1

Liljana Velkovski

PEDAGO©KA DJELATNOSTGALERIJE KLOVI∆EVI DVORI

15. oæujka - 10. srpnja 2011.

MUZEJSKO - EDUKATIVNA PITALICA

Pedago∞ki vodiË s radnim zadatcima za djecu i mlade uz izlo∑bu„Pompeji ∑ivot u sjeni Vezuva“ tiskan je povodom obilje∑avanja Meunarodnoga dana

muzeja,18. svibnja 2011. o temi „Muzeji i sjeÊanje“ te u sklopu zajedniËke akcije „Dodir“ koja Êe u organizaciji Hrvatskoga muzejskog dru∞tva, Sekcije za muzejsku pedagogiju,

trajati od 18. travnja do 18. svibnja 2011.

Tematski vodiË prati ∞kolski program 5. razreda osnovne ∞kole i 1. razreda srednje ∞kole. Arheolo∞ki nalazi, dio ambijentalnoga likovnog postava i antiËka glazba o∑ivljavaju povijest

grada, kojeg je u nekoliko sati zaustavila erupcija vulkana 24. kolovoza 79. godine. Potaknuti tom spoznajom, uz pomoÊ struËnog vodstva, pa∑ljivo

promotrite izlo∑ena djela i krenite u Ëarobnu pustolovinu.

∂elimo vam puno uspjeha u rje∞avanju postavljenih pitanja!

Muzejsko - edukativna pitalica15. oæujka - 10. srpnja 2011.

1

Liljana Velkovski

PEDAGO©KA DJELATNOSTGALERIJE KLOVI∆EVI DVORI

15. oæujka - 10. srpnja 2011.

MUZEJSKO - EDUKATIVNA PITALICA

Pedago∞ki vodiË s radnim zadatcima za djecu i mlade uz izlo∑bu„Pompeji ∑ivot u sjeni Vezuva“ tiskan je povodom obilje∑avanja Meunarodnoga dana

muzeja,18. svibnja 2011. o temi „Muzeji i sjeÊanje“ te u sklopu zajedniËke akcije „Dodir“ koja Êe u organizaciji Hrvatskoga muzejskog dru∞tva, Sekcije za muzejsku pedagogiju,

trajati od 18. travnja do 18. svibnja 2011.

Tematski vodiË prati ∞kolski program 5. razreda osnovne ∞kole i 1. razreda srednje ∞kole. Arheolo∞ki nalazi, dio ambijentalnoga likovnog postava i antiËka glazba o∑ivljavaju povijest

grada, kojeg je u nekoliko sati zaustavila erupcija vulkana 24. kolovoza 79. godine. Potaknuti tom spoznajom, uz pomoÊ struËnog vodstva, pa∑ljivo

promotrite izlo∑ena djela i krenite u Ëarobnu pustolovinu.

∂elimo vam puno uspjeha u rje∞avanju postavljenih pitanja!

2 3

U V O DZaËepljen krater vulkana u stra∞noj eksploziji rasprsnuo je lavu visoko u nebo, a

potom je izbacio ki∞u sitnog kamenja ru∞eÊi sve ispred sebe u krugu od 70 km. Pompeji su za samo nekoliko sati bili zatrpani vulkanskim pepelom, a grad Herkulanej i razinom blata od 20 metara. Potresi i plimni valovi potrajali su sve do sljedeÊega dana.

U vrijeme erupcije u Pompejima je ∑ivjelo oko 20.000 ljudi. Graani Pompeja nisu poginuli samo od uru∞avanja zgrada, ili od vulkanskoga kamenja s neba, veÊ i od otrovnih plinova koji su se ∞irili iz kratera.

Mnogi su se pitali kako to da stanovnici nisu na vrijeme pobjegli iz grada, odmah kada su zapoËela prva podrhtavanja tla i dim iz vulkana. Meutim, mnogi su se jo∞ uvijek sjeÊali razornog potresa 62. g. pr. Kr., i podrhtavanje tla nisu smatrali ozbiljnom prijetnjom. Osim toga, Vezuv je za njih bio planina, a ne vulkan. Pa i prikaz Vezuva na nekim freskama otkriva ga kao zelenu planinu pravilna sto∑astog oblika. Stanovnike Pompeja ni∞ta do tada poznato nije moglo pripremiti na u∑as koji je bio pred njima.

Tako je i Plinije Mlai u pismu Tacitu opisao katastrofu u kojoj je poginuo njegov ujak Plinije Stariji, admiral rimske flote u obli∑njem Misenu i znanstvenik prirodoslovac, koji je bio otplovio brodom prema luci Stabije kako bi spasio prijatelje: … U daljini se uzdizao oblak za koji se s ove udaljenosti nije moglo odrediti s koje planine dolazi (poslije se otkrilo da sti∑e s Vezuva), a ne mogu ti dati preciznijeg opisa no da ga usporedim s pinijom, jer se uzdizao do velike visine u obliku vrlo visokog debla, koje se na vrhu ∞irilo u neku vrstu kro∞nje. Pretpostavljam da ga je stvorio ili nagli nalet zraka Ëija je snaga slabila kako se uspinjao, ili pak sâm oblak koji se pod teretom vlastite te∑ine ∞irio onako kako sam opisao. Djelovao je na trenutke blje∞tavo, a na trenutke mraËno i neËisto, jer je bio u veÊoj ili manjoj mjeri pun zemlje i pepela... Od Ëestih se naime i jakih potresa kuÊa naginjala, te se Ëinilo, kao da je dignuta iz svojih temelja pa da se pomiËe sad ovamo sad onamo ili vraÊa na svoje mjesto. Ljudi ispred kuÊe bili su prestra∞eni i bje∑ali su od kamenja koje je padalo s neba, iako je bilo svijetlo i tako prhko da se lomilo na dodir… na glavu metnu jastuke i sve∑u ih plahtama: to im je bila za∞tita protiv onoga ∞to je padalo… Naposljetku Plinije Stariji ugu∞io se otrovnim plinovima.

Ipak, veÊina je stanovnika Pompeja smrt na∞la pod udarima vulkanskog kamenja na ulicama, bje∑eÊi prema luci, ali i unutar vlastitih nastamba tra∑eÊi zaklon od pra∞ine koja je ote∑avala disanje. Sve da je netko i mogao pre∑ivjeti temperature i silinu piroklastiËnog toka, dokrajËila bi ga koliËina materijala koja je erupcijom pala na Pompeje, ru∞ila krovove i zatrpavala grad koji Êe tek sedamnaest stoljeÊa poslije biti otkriven. Iskapanje je zapoËelo 1748. godine tijekom vladavine Karla III. Burbonskoga, uz uvjerenje da je rijeË o drevnom gradu Stabijama. Godine 1763. iskopan je natpis koji je potvrdio da je posrijedi grad Pompeji. Giuseppe Fiorelli je 1860. godine postao ravnateljem arheolo∞ke lokacije i tada je prvi put primijenjen sustav konzerviranja otkriÊa. Utvren je i strate∞ki plan iskapanja umjesto bjesomuËne potrage za blagom.

Pompeji, antiËki grad, smje∞ten je na obali mora u blizini rijeke Sarno, kraj Napulja u talijanskoj pokrajini Kampaniji. Nije poznato kad je osnovan, ali sigurno je da je postojao veÊ u 6. st. pr. Kr., jer su pronaeni ostatci Apo-lonova hrama blizu Foruma i dorskoga hrama posveÊena Herkulu. Oni upuÊuju na sna-

∑nu grËku komponentu, ali i na uske veze s Etru∞Ëanima. Etrurska graevinska kultura bit Êe jedna od temeljnih izvori∞ta za kasniju arhitekturu Rimskoga Carstva (izgradnja gradova, obiteljskih kuÊa i naroËito upotreba luka kao nove konstruktivne moguÊnosti). U tom razdoblju naselje je dobilo prvu utvrdu koja se naziva pappamonte, a obuhvaÊala je podruËje od gotovo 63 hektara. Porazom Etru∞Ëana 474. g. pr. Kr. dolaze SamniÊani i ∞ire se na podruËje cijele Kampanije, iako su do tada nastanjivali samo planinska podruËja njezine unutra∞njosti. Godine 290. pr. Kr zaratili su s Rimljanima, ali su usljed poraza i gubitka vladara s njima sklopili mir. VeÊi dio njihova teritorija prisvojili su Rimljani, a mnogi gradovi u∞li su u sastav Rimske Republike kao „gradovi bez prava glasa“. Pompeji su se u to vrijeme zahvaljujuÊi gospodarskom napretku modernizirali i poËele su se graditi nove zgrade kao ∞to su bazilika i Jupiterov hram. U meuvremenu je izbio graanski rat protiv Rimljana. Rimski konzul Sula je 80. g. pr. Kr. suzbio graanski neposluh i naselio grad ratnim veteranima. Tada su dobili naziv Colonia Cornelia Veneria Pompeianorum, a Venera je postala za∞titnicom grada. Bio je to bogat trgovaËki grad s rijeËnom lukom, u kojem su imuÊni Rimljani, privuËeni ljepotom prirode i ugodnom klimom, gradili svoje rasko∞ne vile. Grad se ∞irio prema istoku i od javnih zgrada dobio amfiteatar, teatar, terme, nove hramove te gimnastiËku dvoranu (palestre). Miran ∑ivot grada zaustavio je potres, sedamnaest godina prije katastrofalne erupcije Vezuva. Pompeji su se nakon potresa brzo oporavljali zahvaljujuÊi sna∑noj ekonomiji, no neke od obnova su jo∞ bile u tijeku kada su do∑ivjeli konaËno uni∞tenje, 24. kolovoza 79. godine. Ali, upravo je to neoËekivano uni∞tenje nama danas omoguÊilo uvid u ∑ivot obiËnog antiËkog Ëovjeka. Grad prekriven lavom zapravo je ostao konzerviran za buduÊa stoljeÊa. Zaboravljeni grad Pompeji postaju arheolo∞ki lokalitet in situ, koji se pred na∞im oËima otvara kao antiËka priËa u kojoj su glavni likovi obiËni ljudi, zateËeni u snu ili pri zatvaranju u kuÊu, dok drugi bje∑e oËajniËki tra∑eÊi spas. Sve te ∑rtve uhvaÊene u posljednjem i najdramatiËnijem trenutku svoga ∑ivota sa svim predmetima koje su upotrebljavali, uz arhitekturu koja je pratila njihove svakodnevne potrebe u radu, trgovini i zabavi, otkrivaju navike svoje svakodnevice. Niz umjetniËkih predmeta i fresaka kojima su krasili svoje domove ili nakit Ëija vrijednost govori kojem su stale∑u pripadali, upuÊuju na njihovu iznimnu kreativnost i profinjenost pri uljep∞avanju domova, a i samih sebe. Sve je to uz pomoÊ arheologa iza∞lo na svjetlo dana dobiv∞i status vjeËnosti.

4 5

POMPEJI

PORTA = VRATA VIA = ULICA FORO = TRG

TEMPIO = HRAM TEATRO = KAZALIŠTE CASA = KUĆA

6 7

Grad je ispoËetka bio naseljen samo u jednom manjem dijelu, centru, forum, a zatim se πirio u smjeru pravokutnih blokova koji su joπ uvijek vidljivi. Podjelu je definirao Giuseppe Fiorelli na temelju osnovnih ulica - cardo maximus u smjeru sjever - jug i decumanus maximus u smjeru istok - zapad, sjekuÊi se pod pravim kutom. Pompeji su podjeljeni na devet regija i orijentirani u smijeru jugozapad - sjeveroistok. U pitalici je grad podijeljen na Ëetiri bloka ili Ëetvrti.

U Rimskom Carstvu svaki grad, svaka utvrda ima prostor namijenjen forumu. Za forum u Pompejima mogu se rekonstruirati razliËite razvojne faze - od italske tr∑nice do rimskoga foruma. Forum je bio glavni pje∞aËki trg i srce gradskog ∑ivota, dug 142 m, a ∞irok 32 m. Uokviren je kolonadom stupova, dolje dorski, gore jonski s tri strane, dok se na Ëetvrtoj nalazi Jupiterov hram, poslije Kapitolij (hram posveÊen rimskom Trojstvu: Jupiteru, Junoni i Minervi). Takvim razmje∞tajem stupova raznolika proËelja zgrada dobila su jedinstveni fasadni potez, prikrivajuÊi prvotni heterogeni sklop poredan bez pravila. Naime, rimsko-italska arhitektura te∑ila je oblikovanju prostora za razliku od grËke arhitekture koja te∑i ravnomjernom oblikovanju graevinskih tijela.

Na svim stranama oko Foruma nastaju sve do u rano rimsko carsko doba javne graevine i svetiπta. Trgom dominira hram Jupitera Kapitolijskoga postavljen na 3 m visoko postolje dok su s njegove lijeve i desne strane dva slavoluka, na vrhu kojih su postavljeni konjanici: s lijeve strane car Tiberije, s desne strane car Neron.

ARHEOLOGIJAZnanost koja se bavi prouËavanjem starih i∞Ëezlih kultura i civilizacija na temelju materijalnih predmeta na koje nailazi arheolog tijekom terenskih istraæivanja.

ARHEOLOG/ARHEOLOGINJA Bavi se prouËavanjem i usporeivanjem pronaenih predmeta.

FORUM(lat. trg, tr∑iπte), Forum Romanum bio je reprezentativan prostor s javnim monumentalnim graevinama, s ulicama koje su se ulijevale na trg πtedljivo, bez naruπavanja zatvorenog prostora nalik "sveËanoj dvorani". Spomenici su bili smjeπteni uzdu∑ rubova, a ne na sredini trga.

IN SITUNa prvotnom, na iskonskome mjestu.

PIROKLASTI»NI TOKLavina vruÊeg pepela, plovuÊca te dijelova stijena i plina koji juri brzinom od 80 do 100 km/h.

PLOVU»AC Vulkanski kamen stvoren iz magme kao rezultat erupcije vulkana.

PLINIJE MLA–I (Como, 61- Rim, 113/114 g.), rimski je pisac punim imenom Gaj Plinije Cecilije Sekund. Stekao je retorsko obrazovanje. Bio je narodni tribun, pretor, konzul i na kraju carski legat Bitinije i Ponta. Njegovo glasovito djelo su Pisma. Umro je vjerojatno veÊ u Maloj Aziji ili kratko poslije povratka u Rim 113. godine. Od njegovih djela oËuvan je sveËani govor za Trajana (Panegyrikos).

Najpoznatije pismo je opis erupcije Vezuva (VI, 16. i VI, 20.) te pismo u kojem Trajana moli za upute u pogledu kr∞Êana u Bitiniji.

GAJ PLINIJE SEKUND Poznatiji kao Plinije Stariji (Gaius Plinius Secundus Maior; 23. - 79. g.), antiËki pisac i ugledan znanstvenik koji je napisao djelo Naturalis Historia. U Misenumu je bio stacioniran u vrijeme velike erupcije Vezuva (24. kolovoza 79.) koja je uni∞tila Pompeje i Herkulanej. ∂elja za izravnim promatranjem pojave, a ujedno i za spa∞avanjem nekih svojih prijatelja iz pogibeljna poloæaja na obali Napuljskoga zaljeva, vodila je pokretanju njegovih galija i prijelazu zaljeva do Stabija (Castellamare di Stabia). Iako je vjerovao da Êe Stabije biti na sigurnoj udaljenosti od erupcije, nije uzeo u obzir moguÊnost da vulkan ispusti otrovne plinove. Posljedica toga bila je da se Plinije ugu∞io zbog pomanjkanja kisika.

PUBLIJE (ili Gaj) KORNELIJE TACIT (Publius Kornelius Tacitus) (oko 56. - oko 117. g.), jedan je od najvaænijih povjesniËara starog Rima. Njegova su poznata djela: Agricola, Germania, Dialogus de oratoribus, Historiae, Anali .Tacit je jedan od izvanbibiblijskih izvora koji spominje Isusa i kr∞Êane. U Analima (15, 44), 64. godine pi∞e o poæaru u Rimu i poku∞aju cara Nerona da krivnju za to prebaci na kr∞Êane, a o tome odakle kr∞Êanima ime zabilje∑io je: „To ime potjeËe od Krista, koga je pod Tiberijem pogubio prokurator Poncije Pilat“.

1. Forum 2. macellum3. eumachia (trænica sukna)4. kurije5. bazilika6. hram Jupitera Kapitolijskog7. Apolonov hram8. hram Lara9. Vespazijanov hram10. Forum olitorium

MANJE POZNATI STRANI IZRAZI I POJMOVI

10.

8 9

JUPITEROV HRAM Hram stoji na podiju, upadljivo izdignut iznad okolnih zgrada, tipiËno za etruπËanske hramove. Na proËelnoj strani πiroko otvoreno stubiπte penje se prema predvorju sa stupovima. Umjereno nagnut krov od peËenoga glinenog crijepa na Ëeonoj strani zavrπava raskoπnim ukrasnim crjepovima - akroterij. ProËelni zabat je dekoriran bogatim skulpturalnim (plastiËnim) ukrasima. Na predvorje sa πest traveja i Ëetiri proËelna nosaËa nadovezuje se trodijelna cela, iako se temeljnim tipom smatra hram helenistiËkog stila s jednodijelnom celom i predvorjem s Ëetiri proËelna stupa (tetrastylos).

1. OznaËi na rekonstrukciji hrama gdje bi stavio dvije konjaniËke statue.

Na suprotnoj strani trga nalaze se javne graevine, postavljene pod pravim kutom jedne prema drugima: velika bazilika, tri kurije za gradsko vijeÊe i visoke slu∑benike, te komicij kao izborno mjesto. Na istoËnoj uzdu∑noj strani nalaze se dvije velike profane graevine i dva manja svetiπta. Eumahijina zgrada slu∑i va∑noj skupini suknara kao cehovska i skladiπna kuÊa. U njezinu dvoriπtu ureena je tr∑nica suknom. Na sjeveroistoËnom kutu Foruma, u blizini novoga dijela grada, nalazi se macellum, tr∑nica ∑ive∑nih namirnica s pro-davaonicama na vanjskoj strani i tezgama u unutraπnjosti. Ispod rotunde s bazenom u sredini bila je vjerojatno ribarnica.

