Muzic, V - Uvod U Metodologiju Istrazivanja Odgoja I Obrazovanja

Uvod u metodologiju istraživanja odgoja i obrazovanja – Vladimir Mužić

Vladimir Mužić:

Uvod u metodologiju istraživanja odgoja i

obrazovanja

1


Petra S. ak. god. 2009./2010.

2


MOGUĆNOSTI I GRANICE ZNANSTVENO-ISTRAŽIVAČKOG PRISTUPA ODGOJU I OBRAZOVANJU

- dio teorije odgoja i obrazovanja koji je predmetom znanosti se naziva metodologija znanstvenog istraživanja (grč. methodos = postupak, logos = riječ)

● Znanost se određuje pomoću○ Znanstvenih temeljnih pojmova○ Istraživačkih metoda○ Deskriptivnih (opisnih) iskaza o mogućim ili vjerojatnim vezama i

metoda intervencije (djelovanja)● Znanost obuhvaća i opće iskaze zakonitosti, time što ustanovljuje

vjerojatne veze jer je i iskaz o stupnju vjerojatnosti opći iskaz, kao što ustanovljuje i opće iskaze zakonitosti u svezi s učinkovitošću metoda intervencije

● Znanstveni pristup moguć je svuda tamo gdje se zaključak ne mora prepustiti subjektivnom mišljenju i sl., nego se može u visokom stupnju nedvojbeno ustanoviti i može biti predmetom znanstvenog istraživanja

● Pod znanstvenom se metodologijom, u najširem smislu riječi, podrazumijeva razmatranje odnosno proučavanje metoda koje se primjenjuju u znanosti, tj. svih postupaka koji se primjenjuju u znanstvenom radu

Znanstvene metode – najširi i najsveobuhvatniji postupci u znanstvenom istraživanju → deskriptivna i kauzalna metoda

Znanstveni postupci kao pojedinačni načini pristupa problematici unutar pojedinih znanstvenih metoda → postupci prikupljanja podataka

Tehnike koje se koriste u znanstvenom radu (niz statističkih tehnika koje se upotrebljavaju pri obradi prikupljenih podataka)

PARADIGME ISTRAŽIVANJA ODGOJA I OBRAZOVANJA

● Svako znanstveno istraživanje polazi od nekog općeg znanstvenog pristupa u kojem je ugrađen određeni opći filozofski i pojmovni okvir = ZNANSTVENA PARADIGMA

● Znanstvena paradigma predstavlja matricu za znanstvenu disciplinu koja obuhvaća općeprihvaćena uopćavanja, pretpostavke, vrednote, vjerovanja i primjere iz onog što je predmet znanstvene discipline

● Dvije znanstvene paradigme:a. Paradigma razumijevanjab. Paradigma pojašnjavanja

Kod paradigme razumijevanja naglasak je usmjeren na produbljeno shvaćanje pedagoške pojave, kao i onih pojava koje su s njom povezane

3


Kod paradigme pojašnjavanja naglasak je usmjeren na pojašnjavanje, odnosno tumačenje pojave, što je najčešće povezano s nastojanjem da se nađu i što točnije, egzaktnije, ustanove uzročno-posljedične povezanosti u svezi s proučavanom pojavom

→ za te paradigme upotrebljavaju se i nazivi kvalitativna paradigma i kvantitativna paradigma

Paradigma razumijevanja Paradigma pojašnjavanjaShvaćanje istraživanih pojava – interpretativna paradigma

Ustanovljavanje uzročno-posljedičnih veza – kauzalna paratigma

Kvalitativni pristup Kvantitativni pristupFenomenološki pristup – hermeneutička analiza

Empirijsko-analitički postupci

Idiografska svrha Nomotetička svrhaNeoptruzivno, prirodno promatranje Optruzivno, egzaktno mjerenjeDinamička realnost Statička realnostHolističnost PraktikularističnostVeća uloga subjektivnosti Težnja prema maksimalnoj objektivnosti

Triangulacija → osnovni smisao triangulacije je da se pojava može točnije uočiti ako je se promatra s različitih stajališta

● Sinteza „paradigmatskih parova“:● Nazivi paradigmi → težnja za sintezom proizlazi iz okolnosti da znanost

nužno polazi od činjenica i njihovih uzroka, no to nije dovoljno● Analiza podataka prikupljenih tijekom istraživanja → statistika je

besmislena ako nije točno određeno na što se brojevi odnose, s tim da se tu treba raditi o odgojno-obrazovnim relevantnim pojavama, tj. o podacima o njima

● Odraz paradigmatskih pristupa na opći metodološki okvir → mogućnost sinteze ovisi o tematici istraživanja; tom sintezom se može bitno obogatiti spoznaja primjerice pri proučavanju sadržaja razgovora među učenicima

● Svrha istraživanja → sinteza se javlja jednako pri nastojanju da se primijene rezultati znanstvene generalizacije, tj. nomotetičkog nastojanja kao i pri rjeđavanju pomoći pojedincu, tj. ostvarivanju idiografske svrhe. Opća značajka znanstvene spoznaje: bez obzira o kojoj se od tih dviju svrha radi, spoznaja koja se time postiže nikad nije konačna, ona predstavlja beskonačan proces (asimptotičnost)

● Način prikupljanja podataka iz odgojno-obrazovne empirije● Odnos između procesa i rezultata aktivnosti, tj. odgoja i obrazovanja →

odgoj i obrazovanje predstavlja proces, i kao takvog ga treba što bolje upoznati, no njegova je svrha upravo u rezultatu bez kojeg sam proces nebi imao smisla

● Gledanje na cjelinu pojave ili gledanje na pojedine njezine aspekte → holistično promatranje (promatranje pojave u svojoj cjelosti) ili partikularistično promatranje (prednost daje promatranju pojedinačnih aspekata pojave)

4


● Subjektivni momenti u paradigmi razumijevanja ili objektivnost u paradigmi pojašnjavanja

VRSTE ISTRAŽIVANJA ODGOJA I OBRAZOVANJA

● Svaki od načina na koji se dijeli sustav pedagogije ujedno može biti i kriterij za razlikovanje vrsta istraživanja odgoja i obrazovanja, a kriterij mu mogu biti i nastavni predmeti, osobine koje odgajamo u odgajanika itd.

