Plitvička jezera (s Vrhovinskim poljem) 31.341,067

37

21 Lička krška polja 287.819,201 22 Velebit 206.771,245 23 Sjeverozapadna Dalmacija i Pag 72.386,590 24 Ravni Kotari 10.170,549 25 Vransko jezero 108.887,177 26 Krka i okolni plato 47.217,022 27 Mosor, Kozjak i Trogirska zagora 58.412,005 28 Dinara 17.867,220 29 Cetina 19.556,312 30 Park prirode Biokovo 24.915,368 31 Delta Neretve 79.744,718 32 Akvatorij zapadne Istre 256.275,533 33 Kvarnerski otoci 72.456,898 34 Sjeverni dio zadarskog arhipelaga 100.138,905 35 Nacionalni park Kornati i Park prirode Telaščica 28.226,855 36 Srednjedalmatinski otoci i Pelješac 141.194,508 37 Nacionalni park Mljet 4.511,159 38 Lastovski arhipelag 19.583,400 39 Pučinski otoci 629.211,673 40 Koridor Palagruža –Lastovo – Pelješac 321.690,982

1.3.4.1.3.1. Ugroženost i mjere zaštite

Od ukupnog broja ptica u Hrvatskoj, 63% gnjezdarica i 32% negnjezdarica smatra se ugroženim prema podacima iz Crvene knjige ugroženih ptica Hrvatske (MZOPU, 2003). Regionalno je izumrlo 13 vrsta gnjezdarica i 2 vrste koje se ne gnijezde u Hrvatskoj. Od ostalog broja vrsta na crvenom popisu, podjednako su zastupljene one koje su pred izumiranjem i one kojima još ne prijeti izumiranje. Usporedimo li stanje hrvatske ornitofaune s europskom ili svjetskom razinom, primjetan je viši postotak ugroženosti. Naime, od ukupno 9932 vrste ptica u svijetu, pred izumiranjem je 1194 vrsta ili 12%, od 515 europskih ptičjih vrsta njih 26%, dok je u Hrvatskoj pred izumiranjem čak 32,9 %.

Slika 12. Važna područja za ptice u Republici Hrvatskoj. Izvor: DZZP, LIFE CRO­NEN, 2005.

38

Prema podacima iz Crvene knjige ugroženih ptica Hrvatske, jedan od glavnih razloga ugroženosti ptica u Hrvatskoj je nekontrolirani lov te krivolov, koji utječu na 78,4% ugroženih vrsta. Uz lov i krivolov vežu se i problemi trovanja drugih životinja, prilikom čega često stradavaju strvinari, ali i problem prevelikog izlova koji za posljedicu ima smanjenje količine plijena dostupnog krupnijim i srednjim grabljivicama. Veliki problem predstavlja i nedostatak nadzora, posebice u ornitološkim rezervatima. Naime, krivolov u zaštićenim područjima, kao što su posebni ornitološki rezervati vrlo je čest, pogotovo ukoliko nema javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjem, odnosno nadzornika koji bi eventualne krivolovce mogli sankcionirati. Na taj način, u ovim ornitološki bogatim područjima krivolovci nesmetano love bez realne opasnosti da će za to biti kažnjeni.Nestajanje močvarnih staništa, osobito u priobalnom dijelu, također je jedan od značajnih uzroka ugroženosti hrvatske ornitofaune. Time je pogođeno 43,2% ugroženih ptica. Primjer je dolina Neretve, područje priobalja s najvećim površinama pod trščacima, gdje se isušivanjem močvara (tzv. jendečenje) stvaraju nove poljoprivredne površine, prvenstveno za uzgoj mandarina i maslina. Na taj način nepovratno nestaju trščaci, kao važno stanište za čitav niz ugroženih ptičjih vrsta. Propadanje šaranskih ribnjaka, koji su, zbog nestanka većine močvarnih područja, vrlo važna zamjenska staništa za ptice močvarice, također je jedan od razloga ugroženosti. Upravo zbog toga nužno je održati šaranske ribnjake sa sadašnjim načinom proizvodnje te osigurati poticaje ribnjačarima kako bi proizvodnju na ribnjacima uskladili sa potrebama zaštite prirode.

LC 23%

NT 24% VU 10%

EN 16%

CR 12%

RE ­ gnjezdeća popilacija

5%

RE ­ potpuno 3%

DD 7%

Slika 13. Zastupljenost pojedinih kategorija ugroženosti gnijezdećih populacija ptica (EX­izumrle, RE­ regionalno izumrle, CR­kritično ugrožene, EN­ugrožene, VU­rizične, NT­niskorizične, DD­nedovoljno poznate). Izvor: Crvena knjiga ugroženih ptica Hrvatske, MZOPU, 2003.

Na veliki broj ptičjih vrsta djeluje i poljoprivreda. S jedne strane intenzivna poljoprivreda djeluje negativno na ptice koje nastanjuju travnjačke površine ili područja kultiviranih krajobraza, dok s druge strane zapuštanjem tradicionalnih poljoprivrednih djelatnosti nestaju važna područja za ptice otvorenih staništa.

39

NT 44% VU 4%

EN 21%

CR 6%

RE 4% DD 2%

LC 19%

Slika 14. Zastupljenost pojedinih kategorija ugroženosti negnijezdećih populacija ptica (EX­izumrle, RE­regionalno izumrle, CR­kritično ugrožene, EN­ugrožene, VU­rizične, NT­niskorizične, DD­ nedovoljno poznate). Izvor: Crvena knjiga ugroženih ptica Hrvatske, MZOPU, 2003.

Uništavanjem plitkih i muljevitih obala ugrožava se opstanak ćurlina. U Hrvatskoj ovakvih tipova staništa ima vrlo malo, te izgradnja obale i prisutnost velikog broja ljudi tijekom turističke sezone na ovakvim područjima, dovodi do njihove degradacije i nestanka. Gospodarenje šumama, predviđa i ostavljanje određenog broja poleglih, trulih i suhih stabala, no to treba dodatno uskladiti s potrebama zaštite ugroženih šumskih ptičjih vrsta. Uređivanjem, riječnih obala nestaju sprudovi, riječni otoci i strme riječne obale čime neposredno nestaju staništa ptica vezanih uz ova područja, a posredno se smanjuje i površina vlažnih livada oko rijeka budući da ovako regulirani (kanalizirani) vodotoci gube svoju mogućnost stvaranja novih vlažnih staništa.

% vrsta na koje djeluje od ukupnog broja ugroženih vrsta

78,4

4

38,6

22,7

22,7

12,5

12,5

11,4

10,2

9,1

9,1

8

30,7

0 10 20 30 40 50 60 70 80 90

Lov i krivolov

Nestajanje močvarnih područja

Intenziviranje poljodjelstva

Propadanje šaranskih ribnjaka

Turizam i rekreativne aktivnosti

Uništavanje plitkih muljevitih i pjeskovitih morskih obala

Odumiranje tradicionalnog stočarstva

Uređivanje šuma

Rubna populacija

Uređivanje rijeka

Skupljanje školjaka

Smanjenje količine plijena zbog preintenzivnog lova

Ostalo

Slika 15. Najvažniji razlozi ugroženosti hrvatske ornitofaune. Izvor: Crvena knjiga ugroženih ptica Hrvatske, MZOPU, 2003.

40

Tablica 15. Popis divljih svojti ptica zaštićenih temeljem ZZP koje su ujedno i lovna divljač (L). PORODICA VRSTA ­ znanstveno ime VRSTA ­ hrvatsko ime NAPOMENA

Anatidae Anas crecca Kržulja L Anas platyrhynchos Divlja patka L Anas querquedula Patka pupčanica L Anser albifrons Lisasta guska L Anser fabalis Guska glogovnjača L Aythya ferina Glavata patka L Aythya fuligula Krunata patka L

Columbidae Columba livia Divlji golub L Phasianidae Alectoris graeca ssp. saxatilis Jarebica kamenjarka L

Coturnix coturnix Prepelica L Perdix perdix Trčka L

Rallidae Fulica atra Liska L Scolopacidae Gallinago gallinago Šljuka kokošica negnijezdeća populacija ­ L

Scolopax rusticola Šljuka negnijezdeća populacija ­ L

Temeljem Zakona o zaštiti prirode u Hrvatskoj je strogo zaštićeno 326 vrsta ptica, a blažom kategorijom zaštite obuhvaćene su 33 vrste. Strogo su zaštićene sve gnjezdarice kao i vrste navedene na dodacima konvencija kojih je Republika Hrvatska stranka te na Dodatku I Direktive o pticama. Izuzetak predstavlja jarebica kamenjarka (Alectoris graeca ssp. saxatilis), vrsta navedena na Dodatku I Direktive o pticama, koja je na popisu zaštićenih vrsta kao lovna divljač. Novim Zakonom o lovstvu (NN140/05) ukinut je status lovne divljači za tri vrste pataka (Anas strepera – patka kreketaljka, Anas clypeata – patka žličarka i Anas acuta – patka lastarka), čije su populacije u Hrvatskoj, temeljem posljednjih ornitoloških istraživanja, prema IUCN standardima kategorizirane kao ugrožene, te su sukladno Zakonu o zaštiti prirode zaštićene u kategoriji „strogo zaštićene svojte“.

Od akcijskih planova za ptice predviđenih NSAP­om, izrađen je prijedlog akcijskog plana za eleonorinog sokola. Provodi se također i sustavni monitoring pojedinih vrsta ptica.

1.3.4.1.4. Sisavci

S 101 vrstom sisavaca, od čega je 90 autohtono, Hrvatska se svrstava među osam europskih zemalja s najvećom raznolikošću sisavaca. Najviše vrsta sisavaca zabilježeno je u okolici planine Medvednice (67 vrsta) i na području Dinarida, od granice sa Slovenijom do kraja južnog Velebita (do 66 vrsta). Planinska područja Dinarida, pokrivena prostranim šumskim kompleksima, još uvijek nastanjuju sve tri vrste velikih zvijeri – vuk, medvjed i ris, a raznolika fauna šišmiša zastupljena je s čak 34 vrste. Među njima treba izdvojiti i nedavno opisane vrste – Kolombatovićev i gorski dugoušan. Od morskih sisavaca samo je dobri dupin (Tursiops truncatus) stalno prisutan dok je čitav niz drugih vrsta reda Cetacea (kitovi) zabilježen u istočnom dijelu Jadrana. Sredozemna medvjedica više se ne razmnožava u Jadranu, no prijavljena su povremena viđenja pojedinačnih jedinki. U fauni sisavaca Hrvatske zastupljeni su i regionalni endemi, a njihov stvarni broj utvrdit će se daljnjim istraživanjima. Najpoznatiji je reliktni dinarski voluhar, čije pojedine izolirane populacije pokazuju veliku genetičku raznolikost. Smatra se da još neke vrste na području

41

Dinarida, kao na primjer planinska voluharica, alpski voluharić i divokoza, posjeduju populacije koje su više ili manje genetički izolirane, što će se utvrditi daljnjim genetičkim istraživanjima. Za sada je nejasan i taksonomski status primorske populacije vrtnog puha.

1.3.4.1.4.1. Ugroženost i mjere zaštite

Prema podacima iz Crvene knjige sisavaca Hrvatske (2006.) ugrožene su 43 vrste sisavaca. Od ukupnog broja globalno je ugroženo 16 vrsta sisavaca od kojih se čak pet smatra regionalno izumrlima u Hrvatskoj – Europska vidrica, Meheljev potkovnjak, sredozemna medvjedica, tekunica i sljepaš. Najugroženiji su dobri dupin, 6 vrsta šišmiša (dugokrili pršnjak, dugonogi šišmiš, sivi dugoušan, velikouhi šišmiš, blazijev potkovnjak i južni potkovnjak) i posljednja otočna populacija europske krtice, kvarnerska krtica. Za 20% vrsta nema dovoljno potrebnih podataka za procjenu rizika od izumiranja (stanje populacije i rasprostranjenost), no postoje indikacije da su ugrožene, kao što su npr. obični dupin, vidra i reliktni dinarski voluhar. Glavni razlozi ugroženosti sisavaca su nestajanje i fragmentacija staništa, krivolov, uništavanje kolonija šišmiša te uporaba pesticida. Izgradnjom autocesta kroz područje rasprostranjenosti velikih zvijeri, pojavila se opasnost značajnog fragmentiranja staništa ovih vrsta. Potencijalni negativni utjecaj smanjen je izgradnjom tzv. zelenih mostova, koji životinjama predstavljaju koridore za prijelaz novonastalih prepreka. No, usprkos tome, zabilježeni su slučajevi stradavanja velikih zvijeri na autocesti, posebice medvjeda na ličkoj dionici autoceste. .

LC 2%

DD 20%

NT 52%

VU 7%

EN 7%

RE 12%

Slika 16. Zastupljenost pojedinih kategorija ugroženosti u ukupnom broju ugroženih sisavaca. (EX­ izumrle, RE­regionalno izumrle, CR­kritično ugrožene, EN­ugrožene, VU­rizične, NT­niskorizične, DD­ nedovoljno poznate). Izvor: Crvena knjiga ugroženih sisavaca Hrvatske (u tisku), DZZP, 2005.

42

Temeljem Zakona o zaštiti prirode, strogo je zaštićeno 50 vrsta sisavaca. U kategoriju „zaštićenih“ uvrštene su 24 vrste, a to su lovne vrste te dijelovi populacija pojedinih strogo zaštićenih vrsta. U skladu s NSAP­u izrađeni su i tijekom 2004. godine usvojeni Planovi upravljanja vukom i risom (nadležno Ministarstvo kulture) te Plan gospodarenja medvjedom (nadležno Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva). Velike zvijeri se sustavno istražuju, uspostavljeno je i stalno praćenje njihovih populacija te organizirana mreža suradnika na terenu za dojave u slučaju pronalaska ozlijeđenih ili usmrćenih jedinki. Aktivnosti povezane sa zaštitom velikih zvijeri redovito se prate edukativnim i informativnim kampanjama. Provodi se i inventarizacija i monitoring šišmiša u špiljama na cijelom području Hrvatske te Kolombatovićevog šišmiša u Istri.

1.3.4.2. Beskralješnjaci

1.3.4.2.1. Beskralješnjaci kopna

U Hrvatskoj je do sada zabilježeno 15.474 svojti kopnenih beskralješnjaka (Tablica 17.). Ova skupina dominira brojnošću i raznolikošću vrsta, no još je uvijek nedovoljno istražena. Dosadašnja istraživanja nisu bila sustavna, što se očituje u tome da je istraženo tek 20% teritorija Hrvatske (najbolje je istraženo priobalje i otoci) i u tome da su pojedine skupine kopnenih beskralješnjaka istražene vrlo dobro (kao Lepidoptera te pojedine porodice Coleoptera i Diptera), a neke su gotovo nepoznate. No, novijim istraživanjima provedenim u razdoblju od 1999.­2006. g. unaprijeđena su saznanja o kopnenim beskralješnjacima. Kroz to razdoblje utvrđeno je 47 novih porodica i 198 novih svojti kopnenih beskralješnjaka.Tako su otkrivene brojne nove vrste za Hrvatsku, a među njima i endemi, npr. za skupinu Thysanoptera utvrđeno je 6 novih vrsta, Diptera (Hippoboscidae) 9, Tabanidae 7, Culicidae 2 nove vrste. Od endema otkrivena je vrsta Panorpa plitvicensis iz reda Mecoptera (Insecta) i dr.

Tablica 17. Pregled broja svojti kopnenih beskralješnjaka (kod nekih skupina u broj svojti uključene su vrste i podvrste). taksonomska kategorija broj

porodica broj

svojti broj

endema %

endema ASCHELMINTHES Nematodes 40 100 Nematomorpha 2 16 6? Acanthocephala 3 11 MOLLUSCA Gastropoda 42 470 90 20,00 ANNELIDA Clitelata, Oligocheta 7 141 18 12,77 TARDIGRADA 1 7 ARTHROPODA Chelicerata Arachnida Scopiones 1 3 Aranea 35 662 48 7,25 Pseudoscorpiones 10 109 38 34,86 Opiliones 8 65 13 20,00 Acarina 63 201 12 5,97 Palpigrada 1 2 1 50,00

43

Tracheata Myriapoda Chilopoda 7 89 5 5,62 Diplopoda 22 179 46 25,70 Pauropoda 1 4 Symphila 2 10 Insecta Apterygota Collembola 13 105 3 2,86 Protura 1 4 Diplura 1 7 Thysanura 2 3 Pterygota Ephemeroidea 7 25 Odonata 9 68 Blattoidea 3 21 Dictioptera (Mantodea) 2 6 Ispotera 1 2 Plecoptera 7 24 Cheleutoptera 1 2 Orthoptera 13 169 Embioptera 1 1 Dermaptera 3 11 Coleoptera 76 5894 Coleoptera špiljski 6 106 41 Megaloptera 1 4 Rhaphidioptera 1 6 Planipennia 9 83 Mecoptera 2 5 1 Trichoptera 18 130 2 3,45 Lepidoptera 82 2508 7 0,28 Diptera 61 1868 Siphonaptera 4 80 1 1,29 Hymenoptera Aculeata (Apocrita) 26 718 4 0,56 Symphyta 13 434 Psocoptera 12 61 Malophaga 4 5 Anoplura 2 5 Thysanoptera Terebrantia 2 73 Tubulifera 1 46 Hemiptera Heteroptera 38 700 10 1,43 Homoptera 17 231 5 2,16

Ukupno 684 15474 351

1.3.4.2.1.1. Ugroženost i mjere zaštite

Od poznatih skupina kopnenih beskralješnjaka do sada je analizirana ugroženost skupina danjih leptira i vretenaca, tako je od ukupno 187 svojti danjih leptira ugroženo 38 vrsta, a od 71 svojte vretenaca ugroženo je njih 31 (prema Crvenom popisu ugroženih biljaka i životinja Hrvatske). Glavni su razlozi ugroženosti pojedinih vrsta beskralješnjaka promjene i uništavanje staništa, sve vrste onečišćenja, prekomjerna uporaba pesticida, unošenje alohtonih vrsta te prekomjerno iskorištavanje i skupljanje.

44

Melioracijom ili globalnim isušivanjem vlažna staništa prelaze u druge tipove staništa s izmijenjenom florom i faunom. Takve promjene imaju primjerice izravan utjecaj na ugroženost vrsta leptira Lycaena dispar, Heteropterus morphens Coenonympha oedipus idr. Prekomjerna primjena pesticida posebno negativno utječe na podzemnu faunu tla. Tako su ugroženi bioindikatori kvalitete tla kao Collembola, Protura, Diplura te razvojni stadiji i mnogih drugih redova beskralješnjaka. Zakonom o zaštiti prirode strogo je zaštićeno 199 svojti beskralješnjaka (kopneni beskralješnjaci i beskralješnjaci Jadrana) i sva podzemna fauna. U kategoriju „zaštićenih vrsta“ uvrštena je 31 svojta i to uglavnom iz skupina leptira i vretenaca. Prema NSAP­u izrađen je crveni popis vretenaca te crvena knjiga danjih leptira. Pripremljen je i akcijski plan zaštite vrste danjeg leptira močvarnog okaša.

NT 26%

VU 11%

EN 5% CR 13%

DD 45%

Slika 17. Zastupljenost pojedinih kategorija ugroženosti danjih leptira (EX­izumrle, RE­regionalno izumrle, CR­kritično ugrožene, EN­ugrožene, VU­rizične, NT­niskorizične, DD­nedovoljno poznate). Izvor: Crveni popis ugroženih biljaka i životinja Hrvatske, DZZP, 2004.

LC 8% NT 6%

VU 6%

EN 6%

CR 19%

RE 6%

DD 49%

Slika 18. Zastupljenost pojedinih kategorija ugroženosti vretenaca (EX­izumrle, RE­regionalno izumrle, CR­kritično ugrožene, EN­ugrožene, VU­rizične, NT­niskorizične, DD­nedovoljno poznate).

45

1.3.4.2.2. Beskralješnjaci voda na kopnu

Zabilježeno je 1780 svojti beskralješnjaka u kopnenim vodama Hrvatske (Tablica 18). U razdoblju 1999.­2006. povećao se broj poznatih svojti unutar skupina Trichoptera i Copepoda, što je posljedica intenzivnijeg istraživanja posljednjih nekoliko godina. U bliskoj budućnosti očekuje se još novih otkrića s obzirom na povećani interes za istraživanje pojedinih skupina (Ephemeroptera, Plecoptera).

Tablica 18. Pregled broja svojti beskralješnjaka slatkih i boćatih voda* koleno/razred/red broj svojti endemi % endema PROTOZOA

Sarcodina 54 Ciliophora 214

SPONGIA 4 PLATODES

Turbellaria Temnocephalidea 5 Tricladida 15

CNIDARIA Hydrozoa 6

ASCHELMINTHES 360 MOLLUSCA

Gastropoda 139 79 56,83 Bivalvia 17 1 5,88

ANNELIDA Polychaeta 1 1 100 Oligochaeta 81 2 2,47 Hirudinea 17 1 5,88

TARDIGRADA 7 ARTHROPODA

Arachnida Acarina 142

Crustacea Maxillopoda Copepoda Harpacticoida 44 2 4,55 Calanoida 17 Cyclopoida 52 3 5,77

Branchiopoda Cladocera 35 Notostraca 2 Diplostraca 5

Malacostraca Syncarida 2 Decapoda 8 3 37,50 Amphipoda 85 49 57,65 Isopoda 34 26 76,47

Ostracoda 63 1 Insecta

Ephemeroptera 24 Plecoptera 24 Odonata 68 Trichoptera 130 2 1,54 Neuroptera

Megaloptera 4 Mecoptera 5 1 20,00

1664 172 10,34 Diptera

Chironomidae 125

UKUPNO 1780 172 9,66 * U ukupan broj svojti nisu uključeni (osim Chironomidae) brojni predstavnici skupine Insecta čije ličinke žive u vodi (npr. ostale porodice Diptera), ali ni predstavnici nekih skupina kukaca kojih većina vrsta spada u kopnenu faunu, a u manjem su broju zastupljeni u vodama (npr. Collembola, Coleoptera, Heteroptera). Razlog tome je neistraženost navedenih skupina i postojanje bar približno točnog popisa vrsta koje nastanjuju kopnene vode.

46

Od ukupnog broja poznatih skupina beskralješnjaka voda na kopnu 172 svojte su endemi, što iznosi više od 10 % slatkovodne faune beskralješnjaka. Posebno treba naglasiti da većina endema naseljava podzemne vode, poput predstavnika skupina Gastropoda, Amphipoda, Isopoda, Decapoda. U nadzemnim vodama veliki udio endema nalazimo također među puževima.

1.3.4.2.2.1. Ugroženost i mjere zaštite

Razlozi ugroženosti pojedinih vrsta su uništavanje ili promjena staništa (pregradnja i regulacija tekućica, isušivanje močvara, fragmentacija staništa), razne vrste onečišćenja, prekomjerno korištenje pesticida, unos stranih vrsta te prekomjerno iskorištavanje i sabiranje. Od posebno ugroženih staništa treba istaknuti važnost močvara i vlažnih staništa, a koja su izrazito slabo istražena. Već i malobrojna istraživanja pokazuju da se radi o područjima velike biološke raznolikosti. Posljednja istraživanja na Lonjskom polju to zorno pokazuju jer su utvrđene čak tri nove vrste rakova iz redova Notostraca i Diplostraca za faunu Hrvatske. Vrlo je vjerojatno da će daljnja istraživanja dati još značajnih rezultata.

1.3.4.2.3. Beskralješnjaci Jadranskoga mora

Fauna jadranskih beskralješnjaka vrlo je raznolika, ali općenito još uvijek nedovoljno istražena. U Jadranu je do sada zabilježeno 5.647 vrsta beskralješnjaka (Tablica 19.). Prema dostupnim podacima kao jadranski endem se navodi samo jedna vrsta mješčićnica (Polycitor adriaticus), što još nije u potpunosti potvrđeno zbog slabe istraženosti te skupine u drugim dijelovima Sredozemlja. Faunistički je najbolje poznato priobalje i pučina sjevernog Jadrana, a vrlo su slabo istražena ušća rijeka duž naše obale, pučinski niz otoka i duboka kotlina južnoga Jadrana.

1.3.4.2.3.1. Ugroženost i mjere zaštite

Beskralješnjake Jadranskog mora ugrožava izlovljavanje i uništavanje staništa zbog gospodarskog korištenja te turizam. Od gospodarski značajnih vrsta najviše su ugroženi škamp i jakopska kapica, a vrlo su ugrožena i naselja crvenog koralja. Ponegdje su ronioci gotovo potpuno istrijebili naselja hlapa i jastoga. Unatoč dugogodišnjoj zakonskoj zaštiti perisku i dalje ugrožavaju ronioci turisti koji ju kao suvenir nesmetano izlovljavaju te je na mnogim turistički značajnim područjima vrsta već nestala. Na nekim mjestima našeg dijela Jadrana ozbiljnu prijetnju postojećim životnim zajednicama morskog dna predstavlja širenje invazivnih stranih vrsta zelenih alga roda Caulerpa koji u Jadranu nemaju prirodnih neprijatelja.

Tablica 19. Raznolikost beskralješnjaka Jadranskog mora na temelju postojećih podataka. Izvor: Zavodnik, D., 2005.

broj vrsta koljeno razred zaštićenih broj

redova broj

porodica broj

rodova ukupno ugroženi h

zaštićeni h

SARCOMASTIGOPHORA Mastigophorae 1 1 10 14 0 0 Granuloreticulosae 1 69 192 583 0 0 Sticholonchea 1 1 1 0 0 Phaeodaria 2 9 11 16 0 0 Polycistinea 2 13 33 35 0 0

47

Acantharia 12 22 27 0 0 SPOROZOA Gregarinidea 1 1 1 1 0 0

Coccidea 1 3 6 23 0 0 MYXOZOA Myxosporea 1 7 11 25 0 0 CILIOPHORA Holotricha 3 13 25 36 0 0

Peritricha 1 5 6 21 0 0 Spirotricha 3 22 70 150 0 0

PORIFERA Calcispongiae 2 7 9 35 0 0 Hexactinellidae 1 1 1 1 0 0 Demospongiae 11 42 100 185 1 4

PLATYHELMINTHES Turbellaria 6 25 41 60 0 0 Trematoda 23 46 61 0 0 Cestoda 4 5 8 0 0

GNATHOSTOMULIDA 2 3 4 5 0 0 CNIDARIA Hydrozoa 3 59 138 212 0 0

Anthozoa 9 35 74 97 2 4 Scyphozoa 4 8 11 11 0 0

CTENOPHORA 4 6 8 10 0 0 ROTIFERA 3 9 17 31 0 0 GASTROTRICHA 2 5 15 36 0 0 CEPHALORHYNCHA Kinorhyncha 2 4 7 13 0 0 ACANTHOCEPHALA 3 4 5 0 0 NEMATODA Adenophorea 2 34 136 287 0 0

Secernentea 8 11 25 0 0 PRIAPULIDA 2 3 3 0 0 KAMPTOZOA 1 3 3 6 0 0 NEMERTINA Anopla 4 8 14 0 0

Enopla 3 6 8 13 0 0 MOLLUSCA Aplacophora 2 4 5 7 0 0

Polyplacophora 1 5 7 16 0 0 Gastropoda 17 125 271 565 4 3 Scaphopoda 2 4 5 9 0 0 Bivalvia 9 56 130 228 11 6 Cephalopoda 3 13 26 41 1 0

SIPUNCULA Sipunculidea 2 3 6 11 0 0 Phascolosomatidea 2 2 3 7 0 0

ECHIURA 1 2 2 0 0 ANNELIDA Polychaeta 60 286 579 1 0

Oligochaeta 3 8 13 0 0 Hirudinea 2 3 3 0 0

TARDIGRADA 1 3 3 4 0 0 ARTHROPODA Arachnida 1 4 16 41 0 0

Pantopoda 5 9 23 0 0 Crustacea 26 260 711 1530 6 7

PHORONIDA 1 1 0 0 BRYOZOA Gymnolaemata 2 46 96 211 0 0

Stenolaemata 1 10 27 52 0 0 BRACHYOPODA Craniata 1 1 1 2 0 0

Rhynchonellata 1 5 7 9 0 0 HEMICHORDATA Enteropneusta 3 4 4 0 0 ECHINODERMATA Crinoidea 1 1 2 2 0 0

Holothuroidea 3 8 16 36 0 36 Asteroidea 5 10 15 23 0 1 Ophiuroidea 2 8 12 22 0 0 Echinoidea 4 11 16 21 0 1

CHAETOGNATHA 4 10 11 0 0 TUNICATA Appendicularia 3 14 27 0 0

Thaliacea 3 7 9 0 0 Ascidiacea 3 11 32 87 0 0

CHORDATA Cephalochordata 1 1 1 0 0

UKUPNO 161 1.122 2.789 5.647 26 26

U Hrvatskoj je temeljem Zakona o zaštiti prirode zaštićeno 26 vrsta morskih beskralješnjaka, uključujući prstaca. Stanište prstaca zaštićeno je Zakonom o morskom ribarstvu, a nije dozvoljena ni prodaja odnosno ponuda prstaca u ugostiteljstvu. Istim su Zakonom utvrđeni i uvjeti izlovljavanja prave spužve, crvenog koralja te nekih vrsta školjkaša i rakova. Pravilnikom o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za očuvanje stanišnih tipova iz 2006. propisane su mjere za očuvanje

48

ugroženih i rijetkih staništa u povoljnom stanju, uključujući i morska staništa kao što su primjerice naselja posidonije.

1.3.4.2.3.2. Gospodarski značajne vrste

Predstavnici nekih skupina morskih beskralješnjaka koriste se kao hrana, ali samo se nekolicini pridaje i gospodarsko značenje. Uglavnom su to veliki raci, glavonošci i nekoliko vrsta školjkaša, od kojih se kamenica i dagnja uzgajaju. Jestivim se smatra oko dvjesto vrsta (3.5 %) jadranskih beskralješnjaka. Osim glavonožaca, na našim se ribarnicama danas nalazi dvadesetak vrsta školjkaša i rakova, od puževa volak i ogrc, a od mješčićnica morsko jaje.

1.3.4.2.3.3. Smjernice za naredno razdoblje

o inventarizirati i kartirati svojte na Dodatku II Direktive o staništima i na dodacima Direktive o pticama, značajnim za uspostavu nacionalne ekološke mreže i mreže NATURA 2000 te svojte na Dodatku IV Direktive o staništima

o istražiti sve nedovoljno poznate svojte o izraditi crvene knjige neobrađenih skupina životinja i gljiva o nastaviti s uspostavom nacionalnog sustava monitoringa biološke raznolikosti,

posebice kroz edukaciju amatera i razvijanje suradnje s institucijama, udrugama i drugim subjektima koji sudjeluju u prikupljanju podataka o biološkoj raznolikosti

o uspostaviti informacijski sustav zaštite prirode koji će uključivati podatke o divljim svojtama

o izraditi akcijske planove zaštite ugroženih svojti o podizati svijest o vrijednosti divljih svojti kroz sustavnu edukaciju i informiranje te

ugradnju zaštite prirode u školske programe o poboljšati provedbu mjera zaštite prirode ugrađenih u prostorne planove i planove

gospodarenja prirodnim resursima; o donijeti Pravilnik o ocjeni prihvatljivosti zahvata za prirodu i osigurati njegovu

provedbu kroz stručno osposobljavanje djelatnika nadležnih institucija o u problematiku zaštite prirode aktivno uključiti lokalno stanovništvo

1.3.5. Invazivne vrste

Invazivne strane vrste drugi su razlog ugroženosti biološke raznolikosti na globalnom nivou, odmah nakon direktnog uništavanja staništa. Pored negativnog utjecaja na biološku raznolikosti, invazivne vrste mogu negativno utjecati na život i zdravlje ljudi te nanijeti ozbiljne štete gospodarskom razvitku.

Kao i ostale europske zemlje, Hrvatska ima sve više problema s invazivnim stranim vrstama (IAS). Najstariji poznati problem datira još iz 1910. godine, kada je 11 primjeraka indijskog mungosa (Herpestes javanicus auropunctatus) uneseno na otok Mljet kako bi se smanjila populacija zmija otrovnica. Za dvadesetak godina, nakon što su istrijebili sve zmije, mungosi su počeli napadati druge male divlje životinje, migratorne ptice i domaće životinje. U prošlosti

49

je bilo pokušaja potpunog uklanjanja mungosa, ali bez većeg uspjeha. Svake se godine ukloni oko 100 jedinki, no mungosi i dalje nastanjuju otok nanoseći velike štete populacijama divljih i domaćih životinja.

Postoji niz stranih invazivnih vrsta koje imaju veliki negativni utjecaj na biološku raznolikost Hrvatske. To su prije svega alohtone zelene alge u Jadranu, Caulerpa taxifolia i Caulerpa racemosa.

Caulerpa taxifolia je zabilježena na tri područja: Starogradski zaljev i Malinska 1994., Barbatski kanal 1996. godine (Slika 5. i 6.). Nakon akcija uklanjanja te zbog niskih zimskih temperatura mora, u Barbatskom kanalu nakon 2002. alga više nije pronađena. Krajem 2005. godine, zbog uklanjanja i niskih zimskih temperatura, alga je i na području Malinske bila prisutna na površini od svega 1 m 2 . Krajem 2005. godine alga je u Starogradskom zaljevu bila sporadično prisutna na dva tzv. izdvojena lokaliteta dok je na području tzv. glavnog lokaliteta zahvatila područje veće od 70 ha. Od 1997. na području Starogradskog zaljeva povremeno su se provodili projekti njenog uklanjanja s ciljem potpunog uklanjanja alge na izdvojenim nalazištima i usporavanja širenja alge na rubnom području glavnog nalazišta. Alga je u potpunosti uklonjena na šest izdvojenih nalazišta.

Invazivni varijetet vrste Caulerpa racemosa zabilježen je prvi puta u Hrvatskoj u jesen 2000. na Paklenim otocima. Do kraja 2005. godine alga je zabilježena na 43 nalazišta od kojih 42 od Cavtata do Visa te jedan u Vrsaru (Istra) (Slika 19. i 20).

Uklanjanje alge Caulerpa racemosa zahtjevnije je i manje učinkovito nego uklanjanje alge Caulerpa taxifolia. Njeni su fragmenti sitniji i teže uočljivi, a alga se primarno širi morskim strujama, što nije slučaj s algom Caulerpa taxifolia. Ministarstvo kulture financira aktivnosti kontrole i uklanjanja ovih algi. Aktivnosti su usredotočene na područje četiriju morskih parkova Brijuni, Kornati, Telaščica i Mljet, s posebnim naglaskom na sprječavanje širenja algi na području kanala Soline i Velikom jezeru u Nacionalnom parku Mljet.

Slika 19. Nalazišta vrste Caulerpa taxifolia u Jadranskom moru. Izvor: Rasprostranjenost invazivnih svojti roda Caulerpa u Jadranskom moru 2004., Institut za oceanografiju i ribarstvo u Splitu.

50

Slika 20. Nalazišta vrste Caulerpa racemosa u Jadranskom moru. Izvor: Rasprostranjenost invazivnih svojti roda Caulerpa u Jadranskom moru 2004., Institut za oceanografiju i ribarstvo u Splitu.

Tijekom prošlog stoljeća u rijeke dunavskog i jadranskog slijeva uneseno je 16 alohtonih vrsta riba (Tablica 20.). Ove vrste nanose veliku štetu autohtonoj ihtiofauni, a naročito su ugrožene rijeke jadranskog slijeva, bogate endemičnim vrstama riba.

Tablica 20. Unesene strane vrste riba u Hrvatskoj. hrvatski naziv vrste latinsko ime vrste kalifornijska pastrva Oncorhynchus mykiss babuška Carrasius gibelio sunčanica Lepomis gibbosus zlatna ribica Carassius auratus sivi glavaš Hypophthalmichthys molitrix bijeli glavaš Hypophthalmichthys nobilis bijeli amur Ctenopharyngodon idella bezribica Pseudorasbora parva patuljasti somić Ameiurus nebulosus jezerska zlatovčica Salvelinus alpinus potočna zlatovčica Salvelinus fontinalis pastrvski grgeč Micropterus salmoides crni somić Ameiurus melas sjeverna ozimica Coregonus peled velika ozimica Coregonus lavaretus gambuzija Gambusia affinis

Školjkaš Dressenia polymorpha proširio se rijekom Dravom, te osim što stvara velike probleme na hidro­energetskim postrojenjima, ugrožava autohtone populacije školjkaša (Unionidae) kao i faunu dna općenito. Invazivna vrsta riječnog raka Orconectes limosus, prijenosnika račje kuge, zabilježena je na području Kopačkog rita i ubrzano se širi Dunavom. Isto je tako vrsta kineskog raka Eriocheir sinensis pronađena u Dunavu na području

51

Vojvodine te iako još nije evidentiran u Hrvatskoj, predstavlja potencijalnu opasnost za biološku raznolikost.

Poseban problem predstavljaju invazivne vrste na otocima čiji su ekološki sustavi zbog izoliranosti posebno osjetljivi. Mediteranska forma crnog štakora Rattus rattus i talijanska gušterica Podarcis (sicula) campestris izrazito negativno utječu na autohtonu otočnu faunu.

Alohtone vrste divljači, namjerno unesene u otočna i kopnena lovišta, posebna su problematika. Osim što su u kompeticiji sa autohtonom divljači, one su često i prijenosnici novih vrsta nametnika koji dodatno negativno utječu na autohtone populacije. Samo neki od primjera su divlje svinje (Sus scrofa) čija populacija je izmakla kontroli na kvarnerskim otocima, nanoseći štete lokalnom stanovništvu i mijenjajući prirodne eko­sustave otoka, te mufloni (Ovis aries musimon) na poluotoku Pelješcu, koji zbog nedostatka prirodne ispaše uništavaju tradicionalne nasade vinove loze.

Opasnost predstavljaju i invazivne biljne vrste. Najpoznatija je ambrozija (Ambrosia artemisifolia) koja obraštava ruderalna staništa, potiskuje autohtone korovne i ruderalne vrste, a zbog velike proizvodnje peludi jedan je od glavnih alergena u Europi. Slijedeći primjer je vrsta Amorpha fruticosa koja je namjerno unesena zbog svojih medonosnih svojstava, a danas se nezaustavljivo širi prekrivajući vlažne travnjake nizinskih područja (Lonjsko polje).

U tijeku je izrada baze podataka invazivne flore Hrvatske te popisa neofitske flore i staništa.

Zakonski propis koji regulira ovu problematiku je Zakon o zaštiti prirode, a odredbe koje se odnose na alohtone i invazivne vrste, ugrađene su i u druge sektorske propise. Tako Zakon o lovstvu i Zakon o otocima reguliraju unošenje alohtonih vrsta divljači, dok zakoni o morskom i slatkovodnom ribarstvu reguliraju uzgoj i unos alohtonih morskih/slatkovodnih vrsta. Zakon o dobrobiti životinja zabranjuje puštanje kućnih ljubimaca i unos stranih vrsta na taj način.

U zadnjih dvadesetak godina veliku opasnost predstavljaju balastne vode kao glavni uzrok unosa invazivnih stranih (alohtonih) vrsta u vodene, naročito morske, ekosustave. Ministar mora, turizma, prometa i razvitka imenovao je radnu skupinu sastavljenu od članova nadležnih tijela i znanstvenih institucija, koja bi do kraja 2006. godine trebala izraditi konačni nacrt propisa o upravljanju i nadzoru vodenog balasta, vodeći računa o potrebi usklađivanja s europskim zakonodavstvom.

U smislu rješavanja problematike invazivnih vrsta, 2006. godine održana je Nacionalna radionica i invazivnim stranim vrstama, gdje su bile uključene sve zainteresirane skupine; nadležna državna tijela, znanstvene institucije, nevladine udruge kao i šira javnost na nacionalnom i međunarodnom nivou, i na kojoj se doneseni zaključci i preporuke za daljnje djelovanje. (U sklopu PHARE projekta Provedba programa NATURA 2000 u Hrvatskoj, koji bi trebao započeti 2007. godine, predviđa se rad na problematici invazivnih vrsta i to kroz izradu izvješća o stanju invazivnih vrsta u Hrvatskoj i prijedlog rješavanja problema dvije najproblematičnije invazivne vrste u Hrvatskoj.)