APOLONOV HRAM Hram stoji na zapadnoj strani Foruma ali ne komunicira izravno s njime, veÊ je ulaz na ju∑noj strani prema ulici - Via Marina. Hram iz 2. st. pr. Kr. izgraen je preko starijega iz 5. st. pr. Kr. Hram je peripternoga tipa sa πest korintskih stupova sprijeda i devet sa svake strane, smje∞tenima na podiju do kojega se dolazi visokim stubama. Unutar kolonade nalazila se cela poploËena mozaicima. Kultna statua osim baze nije pronaena. Ispred hrama je mramorni oltar s posveÊenim natpisom Ëetvorici junaka: M.Porcius, L. Sextilius, Cn. Cornelius i A. Cornelius, osobe koje pripadaju politiËkoj povijesti Sulina doba (80 g. pr. Kr.). Pored stepenica hrama stoji sunËani sat na jonskom stupu s posvetom dvojici junaka Augustova doba; L.Sepunius Sandilianus i M. Herennius Epidianius. Hram obilje∑avaju i dvije skulpture, bronËani Apolon s lukom i bronËana Dijana nasuprot.

2. Napiπi ime grËkog boga koji se nalazi desno na postamentu?

SLAVOLUK (lat. Arcus triumphalis), monumentalni arkadni spomenik podignut u Ëast pobjede imperatora ili velikih vojskovoa. NajËe∞Êe su s jednim ili vi∞e nadsvoena prolaza. Ukra∞eni su brojnim reljefima koji ilustriraju pojedine scene iz ratova ili druge dogaaje. Na atici je uklesan posvetni natpis, a iznad nje se postavljaju statue ili kvadrige.

PREDVORJE (grË. pronaos), otvoreno predvorje, dodavanjem pronaosa naosu stvoren je karakteristiËan tlocrt hrama, nazvanoga templum in antis.

AKROTERIJ (grË. akroterion), vrh, glavica, plastiËan samostalan ukras, smjeπten na vrhu i na oba kraja timpana.

TIMPAN(grË. timpanon), trokutasta ploha na proËelju i zaËelju zgrade, uokvirena vodoravnom trabeacijom (donja linija timpana) i kosim korniπem dvoslivnoga krova. Vrlo rano dobiva plastiËnu dekoraciju, raenu najprije u terakoti, poslije i u kamenu.

PERIPTER Tip antiËkog hrama kojeg sa svih strana okru∑uje trijem sa stupovima.

RAZVOJ HRAMOVAGrci su preuzeli prvobitan oblik hrama od kretsko -mikenske kulture, koji je tijekom Ëitava svog razvoja i u svim varijantama saËuvaoosnovni oblik megarona. Megaron je zapravo

prvobitan oblik jednostavne kuÊe za stanovanje koja je joπ od pretpovijesti bila raπirena na prostorima Male Azije i Balkanskog poluotoka, odakle ga je preuzela kretsko - mikenska kultura. Kod Mikenjana megaron je dobio sakralnu funkciju sa ∑rtvenikom - ognjiπtem u glavnoj prostoriji okru∑enim s Ëetiri stupa. Prvi grËki hramovi, izravno proizaπli iz forme megarona, sastojali su se od dva dijela. To su pronaos (predvorje) sproËelnim stupovima i boËnim zidovima (antama) te dom bo∑anstva - naos. Kod razvijenijeg oblika hrama na zaËelju se nalazio opistodom, riznica hrama. Unutraπnjost hrama nije mjesto okupljanja vjernika, nego dom bo∑anstva i tu se nalazi samo kip boga kojemu je hram posveÊen. Tijekom vremena, iz osnovnog oblika megarona razvilo se sedam tipova hrama: templum in antis, dvostruki templum in antis, prostilos, amfiprostilos, peripteros, dipteros i pseudodipteros.

RAZVOJ STUPOVA U staroj GrËkoj javljaju se tri prepoznatljiva stupa koji su okosnica triju stilova u arhitekturi: dorski stup, jonski stup i korintski stup.Oni se razlikuju oblikom baze, visinom i vitkoπÊu stupova, ali najviπe graom kapitela. Rimljani zbog njihove dekorativnosti najËeπÊe upotrebljavaju korintske stupove, ali i jednostavni toskanski stup, etruπËanskog podrijetla. Poslije poËinju upotrebljavati i kombinaciju korintskoga i jonskog stupa, tzv. kompozitni stup.

10 11

Tlocrt Apolonova hrama

1. ulaz 2. red stupova3. stupovi s niπama 4. predvorje, pronaos5. cela6. oltar senata kolonije

3. Na tlocrtu hrama vidiπ prostoriju pod rednim brojem 5. Napiπi njezin naziv.

4. »emu je slušila ta prostorija?

5. Koji je grËki naziv te prostorije?

HORREUM ili FORUM OLITORIUM Æitnica ili tr∑nica nalazi se na sjeverozapadnoj strani Foruma s grubo podignutim unutarnjim zidovima bez ∑buke. Nakon potresa nije imala krova, a danas je zatvorena, pokrivena nadstreπnicom i koristi se za spremiπte arheoloπkih nalaza. Mogu se vidjeti amfore, grnËarija, preπe za ulje, kapiteli i drugi arhitektonski elementi, a naravno i okamine ∑rtava vulkanske erupcije. Posebice je zanimljiv odljev mazgara, muleteer, zgrËena polo∑aja koji skriva lice od naleta vruÊega zraka, pronaen pored svoje mazge ispred ulaza u veliko vje∑baliπte.

6.Muleteer ili Ëuvar mazga, pronaen je ispred ulaza u vješbaliπte. Napiπi latinski naziv za veliko vješbaliπte.

7. Unutar ovog prostora vidiπ okaminu jedne šivotinje. Koja je to šivotinja?

a) magaracb) mulac) pas

BAZILIKA (lat. basilica)Rimska bazilika je komunalna viπenamjenska graevina reprezenta-tivnog karaktera iz 130 g. pr. Kr. Slu∑i kao zatvorena tr∑nica, banka i burza, kao sudnica i kao opÊe sastajaliπte. ObiËno se gradi na rubo-vima otvorenih tr∑nica, na kojima se najveÊim dijelom odvija ∑ivot mediteranskih gradova. Ona ulazi u standardni sadr∑aj svakog foruma. Baziliku u Pompejima podigli su SamniÊani. Na u∑oj strani njezino se predvorje neposredno nadovezuje na kolonade Foruma.

APOLON (grË. Apóllon),bog muπke ljepote, medicine, proroπtva, streliËarstva, glazbe, sunca i kolonizacije. Zeusov je i Letin sin te Artemidin brat blizanac.

DIJANA (grË. Artemida),bo∑ica lova, povezana s divljim ∑ivotinjama i πumama. Njezina sveta biljka je hrast. U umjetnosti je Dijana uvijek prikazana s lukom i strijelama, ponekad u pratnji jelena ili neke druge πumske ∑ivotinje. Dijana je kÊi Jupitera (Zeus), vrhovnog boga, i Latone (Leta), njegove ljubavnice. Njezin brat blizanac je Apolon.

CELA (lat.cella, grË. naos), svetiπte u antiËkom hramu, unutarnja prostorija u kojoj se nalazi kip bo∑anstva i ∑rtvenik. Zatvorena je zidovima bez prozora, svjetlost dobiva kroz ulaz, koji je spaja s predvorjem- pronaos.

TIT FLAVIJE VESPAZIJAN (lat. Titus Flavius Vespasianus, poslije Caesar Vespasianus Augustus), (17. studenog 9. - 23. lipnja 79.), rimski car, posljednji iz plejade careva i jedini meu njima koji se du∑e zadr∑ao na vlasti. Bio je rimski vojskovoa za vrijeme cara Nerona. Vojska ga je proglasila carem dok je bio guπio ustanak u Judeji. Kada je proglaπen carem, prepustio je guπenje ustanka svom sinu Titu. Nakon dolaska na vlast, svoje sinove je proglasio cezarima, a sina Tita je uzeo za suvladara. Dao je latinsko graansko pravo

stanovnicima Hispanije. Napunio je dr∑avnu blagajnu koju je ispraznio Neron, a dio novca je ulo∑io na gradnju Koloseja u Rimu (dovrπili sinovi). Prema legendi prije smrti je izjavio da se osjeÊa kao da postaje bogom, aludirajuÊi na rimsko posthumno proglaπavanje careva bogovima.

PALESTRA U staroj GrËkoj to je najprije bilo mjesto za hrvanje i πakanje, poslije i za druge tjelesne vje∑be, isprva na otvorenom, potom se grade trijemovi i zgrade. Danas bi to bile teretane.

MARCUS VITRUVIUS POLLIO (roen oko 80. - 70. g. pr. Kr., umro oko 15. pr. Kr. ), rimski pisac, arhitekt i vojni in∑enjer. Prvi je poznati teoretiËar arhitekture. Njegovo najpoznatije djelo 10 knjiga o arhitekturi (De architectura libri decem) nije originalno, veÊ je sinteza brojnih prija∞njih autora. Svaka od knjiga sastoji se od predgovora i teksta uz crte∑e.1. Uvod - ∞kolovanje arhitekata, podjela arhitekata, osnivanje gradova2. Graevni materijali + konstrukcija zidova3. Tipovi hramova - posebice jonski4. Nastanak jonskog i korintskog hrama, uvodi temu znaËenja (forme)5. Javne zgrade - forum, bazilika, teatar...6. Privatna stambena arhitektura - prostori rimske kuÊe, grËka kuÊa7. Zavr∞ni radovi8. Voda i vodovod - aquaeducti9. Gradnja sunËanih satova10. O graevinskoj i vojnoj mehanizaciji

12 13

Jo∞ se ne zna je li glavni prostor bio izdu∑eni otvoreni peristil ili natkrivena dvorana s dvoeta∑nim nizom stupova sa svih strana, iza kojih je bio ophod, odnosno galerija. UnatoË svemu mo∑emo nabrojiti temeljne elemente: poviπen srednji prostor, Ëime se dobio dodatni prostor za prozore (tzv. bazilikalno osvjetljenje), ophod s kolonadama, iznad njega istovrsne galerije te u glavnoj osi tribunal izoliran od glavnog prostora.

8. Koju je ulogu u šivotu Pompejaca imala bazilika u vrijeme prije Krista?

Drugi blok Pompeja presjeËen je glavnim gradskim arterijama, ulicom Via dell' Aabbondanza - decumanus grada i ulicom Via Stabiana - cardo maxiumus grada.

Via dell' Abbondanza poËinje na Forumu a zavrπava sjeveroistoËno kod ulaza Porta Sarino. Na kri∑anju tih dviju ulica stajala je na podestu statua Marka Holkonija Rufusa, Marcus Holconius Rufus. Na drugoj strani je poznata Ëesma na kojoj je reljef sa simboliËnim rogom obilja, Concordia Augusta.

ZnaËajnije graevine te Ëetvrti su kazaliπta i na samom rubu veliki amfiteatar. U GrËkoj je kazaliπte uklopljeno u prostor prirode, dok je kod Rimljana ono samostalna graevina, potpuno odvojena od okolice. Arhitektura je stoga u izrazitoj opreci prema prirodi, pa je vidljivo da glavni elementi grËkog uzora dobivaju novi geometrijski raspored. U koncentriËnim polukrugovima gledaliπte cavea, audito-rium obuhvaÊa orchestru reduciranu takoer na polukrug, koja se gotovo i ne upotrebljava kao povrπina za nastupe. Na njoj su najËeπÊe sjedala magistrata. Kao pozornica slu∑i proscenij - proscenium, na obje strane neznatno proπiren i straga omeen proËelnim zidom scene - scenae frons, a s bokova njezinim istaknutim krilima. Prva su se kazaliπta sastojala od provizornih drvenih postolja s pozornicom, a izmeu 80. i 70 g. pr. Kr. nastalo je Ëvrsto kazaliπte, koje nije postiglo dobru akustiËnost. BuduÊi da velik broj gledatelja nije niti πto Ëuo, niti razumio, brzo se u rimskom teatru razvila pantomima i glazbene priredbe. Upravo je Malo kazaliπte ili Odeion slu∑ilo takvim predstavama dok su se u amfiteatru odvijale igre. Poznate su bile hajke na ∑ivotinje sliËne lovu venationes, a poslije i pomorske bitke naumachiae te borbe gladijatora.

BAZILIKALNO OSVJETLJENJE Osvjetljenje koje se primjenjivalo u gradnji prvih trobrodnih graevina Ëiji je glavni tj. sredi∞nji brod bio vi∞i od ostala dva. Time se dobio dodatni prostor za prozore a ujedno i prodor svjetlosti i zraka u graevinu.

TRIBUNALOdvojen poviπeni prostor u rimskim bazilikama, obiËno polukru∑na oblika na kojem su zasjedali viπi magistrati.

KOLONADA (lat. columna, stup), jedan red stupova simetriËno poredanih u pravcu, polukrugu ili u krugu. Stupovi nose arhitrav ili lukove na kojima le∑i konstrukcija krovi∞ta ili imaju dekorativnu funkciju.

GALERIJA (tal. galleria),prolaz iznad poboËnih brodova.

PROPILEI (grË.: Propylaea), u antiËkoj grËkoj arhitekturi monumentalno predvorje, odnosno prilazni trijemovi koji vode do graditeljskog sklopa s graevinama reprezentativne namjene i zajedno s njima tvore zatvorenu cjelinu.

PORTIK (lat. porticus, trijem), natkriveni prostor pred ulazom u zgradu ili natkriven prolaz otvoren prema vanjskom prostoru nizom stupova - arkade

CAVEA Dio gledaliπta predvien za uglednike u rimskome antiËkom kazaliπtu, koji obuhvaÊa i grËku orchestru.

PROSCENIUM (grË. proskenium), u antiËkom kazaliπtu mjesto odakle su glumci izlazili na pozornicu, a kod Rimljana je pozornica.

AMFITEATAR (grË. amphitheatron = dvostruko kazaliπte, lat. amphitheatrum),ima oblik dvostrukog teatra, odnosno, dvostrukog polukru∑nog gledaliπta grËkog i rimskog kazaliπta, koji daje optimalanu moguÊnost praÊenja gladijatorskih borbi, u sklopu kojih su rimski graani organizirali i ispunjavali svoje slobodno vrijeme (otium). Amfiteatri predstavljaju specifiËne javne graevine iz klasiËnog rimskog perioda namijenjene prireivanju gladijatorskih igara (ludi gladiatori), borbi izmeu divljih i razjarenih ∑ivotinja (venationes), pomorskih bitaka (naumachiae), raznih parada i drugih omiljenih oblika zabave.

VENATIOVenationes - oblik zabave kod Rimljana u amfiteatrima, hajka na ∑ivotinje. Zanimljive su bile egzotiËne ∑ivotinje koje su dopremali brodovima.

NAUMAHIJA (grË. naumakhia - naus = brod, laa + makhe = bitka), u starom Rimu spektakularna pomorska bitka uz sudjelovanje robova i gladijatora.

Concordia Augusta Rekonstrukcija raskr∞Êa Via dell' Aabbondanza i ulice Via Stabiana

Odeion ili Malo kazaliπte Amfiteatar

14 15

9. Potrudi se u prazan prostor nacrtati kacigu po uzoru na fotografiju originala.

KU∆E (lat. domus)Najstarije kuÊe u Pompejima po svojoj osnovnoj postavci pred-stavljaju jednostavan, strogi tip italske kuÊe: Ëetverokutna, Ëesto kvadratna, masivna graevina od kreËnjaka. Od mnogobrojnih kuÊa koje su iskopane nabrojit Êemo samo one koje imaju sa-Ëuvane predmete iz svakodnevnog ∑ivota ili su joπ saËuvani oslikani zidovi, tzv. freske.

Iza scene Velikog kazaliπta nalazilo se veliko dvoriπte za vje∑bu oko kojega su bile gladijatorske barake tzv. quadriporticus. To je Ëetvrtasto dvoriπte okru∑eno sa sve Ëetiri strane portikom od 74 dorska stupa s funkcijom porticus post scaenam - dakle, neka vrsta foajea koji bi primao gledatelje tijekom stanka za kazaliπnih predstava, a u sluËaju kiπe pretvorio bi se u vojarnu za smjeπtaj i treniranje gladijatora nakon πto je potres 62. godine iz uporabe izbacio Gladijatorsku vojarnu. Pronaeno je dosta gladijatorskoga paradnog oru∑ja od bronce, ukraπena reljefima s mitoloπkim prizorima, pa i mnogo kostura.

GLADIJATOR (lat. gladiator, gladius:maË),borac, rob, ratni zarobljenik ili zloËinac koji se u starom Rimu u gladijatorskim igrama borio s drugim borcem ili sa zvijerima.

NEKROPOLA (nekros - mrtvac, pokojnik polis - grad), groblje, mjesto gdje se pokapa. Pojam se koristi iskljuËivo kada se misli na groblja antiËke i srednjovjekovne civilizacije.

MUNERA(lat. munus, pl. munera),javna igra.

GRAFITIGrafiti su se urezivali na podlogu bronËanom ili ∑eljeznom pisaljkom (graphium), ili pak pisali drvenom pisaljkom (calamus) i tintom, no neki su si pomogli i ËaËkalicom, kredom, noktom, ugljenom... Sam jezik grafita je jednostavan i priprost, iako su mnogi pisani u stihovima, πto vlastitim, πto onima slavnih autora (Albija Tibula, Ovidija, Vergilija, Ëak i Diogena). Zanimljivo je da se uz grafite na latinskom pojavljuju i grafiti na grËkom, πto nam govori da su Pompeji bili dinamiËan grad u koji su svraÊali ljudi iz raznih krajeva. Najomiljenija tema grafita bez sumnje su gladijatori. Uz to, bili su vrlo omiljeni meu ∑enama, posebno TraËanin Celad, od zlobnika nazivan uzdahom djevojaka i ukrasom djevojaka te retijarij Krescens, gospodar djevojaka i lijeËnik jutarnjih, noÊnih i ostalih djevojaka! Velik broj grafita posveÊen je politici i politiËarima, bilo kao zahvale na izboru, bilo kao lobiranje za izbor odreenog kandidata, Ëije se ime ispisivalo crvenom,

a ne crnom tintom. Odreen broj grafita mogao bi se svrstati pod rubriku „Zanimljivosti“, poput onog koji poruËuje prokletom gostioniËaru da sam pije svoj kiseliπ, te niz grafita koji mole da se cacatores i stercorarii olakπavaju negdje drugdje. Najpoznatiji komentar tom mnoπtvu poruka dao je njihov suvremenik, koji se (savrπeno toËnim elegijskim distihom) divi zidu koji se nije sruπio pod teretom gluposti napisanih na njemu: „Admiror, o paries, te non cecidisse ruinis“. Posebnu cjelinu grafita Ëine oni ljubavne tematike - napokon, gradska zaπtitnica bila je Venera. Podijeljeni su u πest tematskih skupina: Mudre izjave - „Nitko nije dobar [Ëovjek] ako nije volio“, On njoj i ona njemu - „Lucilije pozdravlja Lucidu gdje god bila“, Drugi o njima, „Korneliju Helenu voli Ruf“, Nesretne ljubavi - „ Nastala je nova svaa, sad je vrijeme otiÊi. Ako mine bol, vjeruj, vratit Êe se ljubav.“. Sretne ljubavi - „Ako netko joπ nije vidio Veneru, koju je naslikao Apel, neka pogleda moju Pupu: tako i ona sjaji.“

DOMUS ( pl. domus), samostalne, privatne kuÊe za bogatiju klijentelu.

