Embed Size (px)
Citation preview
1
Izvješće br. 48879- HR
Svezak II:
Cjelovito izvješće
Lipanj 2009.
2
SADRŢAJ
1. UVOD .............................................................................................................................................................................. 6
A. MAKROEKONOMSKO OKRUŢENJE ................................................................................................................................... 7 B. KONVERGENCIJA ......................................................................................................................................................... 12
2. GOSPODARSKI RAST U HRVATSKOJ: ŠTO SMO NAUĈILI? ......................................................................... 16
A. DIJAGNOSTIKA RASTA ................................................................................................................................................. 16 Izvori rasta ..................................................................................................................................................................... 17 Može li Hrvatska ostvariti i održati više stope rasta? .................................................................................................... 18
B. ŠTO SU ―REZERVE RASTA‖ HRVATSKE? ....................................................................................................................... 21 C. SCENARIJI RASTA ......................................................................................................................................................... 22
Učinak Lisabonskog programa: rezultati WorldScan CGEM ........................................................................................ 22 Regresija rasta ............................................................................................................................................................... 23 Procjena učinka različitih stopa rasta TFP na gospodarsku konvergenciju .................................................................. 26
3. POVEĆANJE DOPRINOSA RADNE SNAGE: ZAPOSLENOST I LJUDSKI KAPITAL ............................. 29
A. DIJAGNOSTIKA TRŢIŠTA RADA ..................................................................................................................................... 29 Povećanje zaposlenosti .................................................................................................................................................. 29 Demografski izazov ........................................................................................................................................................ 30 Zašto je u Hrvatskoj sudjelovanje radne snage tako nisko? ........................................................................................... 32 Zbog čega se povećava stopa nezaposlenosti? ............................................................................................................... 34
B. RJEŠAVANJE JAZA U ZNANJIMA I VJEŠTINAMA: STRUKOVNO OBRAZOVANJE, TERCIJARNO OBRAZOVANJE I
CJELOŢIVOTNO UČENJE U HRVATSKOJ .................................................................................................................................. 41 Strukovno obrazovanje i osposobljavanje (VET) ........................................................................................................... 42 Visoko obrazovanje u Hrvatskoj ..................................................................................................................................... 47
4. POVEĆANJE UKUPNE FAKTORSKE PRODUKTIVNOSTI .............................................................................. 54
Dekompozicija ukupne produktivnosti: alokativna učinkovitost i prosječna produktivnost ........................................... 54 A. POBOLJŠANJE ALOKATIVNE UČINKOVITOSTI U HRVATSKOJ .......................................................................................... 58
Što ograničava alokativnu učinkovitost u Hrvatskoj? .................................................................................................... 58 Kako Hrvatska može potaknuti bolju alokativnu učinkovitost? ...................................................................................... 63 Poboljšanje regulative tržišta proizvoda ........................................................................................................................ 63 Komplementarne mjere za poboljšanje ulaza (na tržište) i uvjeti za izlaz ...................................................................... 69
B. PROSJEČNA PRODUKTIVNOST ....................................................................................................................................... 72 Učinak ulagačke klime na prosječnu ukupnu faktorsku produktivnost (TFP) ................................................................ 72 Rješavanje uzroka .......................................................................................................................................................... 74
5. TRGOVINA I INOVACIJE ........................................................................................................................................ 87
A. POLUGA SVJETSKOM GOSPODARSTVU: ULOGA MEĐUNARODNE TRGOVINE .................................................................. 87 Produbljivanje trgovinske integracije ............................................................................................................................ 87
B. OSLOBAĐANJE HRVATSKOG INOVACIJSKOG POTENCIJALA ......................................................................................... 119 Uspješnost u području inovacija .................................................................................................................................. 120 Ljudski resursi te istraživanje i razvoj .......................................................................................................................... 127 Suradnja izmeĎu industrije i sektora istraživanja ........................................................................................................ 128 Gospodarenje nacionalnim inovacijskim sustavom ...................................................................................................... 130 Preporuke ..................................................................................................................................................................... 130
6. ZAKLJUĈCI I PREPORUKE U PODRUĈJU POLITIKA .................................................................................. 133
LITERATURA ..................................................................................................................................................................... 137
TABLICE Tablica 1.1: Hrvatska: Odabrani makroekonomski pokazatelji, 2000-2008. ......................................................... 10 Tablica 2.1: Ukupni učinci pet ciljeva iz Lisabona u 2025 .................................................................................... 23 Tablica 2.2: Značaj zaposlenosti u poljoprivredi i vladavine prava na BDP (PPP/PKM) ..................................... 26 Tablica 3.1: Stope zaposlenosti, nezaposlenosti i sudjelovanja, 2007. ................................................................. 29
3
Tablica 3.2: Stope migracije u zemlje OECD-a po obrazovnoj razini, %.............................................................. 31 Tablica 3.3: Pokazatelji fleksibilnosti zapošljavanja u Hrvatskoj i odabranim zemljama EU, 2008. .................... 37 Tablica 3.4: Vrste redovnog srednjoškolskog obrazovanja, broj programa i kvote upisa, 2006-2007. ................. 43 Tablica 3.5: Osobe sa završenom srednjom školom koje su se zaposlile u roku od 6 mjeseci od prijavljivanja,
2007. ...................................................................................................................................................................... 45 Tablica 4.1: Neto otvorena radna mjesta prema vlasništvu (%) ............................................................................ 59 Tablica 4.2: Podjela vremena i troška prekogranične trgovine .............................................................................. 79 Tablica 4.3: Logističko okruţenje u Hrvatskoj i usporednim gospodarstvima ...................................................... 82 Tablica 5.1: Koncentracija proizvoda izvoza Republike Hrvatske ........................................................................ 89 Tablica 5.2: Dekompozicija rasta izvoza 1995.-2004., postotno ........................................................................... 90 Tablica 5.3: Usporedno mjerenje plaćanja poreza u Hrvatskoj ............................................................................. 99 Tablica 5.4: Izgradnja skladišta u RH .................................................................................................................. 106 Tablica 5.5: Provedba ugovora 2007. godine ...................................................................................................... 112 Tablica 5.6: MeĎunarodna i regionalna integracija hrvatska nacionalne infrastrukture kvalitete ....................... 115 Tablica 5.7: Indeks uspješnosti logistike2007 ..................................................................................................... 117 Tablica 5.8: Primjena inozemnih licenciranih tehnologija u hrvatskim poduzećima .......................................... 126
PRIKAZI Prikaz 1.1: Kretanja cijena, meĎugodišnje stope rasta ............................................................................................. 7
Prikaz 1.2: Kretanja rasta kredita ............................................................................................................................. 8
Prikaz 1.3: Produbljenje vanjske neravnoteţe, u % BDP-a ..................................................................................... 8
Prikaz 1.4: Sektorska struktura vanjskog duga (% ukupnog duga)........................................................................ 11
Prikaz 1.5: Stope rasta nasuprot relativnom početnom dohotku (1995-2006.) ...................................................... 13
Prikaz 1.6: Dostizanje EU-a ................................................................................................................................... 13
Prikaz 1.7: Uvjeti trgovanja u Hrvatskoj, 1997=100, u % ..................................................................................... 14
Prikaz 2.1: Real BDP, stanovništvo i dohodak po stanovniku u Hrvatskoj 1994-2007. (stalne cijene iz 1994.) ... 16
Prikaz 2.2: Kretanja u dohotku po stanovniku kao udio dohotka u SAD-u ........................................................... 17
Prikaz 2.3: Udjel u obujmu proizvodnje u Hrvatskoj 2000-2007, % bodova ........................................................ 18
Prikaz 2.4: Izračun rasta za Hrvatsku (1994-2010) ................................................................................................ 18
Prikaz 2.5: Realni i potencijalni output (HP-Filter) ............................................................................................... 18
Prikaz 2.6: Povećanje u realnom BDP-u po stanovniku (PKM) ............................................................................ 25
Prikaz 2.7: Procjena promjene u realnom BDP-u po stanovniku (PPP/PKM) kao reakcija na promjene u ostalim
varijablama ............................................................................................................................................................ 25
Prikaz 2.8: Procjena učinaka povećanja TFP na rast pomoću dinamičkog modela opće ravnoteţe ...................... 26
Prikaz 3.1: Promjena stanovništva u Središnjoj i Istočnoj Europi, 1989-2004. ..................................................... 30
Prikaz 3.2: Projekcije promjena stanovništva u Središnjoj i Istočnoj Europi, 2005-2025. .................................... 31
Prikaz 3.3: Najpoţeljnije zemlje odredišta meĎu zemljama OECD-a za kvalificirane hrvatske iseljenike ........... 32
Prikaz 3.4: Jedinični trošak radne snage je viši u Hrvatskoj nego u njezinim ―takmacima‖ u regiji ..................... 34
Prikaz 3.5: Iako postoji manjak radnika s visokim i specijaliziranim znanjima i vještinama, postoji višak radnika
s niskim i samo općim znanjima i vještinama. ....................................................................................................... 38
Prikaz 3.6: Previše pravnika i dizajnera, premalo graĎevinskih i tehničkih radnika te radnika u usluţnim
djelatnostima .......................................................................................................................................................... 39
Prikaz 3.7: Znanja i vještine raspoloţivih radnika kao prepreka konkurentnosti tvrtaka ..................................... 39
Prikaz 3.8: Potrebno je više vremena za zapošljavanje radnika s potrebnim znanjima i vještinama u Hrvatskoj
nego u ostalim zemljama u regiji ........................................................................................................................... 40
Prikaz 3.9: Tvrtke koje se proširuju osobito su pogoĎene nedostatkom znanja i vještina ..................................... 41
Prikaz 3.10: Zaposlenost po sektorima, ukupna nezaposlenost i broj novoprijavljenih nezaposlenih osoba prema
njihovom prethodnom zaposlenju, 2005. godine ................................................................................................... 46
Prikaz 4.1: Dekompozicija produktivnosti po industriji, regiji i veličini: kombinacija Olleya i Pakesa .............. 55
Prikaz 4.2: Kernel procjene gustoće produktivnosti .............................................................................................. 56
Prikaz 4.3: Procjena kernela gustoće log-produktivnosti ....................................................................................... 56
Prikaz 4.4: Hipotetske promjene u distribuciji produktivnosti .............................................................................. 56
Prikaz 4.5: Apsolutni ponderi ulagačke klime na ukupnu log-produktivnost blokovima varijabli ........................ 57
4
Prikaz 4.6: Doprinos ulagačke klime ukupnoj i prosječnoj log-produktivnosti ..................................................... 58
Prikaz 4.7: Promet tvrtki u Hrvatskoj .................................................................................................................... 60
Prikaz 4.8: Udio bruto dodane vrijednosti poljoprivrede u nacionalnom BDP-u, 2006. .................................. 60
Prikaz 4.9: Zaposlenost u poljoprivredi (postotak ukupne civilne zaposlenosti), 2006. ....................................... 60
Prikaz 4.10: RasporeĎenost obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva prema veličini poljoprivrednog zemljišta 61
Prikaz 4.11: Struktura vlasništva nad poljoprivrednim zemljištem u Hrvatskoj ................................................... 62
Prikaz 4.12 Sustav pokazatelja regulacije trţišta proizvoda .................................................................................. 64
Prikaz 4.13: Regulacija trţišta proizvoda u Hrvatskoj (2008) ............................................................................... 64
Prikaz 4.14 : Ekonomska i administrativna regulativa........................................................................................... 65
Prikaz 4.15: Raščlamba PMR ................................................................................................................................ 66
Prikaz 4.16: Prepreke za konkurenciju .................................................................................................................. 67
Prikaz 4.17: Pokazatelj ETCR za Hrvatsku ........................................................................................................... 68
Prikaz 4.18 : Prepreke za ulaz i javno vlasništvo ................................................................................................... 68
Prikaz 4.19 : Simulacija učinka ETCR na BDP ..................................................................................................... 69
Prikaz 4.20 Proces otvaranja pravne osobe u RH .................................................................................................. 70
Prikaz 4.21 Otvaranje poduzeća u RH, 2003.-2008. .............................................................................................. 71
Prikaz 4.22 : Zatvaranje pravne osobe u RH, 2003.-2008. .................................................................................... 72
Prikaz 4.23 : Relativni ICA učinci na prosječnu produktivnost (mješovita dekompozicija) ................................. 74
Prikaz 4.24: Radnici koji koriste računala u hrvatskim regijama i zemljama ........................................................ 75
Prikaz 4.25: Radnici koji koriste računala prema veličini i dobnoj strukturi poduzeća, 2007. .............................. 75
Prikaz 4.26: Radnici koji koriste računala, izvoznici i sektori, 2007. .................................................................... 76
Prikaz 4.27: Radnici koji koriste računala prema vlasništvu, 2007. ...................................................................... 76
Prikaz 4.28: Kvalificirani proizvodni radnici na neodreĎeno, usporedba zemalja i vrsta društva ......................... 77
Prikaz 4.29 : Regionalna distribucija manjka kvalifikacija u RH .......................................................................... 78
Prikaz 4.30 : Lakoća prekogranične trgovine, 2008. ............................................................................................. 78
Prikaz 4.31: Postotak društava koja su prijavila prijevoz kao veliku ili vrlo ozbiljnu prepreku svom trenutnom
poslovanju .............................................................................................................................................................. 81
Prikaz 4.32: Postotak konsignacijske vrijednosti proizvoda izgubljenih zbog lomova, kvara ili kraĎe u tranzitu
prema domaćim ili izvoznim trţištima................................................................................................................... 82
Prikaz 4.33: Udio društava sa zajmovima, prema zemljama ................................................................................. 84
Prikaz 4.34: Udio društava sa zajmovima, prema veličini društva u Hrvatskoj .................................................... 84
Prikaz 4.35: Glavni izvori financiranja potreba za obrtnim kapitalom, meĎunarodna usporedba, postotne
vrijednosti .............................................................................................................................................................. 84
Prikaz 4.36: Najvaţniji razlozi zbog kojih društva ne podnose zahtjeve za zajmove, meĎunarodna usporedba ... 85
Prikaz 5.1: Trgovinska integracija 2005. ............................................................................................................... 88
Prikaz 5.2: Realna otvorenost 2005. ...................................................................................................................... 88
Prikaz 5.3: Geografska diversifikacija izvoza RH ................................................................................................. 88
Prikaz 5.4: Glavni izvozni proizvodi RH, 1997. i 2006. ........................................................................................ 89
Prikaz 5.5: Stupanj tehnološke sofisticiranosti hrvatskog izvoza niţi od većine zemalja SIE............................... 90
Prikaz 5.6: Trendovi realnog efektivnog tečaja u zemljama SIE 1997.-2006. ....................................................... 91
Prikaz 5.7: 10 najvećih prepreka za širenje poslovanja u RH: Izvoznička društva ................................................ 93
Prikaz 5.8:Relativni ICA učinci na vjerojatnost izvoza ......................................................................................... 93
Prikaz 5.9: Izravna strana ulaganja per capita ........................................................................................................ 94
Prikaz 5.10: 10 najvećih prepreka za širenje poslovanja u RH: Društva u stranom vlasništvu ............................. 95
Prikaz 5.11: Postotak društava koja su doţivjela prekide napajanja električnom energijom ................................. 95
Prikaz 5.12 : Gubitak kao postotak godišnjih prihoda od prodaje zbog prekida napajanja ................................... 96
Prikaz 5.13: Porezna stopa kao glavna ili vrlo ozbiljna prepreka poslovanju i rastu, prema veličini i dobi društva
............................................................................................................................................................................... 97
Prikaz 5.14: Porezna administracija kao glavna ili vrlo ozbiljna prepreka za poslovanje i rast, prema dobi i regiji
društava .................................................................................................................................................................. 97
Prikaz 5.15: Doprinose poslodavaca u Hrvatskoj i usporednim zemljama, % dobiti ............................................ 98 Prikaz 5.16: Zemljište koje zauzimaju društva ispitanici (u vlasništvu ili najmu), prema regiji i veličini društva
............................................................................................................................................................................. 101
5
Prikaz 5.17: Dostupnost zemljišta kao glavna ili vrlo ozbiljna prepreka poslovanju i rastu, prema dobi društava
............................................................................................................................................................................. 102
Prikaz 5.18: Upis nekretnine (u danima) u RH i usporednim gospodarstvima, 2008. ......................................... 103
Prikaz 5.19: Postotak društava koja percipiraju okruţenje izdavanja poslovnih licencija i dozvola glavnom ili
vrlo ozbiljnom preprekom svom poslovanju ....................................................................................................... 105
Prikaz 5.20: Broj dana za pribavljanje poslovne dozvole prema veličini društva i regiji .................................... 105
Prikaz 5.21: Zaštita manjinskih ulagača u RH u usporedbi sa susjednim zemljama u 2008. .............................. 107
Prikaz 5.22: Postotak društava čija je financijska izvješća potvrdio vanjski revizor 2006., prema vrsti i regiji . 110
Prikaz 5.23: Povjerenje u hrvatski pravni sustav u razdoblju 1996.-2005. .......................................................... 110
Prikaz 5.24:Trendovi u cestovnom i ţeljezničkom prometu (2001=100) ............................................................ 116
Prikaz 5.25: Indeks inovacija za 2007. ................................................................................................................ 120
Prikaz 5.26: Licenciranje i plaćanje tantijema per capita (USD) ......................................................................... 121
Prikaz 5.27: Istraţivanje i razvoj/BDP prema BDP/Capita, 2004........................................................................ 122
Prikaz 5.28: Inovacijska aktivnost u hrvatskim društvima .................................................................................. 124
Prikaz 5.29: Inovacijska aktivnosti prema statusu izvoznika ............................................................................... 124
Prikaz 5.30: Udio društava koja su uvela nove tehnologije u posljednje tri godine ............................................ 124
Prikaz 5.31: Udio društava koja su uvela nove tehnologije u posljednje tri godine (prema statusu izvoznika) .. 125
Prikaz 5.32: Udio društava koja su uvela nove tehnologije u posljednje tri godine (prema regiji) ..................... 125
Prikaz 5.33: Email za poslovnu uporabu ............................................................................................................. 127
Prikaz 5.34: Udio zaposlenika poduzeća koji redovno koriste računala .............................................................. 127
Prikaz 5.35: Ukupno osoblje za istraţivanje i razvoj kao udio u radnoj snazi 2004. godine ............................... 128
OKVIRI Okvir 1.1: Čvrstoća bankarskog sektora .................................................................................................................. 9 Okvir 2.1 Ekonomska konvergencija u Hrvatskoj i EU: kretanje prema stazi većeg i dugotrajnijeg rasta ........... 20 Okvir 2.2: Rast i veličina drţave ............................................................................................................................ 28 Okvir 3.1 Učinak sustava socijalne skrbi u Hrvatskoj na sudjelovanje na trţištu rada: prikaz .............................. 32 Okvir 3.2: Sustav naknada za nezaposlenost u Hrvatskoj ..................................................................................... 33 Okvir 3.3: Europski primjeri dobre prakse: Finska i Irska .................................................................................... 52 Okvir 4.1: Učinak vlastitoga prijevoza na produktivnost trgovačkog društva ....................................................... 83 Okvir4.1: Mogu li istraţivačko-razvojni laboratoriji bivših poduzeća u drţavnom vlasništvu preţivjeti trţišni
ispit? ..................................................................................................................................................................... 122 Okvir 4.2: Privatno istraţivanje i razvoj u malim i srednjim poduzećima ........................................................... 123
6
1. UVOD
1.1 Ovo izvješće bavi se pitanjima kako Hrvatska moţe ostvariti i odrţati viši rast dohotka po stanovniku i ubrzati ekonomsku konvergenciju s gospodarstvima EU-a. Postignuća gospodarskog i
socijalnog razvoja u Hrvatskoj u posljednjem desetljeću bila su dojmljiva: Hrvatska je konsolidirala svoju
makroekonomsku stabilnost; ostvarila razine realnog gospodarskog rasta blizu 5 posto, čime je smanjila svoj jaz
dohotka s Europskom unijom; a pri tom zadrţala svoje pokazatelje društvenog razvoja meĎu najboljima u regiji.
Osim toga, punopravno članstvo u EU – koje se trenutno očekuje oko 2011. godine – ojačat će institucionalne
temelje RH, time pridonoseći daljnjem ostvarenju takvih značajnih rezultata.
1.2 Pa ipak, jednostavna linearna ekstrapolacija sadašnjeg rasta pokazuje da bi dohodak po
stanovniku u Hrvatskoj za 50 godina odgovarao samo 60 posto razine u SAD-u, a to je poloţaj koji su
zemlje EU-27 zemlje postigle do 2000. godine. Takva niţa razina dohotka po stanovniku u Hrvatskoj značila bi
niţu razinu potrošnje i niţi ţivotni standard nego u usporednim europskim zemljama.
1.3 Što je još vaţnije, trenutni obrazac rasta u Hrvatskoj moţe neće biti odrţiv, kako to pokazuju
ozbiljne vanjske neravnoteţe. Glavni pokretač ekonomske ekspanzije u Hrvatskoj u razdoblju 2001-2008. bila
je domaća potraţnja, koja je rasla po stopi višoj od šest posto godišnje. Privatna potrošnja potaknuta je
kreditnom i investicijskom ekspanzijom koja je bila uglavnom koncentrirana u privatnoj izgradnji. Manjak
vanjskog tekućeg računa u Hrvatskoj se udvostručio izmeĎu 2001. i 2008. godine, kada je dosegao 9,4 posto
BDP-a. U meĎuvremenu je bruto vanjski dug u eurima porastao sa 60 na preko 94 posto BDP-a (ili 198 posto
hrvatskog izvoza robe i usluga). Odrţivost ovog obrasca upitna je, budući da se on uvelike oslanjao na sve veće
priljeve stranog kapitala. Takvi su se priljevi i više nego prepolovili zbog meĎunarodne financijske krize zbog
povećane odbojnosti prema riziku odreĎenog broja meĎunarodnih ulagača i smanjene meĎunarodne likvidnosti.
U stvari, gospodarska perspektiva RH u 2009. iznimno je neizvjesna u okruţenju u kojem se očekuje da će
svjetski gospodarski rast iznositi minus 1,7 posto, a očekuje se stezanje rasta BDP-a Republike Hrvatske za oko
2,7 posto.
1.4 Osim toga, velika drţavna potrošnja stavlja veliko porezno opterećenje na privatni sektor. Sadašnje razine drţavne potrošnje, koje iznose oko 45 posto BDP-a, nesrazmjerne su s obzirom na razinu
dohotka zemlje i već velike potrebe za refinanciranjem duga u 2009. i kasnijim godinama. Bilo bi dobro da
Hrvatska nastavi politiku fiskalne konsolidacije u svrhu postizanja uravnoteţenog proračuna. Niţe razine
potrošnje omogućile bi niţe poreze u srednjoročnom razdoblju, a time bi se povećala konkurentnost privatnog
sektora. Trenutno je ukupno porezno opterećenje u Hrvatskoj oko 39 posto BDP-a, što je otprilike pet posto više
od prosjeka za EU-10, dok udio privatnog sektora u BDP-u od 70 posto ostaje nizak u usporedbi s
komparatorima. Načini restrukturiranja javne potrošnje, osim poboljšanja njezine djelotvornosti, predstavljeni su
u nedavno objavljenoj Analizi javnih financija za Hrvatsku Svjetske banke za 2008. godinu.
1.5 MeĊutim, usvajanjem prikladnih politika Hrvatskoj će bit moguće ostvariti i odrţati viši rast
dohotka po stanovniku i ubrzati svoju ekonomsku konvergenciju sa EU. Iako očuvanje makroekonomske
stabilnosti ostaje preduvjet, osobito s obzirom na sadašnje globalno okruţenje, bilo bi dobro da Hrvatska
započne provoditi politike koje bi pomogle ostvariti i odrţati više stope gospodarskog rasta u godinama koje
dolaze. U Hrvatskoj bi trebalo napraviti pomak prema obrascu rasta temeljenom na produktivnosti i ponajprije
izvozu. Time bi se ublaţio sve veći jaz izmeĎu štednje i investicija u zemlji, smanjila bi se ograničenja vanjskog
financiranja i omogućilo bi se ostvarivanje koristi iz elastičnije potraţnje za domaćom proizvodnjom, čime bi se
poboljšali njezini dugoročni izgledi za rast. Kako plaće budu rasle tijekom procesa konvergencije i meĎunarodna
konkurencija u radno intenzivnim sektorima bude postajala sve intenzivnija, za dublju trgovinsku integraciju takoĎer će biti potrebno konsolidiranje komparativnih prednosti zemlje u sektorima za koje su potrebne izrazite
vještine i znanja.
7
1.6 U ovom izvješću raspravlja se o tri glavna naĉina koja bi trebalo uzeti u obzir za ubrzavanje
konvergencije. Prvo poglavlje razmatra problematiku makroekonomskog okruţenja i konvergencije, a nakon
čega slijedi rasprava s dijagnostikom rasta u drugom poglavlju. U trećem poglavlju raspravlja se o načinima
povećanja zaposlenosti i ljudskog kapitala kako bi se povećao doprinos radne snage gospodarskom rastu u
Hrvatskoj. Četvrto poglavlje odnosi se na načine jačanja učinkovitosti gospodarstva, čime se povećava doprinos
rastu ukupne faktorske produktivnosti (TFP). Izvješće predviĎa dva meĎusobno povezana pristupa ostvarenju
ovoga cilja: (i) unaprjeĎivanje strukturnih reformi u svrhu poboljšanja učinkovitosti raspodjele sredstava i (ii)
reformiranje investicijske klime kojim bi se povećala tehnička (prosječna) učinkovitost. Peto poglavlje govori o
načinima unaprjeĎenja rasta iskorištavanjem potencijalnih koristi od usvajanja unaprijeĎenih tehnologija i od
produbljivanja integracije RH u meĎunarodnoj trgovini, jednog od najvaţnijih pokretača rasta u svijetu u
posljednja tri desetljeća. Aspekti političke ekonomije predloţenih reformi politika obraĎuju se u šestom
poglavlju, u kojem se takoĎer iznosi pregled preporuka koje izvješće daje u pogledu politika.
A. MAKROEKONOMSKO OKRUŢENJE
1.7 Iako se od polovice prošlog desetljeća makroekonomska stabilnost uglavnom zadrţala, što je
pridonijelo povećanju potencijala za veću produktivnost i hvatanje koraka, novo globalno okruţenje pred donositelje politike postavlja ozbiljne izazove. Godine 2007. rast BDP-a se značajno ubrzao – na 5,5 posto, što
je bilo povećanje sa 4,7 posto u 2006. godini, unatoč nekim usporavanjima u drugoj polovici godine. Ukupna
konačna potrošnja zabiljeţila je jak rast potaknut jakim, ali usporenim rastom kredita i plaćanjima duga
umirovljenicima (u iznosu od 1,3 posto BDP-a). Investicijska aktivnost usporena je zbog postupnog prekidanja
javnih investicijskih projekata u prometu, ali privatna
ulaganja postala su dinamičnija. I privatne i javne
investicije su se smanjile i ukupni rast investicija
usporio se na još uvijek čvrstih 6,5 posto. Uvoz robe i
usluga bio je brţi od izvoza, što je dovelo do
negativnog doprinosa neto izvoza rastu BDP-a. Osim
izvoza transportne opreme (uglavnom brodova),
turizam je i dalje bio najveći izvor dohotka od izvoza,
budući da je njegov udjel u BDP-u u 2007. godini bio
gotovo 18 posto. Od početka 2008. godine uspješnost
gospodarskih rezultata ostala je jaka, uz odreĎeno
ublaţavanje rasta, ponajviše zbog usporavanja domaće
potraţnje. MeĎutim, zbog daljnjih pritisaka prema
smanjenju tijekom 2008. godine, rast za 2008. godinu
iznosio je 2,4 posto.
Prikaz 1.1: Kretanja cijena, meĊugodišnje stope
rasta
Izvor: DZS
-4 -2 0 2 4 6 8
10 12 14
I 2002 V IX I 2003 V IX I 2004 V IX I 2005 V IX I 2006 V IX I 2007 V IX I 2008 V
%
CPI Cijene hrane
8
1.8 U 2008. godini inflaciju u Hrvatskoj je znaĉajno povećao porast cijena hrane i energije, kao što je
to bio sluĉaj u mnogim zemljama u regiji. Sve veće
cijene hrane i uvezene energije bile su popraćene jakom
domaćom potraţnjom. Inflacija se znatno ubrzala do
druge polovice 2008. godine, na 8,4 posto. MeĎutim,
naknadno se inflacija značajno smanjila i zabiljeţila
povećanje od 2,9 posto (meĎugodišnje) do prosinca
2008. godine. Ipak, povećanja u administrativno
utvrĎenim cijenama komunalija, od kojih većinu
kontroliraju jedinice lokalne uprave, kao i cijene
električne energije, koje su se povećale sredinom 2008.
godine, pridonijele su povećanju inflacije 2009. godine.
Kao reakcija na jače pritiske na inflaciju HNB se
oslonila na administrativne mjere i kreditnu kontrolu,
stabilnost tečaja i pojačan nadzor te restriktivnije
prudencijalne propise. HNB je takoĎer smanjio razinu
tečajnih intervencija kako bi spriječio stvaranje
pretjerane likvidnosti. Samo su se dvije tečajne
intervencije dogodile 2008. godine. Nadalje, HNB je
smanjio količinu repo draţbi i povećao kamatnu stopu
(na repo draţbama).
1.9 Napori središnje banke na smanjenju
vanjske ranjivosti ―rezanjem‖ rasta kredita
pokazali su se uĉinkovitima. Rast kreditnih plasmana
banaka nebankarskom sektoru značajno se usporio
(premda to u nekoj mjeri pokazuje usmjerenost
korporacija na izravno zaduţivanje u inozemstvu). Na
temelju kombinacije monetarnih, administrativnih i
prudencijalnih mjera, usmjerenih na smanjenje i
makroekonomske i financijske ranjivosti, podaci o
valutnom zaduţivanju upućuju na usporavanje (sa 71,7
posto u 2006. od ukupnih zajmova na 68 posto 2009.
godine). MeĎutim, bankarski sustav još se uvijek suočava s kreditnim rizicima koji proizlaze iz kamatnih i
tečajnih stopa, budući da se većina zajmova temelji na promjenjivim kamatnim stopama denominiranima ili
indeksiranima prema stranoj valuti.
1.10 Izgleda da su do sada svjetski financijski poremećaji izazvali tek ograniĉene negativne uĉinke na
hrvatsko gospodarstvo. MeĎutim, moţe se očekivati pogoršanje izgleda rasta zbog učinka tekućih poremećaja
na financijskom trţištu. Općenito, politika stabilnog tečaja do sada je predstavljala faktor monetarne i financijske
stabilnosti. Financijski sustav i dalje je zdrav, te ima dobar nadzor. Iako su globalne financijske tenzije i
makroekonomski izgledi povećali neke postojeće ranjivosti, one bi trebale ostati pod kontrolom, a financijski bi
sustav uvelike trebao ostati otporan (vidi okvir 1.1).
Prikaz 1.2: Kretanja rasta kredita
Izvor: HNB
Prikaz 1.3: Produbljenje vanjske neravnoteţe, u %
BDP-a
Izvori: HNB, DZS
-3.7
-8.6 -7.2
-5.0 -6.3
-7.9 -8.6 -8.9
7.4
-0.7
8.1
2.2 -0.1
5.0 6.3
3.5
-10 -8 -6 -4 -2 0 2 4 6 8
10
2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008
%
CAB Priljev bez zaduţivanja
0 5
10 15 20 25 30 35 40
Dec-01 Jun-02 Dec-02 Jun-03 Dec-03 Jun-04 Dec-04 Jun-05 Dec-05 Jun-06 Dec-06 Jun-07 Dec-07
%
Uvođenje “pravila 16%"
Uvođenje MRR (24%) Povećanje MRR (na 30%, 40% i 55%)
Uvođenje SRR (55%) Uvođenje "pravila 12%"
Izmjena "pravila 12%" (3% u 2.pol. 2007.)
9
Okvir 1.1: Ĉvrstoća bankarskog sektora
Kako pokazuje najnovija analiza osjetljivosti HNB-a, bankarski je sustav prilično otporan čak i prema malo
vjerojatnom, ali mogućem scenariju iznenadnog prekida priljeva kapitala. Rizici za banke proizlaze iz značajne
domaće gospodarske ranjivosti povezane sa značajnim manjkom tekućeg računa i visokom razinom vanjskog
duga i financijske euroizacije. To dalje podupire činjenica da je pogoršanje ukupne neto vanjske pozicije
Hrvatske bilo uglavnom posljedica povećanog duga sektora stanovništva i neutrţivog sektora, koji uglavnom
ne stvaraju dohodak u stranoj valuti. U oţujku 2009. godine udio bankovnih zajmova denominiranih ili
indeksiranih u stranoj valuti iznosio je oko 68,3 posto svih zajmova stanovništvu i poduzeća u Hrvatskoj (u
isto vrijeme, udio štednih uloga u bankama denominiranih u stranoj valuti ili indeksiranih u stranoj valuti
iznosio je otprilike 63,7 posto). Budući da monetarna politika moţe često igrati samo ograničenu ulogu u
ograničavanju zaduţivanja u stranoj valuti u gospodarstvima koja „hvataju korak―, ostali alati politike,
uključujući promicanje svijesti o riziku poboljšanjima financijske pismenosti i prudencijalnim mjerama, mogu
pomoći drţati zaduţivanje u stranoj valuti pod kontrolom.
Sektor bankarstva već je u 2007. godini bio dobro dokapitaliziran i, zajedno sa stabilnom profitabilnošću,
dodatno je ojačao svoju otpornost na potencijalno ostvarenje kreditnih rizika. Stopa adekvatnosti kapitala
utvrĎena na 10 posto uvelike je premašena sa prosječnih 15,4 posto ponderirane rizične aktive u oţujku 2009.
Dakle, budući da stope kapitala banaka daleko premašuju propisane uvjete, sektor bankarstva ima značajnu
―tampon-zonu‖ odnosno oslonac u slučaju poremećaja koji proizlaze iz rizika poslovanja i trţišnih rizika.
Naposljetku, općeprisutno strano vlasništvo takoĎer je potpomogla stabilnost bankarskog sustava. Nedavno
usporavanje stope rasta kreditnih plasmana uglavnom se ostvarilo zbog usporavanja zajmova poduzećima,
budući da su banke počele preusmjeravati korporativne klijente na izravno pozajmljivanje od svojih matičnih
banaka u inozemstvu, što je omogućilo lokalnim bankama da se i dalje fokusiraju na profitabilniji
maloprodajni segment. Krediti stanovništvu, u kojima najveći udio imaju hipotekarni zajmovi, premašili su 36
posto BDP-a 2008. godine, a to je još uvijek mnogo ispod razine euro područja, ali svakako iznad razina u
drugim zemljama u regiji. Na strani pasive, štedni ulozi domaćih nebankarskih institucija na razini od 68 posto
najveći su udjel ukupnih obveza.
Profitabilnost bankarskog sektora ostaje relativno visoka, kako se vidi iz prilično stabilnog povrata na
prosječnu aktivu od 1,6 posto koncem 2008. godine. To bi bankama trebalo osigurati povoljnom razinom
materijalnih rezervi koji bi ih štitile od neočekivanih i kratkoročnih regionalnih ili sektorskih šokova. S druge
strane, povrat na prosječni equity postupno je opadao od najveće vrijednosti od 16,1 posto u 2004. na 10,1
posto u prosincu 2008, uglavnom na temelju dovoljnih povećanja kapitala, koji bi takoĎer potakli otpornost na
poremećaje hrvatskog bankarskog trţišta. Rizici likvidnosti su se posljednjih godina donekle povećali, što se
vidi po lagano pogoršanim pokazateljima likvidnosti. Tijekom posljednjih nekoliko godina omjer likvidne
aktive i ukupne aktive postupno je opadao na 28 posto do rujna 2008, dok je istodobno omjer zajmova i
štednih uloga porastao na otprilike 104 posto do kraja 2008. Pa ipak, razine likvidnosti još se mogu smatrati
visokima, izmeĎu ostaloga zbog velikih količina slobodnih pričuva u HNB-u (denominiranih uglavnom u
stranoj valuti). Omjer nenaplativih zajmova posljednjih je godina još opao te dosegao 3,2 posto do konca 2008.
godine. Rizik kamatne stope izgleda umjeren. Aktive bankarskog sektora imaju ograničenu izloţenost
fluktuacijama kamatnih stopa kao ugovori o zajmovima, uključujući zajmove s fiksnim kamatnim stopama,
uglavnom sadrţe restriktivnu klauzulu prema kojoj se kamatna stopa moţe prilagoditi. Istodobno, na strani
aktive, štedni ulozi su uglavnom kratkoročni, što omogućuje odreĎenu fleksibilnost u vremenima visoke
nestabilnosti kamatnih stopa. Izravni rizik strane valute izgleda pod kontrolom. Prema propisima HNB-a,
ukupne otvorene devizne pozicije ne smiju biti više od 20 posto regulatornog kapitala banaka. Izvor: HNB
10
Tablica 1.1: Hrvatska: Odabrani makroekonomski pokazatelji, 2000-2008.
1.11 MeĊutim, vanjska ranjivost, koja se ogleda u visokom deficitu tekućeg raĉuna te visokom i rastućem vanjskom dugu, trebala bi se rješavati odgovarajućim razliĉitim politikama. Manjak tekućeg
računa nastavio se proširivati sa 7,6 posto u 2007. na 9,4 u 2008. godini, uglavnom zbog višeg trgovinskog
deficita i slabijih turističkih prihoda. Snaţna domaća potraţnja i uvoz, uz više cijene robe na svjetskom trţištu,
kao i niţi rast izvoza doveli su do proširivanja deficita trgovinske bilance. Na strani financiranja, udio priljeva
koji nisu nastali zaduţivanjem1 povećao se sa 4,4 posto BDP-a u 2006. na 5,7 posto u 2007. godini, što je bilo
posljedica povećanja equity-a (vlasničkog kapitala). MeĎutim, ovaj se trend promijenio 2008. godine kada su se
1 FDI minus krediti meĎu tvrtkama plus portfeljna ulaganja.
2004. 2005. 2006. 2007. 2008.
Nominalni BDP (u mil. kuna) 214.983 231.349 250.590 275.078 305.500 BDP per capita (u sadašnjim USD) 8.029 8.753 9.663 11.556 14.218
Realni rast BDP-a 4,3 4,3 4,8 5,6 3.9 Domaća potraţnja 3,8 3,7 5,2 5,6 4,2 Javna potrošnja -0,3 0,8 2,2 3,4 2,6 Privatna potrošnja 4,8 3,4 3,5 6,2 4,0 Bruto domaće investicije 4,8 6,3 10,5 6,0 5,5 Neto devizna bilanca 0,7 -0,4 8,8 6,3 6,3 Izvoz 5,7 4,6 6,9 5,7 4,8 Uvoz 4,6 3,5 7,3 5,8 5,1
Indeks potrošačkih cijena 2,1 3,3 3,2 2,9 6,3
Industrijska proizvodnja 3,7 5,1 4,5 5,6 2,7 Produktivnost u industriji 5,7 3,6 5,6 5,2 3,7 Prosječne realne bruto plaće, CPI 1995=100 4,2 1,1 2,9 3,3 2,9 Nezaposlenost, ARS (posto) 13,8 12,7 11,2 9,6 9,0
Bilanca tekućeg računa -5,3 -6,6 -7,7 -8,7 -9,6 Bruto vanjski dug 87,6 78,4 89,8 95,2 95,4 (U % izvoza robe i usluga) 177,5 161,4 179,7 193,9 210,8 Kratkoročne vanjski dug (u % rezervi) 40,9 45,7 49,3 41,9 60,9 Amortizacija koja dospijeva u godini (u % rezervi) 31,2 38,1 52,4 49,8 54,7 Neto FDI 2,1 4,0 7,5 9,1 6,3 Devizne rezerve (u milijunima USD) 8.759 8.801 11.489 13.675 14.027 (mjeseci uvoza) 5,2 4,9 5,6 5,6 4,9
Tečaj HRK/USD, prosjek razdoblja 6,0 5,9 5,8 5,4 4,9 Tečaj HRK/Euro, prosjek razdoblja 7,5 7,4 7,3 7,3 7,3
Bilanca opće drţave 1/ -4,4 -3,6 -2,3 -1,6 -1,8
Javni dug 2/ 51,7 52,3 49,7 47,9 44,4
Monetarni agregat(M4) 8,6 10,5 18,0 18,3 11,2 Domaći krediti 14,0 17,2 22,9 15,0 12,2 Bankovni depoziti 10,9 9,9 15,6 17,9 12,5 1/ Bilanca opće drţave s kapitalnim prihodima osim privatizacijskih primitaka uključena u prihode, GFS 1986. 2/ Dug opće drţave Izvori: DZS, Ministarstvo financija, Hrvatska narodna banka; i izračun osoblja Svjetske banke.
(Percent change)
(% promjene)
(u % BDP)
(u % BDP-a)
11
navedeni priljevi smanjili na razinu od 3,2 posto BDP-a. Neto izravna strana ulaganja (FDI) dosegla su izuzetno
visoku razinu od 8,1 posto BDP-a u 2007. godini, i time su više nego nadoknadili manjak tekućeg računa. Ova su
izravna strana ulaganja bila ponajviše potaknuta dokapitalizacijom banaka i ulaganjima u trgovinu na veliko i
sektor osiguranja. Značajno je napomenuti da 97 posto priljeva FDI dolazi iz drţava članica EU, što naglašava
moţebitno vaţan učinak svakog usporavanja gospodarskih aktivnosti u EU na hrvatsko gospodarstvo. Stopa neto
izravnih stranih ulaganja smanjila se 2008. godine na razinu od 5,9 posto BDP-a.
1.12 Znaĉajno zaduţivanje privatnog sektora
posljednjih godina odraţava trajnu neravnoteţu
izmeĊu ušteda i ulaganja. Izraţeno u eurima, vanjski
dug povećao se s 86 posto BDP-a u 2006. godini na 94
posto u 2008. godini kao rezultat nastavljenog
značajnog zaduţivanja privatnog sektora (i unatoč tome
što se javni sektor okrenuo domaćim izvorima za
potrebe financiranja i naporima središnje banke da
destimulira vanjsko zaduţivanje banaka). Domaće
banke uspjele su značajno smanjiti svoje strane obveze,
takoĎer kao reakcija na mjere središnje banke kojima se
nastojalo ograničiti vanjsko zaduţivanje banaka.
MeĎutim, vanjsko zaduţivanje korporativnog sektora
snaţno se povećalo. Taj pomak djelomično odraţava
okolnosti u kojima su domaće banke poticale svoje
korporativne klijente da se zaduţuju izravno kod
matičnih banaka u inozemstvu, te da tako ―zaobiĎu‖ ograničenja za svoje zaduţivanje. Kratkoročna komponenta
(po preostalom roku otplate) porasla je na oko 31 posto BDP-a početkom 2009. godine, što upućuje na odreĎeni
rizik u smislu refinanciranja. Značajni priljevi kapitala imali su značajnu rezervnu pričuvu – krajem 2008. godine
pokrivenost uvozom bila je 4,6 mjeseci – iako se akumulacija rezervi usporila u usporedbi s 2006. godinom.
1.13 Ĉinjenica da je znaĉajan udio vanjskog duga denominiran u stranoj valuti otkriva ranjivost Hrvatske prema vanjskim poremećajima i naglašava potencijalne opasnosti od valutnog rizika. U slučaju
neočekivane, jake deprecijacije nacionalne valute, opterećenje otplate duga u domaćoj valuti povećat će se za
udio dug denominiranog u stranoj valuti. Valutna struktura vanjskog duga Hrvatske pokazuje da je njegov
najveći dio denominiran u stranim valutama, ponajprije eurima. Valutna struktura ukupnoga vanjskog duga2
pokazivala je da je 76 posto denominirano u eurima, 9,3 posto u švicarskim francima (CHF), 7,2 posto u
domaćoj valuti (HRK), 6,3 posto u USD, 0,9 posto u japanskim jenima (JPY) i 0,3 posto u ostalim valutama.
Promjene su ponajprije izazvane kretanjima u zaduţivanju banaka, koje se najviše zaduţuju u eurima od svojih
matičnih banaka. Efekt aprecijacije kune prema USD pridonio je smanjenju duga izraţenog u USD za 2 postotna
boda, dok se ukupni dug u eurima povećao za 8 postotnih bodova u usporedbi s krajem 2006. godine.
1.14 Dinamika vanjskih neravnoteţa zahtijeva pomno praćenje i niz odgovarajućih politika
usmjerenih odrţanju makroekonomske stabilnosti, smanjenju vanjskih neravnoteţa i povećanje rasta i
produktivnosti. Fiskalna politika ostaje najsnaţnije oruĎe za rješavanje vanjske ranjivosti, budući da je prostor
za veću diskreciju nad monetarnom i tečajnom politikom prilično ograničen. Slijedom toga, trebalo bi pojačati
fiskalne prilagodbe u svrhu smanjenja jaza izmeĎu štednje i ulaganja, kao i vanjsku ranjivost gospodarstva.
1.15 Zbog navedenoga mogli bi biti potrebni neki kompromisi izmeĊu brţeg rasta i većih rizika od skupih preokretanja tokova stranog kapitala. Dobre politike mogu pomoći zemljama da izbjegnu preveliko
pregrijavanje i nepravilne prilagodbe u vanjskim bilancama. Strana potraţnja i globalne neravnoteţe
predstavljaju vanjske rizike, dok su rast plaća i kretanja cijena domaći izvori nesigurnosti. Oslabljeni rast u EU
moţe smanjiti gospodarsku aktivnost u Hrvatskoj i dovesti do posebnih izazova za fiskalnu politiku.
Ostvarenje prihoda iznad plana potaknuto rastom poboljšalo je fiskalni poloţaj Hrvatske do početka 2008.
godine. Ostvarivanje proračunskih prihoda 2007. bilo je obiljeţeno snaţnim rastom dohotka, koji je omogućio
dodatnu potrošnju, kao i smanjenje fiskalnog deficita za 0,3 posto BDP-a. MeĎutim, uzimajući u obzir
2 Podaci s kraja 2007. godine.
Prikaz 1.4: Sektorska struktura vanjskog duga (%
ukupnog duga)
Government
Other sectors
Banks
Direct investment
0%
10%
20%
30%
40%
50%
60%
70%
80%
90%
100%
2000 2008
Izvor: HNB
12
vanproračunske i kvazi-fiskalne aktivnosti koje nisu bile uključene u račune opće drţave (na razini 1,8 posto
BDP-a), ukupna fiskalna pozicija ostala je nepromijenjena u usporedbi s razinama iz 2006. godine, dok je ukupni
poloţaj fiskalne politike bio ciklički neutralan. Rebalans proračuna za 2008. godinu predviĎao je proračunski
deficit od 0,8 posto BDP-a (metodologija ESA 1995), s tim da su Hrvatske autoceste bile isključene iz obuhvata.
Da su Hrvatske autoceste bile uključene u obuhvat, manjak bi se povećao sa 1,6 posto BDP-a u 2007. godini na
1,7 posto u 2008, premda je zajedno s izvanproračunskim pozicijama i dospjelim naplaćenim dugovanjima širi
javni sektor iskazao deficit manji za 0,6 posto BDP-a uglavnom zbog velikih tranši isplate duga
umirovljenicima koji je bio plaćen u 2007. godini. Nakon pada od preko 2,5 postotna boda BDP-a u 2007.
godini, javni dug (uključujući drţavna jamstva i dug Hrvatske banke za obnovu i razvoj – HBOR-a) zadrţao se
otprilike na istoj razini tijekom 2008. godine na razini od 42 posto BDP-a (ako se na Hrvatsku primijeni
mastriška definicija javnog duga, isti je koncem 2008. godine iznosio 29,3 posto BDP-a).
1.16 U budućnosti će za rješavanje vanjskih ranjivosti u hrvatskom izraţeno euroiziranom gospodarstvu biti kljuĉna znaĉajna fiskalna prilagodba temeljena na izdacima u ranoj fazi. To bi uključilo
ograničenje rasta plaća u javnom sektoru, dobro ciljane socijalne naknade dodijeljene na temelju imovinskog
cenzusa graĎanima iz socijalno ugroţenih skupina kako bi im se pomoglo u prevladavanju učinka krize na
ţivotni standard, kao i poduzimanje brţih strukturnih reformi kojima bi se riješilo pitanje neopravdano visoke
potrošnje u javnom sektoru i velike potrebe za povećanjem učinkovitosti javnog sektora, kako se navodi u
Analizi javnih financija iz 2008. godine.
B. KONVERGENCIJA
1.17 Kao rezultat visokog i stalnog rasta BDP-a po stanovniku, dohodak Hrvatske konvergira prema
razinama zemalja EU i SAD-a u razdoblju od 1992. do 2008. godine. Do 2008. godine dohodak po
stanovniku u Hrvatskoj (15.600 USD) bio je jednak malo manje od 1/3 razine dohotka u SAD-u u usporedbi sa ¼
u 1992, što je bio bolji napredak od onoga u prosječnoj zemlji gornjeg srednjeg dohotka (UMIC) i sličan onome
kod prosječnih rezultata zemalja EU-27. Brzina konvergencije dohotka po stanovniku Hrvatske u istom
razdoblju (1,38 posto godišnje) bila je veća od one u zemljama EU-27 (0,34 posto), a to je bio očekivani rezultat
s obzirom na niţe početne razine dohotka po stanovniku u Hrvatskoj.
1.18 Kada se kontrolira poĉetna razina dohotka i ostale znaĉajke zemlje, rezultat Hrvatske u razdoblju 1995.-2006. donekle je iznad prosjeka u odnosu na uzorak usporednih gospodarstava. Pa ipak, značajan
broj zemalja sličnog početnog dohotka (npr. Estonija, Litva) ili višeg (Irska) početnog dohotka po stanovniku
uspio je postići bolje rezultate u istom razdoblju. Ovo tumačimo kao indikaciju da razina razvoja Hrvatske i
značajke zemlje nisu, same po sebi, prepreka za ubrzavanje gospodarskog rasta.
13
Prikaz 1.5: Stope rasta nasuprot relativnom poĉetnom dohotku (1995-2006.)
Izvor: Prikaz osoblja
1.19 Koristi koje su proizašle iz vrlo uznapredovale gospodarske tranzicije RH i programa pristupa
EU povećale su gospodarsku aktivnost u proteklih nekoliko godina, iako još ima prostora za poboljšanje.
Prosječni realni rast BDP-a u Hrvatskoj zaostajao je za uspješnosti u usporedivim regionalnim tranzicijskim
ekonomijama. BDP po stanovniku Hrvatske 2008. godine (prema standardima kupovne moći, PPS/SKM) iznosio
je 60 prosječne razine zemalja EU-27, odnosno 100 posto prosječne razine zemalja EU-103. Pa ipak, Hrvatska
još uvijek mora mnogo toga uraditi da dostigne ostale drţave članice EU-a. Zatvaranje jaza dohotka i
olakšavanje konvergencije s drugim zemljama EU-a je, i već je nekoliko godina, glavni prioritet za Hrvatsku. Da
zatvori jaz dohotka i postigne konvergenciju, Hrvatska treba povećati sudjelovanje radne snage, ali iznad svega
produktivnost. Hrvatska to treba uraditi u značajno izmijenjenom globalnom okolišu, koji se pojavio u prošlom
desetljeću.
Prikaz 1.6: Dostizanje EU-a
BDP po stanovniku u 2007. godini, meĊugod. BDP po stanovniku u PPS, EU-27=100
0
50
100
150
200
250
Ro
ma
nia
Slo
va
kia
La
tvia
Lith
ua
nia
Bu
lga
ria
Esto
nia
Cze
ch
R.
Cro
atia
Hu
ng
ary
Po
lan
d
EU
27
EU
15
(%),
20
00
=1
00
115.5 115.3 113.7 110.3
49.0 47.7 53.562.5
52.0 49.254.6
62.7
0
20
40
60
80
100
120
140
1997 2000 2003 2008
EU15 EU10 Croatia
Izvori: EUROSTAT, DSZ; te izračuni osoblja Banke.
3 EU10 uključuju nove zemlje članice EU koje su u punopravno članstvo stupile u razdoblju od 2004. do 2007. godine, ne
uključujući Cipar i Maltu.
Poljska
Španj.
Njemačka
Slovačka
Italija
Latvija
Malta
Finska Švedska
Austrija VjB
Francuska
Hrvatska
Češka
Makedonija SAD
Bugarska MaĎarska
Cipar
Estonija
Nizozemska
Slovenija
Grčka
Portugal Belgija
Turska
Danska
Rumunjska
Irska Litva
y = -1.8397x + 20.856 R 2 = 0.4013
1
8
8.5 10,5 Log realni BDP per capita u PKM 1995.
Prosj. rast BDP per capita
1995-2006
Izvor: WDI
14
1.20 U posljednje su vrijeme neki komentatori
ukazali na ĉinjenicu da stope rasta BDP-a ne
zahvaćaju nuţno efekt postojećih razlika u uvjetima
trgovanja4 (OECD, 2006.). Na primjer, Finska se navodi
kao primjer zemlje u kojoj statistički podaci za rast
realnog BDP-a ili produktivnost mogu navesti na krivi
zaključak [??ako cijene drvene graĎe padnu uz
povećanje finskog izvoza??]. Snaţno povećanje
produktivnosti dakle ne moţe pojačati uspješnost zemlje
ako zemlja istodobno mora prodavati robu i usluge po
sve niţim cijenama. MeĎutim, ako je sve ostalo jednako,
povećanje BDP-a u stalnim cijenama povećava realni
dohodak zemlje, a pogoršanje u uvjetima trgovanja ima
suprotan efekt.
1.21 Hrvatska ne mora ostvarivati spektakularne
stope rasta u cilju ubrzanja procesa konvergencije. Vrlo mala povećanja stopa rasta tijekom dugog razdoblja
bila bi dovoljna za tu svrhu. Primjerice, stope rasta prosječnog dohotka po stanovnicu u Tajvanu od 6,2 posto u
razdoblju izmeĎu 1985. i 2000. godine, što je povećanje od 0,2 postotna boda sa prosječnih 6 posto u razdoblju
1960-2000., podiglo je dohodak po stanovniku u zemlji sa 1/3 na ½ razine u SAD-u. Ubrzavanje rasta u Tajvanu
u posljednjih petnaest godina prošlog stoljeća zbog toga je stvorilo razinu gospodarske konvergencije za koju bi
Hrvatskoj trebalo još dvadeset godina da je ostvari!
1.22 Postoje razumni razlozi za nastojanja na ostvarivanju cilja ubrzavanja gospodarskog rasta u
Hrvatskoj neovisno o ubrzavanju gospodarske konvergencije. Viši gospodarski rast još bi povećao
mogućnosti zapošljavanja i – budući da nezaposlene osobe zauzimaju istaknuto mjesto meĎu siromašnima u
Hrvatskoj – pridonio bi daljnjem smanjenju stope siromaštva. TakoĎer bi povećao mogućnosti pronalaţenja
posla za relativno brojno i osiromašeno ruralno stanovništvo, čime bi se rješavao problem koji predstavlja izazov
za Hrvatsku i nekoliko susjednih zemalja. Viši gospodarski rast takoĎer bi pomogao financirati zahtjeve za
socijalnu sigurnost stanovništva koje stari – dodatno područje koje izaziva zabrinutost za sve istočnoeuropske
zemlje.
1.23 Postizanje i zadrţavanje viših stopa rasta cilj je koji se moţe opravdati, ali gospodarske politike
koje bi mogle pridonijeti ovom postignuću nisu odmah vidljive. Kako pokazuje empirijski pregled pojava
ravnomjernog ubrzavanja rasta u posljednjih pedeset godina, takvi dogaĎaji bili su učestaliji meĎu zemljama
niţeg dohotka i nisu im nuţno prethodile velike promjene u gospodarskoj politici, niti su bili popraćeni takvim
promjenama, institucionalnim aranţmanima, političkim okolnostima ili vanjskim šokovima. Ukratko, trajnije
pojave ubrzavanja rasta izgledaju izuzetno nepredvidljive.5 Osim toga, na teorijskoj strani, istraţivanje o
odrednicama gospodarskog rasta uglavnom ne daje jednoznačne rezultate, a proturječna objašnjenja vode
jednako uvjerljivim alternativnim preporukama.6
1.24 Ovo izvješće pokušat će utvrditi ograniĉen broj gospodarskih strategija (ciljeve politike i odgovarajuće mjere) koje bi bile dovoljne za podizanje i odrţavanje stopa gospodarskog rasta u zemlji.
Još jedan način opisivanja našeg pristupa je reći da nastojimo utvrditi (i) ―skrivene izvore‖ gospodarskog rasta i
(ii) odgovarajuće mjere koje bi bile potrebne da se ―oslobodi ovaj potencijal rasta‖. Govoreći tehničkim
pojmovima, standardni Solowljev model rasta daje glavnu strukturu za ovu analizu. To implicira da se rast prije
svega razumije kao rezultat više (i boljeg) kapitala (ljudskog i fizičkog) po radniku uz preostali učinak na rast
4 Uvjeti trgovanja mjere promjene u omjeru izmeĎu prosječne jedinične cijene izvoza i prosječne jedinične cijene uvoza
(koja se obično izračunava iz deflatora u nacionalnim računima za izvoz robe i usluga i deflatora za uvoz robe i usluga). 5 V. Hausmann, R.; Prichett, L. i Rodrik, D .: ―Growth Accelerations‖ (Ubrzavanja rasta), 2005.
6 V. Dixit, A. Evaluating Recipes for Development Success (Vrednovanje recepata za uspjeh u razvoju). The World Bank
Research Observer, vol. 22 (jesen 2007.).
Prikaz 1.7: Uvjeti trgovanja u Hrvatskoj, 1997=100, u
%
94.0
96.0
98.0
100.0
102.0
104.0
106.0
108.0
Izvori: DZS; te izračuni osoblja Banke.
15
koji se uvjetno tumači kao korištenje (egzogenog) tehnološkog napretka i učinkovitosti u raspodjeli resursa. Ovaj
okvir proširuje se uključivanjem meĎunarodne trgovine i inovacija.
16
2. GOSPODARSKI RAST U HRVATSKOJ: ŠTO SMO NAUĈILI?
A. DIJAGNOSTIKA RASTA
2.1 IzmeĊu 1994. i 2008. godine stopa gospodarskog rasta u Hrvatskoj bila je realno u prosjeku 4,3 posto. Uspješnost gospodarskog rasta u Hrvatskoj u navedenome razdoblju moţe se podijeliti na tri različita
razdoblja. U početnoj godini, rast u Hrvatskoj bio je u prosjeku 6,4 posto (1994-1997.), što je bio dobar početak
za početak gospodarske tranzicije. Output je značajno opao u 1998. i 1999. godini, kao rezultat kombinacije
različitih faktora uključujući probleme u bankarskom sektoru i političku (Kosovo) krizu. Od tada je Hrvatska
prošla kroz razdoblje visoke i ravnomjerne ekspanzije u gospodarskoj aktivnosti, s realnim prosječnim rastom
BDP-a od 4,8 posto. Iako je bio pozitivan za zemlje gornjeg srednjeg dohotka, taj je rezultat ipak manje dobar u
usporedbi s većinom zemalja EU-
10.
2.2 U Hrvatskoj se broj
stanovnika smanjio u razdoblju
od 1994. i 2000, a kasnije se
stabilizirao. S demografskog
stajališta, Hrvatska se moţe
okarakterizirati kao zemlja niske
stope nataliteta, sa sve manjom
stopom prirasta stanovništva.
Opadajuća stopa prirasta
stanovništva odraţavala je stalno
smanjenje stope nataliteta i stope
smrtnosti u laganom porastu sa
stalnom negativnom migracijskom
bilancom. To je zauzvrat dovelo
do značajne neravnoteţe u dobnoj
strukturi stanovništva, što
implicira (i) smanjenje broja i
udjela mladih ljudi; (ii) blago
povećanje stanovništva radne dobi
i (iii) intenzivno povećanje broja i
udjela starijih ljudi. Čini se da je opadanje stanovništva u ovom razdoblju konkretno povezano s dva vaţna
dogaĎaja: Domovinskim ratom (1991-1995. godine) i recesijom u razdoblju 1999-2000. godine, koja je stvorila
odljeve stanovništva. Nedavna demografska kretanja i opći uvjeti odrţivog razvoja u Hrvatskoj lagano se
poboljšavaju, ali stopa reprodukcije stanovništva još je uvijek znatno ispod razine zamjene. Očekuje se da će se
proces depopulacije i progresivnog starenja u doglednoj budućnosti nastaviti (i intenzivirati).
2.3 Dohodak po stanovniku u Hrvatskoj u razdoblju izmeĊu 1994. i 2008. godine bio je usko povezan i
s demografskim kretanjima i s kretanjima poslovnih ciklusa. Rast realnog dohotka po stanovniku iznosio je
prosječno 4,53 posto na razini ukupnog razdoblja (što je više nego dvostruka prosječna stopa rasta dohotka po
stanovniku u SAD-u u prošlom stoljeću (2 posto godišnje). Na ove ukupne rezultate utjecalo je (a) značajno
povećanje dohotka po stanovnicu u razdoblju 1995-96. (10,4 posto), čiji je uzroci bili istovremeno iznimno opadanje stanovništva i (b) gospodarski pad tijekom recesije iz 1999. godine (-7.7 posto). Ova su se dva
dogaĎanja na kraju manje-više meĎusobno kompenzirala u smislu da se ukupni prosjek rasta dohotka po
Prikaz 2.1: Real BDP, stanovništvo i dohodak po stanovniku u Hrvatskoj
1994-2007. (stalne cijene iz 1994.)
Izvor: DZS
0
5,000
10,000
15,000
20,000
25,000
4.2
4.3
4.4
4.5
4.6
4.7
BDP (EUR) pc, stalne cijene (1994) BDP (mil. EUR) stalne cijene - lijevo Stanovništvo (mil.) - desno
17
stanovniku isključujući ta dva razdoblja (4,63 posto) ne razlikuje značajno u odnosu na podatke koji bi
uključivali oba razdoblja. S naknadnom stabilizacijom rasta stanovništva i razdobljem postojanog općeg
gospodarskog rasta, dohodak po stanovniku u Hrvatskoj ušao je u razdoblje snaţnog rasta. IzmeĎu 2001. i 2007.
godine stopa dohotka po stanovniku u Hrvatskoj iznosila je prosječno 5,1 posto.
Izvori rasta
2.4 Dekompozicija na strani potraţnje pokazuje
da je rast u osnovi bio pokretan domaćom potraţnjom. Relativni ponder domaćih ulaganja u
početnoj godini bio je velik, osobito u 2002. godini,
premda nakon toga opada. Doprinos privatne potrošnje
raste od 2005. i u 2007. godini je postao glavni pokretač
gospodarskog rasta u 2007. godini. Udio drţavne
potrošnje takoĎer se u nekoj mjeri povećao u razdoblju
2006.- 2008. Jedan izrazito izraţen rezultat je negativni
udio neto strane potraţnje tijekom cijelog razdoblja (s
iznimkom 2004. i 2005. godine). Prema strukturi
sektora, podaci pokazuju značajno opadanje za udio
poljoprivrede u ukupnoj proizvodnji, i ekvivalentno
povećanje udjela usluga (koje se povećale sa 43 posto u
1994. na 61 posto u 2008. godini), uključujući zamjetnu
ekspanziju u graĎevinarstvu. Udio industrije ostao je
stabilan i kretao se uglavnom oko 30 posto (i još uvijek ispod razine iz 1989. godine), čime se potvrdo trend rasta
s orijentacijom gospodarstva na usluţne djelatnosti. Jedna implikacija tog obrasca rasta bio je sve veći manjak
tekućeg računa, koji se udvostručio tijekom tog razdoblja i dosegao 9,4 posto BDP-a u 2008. godini. Zbog toga
se vanjski dug udvostručio, na 94 posto BDP-a ili 198 posto hrvatskog izvoza. Rastući priljevi stranog kapitala
financirali su ovaj obrazac rasta, ali sve veća nesklonost meĎunarodnih investitora prema preuzimanju rizika i
opadajuća likvidnost meĎunarodnih financijskih trţišta podsjetnik su na prijetnje po financijsku odrţivost
takvoga obrasca rasta. U stvari, gospodarska aktivnost u Hrvatskoj (kao i u većini drţava iz skupine EU-10)
značajno se usporila u drugoj polovici 2008. godine, te je došlo do daljnjeg stezanja početkom 2009. godine.
2.5 Koji su bili ―neposredni uzroci‖ gospodarskog rasta u Hrvatskoj izmeĊu 1994. i 2006. godine? Standardni izračun rasta pomoću Cobb-Douglasove proizvodne funkcije pokazuje da se gospodarska ekspanzija
u ovom razdoblju moţe podijeliti u dva razdoblja: (i) izmeĎu 1994. i 2001, kada su 3 boda ukupnog rasta outputa
(obujma proizvodnje) bila potaknuta povećanjem ukupne faktorske produktivnosti (TFP); i (ii) izmeĎu 2002. i
2006. godine kada se rast u osnovi objašnjava akumulacijom kapitala (što je odgovaralo više od 3,5 postotna
boda ukupnog godišnjeg povećanja outputa). Zanimljiva promjena izmeĎu ta dva razdoblja je simetrično
sudjelovanje radne snage, koje se preokrenulo iz negativne vrijednosti do pozitivne vrijednosti od jednoga boda
sudjelovanja. Vidljivo je da povećanje sudjelovanja radne snage kompenzira opadanje udjela TFP izmeĎu ta dva
razdoblja. To vjerojatno odraţava reforme uvedene u 2003. godine u svrhu povećanja fleksibilnosti trţišta rada.
S obzirom na to da dobici TFP-a u prvom razdoblju odraţavaju korištenje neiskorištenih proizvodnih kapaciteta
(izazvani, na primjer usporavanjem u 1998. i naknadnim negativnim rastom u 1999. godini) te će ovisiti o
daljnjoj akumulaciji kapitala i/ili trajnom povećanju u TFP-a (ova se pretpostavka, primjerice, ilustrira za
razdoblje 2007-2010. godine u prikazu 2.4). Ograničen doprinos TFP-a rastu u Hrvatskoj od 2002. godine
predstavlja izrazitu razliku u usporedbi s većinom zemalja u istočnoj Europi i regiji Europe i Središnje Azije (ECA), u kojima je rast u posljednja dva desetljeća bio u osnovi pokretan povećanjem produktivnosti koje je
proizašlo iz unaprjeĎenja (i dovršenja strukturnih reformi).
Prikaz 2.2: Kretanja u dohotku po stanovniku kao udio
dohotka u SAD-u
Izvor: Prikaz stručnog tima
0.0
10.0
20.0
30.0
40.0
50.0
60.0
70.0
1992 1994 1996 1998 2000 2002 2004 2006
EU-27
Hrvatska
Zemlje gornjeg srednjeg dohotka
18
Moţe li Hrvatska ostvariti i odrţati više stope rasta?
2.6 S obzirom na ovakav obrazac rasta, moţe li Hrvatska ubrzati i odrţati više stope gospodarskog
rasta?7 Kako bismo odgovorili na ovo pitanje, procjenjujemo potencijalni output Hrvatske (tj. razinu outputa
gdje su proizvodni faktori potpuno iskorišteni na danoj razini tehnologije) pomoću tih dvaju pristupa. Prvo,
jednostavno produţujemo Cobb-Douglasovu funkciju izračuna rasta: ovaj pristup procjenjuje potencijalni rast
outputa od 4,9 posto godišnje, upravo oko nedavnih stopa rasta.
2.7 Druga tehnika koja se upotrebljava u svrhu izraĉuna potencijalnog outputa Hrvatske, Hodrick-
Prescottov filtar (HP-filtar), daje sliĉan rezultat s procjenom rasta izmeĊu 4,6 i 4,8 posto. HP-filtar pomaţe
utvrditi koliko se fluktuacije rasta u Hrvatskoj u prošlosti mogu pripisati komponenti kretanja uklanjanjem
privremenih poremećaja u poslovnom ciklusu. Rezultat dobiven primjenom HP-filtra upućuje na to da je nedavni
rast u Hrvatskoj općenito bio prilično blizu izračunatog rasta potencijalnog outputa (s iznimkom 1998. godine i
prethodnog razdoblja zbog izuzetno velike volatilnosti). Najveći negativni jaz zabiljeţen je u razdoblju 1999-
7 Trenutna financijska kriza iskrivljuje rasprave o potencijalnom rastu i konvergenciji. Autori drţe da je riječ o privremenom
stanju, a premda takve okolnosti utječu na kratkoročne izglede, one ipak ne mijenjaju dugoročni smjer konvergencije.
Izračuni koji slijede izvedeni su s prilagoĎenim podacima koji oponašaju ponašanje hrvatskog gospodarstva prije krize.
Prikaz 2.1: Udjel u obujmu proizvodnje u Hrvatskoj 2000-2007, % bodova
Struktura sektora Struktura strane potraţnje
-2
0
2
4
6
8
2001
2002
2003
2004
2005
2006
2007
2007
%
Construction Industry Financial intermediation
Transport Hotels and restaurants Public sector
Agriculture Trade GVA
-8
-6
-4
-2
0
2
4
6
8
10
12
14
2001
2002
2003
2004
2005
2006
2007
2008
%
Household consumption Government consumption
Gross fixed capital formation Net foreign demand
GDP
Izvori: DZS; te izračuni osoblja Banke.
Prikaz 2.2: Izraĉun rasta za Hrvatsku (1994-2010) Prikaz 2.3: Realni i potencijalni output (HP-Filter)
Izvori: Izračuni osoblja Banke na temelju podataka DZS.
-1
0
1
2
3
4
5
6
1994-2001 2002-2006 2007-2010 (p)
Ukupna faktorska produktivnost Kapital Zaposlenost
-1.0
1.0
3.0
5.0
7.0
9.0
1995 1996 1997 1998 1999
2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008
2009 2010
realni BDP potencijalni BDP
19
2001. godine, što se moţe objasniti kao element koji odraţava recesiju i prve godine oporavka. U ostalom dijelu
razdoblja, rast realnog BDP-a bio je vrlo blizu rastu potencijalnog BDP-u. Ovaj rezultat okvirno tumačimo kao
konvergenciju prema uravnoteţenoj stazi rasta, koja zatim implicira, prema standardnoj teoriji rasta, da će učinci
povoljnih šokova u prošlosti u Hrvatskoj koji su pridonijeli zdravom rastu uskoro prestati i treba naći (stvoriti)
nove izvore rasta (pozitivne šokove) ako ţelimo zadrţati značajan rast. Drugim riječima, Hrvatska bi trebala
mobilizirati neiskorištene (potencijalne) izvore rasta (v. Okvir 2.1).
20
0
20
40
60
80
100
1990 1995 2000 2005 2010 2015 2020 2025 2030
Euro area GDP
per capita level
Current rate of
convergence
Rate of
convergence after
the shock
Structural
shock
%
-5
-3
-1
1
3
5
7
9
1990 1995 2000 2005 2010 2015 2020 2025
Structural
shock
Steady state
Structural
shock
Current long-
run path of
grow th
Convergence to
0% grow th steady
state
%
Current rate of
grow th
Razvoj BDP-a po stanovniku s obzirom na podruĉje eura
Prikaz ubrzanja gospodarskog rasta
Izvor: WDI, Svjetska banka 2008.
Okvir 2.1 Ekonomska konvergencija u Hrvatskoj i EU: kretanje prema stazi većeg i dugotrajnijeg
rasta
K
K1
K2
K3
K4
K5
K6
K7
K8
K9
K10
L1 L2 L3 L4 L5 L6 L7 L8 L9 L10
K
L
Productively
inneficient
points
The production psossibilities frontier (PPF) maps the
maximum output that can be produced w ith the
available resources
Productively
eficient
points
Continious shifts
of the PPF are
required in order
to sustain
economic grow th
Ubrzanje gospodarskog rasta i granice mogućnosti proizv.
Izvor: WDI, Svjetska banka 2008.
Dugoročni gospodarski rast u Hrvatskoj središnja je točka gospodarskog programa političara i donositelja politike. Unatoč ravnomjernom
dugoročnom smjeru gospodarskog rasta uočenom u proteklim godinama,
još uvijek postoji zabrinutost zbog toga je li sadašnji put rasta (postojano stanje) dovoljan da Hrvatska postigne konvergenciju s obzirom na EU u
razumnom vremenskom razdoblju.
Eksponencijalne značajke dugoročnije ekonomske konvergencije moţe pogoršati razlike u ţivotnom standard meĎu drţavama. Na primjer, uz
sadašnje postojano stanje stopa rasta koje variraju u rasponu 4%-5%,
Hrvatska bi udvostručila svoj BDP, koji bi dosegao razinu područja eura, u roku od 28 godina. MeĎutim, kad bi Hrvatska bila u stanju prijeći u
postojano stanje sa stopama rasta sličnima onima kod ―azijskih tigrova‖,
recimo, 8%, Hrvatska bi konvergirala na razinu područja eura u samo 10
godina. Prvi dijagram desno prikazuje taj izazov.
Polazna točka za kretanje prema novom, postojanom stanju je pozitivna
strukturna promjena (šok) koja bi pokrenula ―rezerve rasta‖ Hrvatske. Takvu promjenu mogle bi pokrenuti dobre ekonomske politike; poboljšanja u
uvjetima trgovanja i promjena u političkim preferencijama izmeĎu ostalih
dogaĎaja. MeĎutim, jedan izazov u utvrĎivanju takve ―dobre‖ ekonomske politike je da je ekonomska literature prilično neodreĎena u smislu mogućih
―recepata‖. Doista, glavni zaključak nedavnog pregleda 80 slučajeva brzog i
ravnomjernog gospodarskog rasta u posljednjih pola stoljeća je da je vrlo teško predvidjeti ubrzanja rasta (v. Hausmann, Prichett i Rodrik, 2005.).
Postojanje smanjenih prihoda u nekom gospodarstvu izaziva odljev u rastu,
a to dugoročno vodi postojanom stanju sa stopama rasta u prosjeku jednakim nuli. To je prikazano u drugom dijagramu desno. Jedan način za prekid
postojanog stanja bio bi pomoću stalnih ubrzanja ekonomskog rasta ili strukturnih šokova kojima bi se granice ekonomskih mogućnosti za
proizvodnju pomakle prema desno, npr. usvajanjem novih tehnologija koje
poboljšavaju marginalnu produktivnost i/ili stvaraju proces kreativne destrukcije u smislu schumpeterijanskog modela. Još jedan način bio bi
jačanje uvjeta trgovanja izravnim povećanjem TFP poboljšanjima u
poslovnom okruţenju ili investicijskoj klimi. Ta poboljšanja bila bi predstavljena kao promjene u danim varijablama u tipičnim modelima rasta
kojima se predviĎa pomak na novi dugoročni put rasta; meĎutim, dugoročno
će opadajuća dobit (diminishing returns dictatorship) koju predviĎa neoklasična škola nepovratno ponovno usporiti rast.
Ravnomjeran gospodarski rast u ovom kontekstu implicira stalne pomake
granice proizvodnih mogućnosti (PPF) prema desno. Uz pretpostavku da Hrvatska proizvodi učinkovito u granici, usvajanje novih inovacija,
poboljšanja uvjeta trgovanja ili povećanja produktivnosti uklanja PPF, u
razdoblju izmeĎu ravnoteţe postojanog stanja i nove ravnoteţe, gospodarstvo će eksperimentirati s odrţanim i visokim stopama rasta. Kada
bi se došlo unutar nove granice—i uz pretpostavku da postoji učinkovitost
raspodjele i odatle i mješavina inputa (kapitala i rada) ispuni preferencije pojedinaca — jedini način za odrţavanje rasta bio bi pomoću druge
strukturne promjene koja bi ponovno pomakla PPF.