Smjernice za rješavanje problematike invazivnih vrsta

• utvrditi postojeće stanje invazivnih vrsta i sastaviti njihov popis (crna, siva i bijela lista) • osnovati tehničku i savjetodavnu radnu skupinu koja će savjetovati i pomagati

državnim tijelima/agencijama • izraditi Nacionalnu strategiju o invazivnim stranim vrstama • jačati sustav informiranja i educiranja šire javnosti o invazivnim stranim vrstama • izraditi programe rješavanja pitanja alohtone divljači na otocima i najproblematičnijih

invazivnih vrsta • izraditi potrebne zakonske propise kojima će se urediti postupanje s balastnim

vodama brodova

52

1.4. Udomaćene zavičajne svojte

53

1.4.1. Uvod

Baštinjene biljne sorte i životinjske pasmine koje su se razvile kao posljedica tradicionalnog uzgoja čine dio hrvatske prirodne baštine.

Zaštita udomaćenih pasmina i starih sorti biljaka je u nadležnosti različitih tijela državne uprave i regulirana sa nekoliko Zakona (Zakon o zaštiti prirode, Zakon o stočarstvu, Zakon o veterinarstvu, Zakon o dobrobiti životinja, Zakon o sjemenarstvu). Izvorne pasmine životinja uzgojenih u Hrvatskoj su registrirane i procijenjena je njihova ugroženost prema klasifikaciji FAO­a (Food and Agriculture Organisation), ali još uvijek ne postoji cjeloviti popis zavičajnih sorti biljaka pa time i uvid u njihovo stanje

1.4.2. Stare pasmine životinja

Hrvatski selekcijski centar vodi središnji popis uzgojno vrijednih životinja udomaćenih pasmina i procjenjuje ugroženost. Prema podacima ovog centra na listi kritično ugroženih svojti domaćih životinja nalaze se međimurski konj, slavonski podolac, buša i turopoljska svinja, a ugrožene svojte su magarci, istarsko govedo, dubrovačka ruda, cigaja i crna slavonska svinja. Tijekom 2005. godine došlo je do stanovitih promjena u selekciji udomaćenih pasmina, kriteriji su pooštreni i puno manji broj jedinki svake pojedine pasmine uvršten je na popis. Mjerodavno ministarstvo dalo je suglasnost za proglašenje novih udomaćenih svojti: rapske ovce, hrvatske šarene koze i hrvatske bijele koze. Centar za reprodukciju u stočarstvu Hrvatske brine se za očuvanje prirodnih rezervi kroz organizirano prikupljanje sperme kvalitetnih rasplodnjaka i njeno deponiranje u «banku sperme». Na taj način dugoročno osigurava kvalitetan genetski resurs za istarsko govedo, bušu i slavonsko­srijemskog podolca. Takav način očuvanja trebao bi se primjeniti i za ostale izvorne pasmine. Park prirode Lonjsko polje u svom edukativnom programu nazvanom «Autohtone pasmine u PP Lonjsko polje» promovira posavskog konja. Centar za reprodukciju u stočarstvu i Hrvatska udruga uzgajača buša zajedno rade na revitalizaciji te stare pasmine goveda. Tijekom 2004. godine na dobru «Lemeš» formirano je stado buša pojedinačnim odabirom i otkupom od strane Centra. Odabirom 20 kvalitetnih rasplodnih krava i 1 bikom iz tog izvora osnovano je nukleus stado u PP Lonjsko polje. Budući da točno brojčano stanje prije takvih zahvata nije bilo poznato, a nije bilo ni sustavnog pregleda stanja na terenu ni označenih i registriranih jedinki ovaj program uvelike pridonosi očuvanju kritično ugrožene pasmine. U Višnjanu djeluje Udruga uzgajača istarskih goveda. Kao jedan od većih problema navodi se smanjivanje poticaja za držanje istarskih goveda. O slavonsko­srijemskom podolskom govedu skrb vode Centar za reprodukciju i PP Lonjsko polje, koji je otkupio stado podolskih goveda od Centra za reprodukciju, ne samo za održanje ugrožene izvorne pasmine, već prepoznavši značajnu ulogu tog goveda u suzbijanju širenja amorfe. Zahvaljujući potpori iz programa Europske komisije LIFE nabavljeno je i mobilno izmuzište. U Dalmaciji i Primorju postoji nekoliko utočišta koja djeluju u okviru udruga koji vode brigu o autohtonim pasminama magarca (npr. Liburna – skrbi za primorske i kvarnersko­istarske magarce te Tribunj ­skrbi za dalmatinskog magarca).

54

Tablica 21. Stanje u populacijama hrvatskih zavičajnih pasmina. Izvor: Hrvatski stočarski centar, 31. 12. 2004. Nf – broj ženki, Nm – broj mužjaka, Ne – efektivna veličina populacije.

Naša najčešće spominjana pasmina svinja je turopoljska šara. Danas postoji krdo u Turopoljskom lugu o kojem skrbi udruga «Plemenita općina Turopolje» i u PP Lonjsko polje u okviru već spomenutog edukativnog programa autohtonih pasmina. Postoji i nekoliko

PASMINA Nf Nm ukupno grla Ne status trend

KONJI

MEĐIMURSKI KONJ 26 3 29 10,76 KRITIČNO UGROŽENA ↓

POSAVSKI KONJ 1.399 106 1.505 394,14 ↑

LIPICANAC 254 144 398 367,60 ↑

HRVATSKI HLADNOKVRNJAK 1.313 93 1.406 347,14 ↑

MAGARCI 612 192 804 584,60 UGROŽENA ↑

GOVEDA

ISTARSKO GOVEDO 272 28 300 101,55 UGROŽENA ↑

SLAVONSKI PODOLAC 36 1 37 3,89 KRITIČNO UGROŽENA ↑

BUŠA 49 4 53 14,79 KRITIČNO UGROŽENA ↑

OVCE

ISTARSKA PRAMENKA 2.189 51 2.240 199,36 ↑

DUBROVACKA RUDA 233 18 251 66,84 UGROŽENA ↑

PAŠKA 1.377 41 1.418 159,26 ↓

CRESKA 373 11 384 42,74 ↓

LIČKA PRAMENKA 4.675 123 4.798 479,39 ↓

DALMATINSKA PRAMENKA 1.984 48 2.032 187,46 ↓

CIGAJA 733 19 752 74,08 UGROŽENA ↑

KOZE

DOMAĆA KOZA 292 7 299 27,34 ↓

SVINJE

TUROPOLJSKA 117 10 127 36,85 KRITIČNO UGROŽENA ↑

CRNA SLAVONSKA 558 52 610 190,27 UGROŽENA ↑

PERAD

ZAGORSKI PURAN 356 1.577 1933 1.161,74 ↑

55

nukleus stada u Austriji. Jedna od pasmina koja je smišljeno uzgojena na našim prostorima još daleke 1860. godine je crna slavonska svinja – Pfeifferova svinja. U tijeku je projekt pod nazivom Slavonski domaći kulen u okviru kojeg su predviđene i akcije uzgoja nukleus stada. Naša najveća pasmina ovaca je cigaja. Jači i brojniji uzgoji nalaze se izvan naše zemlje (Rumunjska, Vojvodina, Mađarska, Bugarska i Rusija). Registar svih pasmina pasa u Hrvatskoj vodi Hrvatski kinološki savez (HKS) koji izdaje i hrvatske rodovnice za sve pse prijavljene i okoćene na teritoriju Hrvatske. Posebna briga vodi se o autohtonim pasminama pasa. Neke su do današnjeg dana i službeno registrirane – dalmatinski pas, istarski kratkodlaki gonič, istarski dugodlaki gonič, posavski gonič i hrvatski ovčar. Hrvatski kinološki savez kao posebno vrijedne nacionalne pasmine pasa koje bi trebalo sačuvati ističe hrvatskog ovčarskog psa i psa tornjaka koji je tijekom 2006. godine postao međunarodno priznata hrvatska pasmina. Nadležna tijela za zaštitu prirode (Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša do 2000. g odnosno Uprava za zaštitu prirode od 2000. g.) poticali su zaštitu hrvatskih autohtonih pasmina pasa te je u periodu 1997.­2002. proveden program donacije pasa tornjaka stočarima u svrhu zaštite stoke od vuka. Ovaj se program od 2003. g. nastavlja provoditi u okviru LIFE III projekta “Zaštita i upravljanje vukovima u Hrvatskoj”. Tijekom 2004. i 2005. godine donacijama su se pridružili Državni zavod za zaštitu prirode te Zadarska i Primorsko­ goranska županija. Ukupno je od početka programa donacija, dodijeljeno 230 pasa tornjaka. Na taj način provodi se reintrodukcija pasmine i potiče njeno izvorno korištenje.

1.4.3. Stare sorte biljaka

Sustav evidencije starih sorti biljaka za sada nije uspostavljen. Očuvanje starih sorti biljaka provodi se sporadično, najviše aktivnosti očuvanja odnose se na ex situ metode. Tako Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu provodi projekt «Hrvatska banka biljnih gena (HBBG)». Hrvatska banka biljnih gena smještena je na Agornomskom fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zavod za sjemenarstvo raspolaže hladnom komorom za srednjoročno čuvanje sjemena, hladnjacima za priručno čuvanje sjemena, pokušalištem za provedbu pokusa, regeneraciju, opis i procjenu svojstava primki, te linijom za čišćenje i doradu sjemena. U planu je dovršetak središnjeg skladišta i ugradnja hladne komore za dugoročno čuvanje sjemena na ­18°C kao i nabavka komore za sušenje sjemena. U perspektivi je potrebno opremanje laboratorija za ispitivanje kakvoće sjemena i sadnog materijala, te laboratorija za DNA analizu. Kolekcija koja sadrži mahunarke sastoji se od 450 primki (akcesija) 8 biljnih vrsta: bob (Vicia faba L.), grah (Phaseolus vulgaris L.), grahorica, (Vicia sativa L.), grašak (Pisum sativum L.), lupina (Lupinus albus L.), sjekirica (Lathyrus sativus L.), slanutak (Cicer arietinum L.) i soja (Glycine max /L./ Merril.). Kolekcija i pokušalište ljekovitog i aromatičnog bilja zasnovano je 1998. godine u suradnji s projektom Agronomskog fakulteta 'Genetska varijabilnost ljekovitog i aromatičnog bilja'. Ova kolekcija se sastoji od 1200 primki od 220 biljnih vrsta. Većina primki (78%) predstavlja samonikle populacije Hrvatske uzorkovane tijekom ekspedicija, dok je 22% primki iz inozemstva, a predstavljaju primitivne kultivare dobivene razmjenom s europskim bankama gena kao i moderne kultivara različitih oplemenjivačkih i sjemenarskih kuća.

1.4.4. Smjernice za naredno razdoblje

o izraditi crveni popis ugroženih baštinjene biljne sorte i životinjske pasmine

56

o zakonski zaštititi baštinjene biljne sorte i životinjske pasmine koje su se razvile kao posljedica tradicionalnog uzgoja sukladno Zakonu o zaštiti prirode

o razraditi i provoditi prioritetne pojedinačne akcijske planove za kritično ugrožene pasmine

o održavati i razvijati Hrvatsku banku biljnih gena o razraditi sustav poticaja uzgoja i korištenja udomaćenih svojti o razviti program uključivanja udomaćenih svojti u turističku ponudu nacionalnih

parkova i parkova prirode o razviti program zaštite hrvatskog ovčara prema modelu zaštite pasmine tornjaka.

57

1.5. Zaštićena područja i ekološki

značajna područja

58

1.5.1. Zaštićena područja

1.5.1.1. Uvod

Osobito vrijedna prirodna područja zaštićena su prema Zakonu o zaštiti prirode (NN 70/05). Zaštićena područja zbog svojih posebnih vrijednosti čine okosnicu sveukupne zaštite te su ključne točke ekološke mreže. Zaštita, očuvanje, održavanje i korištenje zaštićenih područja provodi se na temelju Zakona o zaštiti prirode i podzakonskih propisa pri čemu se primjenjuju međunarodni standardi i razina zaštite u cilju održivoga korištenja tih vrijednih i osjetljivih prostora. Zakon o zaštiti prirode utvrđuje devet kategorija zaštite područja (Tablica 22.). Kategorije su usklađene s odgovarajućim međunarodno utvrđenim kategorijama IUCN­a (Međunarodne unije za zaštitu prirode). Kategorija regionalnog parka uvedena je Zakonom o zaštiti prirode iz 2005. godine

Tablica 22. Kategorije zaštićenih područja prema Zakonu o zaštiti prirode (NN 70/05). KATEGORIJA NAMJENA RAZINA

UPRAVLJANJA

Strogi rezervat Znanstvena istraživanja, praćenje stanja prirode, obrazovanje županijska Nacionalni park Znanstvena, kulturna, odgojno­obrazovna i rekreativna namjena državna

Posebni rezervat Zaštita biološke raznolikosti s naglaskom na određenu sastavnicu (fauna, šume, hidrologija i dr.), znanstvena istraživanja, posjećivanje je moguće

županijska

Park prirode Zaštita biološke i krajobrazne raznolikosti, odgojno­obrazovna, turističko­rekreacijska namjena državna

Regionalni park Zaštita krajobrazne raznolikosti, održivi razvitak, turizam županijska Spomenik prirode Zaštita prostorno ograničenog lokaliteta ili reprezentativnog

primjerka, znanstvena, estetska ili odgojno­obrazovna namjena županijska

Značajni krajobraz Zaštita krajobrazne i biološke raznolikosti, održivi razvitak, turizam, rekreacija županijska

Park­šuma Turizam i rekreacija, zaštita krajobrazne vrijednosti županijska Spomenik parkovne arhitekture

Zaštita prirodne i kulturne baštine i krajobrazne raznolikosti, turizam i rekreacija, edukacija županijska

Nacionalni park i park prirode proglašava Hrvatski sabor, stroge i posebne rezervate Vlada Republike Hrvatske, dok ostale kategorije proglašavaju županijske skupštine i Skupština Grada Zagreba. Zaštita svih kategorija temelji se na stručnoj podlozi Državnog zavoda za zaštitu prirode. Sudjelovanje javnosti i javni uvid u akt o proglašenju propisan je Zakonom. Ukoliko nestanu obilježja zbog kojih je neko područje proglašeno zaštićenim, ono tijelo koje je donijelo akt o zaštiti može donijeti akt o prestanku zaštite, uz suglasnosti Ministarstva. Prema Zakonu o zaštiti prirode iz 2003. godine vrijedna područja koja su dokumentima prostornog uređenja predložena za zaštitu, uživala su status privremene zaštite u trajanju od 2 godine, za vrijeme koje su se na tom području primjenjivale odredbe Zakona. Novi Zakon o zaštiti prirode (NN 70/05), ne sadrži tu odredbu, već uvodi pojam preventivne zaštite. Za područje za koje se stručnim obrazloženjem Državnog zavoda za zaštitu prirode utvrdi da ima svojstva zaštićenog područja i/ili je pokrenut postupak zaštite, Ministarstvo kulture izdaje rješenje o preventivnoj zaštiti na rok od najviše tri godine. Za vrijeme trajanja preventivne zaštite na prirodnu vrijednost primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti prirode. Prema Upisniku zaštićenih prirodnih vrijednosti Ministarstva kulture (stanje 7. lipnja 2006.) u Republici Hrvatskoj ukupno su zaštićena 446 dijelova prirode u različitim kategorijama (Tablica 23.).

59

Tablica 23. Pregled zaštićenih područja Republike Hrvatske. Izvor podataka: Upisnik zaštićenih prirodnih vrijednosti Ministarstva kulture Republike Hrvatske, stanje 7. lipnja 2006.

KATEGORIJA BROJ POVRŠINA (ha) % POVRŠINE RH STROGI REZERVAT 2 2.395,35 0.027 NACIONALNI PARK 8 93.181,48 1.063 POSEBNI REZERVAT 78 27.796,50 0.317 PARK PRIRODE 10 305.864,38 3.489 REGIONALNI PARK 0 0 0 SPOMENIK PRIRODE 104 762,60 0.009 ZNAČAJNI KRAJOBRAZ 71 72.467,08 0.827 PARK ŠUMA 38 9.051,95 0.103 SPOMENIK PARKOVNE ARHITEKTURE 135 961,82 0.011 Ukupno 446 512.481,16 5,846

Zaštićena područja danas obuhvaćaju 5.85% ukupne površine, odnosno 9.01% kopnenog i 0,07% teritorijalnog mora Hrvatske. Najveći dio zaštićene površine pokrivaju nacionalni parkovi i parkovi prirode (4.55% ukupnog državnog teritorija). Sve županije Republike Hrvatske na svom teritoriju imaju barem jedno zaštićeno područje. Najmanje zaštićenih dijelova prirode ima Bjelovarsko­bilogorska županija, sa samo jednim spomenikom prirode (stablo gingka u Daruvaru), dok najveći udio zaštićenog područja ima Ličko­Senjska županija (dijelovi čak 3 nacionalna parka i 1 park prirode) (Slika 21.).

0,00%

13,08%

7,70%

7,11%

3,04%

2,35%

5,05%

29,92%

19,86%

6,10%

10,54%

7,65%

12,08%

5,92%

15,40%

1,65%

8,14%

0,61%

25,81%

12,37%

22,10%

0,00% 5,00% 10,00% 15,00% 20,00% 25,00% 30,00% 35,00%

BJELOVARSKO­BILOGORSKA ŽUPANIJA

BRODSKO­POSAVSKA ŽUPANIJA

DUBROVAČKO­NERETVANSKA ŽUPANIJA

ISTARSKA ŽUPANIJA

KARLOVAČKA ŽUPANIJA

KOPRIVNIČKO­KRIŽEVAČKA ŽUPANIJA

KRAPINSKO­ZAGORSKA ŽUPANIJA

LIČKO­SENJSKA ŽUPANIJA

MEĐIMURSKA ŽUPANIJA

OSJEČKO­BARANJSKA ŽUPANIJA

POŽEŠKO­SLAVONSKA ŽUPANIJA

PRIMORSKO­GORANSKA ŽUPANIJA

SISAČKO­MOSLAVAČKA ŽUPANIJA

SPLITSKO­DALMATINSKA ŽUPANIJA

ŠIBENSKO­KNINSKA ŽUPANIJA

VARAŽDINSKA ŽUPANIJA

VIROVITIČKO­PODRAVSKA ŽUPANIJA

VUKOVARSKO­SRIJEMSKA ŽUPANIJA

ZADARSKA ŽUPANIJA

ZAGREBAČKA ŽUPANIJA

GRAD ZAGREB

županija

površina zaštićen po ZZPu

Slika 21. Udio područja zaštićenog prema Zakonu o zaštiti prirode u ukupnom teritoriju pojedinih županija Republike Hrvatske. Izvor podataka: Upisnik zaštićenih prirodnih vrijednosti Ministarstva kulture Republike Hrvatske, stanje 7. lipnja 2006.

Veća zaštićena područja (tablica 24) nalaze se u sve četiri biogeografske regije Hrvatske (alpska, kontinentalna, mediteranska i panonska). Oba stroga rezervata nalaze se u planinskom području (alpska biogeografska regija). Svi nacionalni parkovi nalaze se na

60

krškom području Republike Hrvatske, tj. u alpskoj i/ili mediteranskoj biogeografskoj regiji. Parkovi prirode raspoređeni su u svim biogeografskim regijama.

Tablica 24. Strogi rezervati, nacionalni parkovi i parkovi prirode Republike Hrvatske. SR – strogi rezervat; NP – nacionalni park; PP – park prirode; PZ ­ preventivna zaštita. Izvor podataka: Upisnik zaštićenih prirodnih vrijednosti Ministarstva kulture Republike Hrvatske, stanje 7. lipnja 2006, Biološka raznolikost Hrvatske, Ministarstvo kulture i Državni zavod za zaštitu prirode 2006. zaštićeno područje godina

proglašenja površina (ha) biogeografska regija

SR Bijele i Samarske stijene 1985. 1.175 alpska SR Rožanski i Hajdučki kukovi 1969. 1.220 alpska NP Brijuni 1983. 3.395 mediteranska NP Kornati 1980. 21.700 mediteranska NP Krka 1985. 10.900 mediteranska NP Mljet 1960. 5.375 mediteranska NP Paklenica 1949. 9.600 mediteranska i alpska NP Plitvička jezera 1949. 29.482 alpska NP Risnjak 1953. 6.400 alpska NP Sjeverni Velebit 1999. 10.900 mediteranska i alpska PP Biokovo 1981. 19.550 mediteranska PP Kopački rit 1967. 23.894 panonska PP Lastovsko otočje PZ 2005. 19.583 mediteranska PP Lonjsko polje 1990. 50.600 kontinentalna PP Medvednica 1981. 22.826 kontinentalna PP Papuk 1999. 33.600 kontinentalna PP Telaščica 1988. 7.050 mediteranska PP Učka 1999. 16.000 mediteranska i kontinentalna PP Velebit 1981. 200.000 mediteranska i alpska PP Vransko jezero 1999. 5.700 mediteranska PP Žumberak­Samoborsko gorje 1999. 33.300 kontinentalna

Pojedina područja Hrvatske zbog svoje iznimne biološke i krajobrazne raznolikosti uživaju i međunarodnu pravnu zaštitu. Nacionalni park Plitvička jezera upisan je na UNESCO­ovu Listu svjetske prirodne baštine. Na Ramsarski popis Konvencije o vlažnim staništima kao međunarodno vrijedne močvare upisani su parkovi prirode Kopački rit i Lonjsko polje, ornitološki rezervat ribnjaci Crna Mlaka, te donji tok Neretve, a planina Velebit uvrštena je u UNESCO­vu međunarodnu mrežu rezervata biosfere u okviru znanstvenog programa Čovjek i biosfera. Prostornim planovima županija evidentirano je i/ili predloženo za zaštitu nešto više od 880 lokaliteta u različitim kategorijama zaštite. Postepeno se pristupa vrednovanju i procjeni ugroženosti ovih područja te određuju prioriteti za zaštitu. Prema Zakonu o zaštiti prirode, osnovni dokument upravljanja strogim rezervatom, nacionalnim parkom, parkom prirode, regionalnim parkom, posebnim rezervatom i značajnim krajobrazom je plan upravljanja koji se donosi za period od deset godina. Iz njega proizlaze i Godišnji programi zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja zaštićenog područja. Program donose javne ustanove, uz mišljenje Državnog zavoda za zaštitu prirode i suglasnost Ministarstva kulture. Pravilnikom o unutarnjem redu pobliže se uređuju pitanja i propisuju mjere zaštite, očuvanja, unaprjeđenja i korištenja zaštićenih područja. Organizacija prostora, način korištenja, uređenja prostora i zaštita prostora u nacionalnom parku i parku prirode uređuje se prostornim planom područja posebnih obilježja. Prostorne planove parkova donosi Hrvatski sabor.

61

1.5.1.2. Aktivnosti u razdoblju 2000.­2006.

Tijekom 2005. i u prvoj polovici 2006. Ministarstvo kulture je izdalo dva rješenje o preventivnoj zaštiti, za Lastovsko otočje u kategoriji parka prirode te područje Turjak ­ Mališčak ­ Pliš ­ Lapjak unutar PP Papuk u kategoriji posebnog florističkog rezervata, na period od 3 godine. Obzirom da na preventivno zaštićenom području vrijede sve mjere zaštite kao i na zaštićenom području, ovim rješenjima ukupna površina zaštićenih područja Republike Hrvatske popela se na 532.064,16 ha tj. na 6,07% ukupnog teritorija. Prijedlog Zakona o proglašenju Parka prirode Lastovsko otočje prošao je javni uvid i nalazi se u saborskoj proceduri te se očekuje njegovo skoro donošenje. U posljednjih šest godina rješenje o prestanku zaštite izdano je za dva zaštićena područja i to u kategorijama spomenik prirode (1) i značajni krajobraz (1) (Izvor: Upisnik zaštićenih prirodnih vrijednosti Ministarstva kulture, stanje 7. lipnja 2006.). Upisnik zaštićenih prirodnih vrijednosti vodi Uprava za zaštitu prirode Ministarstva kulture Upisnik je trenutno u reviziji jer su neke prirodne vrijednosti tijekom vremena devastirane. Jedan od razloga gubitka posebnih vrijednosti može biti nedostatak programa aktivne zaštite. Jedan od primjera gubitka posebno vrijednih zaštićenih staništa kao što su cretovi i travnjaci koji u Hrvatskoj brzo nestaju jer su bez mjera održavanja, ispaše i košnje, prirodno podložni sukcesiji. Standardizacija upravljanja zaštićenim područjima intenzivirana je 2005. godine, s ciljem definiranja minimalnog standarda upravljanja zaštićenim područjima. Pri tome je Ministarstvo definiralo prioritete: 1) poboljšati planiranje upravljanja, 2) definirati vizualni identitet parkova i3) uspostaviti bazu podataka u GISu. Uslijed nedovoljno ažuriranih podataka koji bi omogućili točan prikaz topografskih, katastarskih, zemljišnih, prostornih podataka te ostalih važnih podataka o biološkoj raznolikosti i korištenju prostora, Ministarstvo kulture započelo projekt ažuriranja podataka za nacionalne parkove i parkove prirode kroz suradnju s Državnom geodetskom upravom. Model baze podataka uspostavljen je kroz projekt Ministarstva i Svjetske banke Očuvanje krških ekoloških sustava. Objedinjujući sve navedene aktivnosti, Državni zavod za zaštitu prirode je kroz projekt CARDS Institucionalno jačanje Državnog zavoda, započeo uspostavu cjelovitog informacijskog sustava zaštite prirode. Standardizacijom je također obuhvaćen sustav naplate ulaznica i naknada u nacionalnim parkovima i parkovima prirode, s ciljem učinkovitijeg i transparentnijeg financiranja zaštićenih područja. Definiran je zajednički vizualni identitet hrvatskih nacionalnih parkova i parkova prirode kroz promidžbene materijale i službene odore djelatnika službe zaštite prirode. U izradi je deset planova upravljanja, financiranih dijelom kroz međunarodne projekte i uz sudjelovanje inozemnih donatora, a dijelom iz sredstava državnog proračuna i vlastitih prihoda parkova. Pravilnici o unutarnjem redu nacionalnih parkova i parkova prirode trenutno se usklađuju s novim Zakonom o zaštiti prirode (NN 70/05). Javne ustanove koje upravljaju zaštićenim područjima ostalih kategorija također su započele s izradom Pravilnika, te ih je manji broj do sada i usvojen. Svi nacionalni parkovi osim NP Sjeverni Velebit, imaju važeće prostorne planove. Doneseni su i prostorni planovi PP Kopački rit i PP Učka. Za sve ostale parkove prirode u tijeku je izrada prostornih planova. Javne ustanove nacionalnih parkova i parkova prirode bile su angažirane u pripremi i provedbi godišnjih programa zaštite i održavanja, očuvanja, promicanja i održivog korištenja zaštićenog područja. Uloženi su dodatni napori radi pronalaženja novih izvora financiranja, uključujući inozemne donacije (npr. INTERREG, programi EC za Republiku Hrvatsku, Svjetska banka, PIN­MATRA) i povećanja vlastitih prihoda.

62

Većina javnih ustanova nacionalnih parkova i parkova prirode uredila je posjetiteljske centre, te provela brojna znanstvena istraživanja u cilju inventarizacije biološke raznolikosti. Opremljena je stručna i nadzorna služba. U svrhu poboljšanja sustava protupožarne zaštite u 2006. godini postavljena je prva telemetrijska postaja s infracrvenim i video nadzorom za ranu detekciju požara na Crnom Vrhu na Velebitu u NP Paklenica. Pripremljen je prijedlog Nacionalnog programa za uspostavu integralnog protupožarnog nadzornog sustava u nacionalnim parkovima i parkovima prirode Republike Hrvatske za period 2006­2008. Nastavljeno je razminiranje zaštićenih područja u suradnji s Hrvatskim centrom za razminiranje i uz financijsku pomoć Kraljevine Monako. Od stupanja na snagu Zakona o zaštiti prirode u 2005. godini uočena je potreba sustavnog rada s jedinicama lokalne uprave i samouprave radi preuzimanja obveza koje su Zakonom prepuštene lokalnim razinama.

1.5.1.3. Ocjena provedbe NSAP­A

Strategijom i akcijskim planom zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske, kao jedan od prioritetnih akcijskih planova za jačanje zakonodavnog okvira predviđena je zaštita područja Mrežnice, Donje Neretve, Lastova, Elafita, Hrvatskog zagorja, Bjelolasice­ Stijene, Ličke Plješivice, dijela područja Kupe, te Zrmanje i Krupe u kategoriji parka prirode (3). Područje Lastovskog otočja preventivno je zaštićeno, a donošenje zakona o zaštiti u kategoriji parka prirode očekuje se ove godine. Dio Zrmanje i Krupa zaštićeni su unutar granica PP Velebit, dok je gotovo sav preostali dio toka Zrmanje zaštićen u kategoriji značajnog krajobraza. Trenutno je u izradi stručna podloga za zaštitu područja rijeke Mrežnice, kao i podloga za zaštitu Delte Neretve. Kroz reviziju Upisnika zaštićenih prirodnih vrijednosti Ministarstva kulture djelomično se provodi i akcijski plan donošenja metoda i kriterija za vrednovanje prirode i revizije zaštićenih područja (5). U tijeku je izrada stručne podloge za zaštitu dijelova Mure, Drave i Save te postupak preventivne zaštite mora u akvatoriju otoka Cres­Lošinj u svrhu zaštite staništa dobrog dupina.

1.5.1.4. Smjernice za naredno razdoblje

o Izraditi i donijeti preostale prostorne planove nacionalnih parkova i parkova prirode o Izraditi planove upravljanja strogim rezervatima, nacionalnim parkovima, parkovima

prirode, posebnim rezervatima i značajnim krajobrazima i njima osigurati aktivnu zaštitu svojti, staništa i krajobraza

o Završiti reviziju Upisnika zaštićenih prirodnih vrijednosti pri Ministarstvu kulture o Ubrzati valorizaciju i određivanje stupnja ugroženosti i prioriteta za zaštitu novih

područja na temelju međunarodno priznatih kriterija o Zakonski zaštiti najugroženija staništa i staništa najugroženijih svojti o Zakonski zaštiti rezervate morskih staništa/svojti o Dalje jačati sustav zaštićenih područja temeljen na ažurnoj bazi podataka u GISu o Pristupiti reviziji i digitalizaciji granica svih do sada zaštićenih područja o Nastaviti razminiranje zaštićenih područja o Provesti Nacionalni program za protupožarnu zaštitu u zaštićenim područjima o Uspostaviti suvremene posjetiteljske centre u svim nacionalnim parkovima i

parkovima prirode

63

o Kadrovski ojačati županijske i gradske službe zaštite prirode za razvoj sustava zaštite prirode na lokalnim razinama

64

1.5.2. Nacionalna ekološka mreža

Uspostava Nacionalne ekološka mreža (NEM) propisana je Zakonom o zaštiti prirode. Sukladno Zakonu, Nacionalna ekološka mreža definira se kao sustav međusobno povezanih ili prostorno bliskih ekološki značajnih područja, koja uravnoteženom biogeografskom raspoređenošću značajno pridonose očuvanju prirodne ravnoteže i biološke raznolikosti, a treba obuhvatiti ekološki važna područja od međunarodne i nacionalne važnosti (međunarodne konvencije, relevantne Direktive EU, nacionalni crveni popisi ugroženih vrsta i staništa).

Tablica 25. Nacionalna ekološka mreža (NEN) Republike Hrvatske.

NEN kopno (km 2 ) % ukupnog kopna more (km 2 ) % ukupnog

mora ukupno (km 2 )

Međunarodna jezgra 7.767 13,7 4.280 13,5 12.047 Nacionalna jezgra 5.491 9,7 109 0,4 5.600 Koridori 4.903 8,7 8.515 26,9 13.418 Prijelazna područja 6.510 11,5 9.188 29,0 15.698 Ukupna ekološka mreža 24.671 43,6 22.092 69,8 46.763 Izvan ekološke mreže 31.944 56,4 9.552 30,2 41.496 UKUPNO 56.615 100,0 31.644 100,0 88.259

U 2005. godini završen je projekt Uspostave Nacionalne ekološke mreže (Državni zavod za zaštitu prirode) sufinanciran iz EU fonda LIFE Treće zemlje. Projekt je rezultirao izradom prijedloga Nacionalne ekološke mreže, kao osnove za izradu Uredbe o Nacionalnoj ekološkoj mreži. Uredbu temeljem Zakona o zaštiti prirode donosi Vlada Republike Hrvatske. Prijedlog Nacionalne ekološke mreže (Slika 22.) sastoji se od: ­središnje jezgre:

• svi nacionalni parkovi i parkovi prirode; • svi posebni rezervati, postojeći i predloženi u prostornim planovima

županija; • područja važna za ptice iz Dodatka I. Direktive o pticama; • područja važna za ostale vrste ugrožene na međunarodnoj i/ili

nacionalnoj razini; • reprezentativni dio površine stanišnih tipova ugroženih na

međunarodnoj i/ili nacionalnoj razini; ­ koridora:

• sve velike rijeke s obalnim pojasom od 100 ili 50 metara • šumski koridori između šumskih jezgri • selidbeni putovi ptica preko Jadrana • priobalni pojas važan za dupine i morske kornjače;

­ prijelaznih područja određenih kao procijenjena potrebna zaštitna površina oko pojedinih jezgri;

­ područja obnove, čije će točne granice biti utvrđene.

65

Slika 22. Prijedlog Nacionalne ekološka mreža Hrvatske.

1.5.2.1. Smjernice za naredno razdoblje

o Donošenje Uredbe Vlade Republike Hrvatske o Nacionalnoj ekološkoj mreži o Donošenje Pravilnika o ocjeni prihvatljivosti zahvata za prirodu o Prikupljanje i obrada podataka o svakom području NEM o Izrada smjernica za upravljanje ili planova upravljanja za područja NEM, s prioritetom

na međunarodno važnim područjima (NATURA 2000) o Ugrađivanje smjernica za upravljanje u sektorske djelatnosti koje koriste prirodna

dobra u područjima NEM (šumarstvo, vodno gospodarstvo, poljoprivreda i dr.) o Osiguranje poticaja za provođenje mjera očuvanja (poljoprivreda, šumarstvo) za

privatne vlasnike u područjima NEM; usklađivanje s Poljoprivredno­okolišnim programom

o Uspostavljanje sustavnog monitoringa u područjima NEM

66

1.5.3. Smaragdna mreža i NATURA 2000

Konvencija o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija) i zakonodavstvo Europske Unije propisuju zaštitu ugroženih vrsta i stanišnih tipova koji su iskazani unutar biogeografskih regija prisutnih na teritoriju države. U Hrvatskoj su prisutne četiri biogeografske regije od ukupno sedam europskih – panonska, kontinentalna, alpska i mediteranska, što pokazuje veliko bogatstvo i raznolikost prirode.

Smaragdnu mrežu čine područja od posebnog interesa za zaštitu (ASCI) koja trebaju uspostaviti zemlje stranke Bernske konvencije, dok je za zemlje članice EU, Smaragdna mreža istovjetna s mrežom NATURA 2000.

Pilot projekt izrade prve faze Smaragdne mreže u Hrvatskoj provodilo je Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja u suradnji s Vijećem Europe i hrvatskim stručnjacima. Cilj projekta bio je izraditi bazu podataka koja će sadržavati značajan udio područja od posebnog interesa za zaštitu (ASCI) te ih predložiti kao Emerald područja Stalnom Odboru Bernske konvencije.

Aktivnosti održane u okviru projekta: • Edukacija nacionalnog Emerald tima (radionica) • Određivanje biogeografskih regija Hrvatske • Određivanje vrsta i staništa unutar svake biogeografske regije Hrvatske • Priprema prijedloga novih vrsta i staništa za dopunu službene liste Bernske

konvencije • Preliminarno određivanje područja od geološkog interesa kao potencijalnih dijelova

ekološke mreže • Identifikacija kategorija zaštite prirode u Hrvatskoj • Odabir prve grupe potencijalnih područja od posebnog interesa za zaštitu (ASCI) • Prikupljanje podataka o potencijalnim područjima od posebnog interesa za zaštitu

(ASCI) i ispunjavanje baze podataka korištenjem "Emerald Software version 2.0."

Kao rezultat pilot projekta odabrano je šest područja ukupne površine 309.867 hektara koji čine 17,12% preliminarne ekološke mreže ili 5,47% ukupnog teritorija Hrvatske (5661.500 ha): Nacionalni park Plitvička jezera, Park prirode Velebit, Park prirode Lonjsko polje, Park prirode Kopački rit, predloženi park prirode Neretva i Ornitološki rezervat Crna Mlaka.

Državni zavod za zaštitu prirode u siječnju 2006. godine započeo je drugu fazu projekta u kojoj će se prikupiti podaci i ispuniti Standardni obrasci za 80% područja Smaragdne mreže za Republiku Hrvatsku.

Slika 23. Biogeografske regije Hrvatske.

67

NATURA 2000 je ekološka mreža Europske Unije koja obuhvaća područja važna za očuvanje ugroženih vrsta i stanišnih tipova. Ovaj program, koji čini osnovu zaštite prirode Europske Unije, proizlazi iz Direktive o zaštiti ptica (Council Directive 79/409/EEC) i Direktive o zaštiti staništa, divlje faune i flore (Council Directive 92/43/EEC). Svaka zemlja članica EU doprinosi stvaranju ekološke mreže NATURA 2000 određivanjem posebnih područja zaštite (Special Areas of Conservation – SAC). Sukladno Direktivi o pticama, za ptičje vrste određuju se područja posebne zaštite (Special Protection Areas – SPA).

Mehanizmi zaštite područja NATURA 2000 uključuju donošenje planova upravljanja te provođenje ocjene prihvatljivosti svakoga plana ili zahvata koji sam ili u kombinaciji s drugim planovima/zahvatima može imati bitan utjecaj na ciljeve očuvanja pojedinoga područja NATURA 2000. U područjima NATURA 2000 obvezan je monitoring stanja kvalifikacijskih vrsta i staništa.

Rasprostranjenost staništa NATURA 2000 u Hrvatskoj

Kroz CRO­NEN projekt sufinanciran iz fonda LIFE Treće zemlje analizirana je rasprostranjenost i reprezentativnost vrsta i stanišnih tipova NATURA 2000. Utvrđena je prisutnost ukupno 269 vrsta i 65 stanišnih tipova, te rasprostranjenost prioritetnih vrsta kao što su vuk, smeđi (mrki) medvjed, morske kornjače, dvije vrste jesetre i čovječja ribica. U Hrvatskoj su najzastupljenije ptice s čak 130 vrsta navedenih u Dodatku I. Direktive o pticama. Među ugroženim stanišnim tipovima u Hrvatskoj prioritetni su: livade morske cvjetnice voge (Posidonia oceanica), panonske dine, povremene sredozemne lokve, sedrotvorni izvori, cretovi sa svezom Caricion davallianae, poplavne šume johe i dr.

Za svaku vrstu i stanišni tip NATURA 2000, izrađenaje karta rasprostranjenosti sa svim poznatim lokalitetima. Osnovni izvor za ove karte bili su podaci iz Crvenih knjiga i karte staništa Republike Hrvatske.

U Hrvatskoj 39 određenih područja SPA pokriva površinu od 35 881 km 2 , (22.654 km 2 ili 40% kopna, 13.227 km 2 ili 42% teritorijalnog mora)što ukazuje na veliku raznolikost staništa i ornitofaune Hrvatske.