INSULA (pl. insulae), zgrada, pravilni graevinski blok okru∑en s Ëetiri ulice (iako postoje i nepravilne inzule, s proizvoljnim oblikom parcela - po uzoru na staroegejske komplekse kuÊa). Parcele su potpuno izgraene sa zajedniËkim graniËnim zidovima. Zgrade su Ëesto na kat za siroma∞ne slojeve (plebs). Prizemlje je slu∑ilo za trgovine, a gornji kat za stanovanje.

BronËana gladijatorska kaciga s polukru∑nom kalotom πiroka oboda, reπetkasta vizira u donjem dijelu, 1.st. (Museo Archeologico Nazionale, Napoli)

Grafiti sa scenom "munera" grobnice 14 EN na nekropoli

kod vrata Nocera (Porta Nocera) u Pompejima

Jednostavna kuÊa s atrijem

Veliko kazaliπte, u pozadini gladijatorske barake

16 17

U kuÊu se ulazilo kroz predvorje - vestibul, koje je vodilo do Ëe-tvrtastog dvoriπta - atrija s bazenom - impluvium πto je skupljao kiπnicu u sredini kuÊe. Svjetlo i zrak kuÊa dobiva iz sporedne prostorije otvorene prema atriju - ala i odozgo kroz otvor na krovu - compluvium, oko kojeg su simetriËno bile poredane spavaÊe sobe cubiculum, sanitarni Ëvor, blagovaonice - tablinum, u kojima se moglo boraviti i obavljati svakodnevne djelatnosti. Kroz uski prolaz ulazilo se u mali vrt - hortus. S obiju strana vestibula bili su duÊani - tabernae, odvojeni od ostalih dijelova kuÊe. Atrij je u poËetku bio gostinska soba, soba za dnevni boravak i zborno mjesto ukuÊana i robova te mjesto za primanje klijenata.

U kasnom razdoblju rimske arhitekture, pod helenistiËkim utje-cajem, stambena je kuÊa slo∑enija i sastoji se od dva dijela, od kojih prvi potpuno odgovara etruπËanskoj, a drugi grËkoj kuÊi s peristilom. Peristil zamjenjuje primitivni povrtnjak iz arhaiËnog doba. Oko peristila su bile spavaÊe sobe cubicule, a blagovaonica se proπirila u novi prostor triclinium koji je otvoren samo prema peristilu, dok je tablinum otvoren i prema peristilu i prema atriju. U njemu su bila i po tri kreveta gdje se moglo prileÊi tijekom go-zbe i manji stol za odlaganje posua. Tada je prednji dio kuÊe slu∑io manje intimnim funkcijama stanovanja i imao je viπe javni karakter, dok se obiteljski ∑ivot odvijao u drugom dijelu, u peristilu i oko njega. Bogato opremljen peristil s fontanama i skulpturama Ëesto se udvostruËavao i povezivao s prostranim vrtovima iz kuÊe i oko nje.

10. Koji dio kuÊe je dobio naziv triklinij?

a) kuhinjab) blagovaonicac) spavaÊa soba

11. Pod Ëijim se utjecajem pojavio peristil u kuÊi?

a) helenistiËki utjecajb) etrurπËanski utjecajc) egipatski utjecaj

ATRIJ (lat.atrium),predvorje sa stupovima u javnim zgradama; u starorimskoj kuÊi pedsoblje, Ëetvrtasto dvoriπte s bazenem.

IMPLUVIJ (lat. impluvium, kiπiti), nenatkriveno mjesto u starorimskim kuÊama, slu∑i za prikupljanje kiπnice.

KOMPLUVIJ (lat. compluvium), u starorimskim kuÊama Ëetvrtasti otvor nad atrijem kroz koji pada kiπa u impluvij.

KUBIKUL (lat. cubiculum), spavaÊa soba.

TRIKLINIJ (lat. triclinium, grË. triklinion = tri+ cline: le∑aj), u starom Rimu blagovaonica s tri le∑aljke oko stola.

TABLINUM (lat. tabula = ploËa, stol), u starije rimsko dova spavaonica i blagovaonica; prostorija izmeu atrija i peristila u kojoj su Ëuvani obiteljski dokumenti i u kojoj je gospodar primao klijente i goste.

PERISTIL (lat. peristylum, grË. peristylon), unutarnje dvoriπte otmjene antiËke kuÊe s bazenom, okru∑eno trijemom sa stupovima i ukraπeno statuama.

TABERNA (lat. taberna, koliba, daπÊara, krËma), u starom Rimu naziv za duÊan.

Rekonstrukcija KuÊe pjesnika

Prikaz razmjeπtaja prostorija i njihov naziv

Peristil KuÊe Menandra Triklinij kuÊe Trebija Valenta

18 19

VRTVrt je bio opremljen ljekovitim i ukrasnim biljem koje se povezivalo s bo∑anstvima πto su πtitila kuÊu i stanare. U Pompejima je poticaj za ureenje vrtova stigao nakon izgradnje Augustova akvedukta koji je privatnim kuÊama donio tekuÊu vodu. Vrtovi su se opremali fontanama, a biljke i kipovi koriπteni su kao ukrasni elementi. ObiËno se fontana postavljala u srediπte vrta, a prostor se dijelio puteljcima pod pravim kutom.

Ukrasne biljke bile su πimπir, lovor, medvjea πapa, brπljan ali i ru∑marin i zimzelene biljke ili voÊke. Prema izvorima poznato je da su vrtlari majstorski podrezivali biljke, dajuÊi im geometrijske i ∑ivotinjske oblike ili Ëak obrise bo∑anstva. Uzdu∑ puteljaka, meu grmljem i oko fontane, vrtovi su ukraπavani skulpturama: stupiÊima s poprsjima, okruglim viseÊim talismanima (oscilla), reljefima s maskama, kipiÊima Amora, Bakha, Afrodite, prizorima borbe.

VISE∆I MOBILNI KULTNI UKRAS (OSCILLUM), ø 37 cm, 62. - 79. g., Pompeji, SviraËeva kuÊa - srednji peristil

Oscillum sa satirskom scenom. Na strani A prikazan je mlad, nag satir s ko∑nim ogrtaËem na lijevoj ruci i kratkim pastirskim πtapom (pedum), u trenutku prinoπenja ∑rtve na jednostavnom kamenom oltaru u polju.Na strani B prikazan je Pan koji koraËa prema kamenom oltaru na kojem izgara ∑rtva uz glazbu Panove frule, dok je u pozadini lavlja ko∑a (nebris) noπena vjetrom.

12. Od kojeg su materijala izraeni ovi mobilni kultni ukrasi?

a) bijelog mramorab) gipsac) bijele gline

VENERA ANADYOMENE bijeli mramor, visina 73 cm, 1. st., Pompeji

Bo∑ica koja je tek izaπla iz kade prekrivena je ogrtaËem svezanim na bokovima koji klizi ispod bedara. Glavu spustivπi prema dolje, ru-kama cijedi uvojke kose. Te∑ina figure poËiva na lijevoj nozi, dok je desna blago svinuta, stav koji te∑i prema kontrapostu. Ovo je tip Venere nogu pokrivenih himatijem (hymation), koji se poigrava izmeu glatke ko∑e nagoga tijela bo∑ice i nabora ogrtaËa.

13. Zaokruši ime (pandan) Venere u grËkoj mitologiji?

a) Artemidab) Afrodita c) Atena

Peristil s vrtom u sredini KuÊe Fauna

AKVEDUKT (lat. aquae ductus, voditi), otvoreni kanal sa stupovima za dovod vode; vodovod.

PANU rimskoj mitologiji poznat kao Faun, bog je pastira, stada, njiva, πuma, polja odnosno njihov zaπtitnik i zaπtitnik lovaca, pa se naziva i zaπtitnikom prirode. Osim toga, ljubitelj je glazbe i najbolji plesaË meu bogovima. Pan je prikazivan kao poluËovjek i polujarac: s kozjim stra∑njim nogama i rogovima, ima ljudsku glavu i torzo, kozji rep, jarËeve uπi i bradu, a cijelo mu je tijelo bilo prekriveno dlakama. U likovnoj umjetnosti Pan je Ëesto prikazivan, osobito na oslikanim posudama i reljefima, kako se igra u druπtvu nimfa ili kako ih progoni. Stari su Grci takoer vjerovali da svojim izgledom izaziva strah i uznemirenost, pa je po njemu nastala rijeË panika.

VENERABo∑ica ljepote, ljubavi, plodnosti i spolnosti. Njezin je grËki pandan Afrodita, a egipatski Hator. Venera je roena iz mora, a nastala je iz testisa boga neba Cela, kad ga je kastrirao njegov sin Saturn. Venerin je mu∑ ru∑ni bog-kovaË, Vulkan, a ljubavnici su joj Mars, Vulkanov pravi brat, Merkur i Bakus, Vulkanova polubraÊa. Veneri su se molile djevojke zbog ljepote. Ona je i bo∑ica ozdravljenja od spolnih bolesti.

MOBILLaganija skulptura koja slobodno stoji ili visi u prostoru, a pokreÊe se veÊ od samog stujanja zraka (ili pomoÊu elektriËne energije).

OSCILLA (lat. oscillare = oscillum : njihaljka),viseÊi talisman.

TOGA (lat. togare:pokriti), dugaËka gornja haljina u starom Rimu, nosila se preko tunike. RazliËite dobne i druπtvene skupine nosile su razliËito ukraπene toge Toge su u poËetku nosili iskljuËivo muπkarci, ali su s vremenom prestali, osim u slu∑benim prigodama. Nosila se tako da bi se rub prebacio preko lijevog ramena, a desna bi ruka bila slobodna.

HITON (grË. khiton),starogrËka bijela odjeÊa od vune ili lana, bez rukava, sliËna haljini, nosili su je muπkarci i ∑ene odijevajuÊi je na golo tijelo.

HIMATION (grË. himation),mu∞ki i ∑enski drapirani ogrtaË u antiËkoj grËkoj noπnji, nosio se prebaËen preko hitona ili na golu tijelu.

KONTRAPOST(tal. contrapposto, suprotan stav),polo∑aj ljudskog tijela u stojeÊem stavu, prilikom kojeg je Ëovjek oslonjen na jednu nogu, dok je druga blago savijena.

A B

Peristil SviraËeve kuÊe s viseÊim ukrasima (oscillum)

20 21

Slikovni ukrasi prostorija koje su se otvarale prema vrtu ili zidova koji su ih okru∑ivali, nadahnjivali su se florom i faunom; bujna vegetacija u kojoj se naziru ptice u letu na azurnoj podlozi ili poprsja koja se uzdi∑u iza realistiËnih stupova ili niskih zidiÊa, stvarajuÊi la∑nu perspektivu. U ukraπavanju vrtova, izboru i rasporedu biljaka, odzvanja istoËnjaËki model (paradeisos) koji je u Rim stigao helenistiËkim utjecajem, reinterpretiran u skladu s ukusom svoga doba Ëak i u carskim rezidencijama.

14. GledajuÊi ovu fresku, odredi naziv kuÊe.

a) KuÊa Julije Felixb) KuÊa bo∑ice Venere u πkoljcic) KuÊa Zlatnog kupida

15. ©to prikazuje ova zidna slika?

a) portretb) mrtvu priroduc) morski krajolik

Glavno obilje∑je rimskog slikarstva podreivanje je cjelokupnom dojmu, sveukupnoj dekoraciji koja se nalazi izvan ili u jednoj prostoriji, a u te∑nji da slika i dekoracija Ëine nerazdvojnu cjelinu. Na promatraËa rimskog slikarstva ne ostavlja trajan dojam samo sadr∑aj slike, veÊ je posjetitelj iskopina u Pompejima iznenaen i dobro oËuvanim, raskoπno obojenim zidovima kuÊa, slikarstvom koje poslije skoro 2000 godina nije izgubilo gotovo niπta od svog sjaja. Nije nam poznato da se igdje drugdje zidno slikarstvo do te mjere i tako dobro saËuvalo. Slikane su luke, rtovi , obale, rijeke, izvori, morski tjesnaci, svetiπta, πume, brda, stada, pastiri i sve ostalo πto je priroda stvorila na sliËan naËin. Isto su tako neki zidovi, na mjestima gdje bi inaËe stajali kipovi, prekriveni velikim slikama s likovima bogova ili lijepo rasporeenim mitoloπkim prizorima.Pompejsko zidno slikarstvo dijeli se na Ëetiri stila iako oni dobrim dijelom postoje usporedno, pa njihova kategorizacija ima viπe tipoloπku nego kronoloπku vrijednost. NajveÊi broj zidnih slika nastao je u vrijeme intenzivne graditeljske aktivnosti izmeu 62. god., kad je grad bio gotovo uniπten potresom, i 79. god., kad je zatrpan erupcijom Vezuva.

1. stil - inkrustacijski 150. g. pr. Kr. - 80. g. pr. Kr.

KUPIDO ili AMOR (lat. cupido, ∑elja, po∑uda), bog ljubavi, strasti i seksualne po∑ude, bog plodnosti. Prikazivan kao mlad, krilati djeËak s lukom i strijelom i koga je pogodio taj se zaljubio.

PARADEISOS (izvorno perzijska rijeË),veliËanstveni vrtovi koji su ∞irinom ograenog prostora mogli sadr∑avati voÊke, orijentalno drveÊe, cvijeÊe, ptice i sisavce. GrËki pisac Ksenofon (430 g. pr. Kr. - 354 g. pr. Kr.) opisuje parkove perzijskih (Iran) kraljeva i plemiÊa.

ILUZIONISTI»KO SLIKARSTVO Zidno slikarstvo u kojem se s pomoÊu perspektivno naslikanih arhitektonskih i svjetlosnih efekata posti∑e privid trodimenzionalnog prostora i dubine.

PERSPEKTIVA (lat. perspicere, progledati),grafiËko prikazivanje prostora itrodimenzionalnih predmeta projiciranih na ravninu prema zakonima optike. Kod tog projiciranja sve zrake izlaze iz jedne toËke - oËiπta. Takvim se prikazivanjem dobiva geometrijsko rjeπenje koje odgovara slici πto je registrira oko. Perspektiva se nametnula slikarima kao problem tek kad su napustili tradicionalne figuralne kompozicije u ∑elji da prika∑u arhitekturu ili pejza∑. Tzv. "Drugi

stil" nam pokazuje na freskama u Pompejima primjere prikazivanja arhitekture gledane iz centralnog oËiπta. Nakon fresaka u Diomedovoj vili i Vili misterija koje pokazuju osnovno poznavanje geometrijske a i slobodne perspektive, pada ta vjeπtina u zaborav sve do Brunelleschia (talijanski graditelj i kipar 1377 - 1446.), koji otkriva glavne zakone perspektive studirajuÊi matematiku i geometriju. Primjenjuju je slikari quattroenta, rane renesanse, XVst.

1. STIL (INKRUSTACIJSKI, 150. g. pr. Kr. - 80. g. pr. Kr.),ovaj stil odlikuju pravilne, razliËito obojene plohe, koje prekrivaju povrπine zidova poput raznobojnih mramornih ploËa. Po svojim plastiËnim svojstvima zidovi 1. stila nisu bili prireeni za oslikavanje. Prvi se stil primjenjivao na zidovima od tesanog kamena (grËki derivat), ali je ujedno zid izmjenio dodavanjem postolja, Ëime se dobio optiËki efekt. U kuÊama iz 1. stila pronaeni su i podni mozaici. Umjetnost mozaika prenesena je iz GrËke u Italiju. Umjetnik je za izradu mozaika najprije upotrebljavao prirodne, a poslije bruπene kamenËiÊe πljunka. Poznat je Aleksandrov mozaik u KuÊi Fauna.

Freska u u peristilu KuÊe male fontane

Bazilika na Forumu

22 23

2. stil - arhitektonski 80. g. pr. Kr. - 20. g. pr. Kr.

3. stil - ornamentalni 20. g. pr. Kr. - 54. g.

4. stil - ornamentalni 54. g . - 79. g.

16. ©to je to freska?

a) skulpturab) zidna slikac) slika na platnu

17. Koliko nam je stilova poznato u pompejskom slikarstvu?

a) 2b) 3c) 4

Ljepota zidnih slika u prostorijama i vrtovima noÊu se mogla vidjeti samo uz upotrebu svjetiljka. Svjetiljke su najËeπÊe bile sastavljene od viπe povezanih lampica objeπenih na lance ili od samo jedne svjetiljke koja se mogla objesiti ili postaviti na uspravne stalke.

SVJETILJKA S POLUSPIRALOM, bronca, vis. 9,5 cm, πir. 21 cm, 2. pol.1. st., Pompeji

Svjetiljka s jednim kljunom i poluspiralom. Tijelo okrugla oblika sa srediπnjim diskom prostrana otvora. Kljun je u obliku polumjeseca s otvorima za zrak. Spirale na visini ramena oblikovane su kao lotusov cvijet Ëija se stapka produ∑ava s donje strane posude tvoreÊi drπku. Baza je prstenasta, ukraπena koncentriËnim krug-ovima. RuËka je dvostruka i jako zaobljena. Na vrhu ima prstene za vjeπanje, s uvuËenim lancem.Tip svjetiljke s poluspiralom jedan je od najpoznatijih u mjestima podno Vezuva u doba Flavijevaca. Najviπe se proπirio u 2. polovici 1. st.

18. Koja šivotinjica stoji na mjestu otvora za zrak?

a) ribicab) ptiËicac) miπiÊ

Oecus KuÊe stogodiπnjice

KuÊa Oktavija Quartia

2. STIL (ARHITEKTONSKI, 80.g. pr. Kr. - 20. g. pr. Kr.),postaje popularnim za vrijeme Suline vojne kolonije, osnovane 80-tih g. pr. Kr. KuÊe 2. stila znatno su manje od onih u 1. stilu, no do∑ivljaj prostranstva posti∑e se pomoÊu iluzionistiËkog tretmana. U kuÊama tog stila nema viπe zidova od tesanog kamena, nego su ravni, izgledaju lakπi i podatni za slikanje.Pojavljuju se kompozicije neprekidnih frizova, kao πto su: friz u Vili misterija, Aldobrandinska svadba. Skupine velikih figura slikane su na svijetlim povrπinama zidova podijeljenih naslikanim pilastrima ili stupovima. Postolje se na zidu pretvara u izvuËenu naslikanu "letvicu" sa stupovima i pilastrima tako da zid izgleda kao da je uvuËen iza njih, stvarajuÊi privid dubine. Sredina zida podijeljena je u tri dijela. Okomita i vodoravna trodijelna podjela zida karakteristiËan je 2. i 4. stil.