21
B. ŠTO SU ―REZERVE RASTA‖ HRVATSKE?
2.8 Razine ulaganja u Hrvatskoj već su visoke u usporedbi sa zemljama gornjeg srednjeg dohotka, ali
je njihov uĉinak na rast bio je relativno ograniĉen. Stope ulaganja u Hrvatskoj povećavaju se više od 10
godina, i u prosjeku su iznosile više od 29 posto BDP-a tijekom razdoblja 2003-2007, što je visoko prema
standardima u gospodarstvima gornjeg srednjeg dohotka (UMIC) i više od brzo rastućih gospodarstava u regiji
(npr. Latvija). Ukupno se 65 posto u Hrvatskoj ulaganja odnosi na graĎevinarstvo, u usporedbi sa 35-postotnim
udjelom ulaganja u strojeve i opremu. Iako se moţe očekivati da će ulaganja u infrastrukturu imati pozitivan
učinak na rast – velik dio ovih ulaganja u Hrvatskokj bio je, na primjer, povezan s obnovom cesta – takoĎer je
vaţno imati na umu da infrastrukturna ulaganja, osobito kada se radi o ulaganjima u infrastrukturu od strane
javnog sektora, vrlo često mogu uključivati socijalno neučinkovite izbore (tj. ulaganja koja bi mogla imati višu
društvenu stopu povrata drugdje u gospodarstvu). Javna ulaganja odgovarala su u prosjeku više od 40 posto
ukupnog bruto ulaganja u dugotrajnu imovinu u Hrvatskoj (GFKF) u 2002-07. Niska ulaganja u strojeve i
opremu, s druge strane, impliciraju rastuću „zastarjelost― osnovnog kapitala u usporedbi sa svjetskim granicama.
Donekle „zastario― kapital je vjerojatno objašnjenje zašto je elastičnost rasta prema GFKF u Hrvatskoj (odnosno,
prijemljivost rasta prema ulaganjima) za 2/3 niţa nego u Latviji. Razlika je značajna: Hrvatska bi dostigla
prosječnu stopu rasta višu za 1,5 postotna boda (5,8 posto umjesto 4,3 posto) kad bi vrijednost njezine
elastičnosti bila ista kao u Latviji izmeĎu 1995. i 2005. godine.
2.9 Kroniĉno niska razina sudjelovanja radne snage u Hrvatskoj zajedno s neusklaĊenostima steĉenih
znanja i vještina s potrebama u gospodarstvu izazovi su i prepreke povećanju doprinosa radne snage
rastu. Hrvatska ima jednu od najniţih stopa sudjelovanja u trţištima rada meĎu europskim zemljama, i drugu po
redu najveću stopu nezaposlenosti meĎu zemljama EU-a. Socijalna skrb i mirovinski program koji destimuliraju
pojedince da sudjeluju u trţištima rada; rastući jaz u znanjima i vještinama koji sprečava potraţnju za radnom
snagom; sve više stope nezaposlenosti; kao i preostali kruti radni propisi koji poduzećima oteţavaju prilagodbu
veličine svoje radne snage poslovnom ciklusu (iako hrvatsko trţište rada ne izgleda meĎu najkrutijima u regiji),
sve su to čimbenici koji sprječavaju doprinos rada gospodarskom rastu. S druge strane, ako iskustvo razdoblja
2002-2006. moţe posluţiti kao pokazatelj, povećanja udjela radne snage izgleda moguće. Za oslobaĎanje
potencijala rasta trţišta rada u Hrvatskoj bit će potrebno rješavati neka gore spomenuta pitanja. U 3. poglavlju
ovog izvješća detaljnije raspravljamo o tome kako bi to Hrvatska mogla uraditi.
2.10 Nekoliko ĉimbenika upućuje na mogućnost postizanja viših stopa TFP u Hrvatskoj. Prvo, udio
zaposlenosti u javnom sektoru tijekom razdoblja 1990-2006. je opao za nekih 17 postotnih bodova (sa 48,8 na
31,3 posto prema MOR-/ILO-u), u usporedbi sa padom od 46 bodova Bugarskoj (sa 76,5 na 30,5). Manji učinak
u Hrvatskoj moţe ukazivati na daljni prostor za smanjivanje i dalje prevelikog javnog sektora te na nedovršene
privatizacije (npr. brodogradnja i turizam). Zaposlenost u poljoprivredi, koja odgovara razini od oko 20 posto
ukupne zaposlenosti u 2007. godini (što je više nego dvostruko nego Bugarska) velika je u usporedbi s razinama
u zemljama UMIC, što ukazuje na daljnju potrebu za tranzicijom s nisko produktivne poljoprivrede (za vlastite
potrebe) na aktivnosti više produktivnosti. Nadalje, nedovršeno restrukturiranje poduzeća upućuje na to da manje
učinkovite tvrtke još uvijek čine velik udio hrvatskog outputa, smanjujući prosječnu produktivnost. Analiza
uraĎena za ovo izvješće pokazuje da su veće tvrtke manje učinkovite od manjih poduzeća (kada se kontroliraju
drugi čimbenici).8 Poduzeća u Hrvatskoj u 2005. godini bili su prosječno starija (20,6 godina) i veća (150
zaposlenika) nego u usporedivim zemljama.9 Ova niska dinamika trţišta u Hrvatskoj odgovara relativno
neizvjesnom razvoju ―novih‖ (malih i srednjih) poduzeća. U Poglavlju 4. ovog izvješća raspravlja se kako
Hrvatska moţe ostvariti veće dobitke od produktivnosti poboljšanjem (i) alokativne i (ii) tehničke učinkovitosti
(prosječna produktivnost). U svrhu ―endogeniziranja rasta‖ u Hrvatskoj, ovo izvješće će se takoĎer baviti
trgovinom i inovacijama (Poglavlje 5). U ostalom dijelu ovog odjeljka simuliramo moguće scenarije rasta.
8 Escribano i dr. (2008). Croatia Investment Climate Assessment (Procjena investicijske klime u Hrvatskoj), podloga za
izvješće. 9 U usporedbi sa 11,8 godina starosti u Češkoj Republici i 17,1 godina starosti u Bugarskoj. Čak i kad se u obzir uzmu samo
tvrtke koje su u početku bile privatne, većina hrvatskih tvrtaka još su uvijek relativno starije: medijanska starost je 9,6
godina u Hrvatskoj za tvrtke koje su osnovane kao privatne u usporedbi s medijanskom vrijednošću od 9 godina za sva
poduzeća u Češkoj Republici (SB, EBRD, BEEPS 2005.).
22
C. SCENARIJI RASTA
Uĉinak Lisabonskog programa: rezultati WorldScan CGEM10
2.11 Godine 2000. čelnici EU dogovorili su se o pretvaranju Europe u najkonkurentnije svjetsko
gospodarstvo. Sukladno tome, razraĎena je tzv. Lisabonska strategija, uključujući više specifičnih ciljeva s
namjerom njihova ostvarenja do 2010. godine. Razmotrit će se pet ciljeva koji su najrelevantniji za gospodarski
napredak i koji se mogu relativno dobro mjeriti, a učinci njihovog ispunjavanja na gospodarstvo bit će izračunati
za Hrvatsku:
(i) Dovršenje unutarnjeg trţišta za usluge: primjena načela ―zemlja porijekla‖ u cilju unaprjeĎenja
slobodnog protoka usluga meĎu zemljama i smanjenja prepreka;
(ii) Smanjenje administrativnog opterećenja;
(iii) Poboljšanje ljudskog kapitala, a tu je potrebno ostvariti sljedeće ciljeve do 2010. godine: prosječna
stopa od najviše 10 posto učenika koji se ispišu iz škole (tj. ne dovrše započeto obrazovanje); 85
posto 22-godišnjaka da završe bar više razrede srednjoškolskog obrazovanja; postotak niske
uspješnosti 15-godišnjaka u pismenosti da se smanji za najmanje 20 posto u usporedbi s 2000.
godinom; prosječna razina sudjelovanja u cjeloţivotnom učenju da bude najmanje 12,5 posto
odraslog stanovništva radne dobi (dobna skupina 25-64 godina); i da se ukupan broj osoba koje su
diplomirale u području matematike, znanosti i tehnologije (MS&T) poveća za bar 15 posto, uz
istodobno smanjenje nejednakosti spolova;
(iv) Cilj od 3 posto u izdacima za istraţivanja i razvoj (R&D) prema BDP-u;
(v) Cilj od 70 posto stope zaposlenosti kao proporcija u odnosu na stanovništvo u radnoj dobi.
2.12 U svrhu procjene uĉinaka ciljeva iz Lisabona na gospodarstvo upotrebljava se tzv. WorldScan
model, model opće ravnoteţe za svjetsko gospodarstvo. Model je povezan s posebnim ―satelitskim‖ pod-
modelima, računovodstvenim programima i podlogama u empirijskom radu koji prenose pet ciljeva iz Lisabona
u smisleni gospodarski model. Model kvantificira učinke politike uzimajući u obzir različite vrste povratnih
informacija. On uključuje povratne informacije u domaće gospodarstvo za drţave članice EU-a (na primjer,
učinak veće zaposlenosti na plaće) i MeĎunarodne povratne informacije (kao što su učinci na trgovinu). Procjene
za Hrvatska usporeĎuju se s onima za Rumunjsku, koja je 2007. godine ušla u EU, i onih za Češku Republiku i
Poljsku11
. Procjenjuju se učinci za 2025. i 2040. godinu. Nalazi za svaki od pet ciljeva iz Lisabona su sljedeći:
Unutarnje trţište za usluge: kada unutarnje trţište za usluge bude dovršeno, izvoz iz Hrvatske trebao
bi se povećati za 4,3 posto u 2025. (i za 4,7 posto 2040. godine). BDP bi se trebao povećati za 0,8 posto
2025. godine, odnosno za 1,6 posto 2040. godine;
Smanjenje administrativnog opterećenja: PredviĎa se da će 25-postotno smanjenje administrativnog
opterećenja povećati BDP za 2,4 posto u Hrvatskoj do 2025. Ovaj proporcionalni učinak ostaje isti u
2040. godini;
Povećanje ljudskog kapitala: Povećana razina ljudskog kapitala ima dugoročnu korist, ali nameće
kratkoročne troškove ulaganja. U 2025. godini predviĎa se da će hrvatski BDP biti za 0,3 posto viši
nego u okolnostima u kojima se ne dogaĎaju takva poboljšanja, a do 2040. godine ovaj učinak dovest će
do povećanja na 2,0 posto;
Povećanje R&D: Povećanje godišnjih izdataka za R&D sa 1,2 BDP-a na 3,0 posto imat će jak učinak
na dohodak. Prema prognozama, 2025. godine hrvatski BDP bit će za 6,0 posto viši nego u okolnostima
u kojima ne dolazi do takve promjene, a do 2040. će se povećati za još dodatnih 8,2 posto;
Povećanje zaposlenosti: Učinci povećanja razine zaposlenosti na 70 posto su najveći. BDP će bio bi
17,7 posto viši u 2025, odnosno 22,5 posto veći do 2040. godine. MeĎutim, jedan razlog za ovaj
10
Lejour, A.M. i d r. (2008.): The Economic Effects of the Lisbon Agenda Targets: The Case of Croatia (Učinci na
gospodarstvo ciljeva Lisabonske strategije: slučaj Hrvatske) – podloga za ovo izvješće. 11
Bugarska je takoĎer ušla u EU 2007. godine, ali postoje problem s popratnim podacima Projekt analize globalne trgovine
(GTAP). U studiji postoje rezultati za Bugarsku, ali s njima treba postupati oprezno.
23
relativno velik učinak jest to što model uključuje samo bruto koristi jer je vrlo teško izraditi model
troškova povećanja zaposlenosti.
2.13 Ako se ovih pet podruĉja objedini, modelmom se procjenjuje da će kumulativni uĉinci ostvarenja
svih pet ciljeva dovesti do povećanja razine dohotka od 26,7 posto 2025 godine. Obujam potrošnje povećao
bi se za 21,6 posto, a izvoz za 36,8 posto. Naposljetku, prosječne realne plaće po radniku povale bi se za 3,6
posto u 2025. godini. Tim učincima najviše će pridonijeti ostvarivanje cilja od 70 posto zaposlenosti i povećanje
godišnjih izdataka za R&D na 3 posto (v. Tablicu 2.1).
Tablica 2.1: Ukupni uĉinci pet ciljeva iz Lisabona u 2025
Zaposlenost Ljudski kapital Usluge Administrativno
opterećenje
R&D Ukupno
(1) (2) (3) (4) (5) (6)
BDP
Hrvatska 15,7 0,3 0,8 2,4 5,8 26,7
Poljska 15,6 0,4 0,4 2,0 5,4 25,2
Češka Republika 5,5 0,1 1,5 1,7 4,9 14,3
Rumunjska 11,0 0,7 0,3 1,7 11,7 27,2
EU-27 6,3 0,4 0,1 1,5 4,5 13,3
Obujam potrošnje
Hrvatska 14,0 0,3 1,2 2,2 2,8 21,6
Poljska 13,8 0,3 0,6 1,8 3,2 20,6
Češka Republika 4,8 0,1 1,6 1,5 3,0 11,5
Rumunjska 9,6 0,6 0,5 1,5 7,7 21,2
EU-27 5,6 0,4 0,5 1,3 2,2 10,4
Obujam izvoza
Hrvatska 14,0 0,3 4,4 2,2 12,2 36,8
Poljska 16,6 0,5 3,3 2,1 8,2 33,7
Češka Republika 6,8 0,2 4,9 1,8 6,7 21,9
Rumunjska 9,5 0,5 2,1 1,5 13,6 29,6
EU-27 6,3 0,4 2,8 1,4 7,1 19,3
Realne plaće
Hrvatska -4,6 0,3 1,0 2,2 4,8 3,6
Poljska -5,8 0,3 0,6 1,8 5,5 2,0
Češka Republika -2,0 0,1 1,4 1,5 4,8 5,9
Rumunjska -7,7 0,6 0,4 1,5 14,6 8,4
EU-27 -3,4 0,4 0,6 1,4 5,7 4,6
Izvor: Simulacije WorldScan,
Napomena: Brojke u stupcima (2)-(5) su relativne promjene od simulacija politika u prethodnom stupcu u 2025. godini.
U stupcu (1) i (6) brojke su relativne promjene od polaznih vrijednosti.
Regresija rasta
2.14 U svrhu utvrĊivanja glavnih odrednica rasta u Hrvatskoj, obavljen je niz regresija rasta12
. Panel
podaci za regresije rasta sastojali su se od odabira 26 zemalja u razdoblju 1995-200613
.
2.15 Tehniĉki aspekti analize. Prema Durlaufu, Johnsonu i Templeu (2005), dvije su pretpostavke u vezi s
regresijama rasta: homogena kosina i heterogene kosine u više zemalja. Pretpostavka homogene kosine bila je
najprimjerenija za upotrebu za regresije rasta s obzirom na male vremenske nizove (T) i velik broj zemalja (N) u
uzorku, budući da alternativna pretpostavka heterogene kosine zahtijeva i velik T i velik N. MeĎu estimatorima
12
Detalje o regresijama rasta v. u radu Sawade i Corree (2008.) - to je jedna od podloga za ovo izvješće. 13
26 zemalja predstavljaju zemlje EU-a, Tursku, Hrvatsku i SAD, osim Latvije, Malte, Litve i Luksemburga zbog
nepostojanja podataka o prosječnim godinama školovanja. SAD su bile uvrštene kao jedno od glavnih gospodarstava.
24
za pretpostavku homogene kosine utvrĎene su dvije metode: estimator poopćenih najmanjih kvadrata (GLS)
nasumičnih učinaka (RE) i poopćene metode momenta (GMM)14. Gornja granica β konvergencije dobivena je
zbirnim OLS estimatorom, prema Bondu (2002), dok je donja granica od β utvrĎena korištenjem estimatora
fiksnih učinaka (FE). Budući da su oni pristrani u suprotnim smjerovima, konzistentni estimatori će biti izmeĎu
ili bar oko donje ili gornje granice. Naposljetku je odabran RE GLS estimator nakon što je Hausmanovo
ispitivanje pokazalo da je dosljedniji od FE estimatora, koji ne uključuje učinke u cijeloj zemlji. Za usporedbu je
odabran GMM estimator s jednom fazom i robusnim sustavom, prema Bondu (2002) i Roodmanu (2006), s
obzirom na mali T i veliki N. Tako su dobiveni koeficijenti za eksplanatorne varijable korištenjem RE GLS
estimatora i GMM estimatora s jednom fazom i robusnim sustavom.
2.16 Rezultati dobiveni pomoću RE-GLS estimatora potvrĊuju da 10 posto poboljšanja u inovacijama
(mjereni kao broj novih patenata izdanih na svaki milijun radnika), trgovini (stvarna otvorenost),
financijskom sustavu (pokazatelj financijskog rizika), privatizaciji (udio zaposlenosti u BDP-u) i ljudskom
kapitalu (godine školovanja) dat će statistiĉki znaĉajan poticaj razini realnog BDP-a (mjerenog na osnovi
pariteta kupovne moći, PPP/PKM). Smanjenje u fiskalnom opterećenju (pokazatelj fiskalnog opterećenja)
ima sliĉan uĉinak15
. RE-GLS i GMM estimator pokazuju slične rezultate u smislu realnih povećanja BDP-a po
stanovniku budući da odabrane varijable konvergiraju na razinu 7. najbolje zemlje i razinu najbolje praske (v.
Sliku 2.7).
14
Poglavlje 8 knjige Handbook of Economic Growth (Priručnik o gospodarskom rastu) iz 2005, urednici Philippe Aghion i
Steven N. Durlauf. 15
Postotno povećanje ovisi o razini vrijednosti. Na primjer, 10 posto patenata na milijun radnika moţe biti nisko u
Hrvatskoj. Zbog toga učinak izgleda nizak, a učinak udjela investicija u BDP-u moţe biti velik jer je 10 posto njegove
vrijednosti za 2006. godinu u Hrvatskoj veliko. Drugim riječima, učinci prikazani na Slici 2.7 moţda su potcijenjeni za
patente i precijenjeni za udjel investicija u BDP-u.
25
Prikaz 2.4: Povećanje u realnom BDP-u po stanovniku (PKM)
Prikaz 2.5: Procjena promjene u realnom BDP-u po stanovniku (PPP/PKM) kao reakcija na promjene u ostalim
varijablama
2.17 Poboljšanje vladavine prava i smanjenje udjela poljoprivrede u zaposlenosti vjerojatno će pridonijeti većem BDP-u po stanovniku. Patenti na milijun radnika, indeks vladavine prava i udio
poljoprivrede u zaposlenosti u visokoj su korelaciji, kako je prikazano dolje. Ako se udio poljoprivrede u zaposlenosti i indeks vladavine prava uključe u regresije navedene gore, koeficijenti udjela poljoprivrede u
zaposlenosti i indeks vladavine prava nisu značajni. Jedan od razloga takvog rezultata je da je udio poljoprivrede
% povećanje realnog BDP per capita u PKM ako se svaka varijabla poboljša za 10%, 2006.
0,11
0,04
0,54
0,53 0,83
0,46
3,96
2,16
0,25
0,08
0,21
2,65
0,46
0,35
0,19
0,02
0,07
0,24
0,0 6,0
Sve promijenjeno
Udio investicija u BDP-u
Realna otvorenost
Patenti na milijun radnika
Indeks financijskog rizika
Privatno zapošljavanje %
Stopa nataliteta
Indeks fiskalnog opterećenja
Prosjek godina školovanja
RE GLS Sys GMM jed.: %
% povećanje realnog BDP per capita u PKM ako se varijabila promijeni na najbolju 7. raz. 2006.
0,49
0,87
0,30
1,01
1,10
1,65
0,46
0,88
1,54
0,30
0,22
2,89
-1,41
0,35
0,10
0,51
5,30
-0,31
-12,0 0,0 12,0
Sve promijenjeno
Udio investicija u BDP-u
Realna otvorenost
Patenti na mil. radnika
Indeks financijskog rizika
Privatno zapošljavanje %
Stopa nataliteta
Indeks fiskalnog opterećenja
Prosjek godina školovanja
RE GLS Sys GMM jed.: %
% povećanje u realnom BDP per capita u PKM ako se varijabla promijeni na najbolju razinu, 2006 .
3,42
0,86
1,15
0,62
1,28
0,40
0,77
1,73
0,73
2,18
0,95
1,12
0,92
0,89
2,43
10,7
0,18
9,8
0,0 12,0
Sve promijenjeno
Udio investicija u BDP-u
Realna otvorenost
Patenti na milijun radnika
Indeks financijskog rizika
Privatno zapošljavanje %
Stopa nataliteta
Indeks fiskalnog opterećenja
Prosjek godina školovanja
RE GLS Sys GMM jed.: %
26
u negativnoj korelaciji s industrijalizacijom, dok je vladavina prava u pozitivnoj korelaciji s provoĎenjem
zakona, što moţe odraziti sadašnje stanje okvira zaštite prava intelektualnog vlasništva (Tablica 2.2). Drugim
riječima, učinak na realni BDP po stanovniku (prema PPP/PKM) od 1-postotnog smanjenja zaposlenosti u
poljoprivredi i 1-postotno poboljšanje u vladavini prava bilo bi slično učinku od patenata na milijun radnika.
Tablica 2.2: Znaĉaj zaposlenosti u poljoprivredi i vladavine prava na BDP (PPP/PKM)
Udio poljoprivrede u zaposlenosti i patenti na milijun radnika: -0,7193
Patenti na milijun radnika i indeks vladavine prava: 0,8299
Udio poljoprivrede u zaposlenosti i indeks vladavine prava: -0,7673 Izvor: Izračun osoblja Svjetske banke, Istraživanje o ulagačkoj klimi (ICS).Hrvatska, 2007.
Procjena uĉinka razliĉitih stopa rasta TFP na gospodarsku konvergenciju
2.18 Primijenili smo osnovni model dinamičke opće ravnoteţe koji je upotrijebljen kao niz studija o
iskustvima rasta i depresijama (Kehoe i Prescott, 2007.) u svrhu simulacije različitih smjerova uravnoteţenog
rasta u Hrvatskoj pod tri različite pretpostavke rasta TFP. Prvi scenarij (osnovni scenarij) je jednostavna
ekstrapolacija sadašnjeg smjera trenda rasta. Drugi scenarij (arbitrarno smanjenje od 10 posto stope rasta TFP-a)
namjerava obuhvatiti trajni učinak na agregatni TFP odreĎenih gospodarskih politika koje mogu izazvati
nepravilnu raspodjelu resursa. Treći scenarij koristi se nedavnom stopom rasta TFP u Irskoj (prosječno 2,4
posto) kao mjerilo (benchmark) potencijalnog učinka mikroekonomskih reformi i institucija prilagoĎenih trţištu.
Prikaz 2.8 pokazuje rezultate (u odnosu prema SAD-u). U ―osnovnom‖ scenariju dohodak Hrvatske bi
odgovarao razini od 40,2 posto dohotka u SAD-u do 2020. godine; u slučaju negativnog šoka (drugi scenarij) on
bi dosegao 39,4 posto razine u SAD-u; dok bi u slučaju ―pozitivne politike‖ relativni dohodak u Hrvatskoj
porastao na 47,6 posto dohotka u SAD-u. Razlika izmeĎu trećeg i prvog scenarija moţe se tumačiti kao
ilustracija ―povećanja gospodarske konvergencije‖ iz gospodarskih politika koje potiču povećanje TFP u
Hrvatskoj.
Prikaz 2.6: Procjena uĉinaka povećanja TFP na rast pomoću dinamiĉkog
modela opće ravnoteţe
28
32
36
40
44
48
2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014 2015 2016 2017 2018 2019 2020 Godine
Dohodak u odnosu na dohodak SAD (%)
Scenarij visokog rasta TFP
Sadašnji put TFP Hrvatske
10% sadašnjeg TFP Hrvatske
Izvor: Gomes.V (2008.) Economic Growth and Predictions for Croatia: A General
Equilibrium Analysis (Gospodarski rast i prognoze za Hrvatsku: analiza opće ravnoteţe).
Podloga za ovo izvješće
27
2.19 Iako se u ovom izvješću ne analizira veliĉina drţave, vaţno je naglasiti da šira razmatranja
strategije rasta u Hrvatskoj takoĊer trebaju uzeti u obzir korist koju bi niţi javni izdaci, i zbog toga i niţe razine oporezivanja, mogle donijeti za dugoroĉan rast (v. Okvir 2.2).
2.20 Poglavlja ovog izvješća koja slijede iznose raspravu se o tome koje gospodarske politike bi mogle
pridonijeti pokretanju potencijalnih izvora gospodarskog rasta u Hrvatskoj utvrĎenih u ovom odjeljku, naime: (i)
povećanje sudjelovanja radne snage (povećanje zaposlenosti); (ii) povećanje produktivnosti; (iii) produbljivanje
trgovinske integracije; i (iv) poticanje tehnološkog napretka i inovacija.
28
Okvir 2.2: Rast i veliĉina drţave Biranje izmeĊu sadašnje i buduće generacije (meĊugeneracijski kompromis)
Prikaz 1—Oporezivanje u Hrvatskoj – dinamiĉke model opće
ravnoteţe
Prikaz 1 prikazuje bolju usklaĎenost dinamičkog modela opće
ravnoteţe s („podacima za―) putanju stvarnog rasta Hrvatske kada se u obzir uzme oporezivanje, a to je rezultat usklaĎen s istraţivanjem o
poslovnom ciklusu u Sjedinjenim Američkim Drţavama (McGrattan,
1994.).
Prikaz 2 iznosi naše procjene graničnih stopa poreza u RH u
razdoblju od 1997. do 2007. godine.
Zatim u model ugraĎujemo pretpostavljeno smanjenje poreza na potrošnju i poreza na rad od 2 posto godišnje do 2020. godine. To
predstavlja kumulativno smanjenje poreza na radnu snagu s 35,4
posto u 2007. godini na 27,2 posto u 2020, i smanjenje poreza na
potrošnju s 32,7 posto u 2007. godini na 27,2 posto u 2020. godini.
To smanjenje poreza stvara povećanje outputa u 2020. od 9,8 posto
[???]u osnovnom scenariju (tj. razinu dohotka koja odgovara razini
od 47 posto dohotka u SAD-u nasuprot 40 posto) i gotovo 10 posto u
scenariju visoke stope rasta (tj. 52,3 posto dohotka SAD-a nasuprot 47,6 posto). Vaţno je napomenuti da rast outputa proizlazi iz višeg
TFP-a i intenziteta rada. Prikaz 3 prikazuje učinak poreznog
smanjenja na putanju rasta Hrvatske.
Što je potrebno za stvaranje ovog učinka? Smanjenje razina
oporezivanja u Hrvatskoj naposljetku zahtijeva dosljedna smanjenja
javnih izdataka. Ukupno porezno opterećenje u Hrvatskoj – na razini
oko 35 posto BDP-a – je otprilike tri postotna boda više od prosjeka u EU-10. MeĎutim, odrţivost javnog duga sugerira da smanjenje
poreza zahtijeva da se poduzmu o odgovarajuće smanjenje izdataka i
mjere restrukturiranja. Načini restrukturiranja potrošnje prezentirani
su u sedam sektora u nedavno objavljenoj Analizi javnih financija u
Hrvatskoj iz 2008. godine.
To izvješće pokazuje, osobito, učinak socijalnih transfera, osobito mirovinskih, u ukupnim izdacima. Sa sve starijim stanovništvom,
udio starijih osoba koje primaju mirovine već premašuje postotak
stanovništva radne dobi. Mirovine su osobit izazov u cijeloj ECA
regiji, ali situacija u Hrvatskoj je pogoršana relativno dareţljivim
obuhvatom mirovinama i niţim razinama zaposlenosti.
U ovom se Izvješću takoĎer raspravlja o različitim alternativama za
rješavanje ove problematike, uključujući postupno povećanje dobi za umirovljenje za ţene na 65 godina. Koliko god politički kompleksne
reforme socijalne sigurnosti mogu biti, sadašnja situacija odraţava
implicitni izbor u korist ţivotnog standarda sadašnjih generacija na
štetu ţivotnog standarda budućih generacija.
Prikaz 2 – Procjena marginalnih poreznih stopa 1997 -2007.
Prikaz 3: Simuliranje uĉinaka smanjenja poreza – dinamiĉki
model opće ravnoteţe
Izvor: Razrada osoblja na temelju rada Gomesa, V. (2008.): Economic Growth and Predictions for Croatia: A General Equilibrium Analysis. Podloga za ovo
Izvješće; i Svjetska banka (2008.): Analiza javnih financija u Hrvatskoj.
Detrendirani realni BDP po osobi radne dobii u Hrvatskoj
85
90
95
100
105
110
115
120
125
1995 1997 1999 2001 2003 2005 2007 2009
1990=100
podaci
porezni model
osnovni model
0.00 0.05 0.10 0.15 0.20 0.25 0.30 0.35 0.40 0.45 0.50
1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 Godine
Por.stopa porez na potrošnju
lporez na r-snagu
porez na kapital
28.00
32.00
36.00
40.00
44.00
48.00
52.00
2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014 2015 2016 2017 2018 2019 2020 Years
Dohodak kao udio u dohotku SAD (%)
scenarij visokog rasta TFP
Sadašnji put rasta TFP u Hrvatskoj
Sadašnji put u Hrv. - 2% smanj.poreza
scenarij visokog rasta TFP - 2% smanjenje poreza
29
3. POVEĆANJE DOPRINOSA RADNE SNAGE:
ZAPOSLENOST I LJUDSKI KAPITAL
3.1 Doprinos radne snage gospodarskom rastu Republike Hrvatske posljednjih godina je bio umjeren, premda je došlo do odreĊenog povećanja. Povećanje ponude radne snage pridonijelo je 1 postotni
bod od gotovo 5 posto prosječnog gospodarskog rasta u razdoblju 2002-2007. Ako bi Hrvatska mogla dovesti
svoju stopu zaposlenosti kao udjela radno aktivnog stanovništva na razinu ciljeva EU iz Lisabona (70 posto), ovo
izvješće procjenjuje da bi Hrvatska morala povećati svoje razine dohotka za 15,7 posto u 2025. godini (22,9
posto u 2040.) – što je vrijednost koja odgovara više nego dvostrukom očekivanom učinku ostvarenja ovog
lisabonskog cilja na zemlje EU-27 u cjelini.16
Koje su glavne prepreke povećanju doprinosa radne snage
gospodarskom rastu u Hrvatskoj?
A. DIJAGNOSTIKA TRŢIŠTA RADA
Povećanje zaposlenosti
3.2 Uspješnost trţišta rada u Hrvatskoj upućuje na prepreke s kojima se Hrvatska suoĉava u
naporima na povećanju doprinosa radne
snage gospodarskom rastu. Stopa
zaposlenosti (57,1 posto u 2007. godini) bila
je i još je uvijek meĎu najniţima u zemljama
EU-27. Uzrok tome je kombinacija visoke
razine nezaposlenosti (procjenjuje se na
blizu 9,1 posto početkom 2008. godine) i
niske stope sudjelovanja (oko 63 posto).
3.3 Jasno je da su navedeni rezultati
neusklaĊeni s rezultatima u drugim
tranzicijskim gospodarstvima Središnje
Europe. U 2007. godini razina
nezaposlenosti u Hrvatskoj bila je treća
najviša po redu, nakon Slovačke i Poljske (u
rasponu od 11 posto). S druge strane,
sudjelovanje radne snage bilo je na petoj
najniţoj razini, nakon Rumunjske, Italije,
MaĎarske i Poljske. Valja zamijetiti da, osim
Poljske, Hrvatska je jedina zemlja s
kombinacijom stopa visoke nezaposlenosti i
niskim sudjelovanjem radne snage.
Gledajući sve zajedno, izgleda da ti rezultati
upućuju na to da je hrvatsko trţište rada
jedinstveno ―neopremljeno‖ za pridonošenje
višem i ravnomjernom gospodarskom rastu
(vidjeti Tablicu 3.1.).
3.4 U jednoj fazi je niski udio
zaposlenosti u gospodarskom rastu bio
tipiĉna znaĉajka gospodarske tranzicije u
doslovno svim gospodarstvima Središnje Europe. Hrvatska ima mali udio radne
16
Lejour et al. (2008). The Economic Effects of the Lisbon Target on Croatia. Podloga za ovo izvješće.
Tablica 3.1: Stope zaposlenosti, nezaposlenosti i sudjelovanja, 2007.
Stopa
zaposlenosti a
Stopa
nezaposlenosti
Stopa
sudjelovanja
ILO/MOR a
Austrija 71,4 4,4 74,7
Belgija 62,0 7,5 67,1
Danska 77,1 3,8 80,2
Finska 70,3 6,9 75,6
Francuska 64,6 8,3 70,2
Njemačka 67,6 8,4 76,0
Ujed. Kraljevstvo 71,5 5,3 75,5
Grčka 61,4 8,3 67,0
Irska 69,1 4,6 72,4
Italija 58,7 8,3 62,5
Nizozemska 76,0 3,2 78,5
Portugal 67,8 8,1 74,1
Španjolska 65,6 8,3 71,6
Švedska 74,2 6,1 79,1
Poljska 57,0 9,6 63,2
Češka Republika 66,1 5,3 69,9
MaĎarska 57,3 7,4 61,9
Slovačka 60,7 11,1 68,3
Slovenija 67,8 4,9 71,3
Rumunjska 59,2 6,4 63,0
Bugarska 61,7 6,9 66,3
Ostatak EU-27 65,4 4,9 68,8
Hrvatska 57,1 9,6 63,4
a)15-64
Izvor: EUROSTAT, ILO/MOR
30
snage u gospodarskom rastu – 1-postotno povećanje BDP-a po stanovniku bilo je povezano sa samo 0,07-
postotnim povećanjem zaposlenosti u prosjeku u razdoblju 2001-06. Tijekom tranzicijskog procesa u većini
srednjoeuropskih gospodarstva je početna faza restrukturiranja poduzeća, kada je otpuštanje ―viškova‖ radnika
bila glavna strategija na razini tvrtke, bila dovršena do sredine 2000-ih. MeĎutim, u Hrvatskoj izgleda da velika
poduzeća još uvijek imaju prevelik broj zaposlenih, osobito poduzeća u drţavnom vlasništvu, na koje još uvijek
otpada velik udio ukupne zaposlenosti (32 posto ukupne zaposlenosti u 2007. godini). O fazi restrukturiranje
poduzeća u Hrvatskoj više će se raspravljati u Poglavlju 4. ovog izvješća. U ovom odjeljku bavimo se ponajprije
uzrocima niskog sudjelovanja radne snage i izravnijim čimbenicima ponude i potraţnje koji utječu na razine
zaposlenosti.
Demografski izazov
3.5 Demografska kretanja u Hrvatskoj pokazuju da je stanovništvo sve starije, s niskim stopama
nataliteta i zbog toga u budućnosti i sve manjom školskom i radnom populacijom. Veličina stanovništva
stagnira i vjerojatno će se u budućnosti i smanjivati. Smanjenje stanovništva djelomično se drţi pod kontrolom
izvjesnim migracijskim priljevima, koji su sada uglavnom iscrpljeni. Hrvatska se nalazi u demografskoj
kontrakciji - a to je i značajka regije. U razdoblju izmeĎu 1989. i 2004. godine, hrvatsko stanovništvo smanjeno
je za 1,2 posto, što je umjereno smanjenje u usporedbi s Bosnom i Hercegovinom, Bugarska, Rumunjskom ili
MaĎarskom. Prirodno smanjenje stanovništva činilo je 0,8 posto promjene stanovništva, a neto iseljavanje je
činilo preostalih 0,4 posto.
Prikaz 3.1: Promjena stanovništva u Središnjoj i Istoĉnoj Europi, 1989-2004.
Izvor: Baza podataka UNICEF TransMONEE i DSZ
3.6 Prema projekcijama, negativna demografska kretanja će se u srednjoroĉnom razdoblju zadrţati.
Očekuje se da će hrvatsko stanovništvo u razdoblju 2005-2050. ubrzano opadati. Iako su predviĎene stope
smrtnosti dojenčadi smanjenje sa 6,9 umrle dojenčadi na 1.000 ţivoroĎenih u razdoblju 2000-2005. godine na 5
u razdoblju 2025-2030. (i dalje će se smanjivati do 4,2 u razdoblju 2045-2050.), smrtnost će se u istom razdoblju
značajno povećati i nastavit će premašivati natalitet. Tako će u razdoblju 2005-2025. Hrvatska vjerojatno izgubiti
u prosjeku 14.000 stanovnika godišnje, dok će u razdoblju 2025-2050. ta Prikaz prema projekcijama iznositi
23.000 godišnje17
. Drugim riječima, hrvatsko će se stanovništvo prema projekcijama smanjiti za 6,1 posto u
razdoblju 2005-2025. i za 19 posto do 2050. Od susjednih zemalja, prema projekcijama će samo Albanija i Srbija
biljeţiti pozitivne demografske promjene.
17
UN World Population Prospects: the 2006 Revision Population Database (Izgledi za svjetsko stanovništvo UN-a: baza
podataka o stanovništvu – revizija 2006.)
-14,7% -13,2%
-6.0% -4,5%
0,0%
7,9%
-2,3% -1,2%
-20,0%
-10,0%
0,0%
10,0%
Bosna i Hercegovina
Bugarska Rumunjska MaĎarska Albanija Hrvatska Slovenija Makedonija
31
Prikaz 3.2: Projekcije promjena stanovništva u Središnjoj i Istoĉnoj Europi, 2005-2025.
Izvor: UN World Population Prospects: the 2006 Revision Population Database
3.7 Hrvatska prolazi kroz treću tranziciju – odnosno suoĉava se sa opadanjem broja stanovništva.
Ako se sadašnja demografska kretanja i demografske politike nastave, hrvatsko stanovništvo se neće samo
smanjivati, nego i postajati sve starije. Medijan starosti će se vjerojatno povećati sa 40,6 godina u 2005. na 45,4
u 2025. i na 48,7 u 2050. godini. Hrvatska će time prolaziti kroz treću tranziciju, odnosno tranziciju „sivljenja―,
što će se preklapati s nedavnom političkom i gospodarskom tranzicijom. Procjenjuje se da će očekivano trajanje
ţivota pri roĎenju biti 77,9 godina u razdoblju 2020-2025. godine i 80,6 godina u razdoblju 2045-2050. Donekle
izraţena nejednakost spolova će se vjerojatno nastaviti s obzirom na to da će očekivano trajanje ţivota ţenskog
stanovništva biti duţe nego ono muškog stanovništva (procjenjuje se 83,3 godina nasuprot 77,8 godina u
razdoblju 2045-2050). Prema procjenama, postotak stanovništva starosti 15-24 godine će se smanjivati sa 13,1
posto u 2005. na 9,6 posto u 2025. godini. Istodobno će se, prema projekcijama, skupina stanovništva u dobi od
60 godina i više povećati sa 22,1 posto ukupne vrijednosti u 2005. na 29,5 posto u 2025, odnosno na 35,5 posto
do 2050. godine. Starenje stanovništva predstavljat će ozbiljan izazov gospodarskom rastu zbog smanjenja radne
snage i povećanja troškova socijalne skrbi.
3.8 Iseljavanje, osobito kvalificiranih radnika, takoĊer će i dalje predstavljati izazov gospodarskom
rastu zemlje u budućnosti. Iako je meĎunarodna migracija vaţan kanal za prijenos tehnologije i znanja,
emigracija bolje obrazovanog stanovništva moţe dovesti do ―odljeva mozgova‖ za zemlju porijekla i time i
smanjenih stopa domaćih inovacija i usvajanja tehnologije. Procjenjuje se da je u 2000. godini bilo 479.000
Hrvata starosti 25 godina ili više koji ţive u zemljama OECD-a, što predstavlja prosječnu stopu migracije u svim
obrazovnim skupinama od 12,4 posto. Stopa emigracije kvalificiranih radnika18
u razdoblju 1990-2000. koja je
iznosila 29,4 posto bila je viša od stope emigracije nekvalificiranih radnika i bila je najviša u regiji, što je
predstavljalo ozbiljan odljeva mozgova iz Hrvatske19
.
Tablica 3.2: Stope migracije u zemlje OECD-a po obrazovnoj razini, %
Stopa migracije
radnika s
osnovnim
obrazovanjem
Stopa migracije
radnika sa
srednjoškolskim
obrazovanjem
Stopa migracije
radnika s
tercijarnim
obrazovanjem
Hrvatska 9,70 10,30 29,40
Bosna i Hercegovina 11,70 17,00 28,60
Makedonija 12,70 11,50 20,90
Albanija 4,50 9,00 20,00
Rumunjska 3,60 1,70 14,10
MaĎarska 2,40 3,70 12,10
Slovenija 4,90 4,10 11,00
Bugarska 8,60 6,00 5,80
Izvor: Docquier i Abdeslam Marfouk (2004.)
18
Kvalificirani radnici definiraju se kao osobe starosti 25 i više godina koje su završile tercijarno obrazovanje. 19
Frederic Docquier i Abdeslam Marfouk (2004.), ―Measuring the international mobility of skilled workers, JEL (Mjerenje
meĎunarodne mobilnosti kvalificiranih radnika)
-15,4% -9,9%
-6,3%
10,6%
-6,1%
1,0%
-1,6% -2,9%
-4,2%
-20%
-10%
0%
10%
20%
Bugarska Rumunjska MaĎarska Hrvatska BIH Slovenija Makedonija
Srbija Albanija
32
3.9 Sjedinjene Ameriĉke Drţave bile najpoţeljnije odredište hrvatskih kvalificiranih radnika, budući
da su privukle 29 posto od 98.000 drţavljana Hrvatske koji su ţivjeli u zemljama OECD-a. Njemačka i
Kanada su postale zemlje useljenja za 21,4 odnosno 19,5 posto kvalificiranih iseljenika.
3.10 Problem za Hrvatsku u sljedećem desetljeću bit će na koji naĉin uĉiniti visokokvalificirane
migrante pozitivnim ĉimbenikom u razvoju Hrvatske umjesto da iseljenje bude negativna pojava koja će
rezultirati gubicima. Procjenjuje se da će se u budućnosti za 24,1 posto mladih hrvatskih znanstvenika moći
reći da imaju vaţan iseljenički potencijal s obzirom na razlike u plaćama i bolje profesionalne mogućnosti koje
nude zemlje OECD-a20
. Iako bi
privlačenje visokokvalificiranih
migranata za dolazak u Hrvatsku bilo
korisno, osobito u sektorima u kojima
postoji potraţnja za radnicima, ne
postoji nikakva krovna migracijska
politika. Ova alternativna politika, iako
je vrlo relevantna i preporučljiva, u
ovom izvješću nije bila ispitivana u
smislu dodatnih rezervi rasta.
Zašto je u Hrvatskoj sudjelovanje
radne snage tako nisko?
3.11 Destimulacije za ponudu
radne snage u Hrvatskoj uvelike
proizlaze iz mirovinskog sustava.
Stope sudjelovanja na trţištu rada u
Hrvatskoj neuobičajeno su niske meĎu
muškarcima u naponu ţivotne dobi. To
moţe biti povezano, bar djelomično, s destimulacijama uzrokovanim ―braniteljskim‖ naknadama. Što se tiče
neiskorištenih mogućnosti rasta, taj rezultat moţe biti osobito skup budući da su takve osobe najvjerojatnije
glavni hranitelji obitelji u najproduktivnijoj dobi. Osim toga, niska efektivna dob za umirovljenje i općenito
nedovoljna financijska umanjenja za rano umirovljenje su, izgleda, glavni čimbenici koji destimuliraju
sudjelovanje na trţištu rada.
3.12 Mirovinski sustav u Hrvatskoj potiĉe rano ―povlaĉenje‖ radne snage, tj. prijevremeno
umirovljenje. Tome pridonosi više čimbenika. Prvo, politika prijevremenog umirovljenja koja se provodila u
devedesetim godinama 20. stoljeća u svrhu olakšavanja tenzija na trţištu rada povezanih s tranzicijom. Drugi
čimbenik bila je niska sluţbena dob za umirovljenje do 2008.21
Treće, niski čimbenik obračunavanja mirovine,
koji implicira da kasnije umirovljenje nije dovoljno nagraĎeno.22
Osim toga, propisi o minimalnoj mirovini
značajno smanjuju poticaje za duţi rad, osobito za radnike s niskim primanjima. Četvrto, visoke stope zamjene
za odreĎene kategorije radnika. Oni uključuju policiju, vojsku i branitelje. Na primjer, obiteljska i invalidska
mirovina branitelja značajno premašuju prosječnu plaću. U ovom kontekstu ―traţenje statusa branitelja je
preferirani put do sigurnosti dohotka‖23
. Naposljetku, fleksibilna pravila koja ureĎuju dodjelu invalidskih
mirovina čine sustav podloţan zloporabama. Okvir 3.1 prikazuje učinak hrvatskog sustava socijalne skrbi na
sudjelovanje na trţištu rada.
Okvir 3.1 Uĉinak sustava socijalne skrbi u Hrvatskoj na sudjelovanje na trţištu rada: prikaz
20
Mirjana Adamović, ―Migration of Young and Scientists: Actual and Potential Brain Drain from Croatia in the 1990s‖,
Master Thesis (2003.) (Migracije mladih znanstvenika: stvarni i potencijalni "odljev mozgova" iz Hrvatske devedesetih
godina – magisterij) 21
Od 2008. godine dob za umirovljenje je 65 godina za muškarce i 60 za ţene. 22
Do 2008. god. osobe koje su otišle u mirovinu prije nego što su navršile sluţbenu dob primale su mirovinu koja je bila za
24 post niţa. Od 2008. god. ta razlika je smanjena na 9 posto, čime je prijevremeno umirovljenje postalo značajno manje
skupo. 23
v. Crnković-Pozaić, 2008.
Prikaz 3.3: Najpoţeljnije zemlje odredišta meĊu zemljama OECD-a za
kvalificirane hrvatske iseljenike
Izvor: Docquier i Marfouk (2004.)
29.0%
21.4% 19.5%
11.3%
3.6% 2.8% 2.8% 2.4% 2.0% 1.6% 3.7%
0%
5%
10%
15%
20%
25%
30%
35%
SAD Njemačka Kanada
Australija
Franc. Austrija Švicarska
Vel. Britan. Italija Nizozemska
Ostalo
33
Hrvatski sustav socijalne skrbi destimulira sudjelovanje na trţištu rada na donjem kraju platne ljestvice. Iako sadašnji sustav
socijalne skrbi povećava veličinu radne snage, budući da većina naknada ovisi o korisnikovom formalnom statusu
nezaposlenosti, on nema za posljedicu više stope sudjelovanja u formalnom gospodarstvu. Njegova nedovoljno čvrsta
administracija dovodi do toga da su u sustavu moguće zloporabe, budući da se moţe kombinirati mnogo različitih naknada i
time se povećavaju ―rezervna primanja‖ pojedinca ili obitelji.
Na primjer, za obitelj sa 5 članova u kojoj su oba roditelja s niskim kvalifikacijama evidentirani kao nezaposleni bolje je
ţivjeti od naknada socijalne skrbi nego se uključiti u sluţbeno gospodarstvo. Ako otac dobiva naknadu za nezaposlenost,
koja iznosi 1.200 HRK mjesečno, nezaposlena majka prima naknadu za uzdrţavanje u iznosu od 400 HRK mjesečno, te
dječji doplatak u iznosu od 274 HRK po djetetu i 1.663 HRK za treće dijete u obitelji, i oba roditelja zarade od 1.000 HRK
do 1.420 HRK neoporezivo od rada u neformalnom gospodarstvu (―na crno‖), obitelj bi imala bolja primanja ako ostane
izvan formalnog sektora. Njihova ukupna zarada iznosi 6.506 HRK, što je više od stvarne neto plaće osoba s osnovnim
obrazovanjem koja radi u formalnom gospodarstvu.
Razmatranje naknada koje se nude braniteljima moţe navesti na sličan zaključak, prema kojem sadašnji zakonodavni okvir
stvara kulturu ovisnosti o naknadama, osobito na niţoj razini ljestvice primanja.
Izvor: Na temelju rada Crnković-Pozaić, S. (2008.). Effects of Legislation, Policy and Institutions on Labor Force Participation (Učinci zakonodavstva,
politike i institucija na sudjelovanje radne snage) - Podloga za Izvješće.
Okvir 3.2: Sustav naknada za nezaposlenost u Hrvatskoj
Glavne značajke sustava (stanje 2007. godine) mogu se ukratko opisati kako slijedi:
Financiranje: porez na plaće od 1,7 posto plaća poslodavac.
Ispunjavanje uvjeta: najmanje 9 mjeseci sluţbe u prethodna 24 mjeseca. Novozaposleni bez prethodnog radnog iskustva,
kao i osobe koje dobrovoljno prekinu zaposlenje, ne ispunjavaju uvjete za naknadu za nezaposlenost.
Iznos naknade: naknada je povezana s prošlom zaradom (3 mjeseca prije evidentiranja) ovisno o minimalno 20 posto
prosječne plaće, i maksimuma koji utvrĎuje Ministarstvo financija (1.200 kuna sa stanjem u listopadu 2007.). U praksi gotovo
svi nezaposleni primaju maksimalan iznos, i time je de facto naknada za nezaposlenost paušalna stopa.
Stopa zamjene za naknadu: prosječna i naknada za nezaposlenost iznosi 25 posto prosječne neto plaće u nacionalnom
gospodarstvu (stanje 2007. god.).
Trajanje: ovisi o duţini radnog staţa. Minimalno trajanje je 78 dana za nezaposlenog a radnim staţem kraćim od 2 godine.
Najduţe trajanje je 390 dana za nezaposlene s radnim staţem od 10 godina ili duţim. MeĎutim, naknada je neograničenog
trajanja za muškarce sa 35 i ţene sa 30 godina staţa (naknada se plaća dok ne steknu pravo na mirovinu).
Obuhvat: oko 23 posto evidentiranih nezaposlenih prima naknadu za nezaposlenost (stanje 2007. god.). Nizak obuhvat
uvelike odraţava visok udio dugotrajno nezaposlenih i novozaposlenih bez prethodnog radnog iskustva (koji ne ispunjavaju
uvjete za naknade za nezaposlenost) u ukupnom evidentiranom broju nezaposlenih.
Naknade ovisne o evidentiranju nezaposlenosti: zdravstveno osiguranje (de facto, iako ne i de iure), rodiljne naknade,
naknade za socijalnu pomoć – naknade za uzdrţavanje (za osobe radne dobi), različite nenovčane naknade (npr. besplatan
javni prijevoz, smanjene naknade za dječji vrtić), subvencije za zapošljavanje branitelja.
Procjena: sustav naknada za nezaposlenost u Hrvatskoj ne izgleda pretjerano dareţljiv. Stopa zamjene za naknade je niska,
kao i obuhvat naknadom. Trajanje naknade je ograničeno i uobičajeno po europskim standardima. Prema tome, sustav
naknada za nezaposlenost stvara samo ograničenu destimulaciju za ponudu radne snage. Iako sustav stvara poticaje za
evidentiranje u Zavodima za zapošljavanje, on jedva da podupire neaktivnost ili nezaposlenost. Naposljetku, 46 posto
evidentiranih nezaposlenih muškaraca i 20 posto ţena nije bilo nezaposleno prema definiciji MeĎunarodne organizacije rada
(ILO/MOR) (podaci iz 2007. god.).
Izvor: Crnković-Pozaić (2008.).
3.13 Za razliku od toga, izgleda da sustav naknada za nezaposlenost nema znaĉajan uĉinak na efektivnu ponudu radne snage. Okvir 3.2 ukratko navodi glavne značajke sustava naknada za nezaposlenost u
Hrvatskoj. Niska stopa zamjene za naknade (25 posto) i ograničeno trajanje naknade upućuju na to da je destimulacija ponude radne snage koju stvara sustav ograničena. Naknadu za nezaposlenost prima manje od ¼
34
nezaposlenih. Sustav moţe poticati ljude da rade u neformalnom sektoru i istodobno podnose zahtjev za naknadu
za nezaposlenost, ali on stvara malo poticaja za povlačenje radne snage (iz svijeta rada).
Zbog ĉega se povećava stopa nezaposlenosti?
Troškovi radne snage
3.14 Jedan ĉimbenik
koji utjeĉe na stopu
nezaposlenosti u
Hrvatskoj je relativno
visok trošak radne snage.
Prethodna studija Svjetske
banke o trţištu rada u
Hrvatskoj pokazala je da
su plaće u Hrvatskoj
neproporcionalno visoke
(Rutkowski 2003.). Na
primjer, u 2000. godini
bruto nacionalni dohodak
(BND) po stanovniku u
Hrvatskoj bio je otprilike
isti kao u susjednoj
MaĎarskoj. MeĎutim,
hrvatski radnici imali su
plaće koje su bile u
prosjeku za 60 posto više
od onih kod njihovih
maĎarskih kolega. Prema
BND-u po stanovniku kao
grubi pokazatelj za produktivnost radne snage, to upućuje na to da su jedinični troškovi radne snage u Hrvatskoj
visoki, viši nego u njezinim regionalnim konkurentima - takmacima odnosno ―suparnicima‖. Jedinični trošak
radne snage u industrijskom sektoru u Hrvatskoj donekle je opao od 2000. MeĎutim, 7-postotno opadanje bilo je
prilično umjereno. Što je još najvaţnije, jedinični troškovi radne snage takoĎer su opali u nekim konkurentima
Hrvatske u regiji. Ovo izvješće procjenjuje da realne plaće i produktivnost zajedno čine gotovo ½ varijacije u
potraţnji radne snage na razini tvrtaka u sektoru preraĎivačke industrije24
.
3.15 Plaće su u Hrvatskoj visoke u usporedbi s produktivnošću radne snage po regionalnim
standardima. Slijedom toga su jedinični troškovi radne snage visoki. U Sloveniji su plaće više u apsolutnim
iznosima (za gotovo 30 posto), ali produktivnost radne snage je mnogo viša (za 45 posto). Prema tome, unatoč
višim plaćama, slovenski radnici su jeftiniji od hrvatskih. Usporedba s MaĎarskom i Slovačkom pokazuje čak i
više. I u MaĎarskoj i u Slovačkoj plaće u industriji su značajno niţe (25 odnosno 40 posto), iako je u obje zemlje
produktivnost radne snage nešto viša nego u Hrvatskoj. Kao rezultat, maĎarski ili slovački radnici su 30 do 40
posto manje skupi od njihovih hrvatskih kolega. U svijetu čija je značajka visoka mobilnost kapitala moţe biti
isplativije ulagati u industrije u MaĎarskoj ili Slovačkoj nego u Hrvatskoj.
3.16 Zašto su u Hrvatskoj plaće visoke u odnosu prema produktivnosti? Nekoliko je mogućih odgovora.
Prvo, nekonkurentno utvrĎivanje plaća u još uvijek velikom javnom sektoru. Plaće u javnom sektoru utvrĎuju
„rezervne plaće― (zajamčene minimalne plaće - reservation wages) i time takoĎer utječu na plaće u privatnom
sektoru. Drugo, kruta zaštita zaposlenja koje daje insajderima – onim radnicima koji imaju sigurne poslove –
jaku pregovaračku moć. Treće, jaka prisutnost sindikata (osobito u javnom sektoru), i veliko pokriće kolektivnim
24
Escribano i dr. (2008.). Croatia Investment Climate Assessment (Procjena ulagačke klime u Hrvatskoj). Podloga za ovo
izvješće.
Prikaz 3.4: Jediniĉni trošak radne snage je viši u Hrvatskoj nego u njezinim
―takmacima‖ u regiji
Napomena: Plaće su izraţene u sadašnjim eurima.
Produktivnost radne snage = bruto dodana vrijednost (u sadašnjim eurima) po zaposleniku.
Jedinični trošak radne snage = plaća/ produktivnost radne snage.
Izvor: Eurostat, WIIW, Drţavni zavod za statistiku; izračuni osoblja Banke.
Plaće, produktivnost rada i jedinični troškovi rada u industriji
Hrvatska nasuprot regionalnih konkurenata 2006
0
20
40
60
80
100
120
140
160
Hrvatska Poljska Slovenija MaĎarska Bugarska Slovačka
% Plaće Produkt. rada Jed.troškovi rada
35
ugovorom daje sindikatima moć da utvrĎuju plaće.25
Četvrto, umjereno visoki porezi na plaću i drugi porezi na
rad, koji podiţu trošak radne snage s obzirom na razinu plaća, a osobito kad su povezani s minimalnom plaćom
(koja utvrĎuje donji prag plaće i time sprečava prebacivanje poreza natrag na radnike). I posljednje, ali ne
najmanje vaţno, neusklaĎenost stečenih znanja i vještina s potrebama u gospodarstvu. Svi ti čimbenici obično
djeluju jedni na druge i time daju komplementarna, a ne ―konkurentna‖ objašnjenja. Osobito prva tri čimbenika:
velik broj zaposlenih u javnom sektoru, kruti propisi o zaštiti radnika i pregovaračka moć sindikata nisu neovisni
i obično meĎusobno djeluju i ojačavaju jedni druge.
3.17 Koji je relativni doprinos spomenutih ĉimbenika na pritiske za povećanje plaća u Hrvatskoj? Na
ovo vaţno pitanje ne moţe se odgovoriti bez dodatnog dubljeg istraţivanja. Izgleda da prva tri navedena
čimbenika - velik javni sektor, kruta zaštita zaposlenih i jaka pregovaračka moć sindikata - stvaraju snaţnu
sinergiju i sindrom ―utvrĎivanja plaća kojim dominiraju insajderi‖ koji ima ključnu ulogu u utvrĎivanju ishoda
plaća u Hrvatskoj. Sve veća neusklaĎenost stečenih znanja i vještina s potrebama u gospodarstvu moţe biti
čimbenik koji tome pridonosi. Ali trebalo bi imati na umu da su u Hrvatskoj plaće bile neproporcionalno visoke
već u razdoblju visoke nezaposlenosti i prije pojave nestašice radne snage. Dakle, neusklaĎenost novih znanja i
vještina s potrebama u gospodarstvu moţe pogoršati problem visokih troškova radne snage, ali ne moţe se reći
da je to i njihov uzrok. Porezi na radnu snagu su prema regionalnim standardima umjereni. Prema tome, oni ne
mogu biti uzrok visokih troškova radne snage u Hrvatskoj u usporedbi s njezinim takmacima u regiji.
3.18 Ima li prostora za smanjenje poreza na radnu snagu u Hrvatskoj u cilju sniţavanja troškova
radne snage? Odgovor je da, ali samo marginalno. Iako porezi na radnu snagu nisu visoki prema standardima
drugih europskih gospodarstava, oni su visoki s obzirom na razinu dohotka u Hrvatskoj. To je tako jer su porezi
na radnu snagu općenito visoki u svim zemljama EU-10, više nego u ostalim zemljama na usporedivoj razini
dohotka. Na primjer, porezni klin čini samo 17,3 posto u Juţnoj Koreji i samo 23,8 posto u Irskoj, zemlji s
mnogo višim razinama dohotka. Ovo je vaţno jer, kako je pokazano u okviru 2.2, smanjenje marginalnih poreza
na radnu snagu moţe imati značajan učinak na gospodarsku konvergenciju.
3.19 Do sredine 2008. godine nije bilo ni zakonske minimalne plaće ni minimalne plaće „ispregovarane― u kolektivnom ugovoru u Hrvatskoj; ali sada je to promijenjeno. Postojala je obvezna
minimalna osnovica doprinosa za socijalnu sigurnost, koja je predstavljala kvazi-minimalnu plaću, iako u praksi
radnici mogu biti plaćeni manje. Ova ―minimalna plaća‖ činila je oko 32 posto prosječne plaće u gospodarstvu,
koja je na niskom kraju raspona EU.26
Na tako niskoj razini ona nije bila izvor pritiska na povećanje plaća, čak i
ako je bila učinkovit donji prag plaće. Prema tome, visoki jedinični troškovi radne snage u Hrvatskoj ne
proizlaze iz politike minimalne plaće. MeĎutim, valja zapaziti da je Sabor nedavno usvojio Zakon o minimalnoj
plaći, koji je predvidio povećanje od 12,5 posto minimalne bruto plaće od 1. srpnja 2008. godine. Prema tom
zakonu, minimalna bruto plaća bit će 39 posto prosječne plaće u prethodnoj godini, s redovnom korekcijom
svake godine nakon sredine 2009. u skladu s rastom BDP-a. iz prethodne godine.
Propisi o radnoj snazi
3.20 Još jedan ĉimbenik koji utjeĉe na stope nezaposlenosti u Hrvatskoj odnosi se na još uvijek
restriktivni sustav propisa trţišta rada. Prema Ekonomskom memorandumu za Hrvatsku Svjetske banke iz
2003. godine loši ishodi trţišta rada u Hrvatskoj su posljedica krutosti Zakona o radu. Izmjene i dopune Zakona
o radu usvojene su 2003. godine, i njima su umanjena neka ograničenja koje je nametao stari Zakon o radu.
MeĎutim, prema dostupnim informacijama, u Hrvatskoj je otpuštanje viška radnika još uvijek teško i skupo.
Troškovi postupka otpuštanja radnika su visoki, kao i monetarni troškovi.27
Troškovi otpuštanja ne samo da su
25
Zakon o radu osigurava mogućnost obveznih produţenja kolektivnih ugovora postignutih izmeĎu predstavnika
poslodavaca i sindikata za cijelu djelatnost, uključujući i poslodavce koji nisu potpisnici ugovora. U posljednje vrijeme
Vlada je, zapravo, proširila ugovore na cijelu predmetnu industriju. 26
Minimalna plaća čini od 1/3 do ½ prosječne plaće u zemljama EU-a, s tim da je većina tranzicijskih gospodarstava (NMS)
blizu niţeg kraja raspona. S iznimkom Bugarske i Slovenije, omjer minimalne plaće i prosječne plaće u zemljama EU10 je
ispod 40 posto. 27
Prema Zakonu o radu, najveća otpremnina prema zakonu je utvrĎena na 6 mjesečnih plaća.
36
viši nego u zemljama u kojima trţišta radne snage funkcioniraju dobro, kao što su Danska ili Irska, nego su i viši
nego u konkurentnim zemljama Hrvatske u regiji, kao što su Bugarska, MaĎarska, Srbija ili Slovačka. Troškovi
zapošljavanja takoĎer su visoki. Hrvatska takoĎer ima slabe rezultate što se tiče drugih dimenzija fleksibilnosti
trţišta rada. Za ilustraciju recimo da je indeks teškoće zapošljavanja u Hrvatskoj viši od svih zemalja EU-10
osim Rumunjske i Slovenije, i da je znatno viši nego u uspješnim gospodarstvima EU-15, kao što su Danska,
Irska i Ujedinjeno Kraljevstvo. Hrvatska ima bolje rezultate u pogledu fleksibilnosti koju imaju poslodavci
prilagodbi radnih sati fluktuacijama u potraţnji. (Tablica 3.3)
3.21 Općenito, zakoni o zaštiti zaposlenih u Hrvatskoj i dalje su izuzetno kruti. I proceduralni i
monetarni troškovi otpuštanja su visoki prema meĊunarodnim standardima. Zakonske odredbe Zakona o
radu ―imaju zaleĎe‖ i podrţane su odredbama granskih kolektivnih ugovora, koji time stvaraju dodatne rigidnosti
trţišta rada.28
Štoviše, sudovi prema informacijama pokazuju jaku sklonost prema radnicima. Kako smo saznali,
u većini slučajeva sudovi vraćaju otpuštene radnike na posao i nalaţu tvrtki da plati obeštećenje (za izgubljenu
zaradu). Jedan razlog je to što je prema postojećim zakonskim odredbama poslodavcima izuzetno teško dokazati
da netko loše radi ili da je zaposlenik višak i time se stvara prostor za diskreciju suca. Praksa vraćanja na posao i
naknade štete djeluju kao učinkoviti destimulans za otpuštanje, osobito u tvrtkama s jakim predstavnicima
(sindikatima) radnika. U ovom kontekstu poslodavci se okreću davanju ugovora o radu na odreĎeno vrijeme kao
načinu izbjegavanje visokih troškova otpuštanja povezanih s prekidima ugovora o radu na neodreĎeno vrijeme.
Ali, to stvara dualitet trţišta rada, s još uvijek dobro zaštićenim insajderima te autsajderima na kojima se ―lomi‖
prilagodba zapošljavanja. Time djelomična liberalizacija hrvatskog radnog zakonodavstva koja omogućuje veću
upotrebu ugovora na odreĎeno vrijeme ne rješava temeljne krutosti u potpunosti. To negativno utječe na brzinu
otvaranja novih radnih mjesta i rast produktivnosti, pa time i na brzinu gospodarske konvergencije.
28
MeĎutim, valja napomenuti da odredbe kolektivnih ugovora obuhvaćaju i da se provode uglavnom u velikim, osobito
javnim, poduzećima.
37
Tablica 3.3: Pokazatelji fleksibilnosti zapošljavanja u Hrvatskoj i odabranim zemljama EU,
2008.
Gospodarstvo
Indeks
teškoće
zapošljava
nja
Indeks
rigidnosti
radnog vremena
Indeks teškoće
otpuštanja
Indeks
rigidnosti
zapošljavanja
Troškovi
otpuštanja (tjedni
plaće)
Bugarska 17 60 10 29 9
Hrvatska 61 40 50 50 39
Češka Republika 33 40 10 28 22
Estonija 33 80 60 58 35
MaĎarska 0 80 10 30 35
Latvija 50 40 40 43 17
Litva 33 80 30 48 30
Poljska 11 60 40 37 13
Rumunjska 67 80 40 62 8
Srbija 67 20 30 39 25
Slovačka 17 60 30 36 13
Slovenija 78 60 40 59 37
Danska 0 20 10 10 0
Irska 11 20 20 17 24
Ujedinjeno
Kraljevstvo 11 20 10 14 22
Napomena: Indeks se kreće od 0 do 100, s tim da više vrijednosti znače veću rigidnost.
Izvor: Baza podataka publikacije Svjetske banke Doing Business 2009 (Poslovanje u 2009.), koja se moţe naći na
internetskoj stranici www.doingbusiness.org.
NeusklaĎenost stečenih znanja i vještina s potrebama gospodarstva i nedostatak potrebnih znanja i
vještina
3.22 Treći uzrok visoke stope nezaposlenosti povezan je s neusklaĊenošću steĉenih znanja i vještina s
potrebama gospodarstva. Na taj čimbenik upućuje izuzetno visok udio dugotrajno nezaposlenih (60 posto u
usporedbi s uobičajenim mjerilom – benchmarkom - od 30 posto ukupne nezaposlenosti). Koja su znanja i
vještine kojih nema dovoljno (deficitarna)? Koja su znanja i vještine kojih ima previše (suficitarna)? Da se
odgovori na ta pitanja, treba usporediti strukturu potraţnje za radnom snagom sa strukturom ponude radne snage.
3.23 Kvalificirane radnike, a osobito kvalificirane manualne radnike, vrlo je teško zaposliti, a to je
posljedica nedostatka znanja i vještina visoke razine i specijaliziranih znanja i vještina te viška znanja i
vještina niske razine i općih znanja i vještina. Osobito postoji manjak radnika sa srednjoškolskim i tercijarnim
tehničkim obrazovanjem i istodobno višak radnika s manje od srednjoškolskog (uključujući strukovno) i općeg
srednjoškolskog obrazovanja. Što se tiče zanimanja, postoji velika potraţnja za stručnjacima, tehničarima i
kvalificiranim radnicima (u uslugama i u industriji); u isto vrijeme postoji višak činovnika, trgovaca i radnika u
elementarnim zanimanjima.
3.24 NeusklaĊenost znanja i vještina takoĊer postoji i unutar skupina zanimanja. Što se tiče stručnjaka,
ima premalo inţenjera, poslovnih i zdravstvenih stručnjaka, a istodobno postoji višak pravnih stručnjaka,
umjetnika, stručnjaka za društvene znanosti i nastavnika i učitelja odnosno profesora. Nadalje, postoji manjak
proizvodnih radnika koje treba graĎevinska industrija, kao i radnici za osobne usluge, zašto je popraćeno
prevelikom ponudom administrativnog činovničkog osoblja. Osobito je velika potraţnja za stručnjacima za
informacijsku tehnologiju i komunikacije (ICT) (podaci: Moj posao 2007.), iako je broj traţitelja posla u ovome
području viši od broja ponuĎenih poslova. Navedeno upućuje na jaz u znanjima i vještinama unutar područja
38
informacijske i komunikaicjske tehnologije: izgleda da mnogi podnositelji prijava za poslove u području
informatike i komunikacija ne posjeduju znanje i vještine koje poslodavci traţe.29
Prikaz 3.5: Iako postoji manjak radnika s visokim i specijaliziranim znanjima i vještinama, postoji višak
radnika s niskim i samo općim znanjima i vještinama.
Panel A
Panel B
Napomena: Indeks (relativnog) manjka znanja i vještina definira se kao (vi/ai – 1)*100, gdje je vi udio slobodnih radnih mjesta
u kategoriji znanja i vještina u ukupnom broju slobodnih radnih mjesta, a ai je udio traţitelja posla u kategoriji znanja i
vještina u ukupnom broju traţitelja posla. Pozitivna vrijednost indeksa upućuje na nedostatak u danoj kategoriji znanja i
vještina. Vrijednost indeksa tako pokazuje postotak za koji bi se broj traţitelja posla trebao povećati da se popune slobodna
radna mjesta (pod pretpostavkokm da bi ukupni broj slobodnih radnih mjesta bio jednak ukupnom broju traţitelja posla). S
druge strane, negativna vrijednost indeksa upućuje na višak u danoj kategoriji znanja i vještina. Vrijednost indeksa u ovome
slučaju pokazuje postotak za koji bi se broj traţitelja posla trebao smanjiti da se ukloni višak (kad bi ukupni broj slobodnih
radnih mjesta bio jednak ukupnom broju traţitelja posla).
29
Valja napomenuti da poslodavci cijene ne samo tehničke vještine, nego i ―meke‖ vještine (soft skills), kao što su odnos
prema poslu, radna etika, komunikacije i vještine rada u timu itd. (Moj Posao 2007). I često je nedostatak tih ―mekih‖
vještina, a ne tehničkih vještina, ono što čini jaz u vještinama i oteţava poslodavcima angaţiranje radnika s traţenim
vještinama. UtvrĎivanje točnih deficitarnih vještina, uključujući razlikovanje izmeĎu tehničkih i ―mekih‖ vještina vaţno je
pitanje politike, koje treba dodatno istraţiti.
Manjak i višak radnika po obrazovnim kvalifikacijama 2007.
Osnovno
Osnovna strukovna izobrazba
Srednje tehničko
Opće srednje
tercijarno
-30
-20
-10
0
10
20
30
40
50
60
70
% manjak
višak
Manjak i višak radnika po zanimanjima 2007.
Stručnjaci
Tehničari
Referenti
osobne usluge
Prodavači
Obrti Strojari i montaţeri
Osnovno
-100
-50
0
50
100
150
200
% Manjak
višak
39
Izvor: Radna snaga u Republici Hrvatskoj, drugo tromjesečje 2007, Drţavni zavod za statistiku; Mjesečni statistički bilten 12,
XX/2007, Hrvatski zavod za zapošljavanje; izračuni osoblja Banke.
3.25 Kao rezultat, problem nedostatka radne snage u odabranim podruĉjima postupno se povećava u
hrvatskom gospodarstvu i uskoro moţe postati prepreka za ubrzavanje rasta u nadolazećim godinama. U
nedavnoj anketi čak 80 posto
hrvatskih poslodavaca reklo je
da je teško zaposliti radnike s
potrebnim znanjima i
vještinama unatoč visokoj
nezaposlenosti. Štoviše,
hrvatski poslodavci vide
nedostatak znanja i vještina kao
vaţnu prepreku konkurentnosti
njihovih tvrtaka. Zanimljivo je
da su upravo mala i srednja
poduzeća pogoĎena
pomanjkanjem znanja i
vještina.
3.26 Nedostaci znanja i
vještina ozbiljniji su u
Hrvatskoj nego u ostalim
zemljama u regiji. Općenito, u
svim skupinama zanimanja, za
zapošljavanje radnika s
potrebnim znanjima i
vještinama u Hrvatskoj
potrebno je više vremena nego
što je prosjek za EU-10. Na
primjer, hrvatskim
poslodavcima potrebno je
dvaput više vremena da popune
slobodno radno mjesto za
kvalificirane radnike nego što
treba njihovim bugarskim ili
rumunjskim kolegama.
Pomanjkanje znanja i vještina
ima izravan negativan učinak
na produktivnost tvrtke i time i
na konkurentnost. Ali, ono
takoĎer ima i neizravan učinak
putem omogućavanja pritisaka
na povećanje plaća koji mogu
dovesti do povećanja
jediničnih troškova radne
snage, što opet pogoršava
kompetitivni poloţaj tvrtke.
Prikaz 3.6: Previše pravnika i dizajnera, premalo graĊevinskih i tehniĉkih
radnika te radnika u usluţnim djelatnostima
Napomena: V. Napomenu za Sliku 6.
Izvor: Moj posao; izračuni osoblja Banke.
Prikaz 3.7: Znanja i vještine raspoloţivih radnika kao prepreka
konkurentnosti tvrtaka
Napomena: Veličina poduzeća se definira kako slijedi: mala: do 20; srednja: 21-200;
velika: više od 200.
Izvor: Moj posao (2007.)
Manjak i višak radnika po zanimanjima
2007.
-100
-50
0
50
100
150
200
Engineering Sales & Marketing
Economics Administrative jobs
Pravo Umj. i dizajn Education
Transportation Construction Health & beauty
Tourism Personal services
% Manjak
Višak
Jesu li vještine raspoloživih radnika prepreka za konkurentnost hrvatskih tvrtki 2005?
20 30
50 13
10
6
68 60
45
0%
10%
20%
30%
40%
50%
60%
70%
80%
90%
100%
Mala Srednja Velika Velićina poduzeća
Slaţe se Neutralno Ne slaţe se
40
Prikaz 3.8: Potrebno je više vremena za zapošljavanje radnika s potrebnim znanjima i vještinama u
Hrvatskoj nego u ostalim zemljama u regiji
Panel A
Panel B
Izvor: EBRD i Svjetska banka - istraživanje BEEPS 2005, izračuni osoblja Banke
Vrijeme potrebno za zapošljavanje radnika s potrebnim vještinama 2005.
0,0
1,0
2,0
3,0
4,0
5,0
6,0
7,0
Menadţer Stručnjak Kvalific. radnik Nekvalific. radnik Neproizvodni radnik
tjedni Hrvatska EU10
Vrijeme potrebno za popunjavanje radnog mjesta za kvalificiranog radnika 2005.
0 1 2 3 4 5 6 7
Rumunjska
Bugarska
Poljska
Češka
MaĎarska
Slovenija
Litva
Hrvatska
Estonija
Latvija
Slovačka
tjedni
EU10 + Hrv. prosjek
41
3.27 Tvrtke u ekspanziji najviše su pogoĊene nedostatkom znanja i vještina. Tvrtkama u ekspanziji, tj.
onima koje povećavaju broj zaposlenih, treba više vremena da zaposle radnike s potrebnim znanjima i
vještinama nego stabilnim tvrtkama ili onima koje se smanjuju. Na primjer, tvrtke u ekspanziji trebale su
prosječno više od 6 tjedana da popune slobodno radno mjesto za kvalificiranog radnika u usporedbi sa 3 tjedna
koliko je trebalo tvrtkama koje nisu
u ekspanziji (Prikaz 3.9). Razlog
tome je vjerojatno to što su tvrtke u
ekspanziji obično produktivnije i
time traţe radnike s više znanja i
vještina (takoĎer unutar odreĎene
skupine zanimanja), koje je teţe
pronaći. Ali, to implicira da
nedostaci znanja i vještina, ako se
ne budu rješavali, mogu postati
obvezujuće ograničenje na rast i
konkurentnost hrvatskih tvrtaka,
koje, s druge strane, implicira
sporije otvaranje novih radnih
mjesta i niţu stopu gospodarskog
rasta.