1. Kriterij istraživanja: usmjerenosta. Temeljnab. Primjenjenac. Razvojna (uključuju i akcijska)

TEMELJNIM (FUNDAMENTALNIM) istraživanjima postižu se nove spoznaje o osnovama proučavanih područja

● Ne služe izravnoj primjeni u odgojno-obrazovnoj praksi● Najčešće se povezuju s temeljnim istraživanjima iz drugih znanosti te se

tada u njima ostvaruje interdisciplinarni pristupPRIMIJENJENO (APLIKATIVNO) istraživanje služi postizanju novih spoznaja koje prvenstveno služe ostvarivanju neke praktične svrhe odnosno cilja, polazeći često od primjene rezultata fundamentalnih istraživanja

● Odnose se na unapređivanje djelatnosti na nekom njezinom području● Pretežno su to empirijska istraživanja, iako se često javlja neempirijski

udjelRAZVOJNO istraživanje služi stvaranju i provjeravanju novih proizvoda i sustava kao i uvođenju ili poboljšavanju novih postupaka i to na temelju znanstvenog istraživanja s jedne i praktičnog istraživanja s druge strane

● Bitno je da je uvijek prisutna i znanstveno utemeljena terenska provjeraAKCIJSKA istraživanja predstavljaju varijantu razvojnih istraživanja jer se i u njima uvode novosti u odgojno-obrazovnoj djelatnosti i to na temelju njihove znanstvene provjere

● Specifične značajke:○ Okolnost da onaj koji vrši odnosno sudjeluje u odgojno-obrazovnoj

djelatnosti, nju ujedno i istražuje → učitelj, student, polaznik tečaja, učenik (u okviru njegovih subjektivnih mogučnosti)

○ Visoki stupanj elastičnosti → nacrt provođenja istraživanja se mijenja u tijeku same akcije kada god to zahtijevaju okolnosti istraživanja

○ Zajedničko akcijsko istraživanje → zajednički rad uz ostalo omogućuje grupno međudjelovanje nastavnika-istraživača u svezi s optimalizacijom tijeka istraživanja

○ Empirijsko istraživanje → odvija se na terenu odgojno obrazovne-djelatnosti

2. Kriterij: longitudinalna i transverzalna istraživanja

5


LONGITUDINALNIM istraživanjem istražuju se odgojno-obrazovni fenomeni u dinamici njihovog tijeka, razvoja, trajanja u vremenu

● Tijek se može odnositi na duga vremenska razdoblja (godine, desetljeća...)● Predstavljaju idiografski usmjerene studije slučajeva koje obuhvaćaju neko

razdoblje života pojedin(a)ca● Mogu trajati i relativno kratko, pa i vrlo kratko vrijeme

U TRANSVERZALNOM istraživanju istražuje se presjek pojave u određenom trenutku

● Elementi takvog presjeka mogu biti npr. lokacija, socijalno podrijetlo, spol i sl.

● Nekim od istraživanja može se pristupiti u kombinaciji obaju načina

3. Kriterij: mjesto a. Empirijska istraživanjab. Neempirijska istraživanja

Kod EMPIRIJSKIH (ISKUSTVENIH) istraživanja podaci se prikupljaju iz neposrednog odgojno-obrazovnog rada ,a rjeđe u tzv. eksperimentalno-pedagoškim laboratorijima

● Istraživanja koja vrše sami prosvjetni djelatnici u okviru svog odgojno-obrazovnog rada u pravilu su empirijska; u tu vrst istraživanja najčešće ulaze i ona u kojima su prosvjetni djelatnici u školama „terenski“ suradnici širih istraživanja koje vrše znanstvene ustanove ili znanstvene jedinice prosvjetnih vlasti

NEEMPIRIJSKA (VANISKUSTVENA) istraživanja vrše se izvan same prakse, pretežno na pismenim izvorima, tj. analizom dokumentacije

● Rezultati tog istraživanja ne mogu izravno poslužiti unaprijeđivanju prakse● Često se nazivaju i teorijska istraživanja → u krajnjoj je mjeri svako

istraživanje, pa i empirijsko, u šriem smislu teorijsko, jer služi razvoju teorije, ima svoja teorijska polazišta, pa i sadrži teorijske zaključke

4. Kriterij: vrijemea. Istraživanja povijesti odgoja i obrazovanjab. Istraživanja sadašnjosti odgoja i obrazovanjac. Istražuvanja budućnosti odgoja i obrazovanja (futurološko-

pedagogijsko istraživanje)Istraživanja POVIJESTI ODGOJA I OBRAZOVANJA će najčešće proučavati razvoj vlastite ustanove ili odgojno-obrazovnih ustanova, udruga i drugih organizacija iz svojeg mjesta, živote i djelatnosti najistaknutijih pojedinaca te struke i sl.

● Prednost treba dati primarnim izvorima, tj. originalnoj dokumentaciji, dok se sekundarni, tj. literatura o onome što donose ti dokumenti, koriste

6


jedino u slučaju njihove nedostupnosti, budući da se u njima mogla potkrasti neka pogreška, pa čak i nenamjerna neistina

U istraživanja BUDUĆNOSTI ODGOJA I OBRAZOVANJA (FUTUROLOŠKO-PEDAGOGIJSKA ISTRAŽIVANJA) upotrebljava se znanstveni instrumentarij, primjeren ovoj vrsti istraživanja

● Ona su uglavnom predmet bavljenja znanstvenih ustanova odnosno profesionalnih znanstvenika, no i djelatnici odgojno-obrazovne prakse mogu u tome sudjelovati prema svojem afinitetu i postojećoj potrebi

● Drugi kriteriji pri određivanju vrsta istraživanjaEVALUACIJSKA istraživanja istražuju učinkovitost ratličitih nastavnih postupaka, metoda...