Državni zavod za zaštitu prirode nastavlja s radom na prikupljanju i obradi podataka potrebnih za završetak mreže NATURA 2000 u Hrvatskoj. Ove aktivnosti dijelom se odvijaju i kroz projekt Europske agencije za okoliš i Vijeća Europe – Smaragdna mreža.

SMJERNICE ZA NAREDNO RAZDOBLJE • Dovršiti prijedlog NATURA 2000 za Hrvatsku

• Provesti konzultacijski proces o prijedlogu

• Donijeti Uredbu o međunarodnim ekološki važnim područjima (NATURA 2000)

• Provoditi ocjenu prihvatljivosti zahvata za prirodu za svaki plan i zahvat koji može imati bitan utjecaj na ciljeve očuvanja pojedinog područja

• Započeti s izradom planova upravljanja za pojedina područja

• Započeti sa sustavnim monitoringom kvalifikacijskih vrsta i staništa u pojedinim područjima NATURA 2000.

68

2. KORIŠTENJE PRIRODNIH

DOBARA I ZAHVATI U PRIRODU

69

2.1. Poljoprivreda

70

2.1.1. Uvod

Poljoprivreda je djelatnost koja ima velik posredni i neposredni utjecaj na biološku raznolikost. Ogromne površine prirodnih staništa kroz povijest su pretvorene u poljoprivredno zemljište krčenjem šuma ili isušivanjem močvara. Takav je proces naročito bio izražen na prostoru Europe gdje danas gotovo više nema prirodnih staništa. Stvaranjem ekstenzivno korištenih poljoprivrednih površina (livade, pašnjaci, male oranice okružene bogatim živicama) čovjek je u značajnoj mjeri obogatio biološku raznolikost Europe. Najveći broj vrsta u Europi vezan je upravo uz ekstenzivno korištene travnjake koji se u zaštiti prirode smatraju vrlo vrijednim doprirodnim staništima. U posljednjih stotinjak godina intenzifikacija poljoprivrede je značajno promijenila stanje. Doprirodni travnjaci pretvarani su u intenzivne oranice, a močvarna staništa uništavana su melioracijom. Kroz postupke okrupnjavanja poljoprivrednog zemljišta (komasacija) male poljoprivredne parcele bogate živicama i uz njih vezanim vrstama nestajale su na račun velikih oranica na kojima je radi jednolikosti staništa i korištenja kemijskih sredstava biološka raznolikost krajnje osiromašena. S druge strane u nekim područjima koja nisu imala perspektivu razvoja intenzivne poljoprivrede, događao se drugi proces – iseljavanje stanovništva i napuštanje prostranih livada, pašnjaka i malih oranica, što je dovelo do zaraštavanja takvih površina grmljem te pretvaranja u šikaru s tendencijom ponovnog razvoja šumske vegetacije koja na prostorima Europe predstavlja prirodni trajni stadij. Ovakav proces je posljednjih petnaestak godina naročito izražen u Hrvatskoj, što je ugrozilo opstanak velikih površina travnjaka i niza uz njih vezanih biljnih i životinjskih vrsta. Osim nestankom odgovarajućih staništa, vrste vezane uz poljoprivredna zemljišta ugrožene su često korištenjem sredstava za zaštitu bilja i mineralnih gnojiva. Novi problem utjecaja poljoprivrede na biološku raznolikost pojavio se nakon 1990.godine uvođenjem u okoliš genetski modificiranih usjeva. U razdoblju od jednoga desetljeća ovi usjevi preplavili su cijeli svijet i u značajnoj mjeri ugrozili postojeću genetsku raznolikost poljoprivrednih udomaćenih svojti kao i prirodnu biološku raznolikost područja u koje su uneseni. U Hrvatskoj službeno još uvijek nema genetski modificiranih usjeva, međutim pitanje je vremena kad će se oni pojaviti, s obzirom na veliku vjerojatnost nenamjernog uvođenja u okoliš, teško provediv nadzor te praksu EU koja već dopušta uvođenje u okoliš određenog broja genetski modificiranih usjeva.

2.1.2. Stanje u Hrvatskoj

Podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju stalno smanjenje poljoprivrednog zemljišta, te je 2000. godine površina poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj iznosila 3.156.000 ha dok je 2004. godine smanjena na 2.695.000 ha (Državni zavod za statistiku, Statistički ljetopis 2005.). Ovaj novi podatak potvrđuju i rezultati projekta Kartiranje staništa Republike Hrvatske (Oikon d.o.o. za Ministarstvo kulture, 2004.), karta u mjerilu 1:100.000 načinjena temeljem satelitskih snimki pokazala je da staništa koja spadaju u pojedine kategorije poljoprivrednog zemljišta ukupno pokrivaju 1.795.193 ha. Od toga je 410.166 ha zaraslih travnjaka, što ostavlja oko 1.370.000 ha obrađenog poljoprivrednog zemljišta. Razlika između statističkih podataka koji se temelje na zemljištu koje je uknjiženo u katastar kao poljoprivredno i stvarnog stanja nastala je radi napuštanja i zaraštavanja velikog dijela poljoprivrednog zemljišta te radi gubitka na račun građevinskog zemljišta i infrastrukturnih objekata.

71

Nova slika stvarnog stanja značajno mijenja i različite procjene koje se temelje na jedinici površine poljoprivrednog zemljišta, kao što je uporaba sredstava za zaštitu bilja i mineralnih gnojiva koja se pokazala znatno većom od ranije procjenjivane.

Tablica 26. Poljoprivredne površine po kategorijama (ha) Izvor: Statistički ljetopis 2005. površina (ha)

2000. 2002 2004 Poljoprivredno zemljište

3.156,000 3,143,000 2.695,000

Oranice 1.457,000 1,462,000 1.110,000 Korištene oranice 1.071,573 1,096,601 1.061,000 Livade 408,000 399,000 375,000 Pašnjaci 1.162,000 1,156,000 1.094,000 Vinogradi 59,000 58,000 50.000 Voćnjaci 70,000 68,000 66.000

Temelj hrvatske poljoprivrede čine obiteljska gospodarstva (448.532) u čijem je vlasništvu 80% od ukupnog korištenog poljoprivrednog zemljišta; ona posjeduju i 82% stoke te 99% traktora (Strategija ruralnog razvitka Republike Hrvatske, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, 2003.). Veličina prosječnog obiteljskog posjeda u Hrvatskoj je 1,9 ha, no i ti su posjedi obično rascjepkani na nekoliko parcela. Čak trećina privatnih posjeda je manja od 3 ha. Ostatak poljoprivrednog zemljišta koriste 1.364 poljoprivredna poduzeća – u prosjeku 159 ha/poduzeću. Od usjeva prevladavaju žitarice koje čine 2/3 ukupne proizvodnje (uglavnom pšenica i kukuruz) a ostatak otpada na stočne usjeve, povrće i industrijske usjeve (uglavnom šećerna repa, duhan i suncokret). Kroz postupke okrupnjavanja poljoprivrednog zemljišta (komasacija) male poljoprivredne parcele bogate živicama i uz njih vezanim vrstama nestajale su na račun velikih oranica na kojima je radi jednolikosti staništa i korištenja kemijskih sredstava biološka raznolikost krajnje osiromašena.

Tablica 27. Zastupljenost pojedinih staništa travnjaka i oranica. Izvor: Karta staništa RH (OIKON d.o.o.) TRAVNJACI I ORANICE POVRŠINA (ha) Vlažni travnjaci 76.913 Mezofilni travnjaci 52.548 Planinski i pretplaninski travnjaci 6.649 Suhi travnjaci 324.264 Zarasli suhi travnjaci 410.166 Oranice i usjevi 876.135 Voćnjaci, vinogradi i maslinici 48.482 UKUPNO 1.795.193

Trenutačno je jedna četvrtina ukupnog obradivog zemljišta ostavljena na ugaru ili je neiskorištena. U planinskom i priobalnom području više od polovice poljoprivrednih površina nije redovito obrađivano. Među glavnim razlozima takvog stanja je miniranost zemljišta i intenzivno iseljavanje stanovništva.

2.1.3. Utjecaj poljoprivrede na biološku raznolikost

72

• Nestanak močvarnih staništa posljedica je odvodnjavanja i prenamjene u poljoprivredne površine. Velike površine močvarnih staništa nestale su na ovaj način, a njihova ugroženost je naročito izražena u priobalju Hrvatske gdje su sva značajnija močvarna područja uništena melioracijom (značajni dio delte Neretve, močvare oko Vranskog jezera kod Biograda, Bokanjačko blato, Nadinsko blato i druge). Prema procjenama navedenim u Strategiji ruralnog razvitka, sustavi drenaže napravljeni su na 33,5% poljoprivrednih zemljišta koja obiluju vodama, a planira se drenirati i nova područja.

• Zaraštavanje pašnjaka i livada radi iseljavanja stanovništva iz ruralnih područja, što je naročito izraženo u brdsko­planinskim područjima i na otocima. To je jedan od glavnih razloga drastičnog smanjivanja stvarne površine poljoprivrednog zemljišta u odnosu na stanje u katastru, kako je ranije navedeno. Ovo se izravno odražava i na bogatstvo biološke raznolikosti te na stanje nekih ugroženih vrsta. Primjerice, zapuštanje pašnjaka i livada na području Turopolja i Posavine negativno utječe na brojnost, odnosno mogućnost gnježđenja globalno ugrožene ptice kosca (Crex crex) koja je vezana uz takva staništa. U planinskom području radi nestanka odgovarajućih staništa ugrožena je planinska ševa (Eremophyla alpestris), na području Dinare i Velebit već je nestala, a po sredozemnim kamenjarskim pašnjacima ugrožena je jarebica kamenjarka (Alectoris graeca). Nestajanjem posljednjih ostataka ugroženih i rijetkih livadnih staništa nestaju i uz njih usko vezane ugrožene vrste, primjerice neki leptiri iz roda plavci (Maculinea) koji nastavaju još nekoliko vlažnih livada s biljkom krvarom u Podravini (Zovje, Peteranci) te iznimno rijedak i ugrožen leptir Coenonympha oedippus vezan uz nekoliko vlažnih livada u Istri uz granicu sa Slovenijom. Radi prestanka ispaše pred nestankom je slani stepski pašnjak u Trpinji – jedini predstavnik u Hrvatskoj tog ugroženog stanišnog tipa koji je zaštićen Direktivom o staništima, a ista je situacija sa subpanonskim stepskim travnjakom u Bistrincima kod Valpova.

• Uporaba kemijskih sredstava za zaštitu bilja i mineralnih gnojiva u poljoprivredi. Unatoč značajnom smanjenju poljoprivrednih površina, prema podacima Državnog zavoda za statistiku bilježimo ujednačenu potrošnju odnosno blagi pad potrošnje mineralnih gnojiva od 402.316 t u 2000. godini na 382.008 u 2004. godini. Što se tiče potrošnje sredstava za zaštitu bilja Državni zavod za statistiku ne iskazuje potrošnju istih. Prema dostupnim podacima o pokazateljima potrošnje sredstava za zaštitu bilja koje vodi Agencija za zaštitu okoliša, bilo bi nužno da se svi podaci o proizvodnji i potrošnji sredstava za zaštitu bilja te rezultatima njihova monitoringa na biološku raznolikost vode na jednom mjestu po međunarodnoj nomenklaturi (Agencija za zaštitu okoliša, prema Agronomskom fakultetu, 2006). Dostupni podaci Agencije za zaštitu okoliša bilježe ukupan blagi porast potrošnje sredstava za zaštitu bilja za razdoblje prije 2000. godine, dok podaci za razdoblje 2000­2006. nedostaju. Prema podacima projekta PIN­Matra Poljoprivredno okolišni program za Hrvatsku (Avalon, Ekologica, IEEP, 2004.) u Hrvatskoj se koristi gotovo 20% više mineralnih gnojiva nego u zemljama EU (15) te je Hrvatska nakon Nizozemske i Velike Britanije treća zemlja u Europi po potrošnji tih kemijskih sredstava. Što se tiče uporabe sredstava za zaštitu bilja, ona je otprilike podjednaka kao i u zemljama EU – u Hrvatskoj se u razdoblju 1999­2003 trošilo 3,3­4,0 kg aktivnih tvari po hektaru poljoprivrednog zemljišta.

73

2.1.4. Aktivnosti u razdoblju 2000.­2006.

Nacionalna strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti odredila je strateške ciljeve za travnjake i oranice: Smanjiti trend gubitka površina i raznolikosti doprirodnih i poluprirodnih travnjaka kao vrijednih antropogenih staništa vrlo bogatih biološkom raznolikošću. Poticati mjere u poljodjelstvu kojima se osigurava očuvanje što veće biološke raznolikosti na oraničnim površinama. Doprinos ostvarenju navedenih ciljeva čini uspostava nacionalne klasifikacija staništa koja obuhvaća i staništa na travnjačkim i oraničnim površinama, što je preduvjet za određivanje mjera očuvanja. Klasifikacija staništa i određivanje ekološke mreže vrijednih i ugroženih staništa i vrste na poljoprivrednim površinama, dio je aktivnosti vezanih uz usklađivanje zakonodavstva i prakse sa zahtjevima vezanim uz pristupanje Hrvatske EU. Pojedini vrijedni travnjački lokaliteti zaštićeni su temeljem Zakona o zaštiti prirode, kao na primjeri vlažna livada Zovje u Podravini koja je stanište dvije ugrožene vrste leptira plavaca. Neke javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima počele su s aktivnim održavanjem vrijednih travnjaka kroz organiziranje košnje ili ispaše. Među njima su Park prirode Žumberak­Samoborsko gorje, Park prirode Lonjsko polje, Nacionalni park Risnjak, Nacionalni park Plitvička jezera, Park prirode Velebit i dr.). Kroz dokumente prostornog uređenja i planove gospodarenja prirodnim dobrima propisuju se uvjeti i mjere očuvanja vrijednih i ugroženih staništa travnjaka i oranica. Zakon o zaštiti prirode iz 2005. propisuje opće mjere očuvanja biološke raznolikosti travnjaka putem ispaše i režima košnje, prilagođenih vrsti travnjaka uz prirodi prihvatljivo korištenje sredstava za zaštitu bilja i mineralnih gnojiva. Također Zakon propisuje očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti oranica uz očuvanje vrijednih i ugroženih rubnih staništa (živice, pojedinačna stabla, skupine stabala, bare i livadne pojaseve). Zakon također predviđa poticajne mjere za očuvanje i zaštitu biološke i krajobrazne raznolikosti, a osobito poticanje gospodarenja koje uvažava i provodi mjere očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti. Pravilnik o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za očuvanje stanišnih tipova iz siječnja 2006. među ostalim utvrdio je i mjere očuvanja ugroženih i rijetkih travnjačkih staništa. U sklopu pretpristupnih programa za Republiku Hrvatsku je najvažniji mehanizam očuvanja biološke raznolikosti u poljoprivrednoj praksi zemalja EU ­ Poljoprivredno­okolišni program. Ovaj Program izravno doprinosi rješavanju sva tri navedena glavna negativna utjecaja poljoprivrede na biološku raznolikost. Program ima dva temeljna cilja:

• Smanjiti postojeće i spriječiti nove negativne utjecaje na okoliš koji proizlaze iz poljoprivredne prakse

• Održati pozitivnu ulogu poljoprivrede u stvaranju i održavanju poluprirodnih staništa i mozaičnih krajobraza.

Hrvatska je kao zemlja kandidat za ulazak u EU započela s izradom Poljoprivredno­ okolišnog programa. Prvi prijedlog je izrađen kroz projekt već spomenutih institucija Ecologica, Avalon i IEEP, kojega je financirala Nizozemska vlada. Ovaj dokument je zacrtao pet tzv. shema Poljoprivredno­okolišnog programa od koji se jedna izravno odnosi na očuvanje biološke raznolikosti. Shema predviđa sustav poticaja za one koji u poljoprivrednoj proizvodnji žele primjenjivati određene mjere koje doprinose očuvanju biološke raznolikosti. Specifičnost predloženog hrvatskog Poljoprivredno­okolišnog programa je uključivanje poticaja za ekstenzivnu i poluintenzivnu proizvodnju na šaranskim ribnjacima radi njihove velike važnosti za očuvanje ptica močvarica.

74

Strategija ruralnog razvoja Republike Hrvatske (Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, 2003.) među svojim strateškim prioritetima zacrtala je i Prioritet 4: Razmatranje problema koji se odnose na primjereno i održivo upravljanje okolišem i ruralnim prirodnim resursima na koje utječu aktivnosti poljoprivrede u okviru kojega je predviđeno: ­ stvaranje uvjeta za uvođenje proizvodnih tehnika i tehnologija koje ne štete okolišu ­ stvaranje primjerenog institucionalnog okvira za rad na implementaciji programa i

smjernica vezanih uz okoliš ­ eliminacija nepovoljnih učinaka štete u okolišu. Također se predviđa uvođenje dobre poljoprivredne prakse (zemljoradnje) koja je preduvjet za sve one koji se žele uključiti u poljoprivredno­okolišne sheme, kao i donošenje Hrvatskog kodeksa dobre poljoprivredne prakse. U okviru Strategije donesen je i Ekološki plan aktivnosti kojemu je jedan od sedam prioriteta "održavati i očuvati biološku i krajobraznu raznolikost kroz poljoprivredu", a akcije za njegovo provođenje uključuju, među ostalim, usklađivanje poljoprivredno­okolišnih propisa s istima u EU; izradu sustava subvencija za poljoprivredno­okolišne programe; izradu Kodeksa dobre poljoprivredne prakse, te promociju visokokvalitetnih ekoloških proizvoda i razvoj lokalnog i izvoznog tržišta za njih. Vrlo je važna smjernica Strategije osnivanje Agencije za poljoprivredu i ruralni razvoj u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, kroz koju će se provoditi poljoprivredno­okolišni program, odnosno ostvarivati predviđeni poticaji. Treba napomenuti da je temeljem EU Uredbe o potporama ruralnom razvoju od strane Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj, donošenje Poljoprivredno­okolišnog programa i osnivanje Agencije preduvjet su za primanje Hrvatske u EU. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Uprava za održivi razvitak seoskog prostora je tijekom 2006.godine pristupila izradi Plana za poljoprivredu i ruralni razvitak za razdoblje 2007.­2013. (IPARD plan) koji je preduvjet za mogućnost korištenja sredstava instrumenta predpristupne pomoći IPARD, a čiji sastavni dio treba biti i Nacionalni poljoprivredno­okolišni plan. Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda iz 2001. godine uređuje područje ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj, čime je učinjen značajan korak prema očuvanju biološke raznolikosti. .

2.1.5. Smjernice za naredno razdoblje

o nastaviti suradnju između nadležnih tijela i institucija vezano uz donošenje i provedbu poljoprivredno­okolišnog programa

o sukladno obvezama Zakona o zaštiti prirode i Direktive o staništima, očuvati ugrožene stanišne tipove u okviru Nacionalne ekološke mreže i programa NATURA 2000

o kroz planove upravljanja zaštićenim područjima osigurati aktivno održavanje ugroženih travnjačkih staništa

o u cijelosti uskladiti propise s acquisom EU i osigurati provedbene mehanizme, naročito poticaje u okviru Poljoprivredno­okolišnog programa

o povezati poljoprivredno­okolišni program i sustav Nacionalne ekološke mreže, odnosno NATURA 2000

75

o poticati ekološku poljoprivrednu proizvodnju i druge oblike poljoprivrede koji doprinose očuvanju biološke raznolikosti te pomoći proizvođačima u promidžbi i osiguranju tržišta kroz javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima

o prilikom okrupnjavanja poljoprivrednih površina, gdje god je to moguće, očuvati mrežu prirodnih i poluprirodnih staništa, posebno uz rubove velikih monokulturnih površina, uz ceste, putove, kanale

o educirati poljoprivredno stanovništvo o važnosti očuvanja biološke raznolikosti u poljoprivrednoj praksi

o uspostaviti provedbene mehanizme Zakona o genetski modificiranim organizmima, naročito vezano uz eventualno uvođenje genetski modificiranim organizmima u okoliš

o u smislu zaštite prirode važno je što prije utvrditi vrijedne poluprirodne travnjačke površine koji će se uvrstiti u Nacionalnu ekološku mrežu te će se za njih osigurati aktivne mjere upravljanja u cilju očuvanja biološke raznolikosti. Ovakve mjere se u prvom redu odnose na osiguranje poticaja za poljodjelce koji žele obavljati poljoprivrednu proizvodnju po prilagođenim programima (poljoprivredno­ekološke sheme), a u posebno zaštićenim područjima na aktivne mjere čišćenja obraštajne vegetacije i/ili osiguranje stoke ili drugih životinja koje mogu održavati travnjačku vegetaciju.

76

2.2. Šumarstvo

77

2.2.1. Uvod

Geografski položaj Republike Hrvatske na granici eurosibirsko­sjevernoameričke i mediteranske vegetacijske regije uvjetovao je iznimnu raznolikost staništa sa 105 šumskih zajednica (prema Nacionalnoj klasifikaciji staništa) te oko 4500 biljnih vrsta i podvrsta.

Na području srednje Europe šume su ekološki sustavi najbogatiji vrstama. Šumski kompleksi su često prošarani nizom staništa što uvelike povećava njihovu ukupnu biološku raznolikost (vode tekućice, izvori, bare, cretovi, šumski rubovi, šumske čistine, stara stabla, sušci, trulo drvo i dr.). Nažalost, u Europi sve veći broj šumskih vrsta postaje ugrožen. Iz gospodarenih šuma uklanjaju se sušci i izvaljena stabla koja doprinose biološkoj raznolikosti.

U usporedbi sa šumama Europe, šumski ekosustavi u Hrvatskoj u vrlo su dobrom stanju. Površina prekrivena šumom relativno je stalna (u blagom je porastu), te je Hrvatska jedna od rijetkih europskih zemalja čije su šume prirodnog sastava (95%). Kombinacija prirodnih uvjeta i povoljne prakse gospodarenja tradicionalne u šumarskoj struci i znanosti, osigurala je visoku biološku i krajobraznu raznolikost naših šuma.

Šume Republike Hrvatske ispunjavaju gospodarsku, ekološku i društvenu funkciju te značajno utječu na kakvoću življenja. Zagrebačka škola uzgajanja šuma osnova je održavanja prirodnosti i stabilnosti šumskih ekosustava. Isto tako, zakonodavstvo RH podupire prirodni sastav šuma, opću zaštitu prirode, ne dozvoljava čistu sječu šume i pridržava se načela potrajnog gospodarenja. Glavni cilj Nacionalne šumarske politike i strategije (N.N. 120/03) je povećanje doprinosa nacionalnom gospodarstvu održivim gospodarenjem, korištenjem i sveobuhvatnom zaštitom šumskih resursa i biološke raznolikosti.

Šume prekrivaju 37% teritorija Hrvatske, te zajedno sa šumskim zemljištima obuhvaćaju 2.485.611 ha, što čini 44 % kopnene površine Hrvatske. Od tog broja u državnom je vlasništvu 2.024.474 ha (81 %), a u privatnom 461.137 ha (19 %). Velikom većinom državnih šuma u Hrvatskoj gospodare Hrvatske šume d.o.o. Ukupna drvna zaliha procijenjena je na 324.256.000 m 3 .

U narednim tabličnim i grafičkim prikazima vidljivo je stanje šuma i šumarstva Hrvatske, u odnosu na uzgojne oblike šuma, zastupljenost pojedinih vrsta stablašica, proizvodnju šumskih proizvoda, te opožarene površine šuma.

Tablica 28. Uzgojni oblik šuma u Republici Hrvatskoj kojima gospodare Hrvatske šume d.o.o. (Izvor podataka: Nacionalna šumarska politika i strategija, NN 120/03).

uzgojni oblik udio u ukupnoj šumskoj površini

udio u ukupnoj površini šuma iz sjemena

jednodobne (visoke regularne šume) 71% šume iz sjemena

(sjemenjače) 59% raznodobne

(preborne šume) 29%

šume iz panja (panjače) 24%

degradacijski oblici (makije, garizi, šikare...) 17%

78

Slika 24: Udio vrsta drveća u drvnoj zalihi šuma Republike Hrvatske (Izvor podataka: Nacionalna šumarska politika i strategija, N.N. 120/03).

Tablica 29. Proizvodnja šumarskih proizvoda (Izvor podataka: Statistički ljetopis 2005.). Proizvodnja šumarskih proizvoda u državnim šumama ('000 m 3 )

godina

Proizvodnja šumarskih proizvoda u državnim i privatnim šumama ('000 m 3 )

ukupno dugo drvo četinjača

prostorno drvo

četinjača

dugo drvo listača

prostorno drvo listača

ogrjevno drvo

četinjača

ogrjevno drvo listača

ostalo grubo obrađeno drvo

uključujući cijepane drvene

motke i kolje

1995. 2 616 2 422 275 91 1 126 218 7 696 9

1996. 2 721 2 540 270 77 1 127 223 6 826 11

1997. 2 931 2 736 268 79 1 247 219 8 891 22

1998. 3 079 2 979 349 55 1 315 385 10 864 1

1999. 3 153 3 063 332 44 1 498 386 25 777 1

2000. 3 670 3 547 381 58 1 531 650 82 844 1

2001. 3 468 3 358 367 67 1 504 707 114 598 1

2002. 3 640 3 533 394 59 1 510 850 45 675 ­

2003. 3 847 3 726 426 62 1 561 741 18 918 ­

2004. 3 841 3 717 465 75 1 548 725 18 886 ­

hrast kitnjak 10%

obični grab 8%

poljski jasen 3%

ostala tvrda bjelogorica

11%

ostala meka bjelogorica

4%

jela i smreka 11%

ostala crnogorica

1%

bor 2%

obična bukva 36%

hrast lužnjak 14%

79

Tablica 30. Štete od požara u šumama (Izvor podataka: Statistički ljetopis 2005.). godina 1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004.

ha

Ukupna opožarena površina

471 1 899 6 186 10 852 4 981 14 661 1 629 2 919 13 785 2 889

Od toga u državnim šumama

340 1 585 3 253 2 179 1 802 13 593 1 629 708 5 638 1 082

U narednoj tablici prikazano je stanje zaštićenih šumskih površina temeljem Zakona o zaštiti prirode u svim kategorijama zaštite i Zakona o šumama u Republici Hrvatskoj i Europi

Tablica 31. Usporedba zaštićenih šumskih površina Europe i Hrvatske.

EUROPA HRVATSKA

Šume Od toga zaštićeno Šume Od toga zaštićeno (ZZP+ZOŠ)

1.000.000 km 2 (47 % kopnene

površine)

127.000 km 2 (12,7 %)

24.856 km 2 (43,92 % kopnene

površine)

4.620 km 2 (18,59 %)

2.2.2. Aktivnosti u razdoblju 2000.­2006. U razdoblju od donošenja Strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske doneseni su slijedeći strateški, zakonski i podzakonski akti vezano uz zaštitu prirode i šumarstvo:

• Nacionalna šumarska politika i strategija (N.N. 120/03) • Zakon o zaštiti prirode (N.N. 162/03) • Zakon o zaštiti prirode (N.N. 70/05) • Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o uređivanju šuma (N.N. 52/01, 150/03,

194/03, 55/04, 9/05, 76/05) • Zakon o šumama (N.N. 140/05) • Pravilnik o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim

tipovima te o mjerama za očuvanje stanišnih tipova (N.N. 7/06). • Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (N.N. 7/06) • Pravilnik o sadržaju i načinu provođenja nacionalne inventure šumskih resursa (N.N.

53/06)

Osim donešenih navedenih dokumenata, u studenom 2003. godine usvojen je drugi nacrt Hrvatskog nacionalnog standarda za FSC certificiranje šuma, a iste je godine izrađena Karta staništa RH (OIKON d.o.o.).

Obavljeni su pripremni radovi vezano uz inventuru šuma, te je omogućeno sudjelovanje javnosti prilikom donošenja planova gospodarenja šumama.

80

Uspostavljena je suradnja zaštite prirode i šumarstva u smislu definiranja područja Nacionalne ekološke mreže, te pripreme programa NATURA 2000.

U planove gospodarenja šumama na području RH, ugrađuju se uvjeti i mjere zaštite prirode izdane od Uprave za zaštitu prirode Ministarstva kulture, prema stručnim podlogama koje izrađuje Državni zavod za zaštitu prirode.

U strateškim aktivnostima navedenim u Nacionalnoj šumarskoj politici i strategiji (N.N. 120/03) nedovoljno je zastupljeno očuvanje biološke raznolikosti, očuvanje ugroženih i rijetkih tipova staništa, kao i smjernice za inventarizaciju ključnih vrsta (indikatora) povoljnih uvjeta staništa, odnosno ekosustava, te monitoring zaštićenih i ugroženih vrsta.

Uključivanje smjernica zaštite prirode u gospodarenje šumskim resursima Hrvatske zahtijevaju i načela provedbe FSC certifikata za gospodarenje šumama, kojeg su «Hrvatske šume d.o.o.» dobile za cjelokupno područje kojim gospodare. Prema definiciji Vijeća za upravljanje šumama (Forest Stewardship Council) certifikat znači da se šumom gospodari prema strogim ekološkim, socijalnim i ekonomskim standardima. Vrijeme trajanja certifikata obuhvaća razdoblje od 17.10.2002. do 16.10.2007. godine, uz godišnje kontrolne preglede. Krajem 2003. godine donesen je drugi nacrt Hrvatskog nacionalnog standarda za FSC certificiranje šuma, koji kroz Načelo 6 (Utjecaj na okoliš) obrađuje problematiku očuvanja biološke raznolikosti, ugroženih vrsta i staništa.

Šumska područja važna za vrste i stanišne tipove ugrožene na nacionalnom i/ili međunarodnom nivou uključena su u preliminarnu Nacionalnu ekološku mrežu, te će biti i sastavni dio prijedloga hrvatskog dijela europske ekološke mreže Natura 2000. S obzirom da se veliki broj načela certifikacije šuma poklapa s načelima Nacionalne ekološke mreže i mreže Natura 2000, proces izrade i primjene planova upravljanja u dijelovima ekološke mreže prekrivenim šumama bit će znatno lakše provesti no u drugim sektorima. U tom smislu suradnja sa šumarskom strukom je već uspostavljena. Veliki broj šumarskih stručnjaka na terenu i sistematično prikupljanje podataka izvor su neprocjenjivih saznanja o bioraznolikosti šuma te golem potencijal stručno osposobljenog kadra za praćenje stanja dijelova ekološke mreže i šumskih ekosustava uopće.

Manji dio državnih šuma trajno je izuzet iz gospodarenja, uglavnom one na nedostupnim terenima (zaštitne šume – prema Zakonu o šumama) i još uvijek miniranim područjima. Sve šume u strogim rezervatima, nacionalnim parkovima i posebnim rezervatima, izuzete su iz gospodarenja Zakonom o zaštiti prirode. Upravljanje šumama unutar zaštićenih područja definirati će Programi zaštite šumskih ekoloških sustava, kao sastavni dio Planova upravljanja zaštićenim područjima. Kako još niti jedna javna ustanova za upravljanje parkovima ili drugim kategorijama zaštite nije donijela plan upravljanja, plansko upravljanje ovim šumama uglavnom se ne provodi.

Na gospodarenje šumama najosjetljivije su vrste koje su na bilo koji način vezane uz stara (šuplja) ili srušena (izvaljena) stabla, prvenstveno određene svojte mikroorganizama, gljiva, člankonožaca, šišmiša i ptica. Neke šumske vrste upravo se zbog gubitka takvih staništa danas smatraju ugroženima. Sa stajališta zaštite biološke raznolikosti šuma još uvijek se može identificirati nekoliko osnovnih nedostataka u današnjoj praksi gospodarenja šumama:

• pitanje trajanja ophodnje većine vrsta šumskog drveća • broj starih i suhih (stojećih i oborenih) stabala u gospodarskim šumama • primjena kemijskih sredstava zaštite šuma od štetnika • broj ostavljenih stabala prilikom dovršne sječe

81

2.2.3.Ocjena provedbe NSAP­a

Osim ugrađivanja uvjeta i mjera zaštite prirode u planove gospodarenja šumama i u šumarsko zakonodavstvo, , većina akcijskih planova za zaštitu šuma navedenih u Strategiji i akcijskom planu zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske iz 1999. godine nije provedena. Većina strateških odrednica NSAP­a još uvijek je neostvarena.

Akcijski plan «Donošenje propisa za ugrađivanje mjera zaštite biološke raznolikosti u šumarstvo (produženje ophodnje glavnih gospodarski važnih vrsta drveća na određenim područjima, ostavljanje stojećih i ležećih osušenih stabala, definiranje sanitarnog sijeka, unošenje zavičajnog šumskog voća i grmova s bobičastim plodovima, ograničenje korištenja pesticida i korištenja teške mehanizacije u šumama» ­ sadašnje stanje:

o Odredbama Zakona o zaštiti prirode (N.N. 70/05) propisana je obveza ugrađivanja mjera i uvjeta zaštite prirode u planove gospodarenja šumama. Ministarstvo kulture izdaje uvjete i mjere zaštite prirode, prema stručnim podlogama koje izrađuje Državni zavod za zaštitu prirode. Mjere zaštite se zajedno s uvjetima zaštite prirode dostavljaju izrađivaču, odnosno nositelju provedbe plana gospodarenja šumama.

o Pravilnik o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za očuvanje stanišnih tipova (N.N. 7/06), propisuje smjernice za zaštitu i očuvanje šumskih staništa, koje se definiraju kao mjere zaštite i ugrađuju u planove gospodarenja šumama.

Akcijski plan «Izrada programa unapređenja, zaštite i očuvanja šuma u zaštićenim dijelovima prirode» ­ sadašnje stanje:

o Sukladno članku 42. Zakona o zaštiti prirode (N.N. 70/05) za zaštićena područja propisana je obveza donošenja programa zaštite šumskih ekoloških sustava, koji sadrže mjere njihove zaštite i unaprjeđenja na temelju praćenja stanja. Navedeni program je sastavni dio plana upravljanja javnih ustanova koje upravljaju zaštićenim područjima, te sastavni dio planova gospodarenja šumama. o Zakonom o šumama (N.N. 140/05), članak 26. propisan je program mjera za šume i šumska zemljišta u zaštićenim područjima u kategorijama: park prirode, regionalni park, značajni krajobraz i park šuma. Za kategorije nacionalni park, strogi rezervat, posebni rezervat, spomenik prirode i spomenik parkovne arhitekture propisana je izrada programa očuvanja i zaštite šuma. o Razvidna je neusklađenost između odredbi navedenih zakona, vezano uz upravljanje, zaštitu i očuvanje šumskih ekosustava u zaštićenim područjima. Osim što Zakon o šumama razlikuje dvije vrste programa za šume (ovisno o kategoriji zaštite), različita je i procedura, odnosno nadležnost tijela koje donose programe, posebice u kontekstu plana upravljanja javnih ustanova koje upravljaju zaštićenim područjima. o Dosad nije izrađen nijedan program unaprjeđenja, zaštite i očuvanja šuma u zaštićenim dijelovima prirode, niti su razrađene smjernice za njegovu izradu.

2.2.4. Smjernice za naredno razdoblje

o unaprijediti suradnju vezano uz pripremu EU programa NATURA 2000;

o uspostaviti suradnju pri izradi Programa zaštite šumskih ekoloških sustava u zaštićenim područjima, odnosno Planova upravljanja javnih ustanova koje upravljaju zaštićenim područjima;

o detaljno razraditi smjernice Načela 6 (Utjecaj na okoliš) FSC certifikacije šuma kako bi se mogle efektivno uključiti u programe gospodarenja šumama i provoditi na terenu;

82

o prilikom dovršnoga sijeka većih šumskih površina, gdje god je to moguće i prikladno, ostavljati manje neposječene površine;

o u gospodarenju šumama očuvati u najvećoj mjeri šumske čistine (livade, pašnjaci i dr.) i šumske rubove, te stalan postotak zrelih, starih i suhih (stojećih i oborenih) stabala, osobito stabala s dupljama;

o u gospodarenju šumama osigurati produljenje sječive zrelosti zavičajnih (autohtonih) vrsta drveća s obzirom na fiziološki vijek pojedine vrste i zdravstveno stanje šumske zajednice, te izbjegavati uporabu kemijskih sredstava za zaštitu bilja i bioloških kontrolnih sredstava (‘control agents’);

o očuvati biološke vrste značajne za stanišni tip; ne unositi strane (alohtone) vrste i genetski modificirane organizme;

o osigurati prikladnu brigu za očuvanje ugroženih i rijetkih divljih svojti te sustavno praćenje njihova stanja (monitoring);

o pošumljavanje, gdje to dopuštaju uvjeti staništa, obavljati autohtonim vrstama drveća u sastavu koji odražava prirodni sastav, koristeći prirodi bliske metode; pošumljavanje nešumskih površina obavljati samo gdje je opravdano uz uvjet da se ne ugrožavaju ugroženi i rijetki nešumski stanišni tipovi.

83

2.3. Lovstvo

84

2.3.1. Uvod

Lovišta u Hrvatskoj prostiru se na površini od 5.487.127 ha 1 i obuhvaćaju gotovo cijeli kopneni dio i otoke, izuzev zaštićenih dijelova prirode u kojima je posebnim propisima zabranjen lov, naselja i pojasa od 300 metara od njih te drugih javnih površina. Uspostavljeno je 1.047 lovišta, od toga 319 državnih i 728 zajedničkih. U Hrvatskoj je u 2004. godini registrirano 43.746 lovaca 2 .

Brojnost populacija vrsta koje imaju status divljači nije utvrđen znanstveno već temeljem uobičajenih stručnih metoda, a pojedini primjerci vrsta koje imaju veći areal kretanja te zalaze u više lovišta, prebrojavaju se i više puta. Ne postoji sustavno praćenje pojedinih vrsta, posebice onih koje se nalaze na popisima lovnih vrsta u okviru Bernske konvencije, Direktive o pticama i Direktive o staništima.

U praksi lovno gospodarenje još uvijek ne vodi dovoljno računa o prisutnosti ostalih, nelovnih i zaštićenih vrsta u lovištima. Lovno­gospodarske osnove u tim lovištima prilikom bonitiranja staništa uzimaju u obzir i znanstveno utvrđenu brojnost populacija velikih predatora na tim područjima te njihov utjecaj na divljač.

Iako ne postoji znanstvena procjena broja divljači, te utjecaja čovjeka i predatora na prirodni plijen, napravljene su određene analize, na temelju anketa koje su ispunili lovoovlaštenici na području rasprostranjenosti velikih predatora. Ovi podaci pokazuju kako se u zadnje tri lovne godine ukupan broj divljači povećavao u svim županijama na području rasprostranjenosti vuka (Slika 25). Broj divljači izlučen iz populacije redovnim odstrjelom iznosi oko 16%, a od velikih predatora oko 5% (Tablica 32). U vegetacijskom smislu, kvaliteta staništa u Hrvatskoj slična je staništima susjednih zemalja, no broj divljači/parnoprstaša po jedinici površine je znatno manji. U 2006. godini započeo je rad lovne inspekcije donošenjem novog Zakona o lovstvu, što bi se trebalo pozitivno odraziti i na lovno gospodarenje.

0

1000

2000

3000

4000

5000

6000

Dubrovačko ­ neretvanska

Splitsko­dalmatinska

Šibensko­kninska

Zadarska

Ličko­senjska

Primorsko­goranska

Karlovačka

Broj g

rla divljači

2002/2003

2003/2004

2004/2005

Slika 25. Ukupan broj grla divljači* po županijama na području rasprostranjenosti vuka i risa u lovnim godinama 2002./2003. – 2004./2005., (Izvor: Bilten LIFE projekta «Zaštita i upravljanje vukovima u Hrvatskoj», DZZP, 2005.).

1 Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva, Uprava za lovstvo, 07. lipnja 2006. 2 Statistički ljetopis RH za 2005.

85

*srna, jelen, muflon, divokoza, divlja svinja, smeđi medvjed

Tablica 32. Udio stradale divljači** u županijama na području rasprostranjenosti vuka i risa , u lovnoj godini 2004/2005. (Izvor: LIFE projekta «Zaštita i upravljanje vukovima u Hrvatskoj», DZZP, 2005.).

