UVOD:

Eterična ulja su smjese lahko zapaljivih, bioloških aktivnih hemijskih spojeva,

dobivenih iz biljaka i to destilacijom ili tiještenjem.

Najčešće su bezbojna ili žučkasta, ali mogu imati izraženu boju, kao u slučaju eteričnih ulja njemačke kamilice i stolisniku koja su

tamnoplava. Djelovanje svakoga pojedinačnog ulja ovisi o

kombinaciji i količinama različitih spojeva u njegovu sastavu.

Lavanda (Lavandula angustifolia Mill- (sin. L. Officinalis Chaix), je od davnina bila jedna od najomiljenijih aromatičnih ljekovitih biljaka. L. angustifolia raste kao višegodišnji niski polugrm, visok, 20-60 (80) cm, s mnogo uspravnih izdanaka. Listovi su uski, linearno duguljasti, slični listovima ružmarina. Lavanda sadrži 1-3% eteričnog ulja u kojem je vodeća sastavnica linalilacetat. Lavandino ulje je bezbojna ili žućkasta tekućina, karakteristična ugodna mirisa i aromatična, ljuta i nagorka okusa. Uz eterično ulje u cvijetu ima približno 12% ružmarinske kiseline i drugih derivata, zatim kumarina: umbelferona i herniarina, flavonoida i fitosterola.

Ružmarin (Rosmarinus officinalis L.) je vrlo razgranat, aromatičan polugrm, koji naraste od jednog do tri metra visine, drvenast samo u donjem dijelu, s gustim, na rubovima prema dolje savijenim listovima. Listovi imaju vrlo kratku peteljku, usko su suličasti, kožasti, tamnozeleni, odozgo malo hrapavi, odozdo bjelkasto pušteni, s bijelom prugom. Cvijet je blijedomodar, dvousnat. Biljka cvate dva puta godišnje, u travnju i rujnu. Prema europskoj regulativi, službeno su ljekoviti listovi ružmarina i eterično ulje dobiveno destilacijom listova ružmarina.

Smilje (Helichrysum italicum) je autohtona biljna vrsta mediteranskog područja, to je višegodišnja polugrmolika

biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Naraste do 60 cm visine, a njegove razgranate stabljike nose sitne, dlakave

listove i cvat sastavljen od više sitnih cvjetova. Na razgranatim stabljikama smilja naizmjenično su

raspoređeni uski šiljasti listići koji su s lica zeleni, a s naličja sivo-zeleni, prekriveni sitni.

Prema Homerovoj Odiseji, heroj Odisej doživio je brodolom na otoku i upoznao božanstveno lijepu Nausikaju. 

Tajna njene ljepote bilja je u vječnom ulju, od cvijeta koji nikada ne vene, čak ni kad se ubere.

Prema mitovima i grčki bog Apolon na ulazu u Delfe nosio je tijaru od posebnog bilja da prisjeti svijet na svoju

besmrtnost.  Iako su to samo legende, poznato je da postoji cvijeće koje

ne vene, čak ni kada se ubere. 

Zaštitna uloga smilja na kožu:  snažno djeluje protiv slobodnih radikala značajno utječe na proizvodnju kolagena potiče promjene u tkivu poboljšava mikrocirkulaciju, a time i detoksikaciju kože antiseptički i pročišćavajuće djeluje na kožu   Poseban naglasak je i na blistavosti koju pruža koži.

Ponekad se iz iste biljke mogu dobiti različita eterična ulja, ovisno o dijelu biljke koji se podvrgava destilaciji

ili o načinu dobivanja ulja. Samo poznavanje lokalizacije eteričnih ulja u biljci olakšava odabir

metode kojom će se izvršiti izolacija tih tvari iz biljke. Eterična ulja dobivaju se iz prirodnih sirovina biljnog

porijekla na nekoliko načina: DESTILACIJOM

EKSTRAKCIJOM ODREĐENIH OTAPALA PRAŠENJEM

METODA IZOLACIJE ETERIČNIH ULJA :

DESTILACIJA VODENOM PAROM

1. DESTILACIJA VODENOM PAROM

Kod ovog postupka vodena para prolazi kroz biljnu masu odnoseći sa sobom hlapive mirisne tvari. Mješavina para se hladi i kondenzira u posebnom hladioniku sa hladnom vodom pa nastaju dva proizvoda:

voda u kojoj su ostale otopljene neke mirisne tvari (naziva se hidrolat ili cvijetna vodica) i

male količine eteričnog ulja koje nije topivo u vodi i koje, ovisno o gustoći, pliva na površini hidrolata ili potone na dno. Za dobivanje jednog kilograma eteričnog ulja potrebno je nekoliko stotina kilograma biljne mase pa sve do

nekoliko tona kod skupih ulja poput matičnjaka i ruže.