● Prema svojoj pretežnoj usmjerenosti mogu biti:a. Formativnab. Sumativna

● Pri formativnim evaluacijskim istraživanjima evaluacija ima u prvom redu svrhu da ustanovi stanje i poreškoće, što do tada predstavlja polazište za uspješnije oblikovanje (formiranje) pomoći pojedincima i skupinama subjekata odgojno-obrazovnog procesa pri njihovim poteškoćama

● Pri sumativnim evaluacijskim istraživanjima evaluacija ima u prvom redu svrhu da se ustanove cjelokupni (sumarni) rezultati odgojno-obrazovne aktivnosti

METAANALITIČKA istraživanja odgoja i obrazovanja analiziraju, uspoređuju i procjenjuju udio većeg broja istraživanja posvećenih istom užem području

NARATIVNA istraživanja su istraživanja koja polaze od pripovijedanja osoba koja su predmetom istraživanja

● Često su usmjerena na pojedince – pripadnike određene skupine osoba koje su objektom istraživanja

● Među područjima koja su osobito pogodna za pristup putem narativnog istraživanja upravo su ona u svezi sa subjektivnim profesionalnim problemima nasavnika

● Pozornost se usmjerava na subjektivno doživljavanje pojedinca, a ne na objektivne činjenice

● Ako se radi o usmenoj naraciji, podaci se dobivaju nevezanim, otvorenim, ponekad čak i slučajnim intervjuom

Kod STUDIJA SLUČAJA radi se gotovo o isključivoj idiografskoj usmjerenosti, a ostvaruju se osobito u aktivnostima raznih savjetovališta

● Ponajviše se upotrebljava više ili manje vođeni, odnosno slobodni intervju, kako bi se na temelju upoznavanja „slučaja“ mogao pronaći put pomoći za njegovo rješavanje

DESKRIPTIVNA istraživanja usmjerena su na opis pedagoške prakse

KAUZALNA istraživanja usmjerena su na istraživanja uzročno-posljedičnih veza i odnosa

7


PROVOĐENJE ISTRAŽIVANJA ODGOJA I OBRAZOVANJA

● Riječi „postupak“ i „metoda“ izvorno su istoznačnice; u stručnom nazivlju, osobito u metodologiji, naziv „metoda“ obično ima konotaciju nečeg šireg, pojmovno nadređenog, a „postupak“ nečeg užeg, pojmovno podređenog

TIJEK ISTRAŽIVANJA

● Pregled etapa:1. Izbor teme2. Izrada projekta3. Provođenje istraživanja

a. Primjena metoda istraživanjab. Prikupljanje podataka – postupci i instrumentic. Analiza prikupljenih podataka i ustanovljavanje rezultata

4. Interpretacija rezultata5. Objavljivanje izvještaja6. Primjena rezultata

IZBOR TEME zavisi od brojnih čimbenika koji se mogu sažeti u nekoliko skupina:

● Potrebe koje proizlaze iz same prakse odgoja i obrazovanja● Potrebe koje proizlaze iz interesa razvoja znanosti● Osobni afiniteti istraživača● Također zavisi i od konkretnih mogućnosti istraživanja (metodološke

mogućnosti, raspoloživi suradnici s područja znanosti i nastave, materijalne mogućnosti), interesi koji se nalaze izvan područja odgoja i obrazovanja (interesi pojedinih društvenih, gospodarskih i drugih skupina ili osobni interesi utjecajnih pojedinaca)

● Naslov predviđenog istraživanja treba sadržavati konkretni problem istraživanja, a na njega se odnosi i izrada projekta istraživanja

IZRADA PROJEKTA → prema izvornom značenju „projekt“ predstavlja pisani dokument u kojem se opisuje što, kako, kada, s kim, s kojim sredstvima i sl. se namjerava ostvariti neka aktivnost; ponekad se pod „projektom“ podrazumijeva ne samo spomenuti dokument, nego i cjelokupna aktivnost pri ostvarivanju onoga što taj dokument predviđa

● Projekt je temeljni dokument svakog istraživanja na području odgoja i obrazovanja

● Namjena projekta je višestruka; on služi za dobivanje službenih, administrativnih odobrenja, za prikupljanje potrebnih financijskih sredstava, pomaže pri kvalitetnom i kritičkom izboru suradnika i sl.

● Projekt se dijeli na: a. Opći dio u kojem se opisuje i obrazlaže tematika (idejni projekt)b. Posebni dio (tehnički ili provedbeni projekt) gdje su obuhvaćene

pojedinosti samog predviđenog istraživanja● Struktura projekta treba u pravilu sadržavati:

a. Naziv predloženog projektab. Ime i funkciju istraživača

8


c. Znanstveni problem koji će biti predmetom istraživanjad. Obrazloženje doprinosa koje bi to istraživanje moglo pružiti

a. Unapređivanje znanstvene spoznajeb. Unapređivanje prakse

e. Opći metodološki pristup projektu (paradigmatski aspekti pristupa, vrste istraživanja, metode koje se namjerava primijeniti i hipoteze)

f. Detaljni opis postupaka i instrumenata prikupljanja podataka kao i eventualnih potrebnih tehničkih aparatura

g. U svezi s analizom prikupljenih podataka opisat će se postupci kvalitativne i/ili kvantitativne analize

h. Momenti u svezi s izradom izvještaja o izvršenom istraživanju kao i način objavljivanja rezultata

i. Kalendar radova na ostvarivanju projekta u kojem treba doći do izražaja realističnost predlagatelja projekta

j. Predračun predvidivih troškova kao i predvidivi izvori za pokrivanje tih troškova

● Jednom utvrđen projekt nije nepromjenjivVARIJABLE – bitna značajka svih pojava, i prirodnih i društvenih, jest njihova veća ili manja promjenjivost, tj. varijabilnost

● Varijable koje su pri istraživanju uzročno-posljedičnih povezanosti uzroci nazivaju se nezavisnim varijablama, a one, koje su posljedice nazivaju se zavisnim varijablama

DESKRIPTIVNA METODA u istraživanju odgoja i obrazovanja predstavlja skup znanstveno-istraživačkih postupaka s kojima se opisuju pojave u odgoju i obrazovanju

● Projekt takvog istraživanja treba obuhvatiti:a. Predmet istraživanja (+ varijable)b. Način (pristupi, postupci) istraživanjac. Mjesto istraživanjad. Vrijeme istraživanja (kritični čas i vrijeme prikupljanja podataka)

KAUZALNA METODA u istraživanju odgoja i obrazovanja predstavlja skup znanstveno-istraživačkih postupaka pomoću kojih se ustanovljuju uzročno-posljedične povezanosti između pojava

EKSPERIMENT – bitan oblik primjene kauzalne metode

● Eksperimentom se istražuje sadašnjost pojava● Neslaganja oko točne definicije eksperimenta:

a. „plansko ustanovljavanje učinka odgojne akcije“b. „namjerno izazivanje pojava“

● Paradoksalne situacije: a. Plodnost zaključaka iz eksperimenta za praksu ovise o tome koliko

su realne okolnosti u kojima se on odvija, dakle i o praćenju većeg broja nezavisnih varijabli