3.28 Razina znanja i vještina
takoĊer utjeĉe na gospodarski
rast putem produktivnosti radne
snage, kako je prikazano velikim
istraţivanjem o kvaliteti ljudskog kapitala.
30 U Hrvatskoj gotovo 25
posto intervjuiranih tvrtaka prema
Istraţivanju o ulagačkoj klimi u RH (Investment Climate Survey – ICS) u 2008. godini identificiralo je
neadekvatnost radne snage kao ―vrlo ozbiljnu‖ ili ―veliku‖ prepreku za ekspanziju poslovanja (treća najčešća
prepreka nakon poreznih stopa i administriranja poreza). U skladu s percepcijom poduzeća, ovo izvješće
procjenjuje da se oko 20 posto varijacije TFP u proizvoĎačkom sektoru u Hrvatskoj moţe objasniti kvalitetom
radne snage, što najviše pridonosi meĎu četrnaest drugih razmotrenih varijabli.31
Osim toga, procjenjuje da,
ostvarivanjem ciljeva Lisabonske agende za ljudski kapital -- uključujući broj diplomiranih u matematici,
znanosti i tehnologiji te prosječno sudjelovanje u cjeloživotnom učenju –Hrvatska bi mogla povećati svoju
razinu dohotka za 0,3 posto u 2025. godini (2 posto u 2040.). Kako bi Hrvatska mogla rješavati jaz znanja i
vještina svoje radne snage?
B. RJEŠAVANJE JAZA U ZNANJIMA I VJEŠTINAMA: STRUKOVNO OBRAZOVANJE, TERCIJARNO
OBRAZOVANJE I CJELOŢIVOTNO UĈENJE U HRVATSKOJ
3.29 Jaz znanja i vještina u Hrvatskoj povezan je s ograniĉenim obrazovnim postignućima njezine
radne snage; sustav strukovnog obrazovanja i osposobljavanja (VET) koji ne osigurava kadrove prema
potrebama trţišta, niske, iako povećane, stope upisa u tercijarno obrazovanje, kao i nedovoljno razvijen sektor
cjeloţivotnog učenja. Očekivano trajanje školovanje u 2006. godini (13,53 godine)32
manje je povoljno u
usporedbi s prosjekom u zemljama EU-27 (15,63 godine) i ostalim sličnim zemljama u svijetu (npr. 16,69
godina u Sloveniji). Samo 28 posto hrvatskih tvrtaka nudi formalnu obuku svojim radnicima (na neodreĎeno
vrijeme), u usporedbi sa 70 posto u Sloveniji (i 73 posto u Irskoj).33
30
V. Caselli ,F. (2005): Accounting for Cross-Country Income Differences. (Objašnjenje razlika u dohocima meĎu
zemljama) u Handbook of Economic Growth. P.Aghion i S. Durlauf (urednici). 31
Escribano i dr. (2008). Op cit. 32
EDSTAT 33
2008 Hrvatski ICS i baza podataka Svjetske banke o poduzećima (World Bank Enterprise Database).
Prikaz 3.9: Tvrtke koje se proširuju osobito su pogoĊene nedostatkom
znanja i vještina
Time Needed to Recruit Worker with Required Skills
2005
0.0
1.0
2.0
3.0
4.0
5.0
6.0
7.0
Manager Professional Skilled worker Unskilled worker Non-production worker
weeks Expanding firms Non-expanding firms
Izvor: EBRD-Svjetska banka BEEPS 2005, Izračuni osoblja Banke
42
3.30 Obrazovna postignuća (godine školovanja i kvaliteta obrazovanja) temeljne su odrednice znanja i
vještine radne snage i kljuĉni element za postizanje gospodarskog rasta. Rješavanje cjelovitog dijapazona
obrazovne problematike u Hrvatskoj bilo bi izvan opsega ovog izvješća. Umjesto toga, usredotočujemo se
konkretnije na uţe strukovno i tercijarno obrazovanje, kao i cjeloţivotno učenje. Pravilno koncipiranje tih
politika moglo bi stvoriti pozitivan učinak na trţišne ishode i rast u relativno kratkom vremenskom razdoblju.
Strukovno obrazovanje i osposobljavanje (VET)
Glavne značajke hrvatskog VET sustava
3.31 Zakon o srednjoškolskom obrazovanju definira tri vrste institucija srednjoškolskog obrazovanja – opće
srednje škole (gimnazije), strukovne škole i umjetničke škole. Strukovne škole nude šest općih modela
redovnoga srednjoškolskog strukovnog obrazovanja (koji obuhvaćaju 206 specifičnih programa) koji su činili
ukupno 76 posto srednjoškolskih upisnih mjesta u 2006-2007. Oni uključuju sljedeće:
Ĉetverogodišnje strukovne programe za tehniĉka i ostala zanimanja obučavaju učenike za odreĎena zanimanja (uključujući poučavanje tehničkih predmeta i praktičan rad),
ali takoĎer uključuju značajnu količinu općih obrazovnih predmeta i nude mogućnosti za nastavak
obrazovanja na tercijarnoj razini;
Trogodišnji strukovni programi za industrijska/obrtniĉka zanimanja obuhvaćaju dvije skupine
programa koji pripremaju učenike za više specijalizirana zanimanja u tradicionalnoj proizvodno-
preraĎivačkoj industriji ili uslugama. Prvi program je više povezan s obrazovanjem za tradicionalna
zanimanja u većim poduzećima (iako ima iznimaka), dok je drugi program više povezan s Hrvatskom
obrtničkom komorom, koja izdaje licence za poduzeća (djelatnosti) u kojima se obavlja praksa. Prema
vrstama i količini praktičnog rada ovaj drugi program se dijeli u klasični (temeljen na nastavi), dvojni
(usredotočen na praksu i obavlja se putem radionica), s tim da se općim predmetima daje ograničena
paţnja) i jedinstveni model (‗uravnoteţeni‘ model uveden u školskoj godini 2003/2004.). Ni jedan od tih
programa ne omogućuje vertikalnu mobilnost i nastavak obrazovanja;
Jednogodišnji i dvogodišnji strukovni programi za stjecanje niţih kvalifikacija obuhvaćaju
nekoliko programa koji su još ―preţivjeli‖, ali su zastarjeli program za pomoćne radnike koji ih ne
opremaju značajnim znanjima i vještinama. MeĎutim, osiguravanje tih kvalifikacija ponekad se
upotrebljava kao alternative za napuštanje školovanja od strane učenika koji nisu u stanju dovršiti
trogodišnje programe (CARDS, 2006b);
PrilagoĊeni i posebni strukovni programi većinom su trogodišnji program koji su namijenjeni
učenicima s posebnim potrebama.
3.32 Nepodudaranje izmeĊu ponude i potraţnje je oĉigledno u VET sektoru. Mnogi se programi
strukovnog obrazovanja i osposobljavanja uopće ne provode, budući da za njima ne postoji dovoljna potraţnja
učenika, dok je kod drugih interes veći od broja raspoloţivih mjesta. Ukupna distribucija učenika srednjih škola
u školskoj godini 2006/2007. navodi se u tablici 3.4 u nastavku.
3.33 Mehanizme upravljanja VET sustavom treba usmjeriti prema većoj interakciji s trţištem rada, a
time i prema potraţnji za znanjima i vještinama. Trenutno se ovi mehanizmi još uvijek razvijaju i trebala bi
im dati daljnju potporu i paţnju u nadolazećim godinama. Odgovarajuće se institucije tek sada osnivaju, iako
često putem pretpristupne pomoći EU (npr. CARDS projekti koji pomaţu u razvoju Agencije za strukovno
obrazovanje, Hrvatski zavod za zapošljavanje itd.). Ukupni mehanizmi upravljanja trebaju biti definirani
Zakonom o srednjem strukovnom obrazovanju, koji je usvojen početkom 2009. godine.
3.34 Vaţan korak prema tome bio je osnivanje sektorskih vijeća koji pridonose analizi potreba u odreĊenim strukovnim smjerovima, kao i razvoju standarda zanimanja, kvalifikacija i kurikuluma, i time
potpomaţu rad Agencije za strukovno obrazovanje (ASOO) uz istodobno olakšavanje dijaloga izmeĎu
poslodavaca i obrazovnog sektora. Oni obuhvaćaju predstavnike malih i srednjih poduzeća, obrta, većih poduzeća, stručnih udruţenja, sindikata trgovine i obrazovnih institucija (uključujući institucije tercijarnog
obrazovanja). Osnovano je trinaest sektorskih vijeća u svrhu voĎenja posla na nacionalnom okviru kvalifikacija
43
do usvajanja Zakona o srednjem strukovnom obrazovanju. Zakon o srednjem strukovnom obrazovanju treba
osigurati osnovu za osnivanje Nacionalnog vijeća za strukovno obrazovanje kao nacionalno ekspertno tijelo
(koje uključuje zainteresirane strane na strani potraţnje i na strani ponude) koje moţe nadgledati izradu strategije
strukovnog obrazovanja i koordinirati različite inpute (usp. CARDS, 2006a).
Tablica 3.4: Vrste redovnog srednjoškolskog obrazovanja, broj programa i kvote upisa, 2006-2007.
ISCED Duţina
(god.)
Vrsta srednjeg obrazovanja PonuĎeni
programi
Provedeni
programi
Kvote
upisa1
Udio u
ukupnim
kvotama, %
3A 4
Opće srednje škole 8 8 12 691 21,9
Umjetnički programi 42 N/A2 1 749 3,0
4-godišnji strukovni
program za tehnička i
povezana zanimanja
953 76
3,4 23 531 40,6
3C
3
3-godišnji strukovni
programi za industrijska
zanimanja
73 37 5 182 8,9
3-godišnji strukovni
program za obrte – klasični
model
12 7 406 0,7
3-godišnji strukovni
program za obrte –
jedinstveni model
60 524 13 560 23,4
1-2
Jednogod. i dvogod.
strukovni programi (niţe
kvalifikacije)
48 5 45 0,08
3-4 PrilagoĎeni i posebni
programi 69 28 782 1,35
Napomene: 1 Samo javne škole.
2 Zbog specijalizacije u glazbenim programima i nekih dizajnerskih programa koji nisu specificirani u upisnim kvotama
nemoguće je utvrditi broj programa iz objavljenih dokumenata i statističkih publikacija. 3
Ovaj broj ne uključuje promjene koje su uslijedile zbog promjena u klasifikaciji/nomenklaturi (kao što su graĎevinski i
arhitektonski tehničar umjesto većeg broja ―starih‖ programa u sektoru graĎevinarstva), kao i program za tehničare za zaštitu
ljudi i imovine. 4 Dva eksperimentalna programa nisu uključena u ove brojke: procesor numerički upravljanih strojeva i brodograditelj.
Izvor: CARDS (2006b), podaci koje je dalo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa
3.35 Financiranju strukovnog obrazovanja u Hrvatskoj pristupa se na priliĉno tradicionalan naĉin, a
privatni sektor ima samo manju ulogu. Sredstva za financiranje srednjeg obrazovanja, uključujući strukovno
obrazovanje i osposobljavanje, dodjeljuju se iz središnjeg Drţavnog proračuna i iz proračuna jedinica lokalne i
regionalne uprave. Ostali izvori uključuju dohodak škola, donacije, subvencije, resurse dobivene kroz projekte
itd., ali njihova uloga je trenutno mala. Rijetko se uočavaju sustavni napori u svrhu učinkovitijeg korištenja
raspoloţivih resursa, a nema ni poticaja da bi se takvo što poduzimalo. Najveći udio raspoloţivih sredstava
upotrebljava se za tekuće izdatke (osobito plaće). Ograničeno financiranje strukovnog obrazovanja i
osposobljavanja iz obrazovanja iz javnih izvora dakle nije adekvatno popraćeno mehanizmom dodatnog
financiranja, kao što su moguće zarade od obrazovnih programa za odrasle itd. Ti uvjeti financiranja sprečavaju
brţu reformu strukovnog obrazovanja, jačanje kapaciteta i more učinkovitiju interakciju zainteresiranih strana i
trţišta rada. Financiranje strukovnog obrazovanja nedavno je djelomično decentralizirano. Stvaranje dobiti na
razini škole je ograničeno i mora se upotrebljavati isključivo za provedbu i razvoj školskih aktivnosti.
3.36 Prema Bijeloj knjizi strukovnog obrazovanja, financiranje strukovnog obrazovanja u budućnosti treba promatrati kao odgovornost nekoliko skupina. Početno strukovno obrazovanje (u punom vremenu)
trebala bi financirati drţava (tj. ministarstva i ţupanije), dok se početno strukovno obrazovanje putem
strukovnog naukovanja odnosno ―šegrtovanja‖ moţe financirati putem kombinacije drţavnog financiranja i
doprinosa licenciranih radionica ili radnih mjesta, kao u nizu EU zemalja (Njemačka, Austrija). Nastavak
strukovnog obrazovanja moţe se pokriti mješavinom drţavnih sredstava i sredstava poslodavaca, komora i
44
pojedinaca, dok bi strukovne (pre)kvalifikacije za nezaposlene trebalo financirati kroz drţavna i projektna
financijska sredstva. Ako se ti mehanizmi provedu, za njih će biti potreban kompleksni set poticaja na
nacionalnoj, regionalnoj i sektorskoj razini. U prošlosti se nije obraćalo dovoljno paţnje pitanju kako se
strukovno obrazovanje i osposobljavanje moţe i treba povezati s trţištem rada koje se brzo mijenja.
3.37 UtvrĊivanje kvota za programe strukovnog obrazovanja treba biti usklaĊena s potraţnjom na
trţištu rada i demografskim kretanjima, ali to je trenutno rijetko sluĉaj u Hrvatskoj. Kvote se utvrĎuju
odozgo prema gore, ali trţišno orijentiranu provedbu sustava kvota sprečava inercija. Ravnatelji strukovnih škola
daju svoje prijedloge kvota ţupanijskim vlastima odgovornim za obrazovanje. Vaţno je napomenuti da se ne
planiraju nikakva financijska sredstva, ljudski resursi ni metodologije standardizacije za analizu potreba,
postupke istraţivanja ili konzultacije. TakoĎer ne postoje gotovi pokazatelji na kojima bi se takvi procesi mogli
temeljiti. Prema tome, ravnatelji škola uglavnom se oslanjaju na kvote iz prethodnih godina, uočeni interes za
upisivanje u prethodnoj školskoj godini, kao i školske resurse. To najčešće vodi nastavljanju rješenja iz
prošlosti, koji ponekad proizlaze iz arbitrarnog razvoja dogaĎaja u prošlosti. Ţupanijski uredi podnose
objedinjene ţupanijske kvote MZOŠ-u. Ministarstvo prikuplja podatke i konzultira se s Hrvatskim zavodom za
zapošljavanje (HZZ). Konačnu odluku o kvotama donosi ministar.
3.38 Za razliku od upisnih kvota za gimnazije i ĉetverogodišnje programe, u kojima je ponuda obiĉno
manja od potraţnje, kvote u trogodišnjim strukovnim programima veće su od potraţnje, i takva situacija prisutna je iz godine u godinu, što upućuje na slabu vezu s potraţnjom na trţištu rada. U školskoj godini
2006-2007, za industrijska i obrtničke programe kvota je bila 20 posto viša od broja upisanih učenika u
prethodnoj školskoj godini. Samo relativno mali broj velikih i popularnih programa je geografski na
raspolaganju većini potencijalnih učenika. Istom tom analizom utvrĎeno je da je, u slučaju 4-godišnjih programa,
56 posto upisnih mjesta bilo raspodijeljeno na 10 programa s više od 500 učenika.34
Što se tiče 3-godišnjih
programa, na sedam od njih otpadalo je 53 posto upisnih mjesta.35
3.39 Uĉeniĉke preferencije s obzirom na strukovne programe općenito odraţavaju promjene u gospodarstvu. Najpopularniji programi uključuju četverogodišnje programe za elektrotehniku i elektrotehničku
industriju, gospodarstvo i trgovinu, graĎevinarstvo, cestovni promet, poštu i telekomunikacije, grafičke i
zdravstvene programe i trogodišnje programe osobnih usluga (npr. frizerske, kozmetika itd.). S druge strane,
osobito nizak interes – više od jedne trećine slobodnih radnih mjesta – zabiljeţen je u nekim četverogodišnjim
programima (za brodogradnju, poljoprivredu, preradu drva, tekstilnu industriju i policijske sluţbe), kao i u više
trogodišnjih programa (za brodogradnju, metalurgiju, poljoprivredu, prehrambenu industriju, preradu drva,
graĎevinarstvo, pomorski promet, kemijsku tehnologiju, tekstil i obradu koţe i stakla). Tako se moţe zaključiti
da popularnost programa meĎu studentima otprilike odraţava promjene u gospodarstvu. Postoji značajan interes
u usluţnim djelatnostima (poslovnih usluga, kao i osobnih usluga), visokim tehnologijama i ICT, dok su
najmanje atraktivna zanimanja u poljoprivredi i tradicionalnoj preraĎivačkoj industriji, od kojih na obje osobito
negativno utječu tranzicija i globalizacija.
3.40 Strukovne škole obiĉno osiguravaju osposobljavanje na temelju svoje vlastite raspoloţivosti nastavnika, teĉajeva i objekata, i samo u ograničenom opsegu prema izboru učenika. Odgovarajuće
informacije o potraţnji za osposobljavanjem i znanjima i vještinama bile su i još su uvijek nedovoljne. Čak i ako
je praktična obuka osigurana u tvrtkama, ona se često svodi na obavljanje standardiziranih zadaća na zastarjelim
strojevima, bez odgovarajuće stručne podrške. Veze s lokalnim poduzećima i organizacijama su još uvijek
nedovoljne. Ako VET treba učinkovitije pridonijeti razvoju ljudskih resursa, uključujući veću zapošljivost,
gospodarski čimbenici trebat će imati više upliva u oblikovanje niza zanimanja za koja se osigurava obrazovanje
i osposobljavanje unutar dane djelatnosti i u utvrĎivanju potrebnih vještina. Ovo posljednje treba uključiti u
standarde, kurikulume i kvalifikacije pojedinih zanimanja. Trenutno se postiţe značajan napredak radom
sektorskih vijeća.
34
Ovih 10 programa bilo je namijenjeno za ekonomiste (4005), hotelijersko-turističke tehničare (1542), medicinske sestre i medicinske
tehničare (1344), elektrotehničare (1343), računalne tehničare (1249), komercijaliste (1203), administrativne referente (742), strojne
računalne tehničare (668), turističko-hotelijerske komercijaliste (613) i elektronične tehničare (513). 35
Ovih je 7 programa bilo namijenjeno za kuhara (1455), automehaničara (1306), konobara (1297), frizera (1217), stolara (687), krojača
(641) i instalatera centralnog grijanja i klima ureĎaja (627).
45
3.41 Uĉinkovita suradnja škola s poduzećima, regionalne sluţbe zapošljavanja i ostale zainteresirane
strane mogle bi imati vrlo korisne uĉinke na osiguravanje VET-a u Hrvatskoj. To moţe obuhvatiti jače
uključivanje predstavnika poslovne zajednice mehanizme upravljanja (školski odbori), savjetodavne uloge i ad-
hoc povjerenstva, ali i uključivanje u proces predavanja i učenja. Uključivanje osoblja iz poslovnog sektora u
praktičnu obuku trebalo bi ublaţiti nešto od manjkavosti u kompetencija nastavnika, koje treba rješavati boljim
osposobljavanjem uz rad. Bit će potrebno više rada učenika na projektima, uključujući rješavanje problema iz
‗stvarnog ţivota‘ i simulacija. To bi impliciralo značajne promjene u pristupima poučavanju i metodologiji, kao i
u ulogama i kvalifikacijama nastavnika.
Je li VET učinkovit? Upisi i ishodi tržišta rada
3.42 Opće opaţanje da dovršavanje obrazovanja na višim razinama rezultira većim plaćama vrijedi i
za Hrvatska. Na primjer, u odnosu na nepotpuno osnovno obrazovanje, osobe sa završenim strukovnim
obrazovanjem mogu zaraditi u prosjeku 13,3 posto više plaće, dok oni koji završe opću srednju školu postiţu
premiju od 21,5 posto. Premije za osobe s višom stručnom spremom iznosile su 33,4 posto, 46,3 posto za osobe s
visokom stručnom spremom i 69 posto za osobe s poslijediplomskim akademskim stupnjem (Svjetska banka,
2007, podaci temeljeni na Anketi o radnoj snazi, drugi semestar, 2003. godine).
3.43 U prošlosti se nije obraćalo dovoljno paţnje pitanju kako strukovno obrazovanje moţe i treba biti
povezano s trţištem rada koje se brzo mijenja. Prema SDURF-u (Središnjem drţavnom uredu za razvojnu
strategiju, 2007), trenutno ne postoji analitički rad koji bi cjelovito procijenio meĎusobno djelovanje izmeĎu
obrazovnog sustava i trţišta rada (uključujući reakciju obrazovnih institucija na potrebe). MeĎutim,
neusklaĎenost izmeĎu toga dvoga je očigledna: na primjer, na kraju 2006. godine, 35,9% svih nezaposlenih ljudi
je završilo 3-godišnju strukovnu školu, što sugerira da je ovaj smjer strukovnog obrazovanja vrlo zastario i da ga
je potrebno hitno reformirati.
3.44 Neki programi strukovnog obrazovanja nude veće mogućnosti zapošljivosti. Podaci o
nezaposlenosti osoba koje su završile strukovno obrazovanje različitih razina pokazuju neke početno
iznenaĎujuće rezultate u vezi sa zaposlenošću koja je uslijedila u roku od 6 mjeseci, a time, moguće, i
zapošljivosti (Tablica 3.5). Najuspješniji su bili oni koji su završili 3-godišnji program strukovnog obrazovanja,
a slijede ih oni koji su završili 4-godišnje programe. Najlošiji rezultati mogu se vidjeti u slučaju svršenih
gimnazijalaca (a to je slučajno i jedini slučaj gdje ţene postiţu bolji uspjeh nego muškarci). To će vjerojatno
odraziti činjenicu da se gimnazije i čak i 4-godišnji strukovni programi ponajprije smatraju pripremom za
tercijarno obrazovanje, a ne za zapošljavanje.
Tablica 3.5: Osobe sa završenom srednjom školom koje su se zaposlile u roku od 6 mjeseci od prijavljivanja, 2007. Zaposleni u roku od 6 mjeseci od prijavljivanja, postoci
Vrsta škole Ukupno MlaĊi od 30 godina
Muškarci Ţene Muškarci Ţene
3-god. strukovna 40,6 36,0 45,4 37,5
4-god. strukovna 36,3 34,9 38,2 36,6
Gimnazija 23,8 26,0 25,2 25,9
Izvor: HZZ (2007a)
3.45 Sektori koji se uvelike oslanjaju na zaposlenike s kvalifikacijama strukovne škole imaju najviši broj nezaposlenih. Prikaz 3.10 prikazuje zaposlenost po sektorima, ukupnu nezaposlenost i broj
novoregistriranih nezaposlenih ljudi prema njihovoj prethodnoj zaposlenosti u 2005. godini u gotovo svim
sektorima, broj novoregistriranih nezaposlenih u HZZ-u premašio je broj onih koji su našli zaposlenje u tim
sektorima; oba niza podataka vjerojatno sadrţavaju podcijenjene vrijednosti u odnosu na stvarno stanje, budući
da je registracija u HZZ-u dobrovoljna. Valja imati na umu dvije stvari: prvo, mnogi nezaposleni koji su ranije
radili u preraĎivačkoj industriji i trgovini ne nalaze posao. Drugo, sektori s najvećim brojem nezaposlenih su oni
koji se oslanjaju na zaposlenike s kvalifikacijama strukovne škole. To takoĎer potvrĎuje da strukovni programi nisu dovoljno povezani s potrebama potencijalnih poslodavaca.
46
Prikaz 3.10: Zaposlenost po sektorima, ukupna nezaposlenost i broj novoprijavljenih nezaposlenih osoba prema
njihovom prethodnom zaposlenju, 2005. godine
Izvor: CARDS (2006b).
3.46 Sustav reforme strukovnog obrazovanja treba rješavati i potrebu za specifiĉnim praktiĉnim
znanjima i vještinama te za općim znanjima i vještinama kao što su meĊuljudski odnosi i društvene kompetencije. Jačanjem sposobnosti studenata za daljnje učenje, VET programi trebaju dati osnovu za karijeru
cjeloţivotnog učenja studenata. Iako postoji nedostatak cjelovitih i pouzdanih analiza znanja i vještina hrvatskih
studenata i zaposlenika, nekoliko je projekata pokušalo ispitati potraţnju poslodavaca, uključujući potrebe za
znanjem i vještinama radnika u specifičnim zanimanjima. Uočeni nedostatak vještina je najveći s obzirom na
praktična znanja i vještine, što pojačava potrebu za boljom integracijom obrazovnog procesa s realnim
poslovnim potrebama i stručnom praksom. MeĎutim, nedostatak vještina se takoĎer redovno uočava u slučaju
generičkih ili ‗mekih‘ znanja i vještina, kao što su timski rad, komunikacije, sposobnost učenja i sposobnost
neovisnog rada; koji se takoĎer smatraju vaţnima, ali ne dovoljno stečenima putem VET-a. Fokusiranje na
posebna znanja i vještine neće biti dovoljno, jer buduće potrebe gospodarstva i društva upućuju na nuţnost da se
stekne širi dijapazon znanja i vještina te ključnih kompetencija potrebnih za cjeloţivotno učenje.
Dosadašnji napredak i preporuke za buduću reformu strukovnog obrazovanja
3.47 Reforma VET sustava dobila je istaknuto mjesto u okviru sveukupnih reformi koje je pokrenula
Vlada. To se vidjelo u prioritetima EU politike u vezi s pretpristupnom pomoći koja je osigurana za Hrvatsku i
raspoloţivim projektima tehničke pomoći. Poduzete inicijative stvorile su povoljno okruţenje za reformu koja je
u tijeku, ali ti će rezultati osjetiti tek u idućoj godini. Od 2005. to 2006. godine Agencija za strukovno
obrazovanje i osposobljavanje (AVET - ASOO) provela je projekt CARDS 2002 o modernizaciji i jačanju
institucija strukovnog obrazovanja. U sklopu tog projekta obavljena je analiza trţišta rada, koja je dovela do
smanjenja VET smjerova sa 33 to 14. Sredstva EU projekta su se upotrijebila za osnivanje nekoliko centara izvrsnosti. U 2006. godini osnovano je 13 sektorskih vijeća (ukupno je bilo planirano 14, ali vijeće za umjetnički
smjer nije osnovano). Proces preustroja postojećih VET kvalifikacija doveo je do smanjenja broja programa na
0 10.000 20.000 30.000 40.000 50.000 60.000 70.000
Poljoprivreda, lovi šumarstvo
Proizvodnja
GraĎevinarstvo
Veleprodaja i maloprodaja; popravci
Hotel ii restorani
Promet, skladištenje i komunikacije
Financijsko posredovanje
Nekretnine, iznajmljivanje i poslovanje
Javna uprava i obrana; obvezno socijalno osig.
Obrazovanje
Zdravstvo i socijalni rad
Ostale djelatnosti u zajednici, socijalne i osobne usluge
Aktivnosti kućanstava
Ukupan god.priljev nezaposlenih, po sektoru gospodarske djelatnosti prethodnog posla Broj nezaposlenih osoba, po sektoru gospodarske djelaatnosti prethodnog posla (31.12.2005) Ukupan god.zapošljavanje nezaposlenih osoba prijavljenih u HZZ-u, po sektoru gospod.djel.
47
199. To se moţe smatrati velikim postignućem, budući da to znači da se učenici strukovnog obrazovanja trebaju
osposobljavati za šira područja zanimanja i tako će biti u stanju fleksibilnije odgovoriti na promjenljivo trţište
rada za razliku od prevelike specijalizacije u prošlosti.
3.48 Sljedeći kljuĉni koraci reforme VET-a u Hrvatskoj bit će povezani s razvojem Nacionalnog kvalifikacijskog okvira u skladu sa zahtjevima EU. To će trebati provesti zajedno s temeljnom reformom
kurikuluma u stručnim područjima usmjerenim na potrebe trţišta rada i modularizaciju programa u svrhu
osiguravanja veće fleksibilnosti. ASOO aktivno pridonosi razvoju Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (HKO), čije
se dovršenje očekivalo do kraja 2008. godine (MZOŠ, 2007.), ali je značajno odgoĎeno36
. Nadalje, ASOO je
izradio metodologiju koja obuhvaća sve procese i mehanizme provedbe potrebne za razvoj modularnog
kurikuluma. Na temelju tih standarda definirat će se specifične VET kvalifikacije. One trebaju odraţavati
funkcionalne jedinice standarda relevantnih zanimanja, modularni su i time omogućuju provedbu sustava kredita
(ECVET). Revizija kvalifikacija će se takoĎer baviti i problematikom vertikalne mobilnosti.
3.49 Aktivnosti ASOO-a usmjerene su na cijeli niz pitanja utvrĊenih gore u tekstu, iako će biti
potrebni dodatni napori da se maksimiziraju uĉinci tih mjera. Osim toga, aktivnosti na nacionalnoj razini
koje poduzima ASOO samo su prvi preduvjeti reforme VET sustava. Reformske potrebe trebaju razmotriti i
dalje razvijati tijela lokalne i regionalne vlasti, škole i njihovi dionici, kao i nastavnici i učenici. To bi moglo
potrajati, a postoji i rizik utjecaja tromosti u različitim dijelovima VET sustava. Nadalje, bit će potrebna dodatna
ulaganja u modernizaciju škola, kao i daljnja reforma administracije i financiranja (uključujući daljnju
decentralizaciju). Samo onda će reforma moći rezultirati maksimalnim koristima za učenike, njihove zajednice i
buduće poslodavce.
3.50 Prvo, uĉinkovito kreiranje politika treba biti potkrijepljeno dokazima i tako se oslanjati na
sustavno prikupljanje i analizu podataka. Drţavni zavod za statistiku, ASOO i Ministarstvo znanosti,
obrazovanja i športa treba osigurati raspoloţivost relevantnih informacija svima uključenima. Taj kvantitativni
niz podataka treba upotpuniti kvantitativnim i kvalitativnim informacijama o potrebama poslodavaca u pogledu
znanja i vještina, potrebnih profila kadrova te promjenama u zanimanjima (CARDS, 2006b).
3.51 Drugo, VET bi trebalo urediti zakonom, koji osigurava jednakost mogućnosti unutar VET-a i
promicanje modernih pristupa usmjerenih na uĉenike te predanost cjeloţivotnom učenju (CARDS, 2006a).
Taj bi se zakon trebao primjenjivati na obuku neovisno o statusu pruţatelja usluga.
3.52 Treće, strukture upravljanja i proces odluĉivanja na nacionalnoj, sektorskoj, regionalnoj i
školskoj razini trebalo bi unaprijediti kako bi VET postao relevantnijim. To uključuje jačanje postojećih
tijela kao što su Nacionalno vijeće za strukovno obrazovanje, sektorska vijeća, lokalna/regionalna partnerstva,
kao i poticanje promjena u sastavu školskih odbora u strukovnim školama uključivanjem predstavnika poslovne
zajednice i studente i diplomirane studente (kao savjetodavne članove).
3.53 Četvrto, trebalo bi osmisliti sveobuhvatni niz poticaja za stalno strukovno obrazovanje i
usavršavanje, pogodan za različite vrste i aranţmane VET-a (vidjeti u prethodnom tekstu). UvoĎenje modularne
organizacije VET programa i transparentnih mehanizama za priznavanje neformalnog obrazovanja trebalo bi
poduprijeti odgovarajućim poticajima i mehanizmima financiranja. Ovo je u uskoj vezi s decentralizacijom
odlučivanja i jačanjem lokalnih partnerstava.
Visoko obrazovanje u Hrvatskoj
3.54 Sveuĉilišni programi sveuĉilišta redizajnirani su u skladu s naĉelima Bolonjskog procesa za
reformu višeg obrazovanja u Europi. Struktura sustava tercijarnog obrazovanja u Hrvatskoj doţivjela je vaţne
promjene u skladu s novim Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (prvi put usvojen 2003.,
kasnije izmijenjen i dopunjen). Tercijarno obrazovanje provodi se na sveučilištima i stručno orijentiranim
visokoobrazovnim institucijama. Sveučilišni su studiji orijentirani na stjecanje i primjenu teoretskog znanja i
praktične kompetencije. Kvalificiraju studente za široki raspon aktivnosti od daljeg obrazovanja do istraţivanja i
36
Hrvatski kvalifikacijski okvir (HKO) razvija povjerenstvo i operativni tim, koje je oboje odredilo Ministarstvo znanosti,
obrazovanja i športa.
48
poučavanja te do zapošljavanja u poduzećima i javnim sektorima. Stručni studiji trebali bi studentima pruţiti
potrebna znanja i vještine da bi odmah mogli traţiti posao ili otvoriti vlastitu djelatnost (samozapošljavanje).
3.55 Mreţa institucija visokog obrazovanja u zadnjih se nekoliko godina znaĉajno proširila. Broj
tercijarnih institucija povećao se sa 63 registrirane institucije 1993. na 111 javnih i 22 privatne institucije u
2007. godini (MZOŠ, 2007b). To se uglavnom moţe zahvaliti osnivanju institucija koje ne pripadaju sveučilištu
(veleučilišta i više škole), u javnom, kao i u privatnom sektoru. Analiza postojeće mreţe visokoobrazovnih
institucija (uključujući raspodjelu institucija prema znanstvenim područjima i regijama) provedena je 2006.
Temeljna ideja širenja je da se tercijarno obrazovanje što više poveţe s potrebama trţišta rada u manjim urbanim
lokacijama, da se razviju prikladni programi za stručne studije i da se time olakša gospodarski rast i zaposlenost
(MZOŠ, 2007b). Za razliku od akademski orijentiranih programa, stručni se studiji provode ponajprije na
koledţima ili veleučilištima (no isto tako mogu se organizirati i na sveučilištima). Više škole i veleučilišta
pruţaju tercijarnu razina stručnog obrazovanja, kao umjetničku/likovnu i stručnu obuku u skladu s potrebama
lokalnih zajednica. Stručni studiji traju od dvije do tri godine i za akademski stupanj obično je potrebno od 120
do180 ECTS37
kredita.
3.56 Privatno visoko obrazovanje trenutno je premalo razvijeno i treba se proširiti. Proširenje bi
osiguralo značajne prilike da visoko obrazovanje postane bitnije za potrebe trţišta rada i da se poveća
učinkovitost/djelotvornost sustava. U javnim institucijama visoki troškovi, djelomično zbog niske učinkovitosti i
niskih školarina koje plaća većina hrvatskih studenata (ili ih uopće ne plaćaju) kao posljedicu imaju premalo
financiranje visokog obrazovanja s problemima koji se s time mogu povezati, prenapučene predavaonice i
neprikladne fizičke uvjete. Na privatne programe društvenih znanosti (u poslovnom upravljanju, novinarstvu
itd.) gleda se kao na alternativu javnom tercijarnom obrazovanju. Trenutno ne postoje sveučilišta koja se
financiraju ponajprije iz nevladinih izvora, iako je Rimokatolička crkva inicirala osnivanje takvog sveučilišta.
Iako bi se stvaranje privatnih institucija tercijarnog obrazovanja trebalo poticati zbog kvalitete, raznolikosti i
natjecanja, u svrhu kvalitete, raznolikosti i konkurentnosti, privatna sveučilišta vjerojatno neće postati ključni
čimbenik u poboljšanju ukupnog sustava tercijarnog obrazovanja u skoroj budućnosti. Sposobnost za reforme
treba se ponajprije stvoriti iz javnog sustava i u partnerstvu s kreatorima politike, kao i sa sadašnjim i
potencijalnim studentima i poslovnim sektorom (MZOŠ, 2007a).
3.57 U proteklih se deset godina dosta povećao broj upisanih studenata, kao i broj sveuĉilišnih studija
(premda se zastarjeli studiji nisu ukidali jednakim tempom). MeĎutim, povećanje broja studenata i institucija
nije pratilo odgovarajuće povećanje nastavnog osoblja. U razdoblju izmeĎu 1991. i 2006. godine, broj upisanih
studenata povećao se za više od 60 posto. Bruto stopa upisa (GER), koja označava broj studenata upisanih u
tercijarnu razinu obrazovanja, bez obzira na njihovu dob, kao razmjer stanovništva sluţbene školske dobi
studenata za tu razinu, značajno se povećala – sa 24,6 posto u 1994. godini na 45,7 u 2006. godini. Indeks
rodnog pariteta (GPI) se takoĎer povećao, sa 0,98 u 1994. godini na 1,21 u 2006. godini, iz čega se vidi veće
sudjelovanje ţena u tercijarnom obrazovanju. Godine 1991. 39,8 posto ove dobne skupine upisalo se u neki
sveučilišni program; do 2004. taj se udio gotovo udvostručio na 64,7 posto.
3.58 Informacije o vezi izmeĊu tercijarnog obrazovanja i trţišta rada su nedovoljne. Ipak, na temelju
informacija o procesima i institucionalnim aranţmanima i dostupnih podataka o trţištu rada moguće je donijeti
nekoliko zaključaka. Prema MZOŠ-u (2007a) često se krutost sustava tercijarnog obrazovanja da se prilagodi
potrebama gospodarstva. Utemeljenje novih nesveučilišnih institucija sugerira da bi ove institucije mogle bolje
odgovoriti na potrebe trţišta rada. Potrebe trţišta rada još uvijek nisu sustavno ocijenjene, dok je odreĎivanje
kvote za upis studenata opterećeno visokim stupnjem inercije. Nadalje, usluge savjetovanja o karijeri gotovo da i
ne postoje.
3.59 Potrebe trţišta rada nedovoljno utjeĉu na politike upisivanja. Kako ističu Babić, Matković i Šošić
(2006), nedavni se rast broja studenata pojavio na temelju načela kvazitrţišta. Programi s drţavnim
financiranjem odrţali su status quo ili su u laganom padu. Povećani interes u visokom se obrazovanju odrazio u
povećanom broju studenata koji plaćaju školarinu, kao i u povećanom broju izvanrednih studenata. Hrvatska
sveučilišta još uvijek ne pruţaju usluge savjetovanja o karijeri koje bi pomogle ulazak diplomiranih studenata na
37
Europski sustav - European Credit Transfer and Accumulation System.
49
trţište rada. Takvi bi centri trebali sluţiti kao poveznica izmeĎu studenata/diplomiranih studenata i regionalnog
trţišta rada pruţajući informacije i smjernice i pomoć u razvoju znanja i vještina potrebnih za uspješno
sudjelovanje u trţištu rada. MeĎutim, uzevši u obzir nedostatak funkcionalne integracije hrvatskih sveučilišta i
unatoč nekim nedavnim inicijativama, takvi centri još uvijek nisu postali operativni. Prateće funkcije centara za
savjetovanje o karijeri mogli bi pruţati poduzetnički centri, koji bi studentima osigurali poduzetnička znanja,
vještine i kompetencije, kao i neke objekte za „inkubaciju―. Neke funkcije takvih centara osiguravaju neki odjeli
sveučilišta (npr. Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu), no poduzetnički centri još stavljeni na dnevni
red obrazovne politike. MeĎutim, u srednjoročnom razdoblju bilo bi korisnije uključiti inovativno mišljenje i
znanja i vještine za poduzetnike u studije visokog obrazovanja.
3.60 Prosjeĉni i medijanski rok završetka sveuĉilišnih studija u zadnjih deset godina je više od šest godina, što upućuje na ozbiljan problem s uĉinkovitošću u viskom obrazovanju. Babić, Matković i Šošić
(2006.) procijenili su38
da je ukupna stopa završavanja studija sredinom 1990-ih (odnosno, omjer upisanih
studenata koji su diplomirali) bila samo oko 50 posto. Krajem 1990-ih dostigla je otprilike 55 posto i otad je
ostala je na otprilike istoj razini, što je znatno niţe od razine u većini zemalja OECD-a. Niska stopa završavanja
studija na samo što upućuje na rasipanje javnih resursa nego i na rasipanje ljudskog kapitala. Upisivanje
studenata u visokoobrazovne institucije obećanje je koje daje sveučilište, naime da ako se student u razumnoj
mjeri napreţe kako bi dobio akademski stupanj, sveučilište će osigurati resurse i uvjete da student diplomira
unutar predviĎenog vremenskog roka. Trenutno hrvatske visokoobrazovne institucije ne odrţavaju to obećanje. S
obzirom na izrazitu vaţnost visokog obrazovanja za gospodarski rast i konkurentnost, to ima ozbiljan utjecaj na
hrvatsko društvo i gospodarstvo.
3.61 Visoko obrazovanje u Hrvatskoj trenutno ima premalo osiguranih financijskih sredstava u
usporedbi s europskim mjerilima. Udio izdataka visokog obrazovanja u BDP-u je ispod 0,9 posto i puno je manji od prosjeĉnog udjela u EU-u (1,3 posto u 2007.). Javna sveučilišta, veleučilišta i više škole ponajprije
se financiraju iz drţavnog proračuna39
, s prihodom od školarina i nešto manje to iz istraţivanja i razvoja kojim
se dopunjavaju drţavna sredstva. MeĎutim, ne postoje pouzdani podaci o financiranju visokog obrazovanja. Bajo
(2006.) je procijenio da se proračunska dodjela kreće izmeĎu 17.000 HRK i 40.000 HRK po studentu godišnje,
dok se dodjela za visokoobrazovne institucije kreće izmeĎu 7.000 HRK i 23.000 HRK po studentu godišnje.
Nedavno je Sveučilište u Zagrebu izvijestilo da gotovo 50 posto sadašnjih izdataka pokriva novcem iz drugih
izvora osim proračunske dodjele, tvrdeći isto tako da bi povećano financiranje iz drţavnog proračuna omogućilo
Sveučilištu da veći dio tog prihoda uloţi u istraţivanje i razvoj (Bjeliš, 2008). MeĎutim, uspostavljanje
pouzdanih objedinjenih podataka predstavlja izazov, budući da su proračuni utvrĎeni na fakultetskoj razini i
izvori prihoda na toj razini nisu uvijek transparentni.
3.62 Nedostatna uĉinkovitost sustava povezana je s još jednim velikim izazovom hrvatskog
visokoobrazovnog sustava, a to je nedostatak integracije fakulteta, pogotovo na najvećem sveuĉilištu,
Sveuĉilištu u Zagrebu. S više od polovice ukupnog broja upisanih studenata u Hrvatskoj, Sveučilište u Zagrebu
ima funkciju „signala― za cijeli obrazovni sustav. Iako Zakon o visokom obrazovanju predviĎa integraciju
fakulteta, taj je proces neizvjestan jer se očekuje odluka Ustavnog suda o ustavnosti integriranog sveučilišta.
Razne europske procjene i izvješća kolega ističu da ne samo da legalno autonomni fakulteti ne idu ukorak s
europskim razvojem, već i da sprečavaju napredak reforme i reakciju visokoobrazovnog sustava na potrebe u
gospodarstvu. Sveučilišta koja nemaju nadleţnosti nad pojedinim fakultetima imaju teškoće s reformiranjem
svog vladanja i upravljanja, uvoĎenjem fleksibilnih sustava financiranja koji se temelje na uspješnosti, njegujući
interdisciplinarna istraţivanja, odbacivanjem zastarjelih područja proučavanja i uvoĎenjem mjera učinkovitosti.
Što nosi budućnost
3.63 Bez zakonske integracije sveuĉilišta, reforma sustava financiranja visokog obrazovanja mogla bi
biti manje uĉinkovita uz veću vjerojatnost neuspjeha, budući da središnja razina sveučilišta neće moći strateški
pregrupirati resurse kako bi oblikovala profil sveučilišta i preobrazila ga u modernu akademsku instituciju u
38
Stopu završavanja studija izračunali su usporedivši broj osoba koje su diplomirale na visokoobrazovnim institucijama s
brojem studenata koji su upisani šest godina ranije (Babić, Matković i Šošić, 2006.). 39
Drţavni proračun takoĎer se moţe koristiti za sufinanciranje privatnih visokoobrazovnih institucija, no to se u pravilu ne
dogaĎa.
50
skladu s dobrom europskom praksom. Valja napomenuti da Hrvatska zaostaje kad se radi o tim bitnim
problemima u usporedbi s nekima od susjednih drţava u Jugoistočnoj Europi gdje je ova ključna reforma već u
tijeku.
3.64 UsklaĊivanje obrazovnog sustava s potrebama trţišta rada zahtijeva, izmeĊu ostalog, bolje informacije o trţištu rada. To uključuje informacije o potraţnji za različitim znanjima i vještinama i
zanimanjima, kao i informacije o uspješnosti/rezultatima raznih škola što se tiče budućnosti diplomiranih
studenata na trţištu rada. Sljedeće bi se informacije trebale posebno prikupljati i naširoko diseminirati svim
zainteresiranim stranama (studentima, tijelima vlasti nadleţnima za obrazovanje i osposobljavanje, osobama koje
traţe posao, strukovnim savjetnicima):
Informacije o kretanjima zanimanja, uključujući stope plaće, zaposlenost, nezaposlenost i nepopunjena
radna mjesta.
Informacije o statusu diplomiranih studenata različitih tipova škola na trţištu rada, status, uključujući
stope zapošljavanja na odreĎena radna mjesta i stope plaća.
3.65 S pozitivne strane, voĊenje i upravljanje sveuĉilištima nedavno su profitirali od osnivanja
sveuĉilišnih savjetodavnih odbora. Za ovaj tip savjetodavnog tijela predviĎeno je sudjelovanje poslodavaca,
što bi moglo nositi značajan potencijal da se visoko obrazovanje učini relevantnijim za trţište rada i za uvoĎenje
mjera za učinkovitost u visokoobrazovnim institucijama. TakoĎer, sveučilište moţe imati i druge stručnjake i
savjetodavna tijela. Upravljanje nekim od njihovih operacija moţe se povjeriti glavnom direktoru ili upravnom
odboru. Glavno tijelo koje donosi odluke, meĎutim, ostaje Senat koji se sastoji od predstavnika profesorskog
osoblja (koji čine većinu), ostalih zaposlenika i studenata. Članove sveučilišnog odbora imenuje Senat (polovicu
njih, a s barem jednim studentom), središnja i lokalna uprava i Hrvatska gospodarska komora. Ne postoje podaci
o tome u kojoj mjeri ovo vanjsko sudjelovanje već utječe na procese donošenja odluka.
3.66 Bit će potrebni dodatni financijski resursi da bi se podrţali procesi reforme koji bi trebali poboljšati kvalitetu visokog obrazovanja. Nadalje, sveučilišta bi trebala nastojati što više diversificirati svoje
izvore dohotka u skladu s dobrom europskom praksom. Ostali veliki izazovi kod financiranja uključuju
nedovoljnu transparentnost raspodjele resursa, izazove koje nameće neuravnoteţen proračun za obrazovanje
(npr. usredotočenost na plaće) i niska sposobnost da se proĎe kroz sustavnu promjenu. Prisutan je nedostatak of
srednjoročnog i dugoročnog planiranja i ciljeva strateškog ulaganja, kao i nedovoljna fleksibilnost pri
preraspodjeli kada je ona potrebna. Nadalje, ne postoje prikladni sustavi informacija o upravljanju imovinom
koju odreĎena institucija posjeduje ili upotrebljava, što bi moglo biti osnova za strategije ulaganja i raspodjelu
resursa. Hrvatska sveučilišta trebat će utemeljiti pristupe pune ekonomske cijene s ciljem da se natječu unutar
Okvirnih programa EU-a u budućnosti; meĎutim, kad se radi o prikupljanju podataka i transparentnosti, trenutno
nisu ispunjeni ni preduvjeti pristupa pune ekonomske cijene. Ako se na ta pitanja ne odgovori, Hrvatskoj će se u
budućnosti uskratiti vaţan izvor financiranja za istraţivanja.
3.67 Pokazatelji i, slijedom toga, i sustav poticaja na kojem se temelje proraĉunske dodjele, trebaju se
dalje razviti. Trenutno Vijeće za financiranje znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja utvrĎuje kriterije za
dodjelu proračunskih sredstava za znanstvenu aktivnost i visoko obrazovanje, i predlaţe ih Nacionalnom vijeću
za znanost i Nacionalnom vijeću za visoko obrazovanje koji onda utvrĎuju konačne kriterije. MZOŠ prikuplja
nacrte proračuna od institucija tercijarnog obrazovanja i istraţivačkih institucija i izraĎuje nacrt ukupnog
proračuna. Vijeće za financiranje znanosti i visokog obrazovanja predaje ga Nacionalnom vijeću za znanost i
Nacionalnom vijeću za visoko obrazovanje zajedno sa svojim mišljenjem. Ta tijela odobravaju konačni prijedlog
za dodjelu sredstava i dostavljaju ih Ministru. MeĎutim, taj prilično zamršen proces ne jamči da će se
financiranje visokog obrazovanja razviti u djelotvoran upravljački instrument, kao što je to bilo u zemljama
poput UK ili u različitim njemačkim drţavama gdje su se razvile transparentne formule financiranja, čime se
veći naglasak stavlja na pokazatelje rezultata i inovacije.
3.68 Bolonjski proces ima potencijal da bude vaţan i cjeloviti paket reformskih alata. MeĎutim, on neće
riješiti probleme učinkovitosti, financiranja i upravljanja ako mjere koje s njim dolaze budu manjkave. Još ne
postoje cjeloviti podaci o rezultatima implementacije Bolonjskog procesa u Hrvatskoj. Početne informacije
pokazuju da su uloţeni značajni napori na reformi institucija i reformi kurikuluma. Te napore često nisu pratile
51
odgovarajuće promjene s obzirom na raspodjelu resursa (npr. objekti, predavači, dodatni fondovi za specifične
projekte), odnosno proceduralne prilagodbe i prilagodbe ponašanja novim uvjetima u nekim visokoobrazovnim
institucijama, njihovim predavačima i studentima. Nakon dvije godine implementacije Bolonjskog procesa,
razočaravajući je broj studenata poloţio sve ispite i ostvario 120 ECTS bodova; rezultati variraju od 10 posto
studenata tehničkih znanosti do 79 studenata u području biomedicine40
.
Cjeloţivotno uĉenje
3.69 Cjeloţivotno uĉenje uglavnom se rješavalo kroz politiku obrazovanja odraslih, što je priliĉno
ograniĉavajući pristup, jer podcjenjuje vaţnost načela „naučimo kako učiti― i povezanih kompetencija u ranim
godinama i kroz sve razine obrazovanja. Fokus politike bio je na pristupu socijalne inkluzije (najviše usmjerene
na one s nezadovoljavajućim početnim iskustvom u obrazovanju i obuci), spojenim sa javnim usvajanjem
cjeloţivotnog učenja (tj. promjena tradicionalnih pretpostavki o podjeli ţivota na posebne faze učenja, rada i
umirovljenja).
3.70 Neki naglasci politike su stavljeni na prekvalifikaciju nezaposlenih osoba (kroz aktivne mjere
politike trţišta rada – uglavnom kroz projekte koje provodi Hrvatski zavod za zapošljavanje) i ponovno
uključivanje onih koji su napustili školu i proces obrazovanja bez završetka osnovnog i/ili srednjoškolskog
obrazovanja. UnaprjeĎivanje kompetencija onih koji su već zaposleni uglavnom je prepušteno poslodavcima i
zaposlenicima. Drugi oblici obrazovanja moţda nemaju direktne ekonomske koristi, ali promiču kvalitetu ţivota
i dobrobit ljudi (uključujući obrazovanje za graĎane starije dobe), bili uvelike zanemarivani ili ostavljeni
privatnoj inicijativi. U srednjoročnom razdoblju bit će vaţno odmaknuti se sa sadašnjeg uskog fokusa na
obrazovanje odraslih i razviti krovni pristup cjeloţivotnom učenju. Ovo bi trebalo ići na ruku kampanji
osvješćivanja javnosti i razvoju strategije cjeloţivotnog učenja za Hrvatsku.
3.71 U 2004. godini Vlada je usvojila Strategiju obrazovanja odraslih i pripadajući Plan djelovanja.
Njihovi glavni ciljevi bili su stvoriti zakonske i stručne pretpostavke za uspostavljanje obrazovanja odraslih kao
integralnog dijela sustava obrazovanja, olakšati razvoj organizacijskih, ljudskih i financijskih izvora, i rješavati
individualne potrebe učenja, kao i potrebe trţišta rada i šireg društva. Unatoč temeljitoj analizi i mnogim dobro
osmišljenim mjerama, njihova provedba je bila dosta spora i djelomična. Razvoj institucionalnih preduvjeta
nastavljen je osnivanjem Agencije za obrazovanje odraslih (AAE - AOO) u 2006. godini. Zakon o obrazovanju
odraslih, usvojen u veljači 2007. i dopunjen usvajanjem Zakona o drţavnoj potpori za obrazovanje i izobrazbu
kasnije te godine, uključuje provedbu vertikalne mobilnosti (tj. integracije obrazovanja odraslih u sustav
obrazovanja, što bi trebalo omogućiti osobama koje su prekinule školovanje ili koje ţele nastaviti svoje
obrazovanje da ponovno uĎu u sustav i steknu osnovne, srednje ili tercijarne kvalifikacije).
3.72 Sustav poticaja usmjeren motivaciji poslodavaca, zaposlenika i nezaposlenih da se ukljuĉe u
programe obrazovanja odraslih kao sudionici ili (su)financijeri razvijen je nedavno. Sada postoji nekoliko
povezanih programa koji se provode ili su nedavno predstavljeni. Neki poticaji su takoĎer pruţeni i kroz aktivne
politike trţišta rada. Mjere za potporu osiguravanju obuke od strane sektora poduzeća su omogućene temeljem
Zakona o drţavnoj potpori za obrazovanje i izobrazbu iz 2007. godine, kako slijedi:
Veliki poslodavci primaju porezne olakšice u iznosu do 50 posto prihvatljivih troškova za opće
obrazovanje i obuku i do 25 posto prihvatljivih troškova za posebno obrazovanje i obuku;
Porezne olakšice malih i srednjih poduzeća iznose 70 posto troškova (za mala poduzeća) odnosno 35
posto (za srednja poduzeća);
Poduzetnici koji imaju pravo na regionalnu drţavnu potporu mogu povećati porezni kredit za obuku i
osposobljavanje za maksimalno 10 dodatnih postotnih bodova;
40
Temeljeno na analizi Pere Lučina i objavljeno u ‗Zakazao novi model: krah Bolonje‘ Ivane Kalogjere u Jutarnjem listu,
15. oţujka 2008., str. 4-5.
52
Posebne odredbe reguliraju obrazovanje zaposlenika u nepovoljnom poloţaju (osobe koje prvi put traţe
posao, dugotrajno nezaposlene osobe, osobe s invaliditetom), čiji troškovi obrazovanja smanjuju
porezne obveze njihovih poslodavaca za dodatnih 10 postotnih bodova.
3.73 Dodatne subvencije su osigurane poduzetnicima koji obuĉavaju uĉenike za strukovna zanimanja i
brodarima. Prema Nacionalnom programu poticanja zapošljavanja za 2007., poslodavci primaju subvencije za
obrazovanje svojih zaposlenika (za najviše 9 mjeseci). Kada se govori o stjecanju općeg znanja i vještina
novozaposlenih ili onih za koje postoji rizik da će ostati bez posla, subvencije su do 70 posto za mala i srednja
poduzeća i do 50 posto za velika poduzeća; one pokrivaju i dio plaće radnika jednak minimalnoj naknadi za
nezaposlenost. U slučaju obuke za posebna znanja i vještine, subvencija je do 35 posto za mala i srednja
poduzeća (SME) i do 25 posto (velika poduzeća); subvencije pokrivaju i dio plaće radnika jednak minimalnoj
naknadi za nezaposlenost.
3.74 Unatoĉ tome što ovi programi poticaja postoje, samo mala manjina koristi prilike koje oni nude. U 2007. godini samo su 793 osobe iskoristile prednost gore spomenutih mjera. U okviru dodatnoga
programa, Hrvatski zavod za zapošljavanje pokriva i troškove obrazovanja i izobrazbe (i osigurava naknadu za
nezaposlene) široko definiranih ciljnih skupina nezaposlenih – svi dugotrajno nezaposleni iznad 25 godina
starosti, oni ispod 25 godina koji su nezaposleni 6 mjeseci (ili koji su se prijavili unutar 90 dana nakon što su
završili obrazovanje), oni koji su voljni prihvatiti sezonske poslove ili poslove u graĎevinarstvu ili brodogradnji i
različite osjetljive grupe ili osobe sa posebnim potrebama. Ovim mjerama obuhvaćeno je dodatnih 2960
sudionika u 2007. godini.
3.75 Hrvatska bi trebala ojaĉati svoj sustav cjeloţivotnog uĉenja, te se koristiti iskustvima uspješnih primjera u drugim europskim gospodarstvima. Gornja analiza upućuje na četiri ključna smjera u kojima se
cjeloţivotno učenje u Hrvatskoj moţe unaprijediti, čime bi se pridonijelo dugoročnim koristima za produktivnost
rada i rast: (i) razvijanje strategije cjeloţivotnog učenja koja obuhvaća sve vrste učenja (za razliku od toga da je
samo obrazovanje odraslih, kako je trenutno slučaj); (ii) povećanje sudjelovanja u obrazovanju odraslih; (iii)
uključivanje poslodavaca (kao i učenika odnosno studenata i osoba koje su završile školovanje) u upravljanju
strukovnim obrazovanjem i visokoškolskim institucijama.41 U rješavanju ta tri glavna izazova Vlada RH bi se
mogla posluţiti iskustvima europske dobre prakse, kako je navedeno dolje u Okviru 3.3.
Okvir 3.3: Europski primjeri dobre prakse: Finska i Irska
Za Hrvatsku bi moglo biti korisno da razmotri iskustva europskih zemalja koje su uključile načela cjeloţivotnog učenja u
raznovrsnosti politike obrazovanja. Finska i Irska pruţaju dva primjera za takav razvoj. U Finskoj, godišnje 23.1 posto
stanovništvo radne dobi sudjeluje u mjerama cjeloţivotnog učenja, koje obuhvaćaju i umirovljenike. U drţavnom
proračunu oko 13 posto troškova Ministarstva obrazovanja odlazi na obrazovanje odraslih, ali većinu obuka financiraju
poslodavci (Tahvainen, 2006). U Irskoj, sudjelovanje je malo niţe (7.5 posto) i fokus politike je predominantno usmjeren
na posljedice trţišta rada (usp. EIS, 2008). Korisno bi bilo dodatno istraţiti i nedavna slovenska iskustva u području
obrazovanja odraslih.
Ključne lekcije iz finskog i irskog iskustva su sljedeće:
Prvo, pristup cjeloţivotnom učenju i stjecanju kompetencija trebao bi biti jednostavan, troškovno učinkovit i prilagoĎen
individualnim potrebama. To je posebno vaţno kada se radi o ljudima s nedovoljnim ili zastarjelim obrazovanjem i
izobrazbom, ili o onima koji trebaju aţurirati svoje strukovne kvalifikacije. Finska (MoE-FIN, 1999; Tahvainen, 2006.) je
smanjila prag za obrazovanje odraslih i obuku putem individualnih programa učenja razumnog trajanja izgraĎenim na
prethodnom učenju i iskustvu. Osobama koje već aktivno rade daju se mogućnosti da uče kako bi stekli kvalifikacije na
temelju komptencija za kojima postoji potraţnja na trţištu. Razvijen je sustav kvalifikacija na temelju kompetencija
neovisan o načinu na koji su znanja i vještine stečeni. Mogućnost za izgradnju obrazovanja i obuke na prethodnom učenju
skratila je vrijeme učenja za obrazovanje odraslih u Finskoj za više od jedne trećine. Informacija, individualno vodstvo,
osobni plan učenja, vodstvo u učenju i financijska pomoć za odrasle polaznike obuke razvijeni su kako bi ohrabrili odrasle
da se prijave za obrazovanje i obuku i da završe program izobrazbe. Vrijeme učenja su drţali na razumnoj razini kako bi se
41
Ipak će biti potrebno neko vrijeme prije nego što se ostvare rezultati ovih mjera. U takvom kontekstu, privlačenje
visokokvalificiranih migranata bila bi korisna, posebno u sektorima u kojima postoji potreba za takvim radnicima. MeĎutim,
ne postoji krovna migracijska politika.
53
spriječilo da duljina studiranje postane prepreka. Osim toga, naknada za nezaposlenost povezana je sa obukom.
Drugo, tečajevi i kvalifikacije su organizirani na fleksibilan i modularan način, što ih pribliţava potrebama individualnih
„učenika―. Odraslima je dana prilika da uče za strukovne kvalifikacije ili specijalizirane kvalifikacije, ili njihove dijelove, i
za druge programe koji poboljšavaju njihovu mogućnost za zaposlenje i kapacitet za buduće učenje. Posebna paţnja je dana
onima koji su prekinuli školovanje, uključujući one koji su prekinuli svoje tercijarno obrazovanje, kojima ja dana prilika da
nastave svoje učenje. Modularnu obuku treba dopuniti fleksibilnom satnicom i oblicima pruţanja nastave, kao i
osiguranjem jednakog postupanja s različitim skupinama učenika. Otvoreno učenje i učenje na daljinu mogu prebroditi
neke geografske i vremenske barijere s kojima se suočavaju mnogi potencijalni učenici. Razvijene su i institucije za
potporu. Sustav javnih knjiţnica u Irskoj i Finskoj omogućio je vrijednu potporu učenicima. U slučaju Irske, knjiţnice
pomaţu odraslim polaznicima premošćivanjem informacijskih jazova, podupirući učenje na daljinu, unaprjeĎivanje
pismenosti i informacijsko-tehnoloških znanja i vještina, omogućujući izvore informacija, materijale i mjesta za učenje, kao
i razvijanjem veza sa sektorom poduzeća, obrazovanjem i osposobljavanjem i zajednicom općenito (TF-IRL, 2002).
Treće, raznoliki mehanizmi uprave i financiranja upotrijebljeni su za olakšanje pristupa cjeloţivotnom učenju i njegovom
osmišljavanju u skladu sa potrebama poslodavaca i zaposlenika. Na primjer, obuka je u okviru jednoga modela prilagoĎena
potrebama poslodavca. Upotrebljava se u slučajevima zapošljavanja nove radne snage, razvoja osobnog strukovnog znanja
i vještina, restrukturiranja ili likvidacije poduzeća, kao i u slučajevima kada treba poboljšati zapošljivost pojedinca. Ova
obuka je planirana, provedena, nabavljena i financirana zajedno od strane poslodavca i Uprave za rad (Tahvainen, 2006).
Uprava za rad obično financira najviše 50 posto nabavnih troškova obuke, koja je ostvarena od strane ovlaštenih
obrazovnih institucija. Prema drugom modelu, upotreba vaučera (kupona) za učenje probno je pokrenuta je kao koristan
mehanizam za obuku koji ne pokreću i ne financiraju poslodavci. Upotreba takvih instrumenata se takoĎer smatra ao
stalnim obrazovanjem sveučilišne razine. Treći je primjer Irska, gdje je pokusni Program mreţa obuke dao snaţan doprinos
za obuku u tvrtkama. Ukupno je odrţano 456 tečajeva (većina od njih je bila nova ili značajno poboljšana) u više od 2,300
tvrtaka i imala je 12,800 polaznika. Program je imao značajan utjecaj na poticanje malih i srednjih poduzeća da uloţe u
obuku. Oko 73 posto tvrtaka koje su sudjelovale imale su manje od 50 zaposlenika, a 38 posto kompanija imalo je manje od
10 zaposlenika (TF-IRL, 2002).
Četvrto, u Finskoj je cjeloţivotno učenje upotrijebljeno ne samo u odnosu na potrebe trţišta rada, nego i za povećanje
graĎanskih aktivnosti, obrazovanja u zajednici, socijalnog dijaloga i osnovnih znanja informacijskog društva. Obrazovne
usluge biti će povećano usmjerene populaciju umirovljenika u skladu s načelima cjeloţivotnog učenja.
Unatoč visokoj djelotvornosti cjeloţivotnog učenja u Finskoj, takoĎer je primijećeno da će oni koji su već bolje obrazovani
najvjerojatnije sudjelovati u daljnjem obrazovanju. Kao posljedica toga, najteţi izazov je postignuće slabo obrazovanih i
onih sa najvećim rizikom nezaposlenosti i socijalne isključenosti i njihovo uključivanje u cjeloţivotno učenje. U Irskoj je
posebna pozornost usmjerena na ‗ne-tradicionalne polaznike‘ uključujući slabo obrazovane, starije, nezaposlene ili
gospodarski neaktivne graĎane, kao i one koji su zaposleni u malim poduzećima i pripadaju skupini niţih zanimanja.
Izvor: Prikaz stručnog tima.
54
4. POVEĆANJE UKUPNE FAKTORSKE PRODUKTIVNOSTI
4.1 Kako bi se razumjele različite komponente ukupne faktorske produktivnosti (TFP) u Hrvatskoj, ovo
izvješće razmatra dvije dimezije učinkovitosti:
Alokativna učinkovitost obuhvaća omjer u kojem najproduktivnije tvrtke čine relativno veći udio u
ukupnom outputu).
Tehnička učinkovitost odnosi se na omjer u kojem postojeće tvrtke upotrebljavaju najbolju raspoloţivu
tehniku.
Te su dvije dimenzije komplementarne i jednako vaţne, ali preraspodjela resursa (alokativna učinkovitost) je u
središtu procesa gospodarske transformacije u tranzicijskim gospodarstvima. U slučaju Hrvatske, vaţnost
unaprjeĎenja strukturnih reformi kako bi se omogućilo dovršenje ovog procesa preraspodjele resursa je u središtu
preporuka Ekonomskog memoranduma za Hrvatsku (CEM) iz 2003. godine i Ocjene životnog standarda (LSA) iz 2006. godine.
Dekompozicija ukupne produktivnosti: alokativna uĉinkovitost i prosjeĉna produktivnost
4.2 Ovo izvješće usvaja presjek dekompozicije rasta produktivnosti koju su razvili Olley i Pakes (1996.) kako je definirano dolje:
it
i i
itittt PPNP )/1(
gdje je N broj poduzeća u sektoru i Δ je operater koji predstavlja presjek devijacije mjera na razini tvrtke iz
jednostavnog prosjeka industrije. Jednostavno tumačenje ove dekompozicije je da se ukupna produktivnost moţe
raščlaniti u dva člana pomoću neponderirane prosječne produktivnosti na razini tvrtke plus presječni član koji
odraţava presječnu učinkovitost alokacije aktivnosti. Presječni član prikazuje alokativnu učinkovitost jer
odraţava opseg u kojem tvrtka s visokom produktivnošću ima veći trţišni udio. Ovu jednostavnu dekompoziciju
je vrlo lako provesti i u osnovi uključuje mjerenje neponderirane prosječne produktivnosti nasuprot ponderirane
prosječne produktivnosti.
4.3 Dekompozicija ukupne produktivnosti pokazuje nizak doprinos alokativne uĉinkovitosti ukupnoj
produktivnosti te ukazuje na jedan velik neiskorišteni izvor rasta u Hrvatskoj.42
To znači da produktivnije
tvrtke ne zauzimaju relativno veći udio outputa u Hrvatskoj, kako bi se očekivalo u funkcionalnom trţišnom
gospodarstvu. MeĎunarodna usporedba upućuje na to da je doprinos alokativne učinkovitosti mnogo niţi u
Hrvatskoj nego u nekim usporednim zemljama kao što su npr. Indija i Brazil, gdje je supstitucija uvoza stvorila
veoma zaštićeno gospodarstvo do 19980-ih godina, koje je kasnije bilo izloţeno većoj konkurenciji
4.4 Nalaz o niskoj alokativnoj činkovitosti u Hrvatskoj utvrĎuje se neovisno o tome je li riječ o veličini,
dobnoj skupini poduzeća, regiji ili gospodarskoj grani. Ipak, neki dijelovi industrije pokazuju ovaj rezultat u
većoj mjeri. Tako, industrija strojeva i opreme kao velika skupina srednjih poduzeća i Istarska regija imaju
najniţi doprinos alokativne učinkovitosti unutar svojih kategorija. Još jedan vaţan rezultat je da se alokativna
42
Na temelju raščlambe Olley i Pakes.
55
učinkovitost čini boljom u onim regijama i sektorima u kojima je prosječna tehnička učinkovitost niţa i obratno.
Kao posljedica toga, učinak alokacijskog mehanizma u ukupnoj produktivnosti teţi prema nuli s povećanjem
prosječne tehničke učinkovitosti.
4.5 Empirijski dokazi upućuju na zakljuĉak da je nizak doprinos alokativne uĉinkovitosti u ukupnoj
produktivnosti prouzroĉen ĉinjenicom da produktivnije tvrtke nemaju nuţno veći udio u ukupnom
outputu. Čisto teoretski, rezultat da učinak alokativnog mehanizma u ukupnoj produktivnosti teţi prema nuli s
povećanjem prosječne tehničke učinkovitosti, što moţe biti posljedica dvaju različitih uzroka: i) postoji
homogenost bilo u produktivnosti ili u distribuciji trţišnog udjela (odnosno, sve tvrtke su sa sličnim razinama
tehničke učinkovitosti i/ili trţišnim udjelima); ili ii) postoje velike razlike u produktivnosti, ali output je
nesavršeno alociran prema razini učinkovitosti tvrtke. U praksi u slučaju Hrvatske, dokazi upućuju na drugo
objašnjenje: neadekvatnost raspodjele resursa (alternativnu hipotezu homogenosti produktivnosti poduzeća teško
je odrţati u svijetu gdje se često uočavaju velike razlike TFP-a, čak i u usko definiranim industrijama i s trţišnim
poremećajima koji sprečavaju adekvatnu raspodjelu resursa).43
Valja napomenuti da u sektorima i regijama gdje
43
Vidi Baily, Hulten i Campbell, 1992; Restuccia i Rogerson, 2007. i Hsieh i Klenow, 2007.
Prikaz 4.1: Dekompozicija produktivnosti po industriji, regiji i veliĉini: kombinacija Olleya i Pakesa
a. MeĎunarodna usporedba: udio alokativne
učinkovitosti na ukupnu log-produktivnost
b. Industrija
c. Regija
2.18
1.94
2.152.07
2.01
2.14 2.11
1.95
1.731.79
1.962.04
1.86 1.87
0.21
0.37
0.11
-0.03
0.28 0.240.23
-0.5
0.0
0.5
1.0
1.5
2.0
2.5
Zagreb and
surroundings
Northern Croatia Slavonia Lika I Banovina Istra I Hrvatsko
Primorje
Dalmacija Total
log
(P
)
Aggregate log-productivity Average log-productivity Allocative efficiency
d. Veličina i starost
2.1
2.0
2.1
1.9
2.1
1.9 1.91.8
1.91.9
0.2
0.1
0.3
-0.1
0.3
-0.5
0.0
0.5
1.0
1.5
2.0
2.5
Small (<25 employees) Medium (>=25 & <100
employees)
Large (>=100
employees)
Young (< 5 years) Old (>=5 years)
Aggregate log-productivity Average log-productivity Allocative efficiency
Lo
g (
P)
Size Age
Izvor: Escribano i dr. 2007.
15.1
25,3
5,5
15.6
22,3
19,0
24,8
11,6
0
5
10
15
20
25
30
Indonezija Filipini J. Afrika Čile Brazil Meksiko Indija Hrvatska
Udio alokativne učinkovitosti u ukupnoj log-
produktivnosti
% 2.11 2.13
2.07 2.19
2.11
1.82 1.85 1.92 1.86 1.87
0.28 0.14
0.34 0.24 0.28
0.0
0.5
1.0
1.5
2.0
2.5
Hrana Tekstil i odjeća Strojevi i oprema/metalni proizvodi Ostala proizvodnja Ukupno
log (P)
Ukupna log-produktivnost Prosječna log-produktivnost Alokativna učinkovitost
56
je prosječna tehnička učinkovitost veća—npr. strojevi i oprema, Lika i Banovina ili Istra—, alokacijski učinak je
čak i gori. Kako pokazuju procijenjene gustoće „kernela― na Prikaz 4.2, prosjek distribucije produktivnosti u
slučaju strojeva i opreme, Lika i Banovina ili Istra su sve veće nego u slučaju uzorka. Nadalje, kao što se ranije
govori, postoji izraţena
disperzija produktivnosti u svim slučajevima,
osobito u Istri i u sektoru strojeva i opreme. 44
Posebno
slučaju mladih društava, učinak alokacije resursa još je
izraţeniji nego u ostalim slučajevima. Iako u prosjeku
nešto učinkovitija, član negativne alokativne
učinkovitosti za mlade tvrtke odraţava da su resursi
neadekvatno raspodijeljeni meĎu njima—manje
produktivne mlade tvrtke upotrebljavaju više resursa
nego produktivne mlade tvrtke, što upućuje na jasne
neučinkovitosti u procesu ulaska i izlaska tvrtaka,
budući da se proizvodnja koncentrira u manje
učinkovitim mladim tvrtkama.
4.6 Korolar prethodne analize je jasan: mehanizam kreativne destrukcije koji je u središtu razvojnog
procesa u Hrvatskoj tek treba osloboditi. Učinkovitost prosječnog poduzeća (odnosno, tehnička učinkovitost
na način kako je ranije definirana) je vaţna, ali sposobnost trţišta da alociraju resurse u učinkovitija poduzeća
(poznata i pod nazivom schumpeterijansko natjecanje) pojačala bi učinak tih prosječnih povećanja u ukupnoj
produktivnosti. Distribucije produktivnosti na Prikaz 4.3 pokazuju da postoji velika heterogenost u
produktivnosti meĎu pojedinim pogonima. Distribucija produktivnosti je asimetrična i manje raširena u
usporedbi sa standardnom normalom. MeĎutim, još je vaţnija činjenica da je distribucija produktivnosti u
Hrvatskoj ‗bi-modalna‘, s većinom mase gustoće produktivnog kapaciteta s prikazom niskih i prosječnih
vrijednosti produktivnosti – kao one prikazane u regijama A i B na prikazu 4.3 u nastavku – i s drugim glatkim i
manjim vrhom gustoće u regiji C, koja predstavlja tvrtke relativno visoke produktivnosti. Preostala gustoća je u
regijama D i E, koje čine mali broj visokoproduktivnih pogona. Zbog toga u Hrvatskoj tvrtke niske i prosječne
produktivnosti postoje zajedno s manjom skupinom visokoproizvodnih pogona. Takvo što potencijalno stvara
mogućnosti za podizanje ukupne produktivnosti: i) tako da se tehnička učinkovitost manje produktivnih tvrtaka
bliţi onima u regijama C, D i E; i ii) preraspodjelom resursa meĎu pogonima (vidjeti Prikaz 4.33).
Prikaz 4.3: Procjena kernela gustoće log-produktivnosti Prikaz 4.4: Hipotetske promjene u distribuciji produktivnosti
Napomena: Scenarij (I) predstavlja hipotetično povećanje tehničke učinkovitosti regija pogona A i B, izravna posljedica takvog povećanja je gotovo
simetrično pomicanje gustoće produktivnosti prema desno. U scenariju (II) manje produktivna poduzeća iz regija A i B izlaze s trţišta, te rade samo one u
regijama C, D i E: zbog toga se distribucija produktivnosti kreće prema desno u većoj mjeri nego u scenariju (I), uz uvjet da je sada niţa razina produktivnosti
stanovništva ona u tvrtkama regije C. Iako povećanje ukupne produktivnosti u scenariju (I) dolazi doslovno samo od povećanja prosječne log-produktivnosti, scenarij (II) poboljšava ukupnu log-produktivnost takoĎer i boljom realokacijom resursa. Nakon što neučinkoviti pogoni regije A i B napuste trţište, preostala
44
Procjena gustoće kernela je ne-parametarski način procjene funkcije gustoće vjerojatnosti nasumične varijable. To jest, s obzirom na podatke o uzorku
stanovništva, procjena gustoće kernela omogućuje ekstrapolaciju podataka u cijelo stanovništvo.