Najstariji način destilacije izvodi se tako da se u kotao stavi biljni materijal i dva do šest puta veća količina vode koja se zagrijava do vrenja. To

je vodena destilacija. Ako se biljni materijal odvoji na mrežicu i ne dolazi u dodir s vodom, tada je to vodeno-parna destilacija. Vodena para odnosi čestice esencijalnog ulja sa sobom, prolazi kroz cijev koja je hlađena

vodom prilikom čega dolazi do kondenzacije vode i eteričnih ulja. Oni se zajedno skupljaju posebnu posudu, a s obzirom da se esencijalno ulje ne otapa u vodi, slojevi se odjeljuju. Eterična ulja su uglavnom lakša od vode, pa se skupljaju na površini, a voda ispod eteričnog ulja se također skuplja i

naziva se hidrolat ili cvjetna vodica.

Hidrolat je vodena otopina zasićena sastavnicama

eteričnog ulja. U njoj se otapaju pretežno hidrofilnije

tvari, tako da hidrolat ne sadrži iste omjere sastavnica

kao i eterično ulje: bit će više kiselina, nekih alkohola i

aldehida, dok će biti daleko manje terpena i

seskviterpena koji su vrlo hidrofobni.

EKSTRAKCIJA SUPERKRITIČNIM PLINOVIMA I ORGANSKIM OTAPALIMA

   

Ekstrakcijom superkritičnim plinovima dobiva se gotovo intaktni sadržaj žlijezda, koji se naziva apsolut. Plin pod velikim pritiskom (oko 400 bara) razbija žlijezde i

odnosi njihov sadržaj, a padom pritiska kompletan plin evaporira ostavljajući eterično ulje bez primjesa plina.

Ovaj postupak je skuplji i tehnološki zahtjevniji, a uz to plin ugljični dioksid u dodiru s vlagom stvara kiselinu koja može oštetiti neke osjetljive sastojke, pogotovo estere.

Apsoluti koji nastaju zovu se CO2 apsoluti i jedini su apsoluti koji bi se smjeli koristiti u aromaterapiji.

Ekstrakcijom organskim otapalima kao što je n-heksan i benzen dobivaju

se konkreti iapsoluti. To nisu eterična ulja i ne mogu se primjenjivati u aromaterapiji.

Konkreti nastaju prvom ekstrakcijom (npr. n-heksanom) i osim sadržaja žlijezda sastoje se i od tvari kao što su voskovi.

Mirisne tvari se u drugom koraku iz heksana ekstrahiraju u alkohol koji se onda pažljivo ukloni destilacijom, a mirisna tvar koja ostane zove se apsolut.

Apsoluti su popularni u kozmetici i parfumeriji. Glavni im je nedostatak što su sasvim drugačijeg sastava od onih dobivenih vodenom destilacijom, a uz to organska

otapala onečišćuju konačni produkt pa su nepoželjni u aromaterapiji.  

GORNJA SKUPINA najprije hlape, imaju rezak, oštar miris

stimuliraju, osvježavaju

SREDNJA SKUPINA umjereno hlapljiva, cvjetni mirisi

djeluju prvenstveno na tjelesne funkcije

DONJA SKUPINA sporije hlape umiruju, relaksiraju

1. GORNJA grupa sadrži ulja agruma (citrusna ulja) te eukaliptus. To su ulja visoke frekvencije, reskog mirisa, vrlo isparljiva, koja

prepoznajemo po tome što se miris osjeća odmah po otvaranju bočice. Izuzetno su

antiseptička i najizrazitije djelovanje pokazuju na području glave: glavobolja, koncentracija,

prehlade… Tu pripadaju eterična ulja mandarine, limuna, pomorandže, bergamota,

eukaliptusa…

Eukaliptus je ulje odlično za snižavanje temperature, te kod prehlade, upale sinusa, infekcije grla i slično. Potiče izbacivanje sluzi. U ove svrhe uglavnom se koristi putem inhalacija. Osim inhalacija, odlično je koristi li se u prsnom ulju ili u oblozima. Za navedene ga probleme često koristimo i u uljnim lampicama jer olakšava disanje, a ujedno čisti zrak i štiti zdrave osobe koje dijele prostor s bolesnom osobom. Ulje eukaliptusa odlično je za tretiranje bolnih mišića. Na bolne i prenapregnute mišiće vrlo blagotvorno djeluje primjena kupki i masaža. Također, koristi se u slučajevima reumatoidnog artritisa, pomaže uklanjanju toksina iz zglobova.