9


b. Stvarne mogućnosti provođenja eksperimenta zahtijevaju pojednostavljivanje realnosti

● „klasično“ rješenje: ostvarivanje ili približavanje ostvarivanju – zakon jedne varijable

a. Neutraliziraju se utjecaji svih nezavisnih varijabli osim jedne (eksperimentalne), kako bi se njen utjecaj mogao izdvojiti kao uzrok

b. Ostale nezavisne varijable: prateće, intervenirajuće, konkomitantne, parazitarne varijable → one mogu biti izvor pogreške u rezultatu eksperimenta u danoj eksperimentalnoj situaciji

● Tri skupine pogrešaka u eksperimentu:a. Pogreške tipa S („subjekt“) – proizlaze iz djelovanja razlika u

osobnostima subjekata eksperimenta (predznanje, opća ili neka relevantna posebna mentalna sposobnost, interes, stupanj motiviranosti...)

b. Pogreške tipa G („grupa“) – proizlaze iz djelovanja onih faktora koji su zajednički za svaku pojedinu eksperimentalnu skupinu (grupu) kao jedinstvenu cjelinu: razlike u osobnostima učitelja koji rade u eksperimentalnim grupama (razlike u metodičkom umijeću, odnosu prema učenicima, dobi...); razlike u vezi s vremenom kada se odvija nastava; razlike u svezi s prostorijama (prozračenost, osvjetljenje, veličina prostorije...); razlike u općem socijalnom i/ili radnom ozračju

c. Pogreške tipa R („replikacija, repeticija“) – ponavljanje u vremenskom smislu, ali u smislu mjesta → eksperiment se vrši na raznim mjestima

● Danas se prati veći broj nezavisnih varijabli kao i njihovo međudjelovanje, što implicira praćenje većeg broja zavisnih varijabli

Eksperimentalni nacrti

Početno stanje (=Sp) u zavisnoj varijabli

Djelovanje eksperimentalnog čimbenika (=E.Č)

Završno stanje (=Sz) u zavisnoj varijabli

Učinak eksperimentalnog čimbenika jest:završno stanje - početno stanje

(promjena u zavisnoj varijabli predstavlja novousvojeno gradivo)Eksperimentom se nastoji ustanoviti djelovanje jedne ili više nezavisnih varijabli na zavisnu varijablu, pa se pritom mora u obzir uzeti i početno stanje, tj. ono koje postoji prije djelovanja nezavisne varijable

Opća,elementarna shema svakog eksperimenta

10


● Kratice : Sp = Si (inicijalna situacija) E.Č. = F (eksperimentalni faktor) Sz = Sf (finalna situacija)

Učinak: Sz - Sp = Sf - Si

Temeljni nacrti dijele se u tri skupine:

● Eksperimenti s usporednim skupinama (paralelnim grupama)● Eksperimenti s jednom skupinom● Eksperimenti s rotacijom eksperimentalnih čimbenika (faktora)

Eksperimenti s usporednim skupinama – primjer: usporedba između učinkovitosti usvajanja nekog radnog umijeća u klasičnoj situaciji (majstor – učenik) i njezinog usvajanja uz upotrebu računača

● Može obuhvatiti i više od dvije skupineEksperiment s jednom skupinom – u istoj se skupini sukcesivno unose eksperimentalni čimbenici (faktori) čiji se učinak uspoređuje

Eksperiment s rotacijom čimbenika (faktora) – predstavlja kombinaciju eksperimenta s usporednim skupinama i eksperimenta s jednom skupinom, tj. u skupinama se izmjenjuju eksperimentalni čimbenici koji se uspoređuju

● Ovi nacrti nazivaju se temeljnima jer predstavljaju jednostavna polazišta na kojima se grade svi ostali nacrti i njihove varijante (složeni eksperimentalni nacrti, te oni u kojima se javljaju neka specifična pojednostavljivanja)

Složeni nacrti služe dvjema svrhama:

1. Teorijskom utemeljivanju eksperimentalnih usporedbi istih eksperimentalnih čimbenika; provode se na raznim, slučajno određenim mjestima sa svrhom dobivanja šireg polazišta za znanstveno opravdano uopćavanje rezultata eksperimenta

■ U svakoj od niza škola obuhvaćenih eksperimentom slučajno se odaberu skupine u koje će se uvoditi pojedini eksperimentalni čimbenici

■ Odrede se „parovi“ škola i u svakoj školi u paru slučajnim se odabirom odredi jedan od dva čimbenika koji se uspoređuju (tzv. nacrt „jedna škola – jedan eksperimentalni čimbenik“)

2. „Prevladavanju“ zakona jedne varijable time što se pri ostvarivanju eksperimenta prati veći broj varijabli, u prvom redu nezavisnih (tj. eksperimentalnih čimbenika/faktora)

● U pravilu ih vrše znanstvene i znanstveno-nastavne ustanove, a tehnički se poslovi (statistička obrada) vrše pomoću računala

11


Kvazieksperimentalni nacrti

● Najveća mogućnost kontrole – na nekim područjima psihomotorike● Manje mogućnosti kontrole – na kognitivnom području● Najmanje mogućnosti kontrole – na afektivnom području

Kvazieksperimentalni nacrti = nacrti eksperimentalnih istraživanja s nešto sniženim kriterijima

● „Kvazi“ = upotrebljava se u smislu „kao da“● Slabija kontrola shvaća se u ograničavajućem smislu, no ta ograničenja

treba jasno iznijeti u opisu i interpretaciji rezultata● U kvazieksperimentalna istraživanja mogu se ubrojiti i mnoga akcijska

istraživanja

● Ex post facto postupak – ispituje učinak nekog faktora ali se ne provodi u okviru potpunog istraživačkog nacrta nego izvan njega

Usporedba eksperimentalnog i akcijskog istraživanja

● Eksperiment je najpouzdaniji način provjere učinkovitosti uvođenja neke novosti u odgojno-obrazovnu praksu, sa strogo znanstvenog stanovišta

● Akcijsko istraživanje također ustanovljava učinkovitost, no uz manji naglasak na znanstvenu strogost

Usporedni pregled značajki eksperimenta i akcijskog istraživanja:

USPOREĐUJE SE EKSPERIMENT AKCIJSKO ISTRAŽIVANJEIstraživanje vrši (organizacija, provođenje)