Županija Odstrjel (%) Stradali od vuka (%)

Stradali od risa (%)

Ostala stradanja

(%) Dubrovačko ­ neretvanska 28,32 5,20 0,00 5,20 Splitsko­dalmatinska 6,48 17,93 0,00 1,62 Šibensko­kninska 8,44 0,89 0,00 5,33 Zadarska 15,94 3,63 0,12 1,52 Ličko­senjska 13,40 4,06 1,01 2,44 Primorsko­goranska 15,01 3,17 1,25 4,42 Karlovačka 19,09 2,12 0,38 4,31 UKUPNO 16,16 4,16 0,80 3,71

** Srna obična, Jelen obični, Muflon, Divokoza, Divlja svinja

Značajni problem jest i unošenje stranih (alohtonih) vrsta u prirodna staništa. To se pokazalo posebno problematičnim na otocima, koji predstavljaju zatvorene ekološke sustave te su stoga posebno osjetljivi. Štete koje nastaju na autohtonim vrstama i staništima posljedica su unošenje stranih vrsta.

Sljedeći problem jest i pretjerano prihranjivanje divljači, čija je namjena isključivo gospodarska, a u biološkom smislu, narušava prirodnu ravnotežu jer se stvara veća koncentracija pojedinih divljači u lovištu. U pojedinim lovištima u Lici, primjerice, pak nailazimo na gustoću hranilišta za medvjede i po nekoliko puta veću od propisanih normi.

Kao i u ostalim državama u regiji, poseban problem predstavlja i lovni turizam,. Temeljem informiranosti i pojačanom nadzoru graničnih službi, u zadnjih nekoliko godina otkriveno je niz slučajeva krijumčarenja velikih količina ptica.

Krivolov je i dalje prisutan u lovištima, iako je nemoguće procijeniti u kojoj mjeri. U određenim područjima lov na ptice močvarice svojevrsna je tradicija.

Prisutan je krivolov na velikim zvijerima. Krajem 2004. godine usvojeni su Planovi upravljanja/gospodarenja velikim zvijerima u čijoj izradi su sudjelovali predstavnici svih interesnih skupina. Ovim planovima utvrđene su smjernice za očuvanje ovih vrsta, što između ostalog uključuje i odgovarajuće usklađivanje lovnog gospodarenja. Kroz njihovu provedbu bi se trebali riješiti postojeći problemi, pri čemu je svakako značajna odgovornost na lovcima koji u velikoj mjeri borave u prirodi i imaju dobar uvid u stanje na terenu.

Pozitivni pomaci su napravljeni u smislu donošenja propisa iz područja zaštite prirode i lovstva u 2005. i 2006. godini. NSAP­om je predviđen akcijski plan ugrađivanja mjera zaštite biološke raznolikosti u lovstvo. Zakonom o zaštiti prirode (NN 1994, 2003, 2005). je propisano da se prilikom izrade lovno­gospodarskih osnova ugrađuju uvjeti i mjere zaštite prirode.

Zakon također propisuje zabranu unošenja stranih vrsta u prirodu. Iznimke mogu biti dopuštene tek nakon procjene rizika unošenja u prirodu. Na temelju ovog Zakona u siječnju 2006. donesen je Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim. Na popisu zaštićenih vrsta nalaze se i lovne vrste, primjerice medvjed, jarebica kamenjarka, divlja mačka, divokoza, mala lasica, dabar,

U studenom 2005. godine stupio je na snagu novi Zakon o lovstvu (NN 140/05), u koji je ugrađena komponenta zaštite prirode. Ovim Zakonom je također ukinut status lovne divljači

86

za tri vrste pataka (Anas strepera – patka kreketaljka, Anas clypeata – patka žličarka i Anas acuta – patka lastarka), čije su populacije u Hrvatskoj ugrožene. U cilju provedbe Zakona, u 2006. godini su doneseni i podzakonski akti, od kojih treba izdvojiti Pravilnik o lovostaji (NN 155/05), Pravilnik o sadržaju, načinu izrade i postupku donošenja odnosno odobrenja lovno­ gospodarske osnove, programa uzgoja divljači i programa zaštite divljači (NN 40/06) i Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja središnje lovne evidencije (NN 67/06). Temeljem donesenih podzakonskih akata, između ostalog propisana je zaštita svim vrstama ptica za vrijeme gniježđenja i povratka na gnijezdilišta; produžena je lovostaja na smeđeg medvjeda; propisan je način bonitiranja lovišta i računanja prirasta, koji uključuje prisutnosti velikih zvijeri; obilježavanje markicama odstrjeljenih primjeraka krupne divljači te način vođenja lovne statistike zbog čega je pri nadležnom Ministarstvu organizirana baza podataka koja bi trebala biti dovršena do kraja 2006. godine, te dostupna javnosti.

Provedbom ovih propisa osigurat će se usklađivanje lovstva i očuvanje biološke raznolikosti.

2.3.2. SMJERNICE ZA NAREDNO RAZDOBLJE

• započeti program znanstvenog utvrđivanja brojnosti populacija divljači i uspostaviti sustav praćenja

• unaprijediti suradnju vezanu uz praćenje stanja i brigu o ugroženim vrstama • unaprijediti rad lovne inspekcije i inspekcije zaštite prirode • izraditi Plan gospodarenja divokozom, • procijeniti stanje, izraditi program rješavanja problema strane (alohtone) divljači na

otocima

87

2.4. Slatkovodno ribarstvo

88

2.4.1. Uvod

Slatkovodno ribarstvo je gospodarenje ribama slatkih (kopnenih) voda, a obuhvaća ribolov, poribljavanje, uzgoj, zaštitu riba i njihovih staništa. Gospodarski ribolov u slatkim vodama je u gospodarskom pogledu manje značajan od morskog, a vezan je za područje Dunava i dio toka rijeke Save. Sve ovo uzrokovalo je smanjenje područja za mrijest i ishranu riba. Tako se prirodni resursi kopnenih voda danas prvenstveno koriste u rekreacijske svrhe. Gotovo čitavo gospodarenje prepušteno je ovlaštenicima ribolovnog prava, a to su najčešće ribolovne udruge, a temelji se na ribolovno­gospodarskim osnovama. Športski ribolov reguliran je tako da pojedinim dijelovima ribolovnih voda gospodare športsko­ribolovna društva, na temelju posebnih ribolovnih osnova. Športski ribolovci su glavni sudionici u ribolovu i najbrojnije zastupljena populacija korisnika slatkih voda. Okupljeni su u ribolovnim udrugama koje su najvećim dijelom i ovlaštenici ribolovnog prava, te im je prepušteno gotovo čitavo gospodarenje slatkim vodama. Ribogojstvo je vezano najvećim dijelom za šaranske ribnjake koji su u nizinskom dijelu Hrvatske vrlo brojni. Međutim, posljednjih desetak godina eksploatacijska površina i intenzitet proizvodnje (Slika 26. i 27.) šaranskih ribnjaka se smanjivao, dok je istovremeno broj, površina i proizvodnja pastrvskih ribnjaka uglavnom rasla.

20

22

24

22

24

20

18

21

19 19 19

0

5

10

15

20

25

30

1994. 1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004

Slika 26. Broj šaranskih ribnjaka, Izvor: Statistički ljetopis Republike Hrvatske za 2005., DZZS.

U šaranskim ribnjacima se proizvodnja znatno smanjila, u usporedbi s početkom 90­tih (Slika 28) i nastavlja opadati. Nije dopušteno poribljavanje stranim ribljim vrstama a koje već ne žive u našim vodama.

89

10613

10964

9957

9118

9124

8967

8369

7887

7786

7663

7809

0

2000

4000

6000

8000

10000

12000

1994. 1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004

Slika 27. Površina šaranskih ribnjaka u eksploataciji (ha). Izvor: Statistički ljetopis Republike Hrvatske za 2005., DZZS

4726

3846

2158

2783

2909

2836

2713

3350

2549

2449

2318

0

500

1000

1500

2000

2500

3000

3500

4000

4500

5000

1994. 1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004

Slika 28. Proizvodnja konzumne ribe na šaranskim ribnjacima (t). Izvor: Statistički ljetopis Republike Hrvatske za 2005., DZZS

Smanjivanje broja šaranskih ribnjaka, također izravno utječu na biološku raznolikost i zaštitu prvenstveno ptica močvarica, za koje prostrani poluintenzivno ili ekstenzivno gospodareni ribnjaci u Hrvatskoj predstavljaju izuzetno vrijedna „zamjenska“ močvarna staništa. Prestanak proizvodnje na ribnjacima dovodi do brzoga obraštanja plitkih vodenih površina te obraštanja i nestanka otvorenih vodenih površina, kako staništa, tako i hrane za brojne

90

ribojede ptice močvarice. Republika Hrvatska je i prema međunarodnim konvencijama obvezna štititi ugrožene i rijetke ptice močvarice i njihova staništa. U cilju njihove zaštite postoji prijedlog da se, osim postojećih, odobre dodatne premije po hektaru ribnjaka za ona ribnjačarstva koja se obvežu na način proizvodnje u skladu s načelima zaštite prirode. Rješavanje ovog problema bilo je predviđeno NSAP­om i odgovarajućim akcijskim planom. Ribolov, uzgoj i zaštitu slatkovodnih riba regulira Zakon o slatkovodnom ribarstvu usvojen 2005. (NN 49/05). Temeljem Zakona o zaštiti prirode strogo su zaštićene pojedine vrste slatkih riba, dok se ribolovne vrste nalaze na popisu zaštićenih vrsta. Kao i u slučaju ostalih djelatnosti vezanih uz korištenje prirodnih resursa, Zakon propisuje ugrađivanje mjera i uvjeta zaštite prirode u ribolovno­gospodarske osnove. Ovaj mehanizam se počeo primjenjivati sredinom 2005. godine. Na taj je način ujedno započela provedba NSAP­om predviđenog akcijskog plana ugrađivanje mjera zaštite biološke raznolikosti u slatkovodno ribarstvo. Istim Zakonom zabranjeno je unošenje alohtonih vrsta u doprirodne i prirodne vode, kao i prenošenje takvih vrsta iz ribogojilišta u druga vlažna staništa. Hrvatski sabor je 2002. godine usvojio i Strategiju poljoprivrede i ribarstva Republike Hrvatske (NN 89/02). Opći cilj ove strategije je očuvati i razviti samoodrživo hrvatsko slatkovodno ribarstvo, čija će proizvodnja zadovoljiti hrvatske potrebe, kao i realnu inozemnu potražnju, poštujući pritom tržišne i ekološke zakonitosti.

2.4.2. Smjernice za naredno razdoblje

o izraditi sustav poticanja šaranske proizvodnje na ribnjacima značajnim za zaštitu prirode

o izraditi i provesti pilot program uklanjanja alohtonih vrsta riba na jednoj od rijeka u krškom području

91

2.5.

Morsko ribarstvo

92

2.5.1.Uvod

Ribolov u Hrvatskoj se obavlja na 34.000 km 2 teritorijalnog mora, a proglašenjem Zaštićenog ekološko­ribolovnog pojasa odlukom Sabora od 3. listopada 2003. pod jurisdikcijom Republike Hrvatske je i dodatnih 21.000 km 2 . Kada ova Odluka bude provedena, iz ribolova u bivšim međunarodnim vodama isključit će se pojedine strane flote i time smanjiti pritisak na riblje populacije u hrvatskom ribolovnom moru. U posljednjih jedanaest godina ukupan ulov ribe i drugih morskih organizama povećan je za 107,87% i iznosi oko 26.000 tona godišnje. Pritom je ulov plave ribe u 2004. povećan tri puta u usporedbi s 1995., a jedan od najvažnijih razloga porasta ulova plave ribe je uvođenje poticaja za ulov male plave ribe od 0.35 kn/kg. Povećani lov ostalih vrsta riba približava se ulovima iz sredine devedesetih godina prošlog stoljeća (Slika 29.). Od drugih vrsta koje se koriste u ostale komercijalne vrste, u zadnje dvije godine, evidentirano je skupljanje oko 100 t spužvi i 450 kg crvenih koralja godišnje. 3

Do velikog povećanja ulova ribe i drugih morskih organizama u odnosu na primjerice, 1995. godinu (15.364 t) došlo je i zbog velikog povećanja ukupnog broja ribara i plovila.

0

5000

10000

15000

20000

25000

30000

2000. 2001. 2002. 2003. 2004.

GODINE

TONE

Plava riba (t) Bijela riba (t) Ostalo (t)

Slika 29. Ulov ribe i drugih morskih organizama od 2000. do 2004. Izvor: MPŠVG, Uprava ribarstva.

Tako se broj gospodarskih ribara u proteklih 5 godina povećao za oko 7­8 % godišnje, osim u godini 2003. kada je povećanje bilo 15 % u odnosu prema 2002. godini. Jedan od razloga takvog povećanja jest činjenica što su ribari koji su obavljali mali ribolov otvorili sezonski obrt te obavljaju gospodarski ribolov samo u jednom dijelu godine, što prije nije bilo moguće. U godini 2004. povećanje broja gospodarskih ribara u odnosu prema 1999. iznosi 45,74 % (Slika 30). Osim toga, i kod ribolovnih se plovila vidi povećanje njihova broja, a u godini 2003. je najveće i iznosi oko 16 % (Slika 31).

3 MPŠVG, 2005.

93

0

500

1000

1500

2000

2500

3000

3500

4000

1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. GODINE

BROJ RIBARA

Slika 30. Broj ribara u gospodarskom ribolovu od 1999. do 2004. godine. Izvor: MPŠVG, Uprava za ribarstvo.

Tako su 2004. godine ribolov na moru obavljale 3.684 ribolovne jedinice (plovila). Uglavnom se radilo o malim ribolovnim jedinicama s ukupnom prosječnom tonažom od oko 15 GT te prosječnom snagom motora od 66,58 kw. I broj malih ribara sve se više povećava pa je u 2002. godini premašen broj od 14.000 (u 1997. godini je primjerice bilo samo oko 5.000 malih ribara). Ovakvim povećanjem broja sudionika u malom ribolovu povećava se broj ribara u ukupnom ribarstvu, a time se povećava i ukupni pritisak na raspoložive prirodne resurse. Procijenjeni ulov malih ribara jest oko 6.000 tona godišnje, što nije beznačajna stavka u ukupnom ribolovu na moru. Prevelik broj športskih ribolovaca, doveo je do ruba istrebljenja pojedine vrste riba npr. kavalu, drozda, kirnju, šaraga i još neke vrste iz porodice Sparidae.

0

500

1000

1500

2000

2500

3000

3500

4000

2000. 2001. 2002. 2003. 2004. GODINE

BROJ PL

OVILA

Slika 31. Ukupan broj ribarskih plovila od 2000. do 2004. godine. Izvor: MPŠVG, Uprava ribarstva.

94

Povećanje u broju povlačnih mreža (koća) zadnjih godina je doveo do povećanja ulova najvažnijih koćarskih vrsta morskih organizama (oslić, trlja, pas, mačka, škamp). Ovakav ribolov može smanjiti gustoću pojedinih pridnenih zajednica. U zadnjih desetak godina zabilježene izrazite negativne promjene u gustoći populacije škampa u cijelom Jadranu. Ako se ovakav trend ribolova nastavi, doći će i do drastičnog smanjenja drugih vrsta gospodarski važnih morskih organizama. Zbog negativne ocjene stanja pridnenih vrsta u Velebitskom kanalu, 1997. je godine resorno ministarstvo donijelo Odluku o zabrani koćarenja u tom području. Na temelju istraživanja Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita, u prve dvije do tri godine zabrane koćarenja zabilježeni su pozitivni pomaci u smislu povećanja biomase pridnenih vrsta i predatorskih organizama. Tako se udio tih organizama u lovu višestruko povećao u odnosu na stanje prije zabrane.

0

500

1000

1500

2000

2500

2000. 2001. 2002. 2003. 2004. GODINE

BROJ KOĆA

Slika 32. Ukupan broj koća od 2000. do 2004. godine. Izvor: Statistički ljetopis 2005.

0

500

1000

1500

2000

2500

3000

2000. 2001. 2002. 2003. 2004. GODINE

KOĆARSK

I ULO

V

95

Slika 33. Ulov najvažnijih koćarskih vrsta od 2000. do 2004. Izvor: MPŠVG, Uprava ribarstva.

Marikultura u Republici Hrvatskoj, osim tova tuna, već godinama uglavnom stagnira. U tovu tuna zabilježen je rast, zbog povećanja broja uzgajališta pa je povećanje te proizvodnje godine 2003. u odnosu prema godini 2002. iznosilo 17.82 %. U godini 2004. proizvodnja je bila na razini prethodne godine. Ukupna proizvodnja školjkaša u 2004. godini procjenjuje se na 2.400 tona dagnji i 800.000 komada kamenica. Proizvodnja dagnji je oko 15 % manja nego u prethodnoj godini, uglavnom zbog nepovoljnih klimatskih uvjeta.

0

500

1000

1500

2000

2500

3000

3500

4000

4500

5000

TONE

2000. 2001. 2002. 2003. 2004. GODINE

Lubin i orada (t) Dagnje (t) Tune (t)

Slika 34. Uzgoj riba i drugih morskih organizama od 2000. do 2004. Izvor: MPŠVG, Uprava ribarstva.

Preintenzivan ribolov pojedinim manje selektivnim ribolovnim alatima može dovesti do osiromašenja ribljih zajednica koje imaju komercijalne vrijednosti.

Zabilježen je i slučajni ulov zaštićenih vrsta, kao što su morske kornjače i dupini. Praćenjem smrtnosti dupina u razdoblju između 1990. – 2005. utvrđeno je da jednako ugibaju prirodno i stradavaju pod utjecajem čovjeka. Uglavnom stradavaju od zaplitanja u ribarske mreže i gušenjem kod gutanja istih (Tablica 33.)

Tablica 33. Postotak smrtnosti dupina u Jadranu prema uzroku u razdoblju 1990. ­ 2005. Izvor: DZZP. UZROK SMRTI broj %

Utjecaj čovjeka 40 31,25 Prirodna smrtnost 40 31,25 Nepoznat 48 37,5

UKUPNO: 128 100

96

Zaštita morskih riba od gospodarskog značaja regulirana je Zakonom o morskom ribarstvu iz 2005. (NN 7/05) te kroz Naredbu o zaštiti riba i drugih morskih organizama (NN 82/05) po kojoj se propisuje najmanja veličina gospodarski važnih vrsta riba ispod kojih se ne smiju loviti, sakupljati niti stavljati u promet te vrijeme lovostaja. Očuvanje biološke raznolikosti mora općenito, osigurava se ograničavanjem korištenja pojedinih ribolovnih alata te propisivanjem veličine oka i dr. Smjernice za morsko ribarstvo zacrtane su već spomenutom Strategijom poljoprivrede i ribarstva Republike Hrvatske. Usvajanjem spomenutih propisa djelomično je proveden akcijski plan ugrađivanja mjera razumnog i dugoročnog održivog iskorištavanja bioloških resursa mora u morsko ribarstvo, zacrtanog NSAP­om. Zahvaljujući potpori Vlade Kraljevine Norveške, pod vodstvom Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva – Uprave za ribarstvo i u suradnji s domaćim i stranim znanstvenim institucijama, započeo je 2002. projekt «DemMon» – «Monitoring i upravljanje pridnenim ribljim resursima istočnog Jadrana – teritorijalne vode RH». Za razliku od dosadašnjih znanstvenih istraživanja provedenih pomoću istraživačkih brodova, u ova su istraživanja bila uključena gospodarska plovila, uglavnom koćarice. Ovaj projekt je prvi korak u sustavnom praćenju korištenja ovog prirodnog resursa.

2.5.2. Smjernice za naredno razdoblje Sukladno Zakonu o morskom ribarstvu:

o provoditi sustavno praćenje stanja ribolovnog bogatstva mora (poglavito gospodarski najvažnijih vrsta)

o utvrditi i zaštititi područja mrijesta ribe o smanjiti ribolovni napor i selektivno rabiti ribolovne alate o pratiti slučajni ulov drugih zaštićenih vrsta (morske kornjače, dupini i dr.)

97

2.6. Sakupljanje gljiva, biljaka i

životinja

98

2.6.1. Uvod

Prema Zakonu o zaštiti prirode način korištenja zaštićenih divljih svojti dopušten je na način i u količini da se njihove populacije na državnoj ili na lokalnoj razini ne dovode u opasnost uz propisivanje mjera zaštite koje obuhvaćaju:

– sezonsku zabranu korištenja i druga ograničenja korištenja populacija,

– privremenu ili lokalnu zabranu korištenja radi obnove populacija na zadovoljavajuću razinu,

– reguliranje trgovine, držanja radi trgovine i transporta radi trgovine živih i mrtvih primjeraka.

Za sakupljanje zaštićenih biljaka, gljiva i njihovih dijelova te hvatanje životinja Ministarstvo kulture izdaje dopuštenje kojim se određuju vrste, količine i vremensko razdoblje u kojem je dopušteno sakupljanje te mjere zaštite staništa na kojima se vrši sakupljanje. Sakupljanje se dopušta na čitavom teritoriju Republike Hrvatske, osim na području nacionalnih parkova, strogih i posebnih rezervata uz prethodnu suglasnost vlasnika i nositelja prava na prirodnim dobrima.

Nositelji dopuštenja dužni su voditi evidenciju o sakupljenim i/ili otkupljenim količinama gljiva, biljaka i životinja te dostavljati Ministarstvu mjesečna i godišnja izvješća o sakupljanju, otkupu i izvozu istih.

Ministarstvo ujedinio vodi i evidenciju o načinu i količini korištenja zaštićenih divljih svojti radi utvrđivanja i praćenja stanja populacija. Ako se utvrdi da je zbog korištenja zaštićena divlja svojta ugrožena, ministar može donijeti naredbu kojom zabranjuje ili ograničava korištenje te svojte.

U Hrvatskoj se u komercijalne svrhe u najvećoj mjeri sakupljaju samonikle gljive (Slika 35.), ljekovito, prehrambeno i ukrasno bilje te od životinjskih vrsta puževi roda Helix .

Sakupljanje gljiva u RH regulirano je sukladno odredbama Pravilnika o zaštiti gljiva (Fungi) (NN 34/02). Pravilnikom su propisane zaštićene vrste gljiva čije se skupljanje dopušta u komercijalne svrhe, uvjeti za sakupljanje plodišta, uvjeti za ishođenje dopuštenja, mjere zaštite te druga pitanja od značenja za zaštitu samoniklih vrsta gljiva.

Radi sprječavanja prekomjernog sakupljanja zaštićenih vrsta gljiva koje bi moglo ugroziti njihov opstanak, smiju se u svrhu prerade, trgovine i drugog prometa sakupljati samo sljedeće zaštićene vrste gljiva:

a) nadzemne vrste ­ lisičica (Cantharellus cibarius) – isključujući varijetet: amethysteus, ­ mrka trubača (Craterellus cornucopioides), ­ pravi vrganji (vrste: Boletus aereus, B. edulis, B. pinophilus i B.reticulatus) ­ prosenjaci (vrste: Hydnum repandum i H. rufescens), ­ puze (vrste: Armillaria borealis, A. cepistipes, A. gallica, A. mellea i A.ostoyae), ­ rujnice (vrste: Lactarius deliciosus, L. deterrimus, L. hemicyaneus, L.quieticolor, L. salmonicolor, L. sanguifluus i L. semisanguifluus),

b) podzemne vrste ­ veliki bijeli tartufi (vrste: Tuber asa, T. borchii, T. maculatum T. magnatum,), ­ crni tartufi (vrste: Tuber aestivum, T. brumale, T. hiemalbum, T. macrosporum, T. malenconii, T. melanosporum, T. mesentericum i T. uncinatum).

Sakupljanje gljiva u svrhu prerade, trgovine i drugog prometa može obavljati osoba koja posjeduje iskaznicu komercijalnog sakupljača gljiva. Program stručnog osposobljavanja i provjeru stručnog znanja komercijalnog sakupljača provodi Pučko otvoreno učilište kao ovlaštena stručna institucija pod uvjetima i na način koji je utvrdilo Ministarstvo kulture.

99

348.386,42

293.875,45

343.166,76

276.956,38

178.538,32

426.669,75

316.450,35

0

50.000

100.000

150.000

200.000

250.000

300.000

350.000

400.000

450.000

1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005.

godina sakupljanja

saku

pljena

količina (kg)

Slika 35. Ukupne godišnje količine sakupljenih samoniklih gljiva u Hrvatskoj u razdoblju od 1998. do 2005. Opaska: podaci za 2001. nisu dostupni; Izvor: Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu prirode, 2005.

Od kraja 2004. g. na snazi je Pravilnik o skupljanju samoniklih biljaka u svrhu prerade, trgovine i drugog prometa (NN 100/04, 125/04) kojim su detaljno propisane mjere zaštite i uvjeti za ishođenje dopuštenja te količine i način korištenja samoniklih biljaka radi njihove zaštite i očuvanja stabilnosti njihovih prirodnih staništa u području skupljanja. Državni zavod za zaštitu prirode godišnje izrađuje stručnu podlogu kao osnovu za izdavanje dopuštenja temeljenu na kategorijama ugroženosti vrsta, odnosno temeljem analize stanja samoniklih biljaka u prirodi te izvješća nositelja dopuštenja za skupljanje samoniklih biljaka o skupljanju za proteklu godinu. Do stupanja na snagu Pravilnika Ministarstvo je izdavalo dopuštenja za sakupljanje svih biljnih vrsta na području Republike Hrvatske namjenom korištenja u komercijalne svrhe. Slika 36. pokazuje trend sakupljanja samoniklih biljaka do stupanja na snagu Pravilnika o skupljanju samoniklih biljaka u svrhu prerade, trgovine i drugog prometa, u vremenskom periodu 1999.­2004. Nakon stupanja na snagu Pravilnika, dopuštenje za sakupljanje izdaju se samo za zaštićene vrste biljaka. Očuvanje biljnih vrsta koje ne uživaju zaštitu sukladno Zakonu o zaštiti prirode, regulira se isključivo praćenjem stanja populacija u prirodi.

100

767.547

1.014.022 959.244

84.568

823.601 750.618

0

200.000

400.000

600.000

800.000

1.000.000

1.200.000

1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004.

godina sakupljanja

sakupljean

količina (kg)

Slika 36. Ukupne godišnje količine sakupljenog samoniklog bilja u razdoblju od 1999. do 2004. Opaska: podaci za 2002. nisu dostupni u cijelosti. Izvor: Baza podataka DZZP.

Sakupljanje puževa u Republici Hrvatskoj prati se od 1999. godine (Slika 37.) kada je donesen Pravilnik o zaštiti kopnenih puževa (Gastropoda terrestria)(NN 29/99). Odredbama Pravilnika dopušteno je komercijalno sakupljanje puževa roda Helix: (H. pomatia – vinogradnjak, H. lucorum, H. aspersa – smeđi hrapavac i H. cincta). Budući da je u Hrvatskoj prerada i konzumacija ovih vrsta zanemariva, gotovo cjelokupna količina izvozi se u druge zemlje.

222,9

168

281,82

453,64

103,98

225,02

487,68

0

100

200

300

400

500

600

1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005.

godina sakupljanja

sakupljena količina (t)

Slika 37. Sakupljene količine puževa roda Helix, prema podacima sakupljača u razdoblju od 2001. do 2005. godine (količine su izražene u tonama). Izvor: Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu prirode, 2006.

101

2.7. Turizam

102

2.7.1. Uvod

Republika Hrvatska je srednjeeuropska i mediteranska zemlja, a prostorno je dio prirodno geografskih cjelina Panonije, Mediterana te Dinarida. Zbog svog položaja, raznolikog reljefa, iznimno povoljnih klimatskih uvjeta te očuvane biološke i krajobrazne raznolikosti ubraja se među značajna turistička odredišta. Važeći razvojni dokument turizma u Republici Hrvatskoj je Razvojna strategija Hrvatskog turizma donesena 1993. god. (NN 113/93). Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka izradilo je u rujnu 2003. godine finalnu verziju "Strategije razvoja hrvatskog turizma do 2010. godine". Strategija prepoznaje da Hrvatska posjeduje iznimno raznolik i očuvan prirodni i kulturni turistički potencijal, koji se mora zaštititi da bi dugoročno pridonosio razvoju turizma. Naglasak je stavljen na očuvanje i zaštitu prirodnog bogatstva te kontrolu prometa kroz zaštićena područja. Kao najvažniji turistički potencijal Hrvatske prepoznato je Jadransko more sa bogatom i razvedenom obalom, visokom kvalitetom morske vode, te ugodnom klimom. Uz samu obalu i na otocima nalazi se najveći broj nacionalnih parkova te gotovo polovica parkova prirode. Ekoturizam, lovni turizam, seoski turizam te odmor u planinskim područjima prepoznati su kao mogućnosti razvoja turistički slabo razvijenih područja te samofinanciranja zaštićenih područja. Donesen je Zakon o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma u kojem je stavljen naglasak na jačanju svijesti o očuvanju i obnavljanju kulturne i prirodne baštine te zaštiti okoliša putem turističkih organizacija. Kao osnovni problemi u turizmu prepoznati su: iscrpljivanje prirodnih resursa, degradacija prostora proizašla iz neodgovarajućeg i neprihvatljivog načina gradnje, onečišćenje kopnenih voda i mora, te oštećenje prirodne i kulturne baštine zbog neplanskog razvoja turizma. Ministarstvo razvitka i obnove u veljači 1997. donijelo je Nacionalni program razvitka otoka. Već je taj program naglasio da je današnji koncept masovnog turizma potrebno mijenjati u koncept tzv. selektivnog oblika turizma koji će maksimalno voditi računa i poštovati kriterije održivog razvoja. Dio programa vezan za zaštitu prirode i okoliša nije zadovoljio kriterije zaštite prirode te je u tijeku njegova revizija. Zbog intenzivne izgradnje na obalnom području koja degradira krajobrazni identitet i bioraznolikost područja, 09. rujna 2004. godine Vlada Republike Hrvatske je donijela Uredbu o uređenju i zaštiti zaštićenog obalnog područja mora u svrhu njegove zaštite, svrhovitog, održivog i gospodarski učinkovitog korištenja. Cilj Uredbe je određivanje uvjeta i mjera za uređenje zaštićenog obalnog pojasa, očuvanje prirodne, kulturne, povijesne i tradicijske vrijednosti. Uslijed značajnog porasta turizma u proteklih 10 godina, uočene su i negativne posljedice na očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti, prije svega zbog "divlje" i nelegalne gradnje turističkih objekata i infrastrukture na čitavom području Hrvatske, s najvećim posljedicama na obali i otocima. Tako zvana ''betonizacija'', nasipavanje obale i ''uređenje'' plaža ima nesagledive posljedice na opstanak svih prirodnih ekosustava obalnog područja. Stoga je potrebno uskladiti razvoj turizma s održivim korištenjem svih prirodnih resursa, kako bismo očuvali prirodne vrijednosti zbog kojih turisti dolaze u našu zemlju.

103

2.7.2. Aktivnosti u razdoblju 2000.­2006.

U posljednjih 7 godina zabilježen je značajan porast broja posjetitelja u svim nacionalnim parkovima (Tablica 34., Slika 38.). Gotovo svi nacionalni parkovi bilježe porast broja posjetitelja 2 do 3 puta, a velikim brojem posjetitelja posebno se ističu NP Plitvička jezera i NP Krka.

0

100.000

200.000

300.000

400.000

500.000

600.000

700.000

800.000

900.000

1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005.

godina

broj posjetitelja

NP Brijuni NP Kornati NP Krka NP Mljet NP Paklenica NP Plitvička jezera NP Risnjak NP Sjeverni Velebit

Slika 38. Trend porasta broja prodanih ulaznica/registriranih posjetitelja u nacionalnim parkovima Republike Hrvatske od 1999. do 2005. godine (Izvor podataka: Javne ustanove za upravljanje nacionalnim parkovima).

Tablica 34. Broj prodanih ulaznica/registriranih posjetitelja u nacionalnim parkovima Republike Hrvatske od 1999. do 2005. godine (Izvor podataka: Javne ustanove za upravljanje nacionalnim parkovima).

1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. NP Brijuni 72.308 105.706 127.741 139.418 146.928 162.959 157.420 NP Kornati 30.140 55.550 52.451 50.202 63.018 74.434 61.465 NP Krka 199.620 367.608 451.314 515.031 555.641 577.877 677.621 NP Mljet 26.800 33.737 59.381 69.753 83.692 99.662 86.383 NP Paklenica 37.834 70.363 86.737 105.017 102.183 108.414 113.763 NP Plitvička jezera 259.614 482.275 597.884 665.108 721.265 749.209 854.914 NP Risnjak 5.095 7.591 8.067 11.265 12.710 12.945 14.982 NP Sjeverni Velebit 5.430 6.293 6.356 10.862

Sve jača turistička promocija prirodnih ljepota Hrvatske, izgradila je atraktivniji identitet zemlje te dovela do povećanog interesa posjetitelja, čime se otvara mogućnost bolje edukacije većeg broja ljudi o zaštiti prirode i prirodnim zakonitostima. Porastom broja posjetitelja osiguravaju se veći prihodi, što ujedno omogućuje usmjeravanje značajnijeg

104

dijela tih sredstava u djelatnost zaštite prirode. Tim sredstvima nacionalni parkovi i parkovi prirode participiraju u izgradnji infrastrukture, istraživanjima, monitoringu i sl.

2.7.3. Ocjena provedbe NSAP­a

U Strategiji i akcijskom planu zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske iz 1999. problematici utjecaja turizma na biološku i krajobraznu raznolikost Republike Hrvatske nije bila posvećena pažnja, te njenom rješavanju nije bio posvećen niti jedan akcijski plan.

2.7.4. Smjernice za naredno razdoblje

Velik broj posjetitelja i njihov stalni rast predstavlja prijetnju očuvanju biološke i krajobrazne raznolikosti zaštićenih područja, stoga je radi minimalizacije utjecaja i sprečavanja degradacije ekosustava potrebno:

o prije planiranja zahvata koji može imati bitan utjecaj na ekološki značajno područje ili zaštićenu prirodnu vrijednost, a koji nisu obuhvaćeni procjenom utjecaja na okoliš potrebno je izraditi studiju prihvatljivosti zahvata na prirodu

o pri planiranju turističke infrastrukture i građevina izbjegavati vrijedna područja, te osigurati krajobrazno uklapanje objekata

o poticanje eko turizma, edukativno­turističkih programa, te programa za ciljane grupe poput ornitologa amatera, podvodnih safarija i ekovolontera

o pristupiti određivanju kapaciteta posjećivanja zaštićenih područja o izraditi sustav posjećivanja i pojačati nadzor u zaštićenim područjima o intenzivno raditi na daljnjem osmišljavanju i izgradnji edukacijskih centara za

posjetitelje u zaštićenim područjima, poučnih staza te drugih edukacijskih sadržaja sa svrhom edukacije o prirodnim vrijednostima područja i važnosti očuvanja istih

105

2.8. Promet

106

2.8.1. Uvod

Od svih negativnih utjecaja prometa na prirodu, najveći jest fragmentiranje staništa životinja uslijed velikih infrastrukturnih zahvata. Na takve zahvate, posebno su osjetljive velike zvijeri, koje trebaju veliki životni prostor. U posljednjih nekoliko godina zabilježen je trend porasta smrtnosti velikih zvijeri (medvjed­6 jedinki, vuk­45 jedinki, ris­2 jedinke) od prometa, a za očekivati je da će biti sve veći, zbog pojačanog cestovnog i željezničkog prometa u području rasprostranjenosti velikih zvijeri. Iako je primjerice za vuka, stradanje u prometu uglavnom vezano uz lokalne prometnice, zabilježeni su i slučajevi stradanja na autocestama. Naime, u posljednjih nekoliko godina, izgrađene su autoceste prema moru, koje prolaze kroz središnji dio područja velikih zvijeri, ali i ostalih životinjskih vrsta na tom području (jeleni, srne i dr.). Primjerice, u staništu vukova je u prometu ili izgradnji više od 300 km autocesta, i to od Karlovca do Rijeke, od Bosiljeva i Splita do Dubrovnika. Trasa autoceste Bosiljevo­Split, u dužini od 200 km zadire u teritorije oko 15 vučjih čopora. Obzirom na prosječan broj vukova u čoporu, proizlazi da je preko 50% populacije vukova pod utjecajem gradnje prometnica. Prilikom izgradnje prometnica, uz prostore iznad tunela, i ispod vijadukta izgrađeni i tzv. zeleni mostovi. Dosad je izgrađeno 6 zelenih mostova, a u planu je izgradnja dva do tri takva most na dionici od Dugopolja do Ploča (Slika 39). Važno je napomenuti da je Hrvatska jedna od prvih država u Europi koja je počela graditi zelene mostove i na taj način u praksi počela rješavati problem utjecaja prometnica na divlje životinje posebice velike zvijeri i dr.

Slika 39. Dosad izgrađeni zeleni mostovi u Hrvatskoj. Izvor: Plan upravljanja vukom u Hrvatskoj, DZZP (LIFE projekt), 2005.

Najstariji zeleni most je Dedin, na autocesti Zagreb­Rijeka, na kojem se putem senzora bilježi prelazak životinja. Dosadašnje analize, pokazale su da životinje doista koriste prijelaz. U prosjeku, prijeđe ga 14,8 životinja dnevno.

107

Iako ostali zeleni mostovi nisu u potpunosti završeni (ozelenjavanje, ograda, postavljanje senzora je u tijeku), dosadašnja istraživanja su pokazala da ih životinje koriste. Zeleni most Osmakovac u dolini Vučevica izgrađen je zbog činjenice što dolina Vučevica predstavlja važno stanište za vuka. No, u dolini Vučevica nakon izgradnje autoceste napravljen je zahvat, koji nije bio obuhvaćen Studijom utjecaja na okoliš, a može ozbiljno ugroziti populaciju vuka, u potencijalnom području Nacionalne ekološke mreže. Izgradnjom odvojka autoceste, odnosno čvora Vučevica, presječen je sjeverni dio doline i ugrožen vrijedan dio staništa vuka (Slika 40). Uspostavom Nacionalne ekološke mreže, u budućnost će za svaki zahvat na tom području trebat provesti postupak procjene utjecaja na prirodu.

Slika 40. Izgradnja čvora Vučevica, na dionici autoceste Dugopolje – Vrpolje, negativan primjer je zanemarivanja sektora zaštite prirode prilikom izgradnje prometne infrastrukture. Izvor: DZZP, 2005.

Osim fragmentacije staništa problem predstavlja i loše postavljena popratna struktura uz autoceste (neadekvatna žičana ograda uz autoceste, koja omogućava prolazak životinja ispod ili iznad ograde) koja predstavlja opasnost za životinje i ljude u smislu sigurnosti u prometu. Zabilježeni slučajevi stradavanja vuka na autocestama na cijelom području rasprostranjenosti. Na području ličkog dijela zabilježena su stradavanja medvjeda i risa. U području Gorskog kotara najviše je zabilježenih smrtnih stradanja medvjeda na željezničkim prugama što čini 80% ukupnog stradanja populacije medvjeda u Hrvatskoj. Hrvatske autoceste u suradnji sa stručnjacima Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, svake godine prate propusnost autoceste za životinje. Uz potporu IGH 2002. je izrađena studija sa smjernicama za prijelaze za životinje. Iskustva s prijelazom Dedin i zelenim mostovima u Lici pokazuju i da pojedinci koriste zelene mostove za lov. Prema novom Zakonu o lovstvu, zabranjen je lov i izgradnja čeka na udaljenosti 300 metara od takvih prijelaza. Od drugih životinjskih skupina na koje utječe promet, treba spomenuti i vodozemce, koji često stradavaju na prometnicama prilikom migracija. Iako ovaj problem nije riješen na državnoj razini, vrijedi spomenuti pojedinačne akcije, poput projekta spašavanja vodozemaca na području Đelekovca, u blizini Koprivnice, koji je pokrenula udruga «Hyla». Kao jedan od rezultata ove akcije je i uvrštenje u odgovarajuće propise službeno posebnog znaka, koji upozorava vozače na prelazak žaba preko cesta.