Prikaz 4.2: Kernel procjene gustoće produktivnosti
Epachenikov ponderirani kernel ograničenog reziduala Solowa u log.
Izvor: izračuni osoblja s podacima ICS
Regija A Produktivnost ispod
prosjeka
Regija B Prod. iznad
prosjeka
Regija C Niska gustoća
visoko- produktivnih
pogona
Region D Mala gustoća
pogona vrlo visoke
produkt.
Regija E Vrlo niska w
gustoća visoko produktivnih
pogona
Napomene: Epachenikov ponderirani Kernel. Upotrijebljena mjera produktivnosti je ograničeni rezidual Solowa u logovima.
Izvor: izračuni osoblja s podacima o ICS u Hrvatskoj.
(I) : Hipotetična promjena u raspodjeli produktivnosti nakon simetričnog povećanja u
produktivnost svih tvrtaka i (II) : Hipotetična promjena u raspodjeli produktivnosti osti ako niskoproduktivne tvrtke izaĎu sa trţišta.
Izvor: Izračuni osoblja s podacima ICS za Hrvatsku.
57
poduzeća dobivaju trţišni udio. Kao posljedica toga, sve resurse koje su otpustile tvrtke koje izlaze sada upotrebljavaju učinkovitiji pogoni, a to se pretvara u
poboljšanje dobrobiti za gospodarstvo u cjelini.
Izvor: Razrada osoblja. 4.7 Dio ukupne produktivnosti na koju utjeĉe ulagaĉka klima u Hrvatskoj je velik i pozitivan. „Demean
log-produktivnost―45
Hrvatske je sličan onom u Meksiku i
Juţnoj Africi, u smislu prosječne log-produktivnosti i učinaka
alokativne učinkovitosti, i onom u Brazilu u smislu prosječne
log-produktivnosti. U usporedbi s ostalim zemljama, ulagačka
klima u Hrvatskoj utječe na ukupnu log-produktivnost
uglavnom kroz prosječnu log-produktivnost s gotovo
zanemarivim učinkom na alokativnu učinkovitost: s obzirom
na to da ukupni učinak ulagačke klime (UK) na ukupnu log-
produktivnost iznosi 100, 87 posto bi se mogao pripisati
prosječnoj log-produktivnosti, a preostalih 13 posto učinku
alokacije. Rezultat upućuje na to da nema značajne razlike u
učinku raznih čimbenika ulagačke klime prema trţišnom
udjelu tvrtke.
4.8 Empirijski dokazi upućuju na to da su (a)
birokracija i (b) znanja i vještine i tehnologija skupine
varijabla ulagaĉke klime s najvećim (pozitivnim ili negativnim) utjecajem na ukupnu produktivnost. Te dvije
skupine zajedno objašnjavaju gotovo 50 posto ukupne
varijacije produktivnosti na razini poduzeća. Infrastrukturne
varijable čine dodatnih 17 posto, a čimbenici financija i
korporativnog upravljanja čine sljedećih 10 posto (Prikaz 4.5). Unutar dviju glavnih skupina -- ―dana za
pribavljanje uvozne dozvole‖; ―udio kvalificiranih radnika‖ i ―udio radnika s računalima‖ i ―osoblje s
računalom‖ najrelevantniji su čimbenici. Doprinos infrastrukture je raširen meĎu pet različitih čimbenika
(“dostupnost internetske stranice‖; ―dostupnost vlastitog prijevoza‖; ―gubici zbog otpreme na domaće trţište‖;
―dana čekanja telefonskog priključka‖ i ―gubici zbog nestanka električne struje‖). U slučaju financija i
korporativnog upravljanja, glavni učinci na produktivnost poduzeća dolaze od varijabla ―novih ulaganja
financiranih od strane nebankarskih financijskih institucija‖; ―novih ulaganja vlasničkog kapitala‖ i ―kulisa za
vanjsku reviziju‖.
4.9 TakoĊer su bile identificirane vaţne nijanse u smislu kanala kroz koje pojedinaĉne varijable ulagaĉke klime utjeĉu na ukupnu produktivnost. Doprinos ―dana čekanja na pribavljanje uvozne dozvole‖ na
prosječnu produktivnost je -32,7 posto, dok doprinos ove varijable na alokativnu učinkovitost iznosi -3,2 posto,
što upućuje na to da je negativan učinak na produktivnost lagano pristran prema tvrtkama s niskim trţišnim
udjelom. Doprinos ―udjela kvalificiranih radnika‖ prosječnoj log-produktivnosti je 24,8 posto s negativnim
učinkom na alokativnu učinkovitost (-0,8 posto) oduzet od učinka na prosjek, što upućuje na to da pozitivan
učinak kvalificiranih radnika dijele sve tvrtke u uzorku. Doprinos varijable ―radnici s računalima‖ takoĎer se
dešava uglavnom kroz prosječni učinak (15,9 posto od 17,3 njegovog ukupnog doprinosa). MeĎutim, alokativni
učinak je vaţniji za varijablu ―kulisa za vanjsku reviziju‖: pregled godišnjih izvješća od strane vanjskog revizora
pozitivno je povezano s ukupnom log-produktivnosti (13,5 posto), ali najveći doprinos dolazi od alokativnog
učinka (6,6 posto). To jest, budući da je pozitivan učinak vanjske revizije uglavnom koncentrirani u tvrtkama s
velikim udjelom prodaje, ukupni učinak na ukupnu log-produktivnost je značajno pojačan. Jedna trećina
doprinosa je od dana čekanja na telefonski priključak.
4.10 Politike kojima se podiţe ukupna produktivnost u Hrvatskoj trebaju rješavati oba ĉimbenika koji
koĉe dinamiku trţišta i ĉimbenike ulagaĉke klime kojima se smanjuje tehniĉka uĉinkovitost.
Usredotočivanjem na čimbenike ulagačke klime s najvećim doprinosom tehničkoj učinkovitosti, donošenje
45
Demean log-produktivnost se definira kao udio produktivnosti koji objašnjava ili na koji utječe investicijska klima mjereno u logaritmima.
Prikaz 4.5: Apsolutni ponderi ulagaĉke klime
na ukupnu log-produktivnost blokovima
varijabli
Izvor: Escribano i dr. (2008.)
Financije i korporativno
upravljanje, 10%
Kvaliteta, inovacije i vještine radne
snage, 20%
Ostale kontrolne
varijable, 25%
Birokracija, korupcija i zločin,
28%
Infrastruktu ra, 17%
58
politike moglo bi potencijalno pridonijeti povećanju ukupne produktivnosti u Hrvatskoj. Rezultati dobiveni ovim
izvješćem potvrĎuju postojanje velikog povećanja produktivnosti koja će se postići poboljšanjem upotrebe
resursa meĎu tvrtkama i time i mogućnosti podizanja ukupne produktivnosti bez nuţnog mijenjanja distribucije
ukupnog outputa u korist učinkovitijih tvrtaka (proces dostizanja ―najbolje prakse‖ u djelatnosti od strane
poduzeća). Ipak, istodobnim povećanjem udjela učinkovitijih tvrtki u ukupnom outputu (alokativna
učinkovitost), donositelji politike bi mogli još više pojačati veličinu učinka takve mjere. U ovom smislu,
povećanje ukupne produktivnosti u Hrvatskoj takoĎer bi zahtijevalo rješavanje čimbenika koji koče dinamiku
trţišta, odnosno proces kreativne destrukcije, u Hrvatskoj.
Prikaz 4.6: Doprinos ulagaĉke klime ukupnoj i prosjeĉnoj log-produktivnosti
Napomena: Doprinos bez bilo kojih drugih čimbenika osim varijabli ulagačke klime. Doprinosi ukupnom log-produktivnost se zbrajaju do
100. Upotrijebljena mjera produktivnosti je ograničeni rezidual Solowa, v. više detalja u dodatku o ekonometrijskim metodama.
Izvor: Escribano i dr. (2008.)
A. POBOLJŠANJE ALOKATIVNE UĈINKOVITOSTI U HRVATSKOJ
Što ograniĉava alokativnu uĉinkovitost u Hrvatskoj?
Nedovršeno korporativno restrukturiranje
4.11 Jedan od ĉimbenika koji sprjeĉavaju alokativnu uĉinkovitost u Hrvatskoj jest nedovršeno
korporativno restrukturiranje. Kako bi procijenilo nova iskustva Hrvatske u korporativnom restrukturiranju u
ovom su se izvješću koristile novije činjenice koje se temelje na bruto kretanju radnih mjesta. Sveukupni nalazi
potkrepljuju mišljenje da je korporativno restrukturiranje tijekom ovog desetljeća bilo usporeno. Bruto kretanje
radnih mjesta ukazuje na to da je nedavni porast zapošljavanja poglavito rezultat manjeg ukidanja radnih mjesta nego što je to bio slučaj 1990-ih uz tek lagani rast stvaranja novih radnih mjesta. TakoĎer, mobilnost radne snaga
sada je meĎu sličnih poduzeća intenzivnija nego što je to bio slučaj u 90-tim. Zbog toga, sva mjerenja koja su
-0.3
6.6
-2.6
17.2
-7.7
1.2
-32.7
5.6 4.4
13.5
24.8
17.3
43.7
8.9
-1.2
7.4
-2.9
16.1
-5.2
1.5
-29.5
7.7 4.5 6.9
25.6
15.9
36.9
6.6 0.9
-0.7
0.3 1.1
-2.5 -0.3 -3.2 -2.1
-0.1 6.6
-0.8
1.4 6.7
2.3
-40
-30
-20
-10
0
10
20
30
40
50
1.1 1.2 1.3 1.4 1.5 2.1 2.2 3.1 3.2 3.3 4.1 4.2 5.1 5.2
Ukupna log-produktivnost Prosječna log-produktivnost Alokativna učinkovitost
4 Kvaliteta, inovacije i vještina radne snage 4.1 Postotak kvalificiranih radnika 4.2 Postotak radnika s računalom 5 Ostale kontrolne varijable 5.1 Starost tvrtke 5.2 Udio u izvozu
2 Ekonomsko upravljanje 2.1 Troškovi sigurnosti 2.2 Dana čekanja na uvoznu dozvolu 3 Financije i korporativno upravljanje 3.1 Nova ulaganja financirana iz nebankovnih financijskih institucija 3.2 Nova ulaganja financirana iz vlasničkog kapitala 3.3 Zamjena za vanjsku reviziju
LEGENDA 1 Infrastruktura 1.1 Gubici zbog nestanka struje 1.2 Zamjena za vlastiti transport 1.3 Gubici u otpremi na domaćem trţištu 1.4 Zamjena za web stranicu 1.5 Dana čekanja na telefonski priključak. Interakcija s tvrtkama koje zatraţe telefonski priključak
Infrastruktura Birokracija, korupcija i zločin
Financije i korporativno upravljanje Kvaliteta, inovacije i vještine r.snage
Ostale kontrolne varijable %
59
korištena u ovom izvješću potvrĎuju da je tijekom posljednjeg desetljeća korporativno restrukturiranje bilo
slabije nego u 90-tim, usprkos još uvijek jakoj prisutnosti drţave u gospodarstvu, što moţe ukazivati na trajno
prisutan prostor za restrukturiranje.
4.12 Kao zasebna skupina novoosnovane privatne tvrtke bile su jedine koje su dodavale nova radna mjesta u bilancu (tablica 4.1). Te su tvrtke priodnijele s gotovo tri nova radna mjesta godišnje za svakih deset
postojećih radnih mjesta kompenzirajući neto gubitak radnih mjesta u svim ostalim tvrtkama. Ovaj je rast gotovo
učetverostručio udjel novoosnovanih poduzeća u ukupnoj zaposlenosti tijekom razdoblja promatranja da bi
dostigao gotovo do polovice ukupne zaposlenosti u tvrtkama koje su do 2004. podnijele svoja izvješća. Organski
rast tih poduzeća predstavljao je jedini izvor neto povećanja ukupne zaposlenosti.
Tablica 4.1: Neto otvorena radna mjesta prema vlasništvu (%)
Izvor: Šošić (2008). Podloga.
4.13 Privatizirana poduzeća smanjivala su svoje razine zaposlenosti otprilike istim tempom kao i poduzeća u drţavnom vlasništvu (SOEs). Za svaka dva novootvorena radna mjesta privatizirana poduzeća
ukinula su oko pet radnih mjesta, čime su erodirali svoju zaposlenost sličnim tempom kao i SOEs. Ako je
privatizacija tim poduzećima donijela ikakvu korist ona bi se morala promatrati u drugim pokazateljima, kao što
je povećanje produktivnosti a ne kroz opseg novostvorenih radnih mjesta. Erozija radnih mjesta u vladinom
sektoru kroz cijelo promatrano razdoblje bila je polagana, premda je proces nastavljen do neposredno do kraja
promatranog razdoblja. Zbog spore prilagodbe politike zapošljavanja u SOEs i privatiziranim poduzećima pad
ukupne zaposlenosti protegnuo se na jedno vrlo dugo razdoblje i trebat će vremena da bi novi privatni sektor
stvorio radna mjesta.46
Ove rezultate moţemo interpretirati kao pokazatelj nedostatka trţišne discipline
(konkurencija) i odgovarajuće provedbe vlasništva i korporativnog upravljanja. U slijedećem odjeljku ispitat
ćemo regulativu trţišta proizvoda u Hrvatskoj te reţim korporativnog upravljanja u zemlji.
4.14 Ograniĉena disciplina trţišta moţe se takoĊer vidjeti prema sadašnjim stopama ulaska i izlaska poduzeća.. Hrvatska stopa prometa povećala se zbog rasta stope ulaska ali još uvijek je ispod regionalnog
prosjeka. Promet u tvrtkama povećao se od 3 posto u 2000-toj do 5.7 posto u 2007-oj godini. Do povećanja je
došlo isključivo zbog stabilne ulazne stope od 2 do 5.5 posto u istom razdoblju kako se izlazna stopa smanjivala
od visokih 1.5 posto u 2001-oj na 0.2 posto u 2007-oj godini47
. Dinamika hrvatske stopa prometa vrlo je slična
onoj u Grčkoj ali se razlikuje u velikoj mjeri od stopa prometa u regiji. Rumunjska, Slovenija, Bugarska i Turska
su zemlje koje karakterizira stopa prometa iznad 10 posto u razdoblju izmeĎu 2000 i 2007. U 2007. godini,
Hrvatska je biljeţila stopu prometa od 5.7 posto a Slovenija, Bugarska, Rumunjska i Turska 13, 15.3, 16 i 18.3
posto.
.
46 Šošić, V. (2008) Korporativno restrukturiranje u Hrvatskoj: Izvor dinamizma ili glavi uzrok usporavanja gospodarskog rasta? Pripremni
dokument.
47
Izvor: Svjetska banka, Izvješće o poduzetništvu, 2008
1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 Komunalne, itd. -3,4 0,1 1,6 -1,0 -1,2 -0,8 -0,1 -1,5 -5,1 0,3 0,5 0,4 0,6 U privatizaciji -6,2 -9,0 -10,2 -5,5 -8,6 -5,7 -18,5 -3,2 -4,5 -2,3 -1,1 -7,5 1,4 Privatizacija nije počela -3,4 -11,9 -1,3 -4,7 -1,9 -5,0 -5,5 -0,5 -0,1 2,0 -0,5 -0,2 -2,5 Novoosnovana poduzeća 22,2 12,0 11,6 10,3 7,5 2,8 3,8 8,3 8,8 7,8 5,9 5,4 7,4 Privatizirana poduzeća -7,1 -7,8 -7,1 -8,4 -6,2 -7,3 -4,5 -3,8 -1,2 -3,3 -3,0 -2,6 -0,8 Zadruge -7,4 -7,4 -13,6 -9,2 -8,0 -9,2 -8,9 -7,0 -2,3 0,3 -0,2 1,3 0,6 Mješovito– većinom privat -6,7 -6,2 -11,6 -6,2 -4,7 -6,6 -0,7 -5,7 -1,9 -4,1 -1,7 -1,6 -0,6 Mješovito– većinom drţav.
-9,1 -11,2 -10,8 -14,6 -6,4 -5,7 -4,2 -4,9 -5,6 -4,6 -4,4 -1,4 -2,4
Ukupno državno vlasništvo 0,6 -0,9 -1,3 0,0 0,6 -2,1 0,6 2,4 4,4 3,4 3,0 2,9 4,8 Ukupno privatno vlasništvo -6,3 -6,5 -4,9 -6,9 -3,6 -3,2 -2,7 -2,4 -4,9 -0,8 -0,8 -0,3 -0,7 Ukupno -2,8 -3,3 -2,7 -2,4 -0,8 -2,5 -0,4 1,1 2,1 2,3 2,1 2,2 3,7
60
Prikaz 4.7: Promet tvrtki u Hrvatskoj
Velika zaposlenost i mala produktivnost u poljoprivredi
Prikaz 4.8: Udio bruto dodane vrijednosti
poljoprivrede u nacionalnom BDP-u, 2006.
Prikaz 4.9: Zaposlenost u poljoprivredi (postotak
ukupne civilne zaposlenosti), 2006.
Izvor: Svjetska banka, DDP http://ddp.worldbank.org, Eurostat ( Anketa o radnoj snazi Zajednice - LFS).
4.15 Drugi ĉimbenik koji sprjeĉava alokativnu uĉinkovitost jest još uvijek velik udio zaposlenosti u
poljoprivredi. Postotak hrvatske radne snage zaposlene u poljoprivrednom sektoru u odnosu na europske
standarde je vrlo visok. U 2007. godini u poljoprivredi je bilo zaposleno više od 14 posto ukupne radne snage
zemlje, iako njezin udio u nacionalnom iznosi manje od 7 posto. Usporedbe radi, sektor usluga čiji udio u bruto
dodanoj vrijednosti (GVA) iznosi 62,6 zapošljavao je 56,3 posto ukupne radne snage, a industrijski sektor na koji otpada 23,5 posto GVA zapošljavao je 20,9 posto radne snage. Udio radne snage uključene u poljoprivredu
više od dva puta je veći od prosjeka zemalja Europe i Središnje Azije, a četiri puta veći od prosjeka zemalja EU-
15. Od zemalja EU-27 samo Rumunjska i Poljska imaju više postotke stanovništva aktivnog u poljoprivrednom
1,4 1,7 1,8 2,0 2,2 2,3
3,1 3,3 3,8 3,9 4,3 4,3 4,4 4,7 4,8 4,8 5,0 5,5 5,7
8,1 9,6
11,2 11,7 12,0 12,4
14,2 15,8
30,6
0 5 10 15 20 25 30 35 Velika Britanija
Malta Luksemburg
Belgija Švedska Njemačka Danska
Nizozemska Češka Republika Francuska
Cipar Italija
Slovačka Republika Finska
MaĎarka Španjol.
Estonija Austrija Irska
Bugarska Slovenija
Latvija Portugal Grčka
Litva Hrvatska
Poljska Rumunjska
0,4 0,9 1,0 1,0
1,4 1,6 1,7
2,0 2,1 2,3 2.3
2,6 2,7 2,8
3,1 3,2 3,3
3,6 3,7
4,2 4,5
5,3
8,5 10,5
7,4
0,0 2,0 4,0 6,0 8,0 10,0 12,0 Luksemburg
Velika Britanija Njemačka
Belgija Švedska
Danska Austrija
Francuska Italija
Nizozemska Slovenija
Finska Češka Republika
Portugal Španjol.
Estonija Grčka
Slovačka Republika Latvija
MaĎarska Poljska Litva
Hrvatska Bugarska Rumuniska
0%
5%
10%
15%
20%
25%
30%
35%
2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007
Hrvatska Turska Bugarska Grčka Slovenija Rumunjska
0%
1%
2%
3%
4%
5%
6%
7%
2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007
Stopa ulaza Stopa izlaza Stopa prometa
61
sektoru. Valja naglasiti da poljoprivredni sektor Velike Britanije, čije poljoprivredno zemljište iznosi 70,1 posto
od ukupnog zemljišta, i veće je za 48,2 posto u odnosu na Hrvatsku, zapošljava samo 1,4 posto ukupne civilne
radne snage48
.
4.16 Poljoprivreda igra veću ulogu u gospodarstvu Hrvatske nego u drţavama ĉlanicama EU. U 2007.
godini udio poljoprivrede u hrvatskom BDP-u iznosio je nešto više od 7 posto, što je blizu prosjeka zemalja
(istočne) Europe i Središnje Azije. Usporedbe radi, u zemljama EU-27 poljoprivreda sudjeluje sa samo 3,1 posto
u nacionalnom dohotku pojedinih zemalja i 1,9 posto u zemalja EU-15. Od zemalja EU-27 samo Rumunjska i
Bugarska imaju veliki poljoprivredni sektor, koji čini 10,5 odnosno 8,5 posto nacionalnog BDP-a. Hrvatska je
još više poljoprivredna zemlja od zemalja iz gornjeg srednjeg dohotka gdje poljoprivreda u BDP- u sudjeluje u
prosjeku s oko 5,7 posto.
4.17 MeĊutim, hrvatska je poljoprivredna proizvodnja manje uĉinkovita od u zemljama OECD-a i
EU-15. U 2005. godini dodana vrijednost po poljoprivrednom radniku u Hrvatskoj iznosila je 10.929 USD
(konstanta 2000 USD). Prema ovom pokazatelju hrvatski rezultati bili su bolji od prosječnih rezultata zemalja
gornjeg srednjeg dohotka, (istočno)europskih zemalja i zemalja Središnje Azije i novih EU članica. MeĎutim,
Hrvatska je mnogo zaostajala iza zemalja EU-15 (uz iznimku Grčke i Portugala), i zemalja OECD-a koje su,
prema podnesenim izvješćima, realizirale prosječnu dodanu vrijednost po poljoprivrednom radniku od 29.275 i
29.223 USD.
4.18 Uzrok niske poljoprivredne produktivnosti u Hrvatskoj u velikoj se mjeri nalazi u izraţeno fragmentiranom vlasništvu nad zemljom. Ukupno 449.000 poljoprivrednih kućanstava u Hrvatskoj ima u
privatnom vlasništvu 80 posto ukupne iskoristive poljoprivredne zemlje, a njihova prosječna veličina je svega
1,9 ha. Preostala iskoristiva zemlja pripada komercijalnim poljoprivrednim imanjima kojih ima oko 1.364 i koja
obraĎuju prosječno po 159 ha zemlje49
.
Samo 1 posto obiteljskih poljoprivrednih
gospodarstava veće je od 20 ha. Većina
privatnih poljoprivrednika ograničena je
na poljoprivredu za vlastite potrebe i ne
mogu sudjelovati u komercijalnoj
proizvodnji nuţnoj za konkurentnost u
današnjem globaliziranom svijetu. Zbog
toga su česte migracije i napuštanje
poljoprivredne zemlje, i to osobito u
područjima udaljenim od trţišta. Zakoni o
nasljeĎivanju glavni su razlog visoke
fragmentiranosti zemljišta u privatnom
vlasništvu. Hrvatski zakoni o
nasljeĎivanju ne sadrţe restrikcije u vezi s
podjelom poljoprivrednih gospodarstva
izmeĎu nasljednika, čak i kada zbog toga
zemljišne parcele postaju gospodarski
neodrţive. U zemljama EU-27, za zemlje
s najvišom produktivnošću po radniku, kao što su Francuska, Danska, Švedska i Luksemburg, karakteristično je
da je fragmentiranost vlasništva nad zemljom manja 50
.
4.19 Velik dio poljoprivredne zemlje ostaje i dalje u vlasništvu drţave i veliki dijelovi zemlje su
neiskorišteni. Od ukupno 2,7 milijuna ha poljoprivrednog zemljišta, ukupno 0,89 milijuna ha (33 posto ukupnih
površina) u drţavnom je vlasništvu, a 1,81 milijuna ha (preostalih 67 posto) u privatnom vlasništvu. Spori proces
davanja na raspolaganje drţavnoga poljoprivrednog zemljišta jedan je od razloga što postoje velika područja s
48
Statistika Svjetske banke, DDP 49
DZS, Popis poljoprivrede, 2003 http://www.dzs.hr/Eng/censuses/Agriculture2003/census_agr_tabl.html 50
Eurostat
Prikaz 4.10: RasporeĊenost obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva
prema veliĉini poljoprivrednog zemljišta
Izvor: DZS, Popis poljoprivrede, 2003.
http://www.dzs.hr/Eng/censuses/Poljoprivreda2003/census_agr_tabl.html
162.095
137.272
85.861
58.054
5.250 0
30.000
60.000
90.000
120.000
150,000
180,000
Do 0,5 ha 0,5 - 2 ha 2 - 5 ha 5 - 20 ha Više od 20 ha
Veliĉina obiteljskog polj.gospodarstva
Br.poljopr.kućanstava\
62
neobraĎenom poljoprivrednom zemljom u drţavnom vlasništvu. Od privatne poljoprivredne zemlje samo 1,07
milijuna ha (ili 59 posto) je obraĎeno, dok je ostatak od 41 posto neobraĎen.
4.20 Jaka fragmentiranost zemljišnog vlasništva ne bi trebala predstavljati problem za Hrvatsku dok
god iskorištenost zemljišta moţe biti visoko koncentrirana, primjerice, kroz aktivna trţišta iznajmljivanja
zemljišta. Naprimjer, u Slovačkoj je vlasništvo nad zemljom takoĎer vrlo fragmentirano (s prosječnom
veličinom parcele od 0,45 ha, a svaka parcela ima od 12 do 15 suvlasnika), ali Slovačka spada meĎu zemlje u
regiji s najmanje fragmentiranim uzorcima iskorištenosti zemlje, i to zbog toga što je uspostavila trţište
iznajmljivanja zemlje koje odlično funkcionira. Više od 90 posto poljoprivrednog zemljišta u Slovačkoj koristi
se na temelju sporazuma o najmu koji su obično srednje do dugoročni ugovori, a iznajmljivanje omogućuje
obraĎivanje velikoga dijela zemljišta na velikim, objedinjenim parcelama.51
Prikaz 4.11: Struktura vlasništva nad poljoprivrednim zemljištem u Hrvatskoj
Izvor: Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva, ―Program IPARD 2007-2013: Plan za
poljoprivredu i ruralni razvitak‖, prosinac 2007.
4.21 Uzrok niske produktivnost hrvatske poljoprivrede takoĊer je i ograniĉeno investiranje u kapital. U Hrvatskoj u poljoprivrednom sektoru dominiraju mala poljoprivredna gospodarstva u obiteljskom vlasništvu, a
ona nisu pogodna za visoke profitne marţe i kapitalna ulaganja. Istovremeno, komercijalna poljoprivredna
gospodarstva ulaţu veoma malo. Obiteljska poljoprivredna gospodarstva drţe 82 posto stoke, u vlasništvu imaju
99 posto svih traktora i čine otprilike 95 posto ukupne radne snage u poljoprivredi. Hrvatska zaliha
poljoprivrednih strojeva vrlo je ograničena u usporedbi sa zemljama EU-15, OECD i čak i u usporedbi s drugim
zemljama iz gornjeg srednjeg dohodovnog razreda. Sa 29 traktora na 100 km2 obradive zemlje Hrvatska prilično
zaostaje čak i za Rumunjskom i Bugarskom, koje raspolaţu voznim parkom od 180 i 95 traktora na 100 km2.
4.22 Hrvatska agrarna struktura s visokim stupnjem fragmentiranosti zemljišta i prosjeĉno malom
veliĉinom poljoprivrednih gospodarstva nije prikladna za današnju globaliziranu meĊunarodnu
ekonomiju. Budući da je odnos izmeĎu veličine i produktivnosti poljoprivrednih gospodarstva pozitivan, boljom
51
Morten Hartvigsen, ―Land Consolidation in Central and Eastern Euroepan Countries‖ (Komasacija u drţavama Srednje i
Istočne Europe), ―Shaping the Change‖ (Oblikovanje promjena), XXIII FIG Kongres, Munchen, Njemačka, 8-13. listopada
2006.
32%
8%
27%
33%
60%
Obiteljska poljoprivredna gospodarstva Komercijalna poljoprivredna gospodarstva
Neiskorištena zemlja u privatnom sektoru Poljoprivredna zemlja u drţavnom vlasništvu
63
mehanizacijom poljoprivrede mogla bi se kompenzirati troškovna prednost koju imaju mala poljoprivredna
gospodarstva zbog mogućnosti nadzora52
. Postoji nekoliko razloga zbog čega velika poljoprivredna gospodarstva
mogu biti produktivnija od malih. Nesavršenstva trţišta kredita i osiguravanja sprječava male poljoprivrednike
da usvajaju produktivnije i kapitalno intenzivne tehnike ili proizvode više vrijednosti. Velika poljoprivredna
gospodarstva imaju niţe troškove kod transakcija s vanjskim svijetom kao, primjerice, kod pribavljanja
sredstava, marketinških proizvoda i pristupa kreditu53
. Osim toga, s agroprocesorima i supermarketima koji sve
više posreduju u pristupu potrošačima, ekonomija obujma u proizvodnji omogućuje velikim poljoprivrednim
imanjima da zadovolje striktne standarde supermarketa po pitanju kvalitete, konzistentnosti, pravovremenosti
opskrbe, primjetljivosti i vjerodostojnosti kao i njihova očekivanja kako bi se dobavljači mogli brzo prilagoditi
promjenama u potraţnji potrošača54
.
Kako Hrvatska moţe potaknuti bolju alokativnu uĉinkovitost?
Poboljšanje regulative tržišta proizvoda
4.23 Ukupni nalazi ovog izvješća potvrĊuju da su u Hrvatskoj politike za trţište proizvoda meĊu
najrestriktivnijima u usporedbi s ekonomijama zemalja OECD-a. Izvješće se koristi pokazateljem OECD-a
za ocjenu regulative trţišta proizvoda (PMR),55 koji nudi strukturirani pristup za mjerenje stupnja razvijenosti
hrvatskog regulatornog okoliša te se ovdje koristi kao okvir za provedbu procjene.56
Pokazatelj varira od 0 do 6
(manje do više restriktivno), i njegov sastav prikazan je na prikazu 4.12 u nastavku. Hrvatska pripada skupini
relativno restriktivnih zemalja koja uključuje i Francusku, Grčku, Italiju i Češku Republiku. S obzirom na to da
pokazatelj PMR za ove druge zemlje odraţava stanje iz godine 2003. i uzevši u obzir nedavni trend u zemljama
OECD-a u smislu odrţivog poboljšanja njihovog regulatornog okoliša, postoji mogućnost da je pozicija Hrvatske
u odnosu na zemlje OECD-a moguće nepovoljnija od ove prikazane u ovom izvješću.
52
Klaus Deininger, ―Land Policies for Growth and Poverty Reduction‖ (Zemljišne politike za rast i smanjenje siromaštva),
Svjetska banka, Izvješće o istraţivanju politike, 2003 53
Peter Hazell, Colin Poultion, Steve Wiggins and Andrew Dorward, ―The Future of small farms: synthesis paper‖
(Budućnost malih poljoprivrednih imanja: sinteza), studeni 2006., dio iz serije priloga Rimispa-Latino-američki centar za
ruralni razvoj (www.rimsip.org) za pripremu Izvješća o svjetskom razvoju ( The World Development Report) 2008.,
―Agriculture for Development (Poljoprivreda za razvoj)‖ 54
Svjetska banke, 2008. Izvješće o svjetskom razvoju, ―Poljoprivreda za razvoj‖ 55
Vidi Conway, Janod and Nicoletti (2005). 56
Vidi De Rosa et al. (2008) Prepreke za konkurenciju u Hrvatskoj: Uloga vladine regulative, podloga za ovo izvješće.
64
Prikaz 4.12 Sustav pokazatelja regulacije trţišta proizvoda
Source: Conway et al. (2005)
Economic regulation
Administrative regulation
1.The numbers in brackets indicate the weight given to each lower level indicator in the calculation of the higher level indicator immediately above it.
The weights were derived by applying principal components analysis to the set of indicators in each of the main regulatory domains (state control, barriers to
entrepreneurship, barriers to trade and investment, economic regulation and administrative regulation). The same approach was used to derive the weights used
to calculate the indicators of inward and outward-oriented policies and the overall PMR indicator. The principal components analysis was based on
the original 1998 data.
2. Two indicators from the 1998 version of the PMR indicators ('Special voting rights' and 'Control of public enterprise by legislative bodies') have been combined into this indicator.
Outward-oriented policies (0.41)
State control (0.49)
Barriers to
entrepreneurship
(0.51)
Barriers to trade and investment
(1.0)
Public ownership
(0.56)
Involvement in
business operation
(0.44)
Product market regulation
Inward-oriented policies (0.59)
Barriers to
competition
(0.22)
Scope of public
enterprise sector
(0.30)
Price controls (0.45)Licenses and permits
system (0.55)
Administrative burdens for
corporation (0.36)
Explicit barriers to trade
and investment (0.70)
Regulatory and
administrative opacity
(0.48)
Administrative
burdens on
startups (0.30)
Regulatory barriers
(1.0)
Legal barriers (0.30)Discriminatory
procedures (0.24)
Other barriers
(0.30)
Foreign ownership
barriers (0.45)
Size of public
enterprise sector
(0.30)
Use of command &
control regulation
(0.55)
Communication and
simplification of rules
and procedures
(0.45)
Administrative burdens for
sole proprietor firms (0.30)
Direct control over
business
enterprises2
(0.40)
Antitrust exemptions
(0.70)Sector specific administrative
burdens (0.34)Tariffs (0.31)
{regulation data} {regulation data} {regulation data}{regulation data} {regulation data} {regulation data} {regulation data}
Prikaz 4.13: Regulacija trţišta proizvoda u Hrvatskoj (2008)
0
1
2
3
4
United K
ingdom
Australia
United S
tate
s
New Z
ealan
d
Canada
Icelan
d
Denm
ark
Slovak R
epublic
Irelan
d
Luxem
bourg
Sweden
Japa
n
Finland
Nethe
rlands
Romania 2
006
Germany
Albania 2
007
Austria
Belgium
Norway
Portuga
l
Spain
Korea
Switzer
land
Bulgaria 2
006
France
Czech
. Rep.
Italy
Greece
Croatia
200
7
Hungar
y
Mexic
o
Turkey
Poland
Ukrain
e 20
07
Product market
regulation
90% confidence interval (2003) 2003 PMR Indicator
Relatively
Restrictive
Relatively
Liberal
Izvor: Prikaz stručnog tima
65
4.24 U administrativnoj regulativi u odnosu prema komparativnim zemljama, Hrvatska postiţe
relativno dobre rezultate. To uključuje izvješćivanje, informacije i postupke prijave, te obveze za one koji
pokreću poslovanje prouzročene zahtjevima cjelokupne ekonomije kao i zahtjeva na razini pojedinih sektora.
4.25 No, s druge strane, kad se radi o ekonomskoj regulativi, od svih drţava uzetih kao uzorak Hrvatska biljeţi najlošije rezultate. Područja zabrinutosti uključuju domaće regulatorne odredbe koje utječu na
privatno upravljanje i konkurenciju na trţištu proizvoda (kao što su drţavna kontrola i zakonske prepreke za
ulazak na kompetitivna trţišta).
Prikaz 4.14 : Ekonomska i administrativna regulativa
(a) Administrativna regulativa (b) Ekonomska regulativa
0.4
1.3 1.3 1.41.5 1.5 1.5
1.6
2.22.4
2.9
0.0
0.5
1.0
1.5
2.0
2.5
3.0
3.5
Rom
ania
Bulg
aria
Alb
ania
2007
Cro
atia
2007
Slo
vak
Republic
EU
15
Hungary
OE
CD
MIC
s
Czech R
ep.
Pola
nd
1.1
1.8 1.8 1.92.0 2.1
2.42.5
2.7 2.72.8
0.0
0.5
1.0
1.5
2.0
2.5
3.0
3.5
Slo
vak
Republic
OE
CD
EU
15
Alb
ania
2007
Czech R
ep.
MIC
s
Bulg
aria
Rom
ania
Pola
nd
Hungary
Cro
atia
2007
Izvor: Razrada osoblja
4.26 U uvoznim i izvoznim politikama Hrvatska djeluje manje liberalno, premda je razlika izraţenija
kada je rijeĉ o uvoznim politikama. Uvozne politike definiraju se kao one koje uključuju politike i propise koji
odreĎuju stupanj drţavne kontrole i prepreka za poduzetništvo, dok izvozna politika odraţava politike i propise
koji utječu na prepreke za trgovinu i inozemno ulaganje. MeĎutim, prosječni rezultati Hrvatske su niţi (manje
restriktivni od konkurencije) za politike usmjerene prema izvozu od onih usmjerenih prema uvozu. Objašnjenje,
koje ujedno odraţava meĎunarodne obveze Hrvatske, nalazi se u tome što je veći napredak ostvaren u
liberalizaciji meĎunarodne trgovine i stranog direktnog ulaganja (politike usmjerene prema izvozu), u odnosu na
područja za koje je vjerojatnije da su odreĎena diskrecijskim domaćim politikama.
4.27 Zbog kombinacije dvaju ĉimbenika Hrvatski je PMR indeks ograniĉenja viši za politike
orijentirane prema uvozu:
(i) Prvo i najvaţnije, visok indeks za drţavnu kontrolu. Uzrok ovome je velika vrijednost indeksa
za veličinu sektora javnih poduzeća (javno vlasništvo) i uključenost države u poslovne aktivnosti (opseg u kojem drţava kontrolira strateške odluke javnih poduzeća) koja spadaju meĎu najveće u
uzorku usporednih zemalja. Osim toga, iako su kontrole cijena značajno smanjene tijekom prve
generacije reformi, korištenje regulative za odreĎivanje i kontrolu (umjesto regulative koja bi bila se
temeljila na poticajima) još uvijek je norma; i
(ii) Drugo, veliĉina prepreka za poduzetništvo koje je, ako nije meĊu najvećim, daleko od najuspješnijih, dodatno doprinosi visokom PMR-u. Još jedan faktor koji u značajnoj mjeri
pridonosi ovakvom rezultatu je postojanje prepreka za konkurenciju (zakonski uvjeti za ulazak na
trţište i antitrustovska izuzeća).
66
Prikaz 4.15: Rašĉlamba PMR
Politike orijentirane prema uvozu i prema izvozu
a. Politike orijentirane prema uvozu b. Politike orijentirane prema izvozu
1.3
1.7 1.8 1.8 1.8
2.1 2.2 2.22.4 2.4
2.9
0.0
0.5
1.0
1.5
2.0
2.5
3.0
Slo
vak
Republic
Alb
ania
2007
OE
CD
EU
15
Rom
ania
Bulg
aria
MIC
s
Czech R
ep.
Cro
atia 2
007
Hungary
Pola
nd
0.5
0.91.1 1.1
1.4 1.41.5 1.5 1.5
2.0
2.5
0.0
0.5
1.0
1.5
2.0
2.5
3.0
Alb
ania
2007
EU
15
Czech R
ep.
OE
CD
Rom
ania
Bulg
aria
Cro
atia
2007
Slo
vak
Republic
Hungary
MIC
s
Pola
nd
Drţavna kontrola i prepreke za poduzetništvo
a. Prepreke za poduzetništvo b. Drţavna kontrola
0.5
1.1 1.21.3 1.3 1.4 1.4
1.9 2.0
2.3
1.5
0.0
0.5
1.0
1.5
2.0
2.5
3.0
3.5
4.0
Rom
ania
Bulg
aria
Slo
vak
Republic
Alb
ania
2007
EU
15
Cro
atia
2007
Hungary
OE
CD
Czech R
ep.
MIC
s
Pola
nd
1.4
2.1 2.2 2.32.4
2.5
3.2 3.2 3.33.5
3.6
0.0
0.5
1.0
1.5
2.0
2.5
3.0
3.5
4.0
Slo
vak
Republic
OE
CD
Alb
ania
2007
EU
15
MIC
s
Czech R
ep.
Bulg
aria
Rom
ania
Hungary
Cro
atia
2007
Pola
nd
Drţavna kontrola: Javno vlasništvo i ukljuĉenost drţave u poslovne aktivnosti
a. Javno vlasništvo b. Ukljuĉenost drţave u poslovne aktivnosti
1.9
2.4 2.4 2.5 2.6
3.0
3.5
3.84.1 4.2 4.2
0.0
0.5
1.0
1.5
2.0
2.5
3.0
3.5
4.0
4.5
Slo
vak R
epublic
2003
Alb
ania
2007
OE
CD
2003
MIC
s 2
003
EU
15 2
003
Czech R
ep.
2003
Bulg
aria 2
006
Hungary
2003
Rom
ania
2006
Cro
atia 2
007
Pola
nd 2
003
0.8
1.71.9 1.9 2.0
2.2 2.2
2.6 2.62.8 2.8
0.0
0.5
1.0
1.5
2.0
2.5
3.0
3.5
4.0
4.5
Slo
vak
Republic
2003
OE
CD
2003
EU
15 2
003
Czech R
ep.
2003
Alb
ania
2007
Rom
ania
2006
MIC
s 2
003
Hungary
2003
Cro
atia 2
007
Bulg
aria 2
006
Pola
nd 2
003
Ukljuĉenost drţave u poslovne aktivnosti
a. Kontrola cijena b. Korištenje regulative za odreĊivanje i kontrolu
0.30.4
0.8 0.81.0 1.0 1.1
1.3 1.41.6
2.0
0.0
0.5
1.0
1.5
2.0
2.5
3.0
3.5
4.0
Alb
ania
2007
Slo
vak
Republic
Cro
atia
2007
EU
15
MIC
s
OE
CD
Rom
ania
Czech R
ep.
Bulg
aria
Pola
nd
Hungary
0.0
2.2 2.3 2.3 2.3
2.6
3.4 3.5 3.53.8 3.8
0.0
0.5
1.0
1.5
2.0
2.5
3.0
3.5
4.0
Slo
vak
Republic
OE
CD
Czech R
ep.
Hungary
Rom
ania
EU
15
MIC
s
Pola
nd
Cro
atia
2007
Bulg
aria
Alb
ania
2007
Izvor: Prikaz stručnog tima.
67
4.28 U pogledu prepreka za konkurenciju Hrvatska biljeţi lošije rezultate od prosjeka zemalja EU-15
iz 2003. (izmjereno na temelju zakonskih prepreka za pokretanje posla – npr. licence i dozvole – i antitrustovska
izuzeća), dok s druge strane biljeţi bolje rezultate od zemalja srednjeg dohotka (MIC). U pogledu ostalih
zakonskih prepreka konkurenciji kao što su eksplicitna zakonska ograničenja broja konkurenata kojima je
dozvoljen ulaz u odreĎene sektore poslovanja hrvatski rezultat kreće se oko prosjeka EU-15 i OECD-a. Hrvatska
još uvijek zadrţava neka zakonska ograničenja za ulazak u sektor mreţe i komunalija (transportna infrastruktura;
prikupljanje, pročišćavanje i distribucija vode; proizvodnja, prijenos, distribucija i opskrba električnom
energijom; proizvodnja, prijenos, distribucija i opskrba plinom), a što je meĎu drugim drţavama OECD-a i EU-a
već prilično uobičajeno. Ono što je manje tipično u odnosu na druge zemlje jesu prepreke konkurenciji u
sektorima osiguranja i financija, povrh onih nametnutih razboritim regulatornim zahtjevima. Kasnije ćemo
proanalizirati prepreke za konkurenciju u usluţnom sektoru.
Prikaz 4.16: Prepreke za konkurenciju
a. Zakonske prepreke (uvjeti za licence i dozvole) b. Antitrustovska izuzeća
0.6 0.6
1.11.4 1.4 1.4 1.4
1.61.8
2.0
2.9
0.0
0.5
1.0
1.5
2.0
2.5
3.0
Pola
nd
Slo
vak R
epublic
Bulg
aria
Czech R
ep.
EU
15
OE
CD
Cro
atia
2007
Hungary
MIC
s
Rom
ania
Alb
ania
2007
0.0 0.0 0.0 0.0 0.0 0.0
0.3
0.4
0.9
1.11.2
0.0
0.5
1.0
1.5
Alb
ania
2007
Bulg
aria
Czech R
ep.
Pola
nd
Rom
ania
Slo
vak R
epublic
EU
15
OE
CD
Hungary
Cro
atia
2007
MIC
s
Izvor: Razrada osoblja
Regulacija tržišta proizvoda u neproizvodnim sektorima
4.29 Regulacija neproizvodnih sektora u Hrvatskoj je opće raširena i ima djeluje kao znaĉajan poticaj na ostatak gospodarstva. Neproizvodni sektori predstavljaju oko dvije trećine ekonomskih aktivnosti svih
zemalja OECD-a. Tijekom posljednja dva desetljeća, u mnogim zemljama OECD-a pokazalo se da su upravo ti
sektori u najvećoj mjeri pridonijeli rastu produktivnosti i zapošljavanja. Neproizvodni sektori takoĎer su
područja u kojima je sada koncentrirana vladina regulativa. To odraţava činjenicu da su proizvodni sektori
obično bili objektom generalne deregulacije i liberalizacije povezane sa sporazumima o slobodnoj trgovini, kao
što su oni povezani s članstvom u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO) i, još više, kao posljedica usvajanja
normi iz acquis communautaire u drţavama članicama Europske unije ili onima koje su na putu da postanu
članice EU. Neposredni i posredni potrošači proizvoda u neproizvodnim sektorima u čitavom gospodarstvu
moraju snositi troškove stroge regulative u neproizvodnim sektorima, što, pak ima posljedice za dobrobit
potrošača i učinkovitost organizacije gospodarstva.
4.30 Pokazatelji OECD-a o regulativi u sektorima energije, transporta i komunikacija (ETCR) pruţaju okvir za usporedbu hrvatskih neproizvodnih sektora s onima u EU i drugim drţavama OECD-a.
57 OECD-
ov sustav pokazatelja ETCR za regulaciju u neproizvodnim sektorima strukturiran je oko preciznih kriterija.
Dominantan kriterij za ocjenu regulative jest njihov učinak na konkurenciju tamo gdje ona postoji. Pokazatelji
ETCR procjenjuju regulativu u sektorima energije, plina, telekomunikacija, pošte, zračnog prijevoza,
ţeljezničkog prijevoza i cestovnog teretnog prijevoza. Sektorski pokazatelji sumiraju informacije o
57
Detaljan opis metodologije ETCR indikatora temeljen na Conway i Nicoletti (2006) v. u Prilogu podlozi De Rosa i dr.
(2008).
68
restriktivnosti regulative u četiri glavna područja: drţavna kontrola, prepreke za ulaz, uključenost drţave u
poslovne aktivnosti i, u nekim slučajevima, struktura trţišta. Rezultirajući ETCR pokazatelji pokrivaju razdoblje
1975-2003. u 21 zemlje OECD-a i – zajedno s pokazateljima za trgovinu na malo i stručne usluge koje pokriva
PMR za 1998. i 2003. u 30 zemalja OECD-a – daju detaljan prikaz restriktivnosti regulative za neproizvodne
sektore.
4.31 Regulativa u sektorima energije, transporta i telekomunikacija u Hrvatskoj je restriktivnija nego
u EU i drugim zemljama OECD-a. Zbirni ETCR pokazatelj pokazuje da je regulativa u neproizvodnim
sektorima u Hrvatskoj restriktivnija za konkurenciju od prosjeka ili u zemljama OECD-a ili u skupini EU-15.
MeĎutim, nedvojbeno je da je Hrvatska, od svojeg osamostaljenja, postigla značajan napredak u pravcu da
konkurenciji omogućuje opstanak u tim sektorima. Većina tih napora povezana je s progresivnim usklaĎivanjem
hrvatskih propisa s odredbama acquis-a koje se odnose na te sektore, što je dovelo do konvergencije u
regulatornom okviru. Konvergencija u regulativi s EU bila je najbrţa u sektorima energije i telekomunikacija.
Prikaz 4.17: Pokazatelj ETCR za Hrvatsku
a. Ukupan ETCR b. Raščlanjeni ETCR
Izvor: Prikaz stručnog tima
4.32 Jaz u regulatornoj restriktivnosti izmeĊu Hrvatske i EU velik je kod prepreka za ulaz na trţište i javno vlasništvo. ETCR se moţe raščlaniti u njegove različite komponente, što omogućuje praćenje
restriktivnosti regulative do njezinih izvora. Dimenzije koje se uzimaju u obzir prilagoĎene su svakom sektoru i
upućuju na to da je u Hrvatskoj regulatorni okvir restriktivniji za konkurenciju od prosjeka zemalja EU i OECD-
a kada je riječ o preprekama s obzirom na ulazak na trţište i razmjer javnog vlasništva.
Prikaz 4.18 : Prepreke za ulaz i javno vlasništvo
a. Prepreke za ulaz b. Javno vlasništvo
Izvor: Prikaz stručnog tima
0.0
1.0
2.0
3.0
4.0
5.0
6.0
1975 1980 1985 1990 1995 2000 2005
Hrvatska prosjek EU-15 prosjek OECD-a
0.0
1.0
2.0
3.0
4.0
5.0
6.0
1975 1980 1985 1990 1995 2000 2005
Hrvatska prosjek EU-15 prosjek OECD-a
0.0
1.0
2.0
3.0
4.0
5.0
6.0
1975 1980 1985 1990 1995 2000 2005
Hrvatska prosj. EU-15 prosj. OECD-a
0.0
1.0
2.0
3.0
4.0
5.0
6.0
1991 1993 1995 1997 1999 2001 2003 2005 2007
Aviokomp. Telekom. Elekr.energ. Plin Post Ţelj. Ceste
69
4.33 Politike trţišta proizvoda koje više pomaţu konkurenciji imale bi znaĉajan uĉinak na
konvergenciju Hrvatske u više razine dohotka. Conway et al. (2006) pokazuju da je ETCR u korelaciji s
ukupnom restriktivnosti regulatorne sredine neke zemlje u zemljama OECD-a. To omogućuje korištenje ETCR-a
u regresivnim analizama kao zamjenski pokazatelj stupnja do kojeg ukupne politike trţišta proizvoda
ograničavaju konkurenciju. Simulacije temeljene na regresijskoj analizi koje su se radile za Hrvatsku pokazale
su da bi smanjenje regulatornog opterećenja kako to prikazuje ETCR pokazatelj na manje restriktivnu razinu
u odnosu na prosjek u zemljama EU-15 bilo povezano s povećanjem razine BDP-a po stanovniku između 1,35
posto i 2,77 posto. Kako tvrde Conway i dr. (2006), restriktivnija regulativa trţišta proizvoda negativno utječe na
konvergenciju dohotka usporavajući proces prilagodbe kroz koji se pozitivni šokovi produktivnosti šire preko
granica, a nove tehnologije se uvode u proizvodni proces. Osim toga, Conway i dr. (2006.) pokazuju da su dobici
od daljnje reforme trţišta značajniji što je više zemlja udaljena od granice produktivnosti. Za zemlju kao što je
Hrvatska, koja je daleko od granice
svjetske produktivnosti, progresivna
integracija s EU multiplicirat će i
proširiti egzogene šokove te tako
dodatno naglasiti vaţnost
konkurentnijeg regulatornog okruţja za
daljnju konvergenciju.
4.34 Ovo izvješće takoĊer
procjenjuje utjecaj dovršenja
internog trţišta usluga na hrvatski
BDP. To je jedan od ciljeva Lisabonske
agende (konkretno, primjena načela
‗zemlja porijekla‘ za usluge, prema
kojem davatelja usluga koji posluje
sukladno regulativi zemlje porijekla
regulativa zemlje odredišta neće više moći kočiti). U izvješću se izračunava da bi hrvatska proizvodnja porasla
za 0,8 posto do 2025. godine (1,6 posto do 2040.). S obzirom na razlike izmeĎu Hrvatske i glavnih
gospodarstava OECD-a navedenih u ovom odjeljku, ova procjena bi mogla biti prva aproksimacija gospodarskih
dividendi koje bi Hrvatska mogla dobiti daljnjim usklaĎivanjem svoje regulatorne okoline u sektoru usluga s
politikama OECD-a.
Komplementarne mjere za poboljšanje ulaza (na tržište) i uvjeti za izlaz
4.35 U usporedbi s najboljim praksama i drugim zemljama u regiji, vrijeme potrebno za registriranje poduzeća u Hrvatskoj je dugo. Za osnivanje tvrtke s ograničenom odgovornošću (d.o.o.) poduzetnik treba
proći 8 procedura koje traju 40 dana i potrošiti svotu koja odgovara 11,5 posto GNI per capita. Za razliku od
Hrvatske, u Novom Zelandu, zemlji koja ima najbolje rezultate u registriranju poduzeća, poduzetnik moţe početi
raditi u roku od jednog dana. U Danskoj i Turskoj potrebno je prosječno 6 dana za dovršenje procesa
registriranja tvrtke. Trajanje registriranja tvrtke u Hrvatskoj u usporedbi s najboljim praksama je duţe, ali
takoĎer i u usporedbi s prosjekom zemalja OECD-a i Europe te zemalja Središnje Azije sa 13,4 odnosno 22,6
dana. Najduţe procedure u Hrvatskoj su upis u registar Trgovačkog suda i dobivanje potvrde općine. Valja
napomenuti da je u većini zemalja OECD-a i EU registriranje poduzeća administrativni postupak koji se obično
obavlja prilikom upisa u poslovni registar. Štoviše, vaţno je naglasiti da u najuspješnijim zemljama, kao što su to
Australija i Irska, primitak potvrde (certifikta) o minimalnim uvjetima nije potreban.
Prikaz 4.19 : Simulacija uĉinka ETCR na BDP
Izvor: Prikaz stručnog tima
Povećanje razine realnog BDP-a per capita u PKM poboljšanjem ETCR indeksa
0,40
0,82
0,81
1,65
1,35
2,77
0 3
RE GLS
Sust. GMM
do medijana do 75% do najbolje razine
%
70
Prikaz 4.20 Proces otvaranja pravne osobe u RH
Izvor: Svjetska banka, Doing Business 2009., pokazatelj otvaranja pravne osobe, www.doingbusiness.org.
4.36 Premda su troškovi otvaranja pravne osobe u RH prema dohotku po stanovniku reprezentativni u odnosu na regiju, oni su ipak više nego dvostruko veći od prosjeka u zemljama OECD-a. Cjelokupni
postupak registriranja pravne osobe u RH košta prosječno 6.350 HRK, odnosno 11,5% dohotka po glavi
stanovnika, više nego 8,6% BND-a po glavi stanovnika za regiju Europe i srednje Azije, odnosno 4,9% prosjeka
zemalja OECD-a. Na Novom Zelandu i u Irskoj (Novi Zeland najuspješniji je na svijetu, a Irska u EU u pogledu
registracije pravne osobe) ovaj trošak iznosi 0,4% odnosno 0,3% BND-a po stanovniku, dok poduzetnik u
Danskoj ne snosi nikakve troškove registriranja pravne osobe. Ovjeravanje osnivačkog akta stvara za hrvatske
poduzetnike teret od 4.000 HRK58
. Na ovaj trošak otpada 63% ukupnih troškova registracije. Standardni
osnivački dokumenti, kao oni što su nedavno uvedeni u Estoniji i Slovačkoj59
, osigurali bi zakonitost bez potrebe
odlaska javnom biljeţniku, a ujedno bi smanjili radno opterećenje registra, spriječili pogreške i ubrzali obradu. U
više od 75 zemalja diljem svijeta, uključujući Irsku i Novi Zeland, ne postoje minimalni zahtjevi u pogledu
temeljnog uloga za osnivanje nove pravne osobe, dok RH taj minimum iznosi 16,6% dohotka po glavi
stanovnika. Zapravo, minimalni temeljni ulog ne štiti vjerovnike, a nameće dodatnu prepreku u registraciji
pravne osobe, pa time i formalnoj poduzetničkoj aktivnosti.
4.37 Vlada je zapoĉela rješavati problem nedovoljnog broja registriranih pravnih osoba otvaranjem
tzv. one-stop-shopa. Vlada je 2005. godine pokrenula One-Stop-Shop ―HITRO.HR‖ (www.hitro.hr), odnosno
program oblikovan u svrhu unaprjeĎenja učinkovitosti i transparentnosti u pruţanju usluga drţave te
preoblikovanja RH u informacijsko društvo60
. Usvajanje Uredbe o utvrĎivanju poslova koje obavlja Financijska
agencija u provedbi One-Stop-Shopa (Narodne novine br. 98/05) dovelo je do objedinjavanja postupaka za
otvaranje društva s ograničenom odgovornošću i obrta na šalterima sluţbe HITRO, koju vodi hrvatska
Financijska agencija (FINA) na 24 lokacije u cijeloj zemlji. Poduzetnici sada mogu odabrati tvrtku društva,
izvršiti polog temeljnoga uloga, ovjeriti osnivački akt, podnijeti sve potrebne dokumente za upis u registar
Trgovačkog suda, otvoriti račun u banci, naručiti štambilj i registrirati se pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko
osiguranje (HZMO) i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (HZZO) na jednom od šaltera sluţbe HTRO.
Inicijativa e-Uprava takoĎer je stavila sve informacije o registriranju pravnih osoba na internetsku stranicu
sluţbe HITRO te omogućila registriranje obrta putem Interneta.
58
Za opis svih pojedinih koraka u registraciji pravne osobe u RH, posjetite stranicu: http://www.hitro.hr/eng/establishing-
company/kako_e.htm 59
Svjetska banka, Doing Business 2009, www.doingbusiness.org 60
Središnji drţavni ured za upravu, Središnji drţavni ured za e-Hrvatsku, „Strategija programa One-Stop Shop― i „Plan
provedbe programa One-Stop Shop―, Zagreb, prosinac 2004.
Tro
šak (
% B
ND
-a p
er c
ap
ita)
Vrij
em
e (
bro
j d
an
a)
Vrijeme (lijeva os)
Trošak
(desna os)
0
5
10
15
20
25
30
35
40
45
Podnošenje dokumenata i
plaćanje naknade u FINA-i
Ovjera ugovora
Podnošenje dokumentacije
u FINA-i za upis na Trg.
sudu
Otvaranje računa u banci
Pribavljanje potvrde od općine
Registracija poreza (PDV)
Registracija pri HZZO-u i HZMO-u
0%
2%
4%
6%
8%
10%
12%
14%
Naručivanje sluţbenog
ţiga i prijava za statistički
reg.br.
71
4.38 Pojednostavljivanje postupka registriranja pravnih osoba dovelo je do smanjenja vremena i
troškova osnivanja, a time i do ubrzavanja ulaska novih poduzeća na trţište. Reforme koje su u tijeku
dovele su do smanjenja troškova osnivanja s visokih 16,9% dohotka po glavi stanovnika koliko su iznosili 2003.
godine na 11,5% u 2008. godini. Nadalje, u procesu su ukinuta četiri postupka te je vrijeme trajanja skraćeno za
devet dana, a ono što je plaćeno u minimalnom temeljnom ulogu smanjeno je s 25,5% na 16,6% dohotka po
glavi stanovnika tijekom istoga razdoblja. Odraţavajući ove promjene, broj novoregistriranih pravnih osoba
povećao s 7.097 koliko ih je bilo 2004. na 11.055 u 2007. godini. Ulazak novih poduzeća povećao se s 4,1% u
2004. na 5,5% u 2007. godini, dok se rast u ukupnom broju pravnih osoba povećao s meĎugodišnje razine od
3,9% u 2004. godini na 5,6 u godini 2007., promatrano na meĎugodišnjoj osnovi61
. Ako se ovo poboljšanje
poduzetničke aktivnosti zadrţi, to bi moglo dovesti do snaţnijeg gospodarskog razvoja i sudjelovanja
formalnoga sektora62
.
Prikaz 4.21 Otvaranje poduzeća u RH, 2003.-2008.
Izvor: Svjetska banka, Doing Business 2009., pokazatelj otvaranja pravne osobe, www.doingbusiness.org
4.39 Uĉinkoviti postupci za zatvaranje pravne osobe mogu povećati obrtaj poduzeća. Učinkoviti
postupci za zatvaranje pravne osobe osiguravaju to da se neaktivne ili nesolventne pravne osobe mogu
rasformirati u razumnom roku, osiguravajući vjerovnicima najvišu moguću stopu povrata u slučaju neplaćenih
obveza. Što je pravnu osobu moguće brţe zatvoriti i što je veća ukupna vrijednost primitaka koje ostvare
vjerovnici i druge interesne skupine tijekom postupka likvidacije to je veća kasnija dostupnost sredstava
financiranja, a time se povećava broj novih poduzeća i produktivnost.
4.40 Premda je steĉajni postupak u RH reprezentativan u odnosu za zemlje regije, ipak traje duţe nego u zemljama OECD-a. U Republici Hrvatskoj stečajni postupci nad društvom s ograničenom odgovornošću
tipično traju 3,1 godinu, što je istovjetno prosjeku gospodarstava u tranziciji. MeĎutim, u gospodarstvima
OECD-a za to treba samo 1,7 godina. U Irskoj, zemlji s najbrţim stečajnim sustavom, ovaj proces traje prosječno
0,4 godine. Jedan od razloga sporog procesa zatvaranja pravne osobe u Hrvatskoj nalazi se u oslanjanju na
sudove radi rješavanja stečajnih predmeta i ogromnog broja nagomilanih, neriješenih predmeta.
4.41 Trošak zatvaranja pravne osobe veći je od prosjeka u zemljama OECD-a. Da bi poduzetnici u RH
zatvorili poduzeće trebaju se odreći 15% ukupne stečajne mase radi pokrivanja sudskih pristojbi, troškova
odvjetnika i računovoĎa, što je malo iznad regionalnog prosjeka od 13,7%. U zemljama OECD-a odnosni
troškovi iznose 7,5% vrijednosti stečajne mase.
4.42 Stopa povrata vjerovnicima iz steĉajne mase u RH niska je u odnosu na najbolje prakse i
razvijena gospodarstva. Stopa povrata predstavlja iznos koji vjerovnici naplaćuju putem stečajnog postupka ili
postupka nesolventnosti. Prosječna stopa povrata u Japanu i gospodarstvima zemalja OECD-a u cjelini, izraţena
61
Na temelju podataka s kraja godine. 62
Leora Klapper, Raphael Amit, Mauro F.Guillen and Juan Manuel Quesada, ―Entrepreneurship and Firm Formation Across
Countries‖ (Poduzetništvo i otvaranje poduzeća u različitim zemljama), Svjetska banka, Policy Research working paper ; no.
WPS 4313
12
49
12
49
12
49
10
45
8
40
8
40
26
17 24
14 23
13 21
12 18 12 17
12
0 10 20 30 40 50 60
Postupci (broj) Vrijeme (dani) trošak (% dohotka per capita)
Min. kapital (% dohotka per capita)
2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008.
72
postotno, više je od dvostruko veća od stope povrata u RH te iznosi 92,5% (Japan), odnosno 68,6% (prosjek
zemalja OECD-a), u odnosu na iznos od 30,5% u RH.
4.43 Vlada je pokrenula sveobuhvatni program reforme steĉajnog postupka. Nagomilavanje dospjelih
neplaćenih obveza meĎu trgovačkim društvima tijekom 1990-ih i negativan učinak društava „ţivih mrtvaca― s
obzirom na dinamičnost poduzetničkog sektora potaknuli su drţavu na poduzimanje niza reformi u svrhu
unaprjeĎivanja funkcioniranja sudova i ubrzavanja stečajnih postupaka. Kao ishod toga, izmjene i dopune
Zakona o stečaju donesene 2006. godine63
izjednačile su prava svih vjerovnika, omogućile stečajnim
upraviteljima pregledavanje svih traţbina i omogućavanja uvida vjerovnicima u stanje svih obveza. Njima su
uvedeni i stručni zahtjevi za stečajne upravitelje te zakonski rok za stečajni predmet u trajanju od godine i pol
dana od prvoga saslušanja.
4.44 MeĊutim, ove zakonodavne reforme još nisu pretoĉene u uĉinkovitiji steĉajni postupak. Vrijeme
potrebno za prolazak kroz razdoblje nesolventnosti stagniralo je i iznosilo 3,1 godinu od 2003. godine. Trošak
zatvaranja poduzeća nije se smanjio s 15% vrijednosti nesolventne mase, koliko je prevladavajuće iznosila 2003.
godine. Provedba izmjena i dopuna Zakona o stečaju iz 1996. godine zajedno s opseţnijom reformom pravosuĎa
vjerojatno će dovesti do ubrzavanja i skraćivanja stečajnih postupaka u RH. Pokretanje internetske stranice
„Sudska mreţa―64
koju trgovački sudovi koriste za objavljivanje informacija o odlukama donesenima u stečajnim
predmetima te za obavijesti o prodaji imovine, takoĎer će vjerojatno povećati stopu povrata i primitke
osiguranim i neosiguranim vjerovnicima.
Prikaz 4.22 : Zatvaranje pravne osobe u RH, 2003.-2008.
Izvor: Svjetska banka, Doing Business 2009., pokazatelj otvaranje pravne osobe, www.doingbusiness.org
B. PROSJEĈNA PRODUKTIVNOST
Uĉinak ulagaĉke klime na prosjeĉnu ukupnu faktorsku produktivnost (TFP)
4.45 Podaci iz Ankete o ulagaĉkoj klimi omogućuju ekonometrijsku procjenu uĉinka koji razliĉite
varijable ulagaĉke klime (UK) daju produktivnosti, što moţe pomoći kao vodilja u reformama politika.
Premda su Ankete o ulagačkoj klimi prilično korisne za utvrĎivanje glavnih pitanja i uskih grla na način kako ih
vide trgovačka društva, podaci se takoĎer mogu koristiti u svrhu empirijske procjene statističkog doprinosa
(pozitivnog ili negativnog) koji različite varijable ulagačke klime (UK) daju različitim mjerama produktivnosti
poduzeća. Nakon nekoliko sličnih studija u Banci, u ovome izvješću primjenjuje se Escribano-Guaschova
metodologija za utvrĎivanje glavnih varijabli ulagačke klime u korelaciji s TFP-om. Budući da ne postoji samo
jedna glavna mjera produktivnosti, osnovna prednost odabrane metodologije jest to što je moguće upotrijebiti
nekoliko mjera produktivnosti kako bi se dobile pouzdane procjene elasticiteta produktivnosti u pogledu
različitih varijabli ulagačke klime. Nekoliko mjera produktivnosti (rezidual Solowa, Cobb-Douglas i Translog
63
Svjetska banka, Izvješće o provedbi i ostvarenju rezultata zajma Republici Hrvatskoj za Projekt upravljanja sudovima i
stečajnim postupcima , 29. lipnja 2007. 64
http://www.sudacka-mreza.hr/stecaj/en/stecaj_sm.aspx?el=doc&doc=owebu
3.1
15
29
3.1
15
29
3.1
15
28
3.1
15
29
3.1
15
30
3.1
15
31
0
5 10
15 20
25 30
35
Vrijeme (godine) Trošak (% mase) Stopa povrata (%)
2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008.
73
proizvodne funkcije) koriste se na različitim razinama agregiranja (agregat i prema gospodarskoj grani).
Procijenjeni elasticiteti i poluelasticiteti UK-a prikazani su na način da budu opseţni za šest upotrijebljenih mjera
produktivnosti. U svrhu pojednostavljenja, rezultati koji se saţeto predstavljaju u nastavku temelje se na metodi
reziduala Solowa (prosječna produktivnost).
4.46 Glavni rezultati mogu se saţeti kako slijedi:
Manje od 15 varijabli (od više od 120 varijabli razmotrenih u ICS bazi podataka) odabrano je kao glavni
potencijalni korelacijski faktori agregatne produktivnosti, čime se došlo do prvog iscrtavanja prioritetnih
područja za reforme orijentirane prema produktivnosti,
Promatrano pojedinačno, tri faktora koji najznačajnije pridonose prosjeku (te agregatu) produktivnosti
bili su sljedeći:
Broj dana čekanja na uvoznu dozvolu: Elasticitet (-0,178) varijable „broja dana čekanja na
uvoznu dozvolu― implicira da ako je broj dana tijekom kojih trgovačko društvo treba čekati
dobivanje uvoznih dozvola veći 1%, produktivnost društva smanjuje se za 0,178%. U strukturi
brojčanoga podatka, ova varijabla, koja je ujedno mjera birokracije s kojom se moraju nositi
društva, pokazuje najveći pojedinačni doprinos produktivnosti na razini trgovačkog društva
(21,6 od 100),
Postotak kvalificiranih radnika: Povećavanjem kvalificirane radne snage društva za 10%,
moguće je povećati produktivnost društva za 3-4%. Ova varijabla ima drugi najveći pojedinačni
doprinos varijacijama produktivnosti društva (15,1 od 100),
Postotak radne snage koja radi na računalu: Povećavanjem radne snage koja radi na računalu
za 10%, produktivnost društva moţe se povećati za 5-6%, što odgovara trećem najvećem
pojedinačnom doprinosu (9,8 od 100).
4.47 Nadalje, kao grupirani faktori, rezultati ukazuju na sljedeće:
Vještine i korištenje računala zajednički predstavljaju najrelevantniji (pozitivni) doprinos TFP-
u u Hrvatskoj (gotovo 25 od 100),
Birokracija (u osnovi rješavanje carinskih poslova) kao drugi najbitnijih (negativni) doprinos
TFP-u,
Infrastrukturne varijable, (posebno vlastiti prijevoz, internetske stranice i broj dana čekanja na
dobivanje telefonskog priključka), pojedinačno predstavljaju petu, šestu i devetu najvaţniju
komponentu, čime ukupna vrijednost dobivena za infrastrukturu smješta ovo područje na drugo
mjesto kao najvaţnije reformsko područje,
Varijable koje se odnose na skup korporativnog upravljanja/pristupa financiranju imaju ukupni
doprinos od gotovo 10% na TFP.
74
Prikaz 4.23 : Relativni ICA učinci na prosječnu produktivnost (mješovita dekompozicija)
0.7
5.0
1.7
9.1
3.3 1.3
21.6
4.4 2.6 3.2
15.1
9.8
18.6
3.6
19.7
22.9
10.2
24.9
22.3
0
5
10
15
20
25
30
T.1 1.1 1.2 1.3 1.4 1.5 T.2 2.1 2.2 T.3 3.1 3.2 3.3 T.4 4.1 4.2 T.5 5.1 5.2
T.1 Ukupno infrastrukture 1.1 Gubici zbog prekida napajanja 1.2 Nadomjestak vlastitog prijevoza 1.3 Prijevozni gubici na domaćem tržištu
1.4 Nadomjestak za internetsku stranicu 1.5 Dana čekanja telefonskog priključka
T.4 Ukupno kapital, inovacije i kvalifikacije 4.1 Zaposlenici - kvalificirani 4.2 Zaposlenici – koriste računala
T.5 Ukupno ostale varijable kontrole 5.1 Dob poduzeća 5.2 Udio izvoza
%
T.2 Ukupno birokracija, korupcija i kriminal 2.1 Troškovi sigurnosti 2.2 Dana čekanja na uvoz
T.3 Ukupno financije i korporativno upravljanje 3.1 Nova ulaganja financirana od nebankarskih fin. inst. 3.2 Nova ulaganja financirana iz kapitala 3.3 Nadomjestak za vanjsku reviziju
Infrastrukture Birokracija korupcija i kriminal
Financije i korporativno upravljanje
Kvaliteta inovacija i kvalifikacija Ostale varijable
kontrole
Izvor: Escribano i drugi 2008.
Rješavanje uzroka
Korištenje računala
4.48 Godine 2007. ukupno je 44,3% radne snage u Republici Hrvatskoj redovno koristilo raĉunala u svom poslu. Najveći stupanj korištenja računala bio je u Zagrebu i okolici (59,2%), a najmanji u Lici i Banovini
(39,4%). UsporeĎivanje različitih zemlja smješta Hrvatsku ispred drugih gospodarstava srednje razine dohotka s
obzirom na korištenje suvremene tehnologije. U Kini postotak zaposlenika koji koriste računalo u svom radu
iznosi 33,3%, u Srbiji 24,4%, Brazilu 17,5% i Indiji 17,0%. Premda podaci za usporedne zemlje datiraju iz 2003.
godine, ipak je vjerojatno da je Hrvatska i dalje naprednija u odnosu na usporedne zemlje s obzirom na usvajanje
suvremene kompjuterske tehnologije, uzimajući u obzir dugotrajnu prirodu ovoga procesa usvajanja tehnologija.
4.49 Upravo su mala poduzeća ta koja prijavljuju najveći postotak radne snage koja koristi raĉunalo u
svom radu, koji iznosi 50,7%. Za razliku od toga, velika poduzeća imaju najniţi postotak radnika koji koriste
75
4.50 računala, odnosno njih svega 31,9%. Razmatrajući dobnu strukturu trgovačkih društava s najvećim
omjerom usvajanja suvremene tehnologije, vrijedi zapaziti da srednje stara i stara trgovačka društva ostvaruju
najbolje rezultate prema ovome mjerenju. Trgovačka društva srednje dobi imaju 46,7% radne snage koja koristi
računala u svojim svakodnevnim zadacima, dok mlada trgovačka društva imaju svega 23,6% zaposlenika koji
koriste računalo.
Prikaz 4.24: Radnici koji koriste raĉunala u hrvatskim regijama i zemljama
Prikaz 4.25: Radnici koji koriste računala prema veličini i dobnoj strukturi poduzeća, 2007.
Izvor: Svjetska banka, Hrvatska ICS 2007.
4.51 IznenaĊuje to što hrvatski izvoznici ne izvještavaju o korištenju raĉunala u svojim aktivnostima kao što je to sluĉaj s neizvoznicima. Samo 37,7% radne snage izvoznika koristi računala, što je manje u odnosu
na 47,3% radne snage neizvoznika. Podjela korištenja računala prema industrijskim granama otkriva da
trgovačka društva iz usluţnog sektora najviše koriste suvremenu tehnologiju u svojim djelatnostima, pri čemu
61,1% njihovih zaposlenika koristi računala, u odnosu na 36,8% zaposlenika u proizvoĎačkom sektoru.
4.52 Privatna poduzeća i poduzeća u inozemnom vlasništvu biljeţe veću stopu usvajanja suvremene tehnologije nego što je to sluĉaj s javnim poduzećima i poduzećima u domaćem vlasništvu. Društva u
stranom vlasništvu izvijestila su da 47,9% njihovih radnika koriste računala za izvršenje svojih zadataka, što je
više od 44,2% koliko je zabiljeţeno u trgovačkim društvima u domaćem vlasništvu. Premda razlika s obzirom na
stupanj korištenja računala nije značajna kada se trgovačka društva analiziraju prema izvoru vlasništva, drugačija
Izvor: Svjetska banka, Hrvatska ICS 2007.
% radnika koji koriste raĉunala, veliĉina podzeća, Hrvatska 2007.
50.7
38.9
31.9
0.0 70.0
Mala
Srednja
Velika
% radnika koji koriste raĉunala, dob poduzeća, Hrvatska 2007.
23.6
46.7
42.7
0.0 70.0
Mlada
Srednja
Stara
% Radnici koji koriste računala regije
59,2
48,1
40,6
39,4
39,9
41,4
0,0 70,0
Zagreb i okolica
Sjeverna Hrvatska
Slavonija
Lika i Banovina
Istra i Hrvastsko
Primorje
Dalmacija
% radnika koji koriste računala, usporedba među zemljama
17.0
17.5
21.0
22.6
24.4
30.3
33.3
44.3
0.0 70.0
Ind,a 2002
Brazi l2003
Kambodža 2003
JAR 2003
Srbija 2003
Crna Gora 2003
Kina 2003
Hrvatska 2007
76
se Prikaz javlja kada se analiziraju trgovačka društva prema vrsti vlasništva. Privatna su trgovačka društva u
cjelini naprednija s obzirom na korištenje suvremenih tehnologija nego javna društva. U privatnim društvima
44,5% radnika koristi računala, dok je u javim to slučaj sa svega 35,5% radnika.
Prikaz 4.26: Radnici koji koriste računala, izvoznici i sektori, 2007.
Izvor: Svjetska banka, Hrvatska ICS 2007.