Kiselo-slatkasta mandarina (lat. Citrus reticulata ili Citrus tangerina) srodna je naranči, limunu, limeti i grejpu.  Porijeklom je iz Kine, odakle se proširila na druge dijelove svijeta.  Danas se uzgaja u mnogim regijama, uključujući sjeverno Sredozemlje.  Eterično ulje mandarine izdvaja se hladnim prešanjem iz njene kore.  Popularnost eteričnog ulja mandarine u aromaterapiji stalno raste zbog njegovih ljekovitih svojstava i pozitivnog djelovanja na kožu. Da biste potakli lučenje želučanih sokova, dodajte kap ulja u čašu vode za piće ili umasirajte 1 do 2 kapi po trbuhu. Za zatvor ili proljev, umasirajte 1 do 2 kapi po trbuhu u smjeru kazaljke na satu i to svakih 60 minuta.  Protiv vjetrova, umasirajte 1 do 2 kapi eteričnog ulja mandarine na trbuh u smjeru kazaljke na satu. Želite li smanjiti prekomjernu težinu, dodajte 1 do 2 kapi u čašu vode ili u povrtne smoothieje.

Eterično ulje limuna ima svjež i oštar miris, a djeluje poticajno i osvježavajuće. Dobro se kombinira s eteričnim uljima lavande, kamilice i ylang ylang. Smatra se da ima antiseptičko, adstrigentno, antivirusno i stimulativno svojstvo. Eterično ulje  limuna se preporučuje kod celulita, problema s cirkulacijom, čireva, zatvora, upaljenih desni, uboda insekata, migrene, remuatizma, upale sinusa, upaljenog grla, angine i kod proširenih vena. Limunovo eterično ulje, dobiveno od ploda limunova drveta (lat. Citrus lemon), donosi široku paletu zdravstvenih dobrobiti. Povjesničari su pronašli dokaze da se limun u svrhu liječenja koristi već tisućama godina u Kini, Indiji i dijelovima Arapskog poluotoka. Uvezen je u Europu tijekom Križarskih ratova te je s vremenom dobivao na popularnosti, dok se nije ukorijenio s početkom 16. stoljeća.

Blagodati limunova ulja podiže raspoloženje smanjuje tjeskobu i

stres ublažava nesanicu jača koncentraciju

podiže energiju rastjeruje glavobolju

dezinficira rane potpomaže mršavljenju

dobro djeluje na problematičnu kožu poboljšava probavu

štiti od virusa pomaže kod bronhitisa i

astme stimulira rad jetre i

bubrega

Eterično ulje pomorandže već godinama je poznato kao odličan eliksir za kožu i psihoterapiju

upravo zbog svog svežeg i slatkog citrusnoga mirisa i učinka.

Mnogi ne znaju, ali eterično ulje pomorandže djeluje odlično u brojnim zdravstvenim i terapeutskim

svrhama. U aromaterapiji, ulje pomorandže preporučuje se kod depresije jer izrazito djeluje

opuštajuće i antistresno, te smanjuje anksioznost. Ukoliko imate problema s probavom, eterično ulje

pomorandže će rješiti takav problem. Naime, umiruje probavne poteškoće, te sprječava zatvor probave. Za najbolje rezultate umasirajte ga na

područje stomaka u smjeru kazaljke na satu.

Bergamot (lat. Citrus Bergamia) je drvo koje potječe iz južne Italije, tropskih dijelova Azije i Obale Bjelokosti. Ime je vjerojatno dobio po gradu Bergamu u talijanskoj pokrajini Lombardiji, gdje je prvi puta uzgajan u komercijalne svrhe. Plod bergamota je agrum srodan naranči i limunu, no njegov plod i sok se ne konzumiraju. Bergamot se uzgaja prije svega da bi se od njega dobilo eterično ulje, koje se proizvodi hladnim prešanjem kore ploda. Bergamot je izuzetno bogat eteričnim sastojcima među kojima su: alfa pinen alfa bergamoten alfa terpineol beta bisabolen geraniol geraniol acetat limonen linalil acetat linalool mircen neril acetat nerol Dobrobiti ulja bergamota Eterično ulje bergamota djelotvorno je sredstvo za liječenje depresije, anksioznosti, upale mokraćnih puteva, poremećaja probave i ranica na koži. Ublažava osjećaj boli, snižava temperaturu, suzbija umor, poboljšava disanje i potiče krvotok.