108

Zakon o zaštiti prirode propisuje da se javne ceste, druge prometnice ili druge građevine koje prelaze preko poznatih migracijskih puteva divljih životinja grade na način da se omogući sigurno prelaženje divljih životinja na odgovarajućim prostornim razmacima. Izgrađeni prijelazi kojima se osigurava nesmetano i sigurno prelaženje divljih životinja uživaju zaštitu kao prirodne vrijednosti. Mjere zaštite, obveznike zaštite i način održavanja prijelaza ministar propisuje pravilnikom uz suglasnost čelnika središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove prometa i zaštite okoliša i prostornog uređenja. Prijedlog ovog Pravilnika je izrađen početkom 2006. godine i trenutno je u postupku donošenja.

2.8.2. Smjernice za naredno razdoblje

o ugraditi smjernice za prijelaze za životinje u sve studije utjecaja na okoliš za zahvate koji mogu imati utjecaj na divlje životinje

o sustavno pratiti utjecaj prometnica na divlje životinje, posebice u područjima velikih zvijeri

o osigurati protok informacija između prometnog sektora/gospodarskih subjekata prometnog sektora i sektora zaštite prirode u cilju uspostave kvalitetnog monitoring te izrade mjera zaštite

109

2.9. Uporaba genetski modificiranih

organizama (GMO)

110

2.9.1. Uvod

U periodu od donošenja Strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske 1999. godine, problematika upotrebe genetski modificiranih organizama značajno se aktualizirala. Značajni pomak ostvaren je zakonskim reguliranjem ove problematike iako taj proces još uvijek nije dovršen. Implementacija zakonskih propisa trenutno je vrlo slaba, prije svega zbog nedostatnih kadrovskih kapaciteta u nadležnim tijelima državne uprave i nerazvijenog sustava. Zbog složene diobe nadležnosti nad različitim aspektima upotrebe GMOa, uspostava funkcionalnog sustava provođenja zakona bit će složena. Najdalje je za sada otišao razvoju zakonskog sustava za kontrolu upotrebe GMOa u zatvorenim sustavima.

2.9.2. Aktivnosti u razdoblju 2000.­2006.

U razdoblju prije donošenja prvih ključnih pravnih akata koji reguliraju problematiku uporabe genetički modificiranih organizama, a zbog pojačanog interesa javnosti, Sabor je 1998. godine donio Odluku o osnivanju Bioetičkog povjerenstva, temeljem koje je Vlada RH 1999. g. osnovala isto pri Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva. U rujnu 2000. godine Hrvatska je potpisala Protokol o biološkoj sigurnosti uz Konvenciju o biološkoj raznolikosti, koji je Hrvatski Sabor ratificirao u svibnju 2002 godine.

Slika 41.Web stranica UNEP/GEF projekta "Razvitak okvira za nacionalnu biološku sigurnost" (www.gmo.hr)

Nakon dugotrajnog perioda pravne praznine na području uporabe GMO­a u kojoj se bez legislativnog temelja provodio de facto moratorij (zabrana), 2003. godine donijeta su dva ključna pravna akta kojima se uređuje ovo područje i kojima se implementiraju odgovarajući pravni akti Europske unije: Zakon o zaštiti prirode (NN162/03) i Zakon o hrani (NN 117/03, 130/03 i 48/04). Zakon o zaštiti prirode regulirao je: postupanje s genetski modificiranim

111

organizmima, prekogranični prijenos GMO­a, proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO­a, ograničena uporaba GMO­a, namjerno uvođenje GMO­a u okoliš, stavljanje GMO­a i proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO­a na tržište, rukovanje, prijevoz i pakiranje GMO­a, postupanje s otpadom nastalim uporabom GMO­a, te odgovornost za štetu nastalu nedopuštenom uporabom GMO­a. Zakon o hrani uređuje opća načela i zahtjeve koji se odnose na higijenu i zdravstvenu ispravnost hrane i hrane za životinje, pa tako i one koja je ili sadrži GMO­e. Radi veće učinkovitosti provedbe zakonskih odredbi, dio Zakona o zaštiti prirode koji se odnosio na GMO izdvojen je i dorađen u zasebni Zakon o genetski modificiranim organizmima. Zakon je usvojen na sjednici Hrvatskog Sabora 20. svibnja 2005. godine te je objavljivanjem (NN 70/2005) stupio na snagu 16. lipnja 2005. godine. Ovim zakonom središnje i koordinativno tijelo za obavljanje stručnih poslova u vezi s GMO­a je postalo Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Za uporabu GMO­a u zatvorenom sustavu nadležno je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, za unošenje u okoliš Ministarstvo kulture, a za stavljanje na tržište Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva. U veljači u 2003. godine započela je provedba UNEP/GEF projekta "Razvitak okvira za nacionalnu biološku sigurnost" koji je završio u svibnju 2005. godine. Projekt je provodilo Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, a od 2004. Državni zavod za zaštitu prirode. Svrha projekta bila je stvoriti prijedlog okvira biološke sigurnosti od upotrebe GMO­a te stvoriti nacrte sustava kojima bi se kontrolirala uporaba i izbjegle potencijalna opasnost GMO­a po biološku raznolikost i ljudsko zdravlje, a sukladno odredbama Protokola o biološkoj sigurnosti i politici Vlade Republike Hrvatske na području zaštite prirode. Projekt je okupio i grupu stručnjaka i znanstvenika koji su izradili nacrte svih potrebnih podzakonskih akata vezanih uz područje GMO­a po Zakonu o zaštiti prirode (NN 162/03). Ovi se nacrti upravo prilagođavaju odredbama Zakona o GMO. Napravljene su web stranice Projekta ( www.gmo.hr) koje na jednom mjestu objedinjuju sve rezultate Projekta, zakonodavstvo RH koje se bavi GMO­ima i ostale informacije vezane za GMO­e. Učinkovita kontrola upotrebe GMO­a zahtjeva donošenje podzakonskih akata proizašlih iz Zakona o GMO, te osnivanje Vijeća za genetski modificirane organizme, koje će imenovati Odbor za ograničenu uporabu GMO­a i Odbor za uvođenje GMO­a u okoliš. U nadležnim ministarstvima potrebno je i zadužiti djelatnika za ovu problematiku, te uložiti u njihovu edukaciju, kao i u edukaciju nadležnih inspekcijskih službi. Tijekom 1999. godine u Republici Hrvatskoj je zabilježeno 6 pokusnih polja sa GM kukuruzom koja su 2000. uništena. Od 2000. do danas u Republici Hrvatskoj nema uzgoja GM biljaka u komercijalne ili eksperimentalne svrhe. 2004. godine zabilježena je kontaminacija konvencionalnog sjemena kukuruza sjemenom GM sorte odobrene za upotrebu u EU. Kako prema hrvatskim zakonima u sjemenskom materijalu ne smije biti ni tehnoloških tragova GMO­a, polja zasijana kontaminiranim sjemenom su odlukom Ministra poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva zaorana. Trenutno je u Hrvatskoj upotreba GMO­a prisutna kroz uporabu genetski modificiranih mikroorganizama u farmaceutskoj industriji za proizvodnju lijekova, vitamina i sl, (tehnologija se primjenjuje godinama i standardizirana je; ovaj vid upotrebe ne izaziva negativne reakcije u javnosti), te u znanstvena istraživanja koja provode registrirane znanstvene institucije u uvjetima ograničene (laboratorijske) upotrebe (Prirodoslovno­matematički fakultet i Biotehnološko­prehrambeni fakultet u Zagrebu, Institut Ruđer Bošković…).

2.9.3. Ocjena provedbe NSAP­a

U Strategiji i akcijskom planu zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske iz 1999. problematika uporabe GMO nije značajno zastupljena. U smislu provedbe može se ocijeniti

112

da je jedini ovoj problematici posvećeni akcijski plan (za jačanje zakonodavnog okvira) – izrada Zakona o genetski promijenjenim organizmima (6) proveden.

2.9.4. Smjernice za naredno razdoblje

U cilju očuvanja ukupne biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske u smislu kontrole uporabe GMOa mogu se primijeniti slijedeće smjernice:

o dovršiti izgradnju zakonodavnog okvira upotrebe GMOa donošenjem svih podzakonskih akata temeljem Zakona o GMO (NN 70/05),

o Koordinirati sve nadležne institucije te uspostaviti funkcionalni sustav kontrole uporabe GMOa

o Znatno ojačati kadrovske kapacitete u svim nadležnim institucijama o Intenzivno raditi na edukaciji djelatnika nadležnih institucija, inspekcijskih službi i

javnosti

113

2.10. Vodno gospodarstvo

114

2.10.1. Uvod

Djelatnost vodnog gospodarstva ima značajan utjecaj na očuvanje i unapređenje biološke i krajobrazne raznolikosti u Republici Hrvatskoj. Poslove upravljanja vodama na temelju Zakona o vodama obavljaju „Hrvatske vode“. Upravljanje vodama ima svrhu održavanja, poboljšanja i ostvarivanje jedinstvenog vodnog režima na određenom području, a odnosi se prije svega na korištenje voda, zaštitu voda, uređenje vodotoka i drugih voda i zaštitu od štetnih djelovanja voda. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva nadležno je tijelo središnje državne uprave za vodno gospodarstva a uz Hrvatske vode nositelj izrade planskih dokumenata upravljanja vodama u Republici Hrvatskoj. Prema podacima Hrvatskih voda, na području Republike Hrvatske nalazi se 3900 km državnih vodotoka (37% potpuno uređeno, 42 % djelomično a 21 % ih nije uređeno) te 1700 km lokalnih vodotoka (uređeno oko 20 %) a ostali su neuređeni. Izgrađeno je 2415 km obrambenih nasipa, 1642 km različitih razina zaštite, 58 višenamjenskih akumulacija, 43 brdske retencije, 5 velikih nizinskih retencija, tri velika odteretna kanala, te 9 odvodnih tunela. Sustavi su površinske odvodnje u potpunosti su izgrađeni na oko 725 000 ha a djelomično na oko 325 000 ha. Različite vodno gospodarstvene mjere mogu znatno utjecati na biološku i krajobraznu raznolikost, a posebno na zaštićene prirodne vrijednosti ili ekološki značajna područja. Sukladno važećim propisima za većinu navedenih zahvata obvezan je ocjena utjecaja na okoliš koja obuhvaća i područje zaštite prirode. Kroz spomenuti instrument ugrađuju se mjere i uvjeti zaštite prirode za pojedine vodnogospodarske zahvate. Ipak, s obzirom na veliku osjetljivost vodenih ekosustava, potrebna je stalna suradnja zaštite prirode i vodnog gospodarstva radi očuvanja vlažnih staništa, uključujući vode.

2.10.2. Nacionalni i europski dokumenti posebno važni za problematiku zaštite prirode i vodnog gospodarstva

2.10.2.1. Pregled stanja biološke i krajobrazne raznolikosti RH

Pregled stanja biološke i krajobrazne raznolikost Republike Hrvatske ističe značaj vodenih i vlažnih staništa kao jedne od najvećih vrijednosti biološke i krajobrazne raznolikosti, posebice na razini zapadne i srednje Europe. Ovo su i najugroženiji ekološki sustavi u Hrvatskoj te im se daje prioritet u Strategiji zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti.

2.10.2.2. Pravilnik o vrstama i stanišnim tipovima

Odredbe Pravilnika o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za očuvanje stanišnih tipova (N.N. 7/2006) propisuju mjere za očuvanje ugroženih staništa površinske kopnene vode i močvarna staništa čije je provođenje direktno vezano uz adekvatno provođenje vodno gospodarskih aktivnosti.

115

MJERE OČUVANJA UGROŽENIH I RIJETKIH STANIŠNIH TIPOVA

Mjere očuvanja ugroženih i rijetkih stanišnih tipova (u daljnjem tekstu: staništa) iz članka 11. stavka 1. ovoga Pravilnika su one mjere kojima se ostvaruju niže navedeni ciljevi: A. Površinske kopnene vode i močvarna staništa

– očuvati vodena i močvarna staništa u što prirodnijem stanju, a prema potrebi izvršiti revitalizaciju;

– osigurati povoljnu količinu vode u vodenim i močvarnim staništima koja je nužna za opstanak staništa i njihovih bioloških vrsta;

– očuvati povoljna fizikalno­kemijska svojstva vode ili ih poboljšati, ukoliko su nepovoljna za opstanak staništa i njihovih značajnih bioloških vrsta;

– održavati povoljni režim voda za očuvanje močvarnih staništa;

– očuvati povoljni sastav mineralnih i hranjivih tvari u vodi i tlu močvarnih staništa;

– očuvati raznolikost staništa na vodotocima (neutvrđene obale, sprudovi, brzaci, slapovi i dr.) i povoljnu dinamiku voda (meandriranje, prenošenje i odlaganje nanosa, povremeno prirodno poplavljivanje rukavaca i dr.);

– očuvati povezanost vodnoga toka;

– očuvati biološke vrste značajne za stanišni tip; ne unositi strane (alohtone) vrste i genetski modificirane organizme;

– sprječavati zaraštavanje preostalih malih močvarnih staništa u priobalju;

– izbjegavati regulaciju vodotoka i promjene vodnog režima vodenih i močvarnih staništa ukoliko to nije neophodno za zaštitu života ljudi i naselja;

– u zaštiti od štetnog djelovanja voda dati prednost korištenju prirodnih retencija i vodotoka kao prostore za zadržavanje poplavnih voda odnosno njihovu odvodnju;

– vađenje šljunka provoditi na povišenim terasama ili u neaktivnom poplavnom području, a izbjegavati vađenje šljunka u aktivnim riječnim koritima i poplavnim ravnicama;

– ne iskorištavati sedimente iz riječnih sprudova;

2.10.2.3. Zakonodavstvo Europske Unije – Okvirna direktiva o vodama

Temeljni dokument upravljanja vodama u Europskoj Uniji je Okvirna direktiva o vodama koju je donio Europski parlament. Po svojim učincima ovaj dokument ima ključno značenje i za zaštitu prirode u predstojećim desetljećima.

Cilj ove direktive je uspostavljanje pravne osnove za zaštitu unutrašnjih voda (rijeke i jezera), prijelaznih voda (estuariji), obalnih i podzemnih voda. Element zaštite prirode u ovome dokumentu je izrazito naglašen i njime se namjerava do 2015. godine u svim zemljama članicama osigurati dobro stanje akvatičkih ekosustava kao i kopnenih i močvarnih eko sustava, odnosno osigurati povoljni vodni režim za očuvanje.. Pri izradi strateških dokumenata kao što je Vodno gospodarska strategija Republike Hrvatske sudejluju svi resori pa tako i zaštita prirode, radi ugrađivanje uvjeta zaštite prirode. Zakonom o zaštiti prirode je također predviđeno da svi planski dokumenti u području vodnog gospodarstva moraju sadržavati uvjete i mjere zaštite prirode. Ministarstvo kulture i Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva radi na uspostavi postupka ocjene utjecaja na prirodu i strateške procjene utjecaja na okoliš, kojima će biti obuhvaćeni svi planski dokumenti i konkretni zahvati koji se tiču gospodarenja vodama.

116

2.10.3. Utjecaji vodnog gospodarstva na biološku i krajobraznu raznolikost

Utjecaji na biološku i krajobraznu raznolikost najčešće su vezani uz slijedeće aktivnosti: upravljanje vodotocima i zaštita od poplava, iskopavanje riječnih sedimenta, održavanje plovnih putova te izgradnja navigacijskih kanala i hidrocentrala.

2.10.3.1. Upravljanje vodotocima i zaštita od poplava

Sa stanovišta zaštite prirode pri upravljanju vodotocima prioriteti je očuvanje staništa, morfoloških procesa (erozija, transport i sedimentacija), održavanje hidrološke ravnoteže i održavanje prirodnih bioloških i kemijskih procesa. Očuvanje prirodne dinamike rijeke i njezinog korita u inundacijskom prostoru te dinamike svih hidroloških i morfoloških elemenata sustava: brzaca, rukavaca, meandara, strmih obala, močvara, poplavnih prostora i dr, osnovni su preduvjeta za očuvanje ekosustava. Vodno gospodarski zahvati najčešće teže zaustavljanju ovih prirodnih procesa i uključuju, izgradnju vodnih građevina za stabilizaciju obale, oblaganje obala kamenom, presijecanje meandara i rukavaca, izravnavanje korita i dr. Ove aktivnosti dovode do povećanja brzine toka, povećane erozije, produbljivanja korita što ima za posljedicu promjenu vodnog režima okolnih staništa i gubitak poplavnih ravnica i šuma. Suvremeni pristup zaštiti od poplava velikim je dijelom u skladu s ciljevima zaštite prirode te predviđa korištenje prirodnih retencija, omogućavanja slobodnog kretanja rijeke i njezino usporavanje unutar inundacijskog prostora između nasipa («Dajmo prostora rijeci!»). Razlozi za zahvate na vodotocima često su zaštita ljudi, legalno izgrađenih objekata i nasipa te je u takvim slučajevima njihovo izvođenje nužno uz odgovarajuće mjere zaštite prirode. Međutim u slučajevima provođenje zahvata radi zaštite poljoprivrednog zemljišta u inundacijskom prostoru, često je cijena samoga zahvata veća od cijene zemljišta koje se brani od erozije. Sa stanovišta zaštite prirode za takve slučajeve, posebice u zaštićenim i ekološki značajnim područjima, bilo bi potrebno uvesti mehanizam otkupa ugroženog zemljišta ili nadoknade posjeda na nekoj drugoj lokaciji. Međutim, provedba ovakvih mehanizama zahtijeva veća ulaganja u zaštitu prirode, čemu treba težiti u budućnosti. S obzirom na pozitivnu ulogu prirodnih retencija (npr. Odransko, Lonjsko i Mokro polje, neki ribnjaci i dr.) i značaja njihova očuvanja za zaštitu od poplava, poseban problem predstavlja naplata vodne naknade za zaštićena područja koja upravo svojim postojanjem predstavljaju jedan od najznačajnijih prirodnih retencija za zaštitu od poplava.

2.10.3.2. Eksploatacija riječnih sedimenata

Prema dostupnim podacima na području Republike Hrvatske se godišnje iskopa ukupno oko 1.100.000 m 3 šljunka i oko 1.835.000 m 3 pijeska temeljem 30 ugovora o koncesiji, što ne obuhvaća količine izvađene bez propisane dokumentacije. Eksploatacija šljunka i pijeska na području rijeka Dunav, Drava, Sava, Kupa, Una, Neretva i Zrmanja ima višestruke negativne učinke na biološku i krajobraznu raznolikost. Osim što dovodi do ubrzanog produbljivanja korita i sniženja vodostaja sa svim vezanim negativnim procesima, njime se često direktno razaraju vrijedna ugrožena staništa prudova s ugroženim vrstama (npr. ptice­mala čigra). U uvjetima smanjenog donosa sedimenta u našim nizinskom rijekama poput Drave i Save jasno je da se ne radi o eksploataciji neobnovljivog izvora sedimenta te je ovakve zahvate potrebno izmjestiti iz samih riječnih tokova na područje poplavnih ravnica.

117

2.10.3.3. Uređivanje plovnih putova i iskopavanje kanala

Unutrašnji riječni promet U Hrvatskoj je manjeg intenziteta. Plovne rijeke su Dunav (137, km), Sava (376 km), Drava (198,6 km), Neretva (23 km), Una (15 km) te Kupa (5 km). Održavanje i uređivanje plovnih putova uključuje mjere koje imaju negativne utjecaje na biološku i krajobraznu raznolikost kao što su produbljivanje i izravnavanje korita, utvrđivanje obala čime se uništavaju ili ugrožavaju staništa životinjskih vrsta. Iskopavanjem odnosno izgradnjom plovnih kanala postavljaju se prepreke za kretanje životinja, može doći do poremećaja režima podzemnih voda te osiromašenja prirodnih vodnih rezervi (poplavne ravnice). Plovni kanali olakšavaju širenje i introdukciju stranih vrsta te omogućuju širenje mogućih zagađenja voda, i narušavaju prirodni krajobraz. Prilikom uređenja plovnih putova a posebno izrgradnje kanala potrebno procijeniti utjecaj zahvata na prirodu te ih usporediti s očekivanim ekonomskim efektima kako bi se odvagnula opravdanost zahvata. U takvom kontekstu potrebno je razmotriti očekivane utjecaje planiranog kanala Dunav – Sava dužine 61,4 km i širine 34 m na dnu kanala a 58 m u razini vodnog lica.

2.10.3.3. Izgradnja hidroenergetskih objekata

Utjecaji hidrocentrala i njihovih akumulacija na vode i vodene ekosustave su višestruki. Dolazi do promjena u režimu voda, smanjenja količina nanosa što može dovesti do erozije i produbljivanja korita (Drava, Sava), akumulacije prekrivaju vrijedna doprirodna područja, brane predstavljaju prepreke za kretanje riba i drugo. U krškim područjima je uz hidroenergetske objekte vezana i izgradnja tunela te prevođenje voda između krških slivova uz poremećaje u režimima podzemnih voda na širem području. Primjer ovakvih utjecaja je delta Neretve, čiji opstanak ugrožava prevođenje voda krških polja u zaleđu značajnim dijelom vezano za potrebe hidroenergetskih objekata. Sa stanovišta zaštite prirode razmatranje hidrocentrala i akumulacija na ekološki značajnim područjima koja nesumnjivo vodi do gubitka vrijednih prirodnih područja i staništa (npr Novo Virje) zahtijeva provedbu strateške procjene utjecaja na okoliš te ocjenu utjecaja na prirodu uz razmatranje nulte opcije te mogućih alternativnih rješenja

Rijeka Drava – Vodno gospodarstvo i zaštita prirode

Duljina rijeke Drave od ušća Mure do utoka u Dunav skraćena je od kraja 18. stoljeća do početka 1. svjetskog rata za oko 67,5 %. U razdoblju od početka prvog svjetskog rata do 60 tih godina prošlog stoljeća nije bilo većih regulacijskih zahvata na Dravi. Nakon velikih poplava 6o­tih godina prošlog stoljeća prestupljeno je ponovo uređenju toka te su do početka 90­tih godina uređeni nasipi, izgrađene regulacijske građevine te vršena daljnja pokapanja meandra kao i intenzivna nekontrolirana eksploatacija šljunka.

Nakon 1990 godine u manjoj mjeri su vršeni hidroregulacijski zahvati, no nastavljena je daljnja intenzivna eksploatacija šljunka i pijeska. Iskopavanje sedimenata odvija se od Botova do ušća u Dunava. Podaci o izvađenim količinama šljunka na hrvatskoj i mađarskoj strani su nedovoljno pouzdani no smatra se da ove količine nadmašuju prirodnu akumulaciju nanosa. Na rijeci Dravi, uzvodno ušća od Mure, do sada su izgrađene su 22 hidrocentrale te akumulacije i brane potrebne za njihov rad. Hrvatske hidroelektrane na Dravi, Varaždin, Čakovec i Dubrava završene su tijekom 70 tih i 80 godina. Dravske hidrocentrale su utjecale na drastično smanjenje donosa sedimenta iz uzvodnih dijelova rijeke Smanjenja najnižih vodostaja rijeka uzrokovana su u najvećoj mjeri promjenom morfologije dna uslijed smanjenog donosa materijala, povećanom brzinom rijeke uslijed ispravljanje korita te eksploatacijom šljunka i pijeska. Tako se u proteklih 120 godina vodostaj Drave kod Botova smanjivao za oko 2 cm godišnje što ukupno iznosi oko 2,5 m.

118

Ipak područje rijeka Mure i Drave u Hrvatskoj predstavlja jedan od posljednjih očuvanih doprirodnih vodotoka u srednjoj Europi s brojnim ugroženim staništima kao i osobito značajno područje za ptice. Planirana je zaštita Mure i Drave u kategoriji regionalnog parka unutar 5 županija te kao UNESCO –vog rezervata biosfere. Za ostvarenje ove inicijative osobito je važna još bolja suradnja sektora zaštite prirode i vodnog gospodarstva.

2.10.3.5. Navodnjavanje i melioracija

U posljednjih deset godina u Hrvatskoj je navodnjavano između 7000 i 9000 ha zemljišta. Nakon raspada velikih kombinata (npr. PIK Neretva­Opuzen) sustavi za navodnjavanje se ne održavaju redovito. Navodnjavanje utječe na prirodni režim voda te su u prošlosti različitim melioracijskom zahvatima uništena brojna, posebice močvarna prirodna područja a i danas svaka promjena u sustavu može utjecati na opstanak vodenih i močvarnih ekosustava. Za zahvate navodnjavanja i melioracije potrebno je provesti ocjenu utjecaja na prirodu.

2.10.4. Smjernice za naredno razdoblje

o Izrada vodno gospodarskih osnova i planova upravljanja slivovima uz ugradnju uvjeta zaštite prirode te provođenje strateške procjene utjecaja na okoliš i ocjene utjecaja na prirodu predstavlja najznačajniji cilj zaštite prirode u području vodnog gospodarstva

o Dosljedna Primjena Zakon o zaštiti prirode Pravilnika o stanišnim tipovima, Pravilnika o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za očuvanje stanišnih tipova kao i ostalih podzakonskih akta s ovog područja čije se donošenje očekuje (Pravilnik o ocjeni utjecaja zahvata na prirodu, Uredba o ekološkoj mreži)

o Donošenje planova upravljanja za sva zaštićena područja i ekološki značajna područja (ekološka mreža) te ugradnja odgovarajućih mjera u planove gospodarenja slivovima

o Proglašenje novih zaštićenih područja na rijekama Delta Neretve, regionalni park i UNESCO MAB Mura –Drava

o Ukidanje naplate vodne naknade za zaštićena području koja s svojim planovima upravljanja te aktivnostima štite prirodne retencije

119

3. ZAKONODAVNI I

INSTITUCIONALNI OKVIR ZAŠTITE PRIRODE

120

3.1. Zakonodavni okvir

121

3.1.1. Uvod

Zaštitu i očuvanje svih prirodnih vrijednosti Republike Hrvatske zajamčena je Ustavom Republike Hrvatske dok zakonski okvir zaštite prirode u Republici Hrvatskoj čini Zakon o zaštiti prirode i na temelju Zakona doneseni podzakonski propisi. Hrvatski sabor donio je 1999. godine prvi strateški dokument zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti, Nacionalnu strategiju i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 81/99). U razdoblju od donošenja Nacionalne Strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti, donesena su dva Zakona o zaštiti prirode – 2003. i 2005. godine. Oba su zakona slijedila iste temeljne principe zaštite sveukupne biološke i krajobrazne raznolikosti i njihovog održivog korištenja. U tijeku 2005. i 2006. godine donesena su četiri podzakonska propisa (Tablica 38.). Trenutno su u završnoj fazi pripreme podzakonski propisi o ekološkoj mreži i ocjeni prihvatljivosti zahvata za prirodu.

3.1.2. Aktivnosti u razdoblju 2000. – 2006.

Zakonski okvir zaštite prirode u Republici Hrvatskoj čini Zakon o zaštiti prirode i na njemu temeljeni podzakonski akti. Zakon o zaštiti prirode iz 2003. godine uveo je u hrvatsko zakonodavstvo načela Konvencije o biološkoj raznolikosti (Rio de Janeiro, 1992.) koju je 1996. godine ratificirala i Republika Hrvatska, kao i načela drugih međunarodnih ugovora kojima je Republika Hrvatska stranka (Tablica 39.). Zaštita prirode tim je Zakonom definirana kao zaštita i očuvanje sveukupne biološke i krajobrazne raznolikosti. Zaštićene prirodne vrijednosti zaštićene su temeljem Zakona, a pored zaštite područja, svojti, minerala i fosila, mjere očuvanja sveukupne biološke i krajobrazne raznolikosti ugrađuju se u sektorskeprojekte, planove i programe koji planiraju korištenje prirodnih dobara (vodno gospodarstvo, rudarstvo, šumarstvo, lovstvo, ribarstvo, prostorno planiranje itd.). Zakon o zaštiti prirode iz 2003. godine je gotovo u potpunosti usklađen s direktivama EU iz područja zaštite prirode (Direktiva o staništima (Council Directive 92/43/EEC)) i Direktiva o pticama (Council Directive 79/409/EEC).

Zakonom o zaštiti prirode iz 2003. godine područje zaštite prirode uređeno zajedno sa genetski modificiranim organizmima. S obzirom da se radi o zasebnim područjima valjalo je ove dvije materije posebno urediti, što je praksa i u drugim europskim zemljama. Također je Zakonom o zaštiti prirode iz 2003. godine područje zaštite prirode uređeno na način da je ta materija prenormirana posebno u smislu donošenja mnogobrojnih podzakonskih propisa, pri čemu nije uzeto u obzir da materiju koju uređuju međunarodne konvencije, koje su na snazi u Republici Hrvatskoj, nije potrebno unositi iznova u Zakon o zaštiti prirode, s obzirom da se konvencije primjenjuju u Republici Hrvatskoj na temelju zakona o potvrđivanju. U tom kontekstu valjalo je urediti područje zaštite prirode na način da zakonske norme budu provedive u praksi, te smanjiti broj podzakonskih propisa koji su nepotrebno opterećivali učinkovitu primjenu Zakona u praksi. Također je valjalo ovu materiju uskladiti sa standardima i propisima Europske unije te je donesen novi Zakon o zaštiti prirode (Narodne novine 70/05). Problematika genetski modificiranih organizama uređena je posebnim Zakonom o genetski modificiranim organizmima (Narodne novine, br. 70/05).

122

Za punu primjenu Zakona o zaštiti prirode bilo je potrebno je donijeti podzakonske propise. U tijeku 2005. i 2006. godine donesena su četiri podzakonska propisa (Tablica 35.). Trenutno su u završnoj fazi pripreme podzakonski propisi o ekološkoj mreži i ocjeni prihvatljivosti zahvata za prirodu.

Tablica 35. Važeći zakonski i podzakonski propisi u području zaštite prirode zakonski/podzakonski akt objava

Zakon o zaštiti prirode Narodne novine, br. 70/05

Pravilnik o sadržaju, obliku i načinu izdavanja službene iskaznice i značka inspektora zaštite prirode

Narodne novine br. 110/05

Pravilnikom o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim Narodne novine br. 07/06

Pravilnik o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te mjerama za očuvanje stanišnih tipova

Narodne novine br. 07/06

Pravilnik o prekograničnom prometu i trgovini zaštićenim vrstama Narodne novine br. 34/06

Uredba o osnivanju Državnog zavoda za zaštitu prirode Narodne novine br. 126/02

Zakonom o zaštiti prirode iz 2005. godine, predviđeno je odrediti sustav ekološki značajnih područja u Republici Hrvatskoj koja doprinose očuvanju prirodne ravnoteže i biološke raznolikosti, odnosno ekološku mrežu. Državni zavod za zaštitu prirode pripremio je nacrt nacionalne ekološke mreže na temelju koje Ministarstvo kulture temeljem Zakona izdaje uvjete i mjere zaštite prirode u postupku izrade prostornih planova i planova gospodarenja prirodnim dobrima i u postupku izdavanja lokacijske dozvole za građenje u zaštićenim područjima. Zakonski i podzakonski propisi drugih resora redovno se usklađuju sa Zakonom o zaštiti prirode u proceduri donošenja na Vladi Republike Hrvatske i Hrvatskom saboru u dijelu koji se odnosi na korištenje prirodnih dobara (tablica 37). U razdoblju 2000­2006. godine Republika Hrvatska postala je strankom 9 međunarodnih sporazuma iz područja zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti (Tablica 36.).

Tablica 36. Međunarodni ugovori i drugi međunarodni propisi iz područja zaštite prirode konvencija/sporazum Pravni status u Republici

Hrvatskoj objava u Narodnim novinama

Konvencija o biološkoj raznolikosti RIO DE JANEIRO, 1992.

Stupila na snagu: 29. prosinca 1993. Stupila na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku: 7. listopada 1996.

Zakon o potvrđivanju Konvencije ujedinjenih naroda o biološkoj raznolikosti, Narodne novine ­ Međunarodni ugovori 6/96

Protokol o biološkoj sigurnosti (Kartagenski protokol) uz Konvenciju o biološkoj raznolikosti MONTREAL, 2000.

Republika Hrvatska potpisala Protokol u New Yorku 2000. godine. Stupio na snagu: 11. rujna 2003.

Zakon o potvrđivanju Protokola o biološkoj sigurnosti (Kartagenski protokol) uz Konvenciju o biološkoj raznolikosti, Narodne novine­ Međunarodni ugovori 7/02

Konvencija o močvarama od međunarodne važnosti naročito kao staništa ptica močvarica (Ramsarska konvencija) RAMSAR, 1971.

Republika Hrvatska stranka Konvencije na temelju notifikacije o sukcesiji od 8. listopada 1991.

Narodne novine ­ Međunarodni ugovori 12/93

Konvencija o zaštiti Sredozemnog mora od zagađivanje BARCELONA, 1976. Protokol o posebno zaštićenim područjima i biološkoj raznolikosti u Sredozemlju GENEVA, 1982.

123

Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine PARIZ, 1972.

Republika Hrvatska stranka Konvencije na temelju notifikacije o sukcesiji od 8. listopada 1991.

Narodne novine ­ Međunarodni ugovori 12/93

Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES) WASHINGTON, 1973.

Stupila na snagu: 1. srpnja 1975. Stupila na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku: 12. lipnja 2000.

Zakon o potvrđivanju Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES), Narodne novine ­ Međunarodni ugovori 12/99

Konvencije o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja (Bonnska konvencija) BONN, 1979.

Stupila na snagu: 1. prosinca 1983. Stupila na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku: 1.listopada 2000.

Zakon o potvrđivanju Konvencije o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja (Bonnska konvencija) , Narodne novine ­ Međunarodni ugovori 6/00

Sporazum o zaštiti šišimiša u Europi (EUROBATS) LONDON, 1991.

Stupio na snagu: 16. siječnja 1994. Stupio na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku: 7. rujna 2000.

Zakon o potvrđivanju Sporazuma o zaštiti šišimiša u Europi (EUROBATS), Narodne novine ­ Međunarodni ugovori 6/00

Sporazum o zaštiti afričko­euroazijskih migratornih ptica močvarica (AEWA)

BONN, 1996.

Stupio na snagu: 1. studenog 1999.

Zakon o potvrvrđivanju Sporazuma o zaštiti afričko­euroazijskih migratornih ptica močvarica (AEWA), Narodne novine ­ Međunarodni ugovori 6/00

Sporazum o zaštiti kitova (Cetacea) u Crnom moru, Sredozemnom moru i susjednom atlantskom području (ACCOBAMS) MONACO, 1996.

Stupio na snagu: 1. lipnja 2001. Stupio na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku: 1. lipnja 2001

Zakon o potvrđivanju Sporazuma o zaštiti kitova (Cetacea) u Crnom moru, Sredozemnom moru i susjednom atlantskom području (ACCOBAMS), Narodne novine ­ Međunarodni ugovori 6/00

Sporazum o razumijevanju o zaštiti i gospodarenju srednjoeuropskom populacijom velike droplje (Otis tarda) Potpisan: 2002.

Sporazum o razumijevanju u vezi s mjerama zaštite tankokljunog pozviždaća (Numenius tenuirostris) Potpisan: 1994.

Konvencija o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija) BERN, 1979.

Stupila na snagu: 1. lipnja 1982. Stupila na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku: 1. studenog 2000.

Zakon o potvrđivanju Konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija), Narodne novine ­ Međunarodni ugovori 6/00

Konvencija o europskim krajobrazima FIRENCA, 2000.

Republika Hrvatska potpisala Konvenciju u Firenci 2000. Stupila na snagu (i za RH): 1. ožujka 2004.

Zakon o potvrđivanju Konvencije o europskim krajobrazima, Narodne novine ­ Međunarodni ugovori 12/02

Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u okolišu (Arhuška konvencija) AARHUS, 1998

Potpisana: 1998. Konvencija nije potvrđena.

Tablica 37. Zakonski i podzakonski propisi iz nadležnosti drugih resora, koji se odnose na zaštitu prirode

propis objava u Narodnim novinama (izmjene i dopune)

Zakon o genetski modificiranim organizmima NN 70/05 Zakon o zaštiti okoliša NN 82/94 i 128/99 Pravilnik o procjeni utjecaja na okoliš NN 34/97 i 136/04 Uredba o uređenju i zaštiti zaštićenog obalnog pojasa mora NN 128/04 Zakon o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost NN 107/03 Uredba o osnivanju Agencije za zaštitu okoliša NN 75/02 Zakon o zaštiti zraka NN 178/04 Zakon o lovstvu NN 140/05 Zakon o slatkovodnom ribarstvu NN 49/05 Naredba o zaštiti riba u slatkovodnom ribarstvu NN 82/05 Pravilnik o gospodarskom ribolovu u slatkovodnom ribarstvu NN 82/05 Pravilnik o športskom ribolovu u slatkovodnom ribarstvu NN 82/05 i 01/06 Zakon o morskom ribarstvu NN 46/97 Zakon o šumama NN 140/05 Zakon o šumskom reprodukcijskom materijalu NN 70/05 Zakon o vodama NN 107/95 i 150/05 Pomorski zakonik NN 181/04 Zakon o poljoprivrednom zemljištu NN 66/01 87/02, 48/05 i 90/05 Zakon o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja NN 137/05 Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda NN 12/01 Zakona o državnoj potpori u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu NN 87/02., 117/03. i 82/04. Pravilnik o načinu i uvjetima provedbe modela poticanja proizvodnje, modela potpore dohotku i programa očuvanja hrvatskih izvornih i zaštićenih pasmina

NN 11/03, 63/03, 86/03, 124/03, 159/03, 20/04, 42/04, 54/04 i 91/04

Zakon o zaštiti sorti poljoprivrednog bilja NN 131/97 i 62/00 Zakon o zaštiti bilja NN 10/94, 19/94 i 117/03 Zakon o vinu NN 96/03 Zakon o stočarstvu NN 70/97, 36/98 i 151/03 Zakon o dobrobiti životinja NN 19/99

124

Zakon o otocima NN 34/99, 149/99, 32/02 i 33/06 Zakon o brdsko­planinskim područjima NN 12/02, 32/02, 117/03, 42/05 i 90/05 Zakon o pravu na pristup informacijama) NN 172/03

3.1.3. Ocjena provedbe Strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske

Provedba Strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske, u dijelu Strateški cilj zakonodavni okvir, može se ocijeniti pozitivno. Hrvatska je upotpunila nacionalno zakonodavstvo i neprestano usklađuje sektorske zakonske i podzakonske propise s načelima Konvencije o biološkoj raznolikosti te s zahtjevima okolišnog Acquisa.