Prikaz 4.27: Radnici koji koriste računala prema vlasništvu, 2007.
Izvor: Svjetska banka, Hrvatska ICS 2007.
Kvalificirana radna snaga
4.53 Povećanje postotka kvalificiranih radnika u gospodarstvu rezultiralo bi povećanjem
gospodarskog rasta RH. Ekonometrijska procjena učinka različitih varijabli procjene ulagačke klime u odnosu
na produktivnost otkriva da je postotak kvalificiranih radnika u gospodarstvu jedan od tri faktora koji
najznačajnije pridonose prosjeku, a time i agregatu produktivnosti. Povećanje broja kvalificirane radne snage za
1% moţe povećati produktivnost za 0,003-0,004%. Ovaj nalaz sugerira da se zemlja suočava s ozbiljnim
manjkom kvalificirane radne snage, a to je nešto na čemu će trebati poraditi kreatori politika ako se ţeli postići
viši odrţivi rast.
4.54 Hrvatsko gospodarstvo zapošljava manji postotak kvalificiranih proizvodnih radnika nego što je
to sluĉaj u susjednim zemljama ili ĉak u gospodarstvima regije. Na kraju 2006. fiskalne godine, hrvatska su
trgovačka društva na plaći prosječno imala 66,1% kvalificiranih proizvodnih radnika (i djelatnika i
rukovoditelja). Ovaj podatak ne nalazi se u povoljnom odnosu usporedi li ga se s gospodarstvima višeg srednjeg
dohotka, kao što je Rumunjska koja je čak na kraju 2004. fiskalne godine zapošljavala 83,6% kvalificiranih
radnika, odnosno Turska koja je u istome razdoblju zapošljavala 77,5% kvalificirane radne snage. Osim toga,
ovaj podatak nije u povoljnom usporednom odnosu sa strukturom radne snage u gospodarstvima višeg dohotka,
kao što su Juţna Koreja u kojoj postotak kvalificirane radne snage doseţe 87%, odnosno susjedna Slovenija gdje
iznosi 79,8%.
4.55 Velika većina kvalificiranih proizvodnih radnika zaposlena je u neizvoznim, javnim, domaćim i velikim trgovaĉkim društvima, koja takoĊer naginju prema tome da imaju manju produktivnost. Za
% radnika koji koriste raĉunala, izvoznici, Hrvatska 2007.
47.3
37.7
0.0 70.0
Neizvoznik
Izvoznik
% radnika koji koriste raĉunala, sektori, Hrvatska 2007.
36.8
61.1
20.2
0.0 70.0
Mfg
Usluge
Ostalo
% radnika koji koriste raĉunala, strano vlasništvo, Hrvatska 2007.
47.9
44.2
0.0 70.0
Strano
Domaće
% radnika koji koriste raĉunala, javno vlasništvo, Hrvatska 2007.
35.5
44.5
0.0 70.0
Javno
Privatno ``
77
razliku od ostalih brzo rastućih istočnoeuropskih gospodarstava, kao što su Rumunjska, Bugarska i Turska,
kvalificirana radna snaga u Hrvatskoj koncentrirana je u neizvoznim trgovačkim društvima. Za razliku od
situacije u gospodarstvima visokog dohotka, kao što su Slovenija i Irska, većina radne snage u RH, naime 67,4%,
zaposlena je u javnim poduzećima. Trgovačka društva u RH u domaćem vlasništvu imaju veći postotak
kvalificiranih radnika u svojim redovima nego što je to slučaj s društvima u inozemnom vlasništvu, a u velika i
srednja poduzeća imaju više kvalificiranih radnika nego mala poduzeća.
Prikaz 4.28: Kvalificirani proizvodni radnici na neodreĎeno, usporedba zemalja i vrsta društva
Izvor: Svjetska banka, 2007. ICS Hrvatska
4.56 Izrazito je velika neispunjena potraţnja za kvalificiranom radnom snagom, osobito meĊu mladim
trgovaĉkim društvima. Grupa Svjetske banke provela je 2007. godine anketu prema kojoj je prosječno 28%
intervjuiranih trgovačkih društava identificiralo neadekvatno obrazovanu radnu snagu kao glavnu ili vrlo
ozbiljnu prepreku s obzirom na budući razvoj njihovog poslovanja. Time pitanje nedostatka kvalificirane radne
snage dolazi na drugo mjesto po vaţnosti, nakon stope poreza, s kojim se suočavaju trgovačka društva koja
posluju u RH. Nedostatak adekvatno obrazovane radne snage osobito je istaknut u Hrvatskoj kada se usporedba
napravi s drugim zemljama u regiji Europe i središnje Azije ili čak kada se usporedi s drugim gospodarstvima
više srednje razine dohotka. Razmjer trgovačkih društava koja su ovu problematiku istaknula kao glavnu ili
ozbiljnu prepreku svom razvoju veći je u Hrvatskoj nego u usporednim gospodarstvima za svaku dobnu skupinu
trgovačkih društava. Zabrinjavajuće je to što su mlada trgovačka društva najviše pogoĎena nedostatkom kvalificirane radne snage, tj. društva koja postoje pet godina ili manje, pri čemu se 46% svih mladih trgovačkih
društava osjeća sputano uslijed nedostatka adekvatno obučene radne snage (u odnosu na 28,2% trgovačkih
66.1
66.5
77.5
77.8
79.8
80.4
83.6
87.0
0 100
Hrvatska 2007
Irska 2005
Turska 2005
Estonija 2005
Slovenija 2005
Bugarska 2005
Rumunjska 2005
Južna Koreja 2005
59.8
62.8
74.6
78.6
78.9
82.3
85.2
85.8
68.5
68.9
78.8
77.1
80.2
87.9
83.3
79.0
0 100
Irska2005
Hrvatska2007
Estonija2005
Turska2005
Slovenija2005
J.Koreja2005
Rumunjs.2005
Bugarska2005
izvoznik neizvoznik
21.0
27.8
31.3
32.5
39.5
64.5
69.7
73.2
66.7
67.4
40.0
36.1
68.4
71.4
0 100
Turska2005
Hrvatska2007
Bugarska2005
Rumunjska2005
J.Koreja2005
Estonija2005
Slovenija2005
Irska2005
privatno javno
66.7
67.5
81.3
81.0
77.6
87.6
76.3
83.5
57.7
58.9
62.3
75.5
76.1
82.2
84.5
84.6
0 100
Hrvatska2007
Irska2005
Slovenija2005
Bugarska2005
Turska2005
J.Koreja2005
Estonija2005
Rumunjska2005
domaće strano
78
društava srednje dobi, odnosno 22,7% starih trgovačkih društava koja su izvijestila o istome problemu). S
obzirom na to da mlada poduzeća naginju tome da imaju najveću produktivnost, politika usmjerena ka rješavanju
problematike kvalificirane radne snage pridonijela bi povećanju prosjeka i agregata produktivnosti.
4.57 Nedostatak kvalificirane radne snage naizraţenije se osjeća u Dalmaciji, Zagrebu i okolici te u Lici i Banovini. Trgovačka društva sa
sjedištem u Dalmaciji zapošljavaju
49,3% kvalificirane radne snage, dok u
Istri i Hrvatskom Primorju to iznosi
50,0%. Dalmacija je ujedno i regija s
najvećim postotkom trgovačkih
društava koja su izvijestila da je
nedostatak kvalificirane radne snage
najznačajnija prepreka razvoju
poslovanja. Vrijedi zapaziti da premda
trgovačka društva sa sjedištem u
Zagrebu i okolici, odnosno u Lici i
Banovini imaju meĎu najvećim
proporcijama kvalificiranih radnika na
plaći u zemlji, ta su društva ipak meĎu
onima koja su prijavila najveću
sputanost uslijed nedostataka
adekvatno obučene radne snage. Ovaj nalaz sugerira da se veliki broj visoko produktivnih trgovačkih društava
nalazi u ovim dvjema regijama. Politike usmjerene ka otklanjanju problema nedostatka kvalificirane radne snage
mogle bi biti posebno orijentirane orijentirane prema trima regijama koje, čini se, najviše osjećaju nedostatak
kvalificirane radne snage.
Carina
4.58 Obavljanje prekograniĉne
trgovine u Hrvatskoj teţe je nego u
europskim i susjednim zemljama.
Hrvatska se nalazi na 97. mjestu
prema pokazatelju prekogranične
trgovine iz izvješća Doing Business,
kojim se mjeri lakoća trgovinskog
kretanja punog standardnog kontejnera
za suhi teret duţine 20 stopa morskim
putem. Unatoč tome što ima ima
pristup moru, trgovcima je u Hrvatskoj
teţe izvoziti ili uvoziti nego što je to
slučaj sa susjednom Slovenijom (78.
mjesto), kopnenom MaĎarskom (68.
mjesto), Makedonijom (64. mjesto),
Srbijom (62. mjesto) ili Rumunjskom (40. mjesto) (Prikaz 4.14).
4.59 Trgovaĉka društva u RH utroše ĉetiri dana na carinjenje i tehniĉke provjere kako bi mogla izvoziti svoje robe. Podaci o stopi fizičkih provjera i broju graničnih agencija uključenih u poslove vezane uz
izvoz i uvoz sugeriraju da bi hrvatski trgovci izvukli korist iz manjeg broja fizičkih provjera koje obavljaju
nadleţna pogranična tijela (trenutno iznosi 0,12%), te iz bolje koordinacije meĎu aktivnostima pograničnih
agencija (budući da je carinjenje samo po sebi trajanjem slično onome u najuspješnijim zemljama s obzirom na
ovaj aspekt trgovinske logistike). Primjerice, u Kanadi, Singapuru i Danskoj stopa fizičkih provjera iznosi 0,03% ili manje.
Prikaz 4.29 : Regionalna distribucija manjka kvalifikacija u RH
8.9
16.3
25.4
33.4
39.0
44.8
70.9
69.7
50.0
73.6
69.2
49.3
0 80
Slavonija
Sjeverna Hrvatska
Istra i Hrvatsko Primorje
Lika i Banovina
Zagreb i okolica
Dalmacija
% zaposlenih kvalificiranih proizvodnih radnika % društava za koja prijavljuju kvalifikacije kao glavnu ili vrlo ozbiljnu prepreku
Izvor: Svjetska banka, 2007. ICS Hrvatska
Prikaz 4.30 : Lakoća prekograniĉne trgovine, 2008.
1 3
40 44 59 62 64 68
78
97
0
120
Singapur Danska Rumunjska Kanada Turska Srbija Makedonija, Madarska Slovenija Hrvatska
Source: World Bank, Doing Business 2009
79
4.60 Izrada svih dokumenata oduzima najviše vremena i stvara najveće troškove za trgovce u
prekograniĉnom prometu. Razrada troškova i vremena koje je potrebno za izvoz punog standardnog kontejnera
za suhi teret duţine 20 stopa iz RH, odnosno uvoz u RH, pokazuje da poduzetnici koji se bave meĎunarodnom
trgovinom trebaju utrošiti 8-9 dana te izmeĎu 360 i 500 USD ili više od 30% svih troškova na izradu neophodne
izvozne ili uvozne dokumentacije. Ovi su podaci u oštrom kontrastu u odnosu na dva dana i 140 USD koje snose
danski trgovci ili u odnosu na 3-4 dana i 150-185 USD koliko je potrebno za odraĎivanje postupka izrade
dokumenata u Kanadi. U Singapuru, koji je gospodarstvo s najboljom praksom u prekograničnoj trgovini,
tamošnji trgovci utroše jedan dan i 88-105 USD na isti postupak.
4.61 Hrvatski trgovci trebaju ispuniti više dokumenata nego njihovi pandani u europskim i susjednim zemljama. Premda je broj izvoznih dokumenata smanjen s 9 koliko ih je trebalo 2005. na 7 koliko ih je bilo
potrebno imati 2008. godine, odnosno broj uvoznih dokumenata u promatranim godinama smanjen je s 15 na 865
,
regulatorni teret koji se stavlja na hrvatske trgovce veći je nego što je uobičajeno u zemljama iz skupine EU 15,
zemljama OECD-a i Europe i Središnje Azije. Naprimjer, trgovci u Kanadi moraju predočiti samo tri dokumenta
za izvoz (najmanji broj izvoznih dokumenata na svijetu), odnosno četiri dokumenta za potrebe uvoza. U
Singapuru, koji je gospodarstvo s najboljom praksom u prekograničnoj trgovini, potrebno je predočiti samo četiri
dokumenta koja se traţe i za potrebe izvoza i uvoza. Za razliku od najuspješnijih zemalja u svijetu i EU, u
Hrvatskoj se (osim standardnih izvoznih i uvoznih dokumenata koji predstavljaju najbolju praksu, kao što su
teretnica, trgovačka faktura, izvozna/uvozna carinska deklaracija i tovarni list) traţe četiri dodatna dokumenta.
To su priznanica o obavljenoj carini tereta, potvrda o podrijetlu, priznanica o taksama terminala i potvrda o
čistom nalazu prije otpreme (pre-shipment clean report of findings).
4.62 U posljednjih osam godina graniĉna se obraza znaĉajno poboljšala. Carinska uprava i druge
pogranične agencije upustile su se u sustavno osuvremenjivanje svog ustroja uz podršku Svjetske banke,
Europske komisije i nekoliko donatora. NadograĎeni su računalni sustavi, uveden je sustav elektroničkog
prijenosa podataka, povećana je učinkovitost postupaka, a povećaj je i broj zaposlenika u pograničnim
agencijama. Oko 80% ispitanika prema upitniku uspješnosti logistike naznačilo je da je poslovna uspješnost
pograničnih sluţbi sada bolja, odnosno mnogo bolja nego 2004. godine. Sličan značajan napredak zabiljeţen je u
razdoblju od 2000. do 2004. godine.
Tablica 4.2: Podjela vremena i troška prekograniĉne trgovine
Postupak Hrvatska Singapur Danska Kanada
Izvozni postupci
Trajanje
(dani)
US$
troš.
Trajanje
(dani)
US$
troš.
Trajanje
(dani)
US$
troš.
Trajanje
(dani)
US$
troš.
Izrada dokumenata 8 500 1 105 2 140 3 150
Carinjenje i tehnička
kontrola 4 50 1 31 1 75 1 35
Ukrcaj u luci i na
terminalima 5 281 1 180 1 191 1 600
Kopneni prijevoz i
ukrcaj 3 450 2 140 1 275 2 875
Ukupno: 20 1281 5 456 5 681 7 1660
Uvozni postupci
Izrada dokumenata 9 360 1 88 2 140 4 185
Carinjenje i tehnička
kontrola 2 50 1 31 1 75 1 75
Ukrcaj u luci i na
terminalima 3 281 1 180 1 191 2 650
Kopneni prijevoz i
ukrcaj 2 450 0 140 1 275 4 875
Ukupno: 16 1141 3 439 5 681 11 1785
Izvor: Svjetska banka, Doing Business 2009.
65
Svjetska banka, Doing Business 2009
80
Infrastruktura
4.63 Premda doprinos „internetske upotrebe― na varijacije TFP-a na razini društava u Hrvatskoj spada meĎu
pet najsnaţnijih učinaka utvrĎenih ovom studijom, 2007. godine samo je 55% trgovačkih društava priopćilo je da
koristi Internet za komunikaciju s dobavljačima i klijentima, u usporedbi sa 63% u Rumunjskoj i više od 88% u
Sloveniji koliko je taj podatak iznosio 2005. godine. Promatrano s drugog aspekta infrastrukture, vrijeme
potrebno za dobivanje telefonskog priključka izgleda negativno utječe na produktivnost trgovačkog društva.
Kako se telekomunikacijski propisi pribliţavaju standardima EU, bolja provedba moţe biti od presudne vaţnosti
za razvoj učinkovitijih usluga. Statistički se za hrvatska društva raspolaganje „vlastitim prijevozom― statistički
povezuje s većim TFP-om društva, ali se snaţno oslanjanje na vlastiti prijevoz povezuje s niţom produktivnošću
(na što ukazuje negativan odnos dobiven iz zasebnog skupa regresija koji je zajednički proučavao vlasništvo i
korištenje vlastitih prijevoznih sredstava trgovačkog društva). Jedno razumno tumačenje ovih dvaju rezultata
nalazi se u činjenici da je eksternalizacija logistike, što je svjetski trend, takoĎer bolja alternativa u Hrvatskoj, ali
trgovačkom se društvu moţe smanjiti produktivnost ako nema vlastiti prijevoz (moguće zbog ometanja u
davanju logističkih usluga).66
4.64 Nedovoljna razvijenost sektora logistike i alternativnih prijevoznih sredstava stvaraju prepreku
rastu i poslovanju posebno mladim trgovaĉkim društvima, trgovaĉkim društvima sa sjedištem u Dalmaciji, Istri i Hrvatskom Primorju te društvima iz tekstilne industrije. Blizu 25% mladih trgovačkih
društava (do pet godina starosti) izjavilo je da je prijevoz glavna ili vrlo velika prepreka njihovom sadašnjem
poslovanju te budućem razvoju. Trgovačka društva koja posluju u Dalmaciji te Istri i Hrvatskom Primorju više
su pogoĎena neprimjerenostima u sektoru prijevoza nego što je to slučaj s društvima u Lici i Banovini, odnosno
Zagrebu i okolici. Javna poduzeća izraţenije su sputana trenutnom situacijom u sektoru prijevoza nego privatna
poduzeća, dok trgovačka društva iz tekstilne industrije češće izvještavaju o značajnim problemima s prijevozom
nego društva u drugim sektorima.
66
Uistinu, manje je od 8% trgovačkih društava smatralo usluge prijevoza velikom ili vrlo velikom preprekom proširenju svoga poslovanja
u Hrvatskoj. Ipak, 77% svih proizvoĎača u RH oslanjalo se do 2007. godine na vlastiti prijevoz.
81
Prikaz 4.31: Postotak društava koja su prijavila prijevoz kao veliku ili vrlo ozbiljnu prepreku svom
trenutnom poslovanju
Prema dobnoj strukturi društava Prema regijama
Prema proizvodnom sektoru
Prema vrsti vlasništva
Izvor: Svjetska banka, 2007 ICS, Hrvatska
4.65 Razlog visokog postotka vlasništva trgovaĉkih društava nad prijevoznim sredstvima dijelom se
nalazi u nedovoljno kompetentnom i pouzdanom sektoru usluga logistike. Stručnost logistike niska je u
usporedbi s Njemačkom, Belgijom, MaĎarskom i Bugarskom koje se redom nalaze na 3., 12., 35., odnosno 55.
mjestu prema indeksu Svjetske banke uspješnosti logistike (LPI) (Hrvatska se meĎu 150 zemalja nalazi na 63.
mjestu). Samo 20% svih ispitanika u Hrvatskoj smatra da su prijevoznici tereta kompetentni kao struka, za
razliku od 100-postotne razine pouzdanosti u Belgiji i Bugarskoj, odnosno 88,2% u Njemačkoj i 75% u
MaĎarskoj. Skladištari i distributeri često se poimaju kao nedovoljno kompetentni67
. Vrijedi zapaziti da Hrvatska
zaostaje za nedavno pridruţenim članicama EU Rumunjskom i Bugarskom u pogledu praćenja i slijeĎenja roba
te u pogledu pokazatelja pravovremenosti isporuka. Podaci o procjeni ulagačke klime takoĎer sugeriraju da
pouzdanost i pravovremenosti davatelja logističkih usluga koji pokrivaju isporuke unutar Hrvatske zaostaje za
onima odgovornima za prekograničnu trgovinu.
67
www.worldbank.org/lpi
24.9
3.4
7.3
15.7
4.8
7.4
4.1
4.1
6.1
0.0 30.0
Hrvatska
ESA
UMIC
<=5 god. >5 i <=15 god >15 god.
0.1
1.5
4.6
12.8
29.7
36.0
0.0 40.0
Lika i Banovina
Zagreb i okolica
Sjeverna Hrvatska
Slavonija
Istra i hrvatsko primorje
Dalmacija
3.5
8.7
2.3
4.6
0.0 10.0
hrana
tekstil
metal
ostalo
44.7
11.5
0.0 50.0
javno
privatno
82
Tablica 4.3: Logistiĉko okruţenje u Hrvatskoj i usporednim gospodarstvima Država LPI
rang Kompetentnost
logistike Slijed i
praćenje Pravovremenost
Njemačka 3 4.21 4.12 4.33
Austrija 5 4.13 3.97 4.44
Turska 34 3.29 3.27 3.38
MaĎarska 35 3.07 3 3.69
Slovenija 37 3.09 2.91 3.73
Rumunjska 51 2.86 2.86 3.18
Bugarska 55 2.86 3.14 3.56
Zemlje višeg srednjeg doh. na 2.8 2.83 3.31
Hrvatska 63 2.83 2.46 3.45
Europa i Središnja Azija na 2.53 2.55 3.04
Izvor: Svjetska banka, LPI, www.worldbank.org/lpi
Prikaz 4.32: Postotak konsignacijske vrijednosti proizvoda izgubljenih zbog lomova, kvara ili kraĊe u tranzitu prema
domaćim ili izvoznim trţištima
0.058
1.056
0.018
0.183
0
0.94
0.013
0.048
0 1.2
izvoznim tržištima
domaćim tržištima
krađa u tranzitu
prema
Vlastiti prijevoz za otpremu Bez vlastitog prijevoza za otpremu
domaćim tržištima
izvoznim tržištima
lom ili oštećenje u tranzitu
prema
Izvor: Svjetska banka, 2007., ICS, Hrvatska
4.66 Nadalje, nema odrţivih alternativnih rješenja za prijevoz tereta do trţišta. Očita je dominacija
cestovnog teretnog prometa, na koji otpada 51% tonaţe prevezenih roba u 2006. godini, uz udio morskog tereta i
ţeljezničkog sustava na koji je otpadalo svega 27%, odnosno 12%68
. Lučke i aerodromske pristojbe te stope u
ţeljezničkom prometu smatraju se visokima i većima od troškova prijevoza kopnenim putem. Loša infrastruktura
te ograničene prometne i trgovinske usluge povećavaju logističke troškove, čime inače konkurentni proizvodi
postaju nekonkurentni, što pak negativno utječe na aktivnost poduzeća i gospodarstva.
68
Republika Hrvatska, Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka, „Prometni operativni program 2007.-2009.;
Instrument pretpristupne pomoći―, rujan 2007.
83
50
55
60
65
70
75
80
85
90
95
No severe obstacle
Severe obstacle Local National International
% o
f fi
rms
Exhibit 1: Firms using own transport by perception on private
system and market of reference
Okvir 4.1: Uĉinak vlastitoga prijevoza na produktivnost trgovaĉkog društva Prema ekonometrijskoj analizi UK determinanti produktivnosti, raspolaganje vlastitim prijevozom za isporuke kupcima povezuje se s višim razinama
produktivnosti društva. Čvrsti poluelasticitet ulagačke klime u ovoj varijabli kreće se u rasponu od 0,1 do 0,21, što ukazuje da se ona trgovačka društva koja
raspolaţu vlastitim prijevozom povezuju s prosječno 10%-21% većom produktivnosti u odnosu na ostala društva. Ovaj učinak, promatran u drugim zemljama
kao što su Meksiko, Pakistan i Indija, u suprotnosti je u odnosu na globalni trend eksternalizacije prijevozničkih usluga. Ipak, od 328 trgovačkih društava za
koja imamo podatke o prijevozu, njih 266 – 81,1% u ukupnoj strukturi – priopćilo je da raspolaţu „vlastitim prijevozom―. Kako moţemo objasniti ovu
zagonetku?
Prije svega valja zapaziti da percepcija o kakvoći pruţanja prijevozničkih usluga
izgleda ne predstavlja determinantu prema kojoj će trgovačko društvo odlučiti o posjedovanju vlastitoga prijevoza. Kako se vidi iz primjera 1., postotak trgovačkih
društava koja raspolaţu vlastitim prijevozom samo je malo veći u okviru onih koja
smatraju da privatni prijevoznički sustav predstavlja „ozbiljnu prepreku― nego što
je to slučaj meĎu onima koji to „ne smatraju ozbiljnom preprekom―. Nadalje,
postotak društava koja smatraju prijevoz ozbiljnom preprekom vrlo je nizak u RH
(svega 8,3%). Drugo, udio društava s vlastitim prijevozom obično je veći meĎu
društvima koja posluju poglavito na domaćem i lokalnom trţištu. Primjer 1.
takoĎer pokazuje da gotovo 90% društava koja posluju poglavito na lokalnom ili nacionalnom trţištu raspolaţu vlastitim prijevozom, dok je postotak društava koja
(poglavito) posluju na meĎunarodnom trţištu, a raspolaţu svojim prijevozom,
smanjen na 60% Čini se kako ovo pokazuje da percepcija o kakvoći privatnog
prijevozničkog sustava ne predstavlja determinantu prema kojoj trgovačko društvo
odlučuje o ulaganju u vlastiti prijevoz, nego su bitne karakteristike trţišta na
kojima društva posluju.
Za sada znamo da se raspolaganje vlastitim prijevozom povezuje s većim razinama produktivnosti, ali dobro je pitanje: Jesu li društva koja vlastiti prijevoz koriste za sve
(ili gotovo sve) svoje proizvode uistinu produktivnija? Tablica 1. pokazuje da je
poluelasticitet posjedovanja vlastitoga prijevoza u odnosu na produktivnost pozitivan,
ali pokazuje da što je veći postotak proizvoda isporučenih vlastitim prijevozom to je
manji pozitivni učinak ulaganja u vlastiti prijevoz. To je vrlo zanimljiv rezultat, koji
sugerira da postoji prag od kojega se korištenje vlastitoga prijevoza povezuje s
negativnim učinkom na produktivnost, pa nadomještanje privatnoga sustava nije
prosječno gledano optimalna odluka.
U tablici 2. predstavljaju se rezultati kratkog empirijskog istraţivanja determinanti
raspolaganja i korištenja „vlastitoga prijevoza―. Rezultati pokazuju da je vjerojatnije
kako će (a) trgovačka društva s manjim trţišnim udjelima, (b) ona orijentirana na
domaće i lokalno trţište i (c) relativno starija društva raspolagati „vlastitim
prijevozom―. Ni produktivnost ni percepcija o kakvoći privatnog prijevozničkog
sustava, pa ni transportni gubici društva nisu značajne kovarijable u odlučivanju o
posjedovanju vlastitoga prijevoza. Zapazite i da su determinante o korištenju vlastitoga prijevoza (kada društvo konačno raspolaţe njime) gotovo jednake (drugi
stupac u tablici 3.), uz jedno upozorenje: transportni gubici izgleda imaju značajan
učinak.
Zaključno: (i) značajan postotak trgovačkih društava u RH raspolaţe vlastitim
prijevozom (81%); ali (ii) svega 8% društava smatra privatni prijevoznički sustav
ozbiljnom preprekom gospodarskoj uspješnosti; i (iii) ona društva koja u većoj mjeri koriste vlastiti prijevoz (više od 70% proizvoda) posluju na lokalnim trţištima i imaju
manji trţišni udio. Čini se, dakle, da dokazi ukazuju na činjenicu da „vlastiti prijevoz―
predstavlja alternativu za trgovačka društva koja ne opsluţuje privatni sektor zbog
njihove domaće/lokalne orijentacije, što je slučaj nedostatka trţišta. Regionalne
karakteristike i one specifične za gospodarsku granu, u mjeri u kojoj iste
podrazumijevaju dodatna (regionalna ili industrijska) specifična ulaganja za privatnog
davatelja prijevozničkih usluga, mogu dodatno ometati pruţanje takvih usluga. Teško
je reći u kojoj je mjeri ova situacija povezana s nedovršenim reformama sektora prometa (prije svega ţeljeznica) – koji tvori stup sektora logistike ili je, pak,
pokazatelj razvojne faze ove usluge u Republici Hrvatskoj.
Pristup sredstvima financiranja
4.67 ICS za 2008. godinu pokazuje da pristup sredstvima financiranja spada meĊu prvih deset „velikih
prepreka― za proširenje poslovanja u Hrvatskoj. Oko 17% trgovačkih društava anketiranih uz pomoć ICS-a
Tablica 1: Uĉinak korištenja vlastitog prijevoza na
produktivnost
Dep var:
produktivnost (1) (2)
Nadomjestak za vlastiti
prijevoz
0,371** 0,267*
[0,170] [0,167] Proizvodi koji koriste
vlastiti prijevoz
-0,004* -0,003
[0,002] [0,002] Zapaţanja 372 370
R na kvadrat 0,06 0,17 Specifikacija (1) uključuje skup veličine/sektora/regionalnih
nadomjestaka, (2) uključuje i skup drugih UK varijabli za kontrolu za
opaţanja fiksnih učinaka.
Opće i klasterske standardne pogreške u zagradama.
Tablica 2: Determinante ulaganja u vlastiti prijevoz i
korištenja istoga
Vlastiti
prijevoz
Bez
vlastitog
prijevoza
Produktivnost 0,03 -2,94
Trţišni udio -8,92* -451,2
Gubici u otpremi 0,07 6,59*
Prijevoz je ozbiljna
prepreka
-0,001 2,99
Društva posl. na lok. trţištu 0,22** 23,24**
Društva posl. na nac.
trţištu
0,22*** 17,32**
Zaprimljeni FDI -0,11* -17,76***
Dobna struktura 0,05* 1,74
Zapaţanja 303 302
R na kvadrat 0,28 0,33
Obje specifikacije uključuju skup UK varijabli za kontrolu za opaţanja
fiksnih učinaka.
84
navelo je „pristup sredstvima financiranja― kao veliku prepreku. Suprotno očekivanjima, ovi rezultati ne variraju
znatno s obzirom na veličinu poduzeća: primjećuje se da 18% anketiranih malih trgovačkih društava i 13%
anketiranih velikih društava navodi „pristup sredstvima financiranja― kao jednu meĎu 10 najvaţnijih prepreka.
Premda se omjer u kojem postoji mišljenje da su krediti prepreka moţe smatrati iznenaĎujućim uzimajući u obzir
značajno proširivanje kreditnih plasmana u drţavi i razine likvidnosti u financijskom sektoru, vrijedi zapaziti da
su ovi podaci niţi od podataka za regiju Europe i Središnje Azije i prosjeka zemalja više srednje razine dohotka
u odnosu na razmjer trgovačkih društava koja su prijavila kreditna ograničenja.
4.68 Od ukupnog broja anketiranih trgovaĉkih društava u RH, 71% ima kredit ili postojeću kreditnu
liniju, za razliku od 20% društava u Bugarskoj ili 54% u Turskoj. To pomaţe objasniti niţi postotak trgovačkih
društava u RH koja navode „pristup sredstvima financiranja kao veliku prepreku―. Ako se napravi raščlamba
prema veličini trgovačkog društva, niţi postotak manjih društava (s manje od 50 zaposlenih) ima postojeći
zajam/kreditnu liniju (58%), za razliku od 77% u srednje velikim društvima (više od 50, a manje od 250
zaposlenih) i 79% u velikim društvima (s više od 250 zaposlenih).
Prikaz 4.33: Udio društava sa zajmovima, prema
zemljama
Prikaz 4.34: Udio društava sa zajmovima, prema
veliĉini društva u Hrvatskoj
58.33
77.17 79.31
0
20
40
60
80
Small Medium Large
Have a loan/ Line of credit
Izvor: Ankete o ulagačkoj klimi Izvor: ICS, Hrvatska
4.69 Glavne znaĉajke izvora financiranja trgovaĉkih društava jesu kako slijedi:
Više od polovice sredstava za ulaganje u malim trgovačkim društvima generiraju se interno. Ovaj je
trend sličan u svim usporednim zemljama. U Hrvatskoj je struktura financiranja takoĎer slična meĎu
trgovačkim društvima različite veličine. Na nebankarske financijske institucije i drţavne pomoći otpada
vrlo mali omjer ukupnog financiranja.
Nekih 20-ak% financiranja poduzeća potječe od nekomercijalnih banaka. Rezultati ne variraju u
značajnoj mjeri ako se izvrši raščlamba prema veličini ili gospodarskoj grani. Banke u drţavnom
vlasništvu osiguravaju 11-20% sredstava financiranja.
Prosječan broj godina odobrenih za otplatu zajma iznosi 4,5 godina, uz razlike meĎu vrstama trgovačkih
društava. Manjim društvima prosječno se odobrava rok od blizu 5 godina (4,8 godina) za otplatu
zajmova, dok se većim društvima odobrava nešto više od 4 godine (4,1 godina) za otplatu njihovih
zajmova. Inozemnim trgovačkim društvima prosječno se odobrava 3,8 godina za otplatu njihovih
zajmova, a domaćim se društvima odobrava godina više (4,8 godina). Izvoznicima se prosječno
odobravaju četiri godine, dok se neizvoznicima odobrava 5 godina.
Prikaz 4.35: Glavni izvori financiranja potreba za obrtnim kapitalom, meĊunarodna usporedba, postotne vrijednosti
34.9
54.0
63.1
63.3
70.62
73.2
0.0 10.0 20.0 30.0 40.0 50.0 60.0 70.0 80.0
Brazil
Turska
Čile
Vijetnam
Hrvatska
Tajland
85
Izvor: Ankete o ulagačkoj klimi
4.70 Trgovaĉka društva koja se ne zaduţuju. U 2006. godini ukupno je 56% trgovačkih društava koja nisu
traţila kredite priopćilo da nisu imala potrebu za zajmovima. MeĎutim, preostalih 44% naveli su različite razloge
zbog kojih nisu traţili zajmove. Iz ukupne strukture društava iz uzorka, 6% smatralo je da su kamatne stope
previsoke, daljnjih 6% bilo je mišljenja da su postupci podnošenja zahtjeva prekomplicirani, a 4% smatralo je da
su zahtjevi u pogledu instrumenata osiguranja nedostiţni. Ove su stope više nego one primijećene u Turskoj i
Čileu.
Prikaz 4.36: Najvaţniji razlozi zbog kojih društva ne podnose zahtjeve za zajmove, meĊunarodna usporedba
4.71 Ograniĉeno korištenje pokretne imovine kao instrumenta osiguranja. Oko 87% trgovačkih društava
u RH priopćilo je da su banke traţile instrumente osiguranja radi pristupa financiranju. Veći postotak domaćih
trgovačkih društava trebao je instrumente osiguranja u usporedbi s inozemnim društvima. Nadalje, veći omjer
izvoznika traţio je instrument osiguranja, što moţe biti odraz većih iznosa zajmova koje takva društva trebaju
dobiti. Zemljišta i graĎevinski objekti čine od 50% do 75% osiguranja trgovačkih društava. Ostala imovina, kao
što su strojevi, vozila i oprema čine oko 15% do 20%; osobna imovina vlasnika u strukturi predstavlja 12% do
20%, a potraţivanja od 4% do 9%, ovisno o vrsti trgovačkog društva. Trgovačka društva u stranom vlasništvu i
izvoznici imaju veći omjer ukupne vrijednosti osiguranja u strojevima i opremi.
4.72 Zakljuĉci. Premda se pristup sredstvima financiranja ne doima kao ključni problem u cjelokupnom
poduzetničkom sektoru, 20% trgovačkih društava iz uzorka čini se financijski sputanima. Više od polovice
32.5
50.0
49.7
27.3
56
26.7
6.9
30.0 29.4
10.0
45.7
18.4
27.1 20.45
15.2
6.6 7.3 3.0 5.8
13.6
5.2 7.4
13.9 13.1
43.8
67.5
24.8
0
20
40
60
80
Brazil Bugarska Čile Kina Poljska Tajland Turska Vijetnam Hrvatska Zadrţana dobit Banke Trgovinski krediti
86
sredstava za ulaganja u RH generira se interno. Glavni razlozi zbog kojih trgovačka društva ne podnose zahtjeve
za odobrenje zajma jesu: visoke kamatne stope, kompliciran postupak podnošenja zahtjeva i nedostiţni zahtjevi
u pogledu instrumenata osiguranja. Pokretna imovina kao instrument osiguranja ograničeno se koristi:
nepokretna imovina, kao što su zemljišta i graĎevinski objekti (zajedno s osobnom imovinom vlasnika), tvori
80% ukupnog instrumenta osiguranja trgovačkih društava.
4.73 Budući da rješavanje problematike dostupnosti kredita prema ovim dokazima ne predstavlja područje u
kojem postoji značajan prostor za povećanje produktivnosti, rezultati studije u smislu doprinosa „novih ulaganja
od nebankarskog sektora― i „novih ulaganja financiranih iz kapitala― mogu predstavljati dokaz da je financiranje
iz kapitala i uz pomoć drugih vrsta nebankarskog financiranja (npr. na trţištu kapitala) učinkovitije nego
financiranje od banaka pri rasporeĎivanju sredstava za potrebe društava s većom razinom produktivnosti. Dakle,
ovo tumačenje moţe sugerirati potrebu za jačanjem vaţnosti razvijanja nebankarskih financijskih institucija u
svrhu povećanja produktivnosti u Hrvatskoj.
87
5. TRGOVINA I INOVACIJE
A. POLUGA SVJETSKOM GOSPODARSTVU:
ULOGA MEĐUNARODNE TRGOVINE
5.1 Postojanje reţima otvorene trgovine jedna je od pravilnosti utvrĊenih pri prouĉavanju 80 nedavnih epizoda trajnih ubrzavanja rasta.
69 S obzirom na sve veće stope širenja meĎunarodne trgovine u
proteklim desetljećima, unutarnji prijenos tehnologije i svjetska potraţnja dvije su značajne dopune visokoj
domaćoj potraţnji. Prvi element izuzetno brzo povećava potencijalne rezultate hrvatskoga gospodarstva, dok
potonji omogućuje brţi rast uz izvoz kao pokretačku silu.70
5.2 Uistinu, u jednoj nedavnoj studiji procjenjuje se da učinak realne otvorenosti agregatne produktivnosti
prosječno iznosi 1,23.71
Povećanjem trgovinske otvorenosti RH na razinu od 75 posto trenutne distribucije
zemalja ocijenjenih opadajućim redosljedom u pogledu otvorenosti (RH je trenutno blizu medijana distribucije u
uzorku drţava uključenih u regresiju) došlo bi prema procjenama do povećanja realnog dohotka po glavi
stanovnika RH za 0,26-0,36%.72
Kako Republika Hrvatska moţe ostvariti opseţniju trgovinsku integraciju i
izraţenije pospješiti koristi svjetskog gospodarstva u smislu ubrzavanja rasta?
Produbljivanje trgovinske integracije
5.3 Trgovinska integracija RH moţe biti niţa od onoga što s uobiĉajeno misli. Trgovinska integracija
RH nominalno odgovara razini od 105% BDP-a te je usporediva s nekoliko gospodarstava u zemljama OECD-a,
kao što su Grčka, Portugal i Španjolska. MeĎutim, trgovinska otvorenost u Hrvatskoj smanjuje se za polovicu
ako se u obzir uzme mjera realne otvorenosti. Vaţnost mjere realne trgovinske otvorenosti koja slijedi Balassa-
Samuelsonovu hipotezu73
nije čisto metodološka: intenzitet učinka trgovine na produktivnost Hrvatske ovisi o
opsegu trgovine u odnosu na veličinu gospodarstva.
69
Vidi Hausmann i drugi (2005.). citat. 70
El-Erian, M. i Michael Spence (2008.): Strategije i dinamike rasta: Uvid na temelju iskustava drţava (Growth Strategies
and Dynamics: Insights from Country Experiences). Radni dokumenti Svjetske banke, serije br. 6. Povjerenstvo za rast i
razvitak (Commission on Growth and Development). Washington DC. 71
Empirijsko istraţivanje borilo se s pitanjima obrnute uzročnosti (od produktivnosti prema trgovini) te je izostavilo
varijable (mogu li procjene povećanja produktivnosti zbog trgovine uistinu zahvatiti ulogu institucija i geografskih značajki)
u svrhu utvrĎivanja učinka trgovinske integracije na specijalizaciju. Provjeravajući institucionalne i geografske čimbenike,
nedavno su Alcalá i Ciccone (2004.) procijenili elasticitet učinaka trgovinske ekspanzije na zbirnu produktivnost na 1,23.
Vidi Alcala, F. i Ciccone, A. 2004. „Trgovina i produktivnost― (“Trade and Productivity”). The Quartely Review of
Economics (Tromjesečni pregled ekonomije), svezak. 119 (2). 72
Vidi svezak II. za podrobnosti o regresijama rasta. 73
Balassa–Samuelsonova hipoteza odnosi se na činjenicu da je povećanje produktivnosti na temelju trgovine veće u
proizvodnji nego u netrgovinskom usluţnom sektoru, čime se ukazuje na povećanje relativne cijene usluga. To bi s druge
strane dovelo do podcjenjivanja (nominalne) otvorenosti ((X+M)/BDP) u gospodarstvima u razvoju, što potiče primjenu
varijabli usklaĎenih za PKP. Vidi Alcalá i Ciccone (2004.), citat.
88
Prikaz 5.1: Trgovinska integracija 2005. Prikaz 5.2: Realna otvorenost 2005.
Izvor: Razrada osoblja prema pokazateljima svjetskog
razvoja (WDI)
5.4 Premda stope rasta izvoza u RH općenito slijede trendove drugih zemalja Srednje i Istoĉne Europe, one su ipak kontinuirano niţe od stopa u drugim zemljama Srednje i Istoĉne Europe.
74 U
razdoblju od 2002. do 2005. godine stope su rasta izvoza u Hrvatskoj u prosjeku iznosile 15,1%, u odnosu na
22,1% koliko su ukupno iznosile u zemljama Srednje i Istočne Europe. Bugarska i Rumunjska nadmašile su
Hrvatsku za čak 10 postotnih bodova u proteklim godinama. U Hrvatskoj je došlo do ubrzavanja rasta izvoza u
proteklim godinama: prosječne stope rasta izvoza iznosile su vrlo malih 0,8% u razdoblju od 1995. do 2000.
godine u odnosu na 8,4% koliko su iznosile u zemljama srednje i istočne Europe. Tome je dijelom bilo tako zbog
političke nestabilnosti tijekom prethodnog
desetljeća. MeĎutim, posljednjih su godina stope
rasta iznosile 17% (u razdoblju od 2000. do
2007. godine). Unatoč ovom poboljšanju, s
obzirom na vaţnost izvoza za stope
gospodarskog rasta, činjenica da je rast izvoza u
Hrvatskoj još uvijek sporiji nego u susjednim
zemljama i dalje ograničava gospodarski rast.
5.5 Promatrano geografski, trgovina u
RH je koncentrirana – u velikoj mjeri na
susjedne zemlje. Ako upotrijebimo ponderirani
prinos (standardnu devijaciju) kao mjeru
diversifikacije trţišta, primjećujemo da je
diversifikacija trţišta RH manja od one u drugim
zemljama srednje i istočne Europe. Ova
ograničena diversifikacija trţišta, uz relativno
niţe (spomenute) stope rasta izvoza sugeriraju
da je hrvatskim izvoznicima teţe prodrijeti na
nova trţišta u usporedbi s njihovim
konkurentima u drugim zemljama Srednje i
Istočne Europe.
5.6 Razina koncentracije izvoza Hrvatske u smislu kompozicije proizvoda pokazuje tek malu promjenu tijekom razdoblja od 1996. do 2005. godine. Indeks koncentracije u RH povećao se s 0,11 na 0,13,
74
Zemlje srednje i istočne Europe na slici su Bugarska, Hrvatska, Češka Republika, MaĎarska, Poljska, Rumunjska,
Slovačka i Slovenija.
Prikaz 5.3: Geografska diversifikacija izvoza RH
Izvor: Razrada osoblja
Kina Švedska
Španj.
Bugarska
Slovačka
Italija
MaĎar.
Grčka Turska
Danska Latvija
UK
ESA
Brazil
Njemačka
Češka
Rumunjska Poljska
Slovenija
Portugal
Indija
Hrvatska EU27
Rusija
Litva
Estonija
0
200
3000 8000 13000 18000 23000 28000 33000
BDP per capita (pkm konstantan)
Trgovina (Izvoz
+ Uvoz) (% BDP-a)
Kina
Švedska
Španjolska Bugarska
Slovačka
Italija
MaĎar.
Grčka Turska
Danska
Latvia
UK
ESA
Brazil
Njemačka Češka
Rumunj. Poljska
Slovenija
Portugal
Indija
Croatia EU27
Rusija
Litva
Estonija
0
110
3000 8000 13000 18000 23000 28000 33000
BDP per capita (pkm konstantan)
Trgovina (Izvoz
+ Uvoz) (% BDP konst.
int'l $ pkp)
Indeks diversifikacije trţišta, 2005
0.00
2.00
4.00
6.00
8.00
10.00
12.00
14.00
16.00
18.00
20.00
Turska Bugarska Rumunjska Slovenija Hrvatska
89
dok se udio 3 najveća proizvoda smanjio s 10,7% na 8,6%, a udio 10 najvećih proizvoda smanjio se s 26% na
24%. U meĎuvremenu su svi pokazatelji koncentracije u zemljama EU-8 pokazivali jasan trend rasta te su
porasli s 0,8 na 0.13 u slučaju indeksa koncentracije, u slučaju tri najveća proizvoda došlo je do povećanja sa
7,8% na 15,1%, odnosno sa 17,7% na 29,2% u slučaju 10 najvaţnijih proizvoda. Postupna koncentracija izvoza
čini se dosljednom u odnosu na prirodno usklaĎivanje strukture gospodarstava u zemljama EU-8 prema njihovim
usporednim prednostima dodatno potaknutima usvajanjem reţima otvorene trgovine: naprimjer, izvoz roba iz
zemalja EU-8 prosječno je izraţenije kapitalno intenzivan nego što je to slučaj s drugim zemljama u regiji
Europe i Središnje Azije, što ilustrira specijalizacija Slovačke i Češke Republike u automobilskoj industriji i
proizvodnji auto dijelova u relativnom odnosu prema tekstilnoj i obućarskoj industriji.
5.7 MeĊutim, trenutna struktura izvoza RH razlikuje se od one od prije jednoga desetljeća. Godine
1997., tekstil, odjeća, koţarski
proizvodi; kemikalije, prehrambeni
proizvodi i drvopreraĎivački
proizvodi činili su 55,4% ukupnog
izvoza. Od tada je udio ovih skupina
proizvoda pao na razinu od 30,6%.
Glavni izvozni proizvodi RH u 2007.
godini bili su prijevozna oprema,
uglavnom brodovi i brodice (12%),
rafinirani naftni derivati (10%), tekstil
i odjeća (9%), kemikalije (9%),
prehrambeni proizvodi (9%), strojevi
i oprema (7%) i električni strojevi
(5%). Najveći pad udjela izvoznog
trţišta dogodio se u pogledu tekstila,
gdje je udio smanjen s 25% na 9%.
Budući da je većina ovih proizvoda
radno intenzivna, pad sugerira da RH
nije bila u mogućnosti zadrţati svoju
konkurentnost u radno intenzivnim
sektorima nakon što je otvorila svoje
gospodarstvo, što sugerira da se usporedna prednost RH moţe nalaziti u radno intenzivnim sektorima u kojima
se zahtjeva visokokvalificirana radna snaga.
Prikaz 5.4: Glavni izvozni proizvodi RH, 1997. i 2006. Figure 4: Croatia's main exports, 1997 & 2006
0%
5%
10%
15%
20%
25%
30%
Textiles
, App
arel a
nd L
eath
er
Che
micals
Food
Pro
ducts
Woo
d pr
oduc
ts
Electric
al M
achine
ry
Mac
hine
ry a
nd e
quipm
ent
Trans
port
equipm
ent
Furnitu
re
Non
-met
allic
Basic m
etals
Rad
io, T
.V
Fabric
ated
met
al
Rub
ber &
Plastics
Paper
pro
ducts
Mot
or veh
icles
Ref
ined
Pet
roleum
1997 2006
Legenda:Tekstil, odjeća i koža; Kemikalije; Prehrambeni proizvodi; Proizvodi od
drva; Električni strojevi; Strojevi i oprema; Transportna oprema; Namještaj;
Nemetali; Osnovni metali; Radio, TV; Metalne prerađevine; Guma i plastika;
Papirni proizvodi; Motorna vozila; Rafinirani naftni derivati
Tablica 5.1: Koncentracija proizvoda izvoza Republike Hrvatske
1996 2000 2003 2005 1996 2000 2003 2005 1996 2000 2003 2005 1996 2000 2003 2005
Albania 0.200 0.266 0.269 0.232 77 87 103 119 33.1 33.5 33.9 33.2 56.7 54.4 57.2 58.9
Bih 0.149 0.204 0.182 0.144 129 166 159 182 21.8 33.0 26.8 24.8 39.0 55.2 50.2 47.1
Bulgaria 0.087 0.125 0.101 0.107 213 210 207 210 13.3 15.4 13.2 13.5 27.5 30.4 26.0 26.5
Croatia 0.115 0.140 0.118 0.130 206 207 212 214 10.7 11.9 9.7 8.6 26.0 29.0 25.1 24.0
Macedonia 0.128 0.163 0.165 0.174 152 161 161 168 18.0 19.5 24.0 26.7 36.0 46.5 51.4 52.1
Romania 0.120 0.116 0.117 0.109 198 201 210 214 12.7 13.0 16.3 15.3 32.0 30.5 35.2 32.4
SaM 0.090 0.094 0.090 0.095 207 196 202 205 27.9 17.4 18.9 14.9 42.0 34.9 36.4 32.9
SEE-5 0.136 0.173 0.165 0.155 154 163 167 178 10.0 11.2 10.6 8.5 22.8 23.4 24.2 21.7
SEE-7 0.127 0.158 0.149 0.142 169 175 179 187 8.9 9.4 11.8 10.2 22.6 24.5 26.6 23.8
EU-8 0.085 0.140 0.132 0.131 212 213 216 221 7.8 13.5 15.0 15.1 17.7 26.2 27.7 29.2
Slovak Republic 0.073 0.151 0.175 0.150 207 219 222 224 13.2 22.0 31.6 23.9 26.5 36.7 45.1 39.9
Slovenia 0.102 0.105 0.108 0.111 215 209 212 218 16.2 18.7 18.6 18.9 28.7 32.1 32.4 33.4
Tunisia 0.225 0.197 0.170 0.176 182 177 193 188 29.2 27.1 25.6 24.7 50.6 51.1 49.8 50.8
Turkey 0.106 0.093 0.090 0.093 223 224 226 221 14.1 13.5 13.5 16.5 30.5 30.6 33.6 34.8
Concentration Index of
Exports
No. of Products Exported (in
sitc 3-digit)
Share of 3 Largest
Products in Exports (%)
Share of 10 Largest
Products in Exports (%)
Izvor: “Escaping the Middle Income Trap” (Bijeg iz zamke srednjeg dohotka) Svjetska banka (2007.) Izračun prema UN
COMTRADE statistici
90
5.8 Ipak, podaci ne ukazuju na znaĉajno povećanje izvoza s velikim intenzitetom u pogledu visokokvalificirane radne snage. Uz iznimku opreme za prijevoz, većina izgubljenih izvoznih udjela u RH
apsorbirao je sektor rafiniranih naftnih derivata (s 1,5 na 10,1%), odnosno izvoz baziran na resursima. Povećanje
udjela opreme za prijevoz (s 4,4 na 12,1%) ne moţe se pripisati učinkovitoj preraspodjeli resursa koju
prouzročuje politika otvorene trgovine, budući da veliki dio izvezene opreme za promet, odnosno brodova i
brodica, izvlači koristi zaštite u odnosu na druge proizvode, uključujući velike drţavne subvencije.
5.9 Tehnološka kompozicija izvoza u RH niţa je nego što je to sluĉaj u većini zemalja Srednje i
Istoĉne Europe. Uz iznimku Bugarske te Bosne i Hercegovine, tehnološka sofisticiranost izvoza u RH niţa je
nego u većini zemalja srednje i istočne Europe. Nadalje, za razliku od svih ostalih zemalja Srednje i Istočne
Europe koje su doţivjele povećanje razine tehnološke sofisticiranosti svog izvoza (osim Bugarske), došlo je do
rubnog smanjenja razine tehnološke sofisticiranosti hrvatskoga izvoza. Liberalizacija carinskoga reţima nije
dovoljna da bi prouzročila učinkovitu raspodjelu resursa. Liberalizacija carinskog reţima zemlja, a da se
istovremeno ne stvore uvjeti da faktori prijeĎu na produktivnije sektore, moţe ograničiti restrukturiranje
gospodarstva. Konkretno, neučinkoviti sektori gospodarstva mogu padati ili trebati subvencije da bi preţivjeli, a
produktivniji sektori moţda neće biti u mogućnosti apsorbirati optimalnu količinu resursa iz sektora koji su u
padu. Relativno trom odgovor hrvatskoga izvoza unatoč relativno liberalnom carinskom reţimu nagovještava
nedovršenu prilagodbu i restrukturiranje
gospodarstva uslijed krutosti faktorskih
trţišta i trţišta proizvodima.
5.10 U sluĉaju izvoznog sektora,
usklaĊivanje moţe dodatno usporiti
potreba trgovaĉkih društava za
prilagoĊavanjem zbog novih
proizvoda i trţišta. Činjenica da se
nekih 50% hrvatskoga izvoza realizira
prema susjednim zemljama odraţava
vaţnost udaljenosti, jezika i povijesti
(prirodne barijere) u odnosu na
realizaciju hrvatskoga izvoza. Drugim
riječima, veliki udio izvoza RH izvlači
korist iz prirodnih barijera s kojima se
konkurenti suočavaju, premda korist
izvlači iz povlaštenog pristupa trţištima
susjednih zemalja u okviru različitih
povlaštenih sporazuma (SSP,
CEFTA). Općenito gledajući, uloga
novih izvoznika i novih trţišta za
realizaciju izvoznih poslova drţave u
proteklim je godinama bila
zadivljujuća prema standardima
Europe i Središnje Azije i zemalja
više srednje razine dohotka, te je
kompenzirala oštri pad i/ili
iskorjenjivanje prodaje nakih starijih
izvoznih proizvoda na trenutna
trţišta. Valja primijetiti da je
proširivanje izvoza postojećih
proizvoda na postojećim trţištima
(rast uz „intenzivni― prirast) imalo veću teţinu u ekspanziji izvoza nego diversificiranje prema novim
Prikaz 5.5: Stupanj tehnološke sofisticiranosti hrvatskog izvoza niţi
od većine zemalja SIE
0.0
0.5
1.0
1.5
2.0
2.5
3.0
3.5
4.0
4.5
BIH BGR HRV ROM POL CEE SVN SVK CZE HUN
Index of technological sophistication
2000 2006
Izvor: Eurostat
Tablica 5.2: Dekompozicija rasta izvoza 1995.-2004., postotno
Croatia UMI ECA Increase in Exports of Existing Products to Current Markets 113.6 102.6 89 .8 Decrease in Exports of Existing Products to Current Markets - 72.7 - 19.8 - 14.7 Extinction of Exports of Existing Products to Current Markets - 24.1 - 6.6 - 7.3 Intensive Margin 16.8 76.2 67.8 New Exports of Existing Products to New Markets 69.6 22.7 29. 8 New Exports of New Products to Existing Markets 13.6 1.1 2.4 New Exports of New Products to New Markets 0 0 0 Extensive Margin 83.2 23.8 32.2
Staff Calculations based on: Brenton, P and R. Newfarmer (2007) ‗Watching More Than the Discovery Channel:
Export Cycles and Diversification in Development‘, Policy Research Working Paper 4302, World Bank
Izvor:Izračuni djelatnika banke na temelju: Brenton, P and R. Newfarmer (2007) „Watching
More Than the Discovery Channel: Export Cycles and Diversification in Development‟, Policy
Research Working Paper 4302, World Bank
91
proizvodima i/ili geografski novim trţištima (rast uz „esktenzivni― prirast). Ipak, doprinos rastu izvoza u
Hrvatskoj od intenzivnog prirasta bio je ograničen u usporedbi s usporedivim zemljama u osnovi zbog značajnog
stezanja i iskorjenjivanja izvoza postojećih proizvoda na trenutna trţišta. Time se sugerira da dozvoljavanje
izvozne ekspanzije (uz intenzivni prirast), nakon što se postojeće prepreke uklone, moţe predstavljati dodatni
izvor povećanja produktivnosti i gospodarskog rasta u Hrvatskoj.
5.11 Općenito, primjena „gravitacijskih modela― pokazuje da RH izvozi ispod svog potencijala.
Gravitacijski se modeli opseţno koriste u trgovinskoj literaturi u svrhu utvrĎivanja trgovinskog potencijala
zemalja u odnosu na njihove stvarne razine
izvoza. Proteklih je godina nekoliko studija
koje su koristile gravitacijske modele
uključivalo Hrvatsku i druge zemlje srednje i
istočne Europe. Premda su koristili različite
eksplanatorne varijable i razdoblja, svi modeli
pokazuju da RH izvozi znatno ispod svog
prognoziranog potencijala, uključujući
kontrolu veličine, udaljenosti, jezika,
sporazuma o slobodnoj trgovini i realnog
tečaja. Jedna studija Europske središnje banke
pokazuje da dok su Rumunjska, Bugarska,
MaĎarska i Češka Republika dosegle ili u
nekim slučajevima i premašile svoj
prognozirani trgovinski potencijal u euro zoni,
izvoz Hrvatske značajno je ispod njezinog
prognoziranog potencijala (za nekih 60%).
Čimbenici koji usporavaju realizaciju izvoza u RH
5.12 Podrţava li makroekonomski okvir izvozni sektor hrvatskoga gospodarstva? Ovo pitanje
razmatramo uz pomoć ispitivanja dviju ključnih varijabli koje utječu na relativne cijene: realni tečaj i carinski
reţim. U usporedbi s drugim zemljama Srednje i Istočne Europe, tečaj u Hrvatskoj izgleda ne stvara negativan
poticaj za izvozni sektor. Koristimo mjeru realnog efektivnog tečaja (RET) kao jedan pokazatelj okvira
cjenovnih poticaja za izvoz, budući da pretjerano aprecirani tečaj moţe sluţiti kao negativan poticaj za izvoz.
Nadalje, volatilnost realnog efektivnog tečaja moţe predstavljati i naznaku makroekonomske nestabilnosti, što
moţe zamagliti okvir cjenovnih poticaja, a time i ometati raspodjelu resursa prema izvoznom sektoru. U odnosu
na baznu godinu 2000., aprecijacija hrvatskog RET-a kretala se u okviru prosjeka zemalja Srednje i Istočne
Europe (premda manje nego u Poljskoj), osim 2005. i 2006. godine tijekom kojih je tečaj aprecirao manje nego u
većini zemalja. Čini se da je volatilnost RET-a takoĎer umjerena. Nadalje, a prema onome o čemu se govori u
dijelu o radu i kvalifikacijama, jedinični troškovi rada u proteklim su se godinama ponešto smanjili. Zbog toga i
razvoj realnog efektivnog tečaja u RH izgleda usklaĎen s istim tečajem u drugim zemljama srednje istočne
Europe, što sugerira da ne postoji ikakva značajna pristranost u pogledu cjenovnih poticaja koju doţivljavaju
hrvatski izvoznici zbog aprecirane valute.
Mikroekonomski faktori
5.13 Izgleda da se poimanje hrvatskih izvoznika u pogledu prepreka za proširivanje njihova
poslovanja ne razlikuje znaĉajno od poimanja trgovaĉkih društava iz ostatka gospodarstva. Postoje samo
dvije nijanse: prvo, (a) pristup sredstvima financiranja i (b) pravosuĎe (sudovi) postali su relevantniji za
izvoznike (u odnosu na neizvoznike). Drugo, „trgovinski propisi― navode se meĎu 10 najvaţnijih faktora.
Premda nije jasno kako je ovo pitanje bilo protumačeno tijekom intervjua u okviru ankete, privremeno ovaj
rezultat tumačimo kao dokaz administrativnih/regulatornih uskih grla u području trgovine (moguće povezano s
Prikaz 5.6: Trendovi realnog efektivnog teĉaja u zemljama SIE
1997.-2006.
80
90
100
110
120
130
140
150
1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 Croatia Bulgaria Slovak Republic Romania Hungary Poland Czech Republic
Izvor:
92
carinom). Općenito, područja u kojima se realizacija RH doima relativno lošijom u odnosu na usporedive zemlje
iz regije (porezne stope, sudovi i neadekvatnost radne snage) razraĎena su u prethodnim oglavljima. Kao pomoć
u daljnjoj analizi ovog pitanja, razmatramo ekonometrijske dokaze.
93
5.14 Ekonometrijski dokazi
generirani u ovom izvješću podupiru
poimanja poduzetnika uz sljedeće
nijanse. Vrijedi zapaziti dva rezultata.
Prvo, riječ je o relevantnosti
produktivnosti, što objašnjava gotovo
jednu četvrtinu vjerojatnosti prema
izvozu (i uz elasticitet od gotovo 0,29).
Osim TFP-a, naredna četiri najvaţnija
faktora jesu: (i) broj dana za rješavanje
izvoznog carinjenja; (ii) raspoloţivost
vlastitoga prijevoza; (iii) gubitci uslijed
kriminalnog djelovanja i (iv) inozemno
vlasništvo. Premda je moţda teško
protumačiti značaj pitanja gubitaka
uslijed kriminalnog djelovanja u ovom
kontekstu, tumačenje dvaju od tri
preostala faktora (carina i
inozemno vlasništvo) izlgeda
prilično jasno i konzistentno u
odnosu na naša očekivanja.
Relevantnost „vlastitoga
prijevoza― očito je u
proturječju u odnosu na
svjetski trend eksternalizacije
prijevozničkih usluga.
Privremeno ovo tumačimo
kao naznaku neučinkovitosti
pruţanja prijevozničkih
usluga izvoznicima. U
preostalome dijelu ovoga
poglavlja govorit ćemo o (i)
uzorcima izravnih stranih
ulaganja, (ii) uslugama
povezanima s trgovinom i o
(iii) logističkom sektoru u
RH.
Prikaz 5.7: 10 najvećih prepreka za širenje poslovanja u RH: Izvoznička društva Postotak izvozničkih društava koja identificiraju problem kao ―glavnu‖ ili ―vrlo
ozbiljnu‖ prepreku
48.5
39.335.1
28.7
20.0 19.8 18.0 16.6 15.9 15.3
0
10
20
30
40
50
Tax
rat
e
Co
urt
Inad
equ
ate
lab
or
Tax
adm
inis
trat
ion
Acc
ess
to
fin
ance
Lab
or
reg
ula
tio
ns
Co
rru
pti
on
Po
l in
stab
ilit
y
Info
rmal
ity
Tra
de
reg
ula
tio
ns
Croatia ECA
Izvor: ICS za Hrvatsku 2008.: Razrada osoblja
Prikaz 5.8:Relativni ICA učinci na vjerojatnost izvoza
Izvor: Escribano i drugi, (2008). Rad za potrebe izvješća
23.4
1.1
6.8
2.1 3.5
9.0
1.6 5.4 5.5
1.3 0.3
2.6 1.4
3.4 1.0
7.7
23.4
36.9
10.6 12.4
7.4 9.3
0.6 0
10
20
30
40
T.1 T.2 2.1 2.2 2.3 2.4 2.5 T.3 3.1 3.2 T.4 4.1 4.2 4.3 4.4 T.5 5.1 5.2 5.3 T.6 6.1 6.2 6.3 T.1 Produktivnost T.2 Ukupno infrastrukture 2.1 Dana carinjenja za izvoz 2.2 Nadomjestak za vlastiti agregat 2.3 Nadomjestak za vlastiti prijevoz 2.4 Prosječno trajanje prekida napajanja 2.5 Nadomjestak za internetsku stranicu T.3 Ukupno birokracija, korup. i kriminal 3.1 Gubici zbog kriminalnih radnji
T.5 Ukupno kval. inovacija i kvalifikacija 5.1 Nadomjestak za novi proizvod 5.2 Osoblje – nekvalificirani radnici 5.2 Osoblje – radnice u proizvodnji T.6 Ukupno ostale varijable kontrole 6.1 Nadomjestak za javno izlistano poduzeće 6.2 Nadomjestak za izravna strana ulaganja 6.3 Dob poduzeća
%
3.2 Nadomjestak plaćanja ugovora s državom
T.4 Ukupno financije i korporativno upravljanje 4.1 Nadomjestak za zajmove 4.2 Obrtni kapital financiran internim sredstvima 4.3 Obrtni kapital financiran trgovinskim kreditom 4.4 Obrtni kapital financiran iz pomoći
Infrastrukture Birokracija, korupcija i kriminal
Financije i korporativno upravljanje
Kvaliteta inovacija i kvalifikacije
Ostale varijable kontrole
Prod
94
Izravna strana ulaganja i izvoz u Hrvatskoj75
5.15 Priljevi inozemnih stranih ulaganja u RH su se pojaĉali u proteklim godinama. S prosječne razine
od 510 milijuna USD u razdoblju od 1995. do 2000. godine, priljevi izravnih stranih ulaganja u Hrvatsku
povećali su se na prosječnu razinu od 1,9
milijarda USD u razdoblju od 2001. do
2006. godine, što je još uvijek znatno
ispod prosjeka u zemljama srednje i
istočne Europe od 4,1 milijarde USD u
razdoblju od 2001. do 2006. godine. U
usporedbi sa zemljama Srednje i Istočne
Europe s brzim rastom izvoza, kao što su
MaĎarska, Poljska, Češka Republika, ali i
Slovačka i Rumunjska, niţu izvoznu
realizaciju Hrvatske dijelom bi se moglo
pripisati njezinoj nemogućnosti
privlačenja dovoljne količine izravnih
stranih ulaganja. MeĎutim, time se to ne
objašnjava u potpunosti, jer premda RH
zbirno uzevši privlači više izravnih stranih
ulaganja nego Bugarska, rast izvoza u
Bugarskoj još uvijek je jači nego u RH. Uistinu, razina ukupnih stranih ulaganja po glavi stanovnika u Hrvatskoj
je viši nego u Poljskoj, Bugarskoj i Rumunjskoj (od 2002. godine) te u Slovačkoj i Sloveniji (od 2005. godine),
što ukazuje na vaţnost drugih elemenata pored ukupnih izravnih stranih ulaganja. U nastavku istraţujemo sastav
izravnih stranih ulaganja.
75
Više od 50% svjetske trgovine pokreće se djelatnostima multinacionalnih kompanija. Postoji nekoliko neovisnih kanala
kroz koje tijekovi izravnih stranih ulaganja povećavaju izvoz. To uključuje: povećanje proizvodnih kapaciteta zemlje
primateljice uz pomoć povećanih kapitalnih ulaganja, prijenos novih tehnologija, pruţanje kvalitetnijih informacija o
izvoznim trţištima i povezanost s meĎunarodnim proizvodnim sustavima, nadogradnja tehničkih i upravljačkih vještina
radne snage u zemljama domaćinima radi povećanja konkurentnosti u svjetskom gospodarstvu. Osim ovih izravnih učinaka,
tijekovi izravnih stranih ulaganja mogu imati učinak prelijevanja na produktivnost i izvoznu konkurentnost lokalnih
trgovačkih društava. Kutan i Vukšić utvrdili su da su priljevi izravnih stranih ulaganja povećali izvoz u zemljama srednje i
istočne Europe povećanjem domaćeg dobavljačkog kapaciteta, superiorne tehnologije i veće informiranosti o inozemnim
trţištima.
Prikaz 5.9: Izravna strana ulaganja per capita Figure 13: FDI stock per capita
0
1000
2000
3000
4000
5000
6000
7000
8000
9000
1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006
(in
millio
ns U
SD
)
Bulgaria Croatia Czech republic Hungary Poland Romania Slovakia Slovenia Izvor: MMF
95
5.16 MeĊutim, priljevi izravnih
stranih ulaganja u sektor proizvodnje
Hrvatske bili su ograniĉeni. U odnosu
na druge zemlje Srednje i Istočne Europe
koje su doţivjele brţi rast izvoza (npr.
MaĎarska, Bugarska, Slovačka, itd.),
priljevi izravnih stranih ulaganja u
proizvoĎački sektor u Hrvatskoj bili su
ograničeni, osobito u pogledu greenfield
ulaganja. Godine 2006. svega je 20%
ukupnih izravnih stranih ulaganja išlo u
proizvoĎački sektor u RH, u usporedbi s
36-39% u MaĎarskoj, Rumunjskoj,
Češkoj Republici i Sloveniji. Slično tome,
ako govorimo o izravnim stranim
ulaganjima po glavi stanovnika,
proizvoĎački sektor u RH primio je 20
USD po glavi u usporedbi sa 130 USD u
Bugarskoj. MeĎutim, u usluţnom sektoru,
koji je bio glavni primatelj priljeva izravnih stranih ulaganja u Hrvatskoj, prosječni priljev izravnih stranih
ulaganja po glavi stanovnika iznosio je 55 USD u Hrvatskoj, a 58 USD u Bugarskoj.
5.17 Koji faktori ometaju izravna strana ulaganja u proizvoĊaĉki sektor u RH? Kao pomoć u odgovoru
na ovo pitanje, upotrijebit ćemo odgovore poduzeća u inozemnom vlasništvu na pitanja iz Ankete o ulagačkoj
klimi u RH za 2008. godinu i privremeno ćemo ih tumačiti kao odraz percepcije inozemnih ulagača. Usporedba s
odgovorom u vezi s prosjekom regije
Europe i Središnje Azije takoĎer je
korisna ako se rezultati tumače kao
percipirani uvjeti u zemljama koje se
natječu s Hrvatskom u pogledu izravnih
stranih ulaganja. Slijedom ovog
predloţenog tumačenja, utvrĎujemo da je
percepcija o RH lošija u odnosu na
alternativne lokacije, posebice u
područjima elektroenergetskih i
trgovinskih propisa. Neadekvatnosti u
područjima radne snage, porezne stope i
administracije takoĎer spadaju meĎu 10
glavnih prepreka u pogledu proširivanja
poslovanja.
5.18 Daljnja analiza bila bi
potrebna da bi se utvrdilo utjeĉe li
oporezivanje na izravna strana ulaganja u izvozno orijentirani sektor. Visoka stopa poreza predstavlja jedno od glavnih ograničenja koje
hrvatski poduzetnici spremno ističu. Stopa poreza na dobit od 20% u RH veća je od stope u Bugarskoj (16%),
MaĎarskoj (16%), Poljskoj (19%), Latviji (15%) i Litvi (15%). MeĎutim, istovremeno je efektivna stopa poreza
na dohodak u Hrvatskoj niţa od nominalne stope poreza zbog različitih poreznih odbitaka i olakšica koje se nude
poduzetnicima. Stopa PDV-a u RH od 22% dodane vrijednosti meĎu najvišima je u Europi, ista je kao u Poljskoj
i Finskoj, a jedino je ta stopa veća u Danskoj (25%) i Švedskoj (25%). Nadalje, postoje različiti porezi na
drţavnoj razini te neporezne pristojbe i naknade koje povećavaju porezno opterećenje. Teret jediničnog troška
rada i poreza na dobit obično se prepoznaju kao elementi meĎu najznačajnijim odrednicama greenfield ulaganja
u zemlje Srednje i Istočne Europe.
Prikaz 5.10: 10 najvećih prepreka za širenje poslovanja u RH: Društva u
stranom vlasništvu
Postotak društava u stranom vlasništvu koja identificiraju problem kao
―glavnu‖ ili ―vrlo ozbiljnu‖ prepreku
24.419.7 17.9 16.8
14.212.2 12.2
9.8 9.4 8.9
25.3
05
10152025303540
Inad
eq
uate
lab
or
Tax
rate
Ele
ctr
icit
y
Tra
de r
eg
ula
tio
ns
Tax
ad
min
istr
ati
on
Access
to
lan
d
Access
to
fin
an
ce
Tra
nsp
ort
Lab
or
reg
ula
tio
ns
Co
urt
Tele
co
mm
un
icati
on
Foreign ownership>=50% Others <50%
Izvor: ICS za Hrvatsku 2008.: Razrada osoblja
Prikaz 5.11: Postotak društava koja su doţivjela prekide napajanja
električnom energijom
Izvor: Svjetska banka, BEEPS 2005
0.0
10.0
20.0
30.0
40.0
50.0
60.0
Bugarska Hrvatska Češka Njemacka Madarska Irska Rumunjska Slovenija J. Koreja
Turska
96
Prekidi napajanja električnom energijom u RH
5.19 Prekidi napajanja elektriĉnom energijom u RH i dalje su uĉestaliji nego u zemljama OECD-a. Prema rezultatima najnovije ankete Svjetske banke na razini trgovačkih društava, 29,1% ispitanih društava
izvijestilo je da su imali prekide napajanja tijekom 2006. fiskalne godine. Ovaj podatak pokazuje izvjestan
napredak u odnosu na stanje iz 2004. godine, kada su prekidi napajanja električnom energijom utjecali na više od
jedne trećine trgovačkih društava. Premda je reprezentativna u odnosu na regiju Europe i Središnje Azije, RH će
vjerojatno i dalje zaostajati u području opskrbe električnom energijom u usporedbi, primjerice, s Njemačkom,
gdje je manje od 19% trgovačkih društava bilo zahvaćeno prekidom napajanja u 2004. godini, odnosno s Juţnom
Korejom gdje je taj postotak u istome razdoblju iznosio nekih 5%.
5.20 Prekidi napajanja najizraţeniji su u Slavoniji i Dalmaciji. Ukupno je u tim područjima prosječno
bilo 2,19 prekida napajanja električnom energijom po tipičnom mjesecu, uz prosječno trajanje od 2,33 sata.
Prosječno ponderirano trajanje prekida napajanja u tipičnom mjesecu tijekom 2006. fiskalne godine iznosilo je
6,6 sati, uz najvišu vrijednosti od 8,1 sata u Dalmaciji i najniţu vrijednost od 2,2 sata u Istri i Hrvatskom
Primorju. Više od 50% intervjuiranih trgovačkih društava u Slavoniji i Dalmaciji doţivjelo je prekid napajanja
električnom energijom tijekom tipičnoga mjeseca.
5.21 Gubici zbog prekida napajanja elektriĉnom energijom najveći su meĊu malim poduzećima, osobito u Slavoniji. Prosječni
gubitak zbog prekida napajanja
električnom energijom iznosi
1,19% godišnjih prihoda od
prodaje. Mala poduzeća
izgubila su 2,13% godišnjih
prihoda od prodaje zbog
prekida napajanja električnom
energijom, u usporedbi s 0,46%
gubitaka koliko su snosila
srednje velika poduzeća,
odnosno 0,26% gubitaka
velikih poduzeća. Mala
trgovačka društva sa sjedištem
u Slavoniji snose najveće
gubitke, koji iznose nekih
6,94% godišnjih prihoda od
prodaje. Postoje dva moguća i
komplementarna objašnjenja
većih gubitaka koje snose ova
trgovačka društva. Jedno je to da ova društva obično imaju veću produktivnost od ostalih pa prekid napajanja u
slučaju ovih trgovačkih društava rezultira većim oportunitetnim troškovima nego u drugim trgovačkim
društvima. Drugo se objašnjenje odnosi na činjenicu da u ograničenoj mjeri posjeduju elektroagregate. Vrste
trgovačkih društava koja ostvaruju najveće gubitke obično su u najmanjem postotku vlasnici vlastitih agregata.
5.22 Trgovaĉka društva srednje dobi i društva iz proizvoĊaĉkoga sektora ozbiljno su zahvaćena prekidima napajanja elektriĉnom energijom. Trgovačka društva koja posluju duţe od pet, a manje od 15
godina izbuila su prosječno 1,36% godišnjih prihoda od prodaje zbog prekida napajanja, što je relativno više od
mlaĎih poduzeća (0,24% godišnjih prihoda od prodaje) ili starijih društava (0,54% godišnjih prihoda od prodaje).