2. SREDNJA grupa su ulja srednje frekvencije, čijem mirisu treba nešto više vremena da stigne do naših nozdrva.

Umjereno su isparljiva, što znači da će u mirisnoj lampi djelovati nešto duže nego ulja gornje grupe. Po svome

djelovanju posebno su namenjena srednjem dijelu tijela: pluća, želudac, probavni organi.

Umiruju ili stimulišu probavu, smanjuju napetost u želucu, izuzetni su antiseptici za pluća i bronhije. Toj grupi pripada

većina mediteranskih eteričnih ulja: menta, ruzmarin, žalfija, lavanda, melisa, čajevac, timijan. Ovdje treba posebno

naglasiti sva cvijetna ulja, kao pripadnike iste grupe, no sa posebnim antistresnim i psihički stabilizirajućim djelovanjem. To su ulja ruže, jasmina, nerolija, ylang-ylanga, geranijuma.

Ruža, toliko često opjevani cvijet, porijeklom sa Orijenta, zauzima jedno

od najvažnijih mjesta u današnjoj modernoj aromaterapiji. Radu s eteričnim uljem ruže prilazi se s

posebnom pažnjom i velikim poštovanjem prema toj kraljici cvijeća i

kraljici eteričnih ulja. Kleopatra je spavala na njenim

laticama, kupala se u njenom mirisu, a mitovi nam kazuju da je ruža nastala od kapljice Adonisove krvi i bila posvećena

božici Veneri.

�  Eterično ulje jasmina jedno je od najcjenjenijih ulja u aromaterapiji.

�  Pomaže u reguliranju nepravilnog menstruacijskog ciklusa, uspješno otklanja menstrualne bolove te ublažava simptome menopauze.

�  Blagotvorno djeluje na plućne tegobe, suzbija kašalj i dišne infekcije.

�  Spojevi prisutni u ulju jasmina opuštaju mišiće te ublažavaju mnoge vrsta bolova, osobito nakon treninga ili u slučaju uganuća.

�  U novije vrijeme sve je više dokaza da može pomoći i u prevenciji raka, no na tom području potrebna su dodatna istraživanja.

�  Djelotvorni afrodizijak �  Upotreba eteričnog ulja jasmina u svrhu

jačanja libida stara je nekoliko tisućljeća.

Jak antidepresiv – opušta dušu i tijelo, podstiče osjećaj radosti i sreće Povoljno djeluje kod hronične depresije, anksioznosti, otklanja strah i nesanicu Izuzetan afrodizijak – pomaže kod frigidnosti, impotencije, podstiče osjećaj romantike Protiv vrtoglavice, glavobolje i neuralgija Smanjuje osjećaj lupanja i preskakanja srca Ublažava simptome menopauze Za njegu kože sa ispucalim kapilarima i proširenim venama Protiv bora i tamnih kolutova oko očiju – podstiče ćelijsku regeneraciju kože Jedno od najcjenjenijih parfemskih ulja – sladak, cvjetni, senzualni, gorkast miris. Moćan afrodizijak Afrodizijačke moći ulja su vezane za antidepresivni efekat. Ulje se primjenjuje u kupkama, difuzorima, i kao masažno ulje. Neroli otklanja psihičke smetnje kod frigidnosti, impotencije i menopauze tako što umiruje simpatički nervni sistem i stres hormone. Podstiče seksualnu želju kod oba pola. Promoviše osjećaj radosti, sreće, romantike i nježnosti.

3. DONJA grupa eteričnih ulja najsporije isparava, što znači da njihov miris najsporije prodire u nozdrve, do naših

mirisnih receptora. U mješavinama eteričnih ulja ili mirisnim mješavinama

koristi se kao „fiksativ“ što znači da usporava isparavanje drugih ulja iz viših grupa.

Tu pripadaju mirisi dobiveni iz drveća, kore, korjena i bobica.