3. STIL (ORNAMENTALNI, 20. g. pr. Kr. - 54. g.),u slikarstvu 3.stila, naslikana arhitektura ima joπ samo karakter ornamenta. Strogi stil crte∑a u kojem prevladava linija uz izra∑enu istanËanost u izradi detalja, pri kraju faze sve viπe prerasta u pravi slikarski izriËaj. Slikani zid 3. stila podijeljen je vodoravno i okomito ali je tretiran sasvim ploπno. Meutim, u sredi∞tu plohe zida slikar smjeπta okrugle i Ëetvrtaste "medaljone" s minijaturnim prikazima figura ili mitoloπkih scena ostavljajuÊi dojam prozora kroz koji promatraË gleda u daleka prostranstva

ili pak gleda mitoloπku priËu. Dubina prostora postignuta je kontrastom boja, gradacijom tonova, skraÊenjem likova ili pak izmjenom tamnih i svijetlih dijelova slike. OËite su i egipatske reminiscencije u ukrasima i figurama.

4. STIL (DOBA FLAVIJEVACA - CLAUDIUS I NERON,54. g. - 79. g.), vraÊa se na iluzionistiËki postupak, s tendencijom oponaπanja arhitektonskih forma, ali irealnih. Sve prati ∑ivahnost boja, zanima ih koloristiËki uËinak. Unose se raskoπni i bujni barokni elementi.

FRESKE Vitruvije je dao najvi∞e podataka o materijalima i metodi slikanja tog vremena. Prvi sloj ∑buke priprema se od vapna i usitnjene opeke, drugi je napravljen s pijeskom, dok su dva ili tri gornja sloja sadr∑avala mramorno bra∞no. ∂buka se na kraju polirala. Slikalo se pigmentima mije∞anim s vapnenom vodom ili vapnenim mlijekom. Pigmenti koji nisu otporni na vapno (lapis lazuli) vezani su temperom na izoliranu podlogu. Mnoge imuÊne graanske kuÊe ukra∞avale su se zidnim slikama (freskama).

KuÊa stogodiπnjice, freske na zidu cubicule

24 25

SVJETILJKA S UKRASNOM GLAVOM bronca, vis. 10 cm, πir. 14 cm, 2. pol. 1. st., Pompeji

Svjetiljka s kljunom i poluspiralom. Tijelo okrugla oblika, kratki obrub uzdignuta ruba i visoko trono∑no postolje. ©upljina je okrugla, okru∑ena uzdignutim rubom; na ∑lijebu su tri πupljine za odzraËivanje. RuËka pravokutna presjeka svinuta je u polukrug i zavrπava ∑ivotinjskom glavom otvorenih usta kroz koje prolazi kuka lanca za poklapanje otvora.

19. RuËka zavrπava u obliku šivotinjske glave. Koja je to šivotinja?

a) pasb) konjc) lav

Jednako su privlaËni i svakodnevni predmeti koji se koriste u kuÊanstvima. Ostali su nepromijenjeni kroz stoljeÊa, premda su se promijenili materijali kojima se izrauju, πto nam svjedoËi o istim ∑ivotnim potrebama. Najviπe srebra pronaeno je u KuÊi Menandra, koju joπ nazivaju i KuÊa srebrnog blaga, jer je 1930 g. pronaeno 115 predmeta od srebra koji su pohranjeni u Arheoloπkom muzeju u Napulju.

Na izlo∑bi Êete vidjeti i srebro s podruËja Vezuva koje se sastojalo bilo od funkcionalnih dijelova, bilo od predmeta namijenjenih iskljuËivo pokazivanju, kojima je vlasnik iskazivo svoje bogatstvo pred gostima. Dijelovi namijenjeni dr∑anju, poslu∑ivanju i uzimanju hrane, kao πto su tanjuri, posude, zdjele, nosaËi za jaja i ∑lice predstavljali su argentum escarium, dok su posude namijenjene mijeπanju, toËenju i pijenju tekuÊina, kao Ëaπe, Ëaπice, vrËevi, krËazi i bove predstavljali argentum potorium.

KR»AG ZA VODU, srebro, vis. 7,8 cm, ø 14 cm, du∑ina s ruËkom 26,5 cm, te∑ina 479 g,

1. st. pr. Kr. - 1. st., podruËje Vezuva

Nepoznatoga podrijetla i izvrsno oËuvan, prepoznatljiv je po ruËki zaokru∑enoga zavrπetka, postrance obrubljen redom zrnaca. Ukras se sastoji od sklopa elemenata povezanih s morem i ribarstvom: dupin se svija oko kormila, na stranama su πkoljke te jedan πkamp i razne vrste riba.

20. Koji je latinski naziv za krËag?

a) ligulab) simpulumc) patera

SREBRNA ÆLICA (cochlear - pu∑)du∑ina 14,5 cm, te∑ina 13 g, 1. st. pr. Kr. - 1. st., podruËje Vezuva

Prepoznatljiva po savrπeno polukuglastoj posudi i ruËki zaπiljena vrha koja slu∑i za vaenje pu∑eva, ili za hvatanje πkoljkaπa iz oklopa. Tipoloπki pripada standardiziranoj proizvodnji kakva se nalazi u svim kompletima srebrnine rimskoga razdoblja. Jedina bitna razlika jest prisutnost dviju koncentriËnih crta urezanih u unutraπnjost posude.

MENANDAR (grË. Menandros - Atena, 342. pr. Kr. - 291. pr. Kr.), starogrËki komediograf, najpoznatiji uz Aristofana, predstavnik je nove vrste atiËke komedije. Napisao je vi∞e od stotinu komedija od kojih je samo jedna potpuno saËuvana i otkrivena na papirusu 1957., zove se „»ovjekomrzac”. Divio se Euripidu kojeg je i opona∞ao u svojim promatranjima svakodnevnoga ∑ivota, morala i u analiziranju emocija. Njegovi likovi govore suvremenim jezikom i ne brinu se o mitovima pro∞losti, nego o svakodnevnim problemima atenskih ljudi. Njegove se radnje vrte oko mladiÊa zaljubljenih u djevojke, ne∑eljenih trudnoÊa, roditeljske brige za djecu, izgubljenih roaka i raznih razuzdanih avantura.

Poznati citati• Æivimo kako mo∑emo, a ne kako ∑elimo.• Ni∞ta nije korisnije od ti∞ine.• Sijeda kosa ne uzrokuje mudrost.• Nijedan ∑ivi Ëovjek ne mo∑e reÊi "To se meni neÊe dogoditi."• "Upoznaj sebe samoga" jest ponekad priliËno smije∞na izreka. Korisnije je upoznati vlastitoga susjeda.• O∞tri maË ranjava tijelo, a o∞tre rijeËi um.• Umire mlad onaj kojeg bogovi vole.• Nijedan se po∞teni Ëovjek nije obogatio u kratkome razdoblju.• Dobrom se voljom i uporno∞Êu sve mo∑e postiÊi.• Mudar Ëovjek ne govori vi∞e od onoga ∞to je potrebno.• Staro je drvo te∞ko presaditi.• Postoje tri opasnosti na koje Ëovjek mora paziti - more, vatra i ∑ene.

ARGENTUM ESCARIUM Srebrno posue za jelo.

ARGENTUM POTORIUM Srebrno posue za piÊe.

PATERAAntiËki naziv za okruglu, plitku zdjelicu, koja se najËaπÊe upotrebljavala u kultne svrhe. Raena je od gline ili metala i bogato ukraπena graviranim, iskucanim, utisnutim, odnosno obojenim ukrasom. »esto se prikazuje na ∑rtvenicima, reljefima I novcu.

21. »emu sluši ova šlica?

a) za vaenje vinab) za vaenje pu∑evac) za vaenje jaja

26 27

Gospodarstvo je u Pompejima bilo Ëvrsto povezano s teritorijem jer je plodnost tla omoguÊavala lak uzgoj plodova i prodaju viπka na lokalnim tr∑nicama. Prostor izvan grada bio je pun seoskih vila (villae rusticae) gdje se proizvodilo voÊe i povrÊe. Proizvodnja ∑itarica je cvjetala, ali najveÊi dio proizvodnje sastojao se od uzgoja loze i maslina, prodavanih u obliku dovrπenih proizvoda: vina i ulja. Amfore za vino s peËatima dviju lokalnih obitelji proizvoaËa (Lassii i Eumachii) pronaene su Ëak u Francuskoj, πto svjedoËi da su Pompeji bili dijelom trgovaËke mre∑e koja je povezivala cijelo Sredozemlje.

TROLISNI VR» ZA VINO bronca, vis.19 cm, ø 8 cm, 1 st. pr. Kr., podruËje Vezuva

VrË zaobljena ruba, trolisna kljuna, niska konkavna grla, jajolika tijela i ravna dna. RuËka s preËkicom ukraπena ribljom kosti postavljena je okomito. Rub zavrπava Menadinom glavom sa zmijama u kosi i listovima loze, a na tijelu zavrπava Silenovom glavom, prepoznatljivom po tipiËnim ∑ivotinjskim uπima i dugaËkoj kovrËavoj bradi. Tijelo je opasano metalnom inkrustacijom u obliku vijenca vinove loze, koji zavrπava u srediπtu Ëvorom s kojeg vise grozdovi.

22. Koji je grËki naziv vrËa za vino?

a) skyphosb) hydriac) oinochoe

KRU©KOLIKI VR» S LJUDSKIM LIKOMvis. 11 cm, ø 9 cm, 1. st., podruËje Vezuva

Ovaj vrË u osnovnim crtama prikazuje ljudsko lice. Koristio se u tavernama i termopolijima, gdje se Ëesto konzumiralo jeftino vino i topla piÊa.

23. Koji materijal je koriπten za izradu ovog vrËa?

a) glinab) broncac) staklo

24. Potrudi se u prazan prostor nacrtati vrË po uzoru na gornju fotografiju.

VILA (lat.villa = zaselak, kuÊa na ladanju), stambene graevine na prirodno lijepim polo∑ajima, raskoπne, s pomno ureenim vrtovima.Villa rustica kod Rimljana je ladanjska kuÊa prete∑no praktiËne namjene, plana i rasporeda, koje oblici ovise o klimi i o tradiciji kraja u kojem je izgraena. Sve rimske vile imaju neke zajedniËke bitne elemente: uokolo srediπnjega peristilnog dvoriπta ni∑u se stambene prostorije, kupaonice, i gospodarske prostorije. U doba Republike stambeni se dio poËinje izdvajati od gospodarskih prostorija i oblikovati poput gradskih palaËa (Vila urbana) s raskoπnim porticima, kvadriporticima, kriptoporticima i nimfejama. Neke imaju i zasebna kupaliπta. Te vile okru∑uju prostrani vrtovi, a uz one na morskoj obali ureeni su ribnjaci i bazeni.

NIMFEJ(lat. Nymphaeum), antiËka graevina podignuta nad izvorom vode. Nimfej bi se nalazio pored gradskog foruma i pored akvadukta ∞to je u razvoju rimskog urbanizma redovita pojava.

OINOHOE (grË. oinochoe),vrË za vino.

MENADE (grË. Mainádes), u grËkoj mitologiji mahnite su i lude pratilje boga Dioniza. GrËko ime Menada izvedenica je rijeËi maínomai = "biti u deliriju" te znaËi "mahnite", "pomamne".Takoer su znane kao bakhantice (prema drugom Dionizovu imenu Bakho). Prikazivane su okrunjene brπljanom,

odjevene u ko∑u te kako nose thyrsus i pleπu. Bile su opisivane i kao ∑ene u transu koje lutaju πumama i brdima, a takoer i kao Dionizove dadilje koje lutaju planinama obavljajuÊi Ëudne rituale koje spominje i Homer u svojoj Ilijadi (6. pjevanje, 130. redak).

THIRS (grË. thyrsos),∞tap s kiticom br∞ljanova li∞Êa ili li∞Êa vinove loze na vrhu, najstariji i najkarakteristiËniji atribut Dioniza i njegovih pratilca, satira i bakantkinja.

SATIRI (grË. sátyros) ,u grËkoj mitologiji su poluljudi i polu∑ivotinje koji opsjedaju πume i prate Pana ili Dioniza. U Dionizovu kultu muπki sljedbenici nazivani su satirima, a sljedbenice menadama. Prikazivani su na razliËite naËine, ali najËeπÊi je prikaz satira kao mitoloπkog biÊa koje je napola jarac, a napola Ëovjek. Satiri, za razliku od ostalih bogova, nisu besmrtni, nego su polubogovi.

HIDRIA(grË. hydria, hydor=voda), starogrËka posuda za vodu s tri drπke.

SKIFOS (grË. skyphos; posuda),posuda za piÊe.

RELJEFPrijelazna forma izmeu skulpture i slikarstva koja ostvaruje djelomiËni volumen - jednom je stranom spojena za podlogu pa je oblikovana samo s prednje strane i s boËnih strana. Niski reljef ima mala ispupËenja plohe u prostor, a visoki reljef ima tako visoka izboËenja da gotvo nalikuje slobodnoj stojeÊoj skulpturi.

28 29

Izum puhanja stakla u 2. polovici 1. st. pr. Kr. bio je za antiËki svijet veliko tehnoloπko otkriÊe, koje je omoguÊilo veÊe πirenje serijskih proizvoda po pristupaËnim cijenama. Puhanje u kalupu omoguÊilo je br∑u proizvodnju stakla ukraπena reljefom.

VR» ZA VINO S OKRUGLIM OTVOROMvis. 9 cm, ø 9 cm, 1. st., podruËje Vezuva

VrË okrugla otvora, zadebljana i blago svinuta ruba, kratka konkavna grla, okrugla tijela i udubljena dna. RuËka s preËkicom, blago svinuta, na gornjoj strani zavrπava osloncem za prste. Na gornjem kraju drπke, kod ruba, pru∑a se vitiËasti ukras.

25. Od kojeg je materijala napravljen ovaj vrË?

a) srebrab) svjetlozelenoga prozirnog staklac) metala

»A©A svijetlozeleno prozirno staklo, vis. 12 cm, ø 7 cm, 1. st., Pompeji

Kosa Ëaπa sa su∑enjem na dnu. Reljefni ukras napravljen je puhanjem stakla u kalupu, a rub naglaπen urezanom crtom. Tijelo je ukraπeno trima redovima jajolikih izboËina koje se izmjenjuju s kru∑nima. »aπe od puhanog stakla s laganim su∑enjem na dnu koristile su se za poslu∑ivanje za stolom, a ponekad su bile ukraπene ispupËenjima i drugim reljefnim elementima, kao πto je sluËaj kod ovog izloπka.

26. Koji se motiv koristio pri izradi suæenja dna Ëaπe?

a) motiv ru∑eb) motiv brπljanac) motiv vitice s liπÊem i grozdovima

BO»ICE KVADRATNOG DNAstaklo , vis. 20 cm, ø 9 cm; , vis. 16 cm, ø 13 cm; vis. 7,5 cm, ø 9 cm, 1. st., Pompeji

Boce u obliku paralelopipeda, kvadratnoga dna, kockasta tijela, cilindriËna grla i plosnata, prema van svinuta ruba. RuËka s pregibom (glatka ili uglata) postavljena je okomito, priËvrπÊena za grlo i svinuta pod kutem. Takve boce, namijenjene Ëuvanju tekuÊina i koriπtene kao sustav za mjerenje, bile su vrlo raπirene u Rimskom Carstvu. »esto su na dnu imale oznaku proizvoaËa koja se sastojala od razliËitog broja koncentriËnih krugova, ponekad kombiniranih s diskovima na svakom kutu dna ili kru∑nim peËatima s imenom proizvoaËa.

STAKLO Uglavnom je amorfni silicijev dioksid. »isti silicijev dioksid ima tali∞te na oko 2000˚C, te bi bilo vrlo neekonomiËno taliti ga na toj temperaturi. Prilikom proizvodnje stakla dodaju se sljedeÊe dvije tvari koje olakπavaju izradu: soda (natrijev karbonat - Na2CO3) i vapnenac (kalcijev karbonat - CaCO3). Dodavanjem sode sni∑ava se taliπte na oko 1000˚C, no time staklo postaje topljivim u vodi (vodeno staklo), pa se to sprjeËava dodavanjem vapnenca. Staklo je bilo skupocjen materijal, i to sve do poËetka 20. stoljeÊa, odnosno dok Michael Owens nije patentirao prvi stroj za automatsku proizvodnju, nakon Ëega staklo postaje iznimno jeftinim i πiroko upotrebljavanim materijalom. Kristalno staklo dobivamo tako da kalcijev oksid djelomice zamijenimo olovnim(II) oksidom (PbO). Ono se koristi za izradu leÊa, kristalnih Ëaπa, vaza i dr. vapnenca (koji otpuπtanjem ugljikovog dioksida prelazi u kalcijev oksid - CaO). Povijest upotrebe stakla Staklo se proizvodilo od vremena starih Sumerana i EgipÊana. Tehnikom pjeπÊane jezgre, rastaljena staklena masa lijevala se u mramorni, ∑eljezni ili drveni kalup, nakon Ëega bi se preπanjem i rezanjem odredio ∑eljeni oblik - πalice, zdjelice, tanjuri, ogrlice, privjesci, prstenje, ukrasi ... Tadaπnje staklo bilo je najËeπÊe plave boje. ©iroku primjenu nalazi u kasnoantiËkoj izradi prozorskih stakala, koja su predstavljala statusni simbol, a vrhunac te tehnike je mozaiËno staklo za ukraπavanje poznato kao "staklo

tisuÊu cvjetova". Tako su Rimljani uveli staklo u arhitekturu. Staklo i stakleni predmeti toga vremena bili su rezervirani samo za najbogatije, meutim, pronalaskom lule za slobodno puhanje i puhanje u kalup, u 2. odnosno 1. stoljeÊu prije Krista, proizvodnja stakla postala je br∑om, veÊom i jeftinijom. Svoj zamah do∑ivljava u doba cara Augusta. Staklo postaje dostupno svim slojevima druπtva, te se grade brojne radionice. Od tog trenutka posue u domaÊinstvu: πalice, plitice, tanjuri, zdjelice, boce, vrËevi, Ëaπe raznih oblika i veliËina zauzelo je va∑no mjesto na policama, stolovima i blagavaonicama u svakom kutku Rimskoga Carstva. PropaπÊu Rimskoga Carstva propale su i glasovite staklarske radionice, jer je za ovaj dragocjeni materijal nedostajalo financijskih sredstava. Svoj novi procvat staklo je do∑ivjelo tek krajem 10. stoljeÊa, kada su proizvedene prve staklene ploËe za crkvene prozore. Male ploËice puhane su staklarskom lulom i uokvirene olovom. Crkveni prozori, vitraji, uvode nas u doba renesanse stakla, gdje ponovno bogati graani i plemstvo kroz eleganciju stakla istiËu svoj status, Ëemu su najviπe pridonijeli staklopuhaÊi iz Venecije. Zbog opasnosti od po∑ara, Venecija je sve staklarske peÊi preselila na Murano, otok sjeverno od Venecije. Gotovo 8.000 radnika konstantno je boravilo na Muranu, kako ne bi sluËajno otkrili tajnu staklarske umjetnosti. Murano i danas ∑ivi od stakla i staklarskog turizma.