Vanjska ekipa (terenski djelatnik eventualno

sudjeluje)Terenski djelatnik (učitelj),

sudjelovanje adresata (učenika)Opća znanstvena

razina Što viša Niža (zavisno od okolnosti)Stalnost prvotnog nacrta istraživanja

Ostvaruje se strogo, bez promjena

Moguća je fleksibilnost, mijenjanje u tijeku istraživanja

Kontrola Što veća BlažaObjektivnost vs subjektivnost Što veća objektivnost

Uz opću težnju za objektivnošću, ne izbjegavaju se subjektivni

momentiZnanstvena svrha Nomotetična, težnja k

uopćavanjemIdiografičnost, npr. studije

slučajaPraktična svrha Neizravna Izravna

Pristup Kvantitativni naglašeniji Kvalitativni naglašenijiStatistička obrada Razrađenija, koristi se i

inferencijska statistikaPretežno osnovna, tj. deskriptivna statistika

Postupci prikupljanja podataka Često optruzivniji Nastojanje prema

neoptruzivnošću

PRIKUPLJANJE PODATAKA – POSTUPCI I INSTRUMENTI

12


● Rad na dokumentaciji● Sustavno promatranje● Intervjuiranje● Anketiranje● Testiranje● Procjenjivanje i prosuđivanje

USPOREDNI OBLICI INSTRUMENATA PRIKUPLJANJA PODATAKA – dva ili više instrumenata iste vrste s kojima se prikupljaju podaci o istoj pojavi, iste su ili skoro iste težine i isti im je oblik

● Razlika je u samim zadacima, tj. njihovom tekstu, brojevima u zadacima računanja i sl.

● Mogu se izrađivati i upotrebljavati kod svih instrumenata, no najčešće se pojavljuju kod testova

● Najčešće se primjenjuju: a. Pri uspoređivanju početnog i završnog stanjab. Za sprječavanje, tj. demotiviranje međusobnog prepisivanja (pri

testiranju)c. Pri određivanju pouzdanosti

BATERIJA INSTRUMENATA PRIKUPLJANJA PODATAKA – niz instrumenata iste ili različite vrste kojima se ispituju dijelovi neke cjeline

● Primjer primjene pri ispitivanju različitih aspekata istog odgojno-obrazovnog područja, za nastavu stranog jezika može biti niz instrumenata kojima se ispituje aktivni i pasivni rječnik (test), tečnost konverzacije (audiosnimanje standardiziranog razgovora), razna područja kulture naroda koji govori(e) tim jezikom (test), stavovi prema njegovim pripadnicima (anketa, intervju, skala procjene) i sl.

(NE)OPTRUZIVNOST INSTRUMENATA PRIKUPLJANJA PODATAKA – elementi prisile pri primjeni nekon instrumenta

● Stupanj optruzivnosti ovisi o osobinama pojedinih postupaka (instrumenata), ali i o načinu i konkretnim okolnostima njihove primjene

● Najneoptruzivnije je ono prikupljanje podataka koje se ne vrši kod samih subjekata, nego ih se prikuplja iz odgovarajuće dokumentacije (radovi, bilješke i sl.)

MULTIINSTRUMENTALNI PRISTUP PRI PRIKUPLJANJU PODATAKA – primjenjivanje raznih postupaka i/ili instrumenata s obzirom na specifičnosti pojedinih ispitivanih varijabli unutar čitavog istraživanja

● Multiinstrumentalnim pristupom pri ustavnovljavanju stanja i kretanja u raznim varijablama dobiva se valjanija, a time i cjelovitija slika iste složene pojave

13


ZNAČAJKE (MJERNE I OSTALE KARAKTERISTIKE INSTRUMENATA ZA PRIKUPLJANJE PODATAKA)

Valjanost Standardiziranost

Pouzdanost Diskriminativna vrijednost pojedinih zadataka

Objekvitnost Praktičnost i ekonomičnost

● Djelatnik odgoja i obrazovanja koji pristupa istraživanju najčešće se susreće s problematikom ovih značajki u četiri situacije:

a. Kada traži već gotove instrumente za svoje istraživanjeb. Ako sam izrađuje svoj instrumentarij prikupljanja podatakac. Kada je vanjski suradnik u nekom istraživanju šireg opsega d. Kada želi upotrijebiti rezultate istraživanja drugih autora za

unapređivanje svog rada

VALJANOST (VALIDNOST) → instrument je toliko valjan koliko se njime mjeri (ustanovljava) upravo ono što on treba mjeriti (ustanovljavati)

● Ne postoji „opća valjanost“ instrumenta, već se uvijek radi o točno određenoj pojavi o kojoj se prikupljaju podaci

● Postoji niz kriterija valjanosti, neki od njih su:a. Slaganje instrumenta s odgovarajućim dokumentom

(najjednostavniji način određivanja valjanosti)b. Određivanje koliko je slaganje postignutih rezultata u instrumentu

čija se valjanost provjerava, s rezultatima koje su isti ispitanici postigli u instrumentu s već otprije ustanovljenom valjanosti

c. Prognostička valjanost – određuje se slaganjem uspjeha u instrumentu s uspjehom u nekoj kasnijoj aktivnosti ili djelatnosti

d. Postupci faktorske analize – različiti statistički postupci koji se temelje na izračunavanju korelacija, te služe određivanju temeljnih veličina, odnosno faktora koji sudjeluju u postignutom rezultatu pri rješavanju zadataka određenog instrumenta

POUZDANOST predstavlja mjeru u kojoj je moguće osloniti se na rezultate koji su njime dobiveni

● Ako se pretpostavi da je moguće osloniti se na ono što se tijekom vremena ne mijenja, pouzdanost bi značila da rezultati ostaju isti i pri ponovnoj primjeni kod istih subjekata

OBJEKTIVNOST predstavlja veličinu koja se može točno, kvantitativno odrediti, i to na temelju slaganja raznih ocjenjivača, promatrača ili sl.

● Može se odnositi na određivanje ispravnosti rješenja (kod testova), ili uočenih oblika ponašanja (kod sustavnog promatranja), ili smisla odgovora (kod intervjua), a slično je i kod drugih instrumenata

14


OSJETLJIVOST predstavlja mogućnost instrumenta da se njime mogu razlikovati i male razlike između ispitanika

PRIMJERENOST – primjerenim se smatra onaj instrument koji odgovara osobinama predviđenih ispitanika (dobi, općem mentalnom razvoju itd.)