Najčešći su predstavnici: bor, jela, kleka, čempres, kedar, cimet, biber, klinčić, đumbir, pačuli, sandal.

Njihovo se djelovanje ogleda u umanjenju problema u donjem dijelu tijela, npr. bolovi u leđima i krstima, osjetljiva

bešika i bubrezi, reproduktivni organi.

Eterično ulje đumbira zagrijava, a ima topao i duhovit miris.

Kombinira se dobro s eteričnim ulje cedrovine, citrusnih ulja i eukaliptusa.

Smatra se da ima analgetička, antidepresivna i stimulativna svojstva, te potiče iskašljavanje.

Preporučuje se za artritis, bronhitis, katar, prehladu, zatvor, proljev, iscrpljenost, nadutost, gripu, lošu

probavu, slabu cirkulaciju, reumu i upalu sinusa. Đumbir je trajna zeljasta biljka porijeklom iz Indije i Kine.

Tisućama je godina cijenjen zbog svojih medicinskih svojstava, posebice kroz kinesku i indijsku tradicionalnu medicinu. Sastavni je dio Ayurvede, a njegova upotreba

spominje se u Mahabharati. Eterično ulje đumbira dobiva se destilacijom vodenom parom korijena dajući žućkasto-

narančasto ulje.  

Bijeli bor je drvo koje može narasti do 40 metara visine. Korijen mu prodire duboko u tlo. Mladi bor ima koru smeđe-crvenkaste boje, dok je kora starijih

borova sivosmeđa. Krošnja bora je čunjasta a kad ostari kišobranasta. Iglice su sastavljene po dvije zajedno, duge 4-7 cm, sivo-zelene boje. Cvjetovi su

jednodomni. Iz ženskih cvjetova oblikuju se češeri. Koriste se svježi pupoljci, iglice kao i osušeni. Beru se od veljače do travnja.

Glavni sastojci: Eterično ulje, pinen, vitamin C, gorke tvari, smole, bjelančevine, masno ulje, karoten, uranij.

Djelovanje: svježe iglice izvor su vitamina C, pupoljci koriste se za liječenje dišnih putova, promuklosti, kašlja, laganog bronhitisa. Mladi izdanci u liječenju astme i reumatskih bolesti i gihta. Smola se može koristiti kod grčeva izazvanih

žučnim kamencima. Pripravci: Gotovi ljekoviti pripravci.

Nuspojave: Kod vanjske primjene javljaju se znakovi trovanja, alergije.

Eterično ulje kleke predstavlja jak diuretik, stoga najčešću primjenu ima u preparatima za tretiranje celulita i zadržavanju vode u organizmu. Zbog njegovih antiseptičkih, adstrigentnih i detoks osobina, ima široku primjenu u njezi masne, nečiste i upaljene kože, a pomaže u tretiranju dermatitisa, ekcema i psorijaze. Kleka ili venja je zimzelen, otporan grm visok od pola do tri metra, iz porodice čempresa (Cupressineae iliCupressaceae). Kod nas najviše raste po brdima i planinama, pašnjacima, rijetkim šumama i neobrađenim mjestima i ima je u skoro čitavoj Srbiji. Mada je široko rasprostranjena vrsta, najbogatiju aromu imaju plodovi sa juga Evrope.

Ulje cejlonskog cimeta djeluje na niz stanja u organizmu. Izvrsna je potpora kod bolesti srca, krvnih žila, pluća, kože i crijeva.

Može značajno pomoći kod dijabetesa tipa 2. Cimet regulira i uravnotežuje razinu šećera u krvi, što su potvrdili i američki

znanstvenici. Možete ga koristiti kao instantni kućni lijek za zubobolju, a zbog svojih

dezinficirajućih svojstava odlično je u njezi zubiju i desni.

Biber (latinski naziv piper nigrum), pored soli nezaobilazni začin u svim kuhinjama i svjetskim

restoranima, porijeklom je iz indonezanskih tropskih šuma. To je biljka puzavica koja daje

bobičaste plodove (nama poznate kao zrna bibera) i može dostići visinu od 10 m.

Iako u prirodi postoji preko 2000 vrsta bibera najpoznatija podjela ovog začina na tržištu je

na: crni, bijeli, zeleni i crveni biber. Boja bibera ne zavisi od primarne vrste biljke sa koje je

ubran već od načina na koji se zrno priprema za upotrebu.