30 31

27. Koju funkciju nisu imale ove boËice? Zaokruši jedan netoËan odgovor:

a) Ëuvanje tekuÊineb) Ëuvanje zaËinac) koriπtene kao sustav za mjerenje

Pronaeni su mnogobrojni veliki i mali duÊani, s radionicom ili bez nje, za prodaju prehrambenih proizvoda koji se mogu odnijeti kuÊi ili pojesti na licu mjesta. Dok su bogatiji graani uglavnom jeli kod kuÊe, ostali stanovnici, kao i stranci, najËeπÊe su ruËali (prandium) „s nogu“. Postojala je ponekad i moguÊnost da se sjedi i jede u stra∑njim prostorijama. Mnoπtvo takvih zalogajnica bilo je rasprostranjeno po gradu. Thermopolium je nudio toplu hranu i piÊe, a njegova tipiËna, jednostavna struktura ukljuËuje πank koji se jednom kraÊom stranom naslanja na zid duÊana, dok je du∑a bila otvorena na ulicu. Na povrπini, Ëesto ukraπenoj i prekrivenoj mramorom, izlagala se roba ili su se u njega ugraivale velike baËve od terakote (dolia), koje su se uglavnom koristile za dr∑anje vina, ulja, umaka od malih usoljenih riba, vrlo omiljena u Rimljana (garum).Velik broj saËuvanih thermopolia nalazi se u Pompejima i Herku-laneju.

Ovaj lararij je najbolje saËuvani primjerak malog hrama s malim korintskim stupovima, postavljen pored pulta. Unutar njega su dva bo∑anstva: Merkur - zaπtitnik trgovine i Dioniz - bog vina, uz koje su Genij i Lar vlasnika. Ispod njih su zmije koje simboliziraju bogatstvo zemlje pa stoga i obilje.

GARUM SpecifiËan rimski zaËin koji se proizvodio u specijaliziranim radionicama kakve su saËuvane u Pompejima i Leptis Magni (sjeverna Afrika) te u ju∑noj i istoËnoj ©panjolskoj, a mo∑da i na Brijunima. Radio se od ikre veÊih riba i malih neoËiπÊenih riba koje bi se poslo∑ile u velike posude i posolile. Ostavile bi se na suncu da fermentiraju. Iscijedile bi se kroz gusto pletenu koπaru. TekuÊina - garum ili liquamen koja je nastala tim naËinom fermentacije prelijevala se u amforu. Ostatak se zvao allec i takoer je bio poslastica. Garum se iskuhavanjem ribe u puno soli i zaËina mogao proizvesti i u kuhinji te ga se mo∑e rekonstruirati.

DOLIAHelenistiËka keramiËka posuda za Ëuvanje veÊih koliËina ∑ita, vina ili ulja, 2. - 1. st. pr. Kr.

THERMOPOLIUM Mjesto gdje se moglo jesti gotovo, pripremljeno jelo „s nogu“.

GENIJ(lat.Genius), personifikacija muπke snage, ujedno i Ëovjekov duh-zaπtitnik, prikazan s rogom obilja i ∑ezlom.

LARI (lat. Lares), stara italska bo∑anstva livada, poslije zaπtitnici kuÊa, kuÊnog ognjiπta, njezinih stanara (Lares familiares), zaπtitnici ulica (Lares viales), morskih putova (Lares permarini), stanovnika. Prikazani s rogom obilja.

LARARIJ (lat. Lararium),malo svetiπte koje je slu∑ilo za kult kuÊnih bo∑anstava. NajËeπÊe ima oblik edikule u koju se stavljaju posveÊeni kuÊni predmeti, mali kipovi genija i bo∑anstava (Penata, Lara, Vesta) i drugi zavjetni predmeti (votivi).

RYTHON (grË. rhyton, rhytos = tekuÊi), antiËka posuda za piÊe u obliku izvrnuta roga s plastiËno izvedenom ∑ivotinjskom glavom kao ukrasom donjega dijela.

28. Kojim bismo se nazivom danas mogli koristiti za thermopolij ako smo nauËili da se tamo moglo jesti brzo spravljeno jelo „s nogu“?

a) kafiÊ b) snack barc) kavana

KIPI∆I LARAbronca, v. 13 cm, π. 6 cm; vis.13,7 cm, π. 7,5 cm 1. st., Pompeji, Gratova kuÊa

KipiÊ Lara sa ∑rtvenom pliticom (patera) i rogom za piÊe (rhyton). Kratka uzdignuta halja zavrπava Ëvorovima na krajevima nabora koja je priËvrπÊena jo∞ jednim upadljivim Ëvorom. ObuÊa takoer ima vidljive vezice. Postolje je antiËko.

29. Napiπi drugi naziv roga za piÊe?

Thermopolium i lararium - rekonstrukcija

Thermopolium i lararium

32 33

BR©LJANDionizov ∞tap isprepleten je br∞ljanom, a Ëesto se nosi i kao vijenac. Smatralo se da je Dioniza nakon roenja spasio jedan izdanak br∞ljana zbog Ëega on nosi epitet kissos, sto znaËi br∞ljan. »esto se povezivao s vatrenim svojstvom vina, nasuprot hladnog svojstva br∞ljana. U Grka br∞ljan postaje simbolom besmrtnosti, ∑ivotne snage i radosti. Postoji vjerovanje da se onaj tko nosi na glavi vijenac od br∞ljana ne mo∑e napiti, pa je to jo∞ jedna korisna veza izmeu vina i br∞ljana.

DIONIZ (grË. Dionysos),u grËkoj mitologiji bog plodnosti zemlje, vegetacije, vina, ∑ena, bog-bik. Takoer je poznat kao Bakho i u grËkoj i u rimskoj mitologiji.

GOZBAImala je va∑nu ulogu u rimskome dru∞tvenom ∑ivotu; bio je to zapravo poseban trenutak okupljanja i prilika za razvijanje novih politiËkih i klijentskih odnosa, sklapanje ugovora, promicanje novih politiËkih veza i osna∑ivanje starih. Prostorije posveÊene gozbama bile su trikliniji. Po nasljeu grËkog ukusa, obrok se konzumirao le∑eÊi na boku, s nogama prema desno i lijevom rukom svinutom kako bi dr∑ala tanjur, polo∑enom na jastuk. Takav polo∑aj omoguÊavao je samo konzumiranje Ëvrste

hrane, obiËno servirane u komadiÊima i mlaÊne, jer se jelo iskljuËivo rukama, a tek rijetko uz pomoÊ o∞trih ∞tapiÊa.Posluga je imala zadaÊu gostima pru∑ati veliku pa∑nju, kao ∞to se vidi po natpisu na zidu triklinija KuÊe moralista (III, 4, 2-3): “Rob pere noge vodom i su∞i ih kad su vla∑ne, te pokriva jastuk platnenim ubrusom. Osobni robovi koji su pratili goste tijekom gozbe zauzeli bi mjesto kraj njihovih nogu.SveËane prigode zapoËinjale su veÊ oko 15.00 sati (hora nona) i zavrπavale oko ponoÊi. Prije jela obavljalo se obredno pranje ruku. Prvo se poslu∑ivalo predjelo (gustum) koje se sastojalo od kuhanog sirovog povrÊa, gljiva, πkoljki, jela od riba, jela od jaja i juhe. Uz predjelo se pilo vino s medom (mulsum). Prva jela (primae mensae) ili glavni obrok sastoji se od peËenog ili kuhanog mesa domaÊih ∑ivotinja, divljaËi i peradi, kobasica, raznih jela od riba. Kao druga jela (mensae secundae) poslu∑uju se razne slastice, jela od tijesta, suho ili svje∑e voÊe. Od pribora se koriste ∑lice (ligula) za juhe i umake. Jelo se na stol donosilo veÊ razrezano, jer se no∑evi ne serviraju prilikom jela. Va∑an pribor prilikom jela je i ËaËkalica (dentiscalpia) za zube. U blagovaonici se ponekad nalazila i stolica s naslonom (cathedra), no one se smatraju pogodne samo za ∑ene i starce. Goste poslu∑uju robovi, a glavni je (tricliniarcha) koji se brine da sve bude po redu i protokolu. Nakon jela nastavlja se s pijankom (comisatio), kockom se izabire magster bibendi koji odreuje kako se vino mora mijeπati i koliko ga se mora popiti.

Religija Rimljana ponajprije je usredotoËena na obitelj i πtovanje predaka. Prvi bogovi koje su Rimljani πtovali bili su oni koji πtite obitelj. Svaka je obitelj πtovala kuÊne bogove, a otac obitelji je obavljao mnoge obrede pred kuÊnim oltarom, lararijem. Svakodnevno su se na lararij stavljali ∑rtveni darovi (vino, kruh, voÊe) Laru, bogu zaπtitniku kuÊnog ognjiπta. ©tovali su se i Penati koji bdiju nad pokuÊstvom i ostavom za hranu, a πtovale su se i sjene mrtvih, koje predstavljaju duhove predaka.

Prehrambena proizvodnja je takoer vrlo va∑na obrtniËka djelatnost. Pekarnica, (pistrinum), identificirana je kao KuÊa Popida Priska, Ëlana jedne od najstarijih i najuglednijih obitelji u Pompejima. Ka-rakteristike te pekarnice, kao i drugih 35 do sada pronaenih u Pompejima, bili su mlinovi izraeni od vulkanskog kamena koje su okretali robovi ili magarci, i kruπna peÊ, vrlo sliËna onima koje su i dan-danas u upotrebi u okolici Napulja. U pekarnicama se mo∑e rekonstruirati ciklus proizvodnje kruha od mjerenja zrna, preko mljevenja i peËenja, sve do prodaje.

30. Od kojeg materijala su se gradili ovako veliki mlinovi?

a) vulkanski kamenb) mramorc) glina

POSUDA (kalup za kolaËe)bronca, vis. 4 cm, ø 13,5, vis. 9 cm, ø 20 cm, 1. st., Pompeji

Posuda ili kalup sa srediπnjom kapicom, na dnu je niz koncentriËnih brazda i niska no∑ica s prstenom. Vrlo uobiËajen oblik, izraivan u bronci i u srebru, uz manje varijacije. Joπ nije sigurno Ëemu je posuda slu∑ila. Arheolog Amedeo Maiuri pretpostavlja da se radilo o oblicima za kolaËe, no vrlo udubljen oblik kapice nagovjeπÊuje i neku drugu funkciju, koja se mo∑da mo∑e povezati s pranjem ruku tijekom gozbe.

31. Kojeg je oblika ovaj kalup?

a) oblik πkoljke b) oblik srca c) oblik zvijezde

Lararij u KuÊi Menandra

Pekarnica (pistrinum)

Pekarnica (pistrinum) - rekonstrukcija

34 35

CJEDILJKAvis. 10,5 cm, πir. 24 cm, 1. st., Pompeji

Duboka polukru∑na posuda s rupama, vodoravna ruba, ukraπena viticama i srediπnjom rozetom sa stiliziranim cvijetom i ru∑icama. RuËka s urezanim geometrijskim ukrasima te utisnutim natpisom: C. ACCI EUANTHI.

32. Koji materijal je upotrijebljen za izradu ove cjediljke?

a) nehrajuÊi Ëelikb) broncac) keramika

RU»NA VAGA S DVIJE SKALEbronca, du∑. 27; ø 5 cm, 1. st., Pompeji

Vage su bile glavni instrument za mjerenje te∑ine u rimskom svijetu. U osnovi, trgovaËke su se vage sastojale od pli-tice, kukica za vjeπanje ili, u rijetkim sluËajevima, posude za mjerenje tekuÊine. Vagalo se kliznim pomicanjem utega po metriËkoj πipki sa skalom. Raznovrsnost oblika utega pronaenih u Pompejima svjedoËi o originalnosti proi-zvoaËa: najuobiËajeniji su kru-πkolika oblika, s utorima u go-rnjem dijelu.

33. »emu sluæi uteg?

a) predmet koji svojom te∑inom omoguÊuje mjerenje na vagib) predmet kojim se nadodaje te∑ina vaganoj robic) predmet koji onemoguÊava mjerenje na vagi

Rjee se susreÊu utezi u obliku poprsja Merkura, bo∑anstva koje je πtitilo trgovce.

KIPI∆ MERKURAbronca, vis. 13,7 cm, πir. 10 cm, 1. st., Pompeji, Gratova kuÊa

Na slici nije uteg, da ne bi bilo zabune, nego kipiÊ boga Merkura u iskoraku koji na glavi ima putnu kapu, ogrtaË koji vijori na vjetru, u desnoj ruci dr∑i vreÊicu, a u lijevoj kaducej.

34. Koji predmet drši Merkur u lijevoj ruci?

a) kapub) utegc) kaducej

AMADEO MAIURI Talijanski arheolog (Veroli, 1886 - Napulj,1963), ravnatelj Nacionalnog muzeja i profesor SveuËiliπta u Napulju, najviπe je iskapao u Pompejima i Herkulaneju.

BRONZALegura bakra i kositra poznata jo∞ u pretpovijesti (bronËano doba), a ujedno i kiparski materija koji se dobiva dodavanjem razliËitih metala bakru.

MERKUR (grË. Hermes) rimski bog trgovine, putovanja, glasnik bogova, Venerin ljubavnik. Po njemu je nazvan planet Merkur i kemijski element ∑iva u engleskom jeziku "mercury".

KADUCEJ (lat. caduceus) ili Hermesov πtap - tipiËno je prikazan kao kratki glasniËki πtap isprepleten dvjema zmijama u obliku dvostruke uzvojnice, a ponekad nadviπen krilima. U kasnoj antici kaducej je vjerojatno slu∑io kao osnova za astroloπki znak koji je predstavljao planet Merkur, a u rimskoj ikonografiji Ëesto je bio prikazivan kako ga dr∑i u lijevoj ruci grËki bog Hermes (rimski bog Merkur). Kaducej se Ëesto koristi kao simbol medicine, posebice u Sjevernoj Americi, zbog mijeπanja s tradicionalnim simbolom medicine Asklepijevim πtapom koji ima samo jednu zmiju, a nema krila.KADUCEJ

35. U prazan prostor nacrtaj znak kaduceja i nemoj ga zamijeniti s Asklepijevim πtapom, simbolom medicine, jer on ima samo jednu zmiju i nema krila.

36 37

NUMIZMATIKA (grË. Nomisma - kovanica), znanost koja se, u u∑em smislu, bavi prouËavanjem staroga i suvremenoga kovanog novca kao predmetima od povijesnog, kulturnog i umjetniËkog znaËenja. U πirem smislu numizmatika se bavi i prouËavanjem ordenja i medalja. Postala je va∑nom znanstvenom granom koja numizmatiËki materijal obrauje kao izvor za politiËku i ekonomsku povijest, epigrafsku kronologiju, jezikoslovlje, heraldiku i povijest umjetnosti.

EPIGRAFIJA(grË. epigrafe, natpis), pomoÊna povijesna znanost koja prouËava povijesne natpise urezane ili uklesane u kamen, opeku, kovine i druge Ëvrste materijale. Dijeli se prema pismu na grËku, latinsku, ÊiriliËnu, glagoljsku, hebrejsku i dr., odnosno prema kronolo∞kom kriteriju na antiËku, ranokr∞Êansku, srednjovjekovnu itd.

HERALDIKA Grboslovlje - pomoÊna povijesna znanost koja prouËava postanak i razvoj grbova te naËela njihova sastavljanja i umjetniËkog oblikovanja.

PALEOGRAFIJA(grË: palaios+grafo - staro, drevno pisanje), pomoÊna povijesna znanost koja se bavi prouËavanjem razvoja pisma kroz povijest,Ëitanjem i deπifriranjem starih rukopisa da bi se omoguÊilo ispravno Ëitanje te odredilo mjesto i vrijeme njihova nastanka.

FORTUNA Rimska bo∑ica sreÊe, uspjeha i sudbine. Njezin je grËki ekvivalent Tihe (Tyche). Ona je slijepa, nestalna, nesigurna i promjenjiva. Slijepa je za pravdu jer Ëesto favorizira one koji to ne zaslu∑uju, ide onima koji je preziru i zaobilazi one koji je umoljavaju. Sasvim je ravnoduπna kad dijeli dobru i loπu sreÊu. Hirovita i nepredvidiva, pokazuje svoju moÊ, posebice u ∑ivotima moÊnih vladara. Ona je takoer i bo∑ica sudbine, povezano s astrologijom.

Da bi se mogao kupovati kruh i druge potrepπtine, bio je potreban i novac. Na izlo∑bi imamo nekoliko novËiÊa.Kovanje novca u Rimskome Carstvu, vrlo je usko povezano s tamoπnjim politiËkim i ratnim zbivanjima. Naime, zlatni i srebrni starorimski novac izdavao je samo car, a onaj bakreni i bronËani rimski senat. I na temelju te oËite razlike u kvaliteti kovanog materijala vidljivo je tko je zapravo vladao gradom Rimom, a time i s gotovo polovicom tada poznatoga svijeta.

KOVANICEbronca, ø 2,3-2,7 cm, 1. st., Pompeji, KuÊa stogodiπnjice

Od Augusta do Dioklecijana (31- 305.g.) na poËetku natpisa nalazi se redovito titula IMP(erator) vladar. To je najtipiËniji naziv za cara CAES(ar) Izvorno je to bio pridjevak obitelji Julia, kojoj je pripadao i veliki Cezar, a koji ga je prenio na svog posinka Oktavijana s kojega je preπao na sve Ëlanove julijevsko - klaudijevske dinastije.Titula "augustusa" ostaje stalno u titulaturi Rimskog Carstva, na svakom je carskom novcu do propasti Zapadnog Carstva, a na bizantinskim do potpune helenizacije bizantinskog novca.

36. Kako se zove znanost koja prouËava stari novac?

a) heraldikab) numizmatikac) paleografija

Narod, za razliku od moÊnih vladara, svakodnevno je skupljao novac u posebnim kutijicama, koje mi danas zovemo „kasica prasica“ ili „πparkasa“.