STANDARDIZIRANOST – standardiziran je onaj instrument kod kojeg postoje određena opća, empirijskim ispitivanjem određena polazišta odnosno kriteriji za uspoređivanje uspjeha koji ispitanici na njemu postižu

● Standardizacija služi odstranjivanju razlika u kriteriju, što se može činiti na dva načina: baždarenjem i određivanjem kriterijske razlike

● Baždarenje predstavlja određivanju opće važeće mjerne ljestvicea. Baždarenje na temelju centila i decila (tj. pojedinih postotnih

vrijednosti ili postotnih vrijednosti po skupinama od deset posto)b. Standardizirano odstupanje – udaljenost pojedinog rezultata od

aritmetičke sredine reprezantativnog uzorka ispitanika izraženog u

jedinicama standardne devijacije, tj. formulom: z=

Pri čemu: z = standardizirano odstupanjeX = svaki pojedini rezultat

= aritmetička sredina = standardna devijacija

● Pri određivanju kriterijske razine (odgovarajući testovi – kriterijski testovi) polazište standardizacije se osniva na konstataciji je li uspješnost ispitanika takva da zadovoljava neki vanjski kriterij, a bez obzira na mjesto gdje se njegov rezultat nalazi između svih rezultata

DISKRIMINANTIVNA VRIJEDNOST ZADATAKA – određuje se značajka svakog pojedinog zadatka, pri čemu se polazi od pretpostavke da će, uz zadovoljavajuću valjanost čitavog instrumenta, svaki pojedini element biti to valjaniji što se uspjeh ispitanika u njemu više slaže s uspjehom tog ispitanika u čitavom instrumentu

PRAKTIČNOST I EKONOMIČNOST – odnose se na šire okolnosti njihove primjene

● Kod primjene u uvjetima redovne nastave praktičniji će biti onaj instrument koji se može primijeniti, zajedno s uputama i administracijom, u tijeku jednog nastavnog sata

● Ekonomičniji su oni instrumenti (anketni listovi, testovi i sl.) koji se mogu ponovno upotrebljavati

RAZMATRANJE POJEDINIH POSTUPAKA I INSTRUMENATA

● Rad na dokumentaciji je neempirijski postupak jer se istraživač ne susreće izravno sa stvarnošću odgoja i obrazovanja (kao što je slučaj kod empirijskih postupaka)

15


RAD NA DOKUMENTACIJI ODGOJA I OBRAZOVANJA – postupak prikupljanja podataka najviše upotrebljavan u povijesnom istraživanju odgoja i obrazovanja, no dokumentacija može biti polazište i u istraživanju sadašnjice, pa čak i budućnosti odgoja i obrazovanja

● Raspon raznik vrsta dokumenata vrlo je širok: uglavnom pisani i tiskani dokumenti (zakoni i podzakonski propisi, dokumenti i spisi vlasti, ustanova, udruga i sl., literatura o odgoju i obrazovanju, radovi odgajanika, osobna dokumentacija djelatnika...), bibliografije

● Pomoć pri traženju dokumenata pružaju i klasifikacijske sheme – univerzalna decimalna klasifikacija (UDK) u kojoj svako područje znanostim ima svoju „klasu“

● Važna je izvornost dokumenata – primarni izvori (originalni dokumenti); sekundarni izvori (pregled znanstvenih radova po pojedinim područjima sa sažetkom); tercijarni izvori (pregled znanstvenih radova po pojedinim područjima bez sažetka)

SUSTAVNO PROMATRANJE je najizravniji i najprirodniji od svih putova prikupljanja podataka u kojima se polazi od empirije odgoja i obrazovanja

● U svezi s načinom promatranja razlikujemo:a. Promatranje pomoću tehničkih pomagala (osigurana objektivnost i

potpunost snimki)b. Promatranje i bilježenje promotrenog po čovjeku, tj. promatraču

(mogućnost usmjeravanja pozornosti na finije nijanse događanja, sigurnost od nepredviđenih tehničkih smetnji)

● Važno je sređivanje u kategorije, tj. usutavljivanje snimljenog● Instrumenti sustavnog promatranja:

● Protokol interakcijske analize N. A. Flandersa – promatrač unosi otprilike svakih 3 ili 5 sekundi u odgovarajući obrazac onu od deset kategorija koja najbolje odgovara načinu komuniciranja tog časa

Kategorije Flandersove interakcijske analize:

Nastavnik govori Reagiranje

1. Prihvaća učenikove stavove: Prihvaća ili objašnjava stavove učenika a da ih pritom ne obeshrabruje. Stavovi mogu biti pozitivni ili negativni. Ovamo se ubraja i predskazivanje stavova ili podsjećanje na prošle stavove.

2. Hvali ili obeshrabruje: Hvali ili obeshrabruje učenikovo djelovanje ili ponašanje. Šali se da bi popustila napetost, ali ne na račun drugih. Ovamo se ubraja i ohrabrujuće „kimanje“ glavom te izrazi poput „aha“ ili „a dalje“.

3. Prihvaća ili se koristi idejama učenika: Objašnjava, izrađuje ili razvija ideje učenika. Kad nastavnik počinje unositi pretežno svoje ideje, prelazi se na kategoruju 5.

4. Postavlja pitanja: Postavlja pitanje o nekom sadržaju ili

16


postupku s namjerom da učenik odgovori.

Inicijativa

5. Izlaže: Iznosi činjenice ili mišljenja o sadržaju ili postupku, iznosi vlastite misli, postavlja retorička pitanja.

6. Daje upute: Upute, zapovjedi ili naredbe od kojih se očekuje da će ih učenik izvršiti.

7. Kritizira ili se poziva na svoj autoritet: Izjave kojima se nastoji izmijeniti ponašanje učenika od neprihvatljivog na prihvatljivo; karanje učenika; iznošenje razloga nekog svog (nastavnikovog) postupka; ekstremno pozivanje na sama sebe.

Učenik Reagiranje

8. Učenikov govor – kao odgovor: Odgovaranje učenika na nastavnikovo pitanje. Nastavnik strukturira i ograničava situaciju. Sloboda učenikova iznošenja vlastitih misli je ograničena.