Samo 5,8% društava srednje dobi ima vlastite elektroagregate, što je u oštrom kontrastu u odnosu na 27,1%
vlasništva nad istima meĎu starijim poduzećima. Analizirajući različite gospodarske grane, prekidi napajanja
električnom energijom najnegativnije djeluju na trgovačka društva u proizvoĎačkom sektoru. Ona prosječno
gube 1,84% svojih godišnjih prihoda od prodaje zbog prekida napajanja, što je više nego dvostruko u odnosu na
usluţni sektor. Razmatrajući vlasništvo, prekidi napajanja najviše utječu na društva u domaćem vlasništvu, koja
gube 1,21% godišnjih prihoda od prodaje. Društva u inozemnom vlasništvu gube samo 0,05% prihoda od
Prikaz 5.12 : Gubitak kao postotak godišnjih prihoda od prodaje zbog prekida
napajanja
Izvor: Svjetska banka, ICS, Hrvatska 2007
97
prodaje. Privatna trgovačka društva imaju veće gubitke od javnih poduzeća (te postotno imaju manje
elektroagregata u vlasništvu).
Plaćanje poreza
5.23 Poštivanje poreznih obveza ima distorzijski uĉinak na djelatnost trgovaĉkog društva. Porezima se
osigurava jedan od glavnih izvora prihoda drţave, potrebnih za pokrivanje troškova pruţanja javnih usluga. Ipak,
porezi takoĎer utječu na poticaj trgovačkih društava u pogledu produktivnog ulaganja, oslabljujući vezu izmeĎu
uloţenog i dobivenog te povećavajući troškove ulaza koji se koriste u proizvodnom procesu, čime se smanjuje
rast otvaranja radnih mjesta. Visoke stope poreza te visoki formalni i neformalni troškovi poštivanja poreznih
zahtjeva mogu dovesti do iskrivljavanja konkurentnosti na domaćem trţištu time što se mala trgovačka društva usmjeravaju prema neformalnom gospodarstvu i stvaraju poticaji prema kojima velika trgovačka društva mogu
pregovorima postići različite porezne povlastice i izbjeći plaćanje poreza uz pomoć sofisticiranih pravnih
Prikaz 5.13: Porezna stopa kao glavna ili vrlo ozbiljna prepreka poslovanju i rastu, prema veličini i dobi društva
37.6
27.131.1
40.9
28.933.9
21.9 25.430.5
0
10
20
30
40
50
Croatia ECA UMI Croatia ECA UMI Croatia ECA UMI
<=5 years >5 & <=15 years >15 years
Izvor: Svjetska banka, Hrvatska, Anketa ulagačke klime za 2007.
Prikaz 5.14: Porezna administracija kao glavna ili vrlo ozbiljna prepreka za poslovanje i rast, prema dobi i regiji
društava
34.5
19.6 21.2
29.9
20.6 23.0
15.6 18.120.9
0
10
20
30
40
Croatia ECA UMI Croatia ECA UMI Croatia ECA UMI
<=5 years >5 & <=15 years >15 years
Izvor: Svjetska banka, Hrvatska, Anketa ulagačke klime za 2007.
29.2 26.0
33.9
18.6
32.6
17.3
0
10
20
30
40
Zagreb i okolica
Sjeverna Hrvatska
Slavonija Lika i Banovina Istra i Hrvatsko Primorje
Dalmacija
27.1 25.6
18.5
0
10
20
30
Mala Srednja Velika
98
sredstava, čime se najveći teret stavlja na srednje velika trgovačka društva. U svrhu smanjivanja distorzijskih
učinaka po trgovačka društva na najmanju moguću mjeru, vaţno je da gospodarstvo raspolaţe širokom
poreznom bazom kako bi se omogućile niţe razine poreza na dobit, poreza na dohodak i PDV-a, zatim da postoji
učinkovita porezna uprava i da se troškovi usuglašavanja s poreznim propisima zadrţe na minimalnoj razini.
5.24 Porezna stopa i porezna
administracija spadaju meĊu 10
najistaknutijih prepreka za poslovnu aktivnost u Hrvatskoj. Od ukupnog
broja trgovačkih društava koja je
intervjuirala Svjetska banka, 34,4% njih
identificiralo je stopu poreza (25,7%
poreznu administraciju) kao glavnu ili
vrlo ozbiljnu prepreku njihovu rastu.
Stavovi prema poreznom reţimu i
poreznoj administraciji više naginju
negativnosti meĎu malim i srednjim
poduzećima, te meĎu mladim
trgovačkim društvima (koja posluju
manje od pet godina). Ovo poimanje
uvelike dijele poduzetnici iz cijele
zemlje, uz iznimku poslovnih subjekata sa sjedištem u Dalmaciji koji su zauzeli povoljnije gledište o dvjema
stvarima.
5.25 Porezni prihodi u RH koji iznose oko 23% BDP-a76
meĊu najvišima su meĊu gospodarstvima više
srednje razine dohotka i zemljama iz skupine EU-10. Kada se spoje sa socijalnim doprinosima, porezni
prihodi iznose oko 35% BDP-a, uz to da PDV i socijalni doprinosi čine dvije trećine prihoda. Značajno porezno
opterećenje koje snosi privatni sektor poguralo je značajan dio gospodarske aktivnosti u neformalni sektor
tijekom 1990-ih godina te smanjilo profitabilnost formalnoga sektora77
.
5.26 PDV u RH koji iznosi 22% dodane vrijednosti, meĊu najvišima je u Europi i druga je najveća
stopa meĊu gospodarstvima više srednje razine dohotka. U Europi samo neke skandinavske zemlje imaju
veću stopu PDV-a nego Hrvatska (Danska, Norveška i Švedska imaju stopu PDV-a od 25%, a Island od 24,5%).
Porezi iz plaće i na plaću u RH viši su od prosjeka zemalja iz skupine EU-15, odnosno malo ispod prosjeka
novih zemalja članica. Većina tereta visokih poreza iz plaće i na plaću obračunava se zaposlenicima. Udio koji
poslodavac ima u plaćanju socijalnih doprinosa iznosi 17,2% bruto plaće, odnosno 19,4% dobiti, što je najniţa
razina u usporedbi s gospodarstvima više srednje razine dohotka (20,5% dobiti) ili u usporedbi sa zemljama
OECD-a (24,5% dobiti) ili europskim pandanima (28,6% u EU-15 ili 32,5 % u EU-10). Visoki teret poreza iz
plaće i na plaću s kojim se suočavaju zaposlenici razlog je visokih bruto plaća u RH78
što umanjuje
konkurentnost zemlje i smanjuje dobit domaćih trgovačkih društava.
5.27 Plaćanje poreza u Hrvatskoj postalo je znatno uĉinkovitije posljednjih godina, ali još ima prostora
za poboljšanje u odnosu na zemlje skupine EU-15. Pravne osobe moraju izvršiti 28 plaćanja za punu
usuglašenost s poreznim sustavom (i prema procjenama utrošiti 196 sati na ispunjavanje obveza prema poreznim
propisima). To je dvostruko više uplata nego što je prosjek u skupini EU-15. Usporedbe radi, irska trgovačka
društva (gospodarstvo najbolje prakse u Europi u području plaćanja poreza) trebaju izvršiti 9 uplata i prema
procjenama posvetiti samo 76 sati na ovaj proces. Ovaj postupak dijelom kraće traje zbog irskog internetskog
76
Svjetska banka, Pokazatelji svjetskog razvitka (World Development Indicators), podaci za 2005. 77
Svjetska banka, Hrvatska: Restrukturiranje javnih financija radi podrške rastu i poboljšanju javnih usluga – Analiza javnih
financija (Croatia: Restructuring Public Finance to Sustain Growth and Improve Public Services – a Public Finance
Review) (2008.) 78
Jan Rutkowski, Obeshrabruje li stroga zaštita zapošljavanja otvaranje radnih mjesta? Dokazi iz Hrvatske (Does strict
employment protection discourage job creation? Evidence from Croatia), Istraţivački dokument Svjetske banke 3104,
Svjetska banka, kolovoz 2003.
Prikaz 5.15: Doprinose poslodavaca u Hrvatskoj i usporednim zemljama, %
dobiti
19.4 20.724.7
28.632.5
0
5
10
15
20
25
30
35
Croatia Upper Middle
Income
Average
OECD Average EU-15 Average EU-8+2
Average
Izvor: Svjetska banka, Doing Business 2008, www.doingbusiness.org
99
sustava za podnošenje zahtjeva. E-prijavljivanje i e-plaćanje poreza nedavno je uvedeno u Hrvatskoj (vidi u
nastavku), što smanjuje interakciju trgovačkih društava s poreznim sluţbenicima te smanjuje formalne i
neformalne troškove plaćanja poreza. Prema Transparency Internationalu, hrvatski graĎani i poslovni subjekti
smatraju hrvatsku Poreznu upravu sklonom primanju mita tijekom obavljanja svojih aktivnosti79
. Na pitanje: „U
kojoj mjeri smatrate da su sljedeći sektori u drţavi zahvaćeni korupcijom― (1: uopće nisu korumpirani; 5:krajnje
korumpirati), ispitanici su hrvatsku Poreznu upravu ocijenili s 3,4. Ovaj je rezultat bolji od srednjoeuropskog
prosjeka od 3,6, ali ne dobar kao zapadnoeuropski prosjek od 2,9.
Tablica 5.3: Usporedno mjerenje plaćanja poreza u Hrvatskoj
Plaćanje poreza Broj uplata Vrijeme (sati)
Hrvatska (Zagreb) 28 196
Najbolja praksa EU (Irska) 9 76
ECA 46 452
EU-10 28 358
EU-15 14 190
OECD 17 240
Ujedinjeni Arapski Emirati 14 12
Bugarska 17 616
Rumunjska 96 202
Češka Republika 12 930
MaĎarska 24 340
Poljska 41 418
Slovačka Republika 31 344
Turska 15 223
Izvor: Svjetska banka, Doing Business 2008, www.doingbusiness.org
5.28 Reformom e-Uprava pojednostavljeno je plaćanje poreza. Inicijativa e-Uprava koja je pokrenuta
2004. godine ima za cilj povećanje učinkovitosti javne uprave uvoĎenjem informacijske i komunikacijske
tehnologije u njezine aktivnosti. E-Porezna i e-Regos sustav, koji je uveden 2006. godine, sastavni su dijelovi
ove inicijative. E-Porezna omogućuje svim poreznim obveznicima internetsko podnošenje prijava PDV-a za
odreĎeno računovodstveno razdoblje, čime se smanjuju indirektni troškovi postupanja u skladu sa zahtjevima
poreznog raţima. E-Regos ubrzava poduzetnicima plaćanje obveznih socijalnih doprinosa. Zbog tekućeg procesa
porezne reforme te uvoĎenja internetskih usluga, ubrzan je i postupak trgovačkim društvima za postizanje pune
usuglašenosti s poreznim zahtjevima. Dok su srednja poduzeća 2005. godine trebala izvršiti 39 uplata da bi
udovoljila svim poreznim zahtjevima, takvo što smanjeno je do sredine 2007. na 28 obveznih uplata80
.
5.29 Projekt modernizacije Porezne uprave (Revenue Administration Modernization Project – RAMP)
trenutno se provodi uz podršku Svjetske banke. Cilj Projekta modernizacije Porezne uprave u Republici
Hrvatskoj, koji je pokrenut u lipnju 2007. godine, jest ostvarivanje daljnjeg povećanja učinkovitosti, poboljšanje
usluga poreznim obveznicima i porezne usuglašenosti kroz izgradnju kapaciteta i unaprjeĎivanje sustava u
Poreznoj upravi RH (PURH)81
. Projekt će se fokusirati na preustroj i poboljšanje funkcionalnosti poreznih ureda
PURH-a u Zagrebu, na izgradnju vještina, sposobnosti i integriteta duţnosnika, sluţbenika i poreznih obveznika
kroz različite edukacijske aktivnosti. Projekt će pomoći i Vladi osuvremenjivanjem poslovnih procesa,
povećanjem učinkovitosti i djelotvornosti PURH-a.
5.30 Sljedeće se mjere preporuĉuju za smanjenje poreznog opterećenja i opterećenja udovoljavanja
poreznim zahtjevima za privatni sektor u RH:
Proširivanje porezne baze radi smanjenja poreznog opterećenja za trenutne trţišne igraĉe. Ovoj
problematici potrebno je pristupiti s više strana, uz kombinaciju ubrzavanja ulaska poduzeća na trţište,
odnosno izlaska s trţišta te unaprjeĎivanja porezne usuglašenosti za velika poduzeća i smanjenja
neformalnosti.
79
Transparency International, Svjetski barometar korupcije za 2007. (Global Corruption Barometer 2007). 80
Svjetska banka, Doing Business 2008, www.doingbusiness.org 81
Svjetska banka, Priopćenje za medije, 28. lipnja 2007.
100
Revidiranje postojećih poreznih izuzeća i odbitaka za trgovaĉka društva. Porezni poticaji
povećavaju administrativne troškove i privlače spekulativni kapital, a rijetko se njima postiţu
kompenzacijske ekonomske koristi.
Razmatranje mogućnosti proširivanja pojednostavljenog poreznog reţima na sva mala trgovaĉka
društva u svim gospodarskim granama. Trenutni pojednostavljeni porezni reţim u RH donosi koristi
poreznim obveznicima u vrlo ograničenom skupu gospodarskih grana. Bilo bi vaţno razmotriti
mogućnost proširivanja ovoga reţima na sve porezne obveznike čiji je godišnji promet ispod odreĎene
razine te obračunavanje porezne obveze kao fiksnog postotka prometa. To bi omogućilo pravnim
osobama stjecanje prakse voĎenja osnovnih poslovnih knjiga o svojim prihodima od prodaje, što će ih
pripremiti da s vremenom prijeĎu na formalni porezni sustav kako se njihovo poslovanje bude širilo.
Pristup paušalnog plaćanja mogao bi se rezervirati samo za vrlo male porezne obveznike.
Povećanje uĉinkovitosti porezne uprave u Zagrebu, Slavoniji, te Istri i Hrvatskom Primorju. Ovo
su područja gdje prema intervjuiranim društvima porezna administracija predstavlja najveće opterećenje.
Pouke izvučene iz Projekta modernizacije Porezne uprave koji se trenutno provodi u Hrvatskoj mogu se
primijeniti na povećanje učinkovitosti u drugim regijama.
UvoĊenje e-podnošenja prijava i elektroniĉkog plaćanja za sve poreze poduzetnika i za socijalne
doprinose. UvoĎenje sustava e-PDV i e-Regos ne samo što je smanjilo formalne nego i neformalne
troškove udovoljavanja ovim zahtjevima. Omogućavanje trgovačkim društvima internetskog podnošenja
prijava i plaćanja poreza dodatno bi smanjilo troškove zadovoljavanja zahtjeva trgovačkim društvima
koja posluju u Hrvatskoj.
Pojednostavljivanje porezne administracije uvoĊenjem revizija na temelju analize rizika.
Uspostavljanje dijaloga s privatnim sektorom pri uvoĊenju promjena u poreznom reţimu. Budući
da na trgovačka društva, a posebice na mala i srednja, promjene poreznog zakonodavstva mogu
značajno utjecati, vaţno je konzultirati se s njima kada se rade promjene zakonodavstva.
Dostupnost zemljišta
5.31 Dostupnost zemljišta temeljni je faktor razvoja svakoga gospodarstva. Formalno vlasništvo nad
nekretninama omogućuje poduzetnicima pristup kapitalu korištenjem zemljišta ili graĎevinskih objekata kao
instrumenta osiguranja bankovnih zajmova. To poduzetnicima omogućuje pokretanje ili proširivanje svog
poslovanja kroz daljnja ulaganja, a time i otvaranje radnih mjesta, što stvara zamah za gospodarski rast. Zbog
ovih je razloga od velike vaţnosti postojanje učinkovitog sustava za registriranje nekretnina, koji omogućuje
prijenos vlasništva s prodavatelja na kupca u razumnom roku i po razumnom trošku.
5.32 Dostupnost zemljišta jedna je od 10 najistaknutijih prepreka za poslovanje i rast hrvatskih
trgovaĉkih društava. Oko 3,6% trgovačkih društava koja je intervjuirala Svjetska banka 2007. godine
identificirala je dostupnost zemljišta kao glavnu ili ozbiljnu prepreku s obzirom na njihovo poslovanje i izglede
za rast. Uglavnom su trgovačka društva sa sjedištem u Dalmaciji, Istri i Hrvatskom Primorju te Lici i Banovini
izjavila da su najsputanija u svojim djelatnostima uslijed nedovoljne dostupnosti zemljišta. Ova trgovačka
društva obično u vlasništvu imaju manji postotak zemljišta koja zauzimaju nego što je to slučaj s njihovim
pandanima na sjeveru Hrvatske.
5.33 Teret dostupnosti zemljišta najteţi je za mala poduzeća (s manje od 20 zaposlenih) i mlada poduzeća (koja posluju manje od pet godina). Mala trgovačka društva u RH u vlasništvu imaju samo 61%
zemljišta koje zauzimaju, za razliku od 75% koliko u vlasništvu imaju srednja poduzeća (do 100 zaposlenih) i
89% koliko u vlasništvu imaju velika poduzeća (preko 100 zaposlenih). Nadalje, trgovačka društva koja posluju
manje od pet godina takoĎer izvješćuju o tome da u najmu imaju veći dio zemljišta koje zauzimaju nego što je to
slučaj s trgovačkim društvima koja posluju pet i više godina. Uglavnom ova mlada trgovačka društva
identificiraju dostupnost zemljišta kao glavnu ili ozbiljnu prepreku za svoje poslovanje i rast. Premda mala i
mlada trgovačka društva u RH u vlasništvu imaju veći postotak zemljišta koje zauzimaju nego trgovačka društva
sličnih obiljeţja u Litvi ili Bugarskoj, ona ipak dostupnost zemljišta smatraju većom preprekom za svoje
poslovanje i rast nego njihovi pandani u drugim istočnoeuropskim i srednjeazijskim zemljama i u drugim
gospodarstvima više srednje razine dohotka.
101
Prikaz 5.16: Zemljište koje zauzimaju društva ispitanici (u vlasništvu ili najmu), prema regiji i veličini
društva
Izvor: Svjetska banka, Hrvatska Anketa ulagaĉke klime za 2007., Bugarska 2007. i Litva 2004.
5.34 Trgovaĉka društva u vlasništvu inozemnih drţavljana, trgovaĉkih društava ili organizacija u
vlasništvu imaju manji udio zemljišta koje zauzimaju nego što je to sluĉaj s društvima u domaćem
vlasništvu. Trgovačka društva u inozemnom vlasništvu koja posluju u RH u vlasništvu imaju 43% zemljišta koje
zauzimaju, što je u kontrastu prema 70% vlasništva nad zemljištem meĎu društvima u vlasništvu hrvatskih
fizičkih osoba, trgovačkih društava ili organizacija. Vrijedi zapaziti da proizvoĎački sektor uzima u najam veći
postotak zemljišta koje koristi nego usluţni, graĎevinski i prijevoznički sektor.
0
20
40
60
80
100
Zagreb i okolica
Sjeverna Hrvatska
Slavonija Lika i Banovina
Istra i Hrvatsko Primorje
Dalmacija
Vlasništo Najam
0
20
40
60
80
100
Hrvatska Bugarska Litva
Mala Srednja Velika
Vlasništvo Najam
Hrvatska Bugarska Litva Hrvatska
Bugarska Litva
102
5.35 Nedostatak zaštićenih vlasniĉkih prava predstavlja jedno od velikih prepreka u pogledu
dostupnosti zemljišta u Hrvatskoj. Poteškoće s obzirom na utvrĎvanje vlasništva nad zemljištem i
nekretninama te kupnju zemljišta
(osobito velikih čestica) na način
kojim se utvrĎuje zakonski čisto
vlasništvo redovita je primjedba
mnogih poduzetnika. Zemljišne
knjige predstavljaju jedinu zakonsku
evidenciju o vlasništvu nad
zemljištem u Hrvatskoj te se iz njih
daje potvrda vlasništva neophodnu za
prvokup ostalih vlasničkih traţbina na
zemljištu, podnošenje kao dijela
postupka za traţenje graĎevinske
dozvole i dokazivanja vlasništva u
svrhu korištenja istoga kao
instrumenta osiguranja. MeĎutim,
sustav zemljišnih knjiga i katastra82
slabo je odrţavan u Hrvatskoj do 1996. godine, što je dovelo do značajnih odstupanja izmeĎu sluţbenih
evidencija i stvarnog stanja s vlasništvom na terenu. Na prelasku stoljeća, podaci koji definiraju nekretnine u
registrima općinskih sudova obično su se razlikovali u čak 50% slučajeva u odnosu na podatke iz katastarskih
ureda83
. Izazov utvrĎivanja vlasništva bio je još i veći zbog toga što su zakoni o nasljeĎivanju doveli do situacija
u kojima neke nekretnine mogu imati više desetaka zakonskih vlasnika, od kojih su mnogi davno preminuli, a
mnoge emigrante ne moţe se pronaći. Nadalje, situacija je postala tim teţa zbog uobičajene prakse prenošenja
zemljišta bez evidentiranja radi izbjegavanja plaćanja poreza na promet i prijenos nekretnina ili, u ranijim
vremenima, zbog značajnih iznosa poreza na nasljedstva. Ovi nepouzdani sustavi povećavaju potrebno vrijeme i
neizvjesnosti u pogledu transakcija pri prodaji nekretnina ili korištenju istih kao instrumenta osiguranja u
kreditiranju s instrumentima osiguranja, te usporavaju širenje trţišta nekretnina.
5.36 Registracija nekretnina u Hrvatskoj vrlo je neuĉinkovita u usporedbi sa zemljama OECD-a, EU-
15 i drugim zemljama u regiji. Da bi jedan poslovni subjekt koji je kupio zemljište i graĎevinski objekt izvršio
prijenos vlasništva nad nekretninama kako bi mogao koristiti nekretnine za širenje svog poslovanja kao
instrumenta osiguranja za uzimanje novih zajmova ili, ako je to potrebno, za prodaju drugom poslovnom
subjektu, takav subjekt treba odraditi 5 postupaka koji prosječno traju 174 dana i koji iznose 5% vrijednosti
nekretnine. I vrijeme koje prodavatelj treba utrošiti čekajući na vlasništvo nad nekretninom i troškovi koji se
snose vrlo su visoki u usporedbi ne samo s najboljim praksama nego i s regionalnim prosjecima. Na Novom
Zelandu, kao gospodarstvu s najboljom praksom s obzirom na upis nekretnina, za upis nekretnine potrebno je
svega dva dana te minimalna uplata od 0,1% vrijednosti nekretnine. Čak i u Litvi, još jednom gospodarstvu u
tranziciji, postupak upisa nekretnine traje samo tri dana, a povezani troškovi iznose 0,7% vrijednosti nekretnine.
Prosječno je u zemljama Europe i Središnje Azije potrebno 92 dana za prijenos vlasništva, dok u zemljama
OECD-a 5 neophodnih postupaka traje 38 dana.
82
Katastar je informacijski sustav koji se sastoji od dva dijela: niza karata ili planova koji predočavaju površinu i lokaciju
svih zemljišnih čestica zajedno s tekstualnim evidencijama koje opisuju značajke zemljišta. Razlikuje se od sustava
zemljišnih knjiga po tome što se potonji bavi isključivo vlasništvom. 83
Svjetska banka, Dokument o procjeni projekta za predloţeni zajam Republici Hrvatskoj za projekt gruntovnice i katastra,
1. kolovoza 2002. godine.
Prikaz 5.17: Dostupnost zemljišta kao glavna ili vrlo ozbiljna prepreka
poslovanju i rastu, prema dobi društava
0
10
20
30
Croatia ECA UMI Croatia ECA UMI Croatia ECA UMI
<=5 years >5 & <=15 years >15 years
Izvor: Svjetska banka , 2007 ICS
103
5.37 Najduţi postupak u procesu kupnje zemljišta jest upis prijenosa vlasništva na općinskom sudu. Ovaj postupak moţe trajati do 140 dana ako se zahtjev podnese Općinskom sudu u Zagrebu
84. Glavni razlog
tolikog trajanja je postojanje nagomilanih neriješenih predmeta upisa vlasništva na općinskim sudovima. Jedan
od uzroka nagomilanih predmeta je vrijeme potrebno za rješavanje odstupanja izmeĎu podataka u zemljišnim
knjigama općinskih sudova i katastarskih evidencija i karata koje vode katastarski uredi.
5.38 Da bi se riješila problematika uskih grla na općinskim sudovima, Vlada je pokrenula opseţan program reforme. Projekt sreĎivanja zemljišnih knjiga i katastra koji zajedno financiranju Svjetska banka, EU
CARDS program i Vlada Republike Hrvatske pokrenut je 2002.godine s ciljem ubrzavanja upisa vlasničkih
prava, osobito u vezi s kupoprodajom i hipotekama te stvaranja učinkovitog sustava za pojašnjavanje vlasništva
nad zemljištem u cijeloj Hrvatskoj. Glavne komponente projekta uključuju organizaciju i pojednostavljivanje
sustava katastra i upisa nekretnina te povezanih transakcijskih procesa, usklaĎivanje podataka meĎu dvama
sustavima te osiguravanje podudarnosti istih sa stvarnim stanjem obavljanjem ponovne katastarske provjere gdje
je to potrebno, kao i sustavne ispravke i obnovu upisa u zemljišne knjige u odabranim područjima drţave.
5.39 Nedavne reforme rezultirale su brţim procesom upisa. Digitalizacija zemljišnih knjiga i pokretanje
internetske usluge u svibnju 2005.
godine za digitalni upis u zemljišne
knjige (e-izvadak.pravosudje.hr)
ubrzalo je postupak upisa nekretnina.
Premda su broj postupaka i trošak
upisa ostali nepromijenjeni tijekom
razdoblja od 2004. do 2007. godine,
vrijeme potrebno za prijenos
vlasništva nad zemljišnom česticom i
povezanim graĎevinskim objektom s
jedne pravne osobe na drugu
drastično je smanjeno s 956 dana
koliko je to iznosilo 2004-2005.
godine na 174 dana u 2007. godini.
Upis nekretnina u Hrvatskoj i dalje je
relativno spor u usporedbi sa
zemljama iz skupine EU-10, drugim
europskim i srednjeazijskim zemljama, zemljama skupine EU-27 i gospodarstvima OECD-a. Ipak, uz nedavne
reforme kojima je upis nekretnina preoblikovan iz pravosudnog procesa u proces više administrativne prirode85
očekuju se daljnje skraćivanje vremena potrebnog za upis nekretnina.
5.40 Sljedeće mjere preporuĉuju se u svrhu postizanja daljnjih poboljšanja upisa nekretnina, a time i
dostupnosti zemljišta:
Ukidanje poreza na prijenos nekretnina i uvoĊenje fiksnih naknada za prijenos nekretnina.
Trenutno u Hrvatskoj kupac zemljišne čestice mora platiti porez na promet i prijenos nekretnina koji
iznosi 5% vrijednosti nekretnine. Ovaj visoki trošak prijenosa u prošlosti je odvraćao ljude od formalnog
ureĎivanja prava vlasništva te prijavljivanje vrijednosti nekretnina ispod trţišne cijene. Vrijedi
primijetiti da u Poljskoj nema poreza na prijenos nekretnina, dok ga je Slovačka u potpunosti ukinula.
Izuzimanje svih postupaka za upis nekretnine sa sudova. Da bi osigurao vlasništvo nad nekretninom,
poduzetnik mora izvršiti upis prijenosa vlasništva na općinskom sudu, budući da sud djeluje kao
depozitarno tijelo zemljišnih knjiga. Pravnu valjanost ima samo konačna odluka suda o prijenosu
vlasništva. MeĎutim, takvo što prilično je neučinkovito s obzirom na nagomilane predmete na sudovima
84
Nema sličnih podataka za druge općine u RH. 85
Nedavnim promjenama iz 2005. godine sluţbenicima gruntovnice dodijeljene su ovlasti za odlučivanje o zahtjevima za
upis nekretnina. Suci trebaju donositi odluke samo u slučaju priziva. Izvor:
http://www.doingbusiness.org/ExploreTopics/RegisteringProperty/Details.aspx?economyid=52
Prikaz 5.18: Upis nekretnine (u danima) u RH i usporednim
gospodarstvima, 2008.
174
10792
66 65
3928
0
50
100
150
200
Croatia EU 8+2 Europe and
Central
Asia
EU-27 EU-25 EU-15 OECD
Izvor: Svjetska banka, Projekt Doing Business, www.doingbusiness.org
104
i činjenicu da isti oduzimaju sucima vrijeme potrebno za rješavanje sporova, čak i ako nakon nedavne
reforme suci budu presuĎivali samo po prizivima.
Objedinjavanje gruntovnice i katastra i stvaranja one-stop-shopa za upis nekretnina. Ovom bi se
reformom osigurala točnost podataka te bi se uvelike ubrzao postupak upisa nekretnina zbog toga što bi
se preklapanja vlasništva mogla lakše uočiti. Zapravo, Vlada uistinu predviĎa stvaranje jedinstvenog
registra, poznatog pod nazivom zajednički informacijski sustav (ZIS). Nedavne reforme kojima je
postupak upisa nekretnina postao izraţenije administrativni postupak predstavljaju iskorak u pravome
smjeru. Vaţno je da Vlada ne izgubi zalet u pogledu ove reforme i da nastavi s poduzimanjem
neophodnih koraka kojima će se osigurati da se reforma uistinu pokrene u lipnju 2009. godine kako je
prvotno planirano.
Omogućiti postupak upisa elektroniĉkim putem. U Hrvatskoj je trenutno moguće samo provjeriti
stanje zemljišne čestice putem Interneta. Hrvatska bi trebala napraviti daljnji korak i omogućiti
poduzetnicima podnošenje svih dokumenata putem Interneta. Time ne samo što bi se ubrzao postupak
upisa nekretnina nego bi se smanjila i pojavnost neformalnih plaćanja.
Licencije i dozvole
5.41 Reţim izdavanja licencija i dozvola pravnim osobama i dalje ostaje znaĉajna bojazan za
trgovaĉka društva koja posluju u RH. Od rukovoditelja koje je 2007. godine anketirala Svjetska banka, njih
9,9% identificiralo je izdavanje licencija i dozvola kao glavnu ili ozbiljnu prepreku za poslovanje njihovih
društava, što predstavlja pogoršanje percepcije od 2005. godine. Trgovačka društva koja posluju u Hrvatskoj
imaju više kritika s obzirom na okruţenje izdavanja licencija nego njihovi pandani iz zemalja OECD-a.
Okruţenje izdavanja licencija smatra se većim teretom u sjevernoj Hrvatskoj te u Zagrebu i okolici nego u
ostatku zemlje.
5.42 Rješenja o zadovoljavanju minimalnih tehniĉkih zahtjeva potrebna za otvaranje i nastavak poslovanja u ugostiteljstvu, komercijalnim poslovima, turizmu i prometu. Nakon što se izvrši upis društva u
registar Trgovačkog suda, trgovačka društva i obrti koji namjeravaju nuditi ugostiteljske, komercijalne, turističke
i/ili prijevozničke usluge moraju pribaviti rješenje od nadleţnog upravnog tijela (ţupanijski Ured za
gospodarstvo) čime dokazuju usuglašenost s tehničkim, zdravstvenim, ekološkim i drugim zakonskim
zahtjevima za obavljanje jedne ili više navedenih djelatnosti86
.
5.43 Pribavljanje dozvole za poslovanje skupo je i zahtijeva vremena. Prosječno je potrebno 26,5 dana za
pribavljanje dozvole za poslovanje u RH, u odnosu na 3,4 dana koliko je potrebno u Maroku ili 21,2 dana u
Albaniji. Da bi se mogli prijaviti za dobivanje rješenja, poslovni subjekti koji namjeravaju obavljati gore
navedene djelatnosti moraju pribaviti odobrenja od različitih drugih institucija, kao što su tijelo nadleţno za
snabdijevanje električnom energijom i sanitarna inspekcija, za što opet treba vremena i stvara troškove
osnivanja. Trošak pribavljanja dozvole za poslovanje uključuje 70 HRK biljega i 350 HRK sluţbene naknade.
86
www.hitro.hr
105
Prikaz 5.19: Postotak društava koja percipiraju okruţenje izdavanja poslovnih licencija i dozvola glavnom ili vrlo
ozbiljnom preprekom svom poslovanju
Izvor: Svjetska banka, BEEPS istraživanja 2002, 2005, ICS 2007
5.44 Trgovaĉka društva u inozemnom vlasništvu, mala društva i društva u sjevernoj Hrvatskoj ĉekaju duţe na pribavljanje dozvole za poslovanje. Prosječno su malim trgovačkim društvima potrebna 59,2 dana za
pribavljanje neophodne dokumentacije kako bi mogla započeti s poslovanjem. Za razliku od toga, velika
trgovačka društva obično čekaju 14,2 dana, a srednje velika društva 15,9 dana. Društva u inozemnom vlasništvu
prosječno čekaju 37 dana, dok društva u domaćem vlasništvu pribavljaju svoje dozvole za poslovanje za 25,8
dana. Pribavljanje dozvole za poslovanje najduţe je u sjevernoj Hrvatskoj i traje 76,7 dana, dok je postupak
najučinkovitiji u Slavoniji i traje 6,9 dana.
Prikaz 5.20: Broj dana za pribavljanje poslovne dozvole prema veličini društva i regiji
21.4
76.7
6.9
30.1 36.120.2
0
20
40
60
80
100
Zagreb and
surroundings
Northern
Croatia
Slavonia Lika i
banovina
Istra i
hrvatsko
primorje
Dalmacija
Izvor: ICS 2007
5.45 Hrvatska i dalje ima jedan od najdugotrajnijih, najskupljih i najzahtjevnijih procesa pribavljanja graĊevinskih dozvola. RH je zauzela 162. mjesto od ukupno 178 zemalja obuhvaćenih izvješćem Doing
Business u području koje se bavi pokazateljem dozvola87
. Za gradnju skladišta hrvatski graditelji moraju odraditi
22 postupka, koji prosječno traju 255 kalendarskih dana i čine trošak od 722,4% dohotka po glavi stanovnika.
Premda je usporediv s drugim tranzicijskim gospodarstvima, proces izdavanja graĎevinskih dozvola u Hrvatskoj
87
Svjetska banka , Doing Business 2008., www.doingbusiness.org
0%
2%
4%
6%
8%
10%
12%
14%
16%
2002 2005 2007
OECD Hrvatska ECA UMI
59.2
15.9 14.2
0
20
40
60
80
mala srednja velika
13.9
24.2
4.68.5
3.6 4.3
0
510
15
2025
30
Zagreb and
surroundings
Northern
Croatia
Slavonia Lika i
banovina
Istra i
hrvatsko
primorje
Dalmacija
106
sloţeniji je i skuplji nego što je to slučaj u zemljama iz skupine EU-15 i zemljama OECD-a, gdje poduzetnik u
prosjeku mora odraditi 14 postupaka u trajanju od 172,3 dana i gdje trošak iznosi 67,6% dohotka po glavi
stanovnika. Veliki regulatorni teret zapravo je mnoge hrvatske poduzetnike iz graĎevinske industrije odveo u
neformalno gospodarstvo88
.
Tablica 5.4: Izgradnja skladišta u RH
Rješavanje dozvola RH ECA EU-10 EU-15 OECD
Postupci (broj) 22 24 22 14 14
Trajanje (dani) 255 251,3 202,9 172,3 153,3
Trošak (postotak dohotka per capita) 722,4 628,4 113,0 67,6 62,2
Izvor: Svjetska banka, Doing Business, Pokazatelj rješavanja dozvola. www.doingbusiness.org
5.46 Unatoĉ tome što općine djeluju kao one-stop-shop za davanje prethodne suglasnosti, proces
ishoĊenja dozvola dugo traje. Usporedbe radi, danski graĎevinari trebaju odraditi samo šest koraka i utrošiti 69
dana za zadovoljavanje zahtjeva nacionalnog okvira za ishoĎenje graĎevinskih dozvola, dok njihovi finski
pandani troše svega 38 dana na 18 obveznih postupaka. Najdugotrajniji postupci uključuju one potrebne za
pribavljanje prethodnih suglasnosti od različitih drţavnih institucija (odnosno, Vatrogasne inspekcije, električne
mreţe, Nacionalne agencije za telekomunikacije i sluţbe za prikupljanje i odlaganje otpada – svaki postupak
traje do 30 dana) te postupci za zaprimanje lokacijske dozvole (45 dana) i graĎevinske dozvole (65 dana) od
općine. Čak je za pribavljanje priključaka na elektro mreţu, vodovod i kanalizaciju i telefonskog priključka
potrebno 15-20 dana u Hrvatskoj, dok trajanje istih procedura u Danskoj, Finskoj pa čak i u Gruziji ne premašuje
pet dana. Oko 97,2% troškova koja hrvatska trgovačka društva snose prilikom gradnje i registriranja skladišta
obračunava se pribavljanjem odluke općinskih vlasti u pogledu komunalnih usluga (144.369 HRK) i
priključivanjem na elektroenergetsku mreţu (238.000 HRK). Vrijedi zapaziti da se neformalna plaćanja praktički
ne izvršavaju u postupanju s davateljima komunalnih usluga.
5.47 Provedene su znaĉajne reforme u svrhu smanjivanja tereta reţima ishoĊenja licencija i dozvola. Otvaranjem sluţbe HITRO 2005. godine kao one-stop-shop za registraciju trgovačkih društava povećana je
transparentnost procesa dobivanja dozvole za poslovanje. Informacije o samom procesu te svim potrebnim
obrascima koje treba ispuniti dostupne su putem Interneta te na šalterima sluţbe HITRO u većim gradovima.
Uveden je zakonski rok od 15 dana u okviru kojega ţupanijski Uredi za gospodarstvo trebaju osigurati
pravovremenu dostavu Rješenja o zadovoljavanju minimalnih tehničkih zahtjeva. MeĎutim, unatoč ovim
reformama, cjelokupni proces prolaţenja kroz osnivački postupak nakon registriranja i dalje je dugačak.
5.48 Pokretanje regulatorne giljotine (HITROREZ) 2006. godine ima potencijala u pogledu smanjivanja tereta privatnom sektoru u pogledu ishoĊenja poslovnih dozvola. HITROREZ predstavlja prvi
brzi pregled propisa koji utječu na poslovanje, s ciljem pojednostavljivanja regulatornog okruţenja i smanjivanja
troškova poslovanja. Prva faza ovoga posla dovršena je u lipnju 2007. godine stvaranjem inventure dostupne
putem Interneta (www.hitrorez.hr) s ukupno 2.836 propisa vezanih uz poslovanje. Nadalje, Vlada je prihvatila
preporuke za pojednostavljivanje ili ukidanje oko 55% svih propisa iz inventure. Procjenjuje se da će dovršenje
provedbene faze rezultirati uštedama od 250 milijuna USD za poslovne subjekte uslijed reforme usmjerene ka
pojednostavljivanju reţima izdavanja dozvola i drugih poslovnih formalnosti89
.
5.49 Vlada je iskazala i interes za institucionaliziranjem procjene regulatornog uĉinka (Regulatory
Impact Assessment – RIA). RIA predstavlja instrument oblikovan u svrhu povećanja učinkovitosti usvojenih
politika i propisa u pogledu ostvarenja njihovih ciljeva, povećanjem kakvoće izvornih regulatornih rješenja.
Premda Poslovnik Vlade Republike Hrvatske i Poslovnik Hrvatskoga sabora sadrţavaju odredbe kojima se
propisuje RIA u postupku donošenja propisa, to se ipak ne provodi na sustavan način. Jedan dio problema
nastaje uslijed nedostatka jedinstvene metodologije za utvrĎivanje minimalnog obuhvata procjene koju bi
88
Davor Mikulić, „Procjena nesluţbenoga gospodarstva u Republici Hrvatskoj 1998. godine sustavom nacionalnih računa―,
izvorno objavljena u Gospodarskim trendovima i gospodarskoj politici (Republika Hrvatska), 2000., br.83, 35-95. Davor
Mikulić procjenjuje da je neevidentirano (odnosno neformalno) gospodarstvo nudilo 9,6% graĎevinskih usluga u Hrvatskoj u
1998. godini. 89
Svjetska banka, Godišnje FIAS izvješće za 2007.
107
ministarstva trebala primijeniti. Nadalje, još nije osnovan Ured za procjenu regulatornog učinka u svrhu
postavljanja standarda, koordiniranja rada ministarstava u području RIA-e i daljnjeg razvoja sustava RIA.
5.50 Preporuĉuju se sljedeće promjene u politikama radi unaprjeĊivanja reţima izdavanja poslovnih
dozvola kroz pojednostavljivanje postupka izdavanja dozvola i smanjenje naknada:
o OdraĊivanje druge faze inicijative HITROREZ. Sada kada je Vlada napravila inventuru poslovnih
licencija i dozvola s kojima se trgovačka društva suočavaju, vaţno je izvršiti podroban pregled svih
takvih dozvola kako bi se ukinule one koje su nepotrebne i bez zakonske osnove ili u svrhu
pojednostavljivanja preostalih s ciljem skraćivanja vremena i smanjenja troškova ishoĎenja istih.
o Pokretanje regulatorne giljotine na razini lokalne i podruĉne (regionalne) samouprave. U prvoj
fazi HITROREZ-a izvršena je analiza samo nacionalnog zakonodavstva. MeĎutim, poslovni se subjekti
suočavaju sa zahtjevima na područnoj razini koji se pokazuju nepotrebnima ili pretjerano
birokratiziranima i skupima.
o Izrada nacrta Zakona o procjeni regulatornog uĉinka i osnivanje Ureda za RIA u svrhu podrobnog
ispitivanja budućih poslovnih dozvola u provedbe politike RIA na postojeće i buduće poslovne licencije
i dozvole.
o Proširivanje obuhvata RIA na podzakonske akte i druge ministarske propise te na razinu lokalne
i podruĉne (regionalne) samouprave.
o Izrada prijedloga Zakona o poslovnoj regulaciji kako bi se sustavu elektroniĉke registracije
osigurala „pozitivna zakonska sigurnost― nakon opseţnih konzultacija sa svim ukljuĉenim
stranama. Time bi se osiguralo da se poslovnim subjektima odreĎuju samo one licencije i dozvole koje
je odobrila Jedinica za reformu poslovne regulacije koja bi obavljala funkciju kontrole kvalitete,
odnosno licencije i dozvole uvedene u elektroničkom registru.
o Osigurati redovno aţuriranje elektroniĉkog registra propisa kako bi poslovni subjekti imali
najsvjeţije podatke o najnovijim razvojima dogaĎaja s obzirom na nacionalne propise, odnosno propise
s razine lokalne i područne (regionalne) samouprave.
o Javno obznaniti troškove ishoĊenja svih licencija i dozvola u svrhu smanjivanja pojavnosti
korupcije.
o Standardiziranje dokumenata zahtjeva za sve dozvole i licencije.
o Objedinjeno odobrenje projekta/poslovnog subjekta u ţupanijskom Uredu za gospodarstvo ili na
šalterima sluţbe HITRO.
o Nastavak s izgradnjom kapaciteta u drţavnoj upravi u svrhu unaprjeĊivanja pruţanja usluga
poslovnim subjektima.
Korporativno upravljanje
5.51 Za gospodarski rast presudno je
postojanje ĉvrstog okvira korporativnog
upravljanja. One zemlje u kojima postoji
snaţnija zaštita vjerovničkih i dioničarskih
prava povezuju se s dubljim i razvijenijim
bankarskim sustavima i trţištima kapitala90
.
Dakle, trgovačka društva u ovim zemljama
imaju bolji pristup sredstvima financiranja,
što moţe rezultirati većim ulaganjima,
većim rastom i otvaranjem većeg broja
radnih mjesta, a s vremenom i povećanjem
broja trgovačkih društava. Trgovačka
društva kojima se prema mišljenju ulagača
90
„Korporativno upravljanje i razvoj― (Corporate Governance and Development), Stijn Claessens, Svjetski forum o
korporativnom upravljanju (Global Corporate Governance Forum), fokus 1, 2003.
Prikaz 5.21: Zaštita manjinskih ulagača u RH u usporedbi sa susjednim
zemljama u 2008.
18
38 3853
88 88
126
0
140
Slove
nia
Bulga
ria
Rom
ania
Turke
y
Ger
man
y
Mac
edon
ia, F
YR
Cro
atia
Izvor: Doing Business 2009
108
dobro gospodari takoĎer uţivaju veću trţišnu valorizaciju i niţe troškove kapitala91
, kao što se vidi iz studija koje
su obavili McKinsey92
i Deutsche Bank93
. Nadalje, trgovačka društva kojima se bolje gospodari učinkovitija su i
ostvaruju veću dobit i brţi rast prihoda od prodaje94
. Slabo gospodarenje moţe utjecati na funkcioniranje
financijskih trţišta drţava. Time se moţe povećati financijska nestabilnost, pa imati i učinke po cijelo
gospodarstvo pridonoseći tečajnoj i bankarskoj krizi, što je dokazala istočnoazijska kriza iz 1997.-1998.
godine95
.
5.52 Hrvatska se baš kao i druga tranzicijska gospodarstva suoĉava s vaţnim pitanjem u pogledu korporativnog upravljanja u obliku slabih prava manjinskih ulagaĉa. Trgovačkim društvima koja imaju
jača prava malih dioničara obično se bolje gospodari te su učinkovitija i ostvaruju veću dobit i brţi rast prihoda
od prodaje. Slabo okruţje zaštite ulagača moţe rezultirati problemom oduzimanja vlasništva ulagača uz pomoć
kontroliranja dioničara, osobito u okruţenju koncentriranog vlasništva kakvo se vidi u Hrvatskoj. Deset najvećih
hrvatskih dioničara u vlasništvu imaju 80% ili više dionica u većini trgovačkih društava96
. Inače poznato i pod
nazivom „poslovanje sa samim sobom―, preuzimanje vlasništva ulagača moţe preuzeti mnoge oblike,
uključujući pretjerane povlastice i kompenzacije izvršnoga kadra, manipulaciju dobiti uz pomoć transfernih
cijena i vlastito opsluţivanje financijskih transakcija kao što su izravne emisije kapitala ili osobne pozajmice
osobama iz sustava.97
5.53 Hrvatska se nalazi na 126. mjestu u izvješću Doing Business za 2009. godinu prema pokazatelju
zaštite ulagaĉa98
. Okvir zaštite manjinskih ulagača zaostaje za takvim okvirom u Sloveniji (na 18. mjestu,
Bugarskoj i Rumunjskoj (dijele 38. mjestu), Turskoj (64. mjesto), Srbiji (70. mjesto), Njemačkoj i Makedoniji
(dijele 88. mjesto)99
. Hrvatska treba uhvatiti priključak u pogledu zakonskog okvira za zaštitu manjinskih
ulagača ne samo u odnosu na svoje susjede nego u odnosu na većinu zemalja svijeta. Zaštita ulagača u Hrvatskoj
ne samo što je ocijenjena ispod prosjeka zemalja OECD-a (Hrvatska je ocijenjena ocjenom 4,0 prema Indeksu
zaštite ulagača od maksimalno 10 bodova, dok prosjek u zemljama OECD-a iznosi 5,8), nego i ispod
regionalnog prosjeka (Istočne) Europe i Središnje Azije (5,5).
5.54 Mjesto koje je Hrvatska zauzela prema Indeksu zaštite ulagaĉa odraţava jazove u njezinom
zakonskom okviru u podruĉju korporativnog upravljanja, koji obuhvaća pitanja sukoba interesa i
transakcija s povezanim stranama. Naprimjer, prema zakonu ne postoji zahtjev prema kojem osoba na
izvršnoj funkciji koja podlijeţe sukobu interesa treba upravi ili javnosti obznaniti transakciju s povezanom
stranom ili svoj sukob interesa, ni neposredno niti u periodičnim izvješćima dotičnog trgovačkog društva. Čak i
ako je neki manjinski dioničar u mogućnosti dokazati da je transakcija s povezanom stranom bila štetna po
poslovanje trgovačkog društva, takva osoba ne bi mogla dotičnu osobu na izvršnoj funkciji dovesti pred sud.
Postojeće zakonodavstvo ne omogućuje dioničaru tuţitelju koji je imatelj 10% ili manje temeljnoga kapitala da
izravno ili izvedeno podigne tuţbu zbog štete koja bi se takvom transakcijom mogla nanijeti društvu. Jedini
91
„Prognoziranje odabira trgovačkih društava u pogledu korporativnog upravljanja: Dokazi iz Koreje― (Predicting Firm’s
Corporate Governance Choices: Evidence from Korea) Black, Bernard S.; Jang , Hasung; Kim, Woochan, Radni dokument
br. 39 Pravnog fakulteta Sveučilišta u Teksasu, kolovoz 2004. – dokument pokazuje da su trgovačka društva u Koreji kojima
se dobro gospodari ostvarivala 160% više prihoda od prodaje od društava kojima se loše gospodari. 92
McKinsey‘s Svjetska anketa mišljenja ulagača, 2002. 93
„Iznad brojki – Korporativno upravljanje: Implikacije za ulagače― (Beyond the numbers – Corporate Governance:
Implications for Investors), Grandmont, Renato; Grant, Gavin; Silva, Flavia; Deutsche Bank, 1. travnja 2004. – Studija na
500 poduzeća prema S&P pokazala je da su poduzeća sa snaţnim ili poboljšanim korporativnim upravljanjem bolje
poslovala od onih sa slabim ili narušenim praksama u korporativnom upravljanju za oko 19% u razdoblju od dvije godine. 94
„Korporativno upravljanje i cijene kapitala― (Corporate Governance and Equity Prices); Gompers, Paul; Ishii, Joy;
Metrick, Andrew; Quarterly Journal of Economics 118(1), veljača 2003., 107-155. 95
Toolkit 2, ―Developing Corporate Governance Codes of Best Practice‖ (Razvoj kodeksa najbolje prakse u korporativnom
upravljanju), svezak 1, modul 1, Svjetski forum o korporativnom upravljanju, Grupa Svjetske banke, 2005. 96
Izvješće o poštivanju standarda i kodeksa; Procjena korporativnog upravljanja, Hrvatska, Grupa Svjetske banke, lipanj
2007. 97
―The Law and Economics of Self-Dealing‖ (Zakon i ekonomija poslovanja sa samim sobom), Simeon Djankov, Rafael La
Porta, Florencio Lopez-de-Silanes, Andrei Shleifer, 13. studenoga 2006. 98
Profil Republike Hrvatske, Doing Business 2009, preuzeto s: www.doingbusiness.org 99
Vidi dodatak 1. za cjelovitu rang listu u području zaštite ulagača prema DB’08
109
način ispravljanja takve situacije jest mogućnost da manjinski dioničar zatraţi da drţavni inspektor ispita takvu
transakciju. Ako se utvrdi da je osoba na izvršnoj funkciji uistinu kriva, maksimalna kazna s kojom se suočava je
samo povrat imovinske koristi ostvarene iz takve transakcije. Prema slovu zakona, na osobu na izvršnoj funkciji
ne moţe se primijeniti novčana ili zatvorska kazna. Dakle, manjinski dioničar u Hrvatskoj bio bi bespomoćan
pred „poslovanjem sa samim sobom―, budući da sredstva za privatno ili javno utuţivanje praktički ne postoje.
5.55 Hrvatska je pokrenula reformu svog okvira korporativnog upravljanja ugraĊivanjem revidiranih
Naĉela korporativnog upravljanja OECD-a u svoje nacionalno zakonodavstvo. Nakon objavljivanja
revidiranih načela OECD-a 2004. godine, EU i njezine zemlje članice zdruţeno su uloţile trud za ugraĎivanje
istih u svoje nacionalno zakonodavstvo. Hrvatska je slijedila taj put te u značajnoj mjeri 2003. godine uvela
izmjene i dopune u svoj Zakon o trgovačkim društvima (ZTD), koji se temelji na njemačkom i austrijskom
zakonu o trgovačkim društvima, a 2006. godine i u Zakon o trţištu vrijednosnih papira (ZTVP). U travnju 2007,
Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA) zajedno sa Zagrebačkom burzom izdala je Kodeks
korporativnog upravljanja kojega se moraju pridrţavati sva javna poduzeća (osim onih izlistanih na paralelnom
trţištu100
)101
. Zbog tih je promjena došlo do poboljšanja zakonskog okvira RH u području korporativnog
upravljanja, a usklaĎivanje s pravnom stečevinom EU na pravom je putu102
. MeĎutim, i dalje postoje neka
odstupanja koja je potrebno riješiti radi postizanja pune usuglašenosti s Lamfalussy Direktivama103
, a time i s
Načelima korporativnog upravljanja OECD-a.
5.56 UtvrĊeno je da se produktivnost povećava intenzivijim korištenjem usluga vanjskih revizora u
hrvatskim trgovaĉkim društvima. Obznanjivanje podataka i transparentnost u pogledu poslovanja trgovačkog
društva jedno je od šest glavnih područja obuhvaćenih Načelima korporativnog upravljanja OECD-a, koja
predstavljaju meĎunarodno usporedno mjerilo u pogledu dobrih praksi korporativnog upravljanja. Prema načelu
VC, godišnju reviziju treba obavljati neovisan, stručan i kvalificirani revizor u svrhu davanja vanjskog i
objektivnog stručnog revizorskog mišljenja upravi i dioničarima da financijska izvješća pošteno predstavljaju
financijski poloţaj i poslovanje trgovačkog društva u svim bitnim elementima. Escribano-Guaschova
ekonometrijska analiza iz ovoga izvješća (poglavlje 4.) pokazuje da je povećanje od 1% broja trgovačkih
društava koja posluju u Hrvatskoj kojima godišnja izvješća provjerava i certificira vanjski revizor povezano s
povećanjem agregatne i prosječne produktivnosti od 0,115%.
5.57 Velikoj većini trgovaĉkih društava koja posluju u Hrvatskoj vanjski revizori ne pregledavaju i ne
certificiraju njihova financijska izvješća na godišnjoj osnovi. Premda su u posljednje dvije godine doneseni
novi zakoni o računovodstvu i reviziji kako bi se osiguralo da trgovačka društva poštuju MeĎunarodne standarde
financijskog izvješćivanja (IFRS), provedba ovih pravila bila je prilično slaba. Dalmacija je jedina regija u
zemlji u kojoj je više od 50% intervjuiranih trgovačkih društava izjavilo da je 2006. fiskalne godine vanjski
revizor provjerio i certificirao njihova financijska izvješća. Slavonija te Zagreb i okolica regije su na drugom,
odnosno trećem mjestu po korištenju vanjskih revizora. U Slavoniji to iznosi 45,6%, a u Zagrebu i okolici
43,2%. Lika i Banovina su regija koja je u ovome području bila najslabija, gdje su vanjski revizori provjeravali
financijska izvješća u svega 22,4% trgovačkih društava koje je intervjuirala Svjetska banka.
100
Zagrebačka burza ima 457 vrijednosnica ukupne vrijednosti od 337 milijardi HRK100
koje su izlistane u pet segmenata:
sluţbeno trţište, kotacija ZIF-ova, redovito trţište, trţište JDD-a i paralelno (ili slobodno) trţište. Trgovačka društva
izlistana u prva četiri segmenta moraju provesti novousvojeni kodeks korporativnog upravljanja po principu „usuglasi ili
obrazloţi―. Društva u segmentu paralelnog trţišta ne moraju usuglašavati svoje poslovanje s ZTVP-om, propisima HANFA-
e ili s novim kodeksom korporativnog upravljanja. 101
Hrvatska narodna banka (HNB) koja provodi postupak usuglašavanja sa Zakonom o kreditnim institucijama iz 2008.
godine takoĎer je u postupku izrade kodeksa korporativnog upravljanja za banke koje nisu izlistane na Zagrebačkoj burzi. 102
Izvješće o napretku RH za 2007. godinu, Radni dokument osoblja Komisije, Komisija Europskih zajednica, Bruxelles, 6.
studenoga 2007., stranice 29.-30. 103
Lamfalussy Direktive nuţan su dio Akcijskog plana financijskih usluga Komisije. One uključuju Direktivu o zlouporabi
trţišta, Direktivu o prospektu i Direktivu o transparentnosti.
110
Prikaz 5.22 Postotak društava ĉija je financijska izvješća potvrdio vanjski revizor 2006., prema vrsti i regiji
Izvor: Hrvatska, ICS 2007
5.58 Privatna trgovaĉka društva i izvoznici obiĉno intenzivnije koriste usluge vanjskih revizora.
Analizirajući podatke prema podjeli vlasništva, moguće je zaključiti da privatna trgovačka društva imaju bolju
infrastrukturu korporativnog upravljanja nego što je to slučaj s društvima koja ne koriste revizore, budući da je u
prosječno 39% privatnih trgovačkih
društava vanjski revizor potvrdio
njihova financijska izvješća, dok je
svega 10% javnih poduzeća to
učinilo. U Lici i Banovini vanjski
revizor potvrdio je financijska
izvješća u 100% intervjuiranih
privatnih trgovačkih društava, dok
je svega 22,3% svih javnih
trgovačkih društava poslovalo u
skladu s ovim načelom zdravog
korporativnog upravljanja. Jedan
faktor objašnjenja moţe se naći u
činjenici da uz nepotpuno
restrukturiranje gospodarstva javna
se poduzeća suočavaju s manje
ograničenja s obzirom na
dostupnost sredstava financiranja
nego privatna poduzeća, pa nisu pod pritiskom da izvrše reformu svog korporativnog upravljanja kao što je to
slučaj s njihovim pandanima iz privatnoga sektora. Zanimljivo je takoĎer zapaziti da više od 50% izvoznika
104
U prikazu 5.2 usporeĎuje se povjerenje intervjuiranih trgovačkih društava sa sjedištem u Hrvatskoj i ostatku regije ECA u
pravni sustav u 1999., 2002. i 2005. godini. Podaci potječu iz odgovora rukovoditelja društava na upitnik BEEPS za 1999.,
2002. i 2005. godinu. Sve su zemlje regije ECA sudjelovale u anketi BEEPS 1999., 2002. i 2005. godine, dok 1999. godine
trgovačka društva iz Srbije i Crne Gore nisu sudjelovala u anketi. Na prikazu 5.3 procjenjuje se omjer u kojemu se
rukovoditelji društava slaţu ili ne slaţu sa sljedećom tvrdnjom: „Imam povjerenja da će pravni sustav podrţati moj ugovor i
vlasnička prava u poslovnim sporovima.― Društva su dobila raspon mogućih odgovora na ljestvici od 1 do 6, što odgovara
različitim razinama neslaganja ili slaganja s gornjom izjavom, s time da više vrijednosti označavaju veći stupanj slaganja.
Mjere koje se prikazuju na slici predstavljaju prosjeke prema zemljama svih trgovačkih društava koja su odgovorila na ovo
pitanje, neovisno o tome je li neko trgovačko društvo koristilo sudove u prošlim poslovnim sporovima ili ne.
Prikaz 5.23: Povjerenje u hrvatski pravni sustav u razdoblju 1996.-2005.
3.733.95
3.11 3.04
0.00
1.00
2.00
3.00
4.00
5.00
6.00
1996 1999 2002 2005
Croatia
ECA region
Izvor: Svjetska banka, BEEPS 1999, 2002, 2005
104
87.8
66.7
65.0
100
1.6
9.1
42.9
37.2
45.5
22.3
41.9
60.5
0.0 100.0
Zagreb i okolica
Sjeverna Hrvatska
Slavonija
Lika i Banovina
Istra iHrvatsko Primorje
Dalmacija
javna privatna
20.0
16.7
44.5
6.8
36.3
55.4
61.4
67.1
53.1
60.2
41.3
46.4
0.0 100.0
Zagreb i okolica
Sjeverna Hrvatska
Lika i Banovina
Dalmacija
Slavonija
Neizvoz Izvoz
Istra i Hrvatsko Primorje
111
angaţiraja usluge vanjskog revizora, gotovo dvostruko češće nego neizvoznici u šest regija Hrvatske, uz
naglašenu razliku u Lici i Banovini te u sjevernoj Hrvatskoj.
5.59 Vlasniĉka struktura te podrijetlo ulagaĉa ne predstavljaju znaĉajne odrednice u poštivanju
zahtjeva prema IFRS-u. Mala razlika postoji meĎu trgovačkim društvima s jedim vlasnikom, bio vlasnik
drţava ili pojedinac, i društava s više vlasnika kada je riječ o korištenju vanjskih revizora. Jedina iznimka
zabiljeţena je u Dalmaciji gdje je 2006. godine vanjski revizor provjeravao financijska izvješća u 82,6%
trgovačkih društava koja imaju više od jednog vlasnika, što je gotovo dvostruko više u usporedbi s trgovačkim
društvima s jednim vlasnikom. Nadalje, mala je razlika izmeĎu trgovačkih društava u domaćem, odnosno
inozemnom vlasništvu ako se promatra na razini drţave. MeĎutim, postoji naglašena razlika na regionalnoj
razini, osobito u slučaju Dalmacije i Slavonije, u kojim područjima je 100% trgovačkih društava u inozemnom
vlasništvu dalo 2006. godine provjeriti svoja financijska izvješća, u usporedbi sa svega 52,8% (Dalmacija),
odnosno 45,3% (Slavonija) trgovačkih društava u domaćem vlasništvu.
Provedba ugovora
5.60 Što se Hrvatska sve više integrira u svjetsko gospodarstvo, sve je vaţnije inozemne trgovinske subjekte i ulagaĉe uvjeriti u pouzdanost i rentabilnost provedbe ugovora. Za to je poglavito potrebno
funkcionalno pravosuĎe, budući da mehanizmi provedbe privatnih ugovora postoje „pod sjenom zakona―105
te
ovise o snazi formalnih institucija da bi ih privatni sektor morao uspješno upotrijebiti. Stvaranje jasnih,
djelotvornih i provedivih zakona i pravnih institucija i dalje ostaje jedan od glavnih izazova s kojima se Hrvatska
suočava u svojim nastojanjima glede promicanja ulaganja i rasta.
5.61 MeĊunarodno gledano, postoje mehanizmi za provedbu privatnih i javnih ugovora Zdrav
nacionalni sustav za provedbu ugovora mora sadrţavati mješavinu jednih i drugih. Privatni mehanizmi
uključuju relacijsko ugovaranje na temelju uzajamnog povjerenja, samo-provedbu kroz ponovljene transakcije,
provedbu trećih strana na temelju ugleda, alternativne mehanizme za rješavanje sporova i privatnu zaštitu
trgovačkih društava. Provedbu javnih ugovora obavljaju sudovi, koji predstavljaju krajnju instancu (velika
većina ugovora i vlasničkih sporova rješava se neformalno106
dijelom i zbog toga što opravdana prijetnja
podizanjem sudske tuţbe odvraća od povrede ugovornih obveza).
5.62 Reforma pravosuĊa u Hrvatskoj i dalje je jedno od prioritetnih pitanja na kojem treba poraditi u svrhu ispunjavanja zahtjeva za pristupanje EU
107. Tijekom 1990-ih godina hrvatski je pravosudni sustav
patio od problema, kao što su nedovoljna neovisnost, manjak kadrova i neučinkovitost. Zbog toga hrvatska
trgovačka društva nisu imala povjerenja da će pravosuĎe podrţati njihove ugovore i vlasnička prava u
sporovima. Reforme pravnoga sustava, kroz izraţenije koordinirana nastojanja Vlade od 2004. godine te uslijed
usvajanja Akcijskog plana za provedbu Strategije reforme pravosuĎa iz 2005. godine, pridonijele su povećanju
razine povjerenja u pravni sustav. MeĎutim, provedba ugovora u Hrvatskoj i dalje je teţa nego u zemljama iz
skupine EU-27. Hrvatska se nalazi na 44. mjestu u izvješću Doing Business prema pokazatelju Provedbe
ugovora, iza Njemačke (9. mjesto), MaĎarske (12. mjesto), Austrije (13. mjesto) i Rumunjske (31. mjesto).
5.63 Vrhovni sud u prosincu 2006. godine usvojio je Kodeks sudaĉke etike s namjerom unaprjeĊivanja
nepristranosti i profesionalnosti sudaca. Etički kodeks drţavnih odvjetnika usvojen je u veljači 2008. godine.
Ostvaren je izvjestan napredak u provedbi okvira prijavljivanja imovine sudaca, drţavnih odvjetnika i zamjenika
drţavnih odvjetnika kada je u svibnju 2007. godine usvojen Pravilnik o sadrţaju i načinu prijavljivanja
imovine108
.
105
Avinash Dixit, ―Evaluating recipes for development success‖ (Procjena recepata razvojnoga uspjeha), The World Bank
Research Observer, sv. 22, br.2, jesen 2007. 106
Stefka Slavova, ―Resolving Business Disputes in South Eastern Europe: the Role of the Courts‖ in ―Building Market
Institutions in South Eastern Europe Comparative Prospects for Investment and Private Sector Development‖, („Rješavanje
poslovnih sporova u jugoistočnoj Europi: Uloga sudova“ u „Izgradnji tržišnih institucija u jugoistočnoj Europi, Usporedni
izgledi za ulaganja i razvitak privatnog sektora“) Svjetska banka, 2004. 107
Europska komisija, Izvješće o napretku RH za 2007. godinu, 6. studenoga 2007. 108
Vidi prethodnu fusnotu.
112
5.64 Hrvatski pravosudni sustav smatra se izrazito neučinkovitim. Trenutno stanje u sudstvu obiljeţeno je
velikim brojem predmeta koji su se nagomilali prethodnih godina (887.000 predmeta 2008. godine, od čega je
bilo 307.000 prekršajnih predmeta). Trajanje sudskih postupaka uvelike se smatra jednim od temeljnih i
najznačajnijih simptoma krize u hrvatskom pravosuĎu. Za rješavanje jednostavnog spora zbog neplaćanja
potrebno je odraditi ukupno 38 postupaka i utrošiti 561, što premašuje prosjeke zemalja OECD-a i Europe i
Središnje Azije. Vrijeme suĎenja i donošenja presude traje ukupno 354 dana. Sustav sudstva pravovremenim
smatra samo 3,6% trgovačkih društava (što predstavlja malo poboljšanje u odnosu na 2002. godinu).
Tablica 5.5: Provedba ugovora 2007. godine
Regija, skupina ili gospodarstvo Postupci (broj) Trajanje (dani)
Trošak (postotak
traţbine)
Hrvatska 38 561 13,8
Europa i Središnja Azija(ECA) 36 425 23,4
OECD 31 463 18,9
Izvor: Doing Business 2009, Pokazatelj provedbe ugovora, www.doingbusiness.org
5.65 MeĊu kljuĉnim izvorima neuĉinkovitosti i nagomilanih predmeta na sudovima nalazile su se i neparniĉne funkcijama koje su dobili suci. MeĎu njima su i upis zemljišta i prava vlasništva, voĎenje registra
trgovačkih društava, izvršenje presuda, nadzor izbora, istrage u kaznenim postupcima i obrada neosporenih
predmeta nasljeĎivanja. Nedavni projekti, kao što su e-Gruntovnica, e-Katastar, e-Sudski registar i e-Ovrha te
reforme kaznenih postupaka te usvajanje Zakona o nasljeĎivanju osigurali su da se ove zadaće sada gotovo u
potpunosti sa sudaca prenesu na druge stručnjake.
5.66 Daljnji razlog nagomilavanja predmeta jest nepostojanje sustava za upravljanje predmetima.
Prikladno oblikovan sustav za upravljanje predmetima omogućuje praćenje predmeta i upravljanje predmetima u
sudskom dnevnom redu od trenutka podnošenja zahtjeva do konačne odluke. Ubrzavanjem analize radnog
opterećenja sudova moţe se pomoći u predviĎanju trendova i strateškom planiranju. Time se takoĎer omogućuje
mjerenje poslovne uspješnosti sudaca i nasumična dodjela predmeta sucima, čime se povećava njihova
uspješnost i integritet. Premda postoje planovi za uvoĎenje integriranog sustava za upravljanje predmetima
(Integrated Case Management System - ICMS) u cijeloj zemlji, do sada je sustav ICMS usvojen samo u nekoliko
sudova koji sudjeluju u pilotskom testnom uzorku. Sustav upravljanja dokumentacijom, e-arhiviranje i sustav za
upravljačko izvješćivanje trenutno ne postoje109
. U meĎuvremenu se nastavlja preraspodjela predmeta s
preopterećenih sudova na manje sudove koji nisu uvijek iskorišteni u svom punom kapacitetu, što se nadopunjuje
i privremenim premještanjem sudaca s manje opterećenih sudova na preopterećene sudove.
5.67 Priljev novih predmeta i dalje je velik, što pridonosi daljnjem povećanju broja nagomilanih
predmeta. Drţava se upušta u parnične postupke čak i kada postoje male šanse za uspjeh. Stranke zlorabe
pravila postupanja kako bi odgodile donošenje konačne odluke i provedbu iste, dok suci u maloj mjeri koriste
postojeće mogućnosti kontroliranja broja saslušanja i trajanja postupaka. Često ne kaţnjavaju zlouporabe
stranaka i njihovih odvjetnika110
. Premda postoji, sud za male traţbine ne funkcionira111
.
5.68 Nedostatak obveznog trajnog struĉnog usavršavanja za suce, drţavne odvjetnike, pravosudne
savjetnike i vjeţbenike takoĎer je bio jedan od uzroka nagomilavanja predmeta u okolnostima u kojima postojeći
stručnjaci nisu bili dovoljno upućeni u pravila kojima se vodi funkcioniranje slobodnog trţišnog gospodarstva.
To se takoĎer smatralo uzrokom nedosljednosti u primjeni i tumačenju zakona. Premda je Pravosudna akademija
uspostavljena u oţujku 2004. godine upravo radi ispravljanja ove manjkavosti, ista tek sada postaje prikladno
kadrovski ekipirana, nakon donošenja višegodišnje strategije uz nuţan proračun za ispunjavanje uloge
Akademije.
5.69 Premda su troškovi provedbe ugovora u Hrvatskoj priliĉno niski prema meĊunarodnim
standardima, mali broj trgovaĉkih društava smatra da si to moţe priuštiti. Rješavanje spora zbog
109
Svjetska banka, Projektni informacijski dokument, Projekt reforme pravosuĎa, oţujak 2007., TTL Irina Kichigina 110
Europska komisija, Izvješće o napretku RH za 2007. godinu, 6. studenoga 2007. 111
Svjetska banka, Gospodarski memorandum za RH, srpanj 2003.
113
neplaćanja u Hrvatskoj jeftinije je nego u zemljama iz skupine EU-27, EU-15 ili regijama Europe i Središnje
Azije, pa čak i nego u susjednim zemljama (osim u MaĎarskoj). Ukupni trošak rješavanja spora prosječno iznosi
13,8% traţbine. Visoke odvjetničke naknade i dalje predstavljaju najveću prepreku pristupu pravosuĎu u
Hrvatskoj. Svega 12,4% trgovačkih društava obično smatra da si moţe priuštiti rješavanje poslovnog spora preko
sudova.
5.70 Izvršenje presuda i dalje predstavlja pravi izazov za hrvatsko pravosuĊe. Premda je najveće
smanjenje do sada ostvareno s obzirom na nagomilane predmete ovrha, izvršenje presuda i dalje čini 25% svih
otvorenih predmeta112
, a oni predstavljaju glavni problem na 93% sudova113
. Svega 14,8% trgovačkih društava
smatra da je sudstvo u stanju provesti svoje odluke u rješavanju poslovnih sporova, što je polovica u odnosu na
njihove njemačke pandane. Čak sami sudovi i neki dijelovi drţavni uprave ne izvršavaju pravovremeno odluke
viših sudova114
. Nadalje, trenutka praksa odgaĎa provedbu dok se ne iskoriste svi pravni lijekovi115
protivno
odredbama Ovršnoga zakona prema kojima se odluka sudaca o plaćanju ili neposrednom poduzimanju radnji ima
izvršiti odmah po donošenju takve odluke. Hrvatska trenutno ne koristi posebne ovršne sluţbenike s javim
ovlastima. Za razliku od toga, nakon što je Makedonija uvela privatne ovrhovitelje došlo je do povećanja stope
provedbe sudskih presuda i do smanjenja prosječnog vremena potrebnog za izvršenje presude s 90 na 60 dana u
razdoblju od 2006. do 2007. godine116
.
Alternativni mehanizmi rješavanja sporova
5.71 Ne trebaju se svi sporovi rješavati na sudu. Kada je riječ o meĎunarodnoj sceni, trgovačka društva
mogu odabrati alternativne mehanizme rješavanja spora. Alternativno rješavanje sporova (ARD) krovni je izraz
za različite postupke, a dvije glavna vrste su arbitraţa i medijacija (poznata i pod nazivom mirenje). ARD
predstavlja svaki postupak „osim sudskog postupka koji provodi sudac pred sudom (odnosno parnicu), u kojem
sudjeluje jedna neutralna strana u svrhu pomaganja u rješavanju predmeta spora―117
. Mehanizmi ARD-a
oblikovani su kao nadopuna, ali ne i nadomjestak sustava sudstva. Ovaj postupak moţe dovesti do ranog i brzog
rješenja sporova i time omogućiti gospodarskim zastupnicima zaobilaţenje sudstva koje je zapelo s velikim
brojem nagomilanih otvorenih predmeta. Time se moţe smanjiti broj nagomilanih sudskih predmeta i pomoći u
eliminiranju korupcije zaobilaţenjem diskreditiranih ili korumpiranih sudova118
. (Strane u nekim slučajevima
mogu odabrati postupak ARD-a zajedno s parnicom i provoditi oba postupka usporedo dok ne riješe ili povuku
spor, odnosno dok ne dobiju sudsku presudu ili obvezujuću ARD presudu. ARD je koristan i djelotvoran.)
5.72 Arbitraţa je popularnija u Hrvatskoj nego u zemljama ĉlanicama EU. Arbitraţa predstavlja
postupak rješavanja spora koji je dobrovoljan, obvezujući i proceduralno manje formalan od parnice u kojemu
donositelj odluke kojega odabere jedna strana, koji obično vlada specijaliziranim stručnim znanjima, donosi
odluku o predmetu poslovnoga spora. Stranke su obvezne prihvatiti i poštovati sporazum na temelju odluke treće
strane. U Hrvatskoj je arbitraţa dobrovoljna i obavlja se u skladu s postupcima modela prema UNCITRAL-u.
Hrvatska je takoĎer potpisnica glavnih meĎunarodnih konvencija kojima se ureĎuje uzajamno prihvaćanje i
provedba inozemne arbitraţe. Poslovni subjekti u sporu mogu pristupiti Stalnom izabranom sudištu pri Hrvatskoj
gospodarskoj komori koja postoji od 1965. godine119
u svrhu ishoĎenja arbitraţne presude. Mogu se obratiti i
Hrvatskoj obrtničkoj komori i drugim udruţenjima u području ADR-a. Prosječno su u razdoblju od 2002. do
2005. godine hrvatska trgovačka društva izvijestila da su bila uključena u 5 predmeta kao tuţitelj i u 1,7
predmeta kao tuţenik koji su bili pokrenuti pred graĎanskim ili komercijalnim arbitraţnim sudom. Brojčani
112
http://www.buyusa.gov/croatia/en/investmentclimatestatement.html 113
Europska komisija, Izvješće o napretku RH za 2006. godinu, 8. studenoga 2006. 114
Europska komisija, Izvješće o napretku RH za 2006. godinu, 8. studenoga 2006. 115
http://www.buyusa.gov/croatia/en/investmentclimatestatement.html 116
Svjetska banka, Doing Business 2008, www.doingbusiness.org 117
Grupa svjetske banke, Odjel za male i srednje poduzetnike, ―Alternative Dispute Resolution Manual: Implementing
Commercial Mediation‖ (Priručnik za alternativno rješavanje sporova: ProvoĎenje komercijalne medijacije), studeni 2006.,
http://rru.worldbank.org/Documents/Toolkits/adr/adr_fulltoolkit.pdf 118
Grupa svjetske banke, Odjel za male i srednje poduzetnike, ―Alternative Dispute Resolution Manual: Implementing
Commercial Mediation‖ (Priručnik za alternativno rješavanje sporova: ProvoĎenje komercijalne medijacije), studeni 2006,
http://rru.worldbank.org/Documents/Toolkits/adr/adr_fulltoolkit.pdf 119
http://www2.hgk.hr/en/about_cce.asp?izbor=pac
114
podaci za Hrvatsku znatno su veći od onih koji se odnose na Njemačku, Portugal i Grčku, vjerojatno zbog
ozbiljno velikog broja nagomilanih predmeta u sudstvu.