KUTIJA ZA NOVACterakota, du∑. 15,2 cm, ø 6,2 cm, 1. st., podruËje Vezuva

Kutija kruπkolika tijela s velikim vodoravnim otvorom za umetanje kovanica. Oblik ove kasice ostao je gotovo identiËan tijekom stoljeÊa, a potvruje se u Pompejima kroz brojne primjerke od keramike, tanjih ili debljih stijenka. Va∑no je otkriÊe kasica s novcima u blizini hrama bo∑ice sreÊe u Pompejima.

37. Odredi latinsko ime boæice sreÊe.

a) Florab) Fidesc) Fortuna

Rekonstrukcija duÊana u Via dell' Abbondanza

38 39

TreÊi blok Pompeja znaËajan je po Stabijskim termama, koje su najstarije u Pompejima, uniπtene potresom, ali do erupcije su bile potpuno obnovljene. Najstariji dio datira iz 4. st. pr. Kr. Parcela je pribli∑no trapezoidnog oblika na sjevernom rubu staroga grada. Na istoku, zapadu i jugu omeena je ulicama, a na sjeveru privatnom kuÊom. Dva ulaza izmeu prodavaonica u dvjema ulicama vode u sredi∞nju palestru. Na njezinoj zapadnoj strani nalazi se otvoren bazen s prostorijama za odmor i presvlaËenje s obje strane. Na istoËnoj strani palestre, iza trijema sa stupovima, nalazi se krilo s kupeljima. Njegova dva dijela, odvojena prostorijama za lo∑enje, oznaËavaju se kao kupelji za muπkarce i za ∑ene. One se sastoje od jednakog niza prostorija: apoditerij - tepidarij - kaldarij. U kru∑ni frigidarij mo∑e se uÊi iz predvorja muπke kupelji, koja se sastoji od skupine Ëetiriju pojedinaËnih kupelji sa zasebnim ulazom kako iz palestre, tako i izravno s ulice. Iako su terme podignute na ograniËenoj povrπini unutar inzule na rubu staroga grada, prostorni je program razraen pregledno pa tako svatko mo∑e po volji povezati moguÊnosti za kupanje i πport.

A - ∑enska kupeljB - muπka kupelj

1. bazen za kupanje2. palestra3. hladna kupelj4. mlaka kupelj5. topla kupelj6. specijalna kupelj

Mnoge rimske vile, pa i terme imale su prostor ispod poda koji se zvao hipokaust. Topao zrak, zagrijan u peÊima, kru∑io je tim prostorom izmeu stupiÊa opeke odr∑avajuÊi ga toplim, stvarajuÊi pri tom ugodnu temperaturu u cijelom prostoru. Unutraπnjost termi se ukraπavala i πtukodekoracijom.

38. Koji se naziv koristi za prijelazni prostor pri odmaranju i opuπtanju?

a) frigidarijb) kaldarijc) tepidarij

AntiËki izvori svjedoËe nam kako su se u termama robovi zadu∑eni za svlaËionice (apodyterium) bavili i prostitucijom. Brojne freske eksplicitnoga erotskog sadr∑aja, poznate kao figurae Veneris, veliko su otkriÊe u cijelome antiËkom svijetu. Iako se pretpostavlja da je bilo viπe od 25 mjesta za prostituciju, Lupanar (od lupa, lat. prostitutka) je svakako bio najveÊa i najbolje organizirana javna kuÊa u Pompejima.

APODITERIJ (grË. apodyterion, lat. apodyterium), svlaËionica, garderoba u rimskim termama.

KALDARIJ (lat. caldius - vruÊe; vruÊa kupelj), dio rimske kupelji; temperatura 42 - 50°C, visok postotak vlage (do 100%). Idealna du∑ina boravka u kaldariju je 30 - 40 min. Na sredini prostorije mo∑e biti fontana za vla∑enje zraka i ∑uborenje vode, πto ima meditativan efekt.

TEPIDARIJ dio rimske kupelji, prijelazni, meuprostor. Topla prostorija, 37 - 39 °C, 40 - 60%. U tepidariju se nalaze grijane le∑aljke za opuπtanje (od kamena, keramike).

FRIGIDARIJ (lat. frigidus - hladan, koji hladi), dio rimske kupelji, hladna prostorija. Boravak u frigidariju slu∑i za revitalizaciju nakon du∑eg boravka u prostoru s visokom temperaturom.

©TUKO (tal. stucco,,engl. plastering), smjesa gipsa, mramorne praπine i vapna koja se u ∑itkom stanju lako oblikuje, brzo skruÊuje, a zatim polira. Upotrebljavali su ga joπ u antiËko doba KreÊani, EgipÊani i EtruπÊani. U rimskoj arhitekturi πtukom se ukraπavaju vanjske i unutarnje povrπine graevina, osobito svodovi.

HIPOKAUST (lat. hypocaustum, palim odozdo), ureaj za zagrijavanje prostorija toplim zrakom, rabio se u prvom redu u termama i strambenim objektima od oko 80. g. pr. Kr. Iz lo∑iπta u kojem se lo∑ilo drvom ili ugljenom, topli je zrak ulazio u prostor ispod prostorije koju je trebalo zagrijavati. CirkulirajuÊi izmeu stupiÊa, oko 5o cm visoki, na kojima je poËivao pod gornje prostorije, topli ga je zrak zagrijavao, a istodobno je grijao i zidove prolazeÊi kroz njegove πuplje opeke.

Detalj πtukodekoracije u Termama

Tlocrt stabijskih termi

40 41

PRIJAP(grË. Príapos),u grËkoj mitologiji rustikalni je bog plodnosti, zaπtitnik ∑etve i donositelj obilja; Afroditin i Dionizov sin. Prijapove su skulupture s genitalijama u erekciji postavljane u vrtove i polja da bi osiguravale dobar urod.

ARIBAL (grË. aryballos),mala posuda za ulje u antiËko doba kojim su atleti u palestri mazali tijelo.

BALZAMARIJBalzamariji od viπebojnih i zlatnih staklenih vrpca izraivali su se u Aleksandriji i Italiji te pripadaju najkasnijim serijama kozmetiËkih boËica izraenih tehnikom jezgre. OtkriÊe tehnike puhanja stakla sredinom 1. st. pr. Kr. na sirijsko-palestinskom podruËju, a usavrπeno u Italiji tijekom 1. st., omoguËilo je proizvodnju najraznovrsnijeg i sve dostupnijeg stakla lakπe

i br∑e od ijedne prije poznate tehnike. Prvi oblici nastali netom izumljenom tehnikom puhanja su upravo balzamariji. U puhanju stakla su, Ëini se, prednjaËile sjeverna Italija, Dalmacija i dolina Ticina. U Saloni su pronaeni ostatci staklarske radionice. U Dalmaciji su pronaene Ëaπe koje su izradili glasoviti puhaËi stakla u kalup, Ennion i Aristeas. Uz stolno posue, puhanjem u kalup su se uglavnom izraivali balzamariji, primjerice oni u obliku datulja, grozdova ili glava Meduza. Sklonost parfimiranju ljudi, odjeÊe, obuÊe, perika, vina, hrane, prostorija, graevnog materijala, vode za kupanje, kipova, stjegova, svega, nasljeena je s Istoka. I u Rimu su se kao i u Egiptu balzami rabili i za balzamiranje. Velika je koliËina balzamarija, uglavnom staklenih, ali i alabasternih, bronËanih, koπtanih i keramiËkih, naena u rimskim grobovima. Mirisi su uklanjali neugodan zadah smrti, zadah tijela koje je gorjelo na lomaËi; Ëesto u grobovima nalazimo rastaljene balzamarije πto su zajedno s tijelom gorjeli na posmrtnoj lomaËi.

STRIGIL (lat. strigilis), bronËana ili ∑eljezna strugalica kojom su antiËki atlete s tijela skidali prljavπtinu.

39. Kako se zove bog plodnosti, zaπtitnik æetve i donositelj obilja?

a) Zeusb) Dionizc) Prijap

Freska Prijapa

Rimljani su puno vremena troπili i na njegu tijela. Upravo su se tijelu mogli posvetiti u termama, javnim kupkama, gdje su se dru∑ili i istovremeno se Ëistili, depilirali, iπli na masa∑e. U kupaliπte se odlazilo bar jedanput tjedno ili svakih devet dana, na tr∑ni dan, kako bi se u∑ivalo u potpunoj kupki, buduÊi da su samo rijetki bogataπi imali poseban prostor za kupanje u kuÊi. »iπÊenje se obavljalo spu∑vom i abrazivnim tvarima, puderom i kremama izraenim od minerala i biljnih tvari. Meu njima je bio lomentum, preparat na osnovi braπna od boba i slanutka pomijeπanoga s usitnjenim pu∑evim kuÊicama; nitrum, lu∑ina iz pepela ili struthium, korijen biljke saponarije. No, Ëistilo se takoer i trljalo plovuÊcem izravno po ko∑i. Tako se ko∑a pripremala za masa∑u mirisnim uljem, koje je ubla∑avalo iritiranost i obnavljalo elastiËnost.Iz Pompeja i Herkulaneja dolaze nam mali, prenosivi kompleti za njegu tijela, u kojima su ukljuËene i boËice za prijenos ulja kao i strigili koji su se koristili za uklanjanje viπka ulja s ko∑e, te pincete raznih vrsta za epilaciju.

BALZAMARIJ (aryballos) s Ëepombronca, vis. 9,5 cm , 1.st., Pompeji

Visoka obruba, konkavnoga grla, okrugla tijela i podno∑ja u obliku diska ukraπenoga koncentriËnim krugovima. Okomite ruËke sa-stoje se od ukrasne vinove loze koja zavrπava zavrnutim rubom s prstenom, a na tijelu listom. Poklopac s jabuËastom drπkom povezan je s balzamarijem jednim lanËiÊem.

Takvi predmeti radili su se i od keramike ili stakla, a slu∑ili su za prijenos mirisnih ulja, a zajedno s pincetama i strigilima predstavljali su osnovnu opremu za odr∑avanje higijene tijela.

40. »emu je sluæio balzamarij?

a) posuda za vodub) posuda za prijenos mirisnih uljac) posuda za vino

STRUGALO (strigilis)du∑. 20 cm, 1. st, nepoznato podrijetlo

Strigil se sastoji od ruËke ravne povrπine (capulus) i konkavne ∑lice s lakatnim zaobljenjem i zaobljenim vrhom. To je bio nuæan pribor za ËiπÊenje tijela, koriπten za uklanjanje znoja i praπine s tijela nakon gimnastiËkih vje∑bi, kao i za uklanjanje viπka ulja s tijela nakon masa∑e.

41.Od kojeg se materijala radio strigil?

a) broncab) kamenc) plastika

42 43

MASKA OD MEDA 1 ∑lica meda 1 ∑umanjak 1 ∑liËica maslinovog ulja Mijeπajte ∑umanjak s uljem, zatim dodajte med. Nama∑ite na lice i ostavite 15 minuta, zatim isperite.

TAMJAN (grË. thymiama, arap. luban, lat. olibanum) aromatska smola drva iz roda Boswellia iz porodice Burseraceae. Ovo drvo raste od Azije do Afrike. Zarezivanjem kore stabla dobije se smola, koja se takoer naziva tamjan. EteriËna ulja tamjana koriste se u aromaterapiji i aroma masa∑i.

RUŠA (Rosa) zahvaljujuÊi svome mirisu i ljepoti postala je kraljicom cvijeÊa. Njen uzgoj proπirio se iz Perzije, donoseÊi nadahnuÊe umjetnicima, ratnicima i ljubavnicima u svakoj zemlji. Ovaj “aneoski dar” bio je popularan i zbog svojih ljekovitih svojstava. Esencija ru∑e ubraja se meu najsigurnije poznate ljekovite tvari. Postoji viπe od 100 vrsta ru∑a. Esencija je prelijepog mirisa, ujedno tonizira i zate∑e o∞teÊenu i suhu ko∑u, a mo∑emo je koristiti i za masa∑u. Nje∑na aroma ru∑ine vodice izvrsna je u kulinarstvu.

MASKA ZA LICE OD RUŠINA ULJA I MEDA Pomladite i obnovite svoju ko∑u. Slatko bademovo ulje, lako se upija, omekπava i hrani ko∑u. Med kao prirodni ovla∑ivaË, hidratizira ko∑u, ostavljajuÊi Ëak i umornu ko∑u mekanom. 2 Ëajne ∑lice meda2 Ëajne ∑lice bademovog ulja (bademovo ulje rafinirano)5 kapi esencije ru∑ina ulja1 kap ulja vitamina E Priprema i upotreba:Pomijeπajte med, bademovo ulje i esenciju ru∑ina ulja. Umasirajte na oËiπÊeno lice i vrat s vrhovima prstiju. Ostavite 15 minuta, pa isperite s mlakom vodom. Nje∑no obriπite ko∑u, koja je sada svje∑a i mekana.

PUDER (fran. poudre, lat. pulvis), odnosi se na jako finu i suhu substancu koja se nanosi na lice. Talk je temeljna substanca za proizvodnju pudera u kozmetici (jedan od najmekπih minerala). Kao kozmetiËki proizvod upotrebljava se prije svega za matirenje ko∑e.

Kozmetika je bila predmet ∑enskog zanimanja, a njega ko∑e samo prvi korak u postizanju ∑eljene ljepote. Izvori nam prenose viπe zbirka recepata za maske za lice i kreme za tijelo kojima je bio cilj omekπati ko∑u i dati joj sjaj te ubla∑iti mrlje. Radilo se obiËno o proizvodima na mineralnoj osnovi te preparatima biljnog i ∑ivotinjskog podrijetla, kao πto su med, jeËam i polen, pomijeπani s esencijom ru∑e ili tamjana, kao osnova mnogih mjeπavina.

ZDJELICAtamnoplavo neprozirno staklo, vis.3 cm, ø 8 cm, 1.st., Pompeji

Posuda konkavnog profila debelih stijenki, zaobljena i malo izboËena ruba, niska i πiroka, naznaka no∑ica s poviπenjem. Ispod ruba i iznad no∑ice vodi pruga. Ovi predmeti za svakodnevnu uporabu, ponekad povezani sa staklenim πtapiÊima, koristili su se u farmaciji za mijeπanje lijekova te za ∑ensku kozmetiku.

42. Koji se pripravci nisu koristili u kozmetiËke svrhe?

a) preparati biljnog i ∑ivotinjskog podrijetlab) umjetni preparatic) preparati na bazi minerala Nakon tretmana njege ko∑a je bila spremna za πminku. Koristio se tekuÊi puder, oËi su se ocrtavale jednostavnim crnilom od Ëai, a postojali su i praπci za bojenje obraza. Ako se ∑eljelo pojaËati sjaj lica, koristio se puder od svjetlucavih minerala (kristal i hematit). Naravno, kozmetika i kreme bri∑ljivo su se Ëuvale u kutijicama (neseseri) u kojima se dr∑ao i pribor za njihovu primjenu.

CJEVASTI BALZAMARIJIstaklo,vis. 8,3 cm, 1. st. pr. Kr. - 1. st., Pompeji,

KuÊa stogodiπnjiceDug cilindriËan vrat, tijela znatno naglaπena. Ovaj je tip potvren od Augustova doba pa kroz cijelo 1.st.

43. Bismo li ove balzamarije mogli upotrijebiti za Ëuvanje πminke? Pozorno proËitaj tekst o πminkanju!

a) dab) ne

Nakon πminkanja prelazilo se na frizuru. Mnogi slu∑beni portreti prikazuju vrlo slo∑ene frizure: kovrËe rasporeene u viπe redova koje okru∑uju lice, kovrËave pletenice, pund∑e, a, prema tadaπnjoj modi, pribjegavalo se Ëak i la∑nim pramenovima. Pribor je bio jednostavan: osim Ëeπlja postojao je i calamister za kovrËanje kose. Æenske frizure pridr∑avale su se i ukraπavale Ëeπljevima, ko-pËama, dijademama ili zlatnim mre∑icama, kao πto se mo∑e vidjeti na freskama s vezuvskog podruËja. U doba Carstva ti su ukrasi do∑ivjeli primjetne promjene, πto ih Ëini korisnim elementom za datiranje portreta.

44 45

UKRASNA IGLAkost, du∑. 12 cm, du∑. 9,5 cm, du∑. 7,5 cm, 1. st., Pompeji

44. Na izloæbi Êeπ vidjeti tri ukrasne igle. Razlikuju se po obliku drπke. Odredi oblik ove igle.

a) oblik Ëeπerab) oblik ruæe c) oblik ruke

NAKITNakon πto se oprala, namirisala, naπminkala i poËeπljala, matrona bi se ukrasila nakitom, koji je bio srednje kvalitetne izradbe, od zlata, dragulja i bisera, a rjee od srebra i bronce.

Nauπnice su bile najpo∑eljniji ∑enski ukras. Pompeji i Herkulanej oËuvali su nam razne tipove i naËine izradbe toga nakita. Bilo je onih tipa "izrezak kruga", tijela glatkog ili ukraπenog gustim toËkastim utorima ili s ugraenim draguljima; okruglih, ili prstenastih, s ugraenim draguljem ili bez njega. Vrlo su tra∑ene bile nauπnice s jednim ili dva privjeska, a najskuplje i najslo∑enije bile su one "s koπaricom" ili "s grozdom", koje su se sastojale od polukru∑ne petlje od zlatne ∑ice na koju bi se nanizali biseri ili dragulji

PAR NAU©NICAzlato i biseri, 1. st., Pompeji

45. Po Ëemu se razlikuju ove nauπnice?

a) po broju privjesaka b) po vrsti materijalac) po dataciji (vrijeme nastanka)

BISERI U Ëitavom razdoblju antike biseri su bili vrlo cijenjeni, kako u arapskom svijetu, tako i u Perziji i Indiji. U islamskoj simbolici biseri se u pravilu povezuju s djeviËanstvom, nevinoπÊu. Za kurdske mistike biser je "embrio, koji raste u uterusu πkoljke". I Grci i Rimljani su iznimno cijenili bisere. Rimljani su grËko ime za bisere "margarita" preuzeli kao naziv za ljubavnicu. Poslije je Ëitav niz πkoljaka dobio dodatak imenu "margaritifera". Pojam se do danas zadr∑ao u ∑enskom imenu "Margareta".

DRAGULJDragi kamen,odlikuje se prozirnoπÊu i ËvrstoÊom (dijamant, safir, rubin, smaragd..).

HEMATITKamen srebrno-sive boje prekrasnog svilenog sjaja.