Pripremljen je zakonski okvir za ostvarenje posebnih strateških ciljeva Strategije. Od četiri postavljene strateške smjernice Strateškog cilja zakonodavni okvir, prve tri su gotovo u potpunosti ispunjene: Hrvatska je pristupila gotovo svim međunarodnim konvencijama i sporazumima iz područja zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti (1), uskladila je svoje nacionalno zakonodavstvo s međunarodnim konvencijama i sporazumima iz područja zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti (2) te je donesen novi Zakon o zaštiti prirode utemeljen na načelima Konvencije o biološkoj raznolikosti te većina provedbenih propisa koji iz njega proizlaze (3). Strateška smjernica revidiranja sveukupnog nacionalnog zakonodavstva koje se odnosi na zaštitu i korištenje bioloških resursa (4) stalno se ostvaruje se kroz usklađivanje propisa s drugim resorima i sektorima. Od šest prioritetnih akcijskih planova za jačanje zakonodavnog okvira ostvarena su tri: donesen je novi Zakon o zaštiti prirode (1), potvrđene su međunarodne konvencije (CITES, Bernska i Bonska konvencija) (2), te je donesen Zakon o genetski modificiranim organizmima (6). Od pet kratkoročnih akcijskih planova ostvarena je revizija popisa zakonski zaštićenih svojti na temelju crvenih popisa (2) te je izrađen dio provedbenih propisa temeljem novog Zakona o zaštiti prirode i međunarodnih konvencija (1). Radi otvorenog pristupa javnosti podacima koji se tiču zaštite prirode, potrebno je nastaviti postupak potvrđivanja Arhuške konvencije Za potpuno ostvarenje strateškog cilja 12 potrebno je donošenjem svih podzakonskih akata prema Zakonu o zaštiti prirode (Narodne novine, br. 70/05), na taj način će se uskladiti nacionalno zakonodavstvo zaštite prirode sa zakonodavstvom EU (Council Directive 92/43/EEC i Council Directive 79/409/EEC)

3.1.4. Smjernice za naredno razdoblje

o u potpunosti uskladiti nacionalno zakonodavstvo zaštite prirode sa zakonodavstvom EU (Council Directive 92/43/EEC i Council Directive 79/409/EEC)

o izraditi i usvojiti sve preostale podzakonske propise predviđene Zakonom o zaštiti prirode (Narodne novine, br. 70/05)

o nastaviti usklađivanje zakonodavstva zaštite okoliša, prostornog planiranja, poljoprivrede, šumarstva, rudarstva i vodnog gospodarstva, u dijelu koji se odnosi na zaštitu prirode, s odredbama Zakona o zaštiti prirode

125

o ratificirati Arhušku konvenciju

126

3.2. Institucionalni okvir

127

3.2.1. Uvod

3.2.1.1. Nadležna ministarstva i uprave

Za provođenje Zakona o zaštiti prirode i međunarodnih konvencija iz tog područja, kao i općenito za koordinaciju upravnih i stručnih aktivnosti zaštite prirode u Republici Hrvatskoj od 2004. godine nadležno je Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu prirode. U razdoblju od 2000. do 2004. godine ova uprava je bila dio Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja.

Tablica 38. Broj zaposlenih djelatnika u Upravi za zaštitu prirode Ministarstva kulture broj zaposlenih u Upravi broj zaposlenih u PJ

projekta KEC ukupno

Ministarstvo kulture Uprava za zaštitu prirode (stanje sa 8.6.2006.)

43 4 47

Uprava za zaštitu prirode obavlja upravne i stručne poslove očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti te održivo korištenje prirodnih dobara i zaštite prirodnih vrijednosti izvršavanjem obveza preuzetih iz međunarodnih ugovora, zakona i drugih propisa. Izdaje uvjete zaštite prirode u postupku izrade dokumenata prostornog uređenja i planova korištenja prirodnih dobara izvan zaštićenih područja te prilikom izdavanja koncesijskih odobrenja. Obavlja i nadzor nad stručnim radom i financiranjem programa zaštite prirode u ustanovama nacionalnih parkova i parkova prirode te provodi programe edukacije i promidžbe vezane uz očuvanje zaštićenih dijelova prirode te daje suglasnost na programe izobrazbe stručnih službi javnih ustanova za zaštitu prirode. Uprava daje i prijedloge i suglasnosti u postupku proglašavanja zaštićenih područja i prirodnih vrijednosti te minerala, sigovina i fosila te vodi Upisnik zaštićenih prirodnih vrijednosti. Obavlja i upravne poslove vezane uz zaštitu udomaćenih i divljih svojti, izrađuje akte dopuštenja, koordinira poslove utvrđivanja i naknade šteta koju čine zaštićene vrste, koordinira provedbu i reviziju Strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske. U Upravi za zaštitu prirode ustrojena su tri odjela: Odjel za očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti, Odjel za zaštitu prirodnih vrijednosti i održivo korištenje prirodnih dobara i Odjel za pravne i inspekcijske poslove zaštite prirode. U okviru Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja 2000. godine oformljena je, unutar Uprave za inspekcijske poslove, inspekcija zaštite prirode. Danas je ista inspekcija dio Uprave za zaštitu prirode Ministarstva kulture. Od 11 inspektora, 6 ih je smješteno u Zagrebu, dok preostalih 5 pokriva određene, ali ne sve, hrvatske županije . Prema Zakonu o zaštiti prirode dio upravnih poslova zaštite prirode (izdavanje dijela uvjeta zaštite prirode) obavljaju i Uredi državne uprave u županijama i Gradu Zagrebu. Pored Ministarstva kulture, za neke aspekte zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti prema odredbama drugih zakona nadležna su Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva i Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka. Uprava za zaštitu prirode Ministarstva kulture, u suradnji s Državnim zavodom za zaštitu prirode i JU koje upravljaju nacionalnim parkovima i parkovima prirode, započela je standardizaciju načina upravljanja zaštićenim područjima i izgradnju cjelovitog sustava zaštite prirode RH.

128

3.2.1.2. Stručni poslovi zaštite prirode

Većinu stručnih poslova u zaštiti prirode u Republici Hrvatskoj obavlja Državni zavod za zaštitu prirode (DZZP). Osnivanje Zavoda predviđeno je Strategijom i akcijskim planom zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske iz 1999. godine. i Planom provedbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju EU. Osnovan je 2002. godine Uredbom Vlade Republike Hrvatske (NN 126/02). Zakonom o zaštiti prirode (NN 162/03) Zavod je dobio status javne ustanove. Ista odredba prenesena je i u novi Zakon o zaštiti prirode (NN 70/05). Trajni izvori financiranja djelatnosti Zavoda su sredstava Državnog proračuna te drugi izvor u skladu sa Zakonom. Zavod je započeo s radom 15. rujna 2003. Svojom obrazovnom strukturom djelatnici su interdisciplinarni tim: biolozi, geolozi, geografi, šumari, agronomi i informatičari. U Zavodu su ustrojena dva odjela: Odjel za inventarizaciju i praćenje stanja prirode i Odjel za ocjenu utjecaja na prirodu. Planira se formiranje dva nova odjela: Odjel za zaštićena područja i Odjel za krajobraze. Poslovi Zavoda definirani su Zakonom o zaštiti prirode (čl. 157 i dr.) i između ostalog obuhvaćaju izradu, vođenje i ažuriranje baza podataka o biološkoj i krajobraznoj raznolikosti i prirodnim vrijednostima Hrvatske; praćenje stanja zaštićenih prirodnih vrijednosti; praćenje stanja očuvanosti biološke i krajobrazne raznolikosti i predlaganje mjera za njihovu zaštitu; vođenje informacijskog sustava zaštite prirode; obavljanje statističkih analiza, objedinjavanje rezultata i izrada izvješća o stanju prirode; izrada stručnih podloga i prijedloga za zaštitu prirodnih vrijednosti; izrada stručnih obrazloženja za preventivnu zaštitu osobito vrijednih područja; izrada stručnih podloga za potrebe izrade prostornih planova zaštićenih područja, utvrđivanja uvjeta zaštite prirode, upravljanja zaštićenim područjima i korištenja prirodnih dobara; davanje stručnih mišljenja u vezi zaštite prirode na zahtjev tijela državne uprave i regionalne uprave i samouprave, stručnih i znanstvenih institucija i drugih stranaka; davanje mišljenja na nacrte pravilnika o unutarnjem redu za zaštićene prirodne vrijednosti, nacrte planova upravljanja zaštićenim prirodnim vrijednostima; davanje mišljenja na nacrte prostornih planova županija, općina, gradova, te prostorne planove za zaštićena područja; izradu stručnih podloga za utvrđivanje uvjeta zaštite prirode za planove gospodarenja prirodnim dobrima; stručne poslovi vezani za izradu ocjene prihvatljivosti zahvata za prirodu; pripremanje i provođenje projekata i programa u području zaštite prirode; sudjelovanje u provođenju međunarodnih ugovora o zaštiti prirode kojih je Republika Hrvatska stranka i koji su na snazi; suradnju sa stručnim i znanstvenim institucijama te nevladinim udrugama u području zaštite prirode; međunarodnu suradnja u zaštiti prirode; promidžbu i edukaciju u zaštiti prirode te sudjelovanje u radu međunarodnih i domaćih stručnih tijela. S obzirom na opisani obim poslova i trenutnu ekipiranost Zavoda, neophodno je kadrovsko i financijsko jačanje ove javne ustanove.

Tablica 39. Broj zaposlenih djelatnika u Državnom zavodu za zaštitu prirode broj zaposlenih u Uredu ravnatelja

broj zaposlenih u Stručnoj službi

suradnici na međunarodnim

projektima ukupno

Državni zavod za zaštitu prirode (stanje sa 7.6.2006.) 5 17 9 31

Iako je Zakonom o zaštiti prirode predviđena mogućnost osnivanja Zavoda za zaštitu prirode na županijskom nivou, još niti jedan županijski zavod nije osnovan.

129

3.2.1.3. Upravljanje zaštićenim područjima Zaštićenim područjima upravljaju javne ustanove. Javne ustanove za upravljanje nacionalnim parkovima i parkovima prirode osniva Vlada Republike Hrvatske, a JU za upravljanje ostalim zaštićenim dijelovima prirode osnivaju županijske skupštine, odnosno skupština Grada Zagreba. Svi nacionalni parkovi i parkovi prirode imaju osnovane javne ustanove (JU) . Broj zaposlenih osoba u JU prikazan je u Tablici 40. Obzirom na obim poslova i trenutnu ekipiranost JU­a potrebno je kadrovsko jačanje stručne i nadzorne službe. Kao dio projekta izgradnje sustava zaštite prirode Republike Hrvatske, djelatnici svih JU nacionalnih parkova i parkova prirode dobili su 2006. nove standardizirane i prepoznatljive uniforme.

Tablica 40. Broj zaposlenih djelatnika u Javnim ustanovama za upravljanje nacionalnim parkovima i parkovima prirode (Izvor podataka: Javne ustanove za upravljanje nacionalnim parkovima i parkovima prirode, 13.lipanja 2006.)

javna ustanova ukupan broj zaposlenih

stručna služba (djelatnici VSS+VŠS) služba nadzora

apsolutni broj % od ukupnog

broja zaposlenih

apsolutni broj % od ukupnog

broja zaposlenih

površina parka (ha) po nadzorniku

JU NP Brijuni 202 6 2,97 40 19,80 84,88 JU NP Kornati 21 2 9,52 6 28,57 3.616,67 JU NP Krka 168 4 2,38 11 6,55 990,91 JU NP Mljet 47 3 6,38 5 10,64 1.075,00 JU NP Paklenica 33 2 6,06 4 12,12 2.400,00 JU NP Plitvička jezera 800 podatak nije

dostupan podatak nije

dostupan 10 1,25 2.948,20 JU NP Risnjak 27 1 3,70 6 22,22 1.066,67 JU NP Sjeverni Velebit 13 4 30,77 4 30,77 2.725,00 JU PP Biokovo 9 3 33,33 3 33,33 6.516,67 JU PP Kopački rit 18 2 11,11 5 27,78 4.778,80 JU PP Lonjsko polje 10 3 30,00 4 40,00 12.650,00 JU PP Medvednica 15 6 40,00 5 33,33 4.565,20 JU PP Papuk 11 3 27,27 5 45,45 6.720,00 JU PP Telaščica 34 2 5,88 12 35,29 587,50 JU PP Učka 10 4 40,00 3 30,00 8.333,33 JU PP Velebit 12 3 25,00 6 50,00 33.333,33 JU PP Vransko jezero 17 1 5,88 7 41,18 814,29 JU PP Žumberak­samoborsko gorje 17 8 47,06 7 41,18 4.757,14

U periodu 1999.­2006. g., osnovano je 14 (od ukupno 21) JU za upravljanje zaštićenim područjima i/ili drugim zaštićenim prirodnim vrijednostima na razini županija te 8 JU na razini općina/gradova (Tablica 41). S obzirom na broj, raznolikost i vrijednost zaštićenih područja kojima treba upravljati neophodno je dalje razvijati regionalni/lokalni sustav upravljanja zaštićenim područjima..

Tablica 41. Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na regionalnom i lokalnom nivou (izvor podataka: Ministarstva kulture RH, svibanj 2006., regionalne i lokalne JU za upravljanje zaštićenim područjima, županije 9.6.2006.)

broj zaposlenih u stručnoj

službi

broj zaposlenih u nadzornoj

službi

ukupni broj zaposlenih

REGIONALNE JAVNE USTANOVE Javna ustanova Agencija za upravljanje zaštićenim prirodnim 0 0 0

130

vrijednostima na području Osječko­baranjske županije Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Brodsko­posavske županije 0 0 0

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Dubrovačko­neretvanske županije 0 0 1

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Krapinsko­zagorske županije 0 0 1

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na područjuMeđimurske županije 0 0 0

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Sisačko­moslavačke županije

ustanova u završnoj fazi osnivanja

JU za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Koprivničko­križevačke županije 1 0 2

JU za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Primorsko ­ goranske županije ''PRIRODA'' 3 0 3

JU za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Varaždinske županije 1 0 2

JU za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Virovitičko­podravske županije 0 0 1

JU za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Zadarske županije 1 0 3

JU za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području županije Istarske "Natura Histrica" 1 4 6

JU za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Karlovačke županije 1 1 3

JU za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Splitsko­dalmatinske županije 3 0 6

UKUPNO 11 5 28

LOKALNE JAVNE USTANOVE Javna ustanovaMaksimir 1 1 6 Javna ustanova rezervat Lokrum 1 10 25 Javna ustanova za upravljanje geomorfološkim spomenicima prirode „Pećinski park Grabovača“ 0 0 1

Javna ustanova za upravljanje park­šumom Marjan 0 1 3 Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Općine Medulin ­ JU KAMENJAK 0 4 5

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Grada Dubrovnika

ustanova u završnoj fazi osnivanja

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Općine Rakovica 1 1 2

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Grada Rijeke ENEO

ustanova u završnoj fazi osnivanja

UKUPNO 3 17 42

3.2.1.4. Znanstvene institucije

Podatke o stanju biološke i krajobrazne raznolikosti u Republici Hrvatskoj sakupljaju visokoškolske, znanstvene i muzejske institucije (Tablica 42.), no prikupljanje nije sustavno, a dostupnost podataka je slaba. Zbog nedovoljne valorizacije značaja stručnog rada inventarizacije sastavnica biološke i krajobrazne raznolikosti, interes mladih znanstvenika na znanstvenim, visokoškolskim i muzejskim ustanovama za klasičnu taksonomiju, floristiku i faunistiku je u padu.

Tablica 42. Znanstvene institucije Republici Hrvatskoj koje se bave istraživanjem biološke i krajobrazne raznolikosti i/ili zaštitom prirode

Naziv institucije Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Fakultet prirodoslovno­matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu

131

Pedagoški fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku Prehrambeno­biotehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu Prirodoslovno­matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Geološki institut, Zagreb Hidrološki institut, Zagreb Institut Planina i more, Makarska Institut Ruđer Bošković, Centar za istraživanje mora, Rovinj Institut Ruđer Bošković, Zagreb Institut za geološka istraživanja, Zagreb Institut za oceanografiju i ribarstvo, Split Šumarski institut, Jastrebarsko Gradski muzej Varaždin, Entomološki odjel Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb Narodni muzej Zadar, prirodoslovni odjel Prirodoslovni muzej, Rijeka Prirodoslovni muzej, Split Državni hidrometerološki zavod, Zagreb Ornitološki zavod HAZU, Zagreb

3.2.1.5. Nevladine udruge

Na području zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti u Republici Hrvatskoj djeluje vrlo veliki broj nevladinih organizacija/udruga. Njihove se aktivnosti kreću od jačanja sudjelovanja javnosti u odlučivanju u području zaštite prirode do provođenja međunarodnih projekata, inventarizacije i edukacije. U Tablici 43. navedena su strukovna/interesna udruženja te nevladine organizacije uključene u najveće projekte. Sa dijelom NVO u ovom području započeta je suradnja u području inventarizacije i praćenja stanja biološke raznolikosti i održivog razvoja.

Tablica 47. Neke strukovna i interesna udruženja (nevladine udruge) koje se bave istraživanjem i/ili zaštitom biološke i krajobrazne raznolikosti

naziv udruge sjedište Biološko društvo, Osijek Osijek Hrvatsko biološko društvo Zagreb Hrvatsko biospeleološko društvo Zagreb Hrvatsko botaničko društvo Zagreb Hrvatsko društvo krajobraznih arhitekata Zagreb Hrvatsko društvo za biljnu fiziologiju Zagreb Hrvatsko ekološko društvo Zagreb Hrvatsko entomološko društvo Zagreb Hrvatsko geografsko društvo Zagreb Hrvatsko geološko društvo Zagreb Hrvatsko meteorološko društvo Zagreb Hrvatsko mikološko društvo Zagreb Hrvatsko ornitološko društvo Zagreb Hrvatsko prirodoslovno društvo Zagreb Hrvatsko šumarsko društvo Zagreb Hrvatsko tloznanstveno društvo Zagreb Hrvatsko veterinarsko društvo Zagreb Hrvatsko društvo za zaštitu ptica i prirode Zagreb Hrvatski planinarski savez Zagreb Hrvatski ronilački savez Zagreb Hrvatski speleološki savez Zagreb Savez izviđača Hrvatske Zagreb Eko centar “Caput Insulae” Beli Rijeka Hyla ­ Društvo za zaštitu i proučavanje vodozemaca i gmazova Hrvatske Zagreb Natura ­ Društvo za zaštitu prirode Hrvatske Zagreb Hrvatsko društvo za zaštitu voda i mora Zagreb Eurocoast Zagreb Udruga studenata biologije BIUS Zagreb Udruga za zaštitu i očuvanje jadranskog podmorja “BIOS” Split

132

Zelena akcija Zagreb Pokret prijatelja prirode “Lijepa naša” Zagreb Prirodoslovno društvo “Drava” Virovitica Ekološko društvo “Zeleni Osijek” Osijek Društvo za zaštitu voda i okoliša “Žabac” Zagreb Regionalni centar zaštite okoliša za Srednju i Istočnu Europu (REC) Zagreb Udruga “Plavi svijet” Veli Lošinj Udruga “Sokolarski centar” Dubrava Šibenik Udruga za zaštitu okoliša “Sunce” Split Zelena Istra Pula

3.2.2. Aktivnosti u razdoblju 2000.­2006.

U periodu od donošenja Strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske vidljiv je znatan napredak u ojačavanju institucionalnog okvira zaštite prirode Republike Hrvatske, poglavito na nacionalnom nivou. Upravno tijelo odgovorno za zaštitu biološke i krajobrazne raznolikosti u državi podignuto je na nivo ministarstva. Osnovana je i stručna ustanova za prikupljanje i obradu podataka te druge stručne poslove u zaštiti prirode (Državni zavod za zaštitu prirode). Osnovane su i preostale JU za upravljanje nacionalnim parkovima i parkovima prirode te su započele sa svojim radom. Određeni pomak vidljiv je i u upravljanju zaštićenim područjima na županijskom i lokalnom nivou, kao i napredak u izgradnji cjelovitog sustava zaštite prirode Republike Hrvatske . Općenito je još uvijek vidljiva kadrovska nepopunjenost većine institucija/ustanova u sustavu, kao i njihova slaba opremljenost.

Broj znanstvenih institucija koje prikupljaju podatke o stanju biološke i krajobrazne raznolikosti u Republici Hrvatskoj u ovom se periodu nije bitno promijenio. . Od početka svog rada (kraj 2003), Državni zavod za zaštitu prirode započeo je objedinjavanje dostupnih podataka.

Na području zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti u Republici Hrvatskoj svakodnevno se javljanju nove nevladine organizacije s vrlo raznolikim programom aktivnosti, različito usmjerenim stavovima i raznolikim stupnjem znanja o problematici. Trenutno ne postoji njihovo sustavno praćenje u smislu broja, aktivnosti, projekata i suradnje.

3.2.3. Ocjena provedbe NSAP­a

U smislu provedbe Strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske može se ocijeniti da je Hrvatska napravila značajne pomake u ostvarenju općeg strateškog cilja 7. (razvoj mehanizama provedbe) u dijelu osiguravanja institucionalnog okvira provedbe Strategije tj. Strateškog cilja 13. – institucionalni okvir. U istom smislu stvaranja institucionalnog okvira ostvaren je značajan dio strateških smjernica većine drugih Posebnih strateških ciljeva. Na sve četiri postavljene strateške smjernice Strateškog cilja institucionalni okvir, zabilježeni su veći ili manji pomaci. Ustrojstvo tijela državne uprave, ovlaštenog za zaštitu prirode i okoliša, podignuto je na razinu ministarstva (1), Institucionalno je bitno ojačala služba zaštite prirode i okoliša na svim razinama, uključujući znatno pojačanje inspekcijske službe i službe

133

stručnog nadzora (2), a Institucionalizirano je i sustavno prikupljanje, pohranjivanje i obrada prikupljenih podataka o biološkoj raznolikosti Hrvatske (3) iako su same aktivnosti tek počele. Strateška smjernica povezivanja uloga državnih institucija, javnosti i NVO u zajedničke napore zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti (4) tek je manjim dijelom ostvarena. Niti jedan od 2 prioritetna akcijskih planova za jačanje institucionalnog okvira zaštite prirode nije proveden, iako su na provedbi akcijskog plana izrade programa institucionalnog i organizacijskog jačanja službi ovlaštenih za zaštitu biološke i krajobrazne raznolikosti na državnoj i županijskoj razini, uključujući inspekcijske službe u djelatnosti zaštite prirode i okoliša (2) vidljivi bitni pomaci. Od 4 kratkoročna akcijska plana ostvarena su 2 ­ osnivanje javnih ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode (1) i osnivanje stručno­ znanstvene ustanove za sustavno prikupljanje, pohranjivanje i obradu prikupljenih podataka o biološkoj raznolikosti Hrvatske (2). Pomaci su zabilježeni i na provođenju akcijskog plana izrada programa učinkovitijega nadzora u svezi pridržavanja Zakona o zaštiti prirode i Zakona o zaštiti okoliša, uključujući programe obrazovanja policajaca, carinika, kao i inspektora koji obavljaju poslove inspekcije zaštite mora od onečišćenja (3)

3.2.4. Smjernice za naredno razdoblje

U cilju očuvanja ukupne biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske u smislu jačanja institucionalnog okvira mogu se primijeniti slijedeće smjernice:

o Ubrzati osnivanje JU za upravljanje zaštićenim područjima na županijskom i/ili lokalnom nivou

o Stvoriti kadrovske kapacitete za poslove zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti u županijskim Uredima Državne uprave

o Kadrovski ojačati sve institucije zaštite prirode u RH, a posebice osnažiti stručne i nadzorne službe JU koje upravljaju zaštićenim područjima na državnom, županijskom i lokalnom nivou, kao i stručnu službu Državnog zavoda za zaštitu prirode te inspekcijsku službu zaštite prirode

o Izraditi programe edukacije i opremanja JU u sustavu zaštite prirode,prema njihovim specifičnim potrebama

o Neophodno je raditi na promjena u zakonskim kriterijima za napredovanje u znanstveno­nastavnim i znanstvenim zvanjima, u smislu vrednovanja stručnog rada u inventarizaciji i vrednovanju a u svrhu poticanja razvoja taksonomije

o Ojačati suradnju s NVO­ima u smislu koordinacije, edukacije, inventarizacije i praćenja stanja biološke raznolikosti te održivog razvoja

134

3.3. Podaci o korištenju financijskih

sredstava za zaštitu prirode

135

3.3.1. Uvod

Značajan izvor financiranja sustava zaštite prirode jest državni proračun. Sredstva iz državnog proračuna izdvojena za zaštitu prirode znatno variraju iz godine u godinu. Zbog česte promjene institucionalnog okvira tj. nadležnosti te neujednačenosti imenovanja proračunskih stavki, za ovaj sektor nije bilo moguće rekonstruirati ukupna izdvajanja iz državnog proračuna u posljednjih 6 godina. U 2006. godini za sve institucije iz sustava zaštite prirode na državnom nivou (Uprava za zaštitu prirode Ministarstva kulture, Državni zavod za zaštitu prirode, JU za upravljanje nacionalnim parkovima i parkovima prirode), njihove programe i projekte iz državnog proračuna Republike Hrvatske izdvojeno je ukupno 74.256.270 kuna, odnosno 0,07% državnog proračuna. U navedenim sredstvima uračunati su i svi rashodi za zaposlene te materijalni rashodi izuzev dijela koji se odnosi na Upravu za zaštitu prirode, kojoj su ta sredstva osigurana unutar zajedničkih stavki proračuna Ministarstva kulture.

66.052.500,00

51.339.502,50

60.108.637,50

74.256.270,00

20.000.000,00

40.000.000,00

60.000.000,00

80.000.000,00

100.000.000,00

2003. 2004. 2005. 2006.

godina

kuna

Slika 42. Sredstva državnog proračuna izdvojena za zaštitu prirode u periodu 2003.­2006. (Izvor podataka: Pregovarački tim za pregovore s EU – poglavlje okoliš).

Određena sredstva za upravljanje zaštićenim područjima (kroz rad državnih/regionalnih/lokalnih javnih ustanova) te druge projekte vezane uz zaštitu prirode izdvajaju se i iz županijskih, gradskih i općinskih proračuna. Podaci o visini tih izdvajanja nisu dostupni.

Gotovo sve javne ustanove koje upravljaju nacionalnim parkovima i parkovima prirode imaju vlastite izvore prihoda kroz naplatu ulaznica, turističko­ugostiteljsku djelatnost, koncesijska odobrenja, prodaju suvenira, promidžbenih materijala i druge usluge. U 2005. godini vlastiti prihod javnih ustanova koje upravljaju nacionalnim parkovima i parkovima prirode iznosio je oko 292.500.00 kuna (Izvor podataka: Pregovarački tim za pregovore s EU – poglavlje okoliš). Veći dio ovih prihoda ostvaruju nacionalni parkovi i parkovi prirode koji imaju dobro razvijenu turističko­ugostiteljsku djelatnost kao i vrlo veliki broj posjetitelja.

136

Radi osiguranja dodatnih sredstava za financiranje projekata, programa i sličnih aktivnosti u području očuvanja, održivog korištenja, zaštite i unapređivanja okoliša, 2004. godine osnovan je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Izvori financiranja Fonda su izvanproračunski. Dio sredstava namijenjen je i financiranju projekata i programa zaštite i očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti. Fond je s radom započeo 2004. godine, a prvi su projekti odobreni za financiranje 2005. godine. Za financiranje projekata iz područja zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Fond je u 2005. godini odobrio sredstva u iznosu od 2.700.000 kuna, a 2006. godine 3.700.000 kuna (Izvor podataka: Uprava za zaštitu prirode Ministarstva kulture).

0,00

5.000.000,00

10.000.000,00

15.000.000,00

20.000.000,00

25.000.000,00

30.000.000,00

2000. 2001. 2002. 2003. 2004.

godina

kuna

kapitalna ulaganja

tekuća sredstva za rad plaće djelatnika

Slika 43. Sredstva državnog proračuna izdvojena za rad javnih ustanova za upravljanje nacionalnim parkovima i parkovima prirode (Izvor podataka: Uprava za zaštitu prirode Ministarstva kulture).

Značajna sredstva za poslove zaštite prirode na državnom i/ili regionalnom nivou pristižu i kroz različite međunarodne projekte, financirane od međunarodnih fondova, vlada/programa pojedinih europskih zemalja te predpristupnih programa EU (Tablica 44.).

Tablica 44. Projekti iz područja zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti u razdoblja 2000.­2006. godine financirani putem međunarodnih fondova/programa

NAZIV PROJEKTA IZVOR FINANCIRANJA NOSITELJ PROJEKTA (RH) TRAJANJE

Uspostava geoinformacijskog sustava(GIS) za nacionalne parkove i kulturna dobra u nacionalnim parkovima

MK, Državna geodetska uprava, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost + mogućnost dodatnih donacija

MK, DZZP, JUNP, nadležne institucije za zaštitu kulturnih dobara

2006­

Inplementacija Natura 2000 u Hrvatskoj PHARE DZZP 2006­

Travnjački vočnjaci s visokostablašicama kao element očuvanja biološke raznolikosti i estetske vrijednosti krajobraza

INTERREG III A

JU PP Žumberak­Samoborsko gorje, Hrvatski zavod za poljoprivredno savjetodavnu službu

2006­

Smaragdna mreža ­ nastavak projekta Vijeće Europe DZZP 2006

"Gospodarenje šumama blisko prirodi" Veleposlanstvo Kraljevine Nizozemske, JU PP Medvednica MK, JU PP Medvednica 2005­2006 (u

tijeku) "Smjernice za gospodarenje šumama u svrhu zaštite ptica Veleposlanstvo Kraljevine Nizozemske MK, JU PP Papuk 2005­2006 (u

tijeku)

Komunikacija u zaštiti prirode: institucionalno jačanje i pilot projekt Vlada kraljevine Norveške DZZP, ECNC 2005­2006

Institucionalno jačanje Državnog zavoda za zaštitu CARDS, Državni proračun DZZP 2005­2006

137

prirode Izrada Trečeg nacionalnog izvješća o bioraznolikosti GEF, Državni proračun DZZP, UNDP 2005­2006

Development of sustainable tourism in the Vransko lake Nature Park and its surroundings

CARDS, Državni proračun JU PP Vransko jezero, lokalne TZ 2005­

Zaštita i revitalizacija zaštićenog krajolika Saplunara na otoku Mljetu Veleposlanstvo Kraljevine Nizozemske MK/JU NP Mljet 2004­2005

"Osiguravanje odgovarajućih uvjeta za rad centra za zbrinjavanje zaplijenjenih i ozlijeđenih zaštićenih divljih životinja (AWAP)"

Veleposlanstvo Kraljevine Nizozemske MK , Udruga AWAP 2004 ­ 2005

Zeleni pojas Velebit ­ druga faza WWF, drugi izvori Zelena akcija 2004­2005

Razvoj modela za očuvanje hrvatskih travnjaka i njihove bioraznolikosti

Fauna i flora international IGER

JU PP Žumberak­Samoborsko gorje 2004­

Uspostava institucijskih kapaciteta za zaštitu krajobraza rijeke Mure LIFE III MZOPUG, Lipa 2004­

Pan­European Ecological Network Pilot Project Danube­Drava National Park – Kopački rit Nature Park Phase I & II

ECNC, DDNP 2003­2005

Zaštita i upravljanje vukovima u Hrvatskoj – CRO­ WOLF

Europska komisija ­ LIFE III, Državni proračun MZOPU/DZZP 2003­2005

Razvitak okvira za nacionalnu biološku sigurnost za Republiku Hrvatsku GEF, Državni proračun DZZP 2003­2005

Inventarizacija močvarnih staništa u RH Fond za male grantove Ramsarske konvencije DZZP 2003­2004

National Capacity needs Self­Assesment for Global Environmental Management (NCSA) GEF MZOPU/AZO 2003­2004

"Zaštita značajnog krajobraza Čambina" Veleposlanstvo Kraljevine Nizozemske MZOPU/MK??????? 2003­2004

Izrada modela plavljenja Lonjskog polja sa pregledom utjecaja na vegetaciju RIZA University of Delft, Nizozemska 2003

Očuvanje krških ekoloških sustava ­ KEC GEF MZOPP/MK, IBRD, Agriconsulting, IMO 2002­2007

Uspostava nacionalne ekološke mreže kao dijela Sveeuropske ekološke mreže i mreže NATURA 2000 (CRO­NEN)

Europska komisija ­ LIFE III, Državni proračun MZOPU/DZZP, OIKON 2002­2005

CORINE Land Cover Baza podataka za Hrvatsku Europska komisija ­ LIFE III, Državni proračun Oikon, GIS DATA 2002­2005

Gospodarenje i monitoring prirodnih ribljih resursa – teritorijalne vode Republike Hrvatske (DEMMON) Norveška IOR Split 2002­2004

Smaragdna mreža ­ Pilot projekt Vijeće Europe MZOPU 2002­2003

Projekt upravljanja močvarnim područjem Parka prirode Kopački rit GEF­MSP MZOPUG 2002

"Obnova poučne staze zaštićenog krajolika Kalnik" Veleposlanstvo Kraljevine Nizozemske MZOPU 2002

Prema razumnom iskorištavanju u Parku prirode Lonjsko polje

EU LIFE III, Državni proračun OIKON i drugi 2001­2004

Izrada nacionalnog standarda za certificiranje gospodarenja šumama

Vlada Kraljevine Nizozemska i WWF, World Bank Alliance MPŠI VG 2001

Očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti dalmatinske obale COAST GEF, Državni proračun UNDP 2001­

Mogućnost očuvanja i revitalizacije Kolanjskog blata Vlada Kraljevine Nizozemska MZOPU 2001

Priprema prekograničnog plana upravljanja donjim tokom Neretve (inicijalne aktivnosti)

Fond za male grantove Ramsarske konvencije 2001

Nacionalne mogućnosti sakupljanja podataka o okolišu IDF grant MZOPU 2001­

Revitalizacija Kolanskog blata" (2001) Veleposlanstvo Kraljevine Nizozemske MZOPU 2001

Promicanje umreživanja i razmjene iskustava u zemljama JI Europe­ delta Neretve Vlada Švicarske REC 2000­

"Zaštita ugrožene vrste leptira livadnog plavca na vlažnim staništima Zovje kod Đelekovca" Veleposlanstvo Kraljevine Nizozemske MZOPU 2000

Obnova pašnjaka Orlinci EURONATUR, EECONET, JU PP Lonjsko polje

JU PP Lonjsko polje 1999­2005

Priprema projekta Očuvanje krških ekoloških sustava (KEC) GEF MZOPU 1999­2000

ADRIAMED – Znanstvena suradnja za podršku odgovornom ribarstvu na Jadranskom moru

FAO IOR Split 1999­

"Zaštita i revitalizacija Đurđevačkih pesaka" Veleposlanstvo Kraljevine Nizozemske DUZPO 1999

Projekt upravljanja močvarnim područjem Parka prirode Kopački rit GEF, Državni proračun EKONERG 1998­

Strategija biološke raznolikosti, akcijski plan i nacionalno izvješće

GEF DUZPO 1997­2000

Očuvanje i konzervacija važnih i ugroženih vrsta šumskog drveća u Europi EUFOGEN Šumarski institut 1993­

Dinamika ekosustava, kemija mora, akvakultura i gospodarenje u Jadranskoj i Sjeverno norveškoj obalnoj zoni

Norveška IRB

Regionalni projekt Dunav ­ Faza 2 GEF i Europska Komisija Zelena akcija / Dunavski forum za okoliš

138

3.3.2. Aktivnosti u razdoblju 2000.­2006.

U periodu od donošenja Strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske vidljiv je znatan napredak u jačanju financijskih mehanizama za zaštitu prirode. Kada govorimo o sustavu zaštite prirode u cjelini osnovni izvor financiranja i dalje je ostao državni proračun. Iako se iz godine u godinu povećava iznos sredstava koja se izdvajaju za zaštitu prirode, gledajući do sada odobrena sredstva iz državnog proračuna ona su i dalje u pravilu daleko ispod prosjeka EU. Vlastiti prihodi javnih ustanova za upravljanje nacionalnim parkovima i parkovima prirode proizlaze iz korištenja zaštićenog područja, a ne od programa očuvanja i zaštite prirode, koji kod nas kao i u cijelom svijetu troše, a ne stvaraju financijska sredstva. Vlastite prihode potrebno je i dalje, još više koristiti namjenski na razvoj infrastrukture za posjećivanje (u smislu minimalizacije utjecaja posjetitelja na prirodu i njihove edukacije o važnosti njena očuvanja), programe zaštite i očuvanja ekosustava, te opremanje i edukaciju djelatnika javnih ustanova. Osnivanje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost predstavlja znatan napredak u načinu financiranja zaštite prirode u Republici Hrvatskoj. Očekuje se postupno povećanje sredstava koje ovaj Fond izdvaja za projekte zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti. U periodu od 1999. do 2006. vidljiv je veliki kvantitativni i kvalitativni skok u projektima koji se financiraju iz međunarodnih fondova. S obzirom na predpristupne programe EU kao i njene strukturalne fondove, te važnost koju EU pridaje zaštiti biološke i krajobrazne raznolikosti, očekuje se znatan priljev sredstava iz ovih izvora. Iako je Zakonom o zaštiti prirode predviđen sustav novčanih poticaja načina gospodarenja zemljom koji potiču očuvanje biološke raznolikosti, takvi programi još uvijek nisu razvijeni. S obzirom da je to mehanizam neophodan za uspješno upravljanje područjima Nacionalne ekološke mreže tj. budućeg hrvatskog dijela ekološke mreže EU Natura 2000, razvoj sustava poticaja neophodan je prije pristupa EU. Nažalost i dalje ne postoji sustavno praćenje financijskih sredstava koja se iz različitih izvora izdvajaju za zaštitu prirode. Neprimjerena komunikacija između upravnih, stručnih i znanstvenih organizacija, kao i NVOa na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini i česta izmjena nadležnosti u ovom sektoru otežavaju prikupljanje podataka.

3.3.3. Ocjena provedbe NSAP­a

U smislu provedbe Strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske može se ocijeniti da je Hrvatska napravila bitne ali ne i dovoljne pomake u ostvarenju općeg strateškog cilja 7. (razvoj mehanizama provedbe) u dijelu osiguravanja financijskih mehanizama provedbe Strategije. Upravo su financijski kapaciteti, a kao posljedica njih i kadrovski kapaciteti osnovni razlog relativno slabog tempa provođenja NSAP­a.