Inicijativa

9. Učenikov govor – inicijativa: Učenik iznosi nove ideje, vlastite predodžbe – bilo spontano, bilo na poticaj nastavnika. Mogućnost slobodnog iznošenja stavova i mišljenja; prelaženje okvira određene strukture.

Šutnja ili sl.

10. Šutnja ili zbrka: Kratke paute – vremenska razdoblja šutnje kao i vremenska razdoblja „zbrke“, „darmara“, kad promatrač ne može ustanoviti odnosno razumjeti oblik i sadržaj komuniciranja.

● Protokol slijeda radnih zahvata (operacija) – sustavno promatranje određene aktivnosti, evidentiranje slijeda operacija, pogrešaka i sl.

● Sudjelujuće promatranje – promatrač svjesno i sustavno sudjeluje u aktivnosti, interesima i emocijama grupe koju promatra; podaci su u pravilu pouzdaniji i istinitiji od onih kod „vanjskog“ promatranja, no može se javiti objektivnost promatrača

● Samopromatranje (introspekcija) – nije moguće izbjeći elemente subjektivnosti; introspektivni podaci iz sustavnog promatranja samog sebe prikupljaju se drugim postupcima i instrumentima (npr. produbljeni slobodni intervju, skala sudova o vlastitoj ličnosti, biografski anketni listovi, anketni listovi o interesima i sl.)

INTERVJUIRANJE – najdostojniji i najljudskiji način prikupljanja podataka – razgovor s onima od kojih se podaci prikupljaju

● Može biti vrlo optruzivan postupak i vrlo neoptruzivan● Najvažnija podjela s obzirom na stupanj optruzivnosti je na slobodni i

vezani intervju (razlike se odnose na način pripremanja intervjua, način njegovog vođenja i na određivanje kategorija odgovora za kasniju obradu)

17


● Podsjetnik za intervju voditelj dobiva kod širih istraživanja od organizatora istraživanja, a sam ga sebi sastavlja kod istraživanja koja sam organizira; kod vezanog intervjua – točno određena pitanja ili bar točno određeni redosljed sadržaja koji treba biti obuhvaćen pitanjima; kod slobodnog intervjua – pitanja su ishodišta za vođenje razgovora, što uvjeruje njegovu veću prirodnost i manju optruzivnost

● Mnogo je lakše provoditi vezani nego slobodni intervju; kod slobodnog intervjua od posebne je važnosti stvaranje odgovarajućeg ozračja i povjerenja da bi se intervjuirana osoba „otvorila“ za „pravi“ razgovor

● Kategorizacija odgovora – potrebno je imati tekst iskaza intervjuirane osobe (dobiva se snimanjem ili simultanim, tj. istovremenim bilježenjem osobe koja intervjuira); kod vezanog intervjua moguće je unaprijed odrediti kategorije, koje se kasnije mogu eventualno nadopuniti

● Postoji i dioba na individualni i skupni intervjuANKETIRANJE – postupak u kojem anketirani pismeno odgovaraju na potanja koja se odnose na činjenice koje su im poznate ili na pitanja u svezi s njihovim osobnim mišljenjem

● Važnost postupka leži u okolnosti da se često jedino anketom može doći do traženih podataka, a vremenski je mnogo ekonomičnija od intervjuiranja

● Prednost ankete – mogu se anketirati i udaljene osobe● Anonimne ankete – mogu poslužiti svojoj svrsi, no u nekim situacijama se

ne mogu primijeniti (kad im je svrha idiografska ili kad se dobiveni podaci iz ankete koriste zajedno s podacijam dobivenim drugim instrumentima)

● Instrument anketiranja – anketni list (anketni upitnik, kestioner)● Sadrži zaglavlje s uvodom i uputama kojemu slijede pitanja

● Pitanja se po načinu postavljanja mogu podijeliti u tri osnovne grupe: pitanja otvorenog tipa, pitanja zatvorenog tipa i kombiniranog tipa

● Trebaju biti posve jasna i primjerena anketiranim osobama● Treba bezuvjetno izbjegavati sugestivna pitanja● Iz stilizacije treba nedvoumno proizlaziti traži li se od anketiranje

osobe da iznese svoje mišljenje ili pak stvarno stanjeTESTIRANJE – najčešće upotrebljavan postupak u onim istraživanjima odgoja i obrazovanja kojima je svrha prikupljanje što objektivnijih i točnijih podataka o učinku odgojno-obrazovnog rada

● Lat. „test“ (testari) = dokazati, posvjedočiti● Postoji nekoliko definicija testa, jedna od njih: TEST JE STANDARDIZIRANI

POSTUPAK KOJIM SE IZAZIVA ODREĐENA AKTIVNOST ČIJI SE UČINAK MJERI I VREDNUJE USPOREĐIVANJEM INDIVIDUALNOG REZULTATA DRUGIH SUBJEKATA U JEDNAKOJ SITUACIJI ILI USPOREĐIVANJEM S JEDNOZNAČNO POSTAVLJENIM KRITERIJEM

● Kod testova su veoma bitne mjerne značajke● Nizovi zadataka objektivnog tipa (ZOT-ovi) – kod njih nema

prethodne empirijske provjerenosti mjernih značajki, naročito

18


standardiziranosti, premda se ti nizovi zadataka po svom vanjskom obliku u mnogome podudaraju s testovima

● Testovi se mogu podijeliti po brojnim kriterijima, npr.:a. Prema osobinama ispitanikab. Prema načinu rješavanjac. Prema diobi na testove razine i testove brzine

● Testovi prema osobinama ispitanika dijele se u tri osnovne vrste:1. Testovi znanja (testovi činjeničnog znanja, testovi primjene znanja,

testovi shvaćanja nastavnih sadržaja, analitičkog, sintetičkog kao i vrjednosnog zaključivanja) – najviše se upotrebljavaju, a posebno tamo gdje se radi o istraživanju učinkovitosti nastave, razine usvojenosti nastavnih sadržaja odnosno ostvarenosti zadaća nastave i sl.