5.73 Broj centara za medijaciju povećava se. Medijacija je fleksibilan, općenito dobrovoljan, neobvezujući
postupak rješavanja sporova u kojemu neutralna treća strana (medijator) pomaţe postići dobrovoljnu,
pregovorima utvrĎenu nagodbu meĎu dvoje ili više sudionika spora u njihovu sporu. Medijator ne moţe prisiliti
ostale strane na prihvaćanje ikakvoga dogovora, a samo su strane u sporu te koje se mogu meĎusobno dogovoriti
u pogledu izvjesnoga ishoda. Nakon što se strane dogovore u vezi s rješenjem, vezane su ugovornim obvezama.
U Hrvatskoj je medijacija predviĎena u Zakonu o mirenju. Trgovački sud u Zagrebu uspostavio je učinkovitu
strukturu sudske medijacije, koju je Ministarstvo pravosuĎa naknadno repliciralo u svim općinskim i trgovačkim
sudovima te za sve graĎanske predmete120
. Osim toga, postoji i Centar za mirenje Hrvatske gospodarske komore,
koji takoĎer osigurava druge postupke ADR-a u rješavanju sporova121
, a postoji od 2002. godine. MeĎutim,
hrvatski gospodarski subjekti još uvijek nisu u potpunosti upoznati s institutom mirenja, unatoč svojim mnogim
pozitivnim značajkama, pa i dalje ima prostora za opseţnije iskorištavanje ovoga instituta122
.
Trgovinske usluge
5.74 Nedovoljna svijest o standardima i zahtjevima kvalitete predstavlja smetnju izvozu. Vaţnost
zadovoljavanja zahtjeva u pogledu kvalitete i standarda zemalja uvoznica od presudne je vaţnosti za razvoj
izvozne stručnosti. Prema istraţivanjima, 10-postotno povećanje broja dijeljenih standarda unaprjeĎuje
bilateralnu trgovinu za tri posto. Standardi pomaţu u smanjenju troškova informiranja koje bi, primjerice, snosili
mali i srednji poduzetnici u potrazi za načinom plasiranja svojih proizvoda na inozemnim trţištima. Dosadašnja
realizacija Hrvatske u ovome području ostavlja mnogo prostora za poboljšanje. Prvo, u usporedbi s manje od
9000 hrvatskih standarda koji se temelje na regionalnim i meĎunarodnim standardima, Rumunjska ima oko
20.000, a Bugarska oko 18.000 takvih standarda. Drugo, u nekoliko slučajeva u kojima su u Hrvatskoj
transponirani usklaĎeni europski standardi, nisu uklonjeni stariji tehnički koji se temelje na bivšim
jugoslavenskim standardima koje su propisala ministarstva (oko 9.000), čime se stvara dvojni sustav standarda.
Nepoznavanje europskih standarda predstavlja smetnju plasmanu proizvoda na europskim trţištima. Naša analiza
na razini društava potvrĎuje kako je najvjerojatnije da će proizvode izvoziti ona hrvatska trgovačka društva koja
su unaprijedila svoje proizvode (radi zadovoljavanja viših standarda).
5.75 Tehniĉka infrastruktura za procjenu zadovoljavanja standarda i dalje je slaba. Da bi Hrvatska
mogla djelotvorno konkurirati na svjetskom trţištu, mora demonstrirati da njezini proizvodi i usluge
zadovoljavaju meĎunarodne standarde. Hrvatskoj je za takvo što potrebna čvrsta mreţa instrumenata vezanih uz
standarde, uključujući pristup standardima i tehničkim propisima, mjeriteljstvo, ispitivanje, procjenu kvalitete,
certificiranje i akreditiranje (elementi koji tvore komponente nacionalne infrastrukture za osiguranje kvalitete).
Unatoč značajnom napretku koji je nedavno ostvare, hrvatski nacionalni sustav kvalitete i standarda nije na
razini europskih i meĎunarodnih normi. Zastarjeli tehnički propisi, od kojih mnogi datiraju još iz razdoblja
Jugoslavije, sprječavaju proizvoĎače u usvajanju suvremenih tehnologija iz inozemstva te u zadovoljavanju
zahtjeva svjetskih kupaca. U onim područjima u kojima su standardi i tehnički propisi usklaĎeni sa zahtjevima
EU postoji odstupanje izmeĎu politika i provedbe. Nacionalne institucije za normizaciju, mjeriteljstvo i
akreditiranje raspolaţu ograničenim tehničkim i administrativnim kapacitetima. Osim toga, premda u Hrvatskoj
postoji konkurentno trţište za certificiranje kojime dominiraju inozemne multinacionalne kompanije, nije jasno
raspolaţe li mreţa neovisnih laboratorija za ispitivanje i kalibriranje kapacitetima za zadovoljavanje potreba
hrvatskog privatnoga sektora u pogledu domaćeg trţišta, odnosno trţišta EU.
5.76 Nove institucije za osiguranje kvalitete i normizaciju u Hrvatskoj u relativnoj su izolaciji na regionalnoj i meĊunarodnoj razini. Ova nedovoljna integracija hrvatskih institucija za normizaciju,
akreditiranje i mjeriteljstvo s relevantnim meĎunarodnim i regionalnim tijelima stvara tehničke prepreke
trgovini. MeĎunarodna i regionalna integracija različitih nacionalnih tijela za infrastrukturu kvalitete moţe
ublaţiti ove prepreke i dovesti do izbjegavanja multipliciranja normi, ispitivanja i akreditacija meĎu drţavama.
120
Europska komisija, Izvješće o napretku RH za 2007. godinu, 6. studenoga 2007. 121
http://hgk.biznet.hr/hgk/tekst.php?page=tekst&id=245 122
Europska komisija, Izvješće o napretku RH za 2007. godinu, 6. studenoga 2007.
115
Ujedno moţe omogućiti zemljama članicama upliv u oblikovanje normi. Integraciju mogu postići i nacionalna
normizacijska tijela primjerice, na meĎunarodnoj razini, članstvom u organizaciji ISO te na regionalnoj razini
članstvom u CEN-u123
i CENLEC-u124
. Hrvatski sustav kvalitete i normi manje je integriran u usporedbi s
Turskom ili Rumunjskom. Iako je hrvatski nacionalni zavod za normizaciju član meĎunarodnih tijela, kao što su
ISO125
i IEC,126
on ipak malo doprinosi meĎunarodnoj normizaciji. Kao tek pridruženi član tijela CEN
Europskog odbora za normizaciju, Hrvatska ne moţe sudjelovati u razvoju regionalnih normi koje mora usvojiti
u svrhu zadovoljavanja zahtjeva pravne stečevine EU. U području akreditiranja, Hrvatska nije članica IAF-a127
niti punopravna članica ILAC-a128
, što su dvije glavne meĎunarodne akreditacijske organizacije. Članstvom u
ovim organizacijama unaprjeĎuju se izgledi akreditacijske agencije u stjecanju meĎunarodnog kredibiliteta. Da
bi se akreditacijska tijela pridruţila IAF-u ili ILAC-u, moraju dokazati da posluju prema visokim meĎunarodnim
standardima u područjima koja obuhvaćaju poslovanje, sustave upravljanja kvalitetom, kadrove i opremu. U
području mjeriteljstva, Hrvatska je pridruţeni član CGPM-a129
ali nije potpisnica Konvencije Metre, glavnog
diplomatskog sporazuma u području mjeriteljstva.
Tablica 5.6: MeĎunarodna i regionalna integracija hrvatska nacionalne infrastrukture kvalitete
Norme Akreditacija Mjeriteljstvo
ISO CEN IAF-
MLA
ILAC-
MRA EA-MLA
CIPM-
MRA EUROMET WELMEC
Bugarska da da ne ne djel. da da da
Hrvatska da pridruţeni ne ne ne da da pridruţeni
Poljska da da da da da da da da
Rumunjska da da ne da djel. da da da
Turska da da ne da djel. da da pridruţeni
UK da da da da da da da da
Izvor: Razrada osoblja
Upoznatost s inozemnim tržištima
5.77 Upoznatost s inozemnim trţištima vaţna je za povećanje izvoza. Uspješan izvoz često zahtjeva
znanje o inozemnim trţištima. MeĎutim, troškovi traţenja radi upoznavanja s nepoznatim trţištima visoki su za
pojedinačna trgovačka društva, u mnogim slučajevima obeshrabrujući za male i srednje poduzetnike. Pruţanje
usluga ispitivanja trţišta koje pomaţu izvoznicima: ostvarivanje kontakta s kupcima i ulazak u distribucijske i
maloprodajne lance na inozemnim trţištima pomaţu u smanjenju ovih troškova, budući da se troškovi traţenja
dijele meĎu većim brojem trgovačkih društava. Dakle, mnoga uspješna izvoznička gospodarstva (Hong Kong,
Singapur, Irska, Turska) nude usluge kojima pomaţu trgovačkim društvima ulazak na nova trţišta na koja inače
moţda ne bi bila u mogućnosti prodrijeti.
5.78 Hrvatska trgovaĉka društva ograniĉena su nedostatnim informacijama o inozemnim trţištima. Naša analiza potvrĎuje da je za trgovačka društva u Hrvatskoj koja su koristila Internet za stupanje u kontakt s
dobavljačima i kupcima (naznaka veće svjetske vidljivosti i marketinga) bilo vjerojatnije da će prodrijeti na
izvozna trţišta u odnosu na ona koja nisu tako postupila, što ukazuje na vaţnost marketinških usluga za hrvatska
trgovačka društva. U jednoj značajnoj anketi koju je u Hrvatskoj meĎu 450 izvoznika provela udruga Hrvatski
izvoznici, „nedovoljne ili loše promidţbene aktivnosti― istaknute su kao jedna od glavnih prepreka izvozu.
Nadalje, meĎu nekih 160 tema od interesa prema onome što su naveli izvoznici, sposobnost ulaska na inozemna
trţišta svrstana je u sam vrh. Zapravo, seminari koje je nedavno odrţala udruga Hrvatski izvoznici o
„istraţivanju trţišta― i „uspješnom izvozu i ulasku na nova trţišta― bili su prebukirani, što ukazuje na
nezadovoljene potrebe meĎu hrvatskim izvoznicima, poglavito malim i srednjim poduzetnicima. Intervjui koji su
123
European Standards Organization (Europska organizacija za normizaciju) 124
European Committee for Electrotechnical Standardization (Europsko povjerenstvo za elektrotehničku normizaciju) 125
International Organization for Standardization (MeĎunarodna organizacija za normizaciju) 126
International Electrotechnical Commission (MeĎunarodno povjerenstvo za elektrotehničku normizaciju) 127
International Accreditation Forum (MeĎunarodni akreditacijski forum) 128
International Laboratory Accreditation Cooperation (MeĎunarodna suradnja za akreditaciju laboratorija) 129
Hrvatska je pridruţena članica Opće konferencije o normizaciji i mjeriteljstvu
116
obavljeni meĎu izvozničkim trgovačkim društvima u Hrvatskoj pokazuju slabost usluga gospodarske
diplomacije hrvatskih veleposlanstava u drugim zemljama, uključujući njihovu sposobnost pruţanja sektorskog
istraţivanja inozemnih trţišta, predstavljanje potencijalnim kupcima, itd. Trgovačka društva bila su mišljenja da
sluţbenici u ovim veleposlanstvima nisu vladali vještinama u pogledu pruţanja takvih usluga.
5.79 Prava intelektualnog vlasništva mogu stvoriti konkurentnu prednost na svjetskim trţištima. U
današnjem gospodarstvu pokretanom znanjem, posjedovanje prava intelektualnog vlasništva moţe predstavljati
snaţno sredstvo za zadrţavanje konkurentnosti u dinamičnoj poslovnoj klimi koja ujedno predstavlja izazov i
rizik. Patenti vlasnicima osiguravaju isključiva prava u sprječavanju drugih trgovačkih društava pri korištenju
patentiranih inovacija, čime se stvara prepreka za ulazak konkurencije na trţište u pogledu konkretne inovacije.
To trgovačkim društvima pomaţe zahvatiti trţišne niše koje sama mogu iskorištavati. Korištenjem patenata koje
je dodijelio Europski ured za patente kao usporedno mjerilo inovacijskih aktivnosti koje se odvijaju u zemlji,
Hrvatska se nalazi u povoljnom usporednom odnosu prema većini zemalja srednje i istočne Europe, osim u
odnosu na MaĎarsku, koja je znatno ispred većine zemalja srednje i istočne Europe po dodijeljenim patentima.
Broj patenata koje je dodijelio Europski ured za patente Hrvatskoj povećao se sa 7 koliko ih je bilo 2004. na 17 u
2006. godini, što je više od Bugarske i Rumunjske, jednako kao u Poljskoj i gdješto manje u odnosu na Sloveniju
i Češku Republiku. Unatoč svojim potencijalima, Hrvatska zaostaje za većinom navedenih zemalja s obzirom na
izvoz roba visoke i srednje tehnologije, što ukazuje na poteškoće s obzirom na komercijalizaciju inovacijskih
aktivnosti. Većina malih i srednjih poduzetnika često nije upućena u konkurentne prednosti imovine sa
zaštićenim pravom vlasništva, što ukazuje na potrebu za daljnjim obrazovanjem i promidţbom. Čak i kada su
svjesna koristi, mnoga trgovačka društva, a osobito mali i srednji poduzetnici, smatraju registraciju patenata
prilično skupom. Konačno, čak i kada se patenti uspješno registriraju iste je potrebno komercijalizirati. MeĎutim,
trţište rizičnoga kapitala u Hrvatskoj nedovoljno je razvijeno, što osobito za inovacijske inkubatore ograničava
prilike u pogledu plasiranja proizvoda na trţištu. Kasnije u ovome izvješću istraţujemo načine za povećanje
usvajanja tehnologije i inovacija.
Sektor logistike
5.80 Rast BDP-a i trgovine pratio je znaĉajan rast cestovnog prijevoza tereta u proteklih deset godina,
uz to da je meĊunarodni prijevoz predstavljao oko polovice ukupnog prijevoza tereta. Količina tereta
prevezena ţeljeznicom i cestovnim pravcima povećala se s 2,8 milijardi tona-km u 1997. godini preko 9,6
milijardi tona-km u 2002. godini i na 13,5
milijardi tona-km u 2006. godini. Izraţeno u
tonama, ove su se količine povećale s 56
milijuna tona u 2002. godini na 79 milijuna tona
u 2006. godini, u usporedbi sa 63 milijuna tona
koliko je taj prijevoz iznosio 1984, godine
(najveća vrijednost u prijeratnom razdoblju).
Takvo što pratila je izraţena promjena prijevoza
tereta sa ţeljezničkih na cestovne pravce, uz
76% tona-km i 81% tona prevezenih cestovnim
pravcima 2006. godine. MeĎutim, u oba načina
prijevoza došlo je do velikoga porasta u
posljednjih deset godina. MeĎunarodni prijevoz
tereta predstavljao je oko 48% ukupnog
cestovnog prometa izraţeno u tonama po km.
Oko 80% meĎunarodnog cestovnog prijevoza
tereta dobavljen je od vanjskih strana.
5.81 Luĉki promet takoĊer se stalno povećavao s razine od 18,6 milijuna tona koliko je iznosio 2002. godine na 26,3 milijuna tona 2006. godine, a potvrdio se i znaĉaj tranzitnog prometa. Oko 80% ovoga
prometa po svojoj je prirodi meĎunarodni. Osim krutih mineralnih goriva, nafte i naftnih proizvoda koji zajedno čine 74% tranzita, dominira tranzit rudama, ugljenom i metalopreraĎivačkim proizvodima. Tranzitni je promet
brzo rastao u proteklih deset godina (140%). Trendovi u 2007. i 2008. godini naznačuju ubrzavanje ovoga
trenda, budući da se ide naprijed s planovima povećanja proizvodnje čelika u Bosni i Hercegovini.
Prikaz 5.24:Trendovi u cestovnom i ţeljezničkom prometu
(2001=100)
90
100
110
120
130
140
150
160
170
180
2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007
Freight -Roads (ton-km)
Freight -Railways (ton-km)
Passenger -Railways (pass-km)
Registred passenger cars (number)
Road Traffic (vehicle-km)
Izvor: CROSTAT.
117
5.82 Ukupno poslovanje logistike u sektoru prometa u Hrvatskoj poboljšalo se u proteklim godinama,
ali još je u znaĉajnoj mjeri u odnosu na zemlje iz skupine EU-10. Godine 2007. Hrvatska se nalazila na 63.
mjestu meĎu 150 zemalja, odnosno ispod zemalja iz skupine EU-10 prema indeksu uspješnosti logistike130
, a
koji predstavlja kompozitni indeks uspješnosti poslovanja kojima se mjeri carina, infrastruktura, meĎunarodno
otpremništvo, kompetentnost logistike, domaći logistički troškovi, pravovremenost, slijed i praćenje. Ukupna
uspješnost logistike u Hrvatskoj (2,71) bolja je u odnosu na prosjek regije Europe i srednje Azije (2.59)131
, ali je
slabija u usporedbi s uspješnošću ostalih zemalja srednje razine dohotka, kao što su Slovačka Republika (2,92),
MaĎarska (3,15) ili Poljska (3,04), odnosno zemlje iz skupine EU-15, kao što su primjerice Njemačka (4,1) i
Austrija (4,06). Premda se čini da je Hrvatska u razumnoj mjeri konkurentna s obzirom na domaće logističke
troškove i pravovremenost, operateri u sektoru logistike ističu da se RH i dalje suočava s ograničenjima u smislu
kapaciteta u infrastrukturi, uslugama i graničnoj obradi u odnosu na zemlje iz skupine EU-10. U odnosu na druge
srednjoeuropske zemlje, u RH se nudi manje logističkih centara. Slijed i praćenje te logistička kompetentnost
ocijenjena je slabije nego što je to slučaj s konkurentima.
Tablica 5.7: Indeks uspješnosti logistike2007
(raspon 0-5 pri čemu je 5 najveća ocjena)
Izvor: LPI baza podataka Svjetske banke
5.83 Hrvatska ima opseţnu mreţu prijevozne infrastrukture. U RH se nalazi (a) oko 1.163 km autocesta,
27.000 km razvrstanih meĎugradskih prometnica i 22.000 km lokalnih cesta; te (b) 2.664 km ţeljezničke mreţe,
od čega su 250 km pruge s dva kolosijeka i 1.000 km pruge s elektropogonom. Osim cesta i pruga, prometna
infrastruktura takoĎer uključuje (a) velike meĎunarodne morske luke Rijeka i Ploče te sekundarne morske luke te
brojne riječne luke na 918 dm na Dunavu, Savi i Dravi te (b) sedam meĎunarodnih zračnih luka.
5.84 Ova se mreţa aktivno razvija, prije svega kroz ogroman program javnog financiranja. Mreţa
autocesta brzo se proširila s 455 km u 2002. godini na 1.160 km koliko ih je bilo 2007. godine, čime se RH
svrstava uz zemlje iz skupine EU-15. Od 2002. godine odvaja se oko četiri posto BDP-a godišnje na cestovni
program. Hrvatski je sabor 2008. godine odobrio Nacionalni program ţeljezničke infrastrukture vrijedan 18
milijardi HRK za sljedeće četverogodišnje razdoblje u svrhu nadgradnje svoje ţeljezničke mreţe. Vjerojatno je
130
„Izvješće o povezivanju radi konkuriranja― (Connect to Compete Report), Svjetska banka 2007. Indeks uspješnosti
logistike temelji se anketi operatora na terenu u cijelome svijetu (svjetski prijevoznici tereta i ţurni prijevoz tereta), koji daju
povratne informacije o tome koliko je logistika „prijateljski nastrojena―, odnosno prijemljiva u zemljama u kojima posluju i
zemljama s kojima trguju. Ispitanici kombiniraju dubinsko znanje o zemljama u kojima posluju s informiranom percepcijom
o drugim zemljama s kojima posluju te s iskustvom iz svjetskog logističkog okruţenja. 131
Raspon od 0 do 5, s time da je 5 najbolja ocjena.
Zemlja LPI Carina Infast. Međunar otpreme
Kompe. logisti.
Slijed i praćenj
Trošak domaće logistike
Pravovreem
Turska 3.15 3 2.94 3.07 3.29 3.27 2.71 3.38
MaĎarska 3.15 3 3.12 3.07 3.07 3 3 3.69
Slovenija 3.14 2.79 3.22 3.14 3.09 2.91 3.18 3.73
Češka Rep. 3.13 2.95 3 3.06 3 3.27 3.4 3.56
Poljska 3.04 2.88 2.69 2.92 3.04 3.12 3.23 3.59
Latvija 3.02 2.53 2.56 3.31 2.94 3.06 2.94 3.69
Estonija 2.95 2.75 2.91 2.85 3 2.84 3.29 3.35
Cipar 2.92 2.77 2.91 2.92 2.77 2.92 2.92 3.25
Slovačka 2.92 2.61 2.68 3.09 3 2.87 3.09 3.26
Rumunjska 2.91 2.6 2.73 3.2 2.86 2.86 2.62 3.18
Bugarska 2.87 2.47 2.47 2.79 2.86 3.14 2.91 3.56
Litva 2.78 2.64 2.3 3 2.7 2.6 3 3.4
2.71 2.36 2.5 2.69 2.83 2.46 3.08 3.45 Hrvatska
118
da će razina drţavnih subvencija, koje trenutno iznose 1,5% BDP-a, rasti do neodrţive razine od 2,3% u 2010.
godini, što je na visokoj razini u usporedbi sa susjednim zemljama. Trenutno se vode i rasprave o strategiji
riječnog prijevoza, koja uključuje plan ulaganja od 5,5 milijardi HRK. U lučkom je sektoru Hrvatska pokrenula
nekoliko velikih projekata za povećanje kapaciteta, posebno u Rijeci, Pločama i Zadru, koji su oblikovani na
temelju javno-privatnoga partnerstva. Hrvatska tijesno suraĎuje s Europskom komisijom (financiranje iz
programa IPA) radi unaprjeĎivanja ţeljezničkog koridora X i pripreme nadogradnje sustava prijevoza kopnenim
vodnim putovima te s meĎunarodnim financijskim institucijama na različitim prijevozničkim modelima.
Značajna su bila i ulaganja prijevozničkih operatera u opremu. U sektoru cestovnog prometa dodano je 53.000
teretnih vozila od 2002. godine u usporedbi s ukupnom flotom od 159.000. Nova pretovarna oprema, kao što su
mosne dizalice, nabavljene su u lukama. Istovremeno je kapacitet ţeljezničke flote smanjen za 11% tijekom
istoga razdoblja, budući da je došlo do opadanja prometa u odnosu na prijeratne razine.
5.85 Razvoj integrirane transportne infrastrukture i dalje je teţak zadatak u Hrvatskoj. Integrirane
usluge u koridoru trenutno nisu uspostavljene budući da su donedavno zbog prevelikih kapaciteta konektivnost i
intermodalnost predstavljali sekundarne prioritete. Ilustracije radi, industrija rasutih tereta smještena u Zenici
(Bosna i Hercegovina) koja uvoz obavlja preko Luke Ploče trebat će biti u interakciji s dvije ţeljezničke
kompanije, više graničnih agencija te s lučkim operatorom, i to bez integriranog komunikacijskog sustava meĎu
njima, za put kraći od 300 kilometara. Većinu će vremena teret leţati čekajući da ga preuzme sljedeći operater u
koridoru132
. Svaka nadogradnja kapaciteta samo će se djelomično koordinirati. Ova situacija u kontrastu je s
razinom integracije u zemljama kao što je Nizozemska, gdje su vremena tranzita i odreĎene teretne linije
uspostavljene za povezivanje s glavnim odredištima. Izravni konkurenti Hrvatske u Sloveniji aktivno rade na
partnerstvima s lukama i meĎunarodnim ţeljeznicama u svrhu optimiziranja koridorskih usluga za potrebe
središnje Europe. S obzirom na to da se u lukama dostiţu kontejnerski kapaciteti, prioritetna postaje podrška
rastu prometa i prihoda, uz dodavanje novih kapaciteta, odnosno izbjegavanje novih infrastrukturnih ulaganja
ispod optimalne razine. Premda se povezivost i drugi načini transporta spominju u većini ulagačkih programa u
sektoru prometa, njegova prava integracija u planiranju i operativnim planovima samo je djelomična i
ograničena, te nailazi na institucionalni otpor. Ipak, razmatranja ograničenja koja su obavili stručnjaci za
logistiku opetovano su identificirala intermodalne veze na razini luka kao uska grla da bi Hrvatska postala
relevantna u trgovinskoj logistici.
5.86 Uz trenutno nedovoljno razvijene konkurentne koridorske usluge, postoji vjerojatnost da hrvatski
ţeljezniĉki teretni prijevoz izgubi svoje trţište na kojem se generiraju najveći prihodi pred konkurencijom. Za konkurentnost na kratkim udaljenostima potrebna je integracija. Nakon otvaranja hrvatske
ţeljezničke mreţe konkurenciji, ovi će se koridori, koji predstavljaju glavni generator neto prihoda za ţeljeznice,
suočiti s najvišom razinom konkurencije koju će pruţiti dobro organizirani europski komercijalni operatori.
Samo dobro integrirani davatelji usluga moći će djelotvorno konkurirati.
5.87 Trenutne politike odreĊivanja cijena infrastrukture u sektoru ţeljeznica i luka rezultira time da Hrvatska subvencionira susjedne zemlje. Načela povrata troškova trenutno se ne primjenjuju u lukama ili
ţeljeznicama. Premda se iz tereta plaća pruţanje ţeljezničkih prometnih usluga, ovo pokriće uključuje samo
doprinos za operativne troškove. Naknade za korištenje tračnica prema procjenama pokrivaju samo 25%
operativnih troškova tračnica i nikakve kapitalne troškove, uz to da je trenutna naknada za korištenje tračnica
iznosila 2007. godine 0,14 EUR po teretnom vlaku-km, što je značajno manje od razine koja se primjenjuje u
zemljama EU. Budući da se od ţeljezničkog teretnog prijevoza ostvaruje 78% korisničkih prihoda, ovaj bi
segment mogao igrati veliku ulogu u unaprjeĎivanju odrţivosti ţeljeznica, ako se prioritet dade ulaganjima
prema komercijalnom načelu. Slično je i u lučkom poslovanju, pri čemu su luke nastojale zadrţati konkurentnost
maksimalno ograničavajući povećanje tarifa. Premda je ovaj pristup adekvatan za ponovno stjecanje trţišnog
udjela u kratkoročnom razdoblju, njime se ipak ne ostvaruju neophodni povrati u svrhu stalnog moderniziranja
luka u dugoročnom razdoblju. Shvaćajući ovu problematiku, vode se pregovori o novim koncesijama na osnovi
132
Uzastopne faze prijevoza tereta prikazuju se za prijevoz koksa do Zenice u sljedećem grafikonu. Ovaj alat omogućuje
identificiranje ključnih uskih grla i potencijal za uštede vremena. To je ilustrirano vremenskom razlikom izmeĎu iscrtane i
pune linije.
119
povrata troškova. Uspostavljanje ravnopravnih uvjeta natjecanja meĎu lukama sve je vaţnije pri utvrĎivanju
takvih naknada.
5.88 Razvijaju se znaĉajna povećanja luĉkih kapaciteta, ali će oni biti realizirani kasno u odnosu na
potrebe trţišta, što zahtjeva dodatna povećanja uĉinkovitosti. Odstupanja izmeĎu ugraĎenih kapaciteta i
prognozirane potraţnje značajna su u prijevozu rasutih tereta (Ploče) i kontejnerskom prijevozu (Rijeka, Ploče).
Luka Rijeka već osjeća poteškoće zbog predugog leţanja općeg tereta, drvene i kamene graĎe, koje je dijelom
nastalo zbog niske tarife skladištenja. U Pločama su lučki kontejnerski kapaciteti i kapaciteti za rasute terete
blizu maksimalne iskorištenosti i dok se u pogon ne stave novi objekti lučki razmještaj i oprema praktički će
kočiti povećanje produktivnosti. Premda se odreĎena poboljšanja mogu ostvariti u poslovanju, potrebni su
dodatni fizički kapaciteti. Trenutno se u lučkom sektoru predviĎa proširivanje četiriju terminala: (i) prvi
kontejnerski terminal u Pločama, (ii) novi terminal za rasute terete u Pločama, (iii) proširivanje kontejnerskog
terminala Brajdica u Rijeci i (iv) novi kontejnerski terminal Zagreb u Rijeci. Gradnja ovih novih kapaciteta
pokrit će neke od najakutnijih jazova u lučkoj infrastrukturi te će značajno povećati razine produktivnosti, ali će
se realizirati s dvije godine zakašnjenja u usporedbi s predviĎenim rastom prometa. U meĎuvremenu potrebno je
istraţiti sve operativne mogućnosti za optimiziranje koridorskih tijekova skraćivanjem vremena leţanja tereta u
lukama, nabavljanjem dodatne utovarno-pretovarne opreme, osiguravanjem „dry port― terminala u kojima se
osiguravaju dodatni skladišni prostori na otvorenom za Rijeku (veza prema Škrljevu i Kukuljanevu) te
optimizirana vremena koridorske isporuke.
5.89 Premda je u tijeku ambiciozni program razvoja infrastrukture, njegov je fiskalni uĉinak vrlo
velik, pa bi Hrvatska izvukla korist iz intenzivnijeg sudjelovanja privatnoga sektora u infrastrukturi.133
Potrebe u smislu uklanjanja preostalih prometnih uskih grla značajne su posebno u cestovnom prometu
(dovršenje autoceste na koridoru Vb), ţeljezničkom prometu (oko 40% ţeljezničke poveznice od Rijeke do
maĎarske granice koja je u lošem je stanju, a 222 km ima uska grla u području Zagreba134
), lukama,
multimodalnom i riječkom prometu. Projekti iz infrastrukturnih programa uključuju raspon projekata s razumno
dobrim povratima te odreĎeni broj skupih projekata koji još nisu potvrĎeni analizom troškova u odnosu na
koristi. Konkretno, uzimajući u obzir da su prihodi iz redovnog poslovanja trgovačkog društva za ţeljezničku
infrastrukturu dosegli 2007. godine razinu od 352 milijuna HRK u usporedbi s 1,4 milijarde HRK troškova iz
redovnog poslovanja, odreĎivanje prioriteta u programu ulaganja vrijednom 18 milijardi HRK zahtijeva paţljivu
analizu alternativnih rješenja kako bi se izbjeglo stvaranje obveza koje će se protegnuti na sljedećih 50 godina.
Budući da različita nadleţna tijela upravljaju pojedinim područjima, ovaj bi proces izvukao korist iz holističkoga
pristupa odreĎivanju prioriteta u svim područjima prijevoza kroz integrirano planiranje.
5.90 Uz oĉekivano pridruţivanje Europskoj uniji, Hrvatska ima potencijala za znaĉajno unaprjeĊenje svoje trgovinske logistike i proširivanje usluga trgovinske logistike na susjedne zemlje. Hrvatska moţe
ostvariti ovaj cilj povećanjem svoje konkurentnosti kao tranzitne zemlje i prilagoĎavanjem svojih politika kako
bi osigurala da tranzitni promet daje značajan doprinos razvoju zemlje. To će pak dozvoliti stvaranje
konkurentnih logističkih usluga, što predstavlja glavni preduvjet gospodarskog rasta i konkurentnosti. Kako
takav pristup po prirodi spada pod sferu nastojanja privatnoga sektora i inovacija, javljanje takvih konkurentnih
usluga tranzitnoga prijevoza u Hrvatskoj zahtijeva podrobno praćenje sljedećih aspekata, i to sa stajališta politika
i institucionalnog stajališta: (i) optimiziranje svih načina prijevoza na temelju koridora, (ii) odrţivi financijski
okvir za svaki način teretnog prijevoza i (iii) optimizirani razvoj dodatnih kapaciteta, s fokusom na trţišnu
potraţnju. Hrvatske su vlasti za sada pokrenule aktivnosti u mnogim sljedećim područjima, a rezultati se
predviĎaju u budućnosti.
B. OSLOBAĐANJE HRVATSKOG INOVACIJSKOG POTENCIJALA
5.91 Uz Lisabonsku agendu kojiom se postavljaju ambiciozni ciljevi pretvaranja EU u „najkonkurentnije i najdinamiĉnije gospodarstvo temeljeno na znanju u svijetu, sposobno ostvarivati
odrţivi gospodarski rast s većim brojem i boljim radnim mjestima te uz veću socijalnu koheziju, politike koje
133
Detaljna analiza nalazi se u Analizi javnih financija – Svjetska banka (veljača 2008.) 134
Plan razvoja osnovne regionalne prometne mreţe jugoistočne Europe – petogodišnji plan za razdoblje od 2008. do 2012.
(listopad 2007.)
120
pruţaju podršku inovacijama i konkretno aktivnostima istraţivanja i razvoja dobivaju svoj zamah u EU.
Transformiranje znanja u povećanje produktivnosti i inovacije, koji predstavljaju glavni izvor rasta, zapravo nije
neka novost u hrvatskoj povijesti. Hrvatski inovatori i istraţivački zavodi izgradili su svjetski ugled te – uz
proces pristupanja EU koji je na dobrome putu – aktivno suraĎuju sa svojim europskim partnerima. Baza znanja
u Hrvatskoj, dakle, predstavlja potencijalni izvor rasta.
5.92 U ovome izvješću procjenjuje se da bi Hrvatska razumnim povećanjem omjera istraţivanja i
razvoja prema BDP-u s trenutne razine od 1,0% na 3% mogla potencijalno povećati svoj dohodak za oko 6% 2025. godine (8,2% do 2040. godine). Prama izvješću utvrĎuje se da istraţivanje i razvoj predstavlja drugi
najveći faktor doprinosa povećanju BDP-a meĎu pet razmatranih ciljeva prema Lisabonskoj agendi (nakon većeg
zapošljavanja).135
Izvješće takoĎer utvrĎuje da bi povećanje razine patentiranja u Hrvatskoj na tri četvrtine
distribucijskog raspona patenata iz uzorka usporednih zemalja (Hrvatska se trenutno nalazi malo ispod
vrijednosti medijana u uzorku zemalja uključenih u regresiju) moglo dovesti do povećanja realnog dohotka po
glavi stanovnika za 0,27-1,23%.136
Dakle, pitanje je: Kako Hrvatska moţe osloboditi svoju bazu znanja za
ubrzavanje rasta?
Uspješnost u podruĉju inovacija
5.93 Ukupna uspješnost Hrvatske u podruju inovacija zaostaje za prosjekom EU te je dodatno opadala. Nedavno je Europska komisija
objavila pregled ostvarenja zemalja
članica EU, zemalja kandidatkinja
Hrvatske i Turske i usporednih zemalja
uključujući Island, Norvešku, Švicarsku,
Izrael, Australiju i Sjedinjene Američke
Drţave. Uspješnost u području inovacija
izračunava se na temelju 25 pokazatelja
koji obuhvaćaju pet dimenzija inovacija.
Pokretači inovacija mjere strukturne
okolnosti potrebne za inovacijski
potencijal, stvaranje znanja mjeri
ulaganja u aktivnosti istraţivanja i razvoja
inovacije i poduzetništvo mjeri nastojanja
u pogledu inovacija na razini trgovačkih
društava, aplikacije mjere uspješnost
iskazanu u pogledu radnih i poslovnih
aktivnosti i njihovu dodanu vrijednost u
inovacijskim sektorima i intelektualno
vlasništvo mjeri rezultate ostvarene u
smislu uspješnog generiranja znanja
(know-how). U obzir su uzeti rezultati iz
posljednjih pet godina. Hrvatska je smještena u skupinu zemalja koje „hvataju priključak― te su im rezultati
značajno ispod prosjeka zemalja EU, a Hrvatska je jedina zemlja u toj skupini u kojoj s vremenom nije došlo do
povećanja rezultata prema prosjeku EU. Saţetak indeksa inovacija za Hrvatsku u 2007. godini iznosi 0,23 od 1,
koji rezultat je veći samo od onoga u Rumunjskoj (0,19), Latviji (0,18) i Turskoj (0,08).
5.94 Hrvatska trgovaĉka društva proizvode malo patenata. Patenti koje je Hrvatskim podnositeljima
zahtjeva dodijelio Američki ured za patente i robne marke (USPTO) znatno su ispod prosjeka EU te ispod razine
regionalnih usporednih zemalja, kao što su Slovenija i Poljska. Podaci ICS-a za Hrvatsku pokazuju da je u
protekle tri godine samo šest posto trgovačkih društava iz uzorka prijavilo patente. Ako se napravi raščlamba
prema gospodarskim granama, utvrĎuje se da je sedam posto trgovačkih društava u sektoru proizvodnje i četiri
posto trgovačkih društava u usluţnom sektoru prijavilo patente. Ukupno 29% velikih trgovačkih društava
135
Lejour i drugi. (2008.). Gospodarski učinci lisabonskih ciljeva na RH. Dokument korišten za potrebe ovoga izvješća. 136
Vidi svezak II. za podrobnosti o regresijama rasta.
Prikaz 5.25: Indeks inovacija za 2007.
Izvor: 2007 Europski inovacijski semafor (European Innovation Scoreboard).
121
prijavilo je patente, dok svega dva posto malih trgovačkih društava prijavljuje patente. Nadalje, izvoznička su
društva prijavila veći broj patenata, uz to da je 17% izvozničkih društava prijavilo patent u protekle tri godine, u
odnosu na jedan posto neizvozničkih trgovačkih društava. Prema tome, izvoznička trgovačka društva
poduzimaju intenzivnije inovacijske aktivnosti nego što je to slučaj meĎu neizvoznicima.
5.95 Premda Hrvatska generira manje meĊunarodnih patenata, ĉini se da je kvaliteta hrvatskih
patenata veća nego u susjednim zemljama, što je razvidno iz rezultata u pogledu licenciranja u Hrvatskoj.
Primici od meĎunarodnih licenčnih ugovora odraţavaju ugovorne prijenose tehnologije drugim zemljama te
predstavljaju mjeru sposobnosti zemlje u pogledu komercijaliziranja nove tehnologije u inozemstvu. Ujedno
predstavljaju mjeru vrijednosti hrvatskog intelektualnog vlasništva prema globalom trţištu. Plaćanje licenčnih
naknada i tantijema iz Hrvatske veća su nego u većini drugih usporedih zemalja iz regije u odnosu na
stanovništvo. Zapravo, razina plaćanja tantijema ista je kao i u Maleziji.
Prikaz 5.26: Licenciranje i plaćanje tantijema per capita (USD)
1
10
100
1000
2000 2001 2002 2003 2004 2005lice
nsi
ng
& r
oy
alt
y p
ay
men
ts p
er c
ap
ita
(U
S$
)
United Kingdom
Korea, Rep.
Slovenia
Malaysia
Croatia
Estonia
Bulgaria
Romania
Turkey
Izvor: Svjetska banka, WDI, 2007
5.96 Hrvatska je neuĉinkovita u pretvaranju ulaganja u istraţivanje i razvoj u rezultate koje je
moguće patentirati. Hrvatska troši više na istraţivanje i razvoj po glavi stanovnika nego druge zemlje sličnih
razina dohotka, ali i dalje pokazuje niţe razine aktivnosti u smislu patenata. To sugerira da nacionalni inovacijski
sustav moţda nije učinkovit u pogledu komercijaliziranja istraţivanja i razvoja. Dakle, niski izdaci za
istraţivanje i razvoj ne predstavljaju jedino usko grlo za povećanje inovacija u Hrvatskoj.
122
Prikaz 5.27: Istraţivanje i razvoj/BDP prema BDP/Capita, 2004.
BelgiumNetherlands
Portugal
Finland
France
Italy
Austria
GreeceKazakhstan
LithuaniaUkraine
Slovakia
Russia
LatviaGeorgiaBelarus
Armenia
Ireland
Germany
CzechCroatia
Slovenia
Estonia
Turkey
UK
SpainHungary
Bulgaria
0.0
0.5
1.0
1.5
2.0
2.5
3.0
3.5
4.0
0 10,000 20,000 30,000 40,000 50,000
GDP/capita (PPP$)
R&
D/G
DP
(%
)
Izvor: Statistički podaci UNESCO-a u području znanosti i tehnologije
5.97 Hrvatski istraţivaĉko-razvojni paradoks proistjeĉe iz neodgovarajuće i zastarjele strukture
sektora istraţivanja i razvoja, koji je obiljeţen dominacijom javnog istraţivanja i razvoja u odnosu na
poslovni. Ulaganja u istraţivanje i razvoj (gotovo 1% BDP-a) tako su se pokazala nedostatnima da bi se
osigurala prikladna razina inovacijskih rezultata. Poslovno istraţivanje i razvoj čine svega 40% ukupnog
istraţivačkog-razvojnog rada, a ovaj je trend bio konstantan, za razliku od drugih zemalja EU u kojima se udio
privatnog istraţivanja i razvoja povećava. Poslovna ulaganja ne samo što čine mali udio u ukupnim rashodima za
istraţivanje i razvoj nego su koncentrirana u nekoliko multinacionalnih kompanija, a bilo bi potrebno daljnje
istraţivanje kako bi se utvrdio značaj za nacionalne istraţivačko-razvojne kapacitete. Bit će potrebno izgraditi
poslovno istraţivanje i razvoj restrukturiranjem sektora istraţivanja i razvoja.
Okvir 5.1: Mogu li istraţivaĉko-razvojni laboratoriji bivših poduzeća u drţavnom vlasništvu preţivjeti trţišni ispit?
Končar Institut za elektrotehniku (KIE) dioničko je društvo koje posluje kao istraţivački institut u potpunom vlasništvu holding grupe Končar –
Elektroindustrija d.d. (KONCAR). KIE je bio jedinica Končara za istraţivanje i razvoj od 1921. do 1991. godine. Glavne djelatnosti 13 laboratorija instituta odnose se na elektroniku, rotacijske strojeve, rad s električnim napravama, praćenje, konzalting i certificiranje proizvoda.
Institut je financijski neovisan od 1991. godine, premda i dalje spada pod Grupu Končar. Financijska neovisnost omogućuje KIE-u zadrţavanje cjelokupne
dobiti. Ukupno se 90% dobiti KIE-a reinvestira se u poslovne djelatnosti, a 10% se ulaţe u strateško dugoročno istraţivanje i razvoj.
Glavni kupci KIE-a uključuju trgovačka društva iz Grupe Končar i komunalna poduzeća u Hrvatskoj. Glavni konkurent na trţištu Institutu je Fakultet
elektrotehnike Sveučilišta u Zagrebu, koji nudi slične usluge. Na drţavne agencije otpada maleni dio prihoda KIE-a i u strukturi čine manje od jedan posto
prihoda od prodaje. Dobit KIE-a iznosila je milijun eura 2006. godine, što je 10% od ukupno ostvarenog prometa u istoj godini (10 milijuna EUR).
Nadzorne usluge (npr. tehnički nadzor autocesta) predstavljaju mali udio u ovim prihodima, ali se njima ostvaruju vrlo visoki povrati koji se zatim
reinvestiraju u aktivnosti istraţivanja i razvoja. Plaće zaposlenika ovise o rezultatima, a mjere se prema dodanoj vrijednosti, za razliku od mnogih drugih
instituta gdje razvoj karijere više ovisi o znanstvenim priznanjima i objavljenim radovima.
Izvor: Razrada osoblja
5.98 Odjeli za istraţivanje i razvoj nekada su bili dobro integrirani s proizvodnim djelatnostima u okviru poduzeća u drţavnom vlasništvu, ali su uglavnom nestali nakon privatizacije tih poduzeća. Postoji
nekoliko primjera uspješnog restrukturiranja istraţivačko-razvojnih laboratorija bivših poduzeća u drţavnom
vlasništvu prema novim trţišnim uvjetima (vidi okvir 5.1). Istovremeno poslovna ulaganja ne samo što čine mali
udio u ukupnom istraţivanju i razvoju nego su i koncentrirana u nekoliko multinacionalnih kompanija, s
relativno malim doprinosom poduzećima u lokalnom vlasništvu i zanemarivim sudjelovanjem malih i srednjih poduzetnika. Ipak, tijekom godina došlo je do razvoja odreĎenih niša komercijalnog istraţivanja, osobito u
sektoru softvera (vidi okvir 5.2). Politika znanosti i tehnologije za razdoblje 2006.-2010. za RH bavi se ovom
123
problematikom te postavlja ciljeve za povećavanje ulaganja privatnoga sektora s ciljem postizanja omjera 1:1
ulaganja privatnoga sektora u odnosu na javni do 2010. godine.
5.99 Multinacionalne kompanije u sektoru zdravstva (kliniĉka testiranja) i farmaceutskoj industriji
imali su relativno velike odjele za istraţivanje i razvoj u Hrvatskoj. U prošlosti su ova trgovačka društva
izvlačila koristi iz baze znanja i akademske izvrsnosti u RH u području biokemije i povezanim područjima.
MeĎutim, u proteklim su godinama nastojanja usmjerena prema postizanju ekonomije razmjera i smanjenja
troškova u istraţivanju i razvoju pokrenula preustroj sektora, a multinacionalne su kompanije istraţivačko-
razvojne aktivnosti koncentrirale u odabranim laboratorijima s jasnim prednostima u smislu troškovne
učinkovitosti. Smanjenje profitnih marţi u farmaceutskoj industriji dodatni su veliki čimbenik koji utječe na
istraţivanje i razvoj u RH.
Okvir 5.2: Privatno istraţivanje i razvoj u malim i srednjim poduzećima
InfoDom d.o.o. trgovačko je društvo radom orijentirano prema poslovnim procesima; reinţenjeringu i razvoju inteligentnih informacijskih rješenja i sustava
koji podrţavaju poslovanje poduzeća. Od osnivanja 1993. godine InfoDom je sudjelovao u vodećim informatičkim projektima u Hrvatskoj i osigurao većinu
informatičkih rješenja za potreba javnog sektora.
InfoDom ulaţe oko 30% svojih rashoda na istraţivanje i razvoj, a tehničko osoblje troši oko 25% svoga vremena na izobrazbu u poduzeću. Društvo je zadrţalo istraţivačku suradnju s akademskim institutima, osobito sa Sveučilištem u Zagrebu i Sveučilištem u Varaţdinu. Nadalje, intenzivno suraĎuje s
multinacionalnim poduzećima iz sektora informatike kao što su IBM, Microsoft i Oracle.
InfoDom je započeo s devetero zaposlenika iz akademskog sektora, a sada ima više od 90 zaposlenika te ostvaruje ukupne prihode od oko 50,5 milijuna HRK
(2007.) te je jedan od predvodnika u razvoju softvera u Hrvatskoj. Društvo trenutno izvozi u Slovačku i MaĎarsku te ima strategiju poslovnoga razvoja
usmjerenu prema regionalnom trţištu koje uključuje Srbiju, Bosnu i Hercegovinu te Crnu Goru.
Izvor: Razrada osoblja
5.100 Korisno bi bilo dodatno istraţiti prepreke širenju istraţivanja i razvoja u privatnom sektoru u
Hrvatskoj. Intervjui s voditeljima javnih programa kojima se pruţa podrška istraţivanju i razvoju privatnoga
sektora ukazuju na potencijalan nedostatak ponude projekata koji bi se mogli financirati. U izvješćima se
spominje da se broj prijava nije značajno povećao tijekom posljednjih godina, unatoč sustavnim nastojanjima
kanaliziranja svojih programa preko potencijalnih klijenata iz privatnoga sektora. Takvo što moţe biti povezano
s činjenicom da su takvi programi još uvijek novi, ali moţe biti i dokaz činjenice da osigurani poticaji nisu
dostatni s obzirom na rizike i prikladnost pitanja inherentnih za takvu djelatnost. Ipak, neki programi – kao što su
porezni poticaji za privatno istraţivanje i razvoj te program RAZUM Poslovnog inovacijskog centra Hrvatske
(Business Innovation Center of Croatia – BICRO) – mnogo su stariji i imaju veći broj korisnika. Treći mogući
razlog je ograničeni udio de novo trgovačkih društava u gospodarstvu (u odnosu na nekadašnja i postojeća
poduzeća u drţavnom vlasništvu) i ukupno nedovoljno korporativno restrukturiranje i trţišna dinamika u
Hrvatskoj. Kako to pokazuje ekonomska povijest, korporativno restrukturiranje i specijalizacija koju
podrazumijeva izraţeno su meĎusobno povezani s tehnološkim napretkom i inovacijama.
5.101 Premda su prosjeĉna ulaganja u istraţivanje i razvoj niska, više je inovativnih trgovaĉkih
društava u Hrvatskoj nego u usporednim zemljama. UvoĎenje novih proizvoda ili nadogradnja proizvoda
omogućuje trgovačkim društvima da mogu lakše odgovoriti na uvjete fluktuacija na trţištu, a ujedno predstavlja
ključ konkuriranja u svjetskom gospodarstvu. U Anketi ulagačke klime iz 2007. godine (ICS) inovacije na razini
trgovačkih društava mjere se uvoĎenjem novih proizvoda u posljednje tri godine poslovanja137
. Regresijska
analiza s podacima iz ICS-a pokazuje da su Hrvatska trgovačka društva uključena u inovacijske djelatnosti
produktivnija. Hrvatska su društva inovativnija u odnosu na većinu njihovih europskih pandana ako se u obzir
uzme njihov industrijski sektor. Uupno 68% hrvatskih proizvoĎačkih trgovačkih društava uvelo je nove ili
značajno poboljšane proizvode u protekle tri godine. Ovaj je podatak značajno veći od sljedeće najinovativnije
drţave, u kojoj se 50% trgovačkih društava bavi inovacijama (vidi prikaz 5.28). Usporedimo li ove podatke s
podacima o patentima o kojima je bilo riječi ranije, čini se da se hrvatska trgovačka društva obično bave
inovacijama koja su nova za društva, ali ne i za trţište. Dakle, hrvatska trgovačka društva smanjuju inovacijski
137
O podrobnostima ICS-a zasebno se raspravlja u poglavlju o Procjeni ulagačke klime. Ukupno su u uzorku bila 633
trgovačka društva.
124
jaz u odnosu na druge zemlje, ali ne pomicanjem nacionalnih tehnoloških granica nego uvoĎenjem za njih novih
proizvoda i procesa za koje nije potrebna zaštita prava intelektualnog vlasništva.
Prikaz 5.28: Inovacijska aktivnost u hrvatskim društvima
54.04
34.33
28.31
38.52
31.50
16.14
37.46
28.90
67.57
50.0047.50
50.29
38.60
46.05
40.1233.16
0.00
20.00
40.00
60.00
80.00C
roati
a
Bu
lgari
a
Est
on
ia
Irela
nd
Ro
man
ia
Slo
ven
ia
So
uth
Ko
rea
Tu
rkey
Overall Manufacturing
Napomena: Podaci za 2007. za Hrvatsku, za sve ostale zemlje podaci iz 2005.
Prikaz 5.1: Inovacijska aktivnosti prema statusu izvoznika Prikaz 5.30: Udio društava koja su uvela nove tehnologije u
posljednje tri godine
47.52
31.98
23.84
31.5228.25
9.79
34.90
25.75
69.16
45.28 44.68
63.39
26.92
52.27
39.68
46.30
0.00
20.00
40.00
60.00
80.00
Cro
atia
Bulg
ari
a
Esto
nia
Irela
nd
Rom
ania
Slo
venia
South
Kore
a
Turk
ey
Non Exporting Exporting
43.64
27.67
10.96
38.1241.51
30.51
41.38
31.31
16.24
29.15
46.88
40.67
57.89
35.90
55.43
47.89
0.00
20.00
40.00
60.00
80.00C
ro
ati
a
Bu
lgaria
Esto
nia
Irela
nd
Ro
man
ia
Slo
ven
ia
So
uth
Ko
rea
Tu
rk
ey
Overall Manufacturing
Napomena: Podaci za 2007. za Hrvatsku, za sve ostale zemlje podaci iz 2005
Izvor: ICS 2007; BEEPS 2005, ICS 2005.
5.102 Trgovaĉka društva u Hrvatskoj u velikoj mjeri usvajaju tehnologije. Time što trgovačka društva
usvajaju tehnologije moţe se pospješiti diversifikacija gospodarstva i mogu će se povećati povrati na ulaganja u
ljudski kapital. Povećanje konkurentnosti trgovačkoga društva na svjetskom trţištu u velikoj mjeri ovisi o
sposobnosti usvajanja novih tehnologija kako bi se društvo moglo nositi s promjenama u trţišnom okruţenju.
Nabavljanje nove opreme i softvera najjednostavniji je i najbrţi kanal za usvajanje tehnologije. Podaci iz Ankete
ulagačke klime (ICS) pokazuju da je 48% proizvoĎačkih društava u Hrvatskoj nabavilo nove tehnologije tijekom
protekle dvije godine. Hrvatska stoji bolje od mnogih drugih zemalja u regiji, a zaostaje samo za Slovenijom i
Irskom. Činjenicu da je Hrvatska ispred Juţne Koreje prema ovom pokazatelju treba shvatiti kao ohrabrujući
znak da RH hvata priključak s tehnološkim predvodnicima. MeĎutim, neizvoznička društva u Hrvatskoj
usporedno pribavljaju manje tehnoloških rješenja, vjerojatno zbog nepostojanja svjetskih konkurentskih
pritisaka. Udio izvozničkih trgovačkih društava koja uvode nove tehnologije gotovo je dvaput veći od udjela
društava koja ne izvoze. Razina usvajanja tehnologije takoĎer varira meĎu regijama (prikaz 5.17), s time da
125
Slavonija (19% društava koja uvode nove tehnologije) daleko zaostaje za regijama kao što su Zagreb (70%) i
sjeverna Hrvatska (73%).
Prikaz 5.31: Udio društava koja su uvela nove
tehnologije u posljednje tri godine (prema statusu
izvoznika)
Prikaz 5.2: Udio društava koja su uvela nove tehnologije u
posljednje tri godine (prema regiji)
65.56
34.14
0.00
20.00
40.00
60.00
80.00
no
nex
po
rter
ex
po
rter
19.14
30.6034.57
37.94
69.59 73.16
0.00
20.00
40.00
60.00
80.00
slav
on
ia
istr
a i
hrv
ats
ko
pri
mo
rje
lik
a i
ban
ov
ina
dalm
acij
a
zag
reb
an
d
surr
ou
nd
ing
s
no
rth
ern
cro
ati
a
Source: ICS 2007.
5.103 Otvorenost prema vanjskoj trgovini i ulaganjima od presudne je vaţnosti za proces usvajanja i širenja tehnologije. Trgovina, izravna strana ulaganja i licenciranje predstavljaju tri vaţna kanala za usvajanje
tehnologija iz inozemstva.138
Trgovinska otvorenost povećava konkurentski pritisak za lokalna društva te ih
izlaţe najboljim svjetskim praksama u području tehnologije i upravljanja. Usvajanje tehnologija iz inozemstva
jeftinije je, manje rizično i brţe nego razvijanje novih domaćih tehnologija. Kao tehnološki sljedbenik, Hrvatska
bi trebala nastojati pribaviti inozemnu tehnologiju iz višestrukih izvora, uz pomoć uvoza, izravnih stranih
ulaganja i licenciranja.
5.104 Hrvatska trgovaĉka društva uglavnom orijentirana prema svojim tradicionalnim trţištima bivše
Jugoslavije, a većina izvoza odnosi se na proizvedene robe. Veliki udio hrvatskih poduzeća, što se odnosi i na
male i srednje poduzetnike i na velika holding društva, okrenut je prema svojim tradicionalnim trţištima bivše
Jugoslavije, s time da su Bosna i Hercegovina te Slovenija dva glavna trgovinska partnera. Kako bivše
jugoslavenske republike naginju poslovanju dalje od tehnološke granice u odnosu na zemlje članice EU,
konkurentski pritisci u smislu usvajanja novih tehnologija i inovacija ostaju mali meĎu mnogim hrvatskim
trgovačkim društvima. MeĎutim, došlo je do maloga povećanja udjela hrvatskoga izvoza u EU nakon
potpisivanja različitih povlaštenih trgovinskih sporazuma te je došlo do pomaka s tekstila i drugih odjevnih
predmeta prema ostalim proizvedenim robama. Većina hrvatskoga izvoza odnosi se na proizvedene robe, s time
da su glavni proizvodi rafinirani naftni derivati, transportna oprema, brodovi i brodice, tekstil i odjevni predmeti
te prehrambeni proizvodi.
5.105 Postoji bliska veza izmeĊu izravnih stranih ulaganja i trgovine. Izravna strana ulaganja mogu
djelovati kao kanal za prijenos tehnologije kada ulagači uvode proizvodne i procesne tehnologije iz svojih
matičnih zemalja u svoje domaće podruţnice. Ne samo što se uvodi tehnologija u dotičnu podruţnicu, nego
učinak prelijevanja, uključujući veze unatrag i unaprijed, prenosi tehnologiju društvima u domaćem vlasništvu.
Neto priljevi izravnih stranih ulaganja kao postotak BDP-a u Hrvatskoj relativno su niski u odnosu na
meĎunarodne standarde. Ovi su se priljevi stalno povećavali od 1995. godine.
5.106 Većina priljeva izravnih stranih ulaganja rezultirala je iz privatizacije, a bilo je malo greenfield
ulaganja. Godine 2006. neto priljev izravnih stranih ulaganja gotovo se udvostručio kao postotak prema BDP-u
na razinu od 7,4%; ovaj rast uslijedio je uglavnom zbog izravnih ulaganja u kapital. Preuzimanje jedne
farmaceutske kompanije, dokapitalizacija nekih banaka u inozemnom vlasništvu i akvizicija dviju domaćih
138
Norme su daljnji bitan oblik usvajanja inozemnih tehnologija, a o njima se govori u poglavlju 4.
126
banaka značajno je pridonijelo ovome rastu139
. Na financijski sektor otpada najveći dio kumulativnih priljeva
izravnih stranih ulaganja (30%), nakon kojega slijedi proizvodnja (27%) te pošta i telekomunikacije (13%).
Privatna ulaganja u preraĎivačku i proizvodnu industriju ostala su relativno mala, s time da samo 10% izravnih
stranih ulaganja u proizvodnju predstavlja greenfield ulaganja. Hrvatski proizvoĎački sektor, premda predstavlja
značajnu silu u izvozu zemlje, izvlači male koristi od tehnološkog prelijevanja uslijed izravnih stranih ulaganja.
5.107 Nabavljanje tehnologije kroz licenciranje u Hrvatskoj hvata zamah. Budući da se licenciranje javlja
u vremenu dok je tehnologija još uvijek zaštićena patentom, licenciranje je pokazatelj korištenja relativno
napredne tehnologije. Postoje odreĎena ograničenja licenciranja kao načina prijenosa tehnologije. Licenciranje
obuhvaća samo standardizirani dio tehnologije te nema ţeljeni učinak na tehnološke sposobnosti bez prethodnog
akumuliranja podrobnoga znanja u trgovačkom društvu primatelju tehnologije. Nadalje, mali i srednji
poduzetnici nemaju načina za identificiranje i pregovaranje o sporazumima o suradnji s inozemnim
dobavljačima. Kao i u drugim zemljama, i u Hrvatskoj je licenciranje mehanizam prijenosa tehnologije
dostupniji u slučaju velikih društava. Tome je tako zbog toga što mali i srednji poduzetnici na raspolaganju imaju
manje sredstava za identificiranje i pregovaranje o sporazumima o suradnji s inozemnim dobavljačima
tehnologija.
Tablica 5.8: Primjena inozemnih licenciranih tehnologija u hrvatskim poduzećima
Mala Srednja Velika
Udio hrvatskih poduzeća koja primjenjuju
tehnologije licencirane od poduzeća u
stranom vlasništvu
20 % 22 % 33 %
Izvor: ICS 2007 5.108 Informacijska i komunikacijska tehnologija (ICT) igra znaĉajnu ulogu u pospješivanju inovacija i
apsorpciji tehnologije. Jedno je nedavno istraţivanje pokazalo da je tehnologija koja se nalazi u novim ICT
kapitalnim dobrima predstavljala primarni izvor rasta proizvodnje i produktivnosti u sektorima koji koriste
ICT140
.
5.109 Sredstva elektroniĉke komunikacije naširoko se koriste u hrvatskim trgovaĉkim društvima. Blizu
90% trgovačkih društava u Hrvatskoj svakodnevno koristi email, što je više nego u Juţnoj Koreji. To uključuje
korespondenciju emailom s dobavljačima i kupcima. Ukupno 61% zaposlenika koristi se emailom u usluţnom
sektoru, što je bitno više od 37% koliko ih se koristi u sektoru proizvodnje.
139
Izvješće EU o napretku, 2007. 140
Bassanini, A i Stefano Scarpetta Oxf Rev Econ Policy 2002; 18:324-344
127
Prikaz 5.33: Email za poslovnu uporabu Prikaz 5.3: Udio zaposlenika poduzeća koji redovno koriste
računala
90.52
63.67
95.89
86.43
65.00 65.1772.41
88.3791.48
77.42
88.65
93.7197.50 92.98
64.2065.03
0.00
20.00
40.00
60.00
80.00
100.00
120.00
Cro
atia
Bulg
ari
a
Esto
nia
Irela
nd
Rom
ania
Slo
venia
South
Kore
a
Turk
ey
Overall Manufacturing
44.3136.77
61.14
0.00
20.00
40.00
60.00
80.00
Ov
era
ll
Man
ufa
ctu
rin
g
Serv
ices
Izvor: ICS 2007. Napomena: Prikazuje se postotak društava koja koriste email za svakodnevne poslovne potrebe
5.110 Još uvijek postoje prepreke s obzirom na širenje e-trgovine u Hrvatskoj. Nacionalno vijeće za
konkurentnost (2005.)141
sugerira da većina trgovačkih društava u Hrvatskoj ima pozitivno mišljenje o
elektroničkoj trgovini, zbog toga što se njome značajno ubrzavaju procesi i smanjuju troškovi. MeĎutim, u
izvješću se sugerira da se glavne prepreke daljnjem razvoju e-trgovine u Hrvatskoj nalaze u tome što se preferira
osobna komunikacija, zatim nedovoljno prihvaćanje elektroničke trgovine u poslovnom okruţenju (meĎu
korisnicima, poslovnim partnerima, drţavnim institucijama) te nedovoljna obrazovanost i nedovoljno povjerenje
meĎu zaposlenicima s obzirom na nove tehnologije (otpor prema novim tehnologijama, strah od gubitka radnoga
mjesta, nedostatak inicijative).
Ljudski resursi te istraţivanje i razvoj
5.111 Ulaganja u ljudski kapital kroz obuku i više obrazovanje vaţan je korak prema postizanju veće
produktivnosti na razini trgovaĉkih društava u dugoroĉnijem razdoblju. Empirijska je analiza pokazala da
trgovačka društva moraju raspolagati kvalificiranom radnom snagom da bi se mogla baviti inovacijama.
Trgovačka društva mogu ostvariti povrate od obuke i obrazovanja kroz dva kanala, naime kroz interne i eksterne
kanale. Interno su društva na dobitku zbog povećanja produktivnosti rada vlastitih radnika. Eksterni dobici
ostvaruju trgovačka društva na temelju prelijevanja zbog njihove interakcije s kvalificiranom radnom snagom u
istoj regiji.
5.112 U Hrvatskoj je malo osobe koje stjeĉu diplome u programima znanosti i tehnologije. Manje od 6%
stanovništva Hrvatske ima fakultetsku diplomu u području znanosti ili tehnologije, što je manje od većine
zemalja u regiji, uključujući Bugarsku, otprilike je ista razina kao u Turskoj, a znatno manje od prosjeka EU koji
iznosi 13%. Nadalje, broj osoba koje diplomiraju u području znanosti i tehnologije ostao je konstantan, dok je u
drugim tranzicijskim zemljama porastao, kao što je slučaj u Bugarskoj, Češkoj Republici i Poljskoj. Manji broj
osoba koje u Hrvatskoj diplomiraju u području znanosti i tehnologije predstavlja manju ponudu naprednih
vještina za potrebe inovacija. Visoko inovativne zemlje poput Finske izvršile su značajna ulaganja u obrazovanje
području znanosti i tehnologije na sveučilišnoj razini. Finska sada ima preko trostruko više osoba s diplomama u
području znanosti i tehnologije nego Hrvatska. Jedna od glavnih prituţbi industrije jest to da osobama koje
diplomiraju na hrvatskim sveučilištima nedostaje praktične obuke kako bi postale produktivne u industriji. Zbog
toga diplomantima često trebaju dodatni tečajevi kako bi zadovoljili zahtjeve svog radnog mjesta.
141 Nacionalno vijeće za konkurentnost (2005.), „Preporuke za povećanje konkurentnosti RH u području informacijske i komunikacijske
tehnologije― .
128
5.113 Zapošljavanje u proizvodnji srednje/viske tehnologije, odnosno visokotehnološkim proizvodnjama
u Hrvatskoj niţe je u odnosu na ostale zemlje srednje i istoĉne Europe, kao što su Ĉeška Republika, MaĊarska, Poljska i Slovenija. Trgovačka društva koja posluju u sektoru srednje i visoke tehnologije imaju
značajne prilike za inovacije. Zapošljavanje u ovim gospodarskim granama takoĎer su naznaka potencijala za
hvatanje priključka, što je lakše ako su gospodarstva specijalizirana u tehnološki intenzivnim sektorima
(Radošević, 2003.). Niske razine zapošljavanja u ovim gospodarskim granama u Hrvatskoj mogu biti odraz
nedostatka potraţnje za zapošljavanjem u takvim gospodarskim granama zbog nedostatka tehnološki intenzivnih
industrija. Tehnološki sastav izvoza u Hrvatskoj takoĎer je niţi nego u većini zemalja srednje i istočne Europe.
5.114 Hrvatska posvećuje mali udio svoje radne snage za potrebe aktivnosti istraţivanja i razvoja, što je osobito sluĉaj u privatnom sektoru. Zaposlenici na poslovima istraţivanja i razvoja u privatnom sektoru
vjerojatnije će razviti korisnije inovacije, koje su pokretane trţišnom potraţnjom, nego što će to biti slučaj s
osobljem za istraţivanje i razvoj iz javnog sektora. Hrvatska je zauzela mjesto iza zemalja kao što su Slovenija
ili Estonija u pogledu razmjera radne snage uključene u istraţivanje i razvoj. Izgledi su tim manje povoljni ako
se ispita udio osoblja u istraţivanju i razvoju u poduzetničkom sektoru, budući da se samo 16% ukupnog broja
istraţivača nalazi u poslovnom sektoru. U Hrvatskoj najveći broj istraţivača radi u sektoru obrazovanja (42%) i
drţavnom sektoru (33%).
Prikaz 5.4: Ukupno osoblje za istraţivanje i razvoj kao udio u radnoj snazi 2004. godine
0%
10%
20%
30%
40%
50%
60%
70%
80%
90%
100%
So
uth
Ko
rea
Slo
ven
ia
Ro
man
ia
Sp
ain
Mal
aysi
a
Est
on
ia
Cro
atia
Tu
rkey
Bu
lgar
ia
secto
r s
ha
re o
f R
&D
em
plo
ym
en
t (%
fu
ll-t
ime
eq
uiv
ale
nt
perso
nn
el) Private non-profit
Higher education
Government
Business enterprise
Napomena: Podaci za 2004 upotrijebljeni za Rumunjsku, Španjolsku, Maleziju, Hrvatsku i Tursku, podaci za 2005.
upotrijebljeni za Južnu Koreju, Sloveniju, Estoniju i Bugarsku.Osoblje za istraživanje i razvoj brojeno kao ekvivalent s
punim radnim vremenom
Izvor: Statistički podaci UNESCO-a u području znanosti i tehnologije; WDI baza podataka Svjetske banke.
5.115 U svrhu rješavanja problematike nedostatka ljudskih resursa za potrebe inovacija, Vlada RH
uvodi odreĊene programe vezane uz dijasporu. Jedan od takvih programa jest „Jedinstvo uz pomoć fonda
znanja“, kojim upravlja MZOŠ i koji je oblikovan na način da pomaţe hrvatskim znanstvenicima u inozemstvu
vratiti se u Hrvatsku i/ili razviti istraţivačke aktivnosti u zemlji (ili s lokalnim istraţivačima). Cilj programa
odnosi se na financiranje projekata u izvedbi hrvatskih znanstvenika u Hrvatskoj i onih u inozemstvu kroz
konkurentno ocjenjivanje istraţivačkih i tehnoloških prijedloga. Većina partnera iz dijaspore su poduzetnici iz
SAD-a, Australije, Španjolske i Švedske.
Suradnja izmeĊu industrije i sektora istraţivanja
5.116 Jedna znaĉajna prepreka inovacijskoj uspješnosti u Hrvatskoj odnosi se na suradnju izmeĊu institucija za istraţivanje i razvoj, sveuĉilišta i privatnoga sektora. I poduzeća i istraţivači mogu izvući
koristi iz intenzivnije suradnje u području industrijskog istraţivanja. Veze izmeĎu industrije i istraţivačkoga
sektora meĎu najvaţnijim su komponentama inovacijskog sustava. Suradnjom s istraţivačima, trgovačka društva
mogu uvoditi inovativne proizvode kojima bi povećali svoju konkurentnost i otvorili nova trţišta. Kako
129
sugeriraju anegdotski dokazi, patentiranje i licenciranje, razvoj zajedničkih istraţivačkih projekata i učinak
prelijevanja sa znanstveno utemeljenih trgovačkih društava još uvijek predstavljaju novitete za istraţivačko-
razvojne institute u zemlji te za javna sveučilišta. Naprimjer, tek je 2007. godine Institut RuĎer Bošković, dobro
poznati javni istraţivački institut posvećen bazičnim prirodoslovnim istraţivanjima, počeo sustavno ulagati
napore u komercijaliziranje rezultata svojih istraţivanja, otvaranjem ureda za prijenos tehnologije u obliku
društva s ograničenom odgovornošću (RuĎer Inovacije d.o.o.). Brodarski Institut, pomorski institut bivše
Jugoslavije, institucija s dugogodišnjom poviješću tehnološkoga razvoja u brodograĎevnoj industriji, trenutno
nema osobito mnogo istraţivačkih ugovora s privatnim sektorom (oko 30% ukupnih prihoda). Statistička anketa
o inovacijskim aktivnostima u hrvatskim poduzećima koja je provedena 2004. godine dovela je do zaključka da
je više od polovice trgovačkih društava koja su uvela inovacije tijekom razdoblja od 2001. do 2003. godine malu
vaţnost pridala sveučilištima i istraţivačkim institutima kao potencijalnim izvorima informacija za potrebe
inovacija.
5.117 Nekoliko ĉimbenika ometa suradnju u podruĉju industrijskog istraţivanja u Hrvatskoj. MeĎu
različitim mogućim preprekama suradnji u području industrijskog istraţivanja nalazi se i manjak interesa
trgovačkih društava za ulaganje u istraţivanje i razvoj, a time i za sudnju s istraţivačima. Nadalje, postoji i
percepcija o nedovoljnoj motivaciji istraţivačke zajednice u pogledu angaţiranja aktivnosti intelektualnog
vlasništva, suradnje s industrijom pa čak i u pogledu osiguravanja istraţivačkih donacija koje podupire industrija
(Izvješće CARDS o pravima intelektualnog vlasništva, 2008.). Napretkom karijere znanstvenika i istraţivača u
Hrvatskoj u velikoj mjeri dominira broj radova koji su objavili pod svojim imenom. Time se ne stvara poticaj za
suradnju s privatnim sektorom, budući da se rezultati zajedničkog istraţivanja ne mogu ugraditi u objavljene
radove. Hrvatski su istraţivački takoĎer zabrinuti zbog nedovoljne akademske slobode, koju pokreću
kratkoročne potrebe trgovačkih društava za istraţivanjem. Istraţivači takoĎer smatraju da je potrebno mnogo
vremena za bi se odradio administrativni postupak identificiranja potencijalnog suradnika u industriji te da ih to
odvraća od njihova istraţivanja. Nadalje, trenutno pravno ureĎenje odnosa meĎu sveučilištima i profesorima ne
pospješuju konzultacije s poslovnim sektorom te generiranje i prijenos intelektualnog vlasništva izmeĎu
poslovnog i istraţivačkog sektora. Malo je istraţivačko-razvojnih instituta i sveučilišta koji imaju urede za
prijenos tehnologije kojima bi se smanjio ovaj razlog za zabrinutost. MZOŠ je takoĎer uveo darovnicu za zaštitu
prava intelektualnog vlasništvu namijenjenu istraţivačima kojima je potrebna financijska pomoć za zaštitu prava
intelektualnog vlasništva za njihove rezultate u zemlji i na meĎunarodnoj razini. Preferiraju se podnositelji
zahtjeva koji suraĎuju s dijasporom s ciljem privlačenja hrvatskih istraţivača u inozemstvu za obavljanje
istraţivanja u suradnji s domaćim istraţivačima.
5.118 Osiguravanje namjenskog, nekonkurentnog financiranja takoĊer obeshrabruje diversificiranje
prihoda, što je kljuĉni element motivacije za komercijalizaciju istraţivanja. Institucionalno financiranje i
dalje čini najveći dio istraţivačkog financiranja u institutima za istraţivanje i razvoj, a većinom se ne rasporeĎuje
prema mjerljivim kriterijima uspješnosti poslovanja. Konkurentno istraţivačko financiranje distribuira se u
malim fragmentima meĎu velikim brojem korisnika i istraţivačkih polja, što ograničava učinkovitost
financiranja u pogledu ostvarivanja rezultata, budući da je istraţivanje često „usitnjeno― po svojoj prirodi
(odnosno zahtijeva odreĎeni minimalni prag da bi bilo učinkovito). Nadalje, konkurentno financiranje
istraţivanja rasporeĎuju odjeli koji se bave kreiranjem politika u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa
(umjesto da to radi odreĎena provedbena agencija, što i jest najbolja praksa u zemljama OECD-a), što pak moţe
dovesti do bojazni glede transparentnosti i objektivnosti dodjeljivanja darovnica.
5.119 Pitanja vezana uz gospodarenje takoĊer mogu postati vaţnijima za uĉinkovito upravljanje
istraţivaĉkim institutima u Hrvatskoj nakon njihove centralizacije pod okriljem MZOŠ-a. Prema Zakonu o poticanju istraživanja i razvoja, MZOŠ je odgovoran za upravljanje i administraciju u javim institutima za
istraţivanje i razvoj.142
Zakonom se definiraju tri tijela koja upravljaju institutima: upravno vijeće, znanstveno
vijeće i ravnatelj instituta. Ministar znanosti, obrazovanja i športa imenuje članove svakog upravnog vijeća.
Ministar imenuje članove znanstvenog vijeća instituta, na prijedlog ministrova znanstvenoga vijeća (čije članove
takoĎer imenuje ministar). Znanstveno vijeće organizira stručnu procjenu projekata (s time da ministar ima
mogućnost donošenja konačne odluke o svakom pojedinom istraţivačkom projektu). Upraţnjena mjesta
142
Zakon o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti iz 1993. godine promijenio je status svih istraţivačkih instituta kojima su nekada upravljala sveučilišta u
„javne institute―, čime su isti potpali pod izravnu administraciju MZOŠ-a.
130
ravnatelja instituta javno se objavljuju, ali ministar donosi o tome konačnu odluku na prijedlog svog znanstvenog
vijeća i znanstvenoga vijeća instituta. Članove za rad u oba vijeća imenuje ministar.
5.120 Poslovni inkubatori i uredi za prijenos tehnologije (UPT) nalaze se u svojoj poĉetnoj fazi. Oni
predstavljaju ključne mehanizme za ubrzavanje osnivanja novih trgovačkih društava temeljenih na znanosti.