3.3.4. Smjernice za naredno razdoblje

o postepeno povećati proračunska izdvajanja za zaštitu prirode na državnom, regionalnom i lokalnom nivou

139

o osigurati namjensko korištenje prihoda od korištenja zaštićenih područja za programe zaštite i očuvanja prirode

o osmisliti sustav prikupljanja podataka o izdvajanjima za zaštitu prirode iz svih izvora o žurno osmisliti i staviti u funkciju sustava poticaja načina gospodarenja zemljom koji

potiču očuvanje biološke raznolikosti o jačanjem kadrovskih kapaciteta osigurati maksimalno korištenje dostupnih

međunarodnih izvora i predpristupne fondove EU za jačanje sustava zaštite prirode i programe očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti

140

3.4. Obrazovanje, informiranje i

sudjelovanje javnosti u odlučivanju

141

3.4.1. Obrazovanje

Obrazovanje u zaštiti prirode još uvijek ne predstavlja prioritet, iako bi mlađe generacije trebale preuzeti brigu o zaštiti prirode u budućnosti. Tako i ne postoji stalna i aktivna suradnja između tijela državne uprave nadležnih za prosvjetu i zaštitu prirode te pripadajućih stručnih institucija. Upravo je ova suradnja nužna za donošenje strategije obrazovanja o zaštiti prirode i odgovarajućih promjena postojećih školskih programa. Iako se godišnje održavaju tematski stručni skupovi djelatnika u prosvjeti, nedovoljna pažnja se pridaje stručnom usavršavanju o zaštiti prirode. Institucije koje se bave zaštitom prirode, kao primjerice Državni zavod za zaštitu prirode, provode obrazovne aktivnosti o zaštiti prirode i to sporadično, u okviru različitih projekata zaštite prirode, kroz izvannastavne aktivnosti i u izravnom kontaktu s pojedinim školama. Primjerice, u okviru LIFE projekta zaštite vukova, u školama na području rasprostranjenosti vuka, održavaju se predavanja o ovoj vrsti. Kroz LIFE CRO NEN projekt provodila se akcija prebrojavanja lastavica i piljaka, kao primjer uključivanja škola u praćenje (monitoring) jedne životinjske vrste. U 2006. godini je na taj način organizirano i praćenje kockavice na području Krapinsko­zagorske i Međimurske županije. Kako bi se potaknuo interes za zaštitu prirode i potrebu njenog očuvanja, postojeće školske programe bi trebalo nadopuniti terenskom nastavom i staviti naglasak na obrazovanje o prirodnim vrijednostima koje se nalaze na području osnovne ili srednje škole. Sljedeći korak je aktivno uključivanje u praćenje pojedinih biljnih, životinjskih vrsta ili staništa, kao što je za praćenje fizičkih i kemijskih parametara atmosfere pokrenut GLOBE program. Zaštita prirode još uvijek nije dovoljno zastupljena u programima visokoškolskog obrazovanja. Primjerice, na studiju ekologije Prirodoslovno­matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, naglasak je prvenstveno na znanstvenom aspektu. Tako je koncipiran i poslijediplomski studij ekologije. Studenti stoga nisu upoznati u dovoljnoj mjeri s konceptom planova upravljanja vrstama i zaštićenim područjima te zakonodavstvu u području zaštite prirode. . Posljednjih godina, pokrenut je i poslijediplomski studij zaštite prirode na Fakultetu u Osijeku, a u Dubrovniku međunarodni poslijediplomski studij na temu upravljanja u zaštiti okoliša. Zakon o zaštiti prirode propisuje obvezu da državno tijelo nadležno za prosvjetu osigura uvjete za promicanje odgoja i obrazovanja o zaštiti prirode Neki akcijski planovi za poboljšavanje stanja u obrazovanju se provode, kao na pr. edukacija osoba koje upravljaju zaštićenim područjima ­Seminar za glavne nadzornike i nadzornike za NP, PP i županijske javne ustanove. Do sada je održano šest takovih seminara, a predavači su djelatnici Uprave za zaštitu prirode Ministarstva kulture. Također je u izradi „Pravilnik o sadržaju stručnog ispita za glavne nadzornike i nadzornike, način polaganja, sadržaj, oblik i način izdavanja službene iskaznice te izgled odore“ koji predviđa obavezu Ministarstva da jednom godišnje organizira navedeni seminar. Također je mnogo učinjeno na edukaciji stručnjaka za upravljanje zaštićenim vodenim i močvarnim staništima i to kroz različite radionice i seminare u parkovima prirode „Kopački rit“ i „Lonjsko polje“. U parku prirode „Kopački rit“ održani su: 5. seminar glavnih nadzornika zaštićenih područja, održan u svibnju 2005. u suradnji s Upravom za zaštitu prirode Ministarstva kulture; radionica „Upoznajmo vodozemce­prvi na udaru“ u veljači 2006. u suradnji sa Društvom za zaštitu i proučavanje vodozemaca i gmazova „Hyla“ i Ekološkim društvom „Zeleni Osijek“; radionica „Pan­European Ecological Network Pilot Project ­ Dunav­ Drava National Pak­Kopacki rit Nature Park“ održana 20.­21. listopada 2005. u suradnji s European Center for Naure Conservation i ravnateljstvom NP „Dunav­Drava“. U parku prirode „Lonjsko polje“ održani su slijedeći tečajevi i radionice: tečaj „Osnove ekologije i interpretacije“ održan od 09.09.­15.11.2002. godine; „GIS­tečaj“ održan od 24.02.­ 21.03.2003.; studijsko putovanje „Staje otvorene klime“ održan u kolovozu 2002.; četiri radionice „Uspostava sustava posjećivanja u PP „Lonjsko polje“ održane tijekom ožujka i

142

travnja 2006. godine; radionica „Kartiranje staništa parka prirode „Lonjsko polje“ održana u srpnju 2006. godine. Pored navedenog Uprava za zaštitu prirode organizirala je u periodu rujan 2003. – lipanj 2005. godine tri petodnevna seminara za obuku djelatnika carine, granične policije i kriminalističke policije te djelatnike granične veterinarske i ito­sanitarne inspekcije u svrhu provedbe Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje flore i faune (CITES). Seminari su držani u organizaciji nadležnih tijela državne uprave (Ministarstvo kulture, Ministarstvo unutarnjih poslova i Ministarstvo financija­Carinska Uprava) uz sudjelovanje stranih predavača iz Danske i Slovenije te Slovačke (samo na prvom seminaru). Pored stranih predavača, predavanja o provedbi CITES Konvencije u Hrvatskoj i zakonodavnom okviru na ovim seminarima održali su i djelatnici Uprave za zaštitu prirode te predstavnica nadležnog znanstvenog tijela za provedbu Konvencije u Hrvatskoj (Zavod za ornitologiju HAZU). Također, djelatnici Uprave za zaštitu prirode održali su i dva pojedinačna predavanja za djelatnike granične veterinarske inspekcije i krim­policiju (travanj/svibanj 2004.), a održan je i jedan jednodnevni seminar za djelatnike Carinarnice Zagreb u travnju 2005. g.

3.4.2. Informiranje javnosti

Informiranje šire javnosti i ciljanih skupina se ne provodi sustavno, već također sporadično, u okviru različitih projekata zaštite prirode ili primjerice obilježavanja značajnih datuma poput Dana zaštite prirode, Dana močvarnih staništa, promocija novih stručnih izdanja, povremenog održavanja tematskih okruglih stolova, konferencija za novinare i sl. Uglavnom je riječ o tiskanju različitih publikacija. Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu prirode izdala je nekoliko publikacija (2002., 2003. i 2005. godine) o nacionalnim parkovima i parkovima prirode u Republici Hrvatskoj koje su prevedene na engleski jezik. Zadnja brošura iz 2005. godine pod nazivom „Hrvatski parkovi“ uz engleski jezik prevedena je i na talijanski a u pripremi su i prijevodi na njemački, francuski i češki jezik. Uz brošuru tiskana je i karta (na hrvatskom i engleskom jeziku) pod istim nazivom sa osnovnim informacijama o nacionalnim parkovima i parkovima prirode. Napravljeni su i izložbeni panoi (hrvatski i engleski jezik u svrhu prezentacije nacionalnih parkova i parkova prirode na različitim manifestacijama, izložbama, sajmovima i sl. Kroz sudjelovanje na međunarodnim (3. Sajam Mediteranskih parkova MEDITERRE 2005) i domaćim sajmovima (EMAT, HOKOM i sl.) predstavljeni su svi nacionalni parkovi i parkovi prirode te je prezentiran razvoj sustava zaštite prirode u RH. Pored navedenih publikacija o nacionalnim parkovima i parkovima prirode tiskani su i brojni letci kojima su popraćene ili obilježene pojedine aktivnosti u zaštiti prirode kao npr. četverojezični letak posvećen zakonskoj zaštiti prstaca 2002., letak posvećen provedbi CITES Konvencije tiskan u rujnu 2003., letak posvećen Danu zaštite prirode 2004. g, te niz letaka kojima je obilježen završetak kratkoročnih MATRA projekata financiranih od strane Kraljevine Nizozemske u razdoblju 2000..­ 2006, itd. Također, 2005. godine objavljena je publikacija „Zaštita šišmiša u šumama“ u okviru obilježavanja Dana zaštite prirode te godine i provedbe Sporazuma o zaštiti srednjeeuropske populacije šišmiša. Javnosti je dostupna i web stranica Ministarstva kulture na kojoj je uz ostale informacije vezane uz Upravu za zaštitu prirode, moguć i uvid u Upisnik zaštićenih prirodnih vrijednosti Republike Hrvatske. Osim nadležnog ministarstva i Zavoda kao stručne institucije, informiranje javnosti provode i brojne nevladine udruge, jednako one stručne kao i udruge neprofesionalnih, ali entuzijastičnih pojedinaca. To često puta otvara i mogućnost neobjektivnog informiranja javnosti. Što se tiče medijske popraćenosti, zaštita prirode zauzima sve više prostora. Dnevne tiskovine prate događaje vezane uz ovu problematiku, iako najčešće u obliku kraćih vijesti. U posljednjih nekoliko godina izašla su i nova specijalizirana izdanja, koja uključuju zaštitu prirode. Spomenimo časopis Meridijan i hrvatsko izdanje National Geographica. Priroda je

143

prisutna u televizijskom programu i to uglavnom u jutarnjim emisijama („Dobro jutro Hrvatska“), županijskim panoramama i u znanstvenom programu te radio emisijama. Ipak, svoje mjesto sve češće nalaze i u središnjem dnevniku, koji je primjerice 2005. godine po prvi puta popratio obilježavanje Dana zaštite prirode u Hrvatskoj. Neke aktivnosti Ministarstva (4. Međuvladina konferencija „Biološka raznolikost u Europi“ koja je održana od 22.02. – 24.02.2006. na Plitvičkim jezerima, izlazak iz tiska brošure „Hrvatski parkovi“, projekti: „Godina planina“, „Turizam u zaštićenim područjima“ i dr.) bile su popraćene većom medijskom pozornošću. Aktualna problematika (na pr. trovanje supova u 12. mj. 2004. godine na Cresu, problem alohtone divljači i sl.) uglavnom je popraćena kraćim informacijama u dnevnom tisku koje rezultiraju aktivnostima pojedinaca ili udruga koje na taj način imaju mogućnost progovoriti o cjelokupnoj problematici i tako utjecati na javnost i odgovorne institucije. Sve se više prikazuju i dokumentarni programi strane produkcije i to prvenstveno u neatraktivnim terminima. I dalje djeluju specijalizirane radio­emisije, poput emisije Z kao zemlja. Informiranje javnosti važan je korak u uključivanje i sudjelovanje u zaštiti prirode. Tako primjerice, sve više građana dojavljuje informacije o pronalasku ozlijeđenih ili usmrćenih zaštićenih životinja ili viđenju vrsta koje ne žive u našem području, poput kitova i sl. Mogućnost je to dojave o nepravilnostima i kršenjima propisa zaštite prirode, koje nadležna inspekcija zbog premalog broja zaposlenika ne može pratiti. Stoga je u tom segmentu od presudne važnosti rad nevladinih stručnih udruga koje imaju zaposlene stručne osobe (prvenstveno biologe, zatim veterinare, agronome, šumare ili sl.), a koje su dosada gotovo isključivo svojim volonterskim radom pridonosile zaštiti vrsta i prirode općenito. Ministarstvo kulture prepoznalo je njihov rad i odredilo pravne ili fizičke osobe (udruge) kojima su se dodijelile na zbrinjavanje, liječenje i skrb nađene, ozlijeđene, iscrpljene ili ranjene, te zaplijenjene i oduzete životinjske svojte zaštićene temeljem Pravilnika o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim («Narodne novine», br. 07/06). Vezano za to Ministarstvo kulture je imenovalo pet udruga kao centara za skrb s kojima je Ministarstvo sklopilo Ugovor kojim su uređena međusobna prava i obveze, te način financiranja. Planira se kontinuirano financiranje kako bi se zaštita mogla provoditi u cijelosti. Suradnja Ministarstva kulture i nevladinih udruga čiji je djelokrug rada zaštita prirode nastavlja se kroz financiranje projekata koji svojim programom pridonose boljoj zaštiti prirode, a u cilju što boljeg uključivanja javnosti i svih dobnih skupina u rješavanje navedene problematike. Jednako tako se nastoji omogućavanjem provođenja projekata edukacije koje provode pojedine udruge (tiskanje brošura, knjiga i sličnih publikacija) uspostaviti bolja informiranost javnosti.

U idućem razdoblju u informiranje javnosti uz Ministarstvo potrebno je još više uključiti stručne nevladine udruge kako bi bilo omogućeno pravodobno informiranje o aktualnoj situaciji koja je specifična za pojedino područje na kojem djeluju. Prema Zakonu o zaštiti prirode sva nadležna tijela i institucije dužne su osigurati javnost podataka u vezi sa stanjem i zaštitom prirode. Također su dužne poticati informiranje javnosti u zaštiti prirode te izvješćivati o prirodnim vrijednostima. U sklopu provedbe akcijskih planova iz NSAP­a, u tijeku je uspostava informacijskog sustava zaštite prirode, koji bi trebao sadržavati podatke o prirodi dostupne različitim korisnicima i široj javnosti putem interneta. Kroz CARDS projekt institucionalnog jačanja Zavoda, izrađuju se priručnici za inventarizaciju i praćenje flore, faune i staništa, namijenjeni amaterima, a u tijeku su i edukacijski seminari. U okviru istog projekta nevladine udruge su aktivno uključene u pripremu plana upravljanja i aktivnosti održavanja prirodnih vrijednosti – cret Dubravica i Đurđevači pijesci.

3.4.3. Sudjelovanje javnosti u odlučivanju

144

Republika Hrvatska je potpisnica Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju o okolišu i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Aarhuska konvencija), ali je još nije ratificirala. Obveza informiranja javnosti i sudjelovanja u odlučivanju regulirana je Zakonom o zaštiti prirode, Zakonom o zaštiti okoliša i Zakonom o prostornom uređenju. Obveza javnog uvida u procesu proglašenja zaštićenih prirodnih vrijednosti uvedena je u Zakon o zaštit prirode 2003. godine te je zadržana u Zakonu iz 2005. godine. Prvi konkretan primjer sudjelovanja javnosti u odlučivanju o zaštiti prirode u Hrvatskoj je izrada planova upravljanja risom i vukom u Hrvatskoj. Ovi planovi su izrađeni po principu zajedničkog donošenja odluka od strane svih interesnih skupina. Predstavnici različitih skupina (nadležna državna tijela, stručnjaci, znanstvenici, lokalne i nacionalne nevladine udruge, lovci, stočari i dr.) bili su ravnopravno uključeni u odlučivanje na zajedničkim radionicama, a odluke su usvojene tek kada su se sa njima složili svi predstavnici. . Javnost se sustavno uključuje u postupke proglašavanja zaštićenih područja, kao npr. u postupku proglašenja parka prirode Lastovo, koje je u postupku.. U izradu planova upravljanja zaštićenim područjima u okviru KEC projekta je također uključena javnost, kao i kod već spomenute izrade planova upravljanja cretom Dubravica i Đurđevačkim pijescima.

145

4. OCJENA PROVEDBE AKCIJSKIH PLANOVA UTVRĐENIH NSAP­om

146

Tablica 49. Popis akcijskih planova predviđenih NSAP­om i status njihove provedbe ­ potpuno ili djelomično je provedeno ukupno 111 akcijskih planova

Br Akcijski plan status Izvor financiranja

AKCIJSKI PLANOVI ZA ZAŠTITU KRAJOBRAZA 1 Izrada Krajobrazne osnove Hrvatske kao prostorno­

planske podloge za utvrđivanje temeljnih vrijednosti krajobraza

Sadržajna i metodska podloga Krajobrazne osnove Hrvatske – završeno 1999.

Državni proračun (MZOPU)

2 Donošenje propisa za uspostavu Krajobrazne osnove Hrvatske, kao obveze na razinama prostorno­planskih dokumenata županija, gradova i općina

L

3 Ugrađivanje odredbi o zaštiti krajobraza u propise iz djelokruga prostornog uređenja, prometa, te zaštite prirode i zaštite okoliša

Odredbe ugrađene u Zakon o zaštiti prirode 2003.g.

K

4 Inventarizacija i izrada programa zaštite geološke baštine Republike Hrvatske

L

5 Inventarizacija i izrada programa zaštite dijelova kulturne baštine važnih za očuvanje identiteta pojedinih tipova krajobraza

L

AKCIJSKI PLANOVI ZA ZAŠTITU VODA I MOČVARA 6 Osnivanje nacionalnoga povjerenstva za močvare i

donošenje nacionalnoga programa očuvanja i upravljanja močvarama

L

7 Inventarizacija i vrednovanje močvara, uključujući utvrđivanje novih potencijalnih Ramsarskih i nacionalno zaštićenih područja

Završeno u veljači 2005. Državni proračun; «Ramsar Small Grants Fund» – fond za male potpore Ramsarske konvencije

8 Analiza i dopuna Državnoga plana za zaštitu voda L 9 Izrada plana upravljanja za Ramsarsko područje Donji

tok Neretve Pripremna faza završena Fond za male potpore

Ramsarske konvencije – 2001. godina (MZOPU); SDC ­ Swiss Agency for

K

147

Development and Cooperation (REC); GEF/WB (MPŠVG)

10 Izrada plana uravljanja za Ramsarsko područje Kopački rit

Izrađen prijedlog plana upravljanja – na usvajanju

GEF /Svjetska banka

11 Izrada plana upravljanja za Ramsarsko područje Lonjsko polje

Izrada u tijeku Državni proračun; LIFE III fond Europske komisije (JU PP Lonjsko polje)

K

12 Izrada plana upravljanja za NP Plitvička jezera­ UNESCO WH

Izrada u tijeku u okviru KEC projekta – Zaštita krških ekosustava (projekt je započeo u kolovozu 2002. godine)

GEF/Svjetska banka K

13 Izrada plana upravljanja za Ramsarsko područje Crna Mlaka

L

14 Izrada mjera zaštite i upravljanja močvarama zaštićenim na županijskoj razini

L

15 Zakonska i praktična zaštita preostalih cretova 1. Cretovi zaštićeni kao stanišni tip temeljem Pravilnika o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za očuvanje stanišnih tipova (NN07/06); 2. svi cretovi u RH uključeni su u prijedlog Nacionalne ekološke mreže 3. Cret Dubravica se redovito održava od 2000., a 2006. je u okviru CARDS projekta institucionalnog jačanja DZZP­a pripremljen i nacrt plana upravljanja ovim zaštićenim područjem

Državni proračun, CARDS K

16 Zaštita vodenih i močvarnih staništa na otocima 1. Djelomično pokriveno kroz projekt «Krške lokve – mreža vlažnih staništa» kojeg u provele NVU iz Hrvatske i Slovenije 2. Djelomično pokriveno kroz projekt

1. REC, Državni proračun (MZOPU) 2. Vladin ured za udruge (SUNCE) 3. MATRA Small Embassy

K

148

inventarizacije lokava na dalmatinskim otocima 3. Djelomično pokriveno kroz projekt zaštite Kolanjskog blata na otoku Pagu 4. Projekt inventarizacija močvarnih staništa RH

Projects Program (MZOPU) 4. Ramsar – Small Grants Fund (DZZP)

17 Zaštita malih vodotoka Podbiokovlja L 18 Saniranje izvora onečišćenja podzemnih voda okolice

Ogulina Provest će se kroz projekt kojega su Hrvatske vode kandidirale za ISPA fond (izgradnja uređaja za pročišćavanje gradskih otpadnih voda)

K

19 Pokretanje postupka zaštite i izrade akcijskih planova za sve močvare koje su utvrđene kao posebno vrijedne tijekom inventarizacije i vrednovanja

Djelomično ­posebno vrijedne močvare uključene su u prijedlog Nacionalne ekološke mreže

LIFE III; Državni proračun K

20 Zakonska zaštita najugroženijih krških tekućica (prioritet Krka, Cetina, Zrmanja, Gacka)

1. u tijeku izrada stručne podloge za zaštitu Mrežnice

Državni i županijski proračun K

21 Zakonska zaštita najugroženijih dijelova Mure, Drave i Save

Djelomično pokriveno kroz PIN­ MATRA Drava­Mura projekt

Djelomično pokriveno kroz projekt inventarizacije flore, faune i stanišnih tipova rijeke Mure

Djelomično pokriveno kroz WWF­ DCP Projekt Inventarizacija Drave (siječanj – prosinac 2004.)

Djelomično pokriveno kroz LIFE III projekt "Establishing Institutional Capacities for the Protection of the Mura River Landscape"

u pripremi projekt zaštite Drave kao rezervata biosfere – UNESCO

PIN­MATRA projekt „Uspostava ekološke mreže duž Save“

PIN­MATRA (ERONATUR)

MZOPU WWF ­ DCP LIFE III (MZOPUG) UNESCO (DZZP) PIN­MATRA (IAC,

DZZP)

K

22 Izrada akcijskog plana zaštite manjih močvarnih L

149

područja u sredozemnom području 23 Izrada akcijskog plana za krške tekućice L 24 Izrada akcijskog plana za zaštitu biološke raznolikosti

Save i Drave Dijelom riješeno kroz AP br. 21 K

25 Izrada akcijskog plana zaštite Odre i srednje velikih rijeka

1. Djelomično pokriveno kroz stručnu podlogu za zaštitu Odranskog polja u kategoriji značajnog krajobraza

1. Županija Sisačko – moslavačka, DZZP

K

26 Izrada akcijskog plana zaštite svih prirodnih jezera L 27 Izrada regionalnih (županijskih) akcijskih planova za

zaštitu manjih močvarnih i vodenih područja L

28 Izrada akcijskog plana unapređivanja akumulacija, šljunčara i drugih umjetnih vodenih staništa u smislu povećanja raznolikosti staništa

L

29 Izrada akcijskog plana stvaranja novih močvara preuređivanjem šljunčara i sličnih kopova, te preuređivanjem dijelova nekih vlažnih livada i poplavnih pašnjaka

L

AKCIJSKI PLANOVI ZA ZAŠTITU KRŠA I PODZEMLJA 30 Izrada plana upravljanja za Velebit ­ UNESCO MAB Priprema se u okviru KEC projekta GEF/ Svjetska banka K 31 Izrada plana upravljanja za Biokovo L 32 Zaštita endema velebitske degenije Vrsta strogo zaštićena

temeljem Pravilnika o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (NN 07/06)

U okviru KEC projekta vrsta je kartirana te dani prijedlozi za botaničke rezervate

Državni proračun Svjetska banka/GEF

K

33 Sanacija glavnih izvora onečišćenja krških podzemnih voda, osobito onih na području Ogulina

Dijelom se rješava kroz AP br. 18 K

34 Sanacija odlagališta otpada na slivnom području špilja u kršu, te osiguranja odlaganja tehnološkog i biorazgradivog otpada na krškim područjima

L

35 Uspostavljanje generalne zakonske zaštite krša, te zaštita pojedinih lokaliteta ­ reprezentativnih i

1. Zakon o zaštiti prirode (NN70/05) – “Članak 46.

1. Državni proračun

150

jedinstvenih tipova pojava u kršu (1) Krški ekološki sustavi predstavljaju prirodne vrijednosti od međunarodnog značenja u smislu ovoga Zakona. (2) Planovima gospodarenja prirodnim dobrima u krškom području utvrđuje se mogući utjecaj na krški ekološki sustav uz prethodnu suglasnost Ministarstva“

36 Inventarizacija i vrjednovanje speleoloških pojava u kršu, s prijedlozima za zaštitu pojedinih lokaliteta, prvenstveno reprezentativnih i jedinstvenih "tipova" pojava u kršu

Djelomično pokriveno kroz „Biospeleološki katastar tipskih lokaliteta Hrvatske“ ­ Hrvatsko biospeleološko društvo, 2002.

Djelomično se provodi kroz KEC projekt

Državni proračun GEF/Svjetska banka

K

37 Inventarizacija špilja i jama s posebno bogatom endemičnom faunom

1. Djelomično pokriveno kroz „Biospeleološki katastar tipskih lokaliteta Hrvatske“ ­ Hrvatsko biospeleološko društvo, 2002. 2. Djelomično se provodi kroz KEC projekt 3. Djelomično pokriveno kroz projekt «Zaštita rijetkih staništa i vrsta Dinarida», kojeg financira Nizozemska vlada iz programa MATRA

1.Državni proračun 2. GEF/Svjetska banka 3. PIN­MATRA (HPM)

K

38 Inventarizacija značajnih kolonija šišmiša Završeno (2002) Državni proračun (Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog planiranja)

AKCIJSKI PLANOVI ZA ZAŠTITU ŠUMA 39 Zaštita i restauracija dijelova Motovunske šume uz

stalno nadgledanje Djelomično ­ Motovunska šuma uključena je u prijedlog Nacionalne ekološke mreže

LIFE III; Državni proračun K

40 Izdvajanje i zaštita šumskih genetskih rezervata Samo u okviru šumarske djelatnosti . izdvajanje sjemenskih sastojina; navedene sastojine uključit će se u

K

151

Nacionalnu ekološku mrežu 41 Donošenje propisa za ugrađivanje mjera zaštite

biološke raznolikosti u šumarstvo (produženje ophodnje glavnih gospodarski važnih vrsta drveća na određenim područjima, ostavljanje stojećih i ležećih osušenih stabala, definiranje sanitarnoga sijeka, unošenje zavičajnoga šumskoga voća i grmova s bobičastim plodovima, ograničenje korištenja pesticida i korištenja teške mehanizacije u šumama)

Djelomično kroz Program certifikacije šuma

Temeljem ZZP­a – članak 123. ­ planovi gospodarenja prirodnim dobrima sadrže mjere i uvjete zaštite prirode ­ izrada stručnih podloga za ugrađivanje mjera zaštite prirode u lovno ­gospodarske osnove (DZZP za MK – Uprava za zaštitu prirode)

K

42 Izrada programa unapređenja, zaštite i očuvanja šuma u zaštićenim dijelovima prirode

Zakon o zaštiti šuma i Zakon o šumarstvu propisuju programe zaštite šumskih ekološki sustava u zaštićenim područjima – neusklađenost među propisima; u praksi se još nije započelo s izradom takvih programa

K

43 Uspostava "zelenih koridora" u okviru međunarodnoga koncepta EECONET

Prijedlog završen 2005. – kroz LIFE III projekt CRO­NEN; propisat će se Uredbom o Nacionalnoj ekološkoj mreži

LIFE III; Državni proračun K

44 Utvrđivanje stanja nizinskoga brijesta, pitomog kestena i šumskih voćkarica

L

45 Praćenje populacija vuka, risa i medvjeda, te njihova utjecaja na druge životinjske vrste

U tijeku kroz međunarodne projekte i kroz rad Povjerenstva za velike zvijeri pri Ministarstvu kulture

Državni proračun (Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog planiranja, Ministarstvo znanosti i tehnologije), programi LIFE III i LIFE ­ NATURE

46 Uspostava nadgledanja za ugrožene nizinske šume L 47 Uspostava nadgledanja za gorske i pretplaninske šume L

AKCIJSKI PLANOVI ZA ZAŠTITU MORA 48 Procjena ribolova dostupnih bioloških zaliha i optimalno Dijelom kroz projekt DEMON (Institut Vlada Kraljevine Norveške K

152

moguće (dozvoljene) razine iskorištavanja za oceanografiju i ribarstvo) 49 Zaštita glavate želve od slučajnog ulova Djelomično pokriveno kroz projekt

izrade priručnika za ribare „Postupanje s morskim kornjačama“

UNEP, RAC­SPA, državni proračun (Udruga NATURA, HPM)

K

50 Izgradnja uređaja za prihvat zauljenih voda s brodova u lukama otvorenim za međunarodni promet

L

51 Vrjednovanje i izrada programa za zaštitu pojedinih morskih područja

Djelomično – stručno obrazloženje za zaštitu akvatorija Cres – Lošinj u kategoriji morskog rezervata – u tijeku

Državni proračun, donacija Kneževine Monako

K

52 Osnivanje zooloških morskih rezervata (dupini i dr.) Djelomično – stručno obrazloženje za zaštitu akvatorija Cres – Lošinj u kategoriji morskog rezervata – u tijeku

Državni proračun, donacija Kneževine Monako

K

53 Kartiranje i zaštita podmorskih špilja Djelomično kroz projekt „Kartiranje staništa RH“ ­ 2004.

Državni proračun (MZOPU) K

54 Zaštita Malostonskog zaljeva od onečišćenja L 55 Izrada izvedbenih projekata, izgradnja i stavljanje u

pogon uređaja za pročišćavanje gradskih i industrijskih otpadnih voda do razine sadržane u nacionalnim i/ili međunarodnim propisima radi smanjenja zagađivanja mora

U okviru vodoprivredne djelatnosti K

56 Nastavak praćenja stanja u naseljima bentoskih algi i morskih cvjetnica na već istraživanim ugroženim područjima u priobalju

U tijeku; u sklopu CARDS projekta je u pripremi izrada priručnika za kartiranje morskih staništa

Državni proračun; CARDS K

57 Istraživanje gotovo nepoznate flore bentoskih algi i morskih cvjetnica nekih otoka i brakova u otvorenom srednjem i južnom Jadranu

L

58 Utvrđivanje i kartiranje rasprostranjenja livada morskih cvjetnica i mjesta njihovog nestajanja zbog utjecaja čovjekovih djelatnosti

Djelomično kroz projekt „Kartiranje staništa RH“ ­ 2004.

K

59 Praćenje stanja mora i životnih zajednica u svim zaštićenim područjima teritorijalnog mora Republike Hrvatske

L

60 Istraživanje stanja i dinamike populacija endemičnih i ugroženih vrsta riba, rakova i glavonožaca

Djelomično pokriveno kroz izradu crvenog popisa morskih riba Hrvatske

Državni proračun K

153

(završeno 2005) te Crvene knjige morskih riba Hrvatske – u tijeku

61 Istraživanje utjecaja kaveznog uzgoja riba na bentoske biocenoze

Djelomično kroz izradu pojedinih procjena utjecaja na okoliš i propisani monitoring

K

62 Istraživanje stanja obnovljivih bioloških zaliha na ugroženim i devastiranim morskim područjima s ciljem zaštite

L

AKCIJSKI PLANOVI ZA ZAŠTITU TRAVNJAKA I ORANICA 63 Zaštita pjeskovitih travnjaka Podravine i Požeške kotline Djelomično pokriveno kroz prijedlog

zaštite Kloštarskih pijesaka i izradu prijedlog plana upravljanja Đurđevačkim pijescima.

Državni proračun, CARDS K

64 Zaštita suhog travnjačkog ekološkog sustava Čučerje ­ nalazište vrste Anemone sylvestris

L

65 Zaštita vlažnog travnjačkog ekološkog sustava oko Babine Grede ­ zajednica Rhinantho ­ Filipenduletum

L

66 Zaštita travnjačkih lokaliteta u Podravini važnih za opstanak danjih leptira roda Maculinea

Djelomično ­ zaštićeno područje Zovja kroz istoimeni projekt Područje uključeno u prijedlog Nacionalne ekološke mreže

MATRA Small Embassy Projects Program, LIFE III; Državni proračun

K

67 Zaštita travnjaka u Petrijevcima ­ nalazište Iris sibirica Djelomično ­ područje uključeno u prijedlog Nacionalne ekološke mreže

LIFE III; Državni proračun K

68 Zaštita polustepskih travnjaka Podunavlja (Bistrinci, Bilje, Šarengrad)

L

69 Zaštita močvarnih livada Istre uz granicu prema Sloveniji ­ leptir Coenonympha oedippus

Djelomično ­ područje uključeno u prijedlog Nacionalne ekološke mreže

Akcijski plan za leptira– završen 2001.

LIFE III, državni proračun

Državni proračun (HPM)

K

70 Zaštita močvarne vegetacije na ušću Neretve ­ jedino nalazište vrste Dorycnium rectum u Hrvatskoj

Djelomično ­ područje uključeno u prijedlog Nacionalne

LIFE III, državni proračun

K

154

ekološke mreže Područje Donje Neretve –

predviđeni park prirode – u tijeku izrada stručne podloge za zaštitu

Državni proračun

71 Zaštita obalne vegetacije na Rtu Kamenjak ­ jedina potvrđena nalazišta Anthemis tomentosa i Convolvulus lineatus

Područje je zaštićeno temeljem Zakona o zaštiti prirode; osnovana je i JU za upravljanje 'Rt Kamenjak'

72 Zaštita travnjaka kod Žminja u Istri Pulsatilla montana L 73 Zaštita ostataka močvarnih travnjaka u Baranji –

Serratulo­Plantaginetum altissimae L

74 Uspostava i održavanje travnjaka s obje strane Limskog kanala

L

75 Održavanje planinskih travnjaka na Snježniku, Velebitu i Bjelolasici

Djelomično kroz KEC projekt GEF/ Svjetska banka K

76 Donošenje propisa za odstranjivanje iz uporabe visokotoksičnih preparata (lindan, atrazin) i za smanjenje uporabe insekticida širokoga spektra

L

77 Izrada programa održavanja tradicionalnih oblika poljodjelstva u određenim zaštićenim područjima

Djelomično kroz KEC projekt GEF/ Svjetska banka K

78 Vrjednovanje travnjaka i izrada prijedloga za zaštitu pojedinih lokaliteta uz određeni program gospodarenja

Djelomično kroz KEC projekt GEF/ Svjetska banka K

79 Istraživanje po jedne sastojine karakteristične zajednice travnjaka u svakom fitogeografskom području

L

80 Istraživanje po jedne sastojine karakteristične zajednice oranica u svakom fitogeografskom području

L

AKCIJSKI PLANOVI ZA ZAŠTITU OBALA I OTOKA 81 Zaštita malih otoka značajnih po endemičnim svojtama Djelomično ­ područje

uključeno u prijedlog Nacionalne ekološke mreže

LIFE III, državni proračun K

82 Zaštita neretvanskih močvara Djelomično ­ područje uključeno u prijedlog Nacionalne ekološke mreže

LIFE III, državni proračun K

155

Područje Donje Neretve – predviđeni park prirode – u tijeku izrada stručne podloge za zaštitu

83 Zaštita vodenih staništa na otocima (izvori, lokve, jezera, močvare i vodotoci)

Djelomično – neka područja uključena u prijedlog Nacionalne ekološke mreže ; Akcije čišćenja lokvi na Cresu svake godine (Eko centar Caput insulae – Beli)

LIFE III, državni proračun K

84 Zaštita pješčanih plaža Djelomično – neka područja uključena u prijedlog Nacionalne ekološke mreže;

zaštićene kao stanišni tip temeljem Pravilnika o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za očuvanje stanišnih tipova (NN07/06);

Projekt zaštite Saplunare na Mljetu

LIFE III, državni proračun 3. Veleposlanstvo Kraljevine Nizozemske (MINK)

K

85 Zaštita muljevitih obala Djelomično – neka područja uključena u prijedlog Nacionalne ekološke mreže;

zaštićene kao stanišni tip temeljem Pravilnika o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za očuvanje stanišnih tipova (NN07/06); ;

LIFE III, državni proračun K

86 Zaštita otočića i hridi ­ gnijezdilišta morskih ptica i Djelomično – neka područja LIFE III, državni proračun K

156

Eleonorinog sokola Falco eleonorae

uključena u prijedlog Nacionalne ekološke mreže;

87 Zaštita zavičajnih svojti domaćih životinja: otočki poni i magarci

L

88 Zaštita Saplunare i uvale Blaca na Mljetu Djelomično – projekt inventarizacije značajnog krajobraza „Saplunara“ (uključuje i uvalu Blaca)

Državni proračun; Donacija Veleposlanstva kraljevine Nizozemske

K

89 Zaštita izvora u Ublima, Lastovo Pokriveno kroz privremenu zaštitu čitavog lastovskog arhipelaga u kategoriji parka prirode – 2006.

Državni proračun K

90 Istraživanje i zaštita staništa stepske riđovke na Krku 1. Djelomično – kroz Crvenu knjigu vodozemaca i gmazova Hrvatske – u tisku

Djelomično – neka područja uključena u prijedlog Nacionalne ekološke mreže;

LIFE III, državni proračun K

91 Zaštita morskih špilja Djelomično – neka područja uključena u prijedlog Nacionalne ekološke mreže;

LIFE III, državni proračun K

92 Određivanje lokacija, izgradnja i uređenje odlagališta, te stalan odvoz otpada s malih i raštrkanih otoka

L

93 Izgradnja komunalne infrastrukture na otocima K

AKCIJSKI PLANOVI ZA ZAŠTITU STANIŠTA 94 Izrada akcijskih planova zaštite za kritično ugrožene

tipove staništa L

95 Kartiranje ugroženih tipova staništa Završeno 2003., produkt je karta staništa RH u mjerilu 1:100 000 (minimalna jedinica kartiranja = 9 ha); potrebno daljnje detaljnije kartiranje

Državni proračun (OIKON d.o.o.)

K

96 Crveni popis ugroženih tipova staništa Djelomično kroz projekt CARDS – CARDS K

157

Institucionalno jačanje DZZP­a – izrada priručnika za monitoring i inventarizaciju ugroženih staništa RH

97 Zaštita Đurđevačkih i Kloštarskih pijesaka 1. Zaštita Đurđevačkih pesaka – završena 1999. 2. U tijeku mikološka istraživanja na Đurđevačkim peskima 3. Izrađen prijedlog plana upravljanja za područje Đurđevačkih pijesaka 4. Stručno obrazloženje za preventivnu zaštitu Kloštarskih pijesaka – predano MK lipanj 2006.

Državni proračun, CARDS

K

98 Zaštita creta Dubravica kod Zaprešića ­ nalazište vrste Drosera rotundifolia

Područje zaštićeno – 1966. godine Izrađen prijedlog plana upravljanja za područje creta Dubravica

Državni proračun, CARDS

K

99 Zaštita creta u dolini Lepenice (Gorski kotar) ­ nalazište vrste Drosera rotundifolia

Djelomično ­ područje uključeno u prijedlog Nacionalne ekološke mreže

LIFE III; državni proračun K

100 Zaštita creta Sungerski lug ­ nalazište vrste Calla palustris

Djelomično ­ područje uključeno u prijedlog Nacionalne ekološke mreže

LIFE III; državni proračun K

101 Zaštita creta Tršće ­ nalazište vrste Eriophorum gracille

Djelomično ­ područje uključeno u prijedlog Nacionalne ekološke mreže

LIFE III; državni proračun K

102 Zaštita močvarnog ekosistema u području ušća Neretve ­ nalazište vrste Dorycnium rectum

Djelomično ­ područje uključeno u prijedlog Nacionalne ekološke mreže

L LIFE III; Državni proračun K

103 Zaštita lokvi i izvora na obalnim i otočnim područjima 1. Djelomično pokriveno kroz projekt «Krške lokve – mreža vlažnih

1. REC, Državni proračun (MZOPU)

K

158

staništa» kojeg provode NVU iz Hrvatske i Slovenije 2. Djelomično pokriveno kroz projekt inventarizacije lokava na dalmatinskim otocima 3. Djelomično pokriveno kroz projekt zaštite Kolanjskog blata naotoku Pagu 4. Projekt inventarizacija močvarnih staništa RH

2. Vladin ured za udruge 3. MATRA Small Embassy Projects Program 4. Ramsar – Small Grants Fund

104 Zaštita močvarnih livada Djelomično pokriveno kroz projekt zaštite vlažnih livada u Zovju – završen 2000.

Djelomično ­ vrijedna područja uključena u prijedlog Nacionalne ekološke mreže;

1. MATRA Small Embassy Projects Program

2. LIFE III; Državni proračun

K

105 Zaštita prirodnih obala rijeke Mure i Drave Djelomično pokriveno kroz PIN­MATRA Drava­Mura projekt

Djelomično pokriveno kroz projekt inventarizacije flore, faune i stanišnih tipova rijeke Mure

Djelomično pokriveno kroz WWF­DCP Projekt Inventarizacija Drave (siječanj – prosinac 2004.)

Djelomično pokriveno kroz LIFE III projekt "Establishing Institutional Capacities for the Protection of the Mura River Landscape"

u pripremi projekt zaštite Drave kao rezervata biosfere – UNESCO

PIN­MATRA MZOPU WWF ­ DCP LIFE III UNESCO ?

K

106 Zaštita polustepskih travnjaka Podunavlja Djelomično ­ vrijedna područja uključena u prijedlog Nacionalne

LIFE III; Državni proračun K

159

ekološke mreže;

107 Akcijski plan za zaštitu niskih muljevitih i pjeskovitih morskih obala

L

108 Zakonska i praktična zaštita svih preostalih cretova 1. Cretovi zaštićeni kao stanišni tip temeljem Pravilnika o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za očuvanje stanišnih tipova (NN07/06); 2. svi cretovi u RH uključeni u prijedlog Nacionalne ekološke mreže 3. Aktivna zaštita creta Dubravica kroz redovno održavanje i pripremu prijedloga plana upravljanja

Državni proračun LIFE III CARDS

K

109 Kartiranje i zaštita vodenih špilja i jama obalnih i otočnih područja

Djelomično – projekt Kartiranje staništa RH – 2003.