ZLATO (lat. Aurum), kemijski simbol Au Zlato se kao kovina spominje u Starom zavjetu i u dokumentima antiËke civilizacije prije 5.000 godina, a joπ prije na Dalekom Istoku, Kini i Japanu. Nalazi se u obliku malih ljuskica ili zrnja u aluvijalnom pijesku, u kvarcnim ∑ilama ili glinastim πkriljcima. Zlato je kovina lijepe ∑ute boje, zbog svoje mekoÊe izvrsno se kuje, lijeva i izvlaËi. Od zlata se mogu iskovati listiÊi do 0,1 mikron debljine, te je jedina kovina koja propuπta zeleno svjetlo. Ne oksidira na zraku ni na kakvoj temperaturi.

NAKIT Vrijedan predmet koji slu∑i za ukras i Ëesto je umjetniËki izraen od plemenitih kovina i dragulja. Predmeti se obiËno nose na ljudskim tijelu i ËeπÊe kod pripadnica ∑enskog spola. Nakit proizvode uglavnom zanatske radnje draguljara ili zlatara. Nakit je zasigurno jedan od najstarijih oblika ukraπavanja tijela. Ponekada se nakit dr∑i kao sredstvo za pokazivanje bogatstva, no on uvijek zadr∑ava i barem minimalnu funkcionalnost, poput dr∑anja dijelova odjeÊe zajedno ili uËvrπÊivanja frizure (igle za kosu). Prvi su komadi nakita bili od prirodnih materijala (kosti, zubi ∑ivotinja, πkoljke, drvo, rezbareno kamenje). Kroz povijest su se neki oblici ureivanja smatrali znakom pripadnosti odreenoj druπtvenoj grupi. Zbog osobne prirode i oznaËavanja druπtvene klase, neke su kulture utemeljile tradiciju ukopa mrtvih zajedno s njihovim nakitom. Rimski nakit nema osobito reprezentativnih primjeraka. Izrauje se zlatni nakit kombiniran s dragim kamenjem jakih boja i prirodnim biserima. Rimljani su prvi put upotrebljavali zaruËniÊko i vjenËano prstenje. Poznata srediπta obrade kovina i zlatarstva bili su Siscia (Sisak) i Salona (Solin) odakle potjeËe i najviπe oËuvanih predmeta.

Portert djevojke iz Pompeja sa zlatnom mre∑icom na kosi, izmeu 40 i 50. g.

Nauπnice s jednim privjeskom

Nauπnice s dva privjeska

46 47

Zatim su slijedile ogrlice, uske oko vrata (monilia) ili dugaËke (catenae) koje bi se spuπtale sve do bokova, kri∑ajuÊi se na prsima i leima, a izraivale su se od lanaca ∑ica ili od folije s urezanim ukrasima s draguljima i privjescima ili bez njih.

OGRLICAzlato i smaragdi, du∑ina 32 cm, 1. st., Pompeji, UliËica Tesmo

Otmjeni nakit sastoji se od petnaest cilindriËnih karika koje se izmjenjuju s dvanaest prizmi od smaragda; jedan smaragd u obliku mladog mjeseca (lunula) postavljen je u srediπte ogrlice, a joπ jedan ovalni smaragd veÊih dimenzija uËvrπÊen je na okvir koji prekriva kopËu za zatvaranje.

Smaragdi, jedini od svih dragulja zadovoljavaju pogled, a da ga ne premore. (Plinije Stariji, Povijest prirode, XXXVII, 16).

46. Iz koje se zemlje uvozio smaragd?

a) iz Indijeb) sa Ciprac) iz Egipta

OGRLICA zlato, du∑ina 103 cm, 1. st., Pompeji, UliËica Tesmo

Devedeset i Ëetiri lista od zlata, s reljefnim ∑ilicama, meusobno povezanih prstenËiÊima a dijelom skrivenih kopËicom, tvore dugaËku ogrlicu koja se nosi preko cijelog trupa (catena). Ogrlica se nosila iznad odjeÊe, polo∑ena preko ramena, tako da se spuπtala do visine bokova, a sprijeda i straga uËvrπÊivala se dvjema glatkim okruglim kopËama.

47.List koje biljke oponaπaju ovi zlatni listiÊi?

a) list hrastab) list lipec) list brπljana

ÆENSKO POPRSJEfreska, vis. 24 cm, πir. 30 cm, 1. st., Stabije , IV. stil u slikarstvu

Ulomak oslikana gipsa prikazuje poprsje mlade ∑ene predoËene iz troËetvrtinske vizure. Lice nje∑nih crta okrunjeno je crvenim kovrËama na kojima se istiËe prepletena dijadema. Nago tijelo svijetle puti ukraπavaju narukvice i ogrlice. Lijeva ruka podignuta je do glave kako bi podigla rub haljine s odbljescima akvamarina.

48. Na zidnoj slici vidiπ dvije vrste ogrlica. Odredi latinski naziv za ogrlicu koja visi usko oko vrata. Ako si paæljivo Ëitao prethodne tekstove, onda Êeπ i na to pitanje znati odgovoriti!

a) moniliab) catenac) periscelidis

KRISTALI Drago kamenje se od davnina koristilio u razliËtim kulturama u najrazliËitije svrhe. Kod mnogih se naroda moÊ kristala izjednaËavala s moÊi bogova, pa se u nekim kulturama i danas kristali po∞tuju kao bo∑anska energija na zemlji koja ljudima, ∑ivotinjama i biljkama daje snagu, pru∑a pomoÊ u iscjeljivanju i za∞titu od zlih sila. Prvi put se upotreba kristala i dragog kamenje spominje u Atlantidi gdje su kori∞teni kao energija za osvjetljavanje prostora. Iscjeljivalo se kombinacijom boja, zvuka i kristala i dragog i poludragog kamenja. Kinezi su 4.000 godina pr. Kr. razvili jednu od najpoznatijih metoda iscjeljivanja kristalima i dragim kamenjem. EgipÊani, Grci i Rimljani za∞titna su i ljekovita svojstva kristala i dragog kamenja povezivali s ljubavlju, besmrtno∞Êu, za∞titom, zdravljem i ∑ivotnim smislom.

SMARAGDInaËica dragog kamena berila. Zelene je boje s kromom u tragovima, a ponekad i vanadijem. Izuzetno je cijenjen i po te∑ini se smatra najvrijednijim dragim kamenom. U antiËko doba smaragdi su se vadili u Egiptu, Austriji i u sjevernom Pakistanu. Vrijednost smaragda ovisi o bru∞enju, boji, jasnoÊi i broju karata.

AKVAMARIN Prozirni kamen svijetlo plave i svijetlo zelene boje. Prema legendi, nastao je u kovËegu s blagom Sirena. Oduvijek se smatra sretnim kamenom za mornare. Stari Grci su ovaj kamen ∞tovali kao simbol ËistoÊe, ljubavi i u svrhu za∞tite braËne sreÊe.

KATENA (lat. catena), lanac

DIJADEMA(grË. diád ma),vrpca ili traka, odnosno diadéo - obmatam ili ve∑em. Vrsta krune.

MONILIA (lat. monile), ogrlica

48 49

Narukvice (armillae) i nanogvice (periscelidis) nosile su se s velikim ponosom. Najraπireniji tip bio je u obliku tijela zmije, u spirali ili sa samo jednim krugom, s dvijema suprotstavljenim zmijskim glavama na krajevima. Bilo je i narukvica s polukuglama, koje su se sastojale od reda meusobno povezanih polukugla ili parova polukugla od zlatne folije, te Ëvrstih, cjevastih, s draguljem u sredini ili bez njega.

PAR NARUKVICA S POLUKUGLAMAzlato, du∑. 24,4 cm i 24 cm, 1.st., Pompeji, Salvijeva gostionica

Obje se narukvice sastoje od po trinaest parova polukugla od zavarene folije koje spaja rebrasta ∑ica na koju je, uz svaki par, postavljen siÊuπni ukras. Krajevi zavrπavaju omËama s prstenom. Kod oba primjerka u unutraπnjosti polukugla dobro su vidljivi oËuvani ostatci punila. Narukvice s polukuglama bile su vrlo raπirene u poËetnom razdoblju Rimskoga Carstva. »esto su se nalazile u parovima s minimalnim varijantama ukrasnih detalja i jedan su od najbolje dokumentiranih tipova u nalaziπtima podno Vezuva.

49. Izmeu svakog para zlatnih polukugla postavljen je siÊuπni ukras. Kojeg je oblika taj ukras?

a) oblik ru∑eb) oblik πkoljkec) oblik zmije

PAR NARUKVICAzlato, ø 6,5- 6,4 cm, 1. st., Pompeji

Narukvice u obliku zmijskih glava okrenutih prema unutra. Zlatna πipka punoga kru∑nog presjeka. Zmijska glava fino je izrezbarena i prikazuje i najsitnije pojedinosti: krljuπt na glavi, oËi kao sitne rupice u koje su polo∑eni dragulji, krljuπt na tijelu. Drugi je kraj πipke gladak, ali malo u∑i i valovit, kao rep zmije koja gmi∑e.Narukvice u obliku zmija proizlaze iz orijentalnih tipova, a osobito su cijenjene u grËko-rimskom svijetu zbog Ëudesnih moÊi zaπtite od magije koje su pripisivane zmiji, simbolu plodnosti povezanom s egipatkim i opÊenito istoËnim kultovima. Varijante pronaene na podruËju Vezuva svjedoËe o ∑ivoj kreativnosti seoskih zlatara i gravera.

50. Opiπi simboliku zmije.

Najraπireniji nakit bilo je prstenje, koje su nosili i muπkarci i ∑ene, a moglo je imati ne samo ukrasnu veÊ i simboliËnu vrijednost (zaruËniËko ili vjenËano prstenje), pa Ëak i dodatnu funkcionalnost kad se koristilo kao peËat. Prstenovi su mogli biti u obliku zmije, s jednim omotajem ili s dvjema suprotstavljenim glavama, te s kamenom u sredini ili bez njega. U Pompejima su potvrene radionice koje su obraivale dragulje i zadovoljavale potrebe lokalnog tr∑iπta.

ARMILLA (lat. armillaris) - narukvica

ZMIJAZmija je jedan od najËeπÊih i najjaËih simbola, ona izranja iz podzemlja, ali i iz ljudske podsvijesti. No oËite su i njezine veoma Ëeste faliËke konotacije; one leteÊe doseæu kozmiËkedimenzije. U antiËko se doba vjerovalo da se zmija mo∑e izleÊi iz lene mo∑dine mrtvaca, kao πto pjeva Ovidije u Metamorfozama (XV.390). Poznata je priËa o Heraklu, koji je veÊ kao dijete zadavio zmije, πto je bilo svojevrsno pretkazanje njegovih buduÊih junaËkih djela. Zmija je, kako je to poznato, jedan od atributa Apolona, pa se, primjerice, ovija oko debla do nogu Ëuvenoga kipa Apolona Belvederskog. No, u antiËko doba genius loci predoËavao se takoer kao zmija. Zmija je inaËe dobra Ëuvarica, posebno izvora. Ona je atribut vrline Opreznosti (Prudentia).

U krπÊanstvu zmija ima najnegativnije denotacije: ona je prokleta meu ∑ivotinjama, oliËenje zla isamog Sotone, koji je zaveo Evu. Zmija, tako gipka, skliska i savitljiva, mo∑e imati ponekadËak i pozitivna znaËenja Prvi razlog zbog kojega se mo∑e govoriti o zmijama u afirmativnom smislu rijeËi su koje Krist upuÊuje apostolima πaljuÊi ih u svijet: "Evo, ja Vas πaljem kao ovce meu vukove. Budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kaogolubovi" (Mt, 10,16). Starenjem zmiji se mraËi vid. IzvlaËeÊi se kroz pukotinu u kamenu ostavlja staru ko∑u, pa joj izraste nova. Tako i Ëovjek mora iÊi kroz uska vrata kako bi sa sebe „skinuo“ grijehe. Drugo zanimljivo obilje∑je zmija jest da ostavljaju otrov kad odlaze piti. Tako bi i ljudi morali ostavljati svoje grijehe, kad grabe ∑ivu i vjeËnu vodu, ali i u drugim prigodama. Njihovo treÊe neobiËno svojstvo jest da ne napadaju gologaveÊ odjevenoga Ëovjeka. OdjeÊa je obilje∑je smrtnog Ëovjeka nakon njegova pada, dok je ranije u raju hodao nag. Zato treba odbaciti odjeÊu ovoga svijeta, odjeÊu smrtnoga Ëovjekada nas ne bi napale zmije (grijesi). »etvrta posebnost zmije jest u tome da kad je Ëovjek napadne brani tek glavu, a tijelo pak izla∑e. Tako i mi u vrijeme napasti moramo Ëuvati svoju glavu (du∞u). Sve ove misli o zmiji, povezujemo s idejom obnavljanja i ostavljanja stare ko∑e, odjeÊe, grijeha.

A

50 51

PRSTEN S KAMENOMzlato i jaspis, ø 2 cm, 1.st. Pompeji

Prsten od ∑ice konveksnog presjeka, s ugraenim kamenom. Na jaspisu je izrezbaren lik Amora iz profila, blago nagnut prema naprijed, u trenutku dok baca mre∑u na dupina koji skaËe, od kojeg se vidi samo peraja iza kamena u prvom planu.

51. KamenËiÊi s ugraviranim uzorcima i natpisima naveliko su se upotrebljavali u antici. Koji kamen je koriπten pri izradi ovog prstena?

a) karneolb) zeleni jaspisc) opal

PRSTEN S DVIJE ZMIJSKE GLAVEø 2,6 cm, 1.st., Herkulanej

Prsten od debele πipke ovalnoga presjeka, otvorenih krajeva koji zavrπavaju zmijskim glavama. ©ipka je ukraπena trokutastim elementima koji oponaπaju krljuπt na tijelu zmije. Dvije zmijske glave prikazane su razjapljenih usta, a rezbarenje anatomskih pojedinosti djeluje vrlo povrπno, skoro skicirano. SliËni primjerci pronaeni su, osim u Herkulaneju, i u Pompejima.

52. Od kojeg je materijala izraen ovaj prsten?

a) srebrob) bakarc) zlato

Nakon πto su ∑enu naπminkali, okitili nakitom i napravili joj frizuru, svu tu ljepotu trebalo je nekako provjeriti. Za to je, isto kao i danas, slu∑ilo zrcalo.

ZRCALOsrebro, ø 15 cm, du∑. 24 cm, 1.st., Pompeji, UliËica Tesmo

Kru∑no zrcalo glatke stra∑nje strane, dok je strana za ogledanje ukraπena du∑ ruba nizom kuglica i stiliziranim motivom, s tragovima pozlate. RuËka je u obliku Ëvornate palice unutar koje se otkriva lavlja glava koja predstavlja vezu izmeu ruËke i zrcala.

Sigurno vam je poznata bajka braÊe Grimm, koja ne se∑e u tako daleku proπlost kao ovo zrcalo na slici, a radi se o Snjeguljici i sedam patuljaka. U njoj je zrcalo ili ogledalce imalo va∑nu ulogu pri kraljiËinu pitanju tko je ljepπi, ona ili Snjeguljica. No, ogledalce je na kraljiËino iznenaenje ipak odgovorilo da je Snjeguljica ljepπa. Vjerojatno ste Ëuli ili proËitali mitoloπku priËu o Narcisu koji se zaljubio u vlastiti odraz u jezeru koje mu je poslu∑ilo kao zrcalo. Za ljude koji se stalno promatraju i dive svojoj ljepoti ka∑emo da su narcisoidni. Lik Narcisa Ëesto se slikao na zidovima peristila u vrtovima.

AMOR (Kupidon ili Kupid,lat. Cupido), bog je erotske ljubavi, po∑ude i ljepote. Povezan je s grËkim bogom Erosom. Kupidon znaËi "po∑uda", a Amor "ljubav". U slikarstvu i kiparstvu, Kupidon je maleni, lijepi, goli djeËak s krilima. Ima luk i tobolac za strijele.

JASPIS Ponekad se koristio za osobni nakit, iako su rezbarije od jaspisa imale uglavnom va∑niju funkciju - slu∑ile su kao zaπtita ili magiËno sredstvo, πtitile su nositelja od bolesti, nesreÊa, demona i zla u zagrobom ∑ivotu. Japis se Ëesto upotrebljavao za prsten peËatnjak i ∑igove koji su slu∑ili kao oblik identifikacije.

DRAGULJAREVA RADIONICAKrajem razdoblja Republike, a osobito tijekom osvajanja Egipta, skupljanje i trgovina dragim kamenjem postalo je velikom modom, ne samo meu aristokracijom, veÊ i u redovima nove graanske klase. Dragulji su se u svakom sluËaju morali nabavljati preko mora: smaragdi iz Egipta, ametisti i sardoniksi s Istoka, jaspis sa Cipra, karneol obiËno iz rudnika iz Norika, biseri ponajprije iz Indije, Arabije i s egipatskih obala Crvenog mora, jantar iz baltiËkih zemalja. Draguljareva radionica u Herkulaneju zasad je jedina radionica pronaena na ovom lokalitetu s bogatom zalihom dragog kamenja i nakita. »injenica da su meu brojnim kamenjem i nakitom od raznih materijala pronaene i dvije tek skicirane, nedovr∞ene geme, dodatno podupire tezu kako se radi o radionici majstora za izradu gema (gemmarius). U Pompejima se zna za dvije kuÊe -radionice gemarija - KuÊa Pinarija Cerijala i Draguljareva kuÊa. Alati kao ∞to su no∑ i dva para pinceta koji su ovdje pronaeni nedvojbeno su bili namijenjeni rezbarenju dragog kamenja. Kao ∞to je zabilje∑eno, za obradu su kori∞tene bu∞ilice s vrhovima razliËitih oblika i debljine, ojaËane komadima Ëvrstog kamena ili dijamantnom pra∞inom.

52 53

53. Na poËetku knjiæice prouËili smo razvoj pompejskog sli-karstva. Odredi kojoj fazi pripada ova freska koja zamiπljenog Narcisa stavlja u imaginarni, nestvarni prostor s tešnjom opo-naπanja arhitektonske forme?

a) 1. fazab) 2. fazac) 3. fazad) 4. faza

»etvrti blok Pompeja sadr∑i znaËajne kuÊe, vile. Jedna od poznatijih kuÊa je Casa del Fauno, koju je i veliki arheolog Amadeo Maiuri zvao: najljepπi primjer privatne rezidencije koju nam je antika ostavila.