Crveni biber dobija se kada se uberu potpuno zrela i crvena zrna koja se potapaju u slanu vodu

a zatim zamrzavaju ili brzo suše. Zeleni biber priprema se na isti način ali se zrna

beru ranije dok su još zelena. Beli biber nastaje od zrelih ali oljuštenih zrna

bibera. Crni biber dobija se kada se uberu zelena zrna, a

zatim bez ikakve obrade osuše na suncu.

Klinčići imaju slatki, vrlo začinjen i osvježavajući miris. Djeluju tako što zagrijavaju, a dobro se kombiniraju se eteričnim uljima lavande, naranče i ylang ylanga. Smatra se kako ima analgetička i stimulativna svojstva, te potiče iskašljavanje. Preporučuje se kod bronhitisa, prehlade, loše probave, inficiranih rana, rana u ustima, napetosti mišića i živaca, te kao sobno dezinfekcijsko sredstvo. Glavni sastojak karanfilića (Syzygium aromaticum), eterično ulje s eugenolom, daje ovom začinu karakterističan ukus i miris. Sadrži i tanine, smolu, sluz i veliki procenat flavonoida koji imaju snažno antioksidativno, protivupalno i antikoagulantno dejstvo. Zahvaljujući ovim ljekovitim sastojcima karanfilć se kao lijek koristi u kineskoj i ajurvedskoj medicini preko 2.000 godina.  

Karanfilić kao analgetik Mljeveni karanfilić zaustavlja krvarenje i ublažava bol tako što se pospe po rani, dok je u slučaju uhobolje potrebno razblažiti ulje karanfilića sa maslinovim, umočiti u njega kuglice od vate i držati u uhu pola sata. Karanfilić kao afrodizijak Ukoliko se nekoliko kapi ulja od karanfilića rastopi u vodi i nakapa u jelo, dobija se moćan prirodni afrodizijak. Karanfilić za njegu kože U borbi protiv akni ovaj začin se pokazao koristan u kombinaciji s medom i limunom: poimešati po kašičicu mljevenog karanfilića i meda i dodati 3 kapi limunovog soka. Masku nanijeti na lice, ostaviti da djeluje 20 minuta i opratu hladnom vodom. Masaža lica uljem od karanfilića smanjuje nadutost i hidrira kožu.

Eterično ulje pačulija djeluje opuštajuće, a mirisne note su mu

slatke, začinjene i šumske. Kombinira se dobro s geranijumom i

lavandom. Smatra se kako ima antidepresivna, protuupalna,

antiseptička, diuretička i sedativna svojstva.

Eterično ulje pačulija se preporučuje kod anksioznosti,

celulita, ispucale i oštećene kože, depresije, ekcema, smanjenog

libida, PMS-a i zadržavanja vode u tijelu.

Za masažu se koriste bazna, biljna ulja koja istovremeno njeguju i hrane našu kožu, a služe i kao

baze za eterična ulja koja se u njima lako otapaju. Bazna, biljna ulja su ujedno i odlični lubrikanti za

masažu. S obzirom na to da ih nanosimo na kožu, a ponekad

njima mažemo i cijelo tijelo, ona moraju biti visoke kvalitete, hladno cijeđena, nerafinirana i bez ikakvih

dodataka. Biljna ulja u sebi sadržavaju vitamine, minerale i masne kiseline zbog čega su izuzetno hranjiva za kožu i efikasna u kozmetici. Različita

mineralna, bebi ulja te slični sintetički proizvodi imaju prevelike molekule te teško prodiru u kožu pa od

masaže tim uljima nema velike koristi s obzirom na to da eterična ulja ostaju na površini kože i ispare. Osim

toga, sintetička ulja imaju tendenciju začepljivanja pora i ne hrane našu kožu kao što to čine biljna ulja.

Ulje sjemenki grožđa jedno je od temeljnih ulja koje se koristi za njegu masne i problematične kože. Sadrži 13‐40% oleinske i 40‐74% linolne kiseline, a iznimno je bogato i tokoferolima. Za njegu masne kože, uglavnom se kombinira s voskom jojobe i uljem lješnjaka, lako se upija i nije komedogeno. Mirisom podsjeća na razblaženo vino ili vinski ocat, pa je izvrstan dodatak jelima i salatama.