2. Testovi sposobnosti – pomoću njih se nastoje odrediti osobine koje su uvjet za uspjeh u određenoj aktivnosti (senzorni testovi, mentalni testovi, testovi mehaničkih sposobnosti, testovi motorne spretnosti); ti se testovi primjenjuju naročito pri određivanju početnog (inicijalnog) stanja kod eksperimentalnih i akcijskih istraživanja, kao i pri istraživanjima u svezi sa školskom i profesionalnom orijentacijom

→ u obje prethodne vrste ispitanik je usmjeren prema postizanju što višeg rezultata, tj. što boljeg učinka – testovia učinka

3. Testovi ličnosti u užem smislu – služe mjerenju, tj. ustanovljavanju nekih drugih, složenijih crta ličnosti, kao što su stavovi, interesi, intravertiranost – ekstravertiranost, emotivne osobine, karakterne osobine

→ dijelom u ovu, dijelom u prethodnu kategodiju ulaze i testovi stvaralačkih osobina

● Prema načinu rješavanja zadataka testovi se dijele na:● Pismene testove (tradicionalni naziv: „papir – olovka“ testovi)● Usmene testove ● Testove čina (zadaci se rješavaju radom na određenom materijalu,

spravi, stroju)

● Prema usmjerenosti na ustanovljavanje razine i brzine:● Test razine (nivoa) – nije važna brzina rješavanja, pa se ispitanicima

daje vremena koliko im je potrebno, a rad se prekida kada ih je otprilike 90% završilo

● Test brzine – vrijeme se mjeri ili je vrijeme rješavanja strogo ograničeno

19


● Tijek konstrukcije testa:● Određuje se područje koje treba testom obuhvatiti te se prelazi na

sastavljanje zadataka (treba ih sastaviti znatno više od predviđenog broja zadataka u testu)

● Vrši se „subjektivna“ eliminacija nejasnih, loše sastavljenih zadataka● Od preostalih zadataka izrađuje se prvi sondažni (pokusni) oblik

testa koji se primjenjuje na malom broju ispitanika; rezultati se analiziraju, određuju se provizorne mjerne značajke, eliminiraju se zadaci koji su se pokazali neadekvatni i izrađuje se sljedeći oblik testa u kojem je više zadataka srednje težine, a manje lakših i težih (po potrebi slijedi druga i treća sondažna primjena, analiza itd., sve dok se ne dođe do kvalitete koju zahtijeva konačni oblik testa)

● Konačni oblik se primijeni na reprezentativnom uzorku ispitanika, kako bi se dobili podaci koji vrijede za čitavu populaciju

● Sastavljanje nizova objektivnih zadataka za primjenu u svakidašnjoj nastavi, ponekad i istraživanju, zadaća je svakog nastavnika

● Zadacima se mora obuhvatiti čitav odgovarajući nastavni sadržaj, tj. njegov reprezentativni uzorak

● Svaki pojedini zadatak mora biti tako izrađen (stiliziran) da na njegovo rješavanje ne djeluju – bez obzira pozitivno ili negativno – bilo koji drugi čimbenici osim samog znanja, umijeća i/ili sposobnosti ispitanika → potpuna jasnost zadataka, primjerenost svakom učeniku

● Tipovi zadataka: ● Otvoreni – zadaci konstrukcije ili posve kratkih odgovora (TIP

DOSJEĆANJA, TIP NADOPUNJAVANJA)● Zatvoreni – zadaci izbora (TIP DVOČLANOG IZBORA (TIP „TOČNO-

NETOČNO“), TIP VIŠESTRUKOG IZBORA, TIP USPOREĐIVANJA (SPARIVANJA), TIP SREĐIVANJA)

● Primjena testa može biti skupna ili individualna (ovisi o samom testu i svrhi testiranja)

● Središnja problematika – pitanje optruzivnosti● Optruzivnost može izazvati nervozu, nelagodnost, strah → utječe na

valjanost rezultata● Rezultati testiranja mogu se primijeniti i idiografički i nomotetički

PROCJENJIVANJE I PROSUĐIVANJE – postupci kojima se prikupljaju podaci o mišljenjima u svezi s nečijim osobinama ličnosti, kvalitetom nečijeg izratka ili proizvoda i sl.

● Upotrebljavaju se razni oblici ljestvica (skala) čime se ostvaruje i kvantitativni iskaz prosudbe

● Naziv instrumenta – skala (ljestvica) procjene (skala sudova, rating scale)● Po vanjskom obliku skale procjene mogu biti:

1. Deskriptivne (opisne) – sastoje se od niza tvrdnji, obično poredanih po stupnju intenziteta, a procjenjivač označava onu koja po njegovom mišljenju najbolje odgovara stvarnosti

2. Grafičke – sastoje se od crta ispod kojih su upisani lijevo i desno ekstremni sudovi, a u sredini „neutralni“ sud, pa procjenjivač na

20


njima označava mjesto koje, po njegovom mišljenju najbolje odgovara intenzitetu dane osobine, značajci dane situacije i sl.

● Pri primjeni ovih i sličnih instrumenata mogu se pojaviti neke tipične pogreške

● Osobna jednadžba procjenjivača (odnosi se na njegovo specifično „ocjenjivačko ponašanje“)

● Različita raspršenost (disperzivnost) pri procjenjivanju (naginjanje ekstremnim sudovima ili pak „srednjim“ sudovima)

● Efekt jeke ili halo efekt (prvi dojam o nekoj osobi, stvari, radu i sl. koji djeluje i dalje pri procjeni ostalih značajki)

● Pogreška kontrasta (kada procjenjivač polazi od sebe pri procjenjivanju)

● Postoji niz varijanata instrumenata za procjenjivanje i prosuđivanje● Kontrolna lista – upotrebljava se pri analitičkoj procjeni osobine

neke osobe, njezinog rada ili proizvoda; procjenjivač odabire samo jedan od dva moguća suda: pozitivni ili negativni

● Skala proizvoda – standardizirani instrument pomoću kojeg se procjenjuju određeni rezultati rada (proizvodi) pomoću usporedbe s tipičnim predstavnicima pojedinih kvalitetnih kategorija ○ Postupak konstrukcije: prikupi se veći broj rezultata rada i

dovoljan broj vrlo kvalificiranih procjenjivača; svaki od njih procjenjuje svaki od sakupljenih radova prema dogovorenom kriteriju i na kraju se rezultati tih procjena međusobno uspoređuju, a oni radovi kod kojih postoji potpuno ili skoro potpuno slaganje predstavljaju tipične standardizirane predstavnike pojedinih kategorija

● Sociogram – predstavlja opis (najčešće grafički) rezultata sociometrijskog istraživanja određenih aspekata društvenih, odnosno međuljudskih odnosa u određenoj sredini

21

Documents

Muzic, V - Uvod U Metodologiju Istrazivanja Odgoja I Obrazovanja