Državni proračun K

AKCIJSKI PLANOVI ZA ZAŠTITU DIVLJIH SVOJTI 110 Osnivanje nacionalnog povjerenstva za verifikaciju

statusa ugroženosti i Ažuriranje prioriteta crvenih popisa staništa, flore, mikoflore i faune

L

111 Crveni popis ugrožene flore, mikoflore i faune Završeno (gljive, vaskularna flora, danji leptiri, slatkovodne ribe, vodozemci, gmazovi, ptice, sisavci i podzemna fauna, morske ribe, vretenca) većina skupina ­ 2001/2002; gljive, morske ribe, vretenca ­ 2005.

Državni proračun (MZOPU, MK)

K

112 Provedba akcijskih planova za kritično ugrožene svojte prema popisu prioriteta

L

113 Izrada akcijskih planova za zaštitu ugroženih biljnih svojti

L

114 Provedba akcijskih planova za zaštitu svih ugroženih biljnih svojti

L

115 Osnivanje mikoloških rezervata L

160

116 Izgradnja prijelaza za divlje životinje preko pruge Karlovac­Rijeka

L

117 Uklanjanje i saniranje najmanje 5 šumskih odlagališta krutoga otpada u Gorskome kotaru (Delnice, Mrkopalj, Vrbovsko, Lokve i Ogulin), te onemogućavanje pristupa divljim životinjama odlagalištu ograđivanjem i održavanjem ograde

Djelomično – kroz LIFE COEX projekt izrađen i kod Delnica postavljen kontejner za otpad kojeg ne mogu otvoriti divlje životinje. U tijeku je postavljanje ograde oko odlagališta

LIFE – nature, državni proračun

K

118 Izrada i provedba srednjoročnih akcijskih planova za faunu

L

119 Izrada i provedba dugoročnih akcijskih planova za faunu L 120 Zaštita i plan gospodarenja vukom Canis lupus Završeno 2005. Državni proračun, LIFE III

fond Europske komisije za CRO­WOLF projekt

121 Inventarizacija stanja populacija ugroženih sisavaca Podunavlja i Podravine: tekunica Spermophilus citellus, sljepaš Nannospalax (leucodon) syrmiensis, močvarni šišmiš Myotis dasycneme, stepski miš Apodemus uralensis i miš humkaš Mus spicilegus te osnivanje zoološkog rezervata

Djelomično kroz Crvenu knjigu sisavaca Hrvatske, u tisku

Državni proračun L

122 Nadgledanje i zaštita šišmiša obalnih i otočnih područja Djelomično kroz projekt – „Monitoring šišmiša u odabranim špiljama“ – 2006.

Državni proračun, FZOEU K

123 Akcijski plan zaštite/ponovnog unošenja (reintrodukcije) sredozemne medvjedice Monachus monachus

L

124 Zaštita i plan gospodarenja risom Lynx lynx Završeno 2005. Državni proračun 125 Zaštita i plan gospodarenja medvjedom Ursus arctos Završeno 2005. Državni proračun 126 Akcijski plan zaštite vidre Lutra lutra L 127 Utvrđivanje veličine i trenda populacije i zaštita dupina ­

pilot morski park 1. Projekt „Identification od critical habitats and the analysis of the management procedures for the future Lošinj – Cres marine protected area“ ­Završeno 2003. 2. Preventivna zaštita akvatorija Cres – Lošinj u kategoriji morskog rezervata – u tijeku

Državni proračun; Kneževina Monaco Državni proračun (NVU NATURA)

161

128 Utvrđivanje statusa ugroženosti i program ponovnog unošenja (reintrodukcije) divokoze

L

129 Akcijski plan zaštite kosca Crex crex i pjegavog cvrčića Locustella naevia

Dijelom kroz projekt Hrvatskog ornitološkog društva „Zaštita kosaca u Turopolju“ Zavod za ornitologiju HAZU uspostavio monitoring kosaca na važnim lokalitetima

K

130 Akcijski plan zaštite orla krstaša Aquila heliaca L 131 Akcijski plan zaštite bjelonokte vjetruše Falco neumanni L 132 Akcijski plan zaštite crvenonoge prutke Tringa totanus Jedino gnjezdilište – Paško polje

uvršteno u prijedlog Nacionalne ekološke mreže

K

133 Akcijski plan zaštite šljuke kokošice Gallinago gallinago L 134 Akcijski plan zaštite eleonorinog sokola Falco eleonore Prijedlog završen 2002.; nije donsesn Državni proračun – Vladin

ured za udruge (NVU Falco i Eleonora)

K

135 Akcijski plan zaštite kratkoprstog kopca Accipiter brevipes

L

136 Akcijski plan zaštite crvene lunje Milvus milvus L 137 Akcijski plan zaštite zlatovrane Coracias garrulus Potencijalno važno područje Hrvatsko

zagorje uvršteno u prijedlog Nacionalne ekološke mreže

K

138 Akcijski plan zaštite brkate sjenice Panurus biarmicus i crnoprugastog trstenjaka Acrocephalus melanopogon

L

139 Akcijski plan zaštite velike ševe Melanocorypha calandra

Važno područje Pokrovnik (plato rijeke Krke) uvršten u prijedlog Nacionalne ekološke mreže

K

140 Akcijski plan zaštite modrovoljke Erithacus svecicus i žutog voljića Hippolais icterina

L

141 Akcijski plan inventarizacije i zaštite talijanske žabe Rana latastei

Započeta inventarizacija i uspostava monitoringa (NVU Hyla)

Državni proračun (DZZP) K

142 Projekt utvrđivanja inventarizacije i stanja rječne kornjače Mauremys caspica u Hrvatskoj i započinjanja prvih mjera na njenoj zaštiti

Istraživanja obavljena u okviru projekta CRO­NEN – 2005., HYLA – Udruga za zaštitu i proučavanje

LIFE III; Državni proračun

162

vodozemaca i gmazova Hrvatske; 2006. – nova istraživanja – izrađeno stručno obrazloženje za zaštitu lokaliteta Majkovi u kategoriji herpetološkog rezervata

143 Utvrđivanje staništa i gnjezdilišta glavate želve Caretta caretta

Projekti NVU NATURA i HPM­a Državni proračun K

144 Utvrđivanje preostalih staništa i lokaliteta kompleksa vrste stepske riđovke Vipera ursinii

Djelomično kroz Crvenu knjigu vodozemaca i gmazova Hrvatske, u tisku

Državni proračun K

145 Istraživanje osobitosti i ugroženosti guštera zelembaća i otočnih gušterica

Aktivnosti HPM­a; dijelom kroz izradu Crvene knjige gmazova

K

146 Nadgledanje označenih morskih kornjača, njihovih zimovališta i zaštita

Projekti NVU NATURA i HPM­a Državni proračun K

147 Utvrđivanje rasprostranjenosti, stanja populacija i potrebnih mjera zaštite populacija ivanjskog rovaša Ablepharus kitaibeli u Hrvatskoj

Djelomično kroz Crvenu knjigu vodozemaca i gmazova Hrvatske, u tisku

Državni proračun K

148 Utvrđivanje rasprostranjenosti, stanja populacija i potrebnih mjera zaštite stepskog guža Coluber caspius

Djelomično kroz Crvenu knjigu vodozemaca i gmazova Hrvatske, u tisku

Državni proračun K

149 Akcijski plan inventarizacije i zaštite endemskih vodozemaca i gmazova: ­ čovječja ribica Proteus anguinus, mali vodenjak Triturus vulgaris meridionalis, Triturus vulgaris dalmaticus,; ­ mrka gušterica Algyroides nigropunctatus, velebitska gušterica Lacerta horvathi, mosorska gušterica Lacerta mosorensis, oštroglava gušterica Lacerta oxycephala, zidna gušterica Podarcis muralis maculiventris, crna poljarica Coluber viridiflavus carbonarius, šara poljarica Coluber gemonensis

Aktivnosti kroz pojedine projekte Državni proračun; Međunarodna sredstva

K

150 Akcijski plan za zaštitu endemičnih riba: cetinska uklija Leuciscus ukliva

L

151 Akcijski plan za zaštitu endemičnih riba: primorski blistavac Leuciscus souffia muticellus

L

163

152 Akcijski plan za zaštitu endemičnih riba: makal Leuciscus microlepis

L

153 Akcijski plan za zaštitu endemičnih riba: lički pijor Phoxinellus croaticus

L

154 Akcijski plan za zaštitu endemičnih riba: mekousna pastrva Salmothymus obtusiristris

Izrada u tijeku FZOEU K

155 Akcijski plan za zaštitu endemičnih riba: pijurica Phoxinellus alepidotus

L

156 Akcijski plan za zaštitu endemičnih riba: popovska gaovica Phoxinellus ghetaldi

L

157 Akcijski plan za zaštitu endemičnih riba: Phoxinellus pstrossi

L

158 Akcijski plan za zaštitu endemičnih riba: imotska gaovica Phoxinellus adspersus

L

159 Akcijski plan za zaštitu endemičnih riba: vrgoračka gobica Knipowitschia punctatissima croatica

L

160 Akcijski plan za zaštitu endemičnih riba: ilirski klen Leuciscus illiricus

L

161 Akcijski plan za zaštitu endemičnih riba: svijetlica Leuciscus polylepis

L

162 Akcijski plan za zaštitu endemičnih riba: svalić Leuciscus svallize

L

163 Akcijski plan za zaštitu endemičnih riba: oštrulja Aulopyge hugeli

L

164 Akcijski plan za zaštitu endemičnih riba: endemske podvrste potočne pastrve Salmo trutta

L

165 Akcijski plan zaštite endema, relikata i rijetkih vrsta podzemnih terestričkih i vodenih staništa

1. Djelomično će se pokriti kroz projekt KEC 2. Završen akcijski plan za zaštitu podzemne faune i nekoliko lokaliteta u krškom kontinentalnom i obalnom području Hrvatske 3. Pokriveno kroz projekt «Zaštita rijetkih staništa i vrsta Dinarida», kojeg financira Nizozemska vlada iz

1. GEF/ Svjetska banka 2. Državni proračun 3. PIN­MATRA

K

164

programa MATRA 166 Akcijski plan istraživanja i zaštite leptira vlažnih livada 1. Završeno za močvarnog okaša

2001. 2. Djelomično pokriveno kroz projekt «Zaštita rijetkih staništa i vrsta Dinarida», kojeg financira Nizozemska vlada iz programa MATRA

1. Državni proračun 2. PIN­MATRA

K

167 Akcijski plan istraživanja i zaštite faune malih vodotoka i izvora jadranskoga sliva, otoka i obale

L

168 Akcijski plan istraživanja i zaštite faune bočatih voda L 169 Akcijski plan istraživanja i zaštite faune pjeskara L 170 Akcijski plan istraživanja i zaštite faune cretova L 171 Akcijski plan zaštite negnijezdećih ptičjih populacija:

oštrigara Haematopus ostralegus, vlastelice Himantopus himantopus, modronoge sabljarke Recurvirostra avosseta, riđe muljače Limosa lapponica, prugastog pozviždača Numenius phaeopus, tankokljunog pozviždača Numerius tenuirostris, kameničara Arenaria interpres i žalara cirikavca Calidris alpina

Važno područje SZ Dalmacije uvršteno u šrijedlog Nacionalne ekološke mreže

K

172 Akcijski plan zaštite bukavca Botaurus stelaris, eje močvarice Circus aeruginosus i sove močvarice Asio flammeus

L

173 Akcijski plan zaštite gaka Nycticorax nycticorax, žute čaplje Ardeola ralloides, male i velike bijele čaplje Egretta garzetta i Egretta alba, čaplje dangube Ardea purpurea, blistavog ibisa Plegadis falcinellus i žličarke Platalea leucorodia

L

174 Akcijski plan zaštite gnijezdećih populacija riđogrlog gnjurca Podiceps grisegena, i crnogrlog gnjurca Podiceps nigricollis

L

175 Akcijski plan zaštite morskog kulika Charadrius alexandrinus

L

176 Akcijski plan zaštite divlje guske Anser anser L 177 Akcijski plan zaštite stepskog sokola Falco cherrug L

165

178 Akcijski plan zaštite eje livadarke Circus pygargus L 179 Akcijski plan zaštite patke kreketaljke Anas strepera,

patke gogoljice Netta rufina, patke njorke Aythya nyroca, i zimujuće populacije kržulje Anas crecca

L

180 Akcijski plan zaštite sokola Falco biarmicus i sivog sokola Falco peregrinus

L

181 Akcijski plan zaštite prugastog orla Hieraaetus fasciatus, i patuljastog orla Hieraaetus pennatus

L

182 Akcijski plan zaštite bjeloglavog supa Gyps fulvus Monitoring i zaštitu provodi Zavod za ornitologiju HAZU i Eko­centar Caput insulae, Beli

Državni poračun K

183 Akcijski plan zaštite štekavca Haliaeetus albicilla Zavod za ornitologiju HAZU provodi monitoring na važnim lokalitetima, kao i JU PP Lonjsko polje i Kopački rit; akcijski plan nije donesen

Državni poračun K

184 Akcijski plan zaštite orla kliktaša Aquila pomarina i orla kloktaša Aquila clanga

L

185 Akcijski plan zaštite male čigre Sterna albifrons Važna područja – Drava i Hruščica uvršteni u prijedlog Nacionalne ekološke mreže, u tijeku izrada stručnih podloga za zaštitu tih lokaliteta

K

186 Akcijski plan zaštite gnijezdeće populacije male prutke Actitis hypoleucos

L

187 Akcijski plan zaštite goluba dupljaša Columba oenas L 188 Akcijski plan zaštite gnijezdeće populacije šljuke

Scolapax rusticola L

189 Akcijski plan zaštite gnijezdećih populacija bjelobrade čigre Chlidonias hybrida, bjelokrile čigre Chlidonias leucoptera i crne čigre Chlidonias nigra

L

190 Akcijski plan priprema za ponovno unošenje (reintrodukciju) izumrlih vrsta i populacija

L

191 Akcijski plan zaštite gnijezdeće populacije vlastelice Himantopus himantopus

L

192 Akcijski plan zaštite sive štijoke Porzana parva i male L

166

štijoke Porzana pusilla 193 Akcijski plan zaštite gregule Puffinus yelkouan L 194 Akcijski plan zaštite malog ćuka Glaucidium passerinum

i ćuka batoglavca Aegolius funereus L

195 Akcijski plan zaštite tetrijeba gluhana Tetrao urogallus L 196 Akcijski plan zaštite surog orla Aquila chrysaetos L 197 Akcijski plan zaštite gnijezdećih kolonija velikog vranca

(kormorana) Phalacrocorax carbo L

198 Akcijski plan zaštite malog sokola Falco columbarius L 199 Akcijski plan zaštite ćukavice Burhinus oedicnemus L 200 Akcijski plan zaštite droplje Otis tarda L 201 Akcijski plan zaštite male šljuke Lymnocryptes minima L 202 Akcijski plan zaštite troprstog djetlića Picoides

tridactylus L

203 Akcijski plan zaštite planinske ševe Eremophila alepestris

L

204 Akcijski plan zaštite voljića maslinara Hippolais olivetorum

L

205 Akcijski plan zaštite debelokljune čigre Gelochelidion nilotica

L

206 Kartiranje i zaštita gnjezdilišta ptica grabljivica obalnih i otočnih područja

L

207 Kartiranje gnjezdilišta i zaštita morskih ptica L

AKCIJSKI PLANOVI ZA DOMAĆIH SVOJTI 208 Akcijski plan zaštite domaćih životinja in situ: otočki poni L 209 Akcijski plan zaštite domaćih životinja in situ: magarci Dijelom kroz inicijative udruga i

pojedinaca, ne izrađuje se akcijski plan

K

210 Akcijski plan zaštite domaćih životinja in situ: ruda (dubrovačka) ovca

L

211 Akcijski plan zaštite domaćih životinja in situ: turopoljska svinja

Dijelom kroz inicijative udruga i pojedinaca, ne izrađuje se akcijski plan

K

167

212 Akcijski plan zaštite domaćih životinja in situ: crna slavonska svinja

Dijelom kroz inicijative udruga i pojedinaca, ne izrađuje se akcijski plan

K

213 Akcijski plan zaštite domaćih životinja in situ: lička buša Dijelom kroz projekt KEC GEF/ Sbjtska banka K 214 Akcijski plan zaštite domaćih životinja in situ:

međimurski konj L

215 Akcijski plan zaštite domaćih životinja in situ: koze (hrvatska bijela i hrvatska šarena koza)

L

216 Akcijski plan zaštite domaćih životinja in situ: istarsko i slavonsko­ podolsko govedo

Dijelom kroz inicijative udruga i pojedinaca, te JU PP Lonjsko polje ; ne izrađuje se akcijski plan

K

217 Akcijski plan zaštite domaćih životinja in situ: posavski konj

Dijelom kroz inicijative udruga i pojedinaca, ne izrađuje se akcijski plan

K

218 Akcijski plan zaštite domaćih životinja in situ: istarska ovca

L

219 Akcijski plan zaštite domaćih životinja in situ: cigaja L 220 Akcijski plan zaštite domaćih životinja in situ: zagorski

puran L

221 Akcijski plan zaštite domaćih životinja in situ: kokoš Hrvatica

L

222 Akcijski plan zaštite genetske raznolikosti pčela u Hrvatskoj

L

223 Osnutak Hrvatske banke biljnih gena Osnovana pri Agronomskom fakultetu Državni proračun K 224 Osnivanje laboratorija za gensku dijagnostiku u

domaćih životinja L

225 Izgradnja sjemenarskog laboratorija L 226 Uređivanje pokušališta Hrvatske banke biljnih gena u

Maksimiru L

227 Osnivanje banke gena domaćih životinja L

AKCIJSKI PLANOVI ZA ZAŠTITU KROZ SEKTORE 228 Ugrađivanje mjera zaštite biološke raznolikosti u

šumarstvo, uključujući reviziju zakona i propisa Temeljem ZZP­a – članak 123.

­ planovi gospodarenja prirodnim dobrima sadrže mjere i uvjete zaštite

Državni proračun K

168

prirode ­ izrada stručnih podloga za ugrađivanje mjera zaštite prirode u šumsko­gospodarske osnove (DZZP za MK – Uprava za zaštitu prirode)

Program certifikacije šuma

229 Istraživanja optimalnog načina korištenja mehanizacije u šumi

K

230 Ugrađivanje mjera zaštite biološke raznolikosti u lovstvo Temeljem ZZP­a – članak 123. ­ planovi gospodarenja prirodnim dobrima sadrže mjere i uvjete zaštite prirode ­ izrada stručnih podloga za ugrađivanje mjera zaštite prirode u lovno ­gospodarske osnove (DZZP za MK – Uprava za zaštitu prirode)

Državni proračun K

231 Ugrađivanje mjera zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti u poljodjelstvo

Izrađen prijedlog Poljoprivredno­okolišnog programa (AVALON – Ekologica)

Razvija se kroz aktivnosti predpristupnih fondova IPARD (MPŠVG)

1.Vlada Kraljevine Nizozemske 2. EU

K

232 Provođenje pilot­projekata za primjenu mjera zaštite biološke raznolikosti u poljodjelstvu

Izrađen prijedlog Poljoprivredno­okolišnog programa (AVALON – Ekologica)

1.Vlada Kraljevine Nizozemske

K

233 Akcijski plan za poticanje tradicionalne poljoprivrede i poljoprivrede koja dopušta opstanak relativno raznolikog i bogatog živog svijeta, te ekstenzivnog i poluekstenzivnog stočarstva

L

234 Poticati i razvijati ekološku poljoprivredu i osigurati prirodniji florni sastav agrofitocenoza

Donesen Zakon o ekološkoj poljoprivredi

K

235 Omogućiti opstanak poluintenzivnog i/ili ekstenzivnog ribogojstva na šaranskim ribnjacima, kao preduvjet održanja njihove ornitološke vrijednosti

Uvršeteno u prijedlog Poljoprivrdno­ okolišnog programa za Hrvatsku (AVALON – Ekologica)

K

169

236 Ugrađivanje mjera zaštite biološke raznolikosti u slatkovodno ribarstvo

Temeljem ZZP­a – članak 123. ­ planovi gospodarenja prirodnim dobrima sadrže mjere i uvjete zaštite prirode ­ izrada stručnih podloga za ugrađivanje mjera zaštite prirode u ribolovno ­gospodarske osnove (DZZP za MK – Uprava za zaštitu prirode)

Državni proračun K

237 Ugrađivanje mjera razumnog i dugoročno održivog iskorištavanja bioloških resursa mora u morsko ribarstvo

L

238 Analiza postojećih planova korištenja voda i planova za reguliranje i korištenje vodotoka uz ugrađivanje mjera zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti

L

239 Vrednovanje prostora na podlozi kartiranja i vrednovanja staništa i značajnih vrsta, te ugrađivanje rezultata u prostorne planove

ZZP (NN 70/05) Pravilnik o vrstama stanišnih

tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za očuvanje stanišnih tipova (NN07/06)

Državni proračun K

240 Ugrađivanje mjera biološke sigurnosti u biotehnologiju

Donesen Zakon o GMO; izrađeni nacrti podzakonskih akata; proveden GEF/UNEP projekt „Nacionalni okvir za biološku sigurnosz)

K

AKCIJSKI PLANOVI ZA JAČANJE ZAKONODAVNOG OKVIRA 241 Donošenje novoga Zakona o zaštiti prirode Završeno 2003. odn. 2005. Državni proračun 242 Donošenje pojedinih zakona o potvrđivanju

međunarodnih konvencija iz područja zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti i to: CITES, Bernska, Bonnska

Završeno 2000. Državni proračun

243 Proglašenje novih zaštićenih parkova prirode: Mrežnica, Donja Neretva, Lastovo, Elafiti, Hrvatsko zagorje, Bjelolasica­Stijene, Lička Plješivica, dio područja Kupe, Zrmanja i Krupa, Vransko jezero kod Biograda n/m

Djelomično – preventivna zaštita lastovskog otočja u kategoriji parka prirode – 2006.; Vransko jezero – zaštićeno 1999.

Državni proračun K

170

244 Proglašenje novih zaštićenih dijelova prirode u drugim kategorijama

U tijeku Državni proračun K

245 Donošenje novih zakona i to: PR! ­ Zakona o zaštiti genetske raznoliko­ sti zavičajnih domaćih životinja i kultiviranih biljaka ­ Zakona o genetski modificiranim organizmima

Djelomično – Zakon o genetski modificiranim organizmima (NN 70/05)

Državni proračun K

246 Izrada programa izmjena i dopuna zakona koji uređuju pojedina pitanja u svezi sa zaštitom i korištenjem bioloških dobara

L

247 Donošenje provedbenih propisa temeljem novog Zakona o zaštiti prirode i međunarodnih konvencija

Djelomično završeno 2006. Državni proračun K

248 Revizija popisa zakonski zaštićenih KR svojti na temelju crvenih popisa

Završeno 2006. Državni proračun

249 Izrada propisa o poticajnim mjerama za zaštitu prirode i okoliša

L

250 Izrada propisa o financijskim mehanizmima u zaštiti prirode

L

251 Donošenje metoda i kriterija za vrjednovanje prirode, te shodno tome revizija zaštićenih područja

Revizija u tijeku K

AKCIJSKI PLANOVI ZA JAČANJE INSTITUCIONALNOG OKVIRA 252 Osnivanje Nacionalnoga povjerenstva za praćenje

provedbe NSAPa L

253 Izrada programa institucionalnog i organizacijskog jačanja službi ovlaštenih za zaštitu biološke i krajobrazne raznolikosti na državnoj i županijskoj razini, uključujući inspekcijske službe u djelatnosti zaštite prirode i okoliša

Projekt CARDS „Institucionalno jačanje DZZP“

K

254 Osnivanje javnih ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode

U tijeku, osnovano 14 JU­a Državni, županijski proračun K

255 Osnivanje stručno­znanstvene ustanove za sustavno prikupljanje, pohranjivanje i obradu prikupljenih podataka o biološkoj raznolikosti Hrvatske

Osnovan Državni zavod za zaštitu prirode – 2003.

Državni proračun

256 Izrada programa učinkovitijega nadzora u svezi Održani edukacijski seminari za Državni proračun K

171

pridržavanja Zakona o zaštiti prirode i Zakona o zaštiti okoliša, uključujući programe obrazovanja policajaca, carinika, kao i inspektora koji obavljaju poslove inspekcije zaštite mora od onečišćenja

provedbu CITES­a. Redoviti sastanci inspekcije i policije.Osnovano Povjerenstvo za provedbu CITES­a.

257 Organiziranje sustavnoga pohranjivanja genetskih dokaznih uzoraka endemičnih svojti, u zbirkama muzeja i drugih ustanova

L

AKCIJSKI PLANOVI ZA ISTRAŽIVANJA I NADGLEDANJA (MONITORINGA) 258 Istraživanja i nadgledanje u zaštićenim područjima U tijeku u pojedinim područjima,

naročito u NP i PP na području projekta KEC

K

259 Izrada vegetacijske karte Hrvatske K 260 Izrada karte biološke raznolikosti Hrvatske Dijelon završeno – GIS baza

podataka rasprostranjenosti vrsta i stanišnih tipova u okviru DZZP, kroz projekt CRO­NEN

LIFE III, Državni proračun K

261 Izrada regionalnih inventarnih lis ta dobro istraženih područja s ciljem praćenja biološke raznolikosti

L

262 Kontinuirana istraživanja biljnih i životinjskih zajednica močvarnih i vodenih ekosistema, uz nadgledanje na najznačajnijim lokalitetima

L

263 Izrada programa istraživanja i nadgledanja posebno ugroženih krških lokaliteta

Djelomično kroz KEC projekt GEF/Svjetska banka K

266 4

Sustavna istraživanja podzemnih voda (prvenstveno u špiljama), te detekcija izvora organskih onečišćenja u slivnom području špiljskih ekoloških sustava

L

265 Registriranje faune na prostoru međurječja Save i Drave Kroz različite međunarodne i nacionalne projekte

K

266 Osnovna istraživanja u još neistraženim ili nedovoljno istraženim dijelovima Jadranskog mora, uz određivanje stalnih postaja (ploha), s ciljem praćenja stanja biološke raznolikosti: ­ ušća rijeka; more oko vanjskih i pučinskih otoka; osekline; plaže; podvodne spilje; estuariji; batijal

L

267 Izrada regionalnih inventarnih lista gospodarskih ili iz L

172

drugih razloga značajnih morskih područja, s ciljem praćenja promjena u pelagičkim i bentonskim ekološkim sustavima

268 Praćenje stanja biološke raznolikosti u šumama na pokusnim plohama znanstvenih institucija

U okviru šumarstva; ne prti se sveukupna biološka raznolikost

K

269 Istraživanje korištenja određenih pesticida u šumi L 270 Plan kontinuiranog istraživanja i nadgledanja populacija

ugroženih vrsta, uz predlaganje potrebnih mjera zaštite, prema popisu prioriteta

Započeto za ptice (Zavod za ornitologiju HAZU), velike zvijeri (Veterinrski fakultet u Zagrebu) i dupine (NVU Plavi svijet, Veterinarski fakultet u Zagrebu)

K

271 Utvrđivanje rasprostranjenosti rijetkih i endemičnih riba Djelomično kroz Crvenu knjigu slatkovodnih riba Hrvatske; istraživanja kroz pojedine projekte, uključujući PINMATRA „Dinaridi“

Državni proračun; Vlada Kraljevine Nizozemske

K

272 Projekt inverntarizacije podzemne faune 1. Djelomično kroz KEC projekt 2. Djelomično kroz Crvenu knjigu podzemne faune Hrvatske – u tisku 3. Djelomično pokriveno kroz projekt «Zaštita rijetkih staništa i vrsta Dinarida», kojeg financira Nizozemska vlada iz programa MATRA

GEF Državni proračun PIN­MATRA

K

273 Istraživanje rasprostranjenosti i statusa ugroženih biljnih i životinjskih vrsta, vezanih za močvarna i vodena staništa

Djelomično kroz Crvenu knjigu vaskularne flore Hrvatske – 2005.; utvrđena važna područja za ptice iz Dodatka I. Direktive o pticama u okviru projekta CRO­NEN (Zavod za ornitologiju HAZU, DZZP)

Državni proračun; LIFE III

K

274 Istraživanja rasprostranjenosti, gustoće, biologije i ekologije populacija endemičnih, rijetkih i evidentno ugroženih biljnih i životinjskih svojti u moru, radi njihove djelotvorne zaštite

L

275 Inventarizacija flore Hrvatske Djelomično kroz Crvenu knjigu vaskularne flore Hrvatske – 2005.;

Državni proračun; GEF/ Svjetska banka

K

173

kroz projekt KEC i druge projekte 276 Kartiranje flore Hrvatske Djelomično kroz Crvenu knjigu

vaskularne flore Hrvatske – 2005.; kroz projekt KEC i druge projekte

Državni proračun; GEF/ Svjetska banka

K

277 Izrada Flore Hrvatske Relevantne aktivnosti u tijeku (Botanički zavod PMF­a)

Državni proračun K

278 Izrada nacionalne baze podataka i pripadnog GIS­a za raznolikost flore i vegetacije

Baza CRO FLORA Botaničkog zavoda PMF­a

Državni proračun

279 Inventarizacija i utvrđivanje areala pojedinih vrsta slatkovodnih riba radi dobivanja opće slike rasprostranjenosti slatkovodnih zajednica riba Hrvatske

Djelomično kroz Crvenu knjigu slatkovodnih riba Hrvatske – u tisku

Državni proračun K

280 Ukupna inventarizacija i utvrđivanje areala pojedinih vrsta radi dobivanja opće slike rasprostranjenja vodozemaca i gmazova

Djelomično kroz Crvenu knjigu vodozemaca i gmazova Hrvatske – u tisku

Državni proračun K

281 Revizija taksonomskog statusa, rasprostranjenje, stanje populacije i ekologija biljnih i životinjskih endema i subendema obalnih i otočnih područja

L

282 Istraživanje osebujnosti, stanja populacije, te direktne akcije zaštite zavičajnih pasmina i kultivara obalnih i otočnih područja

L

283 Monitoring programi i ciljana istraživanja ihtiofaune Jadrana

K

284 Ihtiofaunistička istraživanja dubokog južnog Jadrana K 285 Istraživanja faunističkoga sastava, učestalosti i

rasprostranjenosti beskralježnjaka iz kopnenih i vodenih staništa

K

286 Praćenje stanja biološke raznolikosti morskih beskralježnjaka na stalnim postajama, osobito u još neistraženim ili nedovoljno istraženim dijelovima sjevernog i srednjeg Jadrana, te na područjima svih pučinskih otoka

L

287 Inventarizacija sisavaca juga Hrvatske Djelomično kroz Crvenu knjigu sisavaca Hrvatske – u tisku

Državni proračun K

288 Ekologija ugroženih životinjskih vrsta dubrovačkog područja

Djelomično kroz crvene knjige Državni proračun K

174

289 Istraživanje ornitofaune, herpetofaune i beskralježnjaka vanjskih otoka

Djelomično kroz crvene knjige; Djelomično kroz programe monitoringa ornitofaume

Državni proračun K

290 Taksonomija, rasprostranjenost i ekologija faune krškog podzemlja

Djelomično kroz crvenu knjigu podzemne faune Hrvatske – u tisku

Državni proračun K

291 Praćenje brojnosti vrsta i održanje prehrambene piramide u šumama

L

292 Praćenje promjena u flori i vegetaciji kao posljedice prirodnih promjena i antropogenih utjecaja

L

293 Inventarizacija mikroorganizama L 294 Utemeljenje nacionalnog znanstvenog Odbora za faunu

i Odbora za floru i osiguranje sredstava za njihov rad L

295 Pripremanje i tiskanje edicija faune na razini cijele Hrvatske ili po regijama, ovisno o istraženosti pojedinih skupina

L

296 Kadrovsko ojačavanje i osiguravanje redovite financijske potpore časopisima Natura Croatica, Acta Adriatica, Acta Botanica Croatica i Larus

Djelomično – znanstveni novaci primljeni kao urednici časopisa u nekim institucijama

K

297 Osnivanje baze podataka o biološkoj raznolikosti Jadrana

L

AKCIJSKI PLANOVI ZA OBRAZOVANJE 298 Osiguravanje sadržaja o biološkoj raznolikosti u svim

školama i na svim razinama K

299 Revizija svih postojećih nastavnih planova i programa i njihovo usklađivanje s ciljevima i zadaćama odgoja i obrazovanja za održanje biološke raznolikosti

L

300 Osnivanje Povjerenstva Vlade RH za odgoj i obrazovanje za zaštitu biološke raznolikosti, s ciljem pripreme edukacijskih materijala (zavičajne čitanke, brošure i monografije, priručnici za nastavnike)

L

301 Obrazovanje većeg broja biologa­taksonoma na PMF­u za kritične (nepokrivene) svojte

L

302 Organiziranje županijskih ureda za prosvjetu i kulturu kao mjesta koordinacije aktivnosti oko projekata

L

175

odgoja i obrazovanja za očuvanje biološke raznolikosti, s obzirom na specifičnost regije

303 Program usavršavanja mladih istraživača u inozemstvu L 304 Edukacija stručnjaka za upravljanje zaštićenim vodenim

i močvarnim staništima (Wetland Managers) Dijelom kroz pohađanje seminara u Wagenigenu, Nizozemska

K

305 Edukacija stručnjaka za upravljanje zaštićenim područjima (Protected Area Managers)

Kroz projekte KEC i CARDS „Institucionalno jačanje DZZP“ (seminari, studijska putovanja)

GEF/Svjetska banka; CARDS

K

306 Nabava novije faunističko­florističke literature za izobrazbu mladih znanstvenika

K

AKCIJSKI PLANOVI ZA OBAVJEŠĆIVANJE JAVNOSTI 307 Akcijski plan za obavješćivanje javnosti kroz sve medije L 308 Uspostava mehanizma razmjene podataka u okviru

Konvencije o biološkoj raznolikosti (Clearing­house Mechanism) preko interneta

L

309 Informacijski sustav za biološku raznolikost Hrvatske

Uspostava u tijeku; DZZP ima nekoliko baza podataka koje će se ujediniti u takav sustav

CARDS, državni proračun, PHARE

K

310 Osmišljavanje mreže NVU­a, pod vodstvom stručnih i znanstvenih NVU­a, iz područja zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti, koja bi prekrivala područje cijele države

311 Uspostavljanje fondova na državnoj razini za financiranje putem natječaja NVU­a, za projekte koji su od koristi za očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti

Dijelom u okviru MINK, MZOPUG, FZOEU

Državni proračun, FZOEU K

312 Program uključivanja NVU­a u bavljenje zaštitom biološke i krajobrazne raznolikosti na lokalnoj razini (naročito na razini općina i gradova)

Djelomično kroz CRONEN i CARDS projekt­ osposobljavanje za monitoring

LIFE III; CARDS K

313 Tiskanje priručnika za određivanje raznih skupina flore i faune s ciljem obrazovanja većeg broja amatera

Izrada priručnika za amatere i to za floru, faunu i staništa kroz projekt CARDS Institucionalno jačanje DZZP

CARDS K

314 Program obrazovanja predstavnika lokalne uprave i samouprave, turističkih zajednica i drugih o zaštiti

L

176

prirode 315 Program obrazovanja djelatnika državne uprave (carina,

policija) Edukacijski seminari za djelatnike carine, granične i krim policije, granične veterinarske i fitosanitarne inspekcije te inspekcije zaštite prirode u svrhu provedbe CITES­a

Državni proračun K

177

5. IZVORI PODATAKA

178

1. Crkvenčić­Bojić, J. (ur.) (2004): Statistički ljetopis Republike Hrvatske, Državni zavod za statistiku, Zagreb

2. Crkvenčić­Bojić, J. (ur.) (2005): Statistički ljetopis Republike Hrvatske, Državni zavod za statistiku, Zagreb

3. Direktiva o očuvanju ptica koje slobodno žive u prirodi (79/409/EEC)

4. Direktiva o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore (92/43/EEC)

5. Državni zavod za statistiku (2005): Statistički ljetopis Republike Hrvatske 2005., Zagreb

6. Državni zavod za zaštitu prirode (2004): Crveni popis ugroženih biljaka i životinja Hrvatske

7. Državni zavod za zaštitu prirode: Baza podataka – Karta staništa (izradio u okviru projekta 'Kartiranje staništa RH'­ OIKON d.o.o., Institut za primijenjenu ekologiju)

8. Flora Croatica database: http://hirc.botanic.hr/fcd/

9. Godišnje izvješće o stanju poljoprivrede u 2002. godini (2003.), Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, Zagreb

10. Hrvatska gospodarska komora, Sektor za turizam, 2005. www.hgk.hr/en/depts/tourism/turizam.pdf

11. Jahutka, I. i sur. (2003): Ribarstvo Republike Hrvatske u godini 2003., Ribarstvo, 62, 2004, (4), 143­164

12. Jardas, I. (1996): Jadranska ihtiofauna, Školska knjiga, Zagreb

13. Jardas, I., Pallaoro, A., Vrgoć, N. (2005): Crveni popis ugroženih riba Jadranskog mora (u tisku), Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb

14. Kusak, J. (2002.): Uvjeti za život vuka (Canis lupus) u Hrvatskoj. Doktorska disertacija. Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

15. Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka, studeni (2003): Nacrt Strategije razvoja Hrvatskog turizma do 2010. godine

16. Ministarstvo razvitka i obnove (1997): Nacionalni program razvitka otoka

17. Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja (2002): Nacionalna strategija zaštite okoliša, NN 46/02

18. Mrakovčić, M. i sur. (2005.): Crvena knjiga ugroženih slatkovodnih riba Hrvatske (u tisku), Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb

19. Nikolić, T., Topić, J. (2005.): Crvena knjiga vaskularne flore Hrvatske, Ministarstvo kulture i Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb

20. Partl, A. (2000): Epifitski i terestrički lišaji Medvednice i starijeg sjevernog dijela grada Zagreba. Magistarski rad. Prirodoslovno­matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

21. Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim, NN 07/06

22. Pravilnik o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te mjerama za očuvanje stanišnih tipova, NN 7/06

23. Radović D., Kralj J., Tutiš V., Ćiković D. (2003): Crvena knjiga ugroženih ptica Hrvatske, Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, Zagreb

24. Radović, D., Kralj, J., Radović, J., Topić, R. (2003): Nacionalna ekološka mreža – važna područja za ptice u Hrvatskoj, Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb

179

25. Radović, J. (1999): Pregled stanja biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske sa strategijom i akcijskim planovima zaštite, prosinac Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša

26. SRRH (2002): Projekt strategije razvitka «Hrvatska u 21. stoljeću» ­ Poljoprivreda i ribarstvo, Ured za strategiju razvitka Republike Hrvatske, Zagreb

27. Štrbenac, A. i sur. (2004): Bilten projekta «Zaštita i upravljanje vukovima u Hrvatskoj», Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb

28. Štrbenac, A. i sur. (2005): Bilten projekta «Zaštita i upravljanje vukovima u Hrvatskoj», Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb

29. Štrbenac, A., Huber, Đ., Kusak, J., i sur. (2005): Plan upravljanja vukom u Hrvatskoj, Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb

30. Šugar, I. (2004): Stručna podloga za sakupljanje samoniklog bilja u 2005. godini, Državni zavod za zaštitu prirode

31. Tkalčec Z., Mešić, A., Matočec, N. (2005.): Crveni popis ugroženih gljiva Hrvatske (www.dzzp.hr), Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb

32. Tvrtković, N. i sur (2006): Crvena knjiga vodozemaca i gmazova Hrvatske, Ministarstvo kulture i Državni zavod za zaštitu prirode, (u tisku), Zagreb

33. Tvrtković, N. i sur. (2006): Crvena knjiga ugroženih sisavaca Hrvatske, Ministarstvo kulture i Državni zavod za zaštitu prirode (u tisku), Zagreb

34. Uredba o uređenju i zaštiti zaštićenog obalnog područja mora, NN 128/04

35. Viličić, D. i sur. (2002): Checklist of phytoplankton in the eastern Adriatic Sea, Acta Botanica Croatica, 61 (1), 57­91

36. Znaor, D. i Karoglan Todorović, S. (2004): Poljoprivredno okolišni program za Hrvatsku, 104 str.