Ulje jezgre marelice - je slične teksture i boje kao bademovo ulje, ali je dosta skuplje. Bogato je vitaminom E, što spada u kvalitetu

koja ovom ulju pruža nešto dulji rok trajanja od drugih ulja. Poput bademovog ulje, i ulje jezgre marelice se odlično apsorbira u

kožu, tako da ne ostavlja dugotrajan osjećaj masnoće. Ulje jezgre marelice je dobra alternativa bademovom ulju i to kod

osoba koje su sklone alergijama na orašaste plodove. Ulje se ističe se i ugodnim mirisom badema zbog prisustva cijanogenih ljekovitih spojeva koji potiču metabolizam kože.

Fino je mazivo, brzo se upija i jedno je od univerzalnih ulja za njegu kože i masažu.

Zbog ugodnog mirisa lijepo se kombinira s mnogim eteričnim i biljnim uljima.

Koristi se i za spravljanje laganih krema i mlijeka za tijelo. Jedna od velikih prednosti u odnosu na badem je njegova

pristupačnija cijena. Poput badema, sadrži oleinsku (58‐74%) i linolnu kiselinu (20‐

32%).

Ulje avokada - spada pod teža ulja i obično se miješa s lakšim masažnim uljima, kao

što je bademovo ulje. Avokado ulje je i otprilike

dvostruko skuplje od bademovog ulja. Ljudi koji su osjetljivi na lateks mogu biti osjetljiva i na avokado ulje.

Ulje avokada ima izvanredne sposobnosti regeneracije i pomladjivanja zbog visokih koncentracija esencijalnih masnih kiselina koje sprječavaju isušivanje i održavaju elastičnost kože. U kožu prodire dublje od svih biljnih ulja i aktivne sastojke nosi do unutrašnjih slojeva dermisa. Njegova antibakterijska i zacjeljujuća svojstva čine ga idealnom bazom za kozmetičke tretmane rana, akni, dermatitisa

i sl. Ublažava svrab koji se pojavljuje kod ekcema i psorijaze.

Bademovo ulje - najpopularnije bazno ulje pri masažama. Srednje je konzistencije i dobro se

može razmazati po tijelu. Osobe sklone alergijama na orašaste plodove trebale bi

izbjegavati bademovo ulje. Bademovo ulje je pogodno za sve tipove kože,

lijepo se upija. Jedno je od najboljih ulja za masažu.

Izvrsno je ulje za emulzijske sisteme ili je nekad glavni nosač u kojem se otapaju

eterična ulja kao i druga, skuplja biljna ulja.

Masaža bademovim uljem je stari narodni lijek protiv hernije (kile), a ako se umasira na prsni koš, olakšava kašalj. Osim toga, korisno je i za liječenje opekotina i upaljenih vena, problema sa grlom i različitih upalnih stanja. Također, neki smatraju da je bademovo ulje odličan afrodizijak.  Bademovo ulje je jedno od najčešće korišćenih ulja za masažu. Također, ono ima važnu ulogu u aromaterapiji jer se koristi kao bazno ulje kod nanošenja više vrsta aromatičnih ulja, koja mogu da iritiraju kožu ukoliko se nanose sama.   Ulje badema je srednje konzistencije, dobro se upija i lako nanosi.

Maslinovo ulje (Olea europaea) tradicionalno se

koristi za masažu.

Za aromaterapiju se ne koristi, pošto je jako masno i

gusto, sporo se upija u kožu pa će većina eteričnog

ulja ostaje na površini kože umJesto da uđu u tkiva i krvotok.

Maslinovo ulje je poznato kao jedan od

najdjelotvornijih prirodnih sastojaka u kozmetičkim

proizvodima, prikladno i za osobe alergične na

sintetičke supstance, a poznata je i njegova

djelotvornost u liječenju psorijaze, ekcema,

dermatitisa i problema izrazito suhe kože. Prema

istraživanjima, maslinovo ulje štiti i od štetnih UVA

zraka iako nema SPF.

Bilo je samo da se koristi hladno cjeđeno, a ne

industrijski prerađeno maslinovo ulje, ono nije

škodljivo, ali nije ni približno tako djelotvorno kao

pravo, hladno cjeđeno maslinovo ulje. 

Jojoba (Simmondsia sinensis ili Buxus sinensis)

ustvari nije ulje već tečni vosak.

Izrazito je dobar kozmetički preparat za sve tipove

kože.

Reguliše stvaranje sebuma pa je dobar za njegu i

vraćanje ravnoteže mješovitoj koži, kao i u tretiranju

akni.

Protivupalan je pa ga je zgodno koristiti u

mješavinama kod upalnih infekcija kože.