Postoji nekoliko samoprozvanih poslovnih inkubatora u Hrvatskoj, ali malo koji od njih dijeli slična obiljeţja s
takvim inkubatorima u SAD-u ili Europi, budući da su izraţenije orijentirani na pruţanje usluga vezane uz
nekretnine ili druge poslovne usluge male dodane vrijednosti. BICRO trenutno podupire osnivanje triju novih
inkubatora koji će slijediti meĎunarodne najbolje prakse te prekida javnu potporu inkubatorima koji postoje od
ranije. Ipak, neki od tih postojećih „kvazi-inkubatora― (npr. TERA) mogli bi imati veći trţišni potencijal ako se
reformiraju. Razvoj UPT-a kasni zbog nedostatka pravne integracije izmeĎu fakulteta koji tvore hrvatska
sveučilišta i posljedičnog vlasništva istih fakulteta nad stvorenim intelektualnim vlasništvom (na štetu
sveučilišta). Nedavno su sveučilišta u Zagrebu i Rijeci uspjela riješiti ovaj problem te su počela s
uspostavljanjem UPT-a.
5.121 U Hrvatskoj nedostaje riziĉnog kapitala u svrhu zatvaranja jaza izmeĊu istraţivanja i
komercijalizacije tehnologije, premda su sredstva financiranja raspoloţiva za bolje etablirana trgovaĉka
društva. Rizični kapital presudan je za financiranje osnivanja tehnologijskih poslovnih subjekata i njihovih
početnih faza u kojima se ostvaruju gubici. U fazi osnivanja, tehnologijska društva na raspolaganju imaju malo
drugih mogućnosti za financiranje svoga razvoja i aktivnosti komercijalizacije tehnologije. Tek kada ovakva
trgovačka društva postignu zrelost mogu se okrenuti prema ostvarivanju dobiti, javnoj emisiji dionica,
institucionalnim investitorima, bankovnim zajmovima i javnim donacijama ili subvencijama za financiranje
svoga poslovanja. Rizični je kapital koristan za inovativna osnivanja zbog toga što obično dolazi u kombinaciji s
pomoći u upravljanju inovacijama, što povećava šanse dosizanja faze komercijalizacije tehnologije. Rizični
kapital u osnovi ne postoji u Hrvatskoj, makar ne u takvoj mjeri da bi bio vidljiv za većinu nacionalnih igrača u
sustavu inovacija. Vlada pruţa podršku razvoju Fonda rizičnog kapitala kroz BICRO.
Gospodarenje nacionalnim inovacijskim sustavom
5.122 Općenito, politika tehnologije i inovacija još je usitnjena u Hrvatskoj, što rezultira u programima
s ciljevima koji se meĊusobno preklapaju i nedovoljnom racionalizacijom resursa. Ministarstvo znanosti,
obrazovanja i športa (MZOŠ) odgovorno je upravno tijelo za planiranje, financiranje i praćenje cjelokupnog
sustava znanosti i obrazovanja. Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva (MINGORP) takoĎer ima
programe, osobito za jačanje poslovno-industrijskih veza. MeĎutim, čini se da ova dva ministarstva ne
koordiniraju svoje politike i programe u potpunosti, budući da oba ministarstva nude programe za slične vrste
ciljeva i korisnika. Nadalje, neki programi MZOŠ-a za komercijaliziranje tehnologije s vrlo sličnim ciljevima
vode se u zasebnim agencijama. S obzirom na razinu razvoja programa, institucije i sve veće obveze u pogledu
izdataka u području istraţivanja i razvoja, Hrvatska bi mogla izvući korist iz cjelokupne procjene nacionalnog
inovacijskog sustava te učinka istoga na inovacije, produktivnost, i gospodarski rast.
Preporuke
5.123 UnaprjeĊivanje ulagaĉke klime za poticanje inovacijskih aktivnosti. Hrvatska se treba pobrinuti za
uspostavljanje osnovnih elemenata svog nacionalnog inovacijskog sustava, kao što su prikladni mehanizmi
financiranja, provedba prava intelektualnog vlasništva i trţišno voĎeni istraţivački instituti, prije nego što
pokrene ambiciozni i skupi program razvoja infrastrukture za komercijalizaciju tehnologije.
5.124 Istraţivanje i razvoj te inovacije privatnoga sektora. Javni sektor dominira u smislu ulaganja u
istraţivanje i razvoj. To se pokazalo nedostatnim da bi se osigurala odgovarajuća razina inovacijskih rezultata.
Restrukturiranjem inovacijskog sustava radi povećanja poticaja trgovačkim društvima za ulaganje u istraţivanje i
razvoj povećala bi se i konkurentnost te bi se postigao odrţivi rast i produktivnost. Kako bi se preokrenuo odnos
javnog istraţivanja i razvoja u odnosu na poslovno, Vlada treba motivirati trgovačka društva da ulaţu u istraţivanje i razvoj. Vlada moţe poticati ulaganja u istraţivanje i razvoj te inovacije u privatnom sektoru kroz
dobro oblikovane mehanizme javne financijske potpore, kao što je uparivanje darovnica i zajmova. Uvedeni su
131
porezni poticaji, ali iste treba učinkovito provoditi kako ne bi došlo do zlouporabe. Darovnice su dostupne kroz
programe koje je uveo MZOŠ; meĎutim, zahtjevne birokratske procedure prijave umanjuju njihove potencijalne
koristi. Korisni sljedeći koraci trebali bi uključivati: (i) usporedno mjerenje postojećih poreznih povlastica u
odnosu na vodeća inovativna gospodarstva i procjenu njihova učinka na promicanje privatnog istraţivanja i
razvoja (ii) procjenu omjera u kojem aktivnosti javnog istraţivanja i razvoja (s obzirom na ograničenu ponudu
ljudskih resursa) moguće „istiskuju― privatno istraţivanje i razvoj te (iii) razmatranje alternativnog načina
privlačenja izravnih stranih ulaganja intenzivnih u istraţivačko-razvojnom pogledu u suradnji s agencijom za
promicanje izravnih stranih ulaganja.
5.125 Povećanje broja i kvalitete ljudskih resursa u podruĉju inovacija. Hrvatska bi trebala uvesti mjere
za povećanje razmjera i kvalitete svoje radne snage u području istraţivanja i razvoja. Ove mjere trebale bi biti
usmjerene i prema ponudi i prema potraţni na trţištu rada. U pogledu ponude, ulaganje u obrazovanje u području
znanosti i inţenjeringa u svrhu jačanja tehničke radne snage u Hrvatskoj trebalo bi biti prioritet za Vladu.
Hrvatska je takoĎer uvela programe za dijasporu kako bi se znanstvenu zajednicu u inozemstvu potaklo da se
vrati u Hrvatsku. U pogledu potraţnje, programi za subvencioniranje staţiranja diplomanata znanstvenih i
inţenjerskih smjerova na projektima istraţivanja i razvoja u industriji mogu povećati razumijevanje trgovačkih
društava s obzirom na vrijednost istraţivanja i razvoja te tvoriti inovacijsku kulturu u privatnom sektoru, a
diplomantima mogu omogućiti stjecanje odreĎenih praktičnih iskustava u industriji.
5.126 Jaĉanje industrijsko-istraţivaĉkih veza. Prijenos znanja i rezultata znanstvenih otkrića prema
komercijalnoj primjeni i dalje ostaje jedan od glavnih izazova na kojemu treba poraditi hrvatska znanstveno-
tehnološka politika. Potrebno je restrukturirati istraţivačke institute koji se financiraju javnim sredstvima kako bi
isti preorijentirali svoja istraţivanja prema potrebama industrije. To moţe uključivati programe kojima se potiču
istraţivačka partnerstva te jačanje programa potpore za istraţivače, čime se pospješuje njihova mobilnost,
izmeĎu istraţivanja i industrije te se povećava fleksibilnost u smislu raspodjele financijskih sredstava od
komercijaliziranja istraţivanja izmeĎu istraţivača i institucije s kojom je povezan. Ovim bi se programima
promicalo komercijaliziranje akademskog istraţivanja, potičući sveučilišta i istraţivačke institute da bliţe i
djelotvornije suraĎuju s poslovnim sektorom te bi se privukli ljudi i kapital u inovativne poslovne pothvate. Za
jačanje veza s industrijom potrebno je imati fleksibilnije zakonske i administrativne aranţmane za istraţivače u
znanstvenim institutima. Sljedeći koraci za poboljšanje suradnje izmeĎu sveučilišta i industrije trebali bi
uključivati (i) preispitivanje kriterija napredovanje u akademskoj karijeri, (ii) pojednostavljivanje zakonskih
zahtjeva za suradnju, (iii) ponovnu procjenu cjelokupnog sustava poticaja ugraĎenog u zakonski reţim
(primjenom Bayh-Doleovog okvira kao reference), (iv) poticanje trţišno orijentiranih aktivnosti javnih
istraţivačkih instituta i tehnoloških parkova, (v) promicanje restrukturiranja javnih istraţivačko-razvojnih
instituta sustavom opadajućeg namjenskog financiranja te uvoĎenjem poticaja za istraţivače u svrhu
diversificiranja prihoda, (vi) pruţanje potpore razvoju ureda za prijenos tehnologija, (vii) preispitivanje koristi
koje pruţa SPREAD program BICRO-a uz mogućnost usvajanja sustava uparivanja programa i darovnica i (vii)
promicanje razvoja tehnologijskih/inovacijskih „brokera― koji bi pruţali pomoć u razvoju zajedničkih projekata
kojima bi se potpora pruţila iz postojećih programa.
5.127 Provedba reformi prema Bolonjskom procesu. Reforme koje se odnose na Bolonjski proces trebaju
se djelotvornije provesti u konkretnim fakultetima/katedrama te trebaju nalaziti podršku u rasporeĎivanju resursa
– u smislu objekata, predavača i dodatnih sredstava za specifične projekte. Na rješavanju još uvijek postojeće
inercije treba poraditi transparentnim sustavima osjenjivanja i osiguranja kvalitete. Gdje god je to moguće,
potrebno je proširiti sudjelovanje meĎunarodnih stručnjaka u procjeni/akreditaciji institucija i studijskih
programa. Uloga sveučilišta kao sredstva za postizanje regionalnoga razvoja do sada se samo djelomično
prepoznavala (vidi OECD, 2007.). Nedovoljno razvijene regionalne politike, nedovoljno funkcionalna integracija
sveučilišta i usitnjena sveučilišna mreţa143
pridonijeli su takvim okolnostima. Mreţa regionalnih sveučilišta i
tehničkih veleučilišta još uvijek se razvija. Potrebno je usvojiti sustavniji i koherentniji pristup regionalnom
razvoju, koji će omogućiti provedbu mjera za zadovoljavanje potreba regionalnih trţišta rada, poduzetništva,
143
Donedavno su sveučilišta i tehnička veleučilišta postojala samo u velikim gradskim centrima. Nadalje, u pogledu veličine
primjećuje se nerazmjerni odnos izmeĎu najveće institucije (Sveučilište u Zagrebu) i manjih sveučilišta i tehničkih
veleučilišta u područnim centrima: Sveučilište u Zagrebu čini više od polovice svih upisanih studenata u Hrvatskoj (MZOŠ,
2007a).
132
industrijskih struktura, regionalnih inovacijskih sustava, itd. (MZOŠ, 2007.a). U takvim okolnostima institucije
tercijarnog obrazovanja mogu posluţiti kao regionalni repozitoriji znanja koji pospješuju regionalni razvoj.
5.128 Vlada bi trebala razmotriti regulatorna uska grla za razvoj industrije riziĉnoga kapitala u zemlji kako bi osiguralo da isto napreduje i podupire rane faze tehnologijskih poduzeća. Nedostaje raspoloţivog
rizičnog kapitala kojime bi se zatvorio jaz izmeĎu istraţivanja i komercijaliziranja tehnologije, premda su
sredstva financiranja dostupna bolje etabliranim trgovačkim društvima. Rizični kapital presudan je za
financiranje osnivanja tehnologijskih poslovnih subjekata i njihovih početnih faza u kojima se ostvaruju gubici.
Vlada RH trebala bi ubrzati stvaranje fondova početnog i rizičnog kapitala kako bi se premostio jaz izmeĎu
istraţivanja i komercijaliziranja tehnologije.
5.129 Preda postoji više nacionalnih programa usmjerenih prema poduzetništvu, malo se takvih
programa usredotoĉuje na gospodarski razvoj temeljen na tehnologiji. Nekoliko je programa uvelo
Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva (MINGORP). MeĎutim, za ove su programe potrebni brojni,
sloţeni dokumenti koje trebaju dostaviti poduzetnici, inkubatori ili tehnološki parkovi koji traţe potporu. Osim
toga, ne postoji nacionalna mreţa davatelja usluga koji podupiru potraţnju za usvajanje tehnologije i inovacija u
sektoru malog i srednjeg poduzetništva. Programi tehnološke ekspanzije u mnogim zemljama koriste se za
povećanje potraţnje za tehnologijskom nadogradnjom u malom i srednjem poduzetništvu te kao podrška
industrijskoj nadogradnji kroz sveobuhvatne poduzetničke i tehnološke usluge.
5.130 UnaprjeĊivanje trţišnih poticaja za usvajanje tehnologije. Pojednostavljivanje regulatornog i
zakonodavnog okruţenja omogućilo bi intenzivnije usvajanje tehnologije, osobito meĎu malim i srednjim
poduzetnicima. UnaprjeĎivanje korporativnog upravljanja ojačalo bi poticaj za minimiziranje troškova i
pospješivanje zajedničkih ulaganja. Vlada treba podupirati institucije koje pospješuju prijenos tehnologije koje bi
trgovačkim društvima omogućile pristup novim i naprednim tehnologijama. Povećavanje pristupa financijskim
uslugama i pojednostavljivanje uključenih administrativnih i birokratskih postupaka, osobito za mala trgovačka
društva, uklonilo bi financijska ograničenja s kojima se ova trgovačka društva sada suočavaju.
5.131 Poticanje trgovine i izravnih stranih ulaganja. Osiguravanje poticaja za izvoznike i poboljšanje
financiranja, osobito za promicanje izvoza meĎu malim i srednjim poduzetnicima, omogućit će poticaje
trgovačkim društvima u pogledu ulaganja u nove tehnologije. U svrhu maksimalnog povećanja prijenosa
tehnologije hrvatskim trgovačkim društvima, povećanje tehnoloških sposobnosti hrvatskih društava u pogledu
apsorpcije ovih tehnologija (npr. povećanje kvalifikacija radne snage) privuklo bi veći broj greenfield izravnih
strana ulaganja. Osiguravanje podrške domaćim trgovačkim društvima u pogledu apsorpcije tehnologije učinilo
bi Hrvatsku atraktivnijom za izravna strana ulaganja intenzivnija u području znanja te bi se maksimalno povećala
tehnologijska prelijevanja.
5.132 Kreiranje politika kao poticaja usvajanju tehnologije. Premda politika inovacija i dalje ostaje vaţan
element, istu treba nadopuniti programima ubrzanog usvajanja tehnologija meĎu trgovačkim društvima. Većina
domaćih trgovačkih društava znatno bi se okoristila usvajanjem postojećih unaprijeĎenih tehnologija. Budući da
inovacije najčešće predstavljaju rezultate poboljšanja ili kombiniranja postojećih tehnologija, učinak svih mjera
za povećanje inovacija moguće je unaprijediti mjerama za pruţanje podrške u pogledu usvajanja tehnologije.
Programi usvajanja tehnologije od osobite bi pomoći bile za male i srednje poduzetnike te za trgovačka društva u
tradicionalnim proizvoĎačkim sektorima, budući da obje grupacije tehnološki zaostaju.
5.133 UnaprjeĊivanje ukupne strukture gospodarenja nacionalnim sustavom inovacija u Hrvatskoj
uspostavljenjem strategije za postupnu provedbu sustava praćenja i ocjenjivanja te konsolidiranje i
institucionaliziranje odreĎenih programa (kao što su programi pruţanja podrške znanstveno-istraţivačkoj
dijaspori) i razjašnjavanje uloga BICRO-a i Hrvatskog instituta za tehnologiju).
133
6. ZAKLJUĈCI I PREPORUKE U PODRUĈJU POLITIKA
6.1 U svrhu smanjenja dohodovnih odstupanja i ubrzavanja gospodarske konvergencije zemljama EU, Hrvatska treba povećati zapošljavanje i ubrzati rast produktivnosti. Premda su ostvarenja u Hrvatskoj
tijekom protekloga desetljeća bila značajna, jednostavnom ekstrapolacijom trenutnog smjera rasta uviĎa se da će
dohodak po glavi stanovnika u Hrvatskoj za 50 godina odgovarati razini od svega 60% razine u SAD-u, što je
poloţaj koji su gospodarstva zemalja iz skupine EU-27 postigla početkom 1990-ih godina. Nadalje, trenutni
obrazac rasta Hrvatske moguće neće biti odrţiv, na što ukazuju njezine vanjske neravnoteţe. Dva najvaţnija
čimbenika koja bi mogla potaknuti stopu rasta Hrvatske u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju jesu radna
snaga i ukupna faktorska produktivnost (TFP).
6.2 Poboljšanje uspješnosti hrvatskoga trţišta rada dovelo bi do ubrzavanja postupka konvergencije Republike Hrvatske Europskoj uniji. Doprinos rada gospodarskom rastu bio je slab u proteklim godinama:
manje od 1% u odnosu na gotovo 5% u razdoblju od 2002. do 2006. godine. Stopa sudjelovanja radne snage
hrvatskog stanovništva trebala bi se značajno povećati (a nezaposlenost bi se trebala dodatno smanjiti) kako bi se
Hrvatska pribliţila lisabonskom cilju stope zaposlenosti od 70% do 2015. godine. Postizanje lisabonskog cilja
pretočilo bi se u povećanje razine BDP-a od nekih 17,7 posto godine 2025.(i 22,9 posto 2040. godine) u odnosu
na 2008. godinu. To bi takoĎer dovelo do povećanja razine potrošnje na 15,9 posto godine 2025. (20,4 posto
2040. godine), odnosno povećanja izvoza od 15,2 posto (20,9 posto godine 2040.).
6.3 Osim potrebe za povećanjem zaposlenosti, brţi rast produktivnosti radne snage moţe pomoći smanjiti
jedinični trošak rada u Hrvatkoj, koji je najveći meĎu zemljama iz skupine EU-10, koji time predstavlja smetnju
konkurentnosti Hrvatske. Za ostvarivanje obaju navedenih ciljeva potrebne su reforme kojima se unaprjeĎuje
fleksibilnost trţišta rada, što je neophodno za učinkovitu raspodjelu radnih resursa. Konačno, potrebno je
poraditi na nepodudarnim vještinama – odnosno nedostatku kvalificirane radne snage u odnosu na potrebe
gospodarstva – kako one ne bi postale prepreka otvaranju radnih mjesta, ulaganju i rastu trgovačkih društava.
6.4 Vlada bi mogla provesti različite politike u svrhu povećanja fleksibilnosti trţišta rada, rasta
produktivnosti rada i ponude radne snage:
Ograniĉavanje pregovaraĉke snage osoba iz sustava smanjenjem zaštite u radnom odnosu za radnike
zaposlene na neodreĎeno vrijeme i davanjem mogućnosti nesudjelovanja za one poslodavce koji ne ţele
biti obuhvaćeni uvjetima granskih kolektivnih ugovora. Kada se rezultirajući manji jedinični troškovi
rada udruţe sa smanjenjem troškova zapošljavanja i otpuštanja radnika, to će ubrzati preraspodjelu
radnih mjesta, odnosno premještanje s manje produktivnih djelatnosti, trgovačkih društava i
gospodarskih grana prema onima produktivnijima.
Popuštanje zakonodavstva za zaštitu radnoga odnosa kako bi usmjerenje jasnije išlo prema
radnicima, što je inače poznato i pod nazivom „fleksibilnost uz sigurnost― (flexicurity) ili „zaštićena
mobilnost― (Auer 2005.). Ovu bi promjenu najbolje nadopunilo revidiranje politike naknada za
nezaposlene kako bi se radnicima osigurala nuţna zaštita dohotka u skladu s načelom „fleksibilnosti uz
sigurnost―.
Reforma sustava socijalne zaštite kako bi se umanjili poticaji za rano povlačenje radne snage, ugradile
sigurnosne mjere za ograničavanje zlouporabe naknada odobrenih braniteljima, invalidima i
nezaposlenim poljoprivrednicima pojedincima.
6.5 Kapacitet obrazovnog sustava za obučavanje radnika s obzirom na one kvalifikacije za kojima postoji
potraţnja na trţištu u svrhu smanjivanja deficitarnosti vještina takoĎer bi omogućio povećanje doprinosa rada s
134
obzirom na gospodarsku konvergenciju Hrvatske. Uočeni deficit vještina najveći je s obzirom na praktične
vještine, koje se mogu steći strukovnim obrazovanjem te s obzirom na „meke― vještine kao što su timski rad,
komunikacijske vještine, sposobnost samostalnog rada i učenja (potrebna za cjeloţivotno učenje). Postoji spektar
politika koje bi Vlada mogla usvojiti u svrhu reformiranja strukovnog obrazovanja i cjeloţivotnog učenja i time
poraditi na pitanju deficitarnosti vještina, kao i na povezanom pitanju jačanja inovacijskog kapaciteta hrvatskoga
gospodarstva:
UnaprjeĊivanje prijemljivosti strukovnog obrazovanja i tercijarnog obrazovnog sustava za
potrebe trţišta rada pruţanjem boljih informacija o trţištu rada i strukovnim trendovima; pruţanjem
transparentnih informacija o statusu zaposlenja osoba koji završavaju programe strukovnog obrazovanja
i programe višeg obrazovanja; funkcionalna integracija hrvatskih sveučilišta; i fleksibilna prilagodba
upisnih kvota.
Izmjena struktura gospodarenja i procesa odluĉivanja na nacionalnoj, sektorskoj, regionalnoj i
školskoj razini kako bi programi strukovnog obrazovanja i cjeloţivotnog učenja postali relevantniji. To
uključuje postojeća tijela kao što su Nacionalno vijeće za strukovno obrazovanje i cjeloţivotno učenje,
sektorska vijeća, lokalna/područna partnerstva te promjene u strukturi školskih odbora u strukovnim
školama uključivanjem predstavnika poslovne zajednice te studenata i diplomanata (kao savjetodavnih
članova). Uključenost poslodavaca trebala bi igrati ključnu ulogu u oblikovanju cjelokupnog rasporeda
politike strukovnog obrazovanja i cjeloţivotnog učenja.
Oblikovanje sveobuhvatnog skupa poticaja za trajno strukovno obrazovanje i cjeloţivotno učenje.
Transparentni mehanizmi za priznavanje neformalnog obrazovanja trebali bi imati podršku pripadajućih
poticaja i mehanizama financiranja (sve više temeljenih na partnerstvu izmeĎu javnog i privatnog
sektora). To je izraţeno povezano s decentraliziranjem odlučivanja i jačanjem lokalnih partnerstava.
6.6 Uzimajući u obzir hrvatska demografska kretanja, rast će u narednim godinama u velikoj mjeri
ovisiti o trajnom povećanju ukupne faktorske produktivnosti (TFP). U razdoblju od 2002. do 2006. godine
hrvatska je gospodarska ekspanzija bila pokretana akumuliranjem kapitala (koji je odgovarao razini od više od
3,5 bodova ukupnog povećanja proizvodnje). MeĎutim, malo je vjerojatno da će se akumulacija kapitala
nastaviti istim tempom u narednim godinama, zbog toga što su razine ulaganja u Hrvatskoj već visoka u
usporedbi s ostalim zemljama više srednje razine dohotka i zbog toga što bi repliciranje razina javnih
infrastrukturnih ulaganja u budućnosti vodilo do socijalno manje učinkovitih odabira.
6.7 Hrvatska moţe osloboditi mogućnosti za povećanje produktivnosti poboljšanjem (i) alokativne i (ii) tehniĉke uĉinkovitosti. Aloktivna učinkovitost mjeri omjer u kojem najproduktivnija trgovačka društva
proizvode veliki udio proizvodnje, dok tehnička učinkovitost razmatra omjer u kojemu postojeća trgovačka
društva primjenjuju najbolje raspoloţive tehnike. Premda su ova dva procesa komplementarna, preraspodjela
resursa (alokativna učinkovitost) trebala bi biti u samom temelju procesa gospodarske transformacije u
Hrvatskoj, kao što je to bio slučaj i u drugim tranzicijskim gospodarstvima. Napredovanje s obzirom na
strukturne reforme trebalo bi biti od najveće vaţnosti.
6.8 U Hrvatskoj je doprinos alokativne uĉinkovitosti agregatnoj produktivnosti iznimno nizak. U
Hrvatskoj trenutno najveći udio u proizvodnim rezultatima ostvaruju starija, veća i manje učinkovita trgovačka
društva nego što je to slučaj u usporednim zemljama, čime se smanjuje prosječna produktivnost. Ova niska
trţišna dinamika u Hrvatskoj odgovara relativno neizvjesnom razvoju de novo (malih i srednjih) trgovačkih
društava. Nedovršeno korporativno restrukturiranje i daljnja snaţna prisutnost drţave u gospodarstvu razlozi su
niţe stope obrtaja trgovačkih društava u odnosu na usporedna gospodarstva. Trajno veliki udio zaposlenosti u
poljoprivredi u odnosu na standarde zemalja više srednje razine dohotka ukazuje na to da tranzicija od niţih
(naturalnih) poljoprivrednih aktivnosti prema aktivnostima veće produktivnosti još nije dovršena, što takoĎer
odvlači od alokativne učinkovitosti.
6.9 Povećanje alokativne uĉinkovitosti zahtijevalo bi široki spektar reformi za rješavanje problema
koje nameću restriktivni propisi u pogledu trţišta proizvoda. Hrvatska spada u kategoriju zemalja s relativno restriktivnim politikama trţišta proizvoda. Konkretno, Hrvatska je najrestriktivnija s obzirom na politike
unutrašnje orijentacije – što znači politike koje se bave stupnjem drţavne kontrole nad gospodarstvom i
135
preprekama poduzetništvu. To uključuje prepreke konkurentnosti u obliku zakonskih zahtjeva koje treba
zadovoljiti za ulazak na trţište (npr. licencije i dozvole) te protumonopolističkih izuzeća. Hrvatska je 2003.
godine lošije ocijenjena u odnosu na prosjek zemalja iz skupine EU-15 u smislu prepreka konkurentnosti. U
svrhu povećanja alokativne učinkovitosti potrebno je poduzeti opseţan skup reformi u svrhu:
Smanjivanja ukljuĉenosti drţave u gospodarstvo, osobito u sektoru energije, komunikacija i prometa.
U ovim sektorima vaţno je poraditi na neučinkovitostima, budući da još uvijek predstavljaju kočnicu za
ostatak gospodarstva te nameću dodatne troškove na poslovanje trgovačkih društava. To se odraţava u
regresijskim rezultatima koji pokazuju da restriktivnost propisa u sektoru energije, prometa i
komunikacija ima značajno negativan učinak na rast.
Smanjivanja prepreka poduzetništvu kroz ubrzavanje sustava za ulazak na trţište i izlazak s trţišta i
pospješivanje reţima pribavljanja dozvola te smanjenja administrativnog opterećenja. Smanje
administrativnog opterećenja za 25% do 2015. godine povećalo bi hrvatski BDP za 2,4% do 2025.
godine. Daljnja liberalizacija mreţnih industrija uklonila bi troškove za ostatak gospodarstva, što bi
potaknulo rast.
Povećanje uĉinkovitosti sektora poljoprivrede uz pomoć konsolidiranja zemljišta i razvoja trţišta
iznajmljivanja i prodaje zemljišta. Nedavne reforme u katastru i gruntovnici igrat će značajnu ulogu u
povećanju broja transakcija zemljišta.
6.10 Reforme ulagaĉke klime potrebne su za povećanje tehniĉke uĉinkovitosti. Studija iz ovog izvješća u
vezi s glavnim čimbenicima koji utječu na rast i produktivnost u RH sugerira da bi reforme u područjima
birokracije, infrastrukture, korporativnog upravljanja, dostupnosti sredstava financiranja te kvalifikacija i
tehnologiji bile potrebne u svrhu povećanja stupnja rasta Republike Hrvatske.
6.11 Rast se moţe „endogenizirati― rješavanjem kljuĉnih pitanja u trgovinskom sektoru. Reţim
otvorene trgovine omogućuje brţi gospodarski rast uz izvoz kao pokretačku silu. Pomicanjem trgovinske
otvorenosti Hrvatske prema razini istovjetnoj gornjoj četvrtini trenutne distribucije zemalja144
moglo bi se doći
do povećanja realnog dohotka po glavi stanovnika RH za 0,26-0,36%.
6.12 Uz oĉekivano pristupanje Europskoj uniji, Hrvatska ima potencijala za znaĉajno povećanje
realizacije svoje trgovinske logistike te za širenje izvoza usluga trgovinske logistike susjednim zemljama.
Taj cilj moţe postići unaprjeĊivanjem vlastite konkurentnosti kao tranzitne zemlje te prilagoĎavanjem
svojih politika kako bi osigurala da tranzit odrţivo pridonosi rastu zemlje. S druge strane, to će omogućiti
nastajanje konkurentnih usluga logistike, što je veliki preduvjet za gospodarski rast i konkurentnost. Premda
takav pristup svojom prirodom spada pod sferu nastojanja privatnoga sektora i inovacija, javljanje takvih
konkurentnih tranzitnih usluga u Hrvatskoj jamči tijesno praćenje sljedećih aspekata, gledano iz perspektive
politika i institucionalno:
Koridorska optimizacija u svim naĉinima prometa. Iz korisničke perspektive najvaţnija je
koridorska učinkovitost. Ukupna logistička realizacija od luke do krajnjeg odredišta pokreće odabir ruta
prijevoznika više nego učinkovitost pojedinačnih načina prometa u izolaciji. Potrebno je poboljšanje
tehničke infrastrukture radi procjene usuglašenosti.
Odrţivi financijski okvir za svaki naĉin teretnoga prometa. Za dugoročnu odrţivost tranzitnih
aktivnosti potrebno je plaćati nakade koje pokrivaju dugoročne granične troškove za korištenje
infrastrukture, naglašavajući pruţanje usluga više dodane vrijednosti od strane privatnoga sektora.
Optimizirani razvoj dodatnih kapaciteta, usmjeren prema trţišnoj potraţnji. Povećanje učinkovitosti
trgovinske logistike zahtijeva integrirani javno-privatni pristup povećanju kvalitete i spektru ponuĎenih
usluga i razvoj logističke infrastrukture, osobito u lukama. Potrebe u smislu ulaganja i znanja značajna
su i u infrastrukturnom i usluţnom pogledu, uzimajući u obzir da se prema osnovnom scenariju
prognozira da će se potraţnja za kontejnerskim teretom kroz hrvatske luke udvostručiti do 2015.
godine.
144
Hrvatska je trenutno blizu medijana distribucije u uzorku zemalja uključenih u regresiju
136
6.13 Razvoj inovacija te istraţivanja i razvoja predstavlja sljedeće podruĉje kreiranja politike koje bi
moglo pridonijeti stvaranju „endogenog― rasta. Ukupna uspješnost Hrvatske u području inovacija zaostaje za
prosjekom EU te se i dalje smanjuje. Razumno povećanje godišnjih rashoda za potrebe istraţivanja i razvoja s
1,0% BDP-a na lisabonski cilj od 3,0% do 2015. godine moglo bi snaţno utjecati na dohodak. Godine 2025.
BDP Hrvatske mogao bi biti 6% veći, a 2040. godine na 8,2%. Izvoz bi mogao biti veći za 12,9%, a realne plaće
4,9% u 2025. godini. Povećanje ukupnog ljudskog kapitala u skladu s Lisabonskom agendom dugoročno bi
korisno djelovalo na BDP od 0,3% do 2025., odnosno 2% do 2040. godine. Realne prosječne plaće mogle bi biti
0,3% veće 2025. godine (i 1,9% veće 2040.), što bi se moglo odnositi i na razinu potrošnje.
Stvaranje djelotvornijeg okvira znanstveno-tehnološke politike. Hrvatska treba naznačiti prioritete
svojih istraţivačko-inovacijskih politika u jednoj sveobuhvatnoj inovacijskoj politici, kojom se meĎu
ostalim jasno defniraju uloge i odgovornosti različitih agencija čiji se ciljevi preklapaju kako bi se mogla
natjecati na svjetskom trţištu.
Povećanje koliĉine i kvalitete ljudskih resursa u podruĉju inovacija kroz poboljšanja u višem
obrazovanju. Promatrano sa strane ponude, ulaganje u znanstveno i inţenjersko obrazovanje za jačanje
hrvatske tehničke radne snage trebalo bi predstavljati Vladin prioritet. Na strani potraţnje, programi za
subvencioniranje staţiranja znanstvenih i inţenjerskih diplomanata u istraţivačko-razvojnim projektima
u industriji moţe povećati razumijevanje trgovačkih društava u pogledu vrijednosti istraţivanja i razvoja
te stvoriti kulturu inovacija u privatnome sektoru (te omogućujući diplomantima stjecanje praktičnih
iskustava u industriji).
Jaĉanje industrijsko-istraţivaĉkih veza i financiranje inovativnog poduzetništva. Prijenos znanja i
rezultata znanstvenih otkrića prema komercijalnoj primjeni i dalje ostaje jedan od glavnih izazova na
kojemu treba poraditi hrvatska znanstveno-tehnološka politika. Potrebno je restrukturirati istraţivačke
institute koji se financiraju javnim sredstvima kako bi isti preorijentirali svoja istraţivanja prema
potrebama industrije. Jačanje mosnih institucija kao što su inkubatori, znanstveni i tehnološki parkovi te
centri za prijenos tehnologije mogu ovaj proces pospješiti. Nedostaje raspoloţivog rizičnog kapitala
kojime bi se zatvorio jaz izmeĎu istraţivanja i komercijaliziranja tehnologije, premda su sredstva
financiranja dostupna bolje etabliranim trgovačkim društvima. Rizični kapital presudan je za
financiranje osnivanja tehnologijskih poslovnih subjekata i njihovih početnih faza u kojima se ostvaruju
gubici. Vlada RH trebala bi ubrzati stvaranje fondova početnog i rizičnog kapitala kako bi se premostio
jaz izmeĎu istraţivanja i komercijaliziranja tehnologije.
6.14 Komplementarnost i dostatnost mjera. Treba zapaziti da postoje odreĎene komplementarnosti izmeĎu
različitih komponenta rasta koje su utvrĎene ovom analizom. Naprimjer, premda povećanje sudjelovanja radne
snage na 70% prema Lisabonskoj agendi samo po sebi predstavlja cilj, mjere koje su potrebne da bi se to
ostvarilo mogu utjecati i na druga područja gospodarstva kao što su trgovina ili potrošnja. Nadalje, akumulacija
vještina tijekom čovjekova ţivota kroz cjeloţivotno učenje nije vaţna samo za ostvarenje niţih jediničnih
troškova rada zbog povećane ponude radne snage, nego ujedno predstavlja temelj današnjeg gospodarskog
razvoja temeljenog na tehnologiji uz kvalificiranu radnu snagu. Prema tome, potrebno je usvojiti inkluzivan
pristup oslobaĎanju većeg gospodarskog rasta.
6.15 Politiĉka gospodarska ograniĉenja. Predloţene mjere politika u svrhu omogućavanja rasta i
konvergencije RH razini EU imaju različite distributivne učinke. Politike za povećanje prosječne produktivnosti
(kao što su povećanje kvalitete radne snage, skraćivanje vremena carinjenja ili smanjenje slučajeva prekida
napajanja električnom energijom) trebale bi potaknuti rast uz istovremeno minimalan distributivni učinak.
MeĎutim, neke druge politike, kao što su restrukturiranje poduzeća i povećanje konkurentnosti mogu u najmanju
ruku kratkoročno negativno utjecati na neke ljude u regijama u kojima je zaposlenost koncentrirana u
nekonkurentnim gospodarskim granama. Uspjeh s obzirom na uključivanje većeg broja ljudi meĎu radnu
populaciju moţe makar privremeno takoĎer dovesti do smanjenja realnih plaća za osobe koje su već zaposlene.
Ovi distributivni učinci predstavljaju politički izazov te sugeriraju kako će provedba nekih predloţenih reformi
vjerojatno biti politički zahtjevnija nego provedba nekih drugih.
137
LITERATURA
1. Adamović, M., (2003.) „Migracije mladih znanstvenika: Stvarni i potencijalni „odljev mozgova― iz
Hrvatske devedesetih godina― (“Migration of Young and Scientists: Actual and Potential Brain Drain
from Croatia in the 1990s”), magistarska radnja (2003.)
2. Aghion, P., Harris C., Howitt P. i Vickers J., (2001.) ―Competition, Imitation and Growth with Step-by-
Step Innovation,‖ (Konkurencija, oponašanje i rast uz inovacije korak po korak), Pregled ekonomskih
stucija, br. 68(3), str. 467-492, 2001
3. Aghion, P., (2007.) ―Designing Growth Policy‖ (Oblikovanje politike rasta), predstavljeno na Radionici o
dijagnostici rasta i politike zapošljavanja – ponedjeljak, 5. studenoga 2007. u organizaciji Svjetske banke u
Ankari, Turska
4. Agosin, M., (2002.) ―Export Performance in Chile: Lessons for Africa‖ (Realizacija izvoza u Čileu: Pouke
za Afriku) u Gerald K. Helleiner, urednik, Non-Traditional Export Promotion in Africa: Experience and
Issues (Netradicionalna promidžba izvoza u Africi: Iskustva i pitanja), New York: Palgrave Macmillan
5. Alcala, F. and Ciccone, A. (2004.) ―Trade and Productivity‖ (Trgovina i produktivnost), Tromjesečni
pregled eknomije, sv. 119 (2), 2004.
6. Anušić, Z., Madţarević-Šujster S. i P. O‘Keefe (2003.), ―Pension Reform in Croatia‖ (Mirovinska reforma
u RH), World Bank Pension Primer, 2003.
7. Arnhold, N. i D. Račić (2008.), ―Vocational Training, Higher Education and Lifelong Learning in Croatia:
Addressing the Skill Gap‖ (Strukovno obrazovanje, više obrazovanje i cjeloživotno učenje u RH:
Rješavanje kvalifikacijskog jaza), istraţivački dokument
8. Arratibel, O. i drugi (2007.) ―Determinants of Growth in the Central and Eastern European EU-Member
States – A production Function Approach‖ (Determinante rasta u srednjoeuropskm i istočnoeuropskim zemljama članicama EU – Funkcijski pristup proizvodnji), serije povremenih radova br. 61. Europska
središnja banka, 2007.
9. AZVO (2007.): Pregled aktivnosti i postignuća. Zagreb: Agencija za znanost i visoko obrazovanje
10. Auer, Peter (2005.) ―Protected mobility for employment and decent work: Labour market security in a
globalized world‖ (Zaštićena mobilnost zaposlenja i dostojanstvenog rada: Sigurnost tržišta rada u
globaliziranom svijetu), MeĎunarodna organizacija rada, Dokumenti o strategiji zapošljavanja, Ţeneva,
2005 .
11. Babić, Z., Matković T. i Šošić V. (2006.) ―Structural Changes in Tertiary Education and Impacts on the
Labour Market‖ (Strukturne promjene u tercijarnom obrazovanju i učinci na tržište rada), Hrvatski
ekonomski pregled, 2006.
12. Bajo, A. (2006.): ‗Ključ autonomije je u financijskoj disciplini‘, Lider, 29. studenoga 2006., dostupno na:
http://www.liderpress.hr/Default.aspx?sid=10007
13. Barbone, L., Polackova, H. (1996.) "Public finances and economic transition" (Javne financije i gospodarska tranzicija), Radni dokument Svjetske banke za istraţivanje politika br.1585, 1996.
14. Barro, R. J., i Jong-Wha L. (2000.) ―International Data on Educational Attainment Updates and
Implications‖ (MeĎunarodni podaci o novostima i implikacijama obrazovnih ostvarenja), NBER radni dokument 7911, rujan, Cambridge, 2000.
138
15. Barro, Robert J. i Sala-i-Martin, X. (2004.) ―Economic Growth‖ (Gospodarski rast), The MIT Press, drugo
izdanje, 2004.
16. Bartelsman, E., Haltiwanger J. i Scarpetta S. (2004.) ―Microeconomic Evidence of Creative Destruction in
Industrial and Developing Countries‖ (Mikroekonomski dokazi kreativne destrukcije u industrijskim zemljama i zemljama u razvoju), Radni dokument za istraţivanje politika 3464, Svjetska banka ,
Washington, DC, 2004.
17. Bassanini, A. i Duval R (2006.) ―Employment Patterns in OECD Countries: Reassessing the Role of
Policies and Institutions‖ (Uzorci zapošljavanja u zemljama OECD-a: Ponovna procjena uloge politika i
institucija), radni dokumenti OECD-a u području socijale, zapošljavnaja i migracije br. 35, Pariz, 2006.
18. Bassanini, A. i Venn D. (2007.) ―Assessing the Impact of Labour Market Policies on Productivity: A
Difference-in-Difference Approach‖ (Procjena učinka politika tržišta rada na produktivnost: Pristup
'razlika u razlici'), radni dokumenti OECD-a u području socijale, zapošljavnaja i migracije br. 54, Pariz,
2007.
19. Bassanini, A. i Scarpetta S. (2002.) ―Growth, Technological Change, and ICT Diffusion: Recent Evidence
from OECD Countries‖ (Rast, tehnološke promjene i širenje ICT-a: Nedavni dokazi iz zemalja OECD-a), oksfordski pregled ekonomske politike, 2002.
20. Bhagwati J. (1978.) ―Foreign Exchange Regimes and Economic Development: Anatomy and consequences
of Exchange Control Regimes‖ (Devizni režimi i gospodarski razvoj: Anatomija i posljedice režima
devizne kontrole), Cambridge, MA: Ballinger, 1978.
21. Bjeliš, A. (2008.): Izvješće o radu za razdoblje od 1. listopada 2006. do 31. prosinca 2007. Dostupno na:
http://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/dokumenti/izvjesca_uprave/Izvjesce_o_radu_220208.pdf
22. Bezinović, P. i Ristić Dedić Z. (urednici) (2005.) Strukovno obrazovanje i drţavna matura iz perspektive
gospodarstva. Zagreb: Institut za društvena istraţivanja u Zagrebu. Dostupno:
http://www.drzavnamatura.hr/docs/drzavnamaturaHR/documents/21/Original.pdf
23. Boeri, T. u Garibaldi P. (2007.) ―Two tier reforms of employment protection: a honeymoon effect‖
(Dvorazinske reforme zaštite zapošljavanja: Učinak medenog mjeseca), Economic Journal, sv. 112 (480),
str. F214-44, 2007.
24. Brenton, P i Newfarmer R. (2007) ‗Watching More Than the Discovery Channel: Export Cycles and
Diversification in Development‘ (Gledanje više od Discovery Channela: Izvozni ciklusi i diversificiranje
razvoja), Radni dokument za istraţivanje politika 4302, Svjetska banka, 2007.
25. Bruchez, P.-A. (2003) ―A Modification of the HP Filter Aiming at Reducing the End-Point Bias‖ Working
Paper, Swiss Federal Finance Administration, Bern, August 2003.
26. Cahuc, P. i Koeniger W. (2007) ―Employment Protection Legislation‖ (Zaknodavstvo o zaštiti radnog odnosa) Economic Journal, sv. 117 (lipanj), F185-F188, 2007.
27. CARDS (2006a): VET White Paper: Proposals and recommendations concerning VET Policy, Strategy
and Legislation. Bijela knjiga o strukovnom obrazovanju: Preporuke u vezi s politikom, strategijom i zakonodavstvom u području strukovnom obrazovanja. Pripremila radna skupina za strategiju i
zakonodavstvo u okviru Projekta 2002 ‗Vocational Education and Training: Modernisation and Institution
Building‘ (Strukovono obrazovanje: Modernizacija i izgradnja institucija). Dostupno na:
http://www.aso.hr/cards2002/Documents/EN-VET_white_paper.pdf
28. CARDS (2006b): A Comparative Study of the Labour Market and of the VET system in Croatia.
(Usporedna studija tržišta rada i sustava strukovnog obrazovanja u Hrvatskoj). Uredio T. Rosenzweig.
Izradila Radna skupina za trţište rada u okviru Projekta CARDS 2002 ‗Vocational Education and
Training: Modernisation and Institution Building‘. (Strukovono obrazovanje: Modernizacija i izgradnja institucija). Dostupno na: http://www.aso.hr/cards2002/Documents/EN-
LMS_ENG_THE_final_version.pdf
139
29. Carlin, W. i Seabright, P. (2007.) ―Bring Me Sunshine: Which parts of the business climate should public
policy try to fix?‖ (Prosvijetli me: Koje bi dijelove poslovne klime javna politika trebala popraviti?) Godišnja konferencija Svjetske banke o razvojnoj ekonomiji, Bled Slovenija, 2007.
30. Caselli, F. (2004.) ―Accounting for Cross-Country Income Differences‖ (―Računovodstvo za razlike u
prihodima meĎu zemljama‖), CEPR rasprave 4703, C.E.P.R. Rasprava
31. CEDEFOP (2006a): Finska: Overview of the Vocational Education and Training System. (Pregled sustava
strukovnom obrazovanja) Solun: CEDEFOP.
32. CEDEFOP (2006b): Češka Republika: Overview of the Vocational Education and Training System.
(Pregled sustava strukovnom obrazovanja) Solun: CEDEFOP.
33. Drţavni zavod za statistiku, Anketa radne snage u RH, 2002.-2007.
34. Drţavni zavod za statistiku, Anketa budţeta domaćinstava, 2002.-2006.
35. Drţavni zavod za statistiku, Projekcije stanovništva Republike Hrvatske 2004.-2051.
36. Drţavni zavod za statistiku, Statistički godišnjak Republike Hrvatske, razne godine
37. Drţavni zavod za statistiku, Popis poljoprivrednih gospodarstava, 2003.
38. Drţavni zavod za statistiku (2006); ‗Rezultati ankete poslodavaca‘. Analitički bilten, 3/2006. Zagreb:
Hrvatski zavod za zapošljavanje.
39. Drţavni zavod za statistiku (2007a): ‗Zapošljavanje prema obrazovnom programu i drugim obiljeţjima‘.
Analitički bilten, 3/2007, str. 5-28. Zagreb: Hrvatski zavod za zapošljavanje.
40. Drţavni zavod za statistiku (2007b): ‗Stopa zaposlenosti prema obrazovnom programu i drugim
obiljeţjima‘. Analitički bilten, 3/2007, str. 29-31. Zagreb: Hrvatski zavod za zapošljavanje.
41. Središnji drţavni ured za e-Hrvatsku, „Strategija programa One-Stop Shop― i „Plan provedbe programa
One-Stop Shop―, Zagreb, prosinac 2004.
42. SDURF (2007.): Operativni program razvoja ljudskih resursa za razdoblje 2007-2009. Zagreb: Središnji
drţavni ured za razvojnu strategiju i koordinaciju EU fondova.
43. Conway, P., Janod V. i Nicoletti G. (2005.) ―Product Market Regulation in OECD Countries: 1998 to
2003,‖ (Regulacija tržišta proizvoda u zemljama OECD-a: 1998.-2003.) Radni dokument Odjela za
ekonomiku OECD-a br. 419. Pariz, 2005.
44. Conway, Paul, De Rosa D., Nicoletti G. i Steiner F. (2006.) ―Regulation, Competition and Productivity
Convergence,‖ (Konvergencija regulacije, konkurentnosti i produktivnosti), Radni dokument Odjela za
ekonomiku OECD-a br. 509. Pariz, 2006.
45. Conway, Paul, De Rosa D. i Nicoletti G. (2007.) ―Competition and Productivity Convergence in the Age
of ICT: Evidence from OECD Countries,‖ (Konvergencija konkurentnosti i produktivnosti u dobu ICT-a:
Dokazi iz zemalja OECD-a), Radni dokument Odjela za ekonomiku OECD-a, najava, Pariz, 2007.
46. Vijeće Europe (2004.) ―European Judicial Systems 2002‖ (Europski pravosudni sustavi 2002.), Europska
komisija za učinkovitost pravosuĎa, prosinac 2004.
47. Crnković-Pozaić, S. (2008.) ―Effects of legislation, policy and institutions on labour force participation‖
(―Učinci zakonodavstva,politike i institucija na participaciju radne snage‖), Rad pripremljen za potrebe
Izvješća
48. Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA), mjesečno izvješće, razna godišta
49. Internetska stranica Hrvatske narodne banke (HNB), www.hnb.hr
50. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO), godišnja izvješća, razna godišta
140
51. De Rosa, D., Fay M. i Ilieva S. (2007.) ―Product Market Regulation in Bulgaria: A Comparison with
OECD Countries", (Regulacija tržišta proizvoda u Bugarskoj: Usporedba sa zemljama OECD-a) Svjetska
banka, Serija radnih dokumenata o istraţivanjima politika br. 4393, 2007
52. De Rosa, D., Fay M. i Pauna C. (2007.) ―Product Market Regulation in Romania: A Comparison with
OECD Countries‖, (Regulacija tržišta proizvoda u Rumunjskoj: Usporedba sa zemljama OECD-a)
Svjetska banka, Serija radnih dokumenata o istraţivanjima politika br. 4402, 2007
53. De Rosa, D., Šonje V. i Madţarevic-Šujster S. (2008.), ―Product Market Regulation in Croatia: A
Comparison with OECD Countries‖, (Regulacija tržišta proizvoda u Hrvatskoj: Usporedba sa zemljama
OECD-a), Rad pripremljen za potrebe izvješća
54. Docquier, F. i Marfouk, A. (2004.), ― Measuring the international mobility of skilled workers, (Mjerenje meĎunarodne mobilnosti kvalificiranih radnika) JEL, 2004
55. Dixit, A. (2007.) ―Evaluating recipes for development success‖ (Ocjena recepata za uspješan razvoj) The
World Bank Research Observer, sv. 22, br.2, jesen 2007.
56. Djankov, S., La Porta R., Lopez-de-Silanes F., Shleifer A. (2006.), ‖The Law and Economics of Self-
Dealing‖ (Zakon ekonomije poslovanja sa samim sobom), 13. studenoga 2006.
57. Durlauf, Johnson, i Temple (2005.) ―Growth Econometrics‖ (Ekonometrija rasta), Handbook of Economic
Growth (Priručnik za ekonomiju rasta), u : Philippe Aghion i Steven Durlauf (urednici), Handbook of
Economic Growth, izdanje 1, sv. 1, poglavlje 8, str. 555-677, 2005.
58. Easterly, W., Ritzen J. i Woolcock M. (2006.) ―Social Cohesion, Institutions, and Growth‖ (Socijalna
kohezija, institucije i rast), Ekonomija i politika, 18 (2), 103-120, 2006.
59. EIS (2008.): European Innovation Scoreboard 2007: Comparative Analysis of Innovation Performance
(Komparativna analiza uspješnosti inovacija). Maastricht: UNU-MERIT.
60. El-Erian, M. i Spence M. (2008.) ―Growth Strategies and Dynamics: Insights from Country Experiences‖
(Strategije i dinamike rasta: Uvidi na temelju iskustava zemalja), Serija radnih dokumenata Svjetske
banke br. 6. Komisija za rast i razvoj. Washington DC, 2008.
61. EP (2008): Preporuka Europskog parlament i Vijeća o uspostavljanju Europskog okvira kvalifikacija za
cjeloţivotno učenje, Bruxelles: Europski parlament.
62. Escribano A. i Guasch J. L. (2005.) ―Assessing the Impact of Investment Climate on Productivity using
Firm Level Data: Methodology and the Cases of Guatemala, Honduras and Nicaragua‖ (Procjena učinka
ulagačke klime na produktivnost primjenom podataka poduzeća: Metodologija i slučajevi Gvatemale, Hondurasa i Nikaragve), Svjetska banka, Radni dokument o istraţivanju politike br. 3621, lipanj 2005.
63. Escribano i drugi (2008.) ―Croatia Investment Climate Assessment‖ (Ocjena ulagačke klime u Hrvatskoj),
Rad pripremljen za potrebe Izvješća
64. ETF (2003): Initial Vocational Education and Training in the Republic of Croatia. Peer review report for
Croatia. (Početno strukovno obrazovanje u Republici Hrvatskoj: Izvješće o meĎusobnom ocjenjivanju za
Hrvatsku) Torino: European Training Foundation .
65. Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD), Pokazatelji tranzicije, različita godišta.
66. Europska središnja banka (2000), ―Potential output growth and output gaps: concept, uses and estimates‖
(Potencijalni rast proizvodnje i jazovi proizvodnje: koncept, primjena i procjene), mjesečni bilten, lipanj
2000.
67. Europska komisija (2001.): Making a European Area of Lifelong Learning a Reality. (Pretvaranje cjeloživotnog učenja u europskom području u stvarnost) Priopćenje Komisije com(2001) 678 konačno.
Bruxelles: Europska komisija
68. Europska komisija (2002): Deklaracija iz Kopenhagena. Deklaracija europskih ministara o strukovnom
obrazovanju, te Europske komisije.
141
69. Europska komisija (2003.): Implementing lifelong learning strategies in Europe: Progress report on the
follow-up to the Council resolution of 2002 EU and EFTA/EEA countries. (Provedba strategija cjeloživotnog učenja u Eurpi: Izvješće o napretku o praćenju provedbe rezolucije Vijeća od 2002. godine
zemalja EU i EFTA/EEA), Bruxelles: Europska komisija, Opća uprava za obrazovanje i kulturu.
70. Europska komisija (2004.): Key competences for lifelong learning: a European reference framework.
(Ključne kompetencije za cjeloživotno učenje: Europski referentni okvir), Bruxelles: Europska komisija.
71. Europska komisija, Izvješće o napretku RH za 2007. godinu, studeni 2007.
72. Europska komisija, baza podataka EUROSTAT-a
73. Flaig, G. i Rottmann, H. (2007.) ―Labour Market Institutions and the Employment Intensity of Output
Growth. An International Comparison‖, (Institucije tržišta rada i intenzitet zapošljavanja rasta izlaza: MeĎunarodna usporedba) CESifo radni dokument br. 2175, prosinac 2007.
74. Gelauff, G.M.M. i Lejour A.M. (2005) ―Five Lisbon Highlights. The Economic Impact of Reaching these
Targets‖ (Pet lisabonskih naglasaka: Ekonomski učinci ostvarivanja ovih ciljeva), CPB dokument br. 104,
Den Haad 2005.
75. Vlada Republike Hrvatske, proračun, razna godišta
76. Vlada Republike Hrvatske, Pretpristupni ekonomski program, studeni 2007.
77. Vlada Republike Hrvatske, Okvir strateškog razvoja 2006-2013
78. Haltiwanger, J., Scarpetta S. i Schweiger H. (2006) ―Assessing Job Flows across Countries: The Role of
Industry, Firm Size and Regulations‖ (Procjena tijekova radnih mjesta u raznim zemljama: Uloga
industrije, veličine društava i propisa), IZA diskusijski dokument br.. 2450, 2006
79. Hartvigsen, M. (2006) ―Land Consolidation in Central and Eastern European Countries‖ (Konsolidacija
zemljišta u zemljama Središnje i Istočne Europe), ―Shaping the Change‖ (Oblikovanje promjene), XXIII
FIG kongres, Munchen, Njemačka, 8-13 listopada 2006.
80. Hausmann, R.; Prichett, L. i Rodrik, D. (2006.), ―Growth Accelerations.‖ (Ubrzavanja rasta), Journal of
Economic Growth, sv.10:303-329, 2006
81. Hausmann, R. i Rodrik, D. (2006) ―Doomed to Choose: Industrial Policy as Predicament.‖ (OsuĎeni na
izbor: Industrijska politika kao nevolja), The John F. Kennedy School of Government, Harvard
University, 2006
82. Hausmann, R. i Rodrik, D. (2003) ―Economic Development as Self-Discovery‖ (Gospodarski razvoj kao
samootkriće), Journal of Development Economics, sv. 72, str.603-633, 2003
83. Hausmann, R., Rodrik, D. i Valesco, A. (2005.) ―Growth Diagnostic.‖ (Dijagnostika rasta), The John F.
Kennedy School of Government, Harvard University, 2005.
84. Herczynski, J. i Bialecki, I. (2002) ―Access to Secondary Education‖ (Dostupnost srednjoškolskog
obrazovanja), neobjavljeni dokument, Varšava, Poljska, 2002.
85. IDE (2006): Sluţbe za savjetovanje o karijeri na hrvatskim sveučilištima: Priručnik, Zagreb: Institut za
razvoj obrazovanja
86. MeĎunarodni monetarni fond (MMF), World Economic Outlook (WEO Svjetski gospodarski izgledi),
razna izdanja
87. MeĎunarodni monetarni fond (MMF) (2007.) ―Republic of Croatia: 2006 Article IV Consultation‖
(Republika Hrvatska: konzultacije u okviru članka IV. za 2006. godinu), veljača, Izvješće MMF-a o RH br.
07/81, Washington, DC, 2007.
88. Kaufmann, D., Kraay A. i Mastruzzi M. (2007) ―Governance Matters VI: Aggregate and Individual
Governance Indicators 1996-2006‖ (Pitanja gospodarenja VI: Agregatni i individualni pokazatelji
gospodarenja 1996.-2006.) lipanj, Radni dokument Svjetske banke WPS 4280, Washington, DC, 2007.
142
89. Klapper L., Amit R., Guillen M.F. i Quesada J.M. (2007.), ―Entrepreneurship and Firm Formation Across
Countries‖ (Poduzetništvo i formiranje poduzeća u raznim zemljama), Radni dokument Svjetske banke za
istraţivanje o politikama br. WPS 4313, 2007
90. Kox, H., Lejour A.M. i Montizaan R. (2004) ―The Free Movement of Services Within the EU‖ (Sloboda kretanja usluga unutar EU), CPB dokument br. 69, Den Haag, 2004
91. Krueger (1978) ―Foreign Exchange Regimes and Economic Development: Liberalization Attempts‖,
(Devizni režimi i gospodarski razvoj: Pokušaji liberalizacije), Cambridge, MA: Ballinger, 1978
92. Kuriakose S, J.L. Racine i P. Correa (2008.), ―Innovation and Research and Development in Croatia‖
(Inovacije, istraživanje i razvoj u Hrvatskoj), Rad za potrebe izvješća
93. Kutan, Ali M. i Vukšić, G. (2007.), ―Foreign direct investment and export performance: empirical
evidence‖ (Izravna strana ulaganja i realizacija izvoza: Empirijski dokazi), Studije komparativne
ekonomije, runak 2007.
94. Lall, S. (2004.) ―Selective Trade and Industrial Policies in Developing Countries: Theorectical and
Empirical Issues.‖ (Selektivne trgovinske i industrijske politike u zemljama i razvoju: Teoretska i
empirijska pitanja). U Charles Soludo, Osita Ogbu i Ha-Joon Chang, urednici, Politics of Trade and
Industrial Policy in Africa, forced concensus? (Politika trgovine i industrijske politika, nametnuti
konsenzus?) Nairobi: Africa World Press, 2004.
95. Lejour, A.M., Mervar A. i Verweij G. (2007.) ―The Economic Effects of Croatia‘s Accession to the EU‖
(Gospodarski učinci pristupanja Hrvatske EU), CPB dokument br. 154, Den Haag 2007
96. Lejour i drugi (2008.) ―The Economic Effects of the Lisbon Target on Croatia‖ (Ekonomski učinci lisabonskog cilja na Hrvatsku), Rad pripremljen za potrebe Izvješća
97. Lindbeck, A. i Snower D.J. (2001) ―Insiders versus Outsiders‖, Journal of Economic Perspectives, sv. 15,
br. 1, str. 165-188, 2001
98. Linden, T. i Arnhold, N. (2008): From Fragmentation to Cooperation. Higher Education, Research and
Development in South-Eastern Europe (Od fragmentacije do suradnje. Više obrazovanje, istraživanje i razvoj u jugoistočnoj Europi). Washington, DC: Svjetska banka
99. Lopez-Claros, A., Porter M.E., Sala-i-Martin X. i Schwab K. (2006) ―The Global Competitiveness Report
2006-2007: Creating an Improved Business Environment‖ (Izvješće o svjetskoj konkurentnosti 2006.-2007.: Stvaranje boljeg poslovnog okruženja), Svjetski gospodarski forum, New York, 2006
100. Marušić, I. (2007.): Education Sector Development Plan 2005-2010: 2006 Annual Development Plan
Evaluation Report. (Plan razvoja sektora obrazovanja 2005-2010.: Izvješće o ocjeni godišnjeg razvojnog
plana za 2006.) Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa.
101. Matković, T. (2007): ‗Obrazovanje i vještine‘. u Japec, L. i Šućur, Z. (urednici): Kvaliteta ţivota u
Hrvatskoj: Regionalne razlike. Zagreb: UNDP.
102. Matković, T. i Šošić V. (2007) ―EU integration and Croatian labour market flexibility‖ (EU integracije i
fleksibilnost hrvatskog tržišta rada), Der Donauraum, sv. 47, br. 1-2, str. 69-85, 2007
103. Micco, A. i Pages C. (2006) ―Economic Effects of Employment Protection‖ (Ekonomski učinci zaštite
prava rada), IZA diskusijski dokument br. 2433, 2006.
104. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa (2004) Zagreb: Strategija i akcijski plan za obrazovanje
odraslih. Povjerenstvo za obrazovanje odraslih, Zagreb, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa
105. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa (2005.): Razvojni plan sektora obrazovanja za razdoblje 2005-
2010. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa
106. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa (2007a): OECD Thematic Review of Tertiary Education:
Background Report for Croatia (Tematski pregled tercijarnog obrazovanja prema OECD-u: Izvješće za RH). Izvršni urednici Ţeljko Dujić i Pero Lučin. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa
143
107. Ministry of Science, Education and Sports (2007b): Overview of Achievements 2004 – 2007. Zagreb:
Ministry of Science, Education and Sports.
108. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa (2007c): Strategija izgradnje i razvoja nacionalnog kurikuluma
za predškolsko obrazovanje, opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje. Izradilo Nacionalno vijeće za
kurikulum Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa.
109. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa (2007d): Polazne osnove Hrvatskoga kvalifikacijskog okvira.
Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, CARDS 2006
110. Ministarstvo financija, godišnja izvješća, razna godišta.
111. MoE-FIN (1999): Istraţivanje i razvoj 1999.-2004. Plan Ministarstva obrazovanja – Finska. Helsinki:
Ministarstvo obrazovanja Republike Finske Izvadci koji se odnose na politiku cjeloţivotnog učenja koji su
dostupni na: http://www.ilo.org/public/english/employment/skills/hrdr/topic_n/t14_fin.htm
112. MoE-HUN (2006): Strategy for Lifelong Learning in Hungary. (Strategija cjeloživotnog učenja u MaĎarskoj), Budimpešta: Ministarstvo obrazovanja Republike MaĎarske
113. Moj Posao (2007), ―Na kakvog ste se zaposlenika spremni kladiti‖, bilten br. 1, Zagreb, 2007
114. Moore, D. i Vamvakidis A. (2007) ―Economic Growth in Croatia: Potential and Constraints‖ (Gospodarski rast u Hrvatskoj: Potencijal i ograničenja), radni dokument MMF-a WP/07/198, Washington, DC,
kolovoz 2007
115. NCEEE (2008) Drţavni ispiti u prvim razredima gimnazija i četverogodišnjim strukovnim školama. nacrt.
Zagreb: NCEEE.
116. Nicoletti, G. i Scarpetta S. (2003) ―Regulation, Productivity and Growth: OECD Evidence,‖ (Regulacija, produktivnost i rast: Dokazi iz OECD-a); Gospodarska politika, br. 36, str. 9-72, travanj 2003
117. Nicoletti, G., Scarpetta S. i Boylaud O. (1999) ―Summary Indicators of Product Market Regulation with an
Extension to Employment Protection Legislation‖ (Sažetak pokazatelja regulacije tržišta proizvoda s proširenjem za zakonodavstvo za zaštitu radnog odnosa), 1999
118. Nacionalno vijeće za konkurentnost (2005), Preporuke za povećanje konkurentnosti RH u području
informacijske i komunikacijske tehnologije―, 2005
119. Nelson, R. (1993) ―National Innovation Systems: A Comparative Analysis‖ (Nacionalni inovacijski
sustavi: Usporedna analiza), Oxford University Press, Oxford 1999
120. OECD (2002) ―Regulatory Policies in OECD Countries: From Interventionism to Regulatory Governance‖
(Regulatorne politike u zemljama OECD-a: Od intervencionizma do regulatornog gospodarenja), Pariz
2002
121. OECD (2005) Ekonomski pregled OECD-a – Brazil, Pariz 2005
122. OECD (2005) Education at a Glance (Obrazovanje ukratko), razna izdanja
123. OECD (2006) Employment Outlook (Izgledi zapošljavanja), Pariz, 2006
124. OECD (2006) Boosting Jobs and Incomes - Policy Lessons from Reassessing the OECD Jobs Strategy
(Poticanje otvaranja radnih mjesta i dohotka – Pouke o politikama na temelju ponovne procjene strategije radnih mjesta OECD-a), Pariz, 2006.
125. OECD (2007) Ekonomski pregled OECD-a - Ukrajina, Pariz 2007
126. OECD (2007), Employment Outlook (Izgledi zapošljavanja), Pariz, 2007.
127. Olley G. S. i Pakes A. (1996) ―The Dynamics of Productivity in the Telecommunications Equipment
Industry‖ (Dinamika produktivnosti u industriji telekomunikacijske opreme), Econometrica, sv. 64, 6, 1263-1297, 1996
144
128. Parente i Prescott (1999) ―Needed: A Theory of Total factor Productivity‖ (Traži se: Teorija ukupne
faktorske produktivnosti) International Economic Review 39, 525-52, 1994
129. Piatkowski, M. i van Ark B. (2007) ―Productivity Growth, Technology and Structural Reforms in
Transition Economies: A Two-Phase Convergence Process‖ (Rast produktivnosti, tehnološke i strukturne reforme u tranzicijskim gospodarstvima: Proces konvergencije u dvije faze) , June 2007
130. Pološki Vokić, N. i Frajlić, D. (2004.) ‗Pokazatelji konkurentnosti hrvatske radne snage: rezultati
empirijskog istraţivanja‘. U radu: Bejaković, P. i Lowther, J. (eds.) Konkurentnost hrvatske radne snage.
Zagreb: Institut za javne financije. Dostupno na: http://www.ijf.hr/konkurentnost/poloski-frajlic1.pdf
131. Prescott i Parente (1994) ―Barriers to Technology Adoption and Development‖ (Prepreke usvajanju u
razvoju tehnologije) Journal of Political Economy 102, 298-321, 1994
132. Republika Hrvatska (2006), Politika znanosti i tehnologije RH 2006.-2010.‖ Ministarstvo obrazovanja,
znanosti i športa, Zagreb, 2006
133. Romer, P. (1990), ―Capital, Labor and Productivity‖ (Kapital, rad i produktivnost), Brookings dokumenti
o gospodarskoj aktivnosti, Microeconomics Special Issue, str. 337-367., 1990
134. Romer, P. (1990), ―Endogenous Technological Change‖ (Endogene tehnološke promjene), Journal of
Political Economy, 5, str. 71-102., 1990
135. Romer, P. (1989), ―Human Capital and Growth: Theory and Evidence‖ (Ljudski kapital i rast: Teorija i dokazi), NBER radni dokument 3173, 1989
136. Romer, P. (2007) ―Sustaining Growth‖ (Održavanje rasta), Predstavljeno na radionici o dijagnostici
politike rasta i zapošljavanja 2007. godine
137. Romer, P. (1994), ―The Origins of Endogenous Growth‖ (Ishodišta endogenog rasta), Journal of
Economic Perspectives, zima1994
138. Rutkowski, J. (2003) Obeshrabruje li stroga zaštita zapošljavanja otvaranje radnih mjesta? Dokazi iz
Hrvatske (Does strict employment protection discourage job creation? Evidence from Croatia),
Istraţivački dokument Svjetske banke 3104, Washington, DC, 2003
139. Rutkowski, J. (2003) ―Analiza i prijedlozi poboljšanja trţišta rada u Hrvatskoj‖, Financijska teorija i
praksa, 27(4), pp. 495-513, 2003.
140. Rutkowski, J. i Walewski, M. (2007) ―Taxation of Labor‖ (Oporezivanje rada), u Ch. Grey, T. Lane i A.
Varoudakis (urednici), Fiscal Policy and Economic Growth: Lessons for Eastern Europe and Central Asia
(Fiskalna politika i gospodarski rast: Pouke iz Istočne Europe i Središnje Azije) Washington, DC, World
Bank, 2007
141. Scarpetta, S., Hemmings, P., Tressel T. i Woo J. (2002) ―The Role of Policy and Institutions for
Productivity and Firm Dynamics: Evidence from Micro and Industry Data‖ (Uloga politike i institucija za produktivnost i dinamiku poduzeće: Dokazi na temelju mikro i industrijskih podataka), Radni dokument
ekonomskog odjela 329, OECD, Pariz, 2002
142. Schultze, C. (1977) ―The Private Use of Public Interest‖ (Privatno korištenje javnog interesa), Brookings
Institution, Washington, DC, 1977
143. Slavova, S. (2004) ―Resolving Business Disputes in South Eastern Europe: the Role of the Courts‖ in
―Building Market Institutions in South Eastern Europe Comparative Prospects for Investment and Private
Sector Development‖, („Rješavanje poslovnih sporova u jugoistočnoj Europi: Uloga sudova“ u
„Izgradnji tržišnih institucija u jugoistočnoj Europi, Usporedni izgledi za ulaganja i razvitak privatnog sektora“) Svjetska banka, 2004
144. Šošić, V. (2008) ―Assessing the Flexibility of the Croatian Labor Market‖ (Procjena fleksibilnosti
hrvatskog tržišta rada), dokument za potrebe izvješća
145
145. Šošić, V. (2008) ―Corporate Restructuring in Croatia – Source of Dynamism or a Major Drag on Economic
Growth?‖ (Korporativno restrukturiranje u Hrvatskoj – Izvor dinamičnosti ili velika kočnica gospodarskog rasta), dokument za potrebe izvješća
146. Tahvainen, S. (2006): jeloţivotno učenje i obrazovanje odraslih u Finskoj. Prezentacija koja je dana na
radionici Transnacionalne razmjene za aktivno starenje Sofija, 19.–20. listopada, 2006. Dostupno na:
http://www.activeageing.org/Workshop/Workshop_Bulgaria/Tahvanainen.pdf
147. TF-IRL (2002): Report of the Taskforce on Lifelong Learning. (Izvješće radne skupine za cjeloživotno učenje) Dublin: Publikacije drţave
148. Transparency International, Barometar globalne korupcije 2007
149. Transparency International, Izvješće o globalnoj korupciji 2007, Korupcija u pravosudnim sustavima
150. UN Izgledi svjetskog stanovništva: Revidirana baza podataka stanovništva za 2006.
151. Viertel, E. i drugi (2001): Assessment of the labour market and the vocational education and training sector
in Croatia. (Procjena tržišta rada i sektora strukovnog obrazovanja u Hrvatskoj), Torino/Turin: European
Training Foundation.
152. WIIW baza podataka
153. Wimmer, A., de Soysa, I. i Wagner, C. (2002), ―Political Science Tools for Assessing Feasibility and
Sustainability of Reforms‖ (Alati političkih znanosti za procjenu izvedivosti i održivosti reformi). Istraţivački dokument pripremljen za Neovisni procjeniteljski ured MeĎunarodnog monetarnog fonda.
Sveučilište u Bonnu, Centar za razvojna istraţivanja, Katedra za političke i kulturološke promjene, 2002
154. Svjetska banka (1994): Higher Education: The Lessons of Experience (Više obrazovanje: Pouke iz iskustva). Washington, DC: Svjetska banka
155. Svjetska banka (2000) ‖Public Expenditure and Institutional Review (PEIR)‖ (Analiza javnih financija i
institucija), Hrvatska, 2000
156. Svjetska banka (2003) Country Economic Memorandum (CEM) (Ekonomski memorandum za RH), A
Growth and EU Integration Strategy (Rast i strategija EU integracija). sv. I i II., Hrvatska, 2003
157. Svjetska banka (2004) ―Global Integration and Technology Transfer‖ (Globalna integracija i prijenos
tehnologije), 2004
158. Svjetska banka (2005) ―Enhancing Job Opportunities: Eastern Europe and the Former Soviet Union‖
(UnaprjeĎivanje prilika za zapošljavanje: Istočna Europa i bivši Sovjetski Savez), Washington, DC, 2005
159. Svjetska banka (2006) ―Alternative Dispute Resolution Manual: Implementing Commercial Mediation‖
(Priručnik za alternativno rješavanje sporova: Provedba komercijalne medijacije), Odjel za malo i srednje
poduzetništvo, studeni 2006
160. Svjetska banka (2006) Anticorruption in Transition 3 (Sprječavanje korupcije u tranziciji 3), 2006
161. Svjetska banka (2006) ―Assessing World Bank Support for Trade 1987-2004‖ (Procjena podrške Svjetske
banke trgovini 1987.-2004.), Washington DC, 2006
162. Svjetska banka (2007) ―Connect to Compete Report‖ (Izvješće povezivanje u svrhu natjecanja), 2007
163. Svjetska banka (2007) ―Escaping the Middle Income Trap: Trade, Integration and Growth in the Western
Balkans‖ (Bijeg iz zamke srednjeg dohotka: Trgovina, integracija i rast na Zapadnom Balkanu), Svjetska
banka, Washington DC, 2007
164. Svjetska banka - EDSTAT
165. Internetska stranica Svjetske banke o pokazateljima gospodarenja
146
166. Svjetska banka (2007) ―Implementation and Results Completion Report on a loan to the Republic of
Croatia for a Court and Bankruptcy Administration Project‖ (Izvješće o provedbi i ostvarenju rezultata zajma Republici Hrvatskoj za Projekt upravljanja sudovima i stečajnim postupcima), 29. lipnja 2007
167. Svjetska banka (2007) ―Labor Markets in EU8+2: From the Shortage of Jobs to the Shortage of Skilled
Workers‖ (Tržišta rada u zemljama EU8+2: Od manjka radnih mjesta do deficitarnosti kvalificiranih
radnika), u: Redovnom ekonomskom izvješću Svjetske banke o zemljama EU8+2, rujan, 2007
168. Svjetska banka (2007) ―Living Standards Assessment, Promoting Social Inclusion and Regional Equity‖
(Procjena životnog standarda, promicanje socijalne inkluzije i regionalne ravnopravnosti), siječanj 2007
169. Svjetska banka (2007) Projektni informacijski dokument, Projekt reforme pravosuĎa, oţujak 2007
170. Svjetska banka (2007) ―Report on the Observance of Standards and Codes: Corporate Governance Country
Assessment, Croatia‖ (Izvješće o poštivanju standarda i kodeksa: Ocjena korporativnog upravljanja u
RH), lipanj 2007
171. Svjetska banka (2007) ―The Pathway to Prosperity: Productivity Growth in Eastern Europe and the Former
Soviet Union‖ (Put prema prosperitetu: Rast produktivnosti u Istočnoj Europi i bivšem Sovjetskom
Savezu), Washington DC, 2007
172. Svjetska banka (2008) ―Croatia Restructuring Public Finance to Sustain Growth and Improve Public
Services: A Public Finance Review‖ (Restrukturiranje javnih financija radi podrške rastu i poboljšanja javnih usluga: Analiza javnih financija), Jedinica za smanjenje siromaštva i gospodarsko upravljanje,
Regija Europe i Središnje Azije, Washington, DC
173. Svjetska banka i IFC (2009) Doing Business, www.doingbusiness.org, 2009
174. Svjetski gospodarski forum, Global Competitiveness Report (Izvješće o globalnoj konkurentnosti), razna
izdanja