1. taberna 2. atrij3. ala 4. tablin5. kubikul

KuÊa s peristilom od 28 jonskih stupova, vrtom, dvama atrijima, statuom Fauna, u pozadini s eksedrom koju ukraπava briljantan mozaik sa scenom: Borba izmeu Aleksandra Velikog i Darija III (Aleksandrove bitke kod Isse 333. g. pr. Kr.), koji se Ëuva u Nacionalnome arheoloπkome muzeju u Napulju. Imanje se protezalo na 3.000 km2 povrπine i zauzimalo je cijelu inzulu. No unatoË prostranosti ona joπ zadr∑ava karakter gradske kuÊe zatvorene unutar inzule.

NARCIS (grË. Nárkissos),u grËkoj mitologiji lijepi mladiÊ iz Tespije u Beotiji koji se zaljubio u vlastiti odraz u jezeru. U Ovidijevoj verziji mita iz Metamorfoza piπe da se jedna djevojka zaljubila u Narcisa, ali on ju je odbio kao i sve ostale. Molila se bogovima da Narcis pati od neuzvraÊene ljubavi baπ kao πto je on uËinio svima ostalima. Molitvu je usliπala boginja Nemezida te ga proklela da se zaljubi u vlastiti odraz. Naposljetku Narcis umire slomljena srca te dospijeva u Had gdje ga zauvijek muËi njegov odraz u rijeci Stiks. Drugi mit govori o Narcisu koji je bio oËaran svojim odrazom u jezeru te je pokuπavao zavesti prekrasnog djeËaka, ne shvaÊajuÊi da je to on. To je shvatio kad je pokuπao poljubiti svoj odraz. Potom je uzeo svoj maË i ubio se zbog tuge, a njegovo se truplo pretvorilo u cvijet narcis (sunovrat).

MOZAIK Slikarska tehnika, koja se izvodi slaganjem raznobojnih, manje ili viπe pravilnih kockica kamena, obojenog stakla, glazirane keramike. Kamene kockice dobivaju se usitnjavanjem (ËekiÊem, klijeπtima, itd.) razliËitih vrsta obojenog kamena. Kockice se utiskuju u svje∑u ∑buku, cement, masu na bazi disperzije umjetne smole, razna ljepila, poliesterske smole. Mozaikom se oslikavaju zidne, podne ili svodne povrπine. Podni mozaici su uglavnom od kamenËiÊa, a zidni mogu biti i od drugih materijala. Zlatno razdoblje mozaik je do∑ivio u Bizantu (prije toga je πiroku upotrebu imao u GrËkoj i Rimu ). Joπ od drevnih (antiËkih) vremena poznata su nam dva naËina izvedbe mozaika: opus tesselatum - sastavljen od kamenih kockica (nisu uvijek istih dimenzija), a izmeu kockica vidljiv je vezivni materijal (tzv. fuge), opus vermiculatum - sastavljen od sitnijih kockica, meusobno tijesno povezanih, tako da se jedva vide rubovi i prostori izmeu njih.

Freska Narcisa u KuÊi Octaviusa Quartia

Tlocrt KuÊe Fauna

6. vrt7. peristil8. eksedra9. triklinij

54 55

54. Kojoj tehnici pripada mozaik?

a) grafiËkoj tehnicib) slikarskoj tehnicic) kiparskoj tehnici

55. U kojem se dijelu kuÊe nalazi statua Pana?

a) u impluviju atrijab) u peristiluc) u eksedri

KU∆A VETTI (CASA DEI VETTII)KuÊa je bila rekonstruirana i ponovno ure∞ena 62. g. nakon potresa. Zidovi su oslikani u stilu IV. faze pompejskog slikarstva prizorima iz grËke mitologije.Oecus sadr∑i prikaze mita: Ka∑njavanje Dirke, Drvena Pasifajina krava, Mali Herkul ubija zmije koje je poslala Hera.

56. Slikama pridruæi odgovarajuÊi naziv. PomoÊi Êe ti Pojmovnik u kojem su ukratko opisani mitovi.

a) Mali Herkul ubija zmije koje je poslala Hera b) Ka∑njavanje Dirke

Iznad postolja na crnoj podlozi prikazani su Erosi kako obavljaju razne poslove. ObiËno su ukraπavali zidove triklinija.

57. ©to Erosi rade na ovom frizu?

a) pripremaju mirisna uljab) pripremaju vinac) rade kao zlatari

PASIFAJA (grË. Pasipháé), u grËkoj mitologiji bila je Okeanida, Perzina i Helijeva kÊi, Minosova ∑ena. Pasifaja je s Minosom imala mnogo djece: Ariadnu, Androgeja, Glauka, Deukaliona, Fedru i Katreja, a takoer i zvjezdanog Asteriona - Minotaura. Prije nego ∞to je postao kraljem, Minos je od boga Posejdona zatra∑io znak da Êe on, a ne njegov brat, doÊi na prijestolje. Posejdon se slo∑io te je poslao bijelog bika, ali pod uvjetom da ga Minos njemu ∑rtvuje. Prekrasan je bik iza∞ao iz mora, a Minosu je bio tako lijep da je radije ∑rtvovao drugoga bika, misleÊi da Posejdon neÊe primijetiti. Posejdon se razbjesnio te je uËinio da se Minosova ∑ena, Pasifaja, ludo zaljubi u bika. Pasifaja je oti∞la Dedalu da joj pomogne, a on je smislio kako Êe uta∑iti njezinu strast. Napravio je drvenu kravu, Pasifaja je u∞la u nju i skrila se, a bik ju je oplodio. Tako je Pasifaja zaËela i rodila polubika i poluËovjeka - Minotaura. Pasifaja ga je odgajala dok je bio dijete, ali kako je rastao, tako je postao bjesnijim. Delfijska je proroËica rekla Dedalu da sagradi labirint u kojem bi dr∑ao Minotaura. To je i uËinio, a labirint je bio ispod Minosove palaËe u Knossosu. Minotaura je naposljetku ubio Tezej.

EROS (grË. Erôs), u grËkoj mitologiji bog ljubavi, strasti i seksualne po∑ude te sama ljubav. Pojedini izvori piπu da je sin Afrodite i Aresa ili Hefesta. Njegov je pandan u rimskoj mitologiji Kupidon, od latinske rijeËi Cupido = po∑uda.

DIRKA Likova ∑ena u grËkoj mitologiji, teta Antiope koja je zatrudnjela sa Zeusom i rodila blizance Amfiona i Zeta. Dirka je mrzila Antiopu, te se prema njoj odnosila okrutno. Antiopa je naposljetku uspjela pobjeÊi Dirki. No, kada Dirka dolazi pronaÊi Antiopu kako bi je ubila, blizanci postanu uvjerenima u rijeËi pastira koji ih je odgojio, a koji im je rekao kako je Antiopa njihova majka. Oni zatim ubijaju Dirku vezavπi je za bikove rogove.

HERAKLO (grË. Hêraklês), u grËkoj mitologiji bio je polubog, sin vrhovnog boga Zeusa i smrtnice Alkmene. U rimskoj mitologiji zvao se Herkul. Dok je Heraklo bio dijete, Hera je poslala dvije zmije da ga ubiju dok je le∑ao u kolijevci. On je zadavio svaku zmiju jednom rukom. Heraklo je kao uvjet za dolazak na Olimp i besmrtnost trebao izvrπiti dvanaest zadataka, koje mu je postavljao kralj Euristej. Imao je i muπke i ∑enske ljubavnike. Njegovo se potomstvo naziva Heraklidama.

OMFALA (grË. Omfale), u grËkoj mitologiji kraljica Lidije. Heraklo se nakon Ifitova ubojstva razbolio i proroci su mu rekli da neÊe ozdraviti dok ne bude slu∑io kod nekog tri godine. Zato ga je Hermes prodao kraljici Omfali. Morao je raditi ∑enske poslove i nositi ∑ensku odjeÊu, a ona je nosila njegovu lavlju ko∑u i toljagu. Nakon nekog vremena oslobodila ga je te su se vjenËali.

Detalj mozaika Borba izmeu Aleksandra Velikog i Darija III

56 57

VILA MISTERIJA (VILLA DEI MISTERII)Vila misterija izvan gradskih zidina potjeËe iz 2. st. pr. Kr. i najve-liËanstvenija je gradska vila. Na luksuzne prostorije za gospodare nastavljaju se prostorije farme koje se pak nastavljaju u okolicu s vinogradom. S farme se ulazilo u dvoriπte s peristilom koji je bio vezan s atrijem, a ovaj s tablinumom (Ëetvrtastim hodnikom) koji se ve∑e na apsidnu dvoranu πto je gledala na more s kriptoportika iznad litice. Oko njih su se nalazile kuhinja, veliki toalet, mali atrij, spavaÊe sobe i posebni panoramski triklinij koji je zbog svojih freskodekoracija prozvan “Dvoranom misterija”. Freske su raene izmeu 70. i 60. g. pr. Kr. Duge su 17, a visoke oko tri metra te prikazuju tajanstveni vjerski ritual inicijacije mladih ∑ena povezan sa ∑enskim kultom Dioniza i njegovih orgijskih sveËanosti “bakanalija“ (Bacchanalia). Freske su naslikane u frizu oko cijele prostorije, prekinutog samo vratima, koji s lijeva na desno prikazuje 28 likova u prirodnoj veliËini na jarko crvenoj pozadini.Tijela u elegantnim pozama i raskoπne draperije oslikane su dotad nepoznatom modelacijom i realizmom, umijeÊe koje Êe se brzo zaboraviti dok se ponovno ne otkrije u renesansi.

1. »itanje rituala i poËetak inicijacije2. Prinoπenje ∑rtve3. Glazbenici i pastoralni prikaz4. Prestraπena ∑ena

5. Silen nudi satirima piÊe6. Dioniz oslonjen na Arijadnine noge7. Inicijatkinja otkriva Dionizov simbol falusa

8. Krilata ∑ena biËuje mladu ∑enu (inicijatkinju) koja kleËi dok naga bakhantkinja pleπe

MEGALOGRAF (grË. megas, grafo piπem), slikar koji slika predmete, osobito ljude u prirodnoj veliËini

MEGALOGRAFIJA (grË. megas, grafia), slikanje va∑nih predmeta u poveÊanu obliku, npr. junaka, bogova i dr.

KULT DIONIZA U poËetku je bio povezan s berbom gro∑a i pravljenjem vina, a slavio se kao seoska svetkovina (Dionizije). U GrËkoj su odr∑avane 4 puta godi∞nje. U prosincu i sijeËnju slavile su se Male ili Seoske Dionizije, u sijeËnju i veljaËi Leneje, u veljaËi i o∑ujku Antesterije, a u o∑ujku i travnju Velike ili Gradske Dionizije, uz umjetni∑ke i dramske predstave i sportska natjecanja. Najljep∞e su bile Velike ili Gradske Dionizije, a pretpostavlja se da ih je uveo Pizistrat. Povorke su poËinjale ophodom tijekom kojeg je no∞en Dionizov kip (po nekima falos), uz korske pjesme najljep∞ih ditiramba, s prino∞enjem ∑rtava. Onda bi zapoËinjala natjecanja. Najprije su se natjecali lirski korovi, djeËaci pa odrasli. Koreg s pobjedniËkim korom dobio bi trono∑ac za nagradu. Nakon lirskog, pristupilo se dramskom natjecanju. ObiËno su izvoena djela istog autora, po tri tragedije i jedna satirska igra. Zadnja su bila komiËka natjecanja. Pobjednik je za nagradu dobivao zlatni br∞ljanov vijenac.

PASTORALNI PRIKAZ (lat. pastor, pastir), kompozicija sa sadr∑ajem iz pastirskoga ∑ivota, prikazanog kao ladanjska idila. Takav se prikaz nakon helenizma ponovno javlja u slikarstvu renesanse, baroka, a osobito u franc. slikarstvu rokokoa; tu se dame i kavaliri prikazuju u kostimima pastiric, i pastira u ljubavnim igrama.

SILEN (grË. Silenos i Seilenos, lat. Silenus), prema mitologiji Starih Grka odgojitelj i pratilac boga vina Dioniza. Uvijek je bio raspolo∑en, jer je pio Ëisto vino (∞to su, inaËe, Grci dr∑ali barbarskim Ëinom), ali se nije opijao. Za razliku od drugih, koji su u vinu tra∑ili istinu, Silen u vinu nalazi mudrost s velikom dozom nevjerice u siguran kriterij istine.

ARIJADNA (grË. Ariádnê), u grËkoj mitologiji kÊi kretskog kralja Minosa i kraljice Pasifaje. Arijadna se zaljubila u Tezeja i pomogla mu da izae iz Labirinta dav∞i mu klupko vune kojim je slijedio vlastiti trag. Tezej je ubio Minotaura magiËnim maËem koji mu je dala Arijadna te je pustio ostale Atenjane iz labirinta. Tezej je Arijadni obeÊao brak, no zapravo je volio njezinu mlau sestru Fedru. Kada su brodom pristali na otoku Naksu da se odmore nakon ∞to je Tezej ubio Minotaura, Tezej je ondje ostavio usnulu Arijadnu i sam se vratio kuÊi. Nad ostavljenom i silno ra∑alo∞Êenom Arijadnom sa∑alio se bog Dioniz te ju je uËinio svojom ∑enom i bo∑icom, iako ona, prema legendi, nikad nije prestala voljeti Tezeja.

58 59

9. Mlada ∑ena se priprema za inicijaciju dok joj Eros pridr∑ava zrcalo

10. Domina (Dionizova sveÊenica i gospodarica kuÊe) na prijestolju

MATRICA (lat. matrix),izdubljen kalup pomoÊu kojega se dobivaju reljefni otisci ili odljevi. Najvi∞e se upotrevljava u medaljarstvu i kod izrade metalnoga novca. Matrica se izrauje od kovine, gline, voska, gipsa; naziva se i ∞tanca.

ODLITINapuniti kalup masom i dobiti ∑eljeni oblik, napraviti ODLJEV

58. Freske pripadaju jednoj fazi pompejskog slikarstva.Zaokruæi toËan odgovor.

a) 1. fazab) 2. fazac) 3. fazad) 4. faza

ODLJEVI POMPEJSKIH ÆRTAVA

Giuseppe Fiorelli, numizmatiËar, inspektor iskopavanja u Pom-pejima od 1847. godine i voditelj iskopavanja od 1860. do 1875., izumio je naËin izradbe odljeva pompejskih ∑rtava.Fiorellijev izum odljeva proizaπao je iz istovremeno jednostavnog i briljantnog prijenosa metode kojom se slu∑e numizmatiËari kako bi napravili gipsane otiske kovanica. Odljeve je napravio uz pomoÊ otisaka πto su ih tijela bjegunaca ostavila u stratigrafiji Pompeja. Taj arheolog pretpostavio je da bi osobiti uvjeti koji su se stvorili u stratigrafiji nakon vulkanske erupcije 79. godine, tijekom koje je fazu padanja kamenja slijedio pad pepela, mogli poslu∑iti kao matrica za odljeve. Raspad tijela ostavio je u pepelnom sloju prazne prostore iz kojih se, ulijevanjem mjeπavine gipsa i vode, mogao dobiti oblik koji je ostao utisnut u sloju. I doista, praznina je funkcionirala kao pravi otisak.Otisak u stvrdnutom gipsu obiËno se nazivao odljevom. Odljev ukljuËuje sve dijelove tijela koji se nisu raspali, primjerice kosu ili mo∑da nakit i predmete koje je osoba nosila sa sobom. U nekim sluËajevima odljev omoguÊuje Ëak iπËitavanje uzoraka tkanja na platnima, izraza lica i polo∑aja tijela. Tako se u Pompejima oËuvao sam trenutak erupcije, a u sjeÊanju posjetitelja ostaju utisnuti bolni izrazi onih koji nisu uspjeli pobjeÊi: ∑ene i djeca zakrivenih lica radi zaπtite od vrela pepela, skupine ljudi u zgrËenu polo∑aju. Istom je metodom bilo moguÊe napraviti i odljeve ∑ivotinja, biljaka i drugih netrajnih predmeta koji bi inaËe bili izgubljeni.Meu viπe od tisuÊu ∑rtava otkrivenih tijekom iskopavanja grada bilo je moguÊe napraviti odljev za samo njih 103, pa ni to nije uvijek bilo zadovoljavajuÊe. Uspjeh ovisi ponajprije o naËinu otkriÊa. Zapravo, za uspjeπnu izradbu odljeva nu∑no je da je osoba bila potpuno uronjena u sloj pepela, te da je bila izolirana od drugih subjekata.Fiorellijeva metoda koriπtena je tijekom cijeloga 19. stoljeÊa, no odljevi su najËeπÊe ostavljani na mjestu nalaska ili u zatvorenim prostorima u njihovoj blizini.

60 61

Prostorije koje su bile namijenjene Ëuvanju odljeva ∑rtava dotad su veÊ postale nedostatnima, jer su u meuvremenu odljevi postajali sve brojnijima. Nakon Drugoga svjetskog rata tadaπnji upravitelj iskopavanja Amedeo Maiuri dobio je zadaÊu ponovno sistematizirati Antikvarij Pompeja oπteÊen u bombardiranju. Brzi nestanak Pompeja pod pepelom i πljunkom, ili Herkulaneja pod valom blata, bio je velika katastrofa koja je, kao πto je napisao J. W. Goethe, "kao malo koja druga pru∑ila toliko u∑itka kasnijim generacijama".

Erupcija Vezuva zaustavila je povijest jednog dana krajem ljeta 79. godine.

ANTIKVARIJ (antiquus, starinski),prostor gdje se Ëuvaju i sakupljaju antikviteti.

ANTIKVITET (lat. antiquitas, starina),naziv za najrazliËitije vrste starina umjetniËke i povijesne vrijednosti svih naroda i svih doba, kao ∞to su pokuÊstvo, porculan i keramika, staklo, novac, medalje, nakit, predmeti od kovine, oru∑je, gravire, i dr . Antikvitetima se ne mogu nazivati predmeti koji nisu stariji od jednog stoljeÊa.

DjeËak sa sandalama

∂ena koja le∑i

RJE©ENJA1.---- 2. Apolon, 3. Cella, 4. Svetiπte antiËkog hrama, 5. Naos, 6. Large palestra, 7. c, 8. Slu∑ila je kao zatvorena tr∑nica, banka, burza, sudnica, opÊe sastajali∞te, 9.---- 10. b, 11. a, 12.a, 13 b, 14. b, 15. c, 16. b, 17. c, 18. c,19.b, 20. c, 21. b, 22. c, 23. a, 24. ----, 25. b, 26. c, 27. b, 28. b, 29. rhyton, 30. a, 31. a, 32. b, 33.a, 34. c,35.----- 36. b, 37. c, 38. c, 39. c, 40. b, 41. a, 42. b, 43. b, 44. a, 45. a, 46. c, 47. c, 48. a, 49. b, 50. simbol plodnosti i novog roenja, 51. b, 52