Koristi se i za tretiranje suhog vlasišta.

Aroma: Blaga do srednje jaka, specifična, ali prijatna

aroma. 

Tekstura: Blago i svilenkasto. Dobro se apsorbuje. 

Kokosovo ulje (Cocos nucifera) na sobnoj temperaturi je kruto ulje (mast) intenzivnog,

ugodnog mirisa. Kokosovo ulje se smatra najbližom supstancom ljudskoj potkožnoj

masti i kompatibilno je sa kožom. Dugo traje, ne kvari se i ne može da užegne, ne

začepljuje pore. Kada se koristi kao noseće ulje odlično je za problematičnu kožu.

Korisno je i za njegu i regeneraciju suhe i oštećene kose.

S obzirom da ovo ulje ima laganu teksturu, idealno je za korišćenje u toku vrućih ljetnjih

mjeseci umjesto teških i gustih prirodnih ulja.

Ulje pšeničnih klica, jedno je od najpoznatijih izvora vitamina E, kako u prehrani tako i u kozmetici. Sadrži najmanje 2,8 mg vitamina E po gramu ulja. Bogato je i polinezasićenim masnim kiselinama: 4-10% α- linolenske kiseline, 52-59% linolne kiseline. Usprkos visokom sadržaju polinezasićenih kiselina, ulje se teško kvari upravo zbog sadržaja vitamina E. Koristi se za njegu suhe, stanjene i zrele kože, za regeneraciju kože nakon trauma i bolesti, ulje zaprevenciju strija, pakunge za kosu.

Ulje Makadamije (Macadamia integrifolia) se izrazito brzo upija u kožu i kao takvo je odlično za lokalnu aplikaciju kada želimo da eterična ulja brzo dospiju u tkivo i krvotok, ili ako želite dnevno ulje za lice koje neće ostavljati masni trag. Jedino je ulje koje sadrži palmitoleinsku kiselinu koja se nalazi i u sebumu kože, pa je makadamija izrazito dobra za njegu zrele kože.

Ricinus je česta ukrasna biljka vrtova, premda ga mnogi ne prepoznaju. Veliki crveni listovi i žuto crveni plodovi dopadljivi su ukras u uređenju vrtova i parkova. Od plodova se dobiva ulje koje je već dugo korišteno u farmaciji, nekoć najviše zbog svojeg jakog laksativnog  efekta  (liječi  zatvor  i omekšava  stolicu).  No,  nemojte  ga  koristiti  u  tu namjenu bez stručnog nadzora i savjeta. Ulje je bogato vrlo rijetkom ricinoleičnom kiselinom(85-92%).

Ulje ricinusa često je korišteno u kozmetici. Koristi se kao ulje za čišćenje šminke, zbog svojeg svojstva da dobro

otapa druge masnoće i svoje viskoznosti. Ukoliko je previskozno, razrjeđuje se s

uljem jojobe. Potiče rast kose, pa je gotovo redoviti dodatak za uljne pakunge

za kosu, obrve, trepavice, ali i nokte. U kremama ili mlijeku za tijelo daje koži

glatkoću i vlažnost. Koristi se i u balzamima za usne i kožu.

Obavezan je sastav transparentnih sapuna, jer daje sapunu bistrinu (sprečava kristalizaciju sapuna).

Ulje ricinusa ima još jednu prednost ‐ iznimno je jeftino, čak i kad je hladno

prešano i iz organskog uzgoja

ZAKLJUČAK : Eterična ulja imaju poseban status među biljnim

ekstraktima, najvjerojatnije zbog svojih mirisnih osobina, cijene i činjenice da su oduvijek bila “kraljevski” e

kstrakti biljaka – iz vrlo velikih količina biljnog materijala nastaje tek mala količina eteričnog ulja. Ponekad je

dovoljno “samo” stotinjak kilograma biljnog materijala za dobivanje kilograma eteričnog ulja, a ponekad se radi o

tonama. Za kilogram eteričnog ulja ruže u prosjeku je potrebno preko četiri tone latica ruže.

Hlapivost eteričnih ulja je njihova fundamentalna karakteristika, odnosno molekule eteričnog ulja lako

ishlape. To nam i omogućuje njihovu detekciju čulom njuha. No, hlapivost ne znači da je eterična ulja vriju na

temperaturama ispod 100 °C. Većina molekula eteričnih ulja vriju tek na temperaturama iznad 150 °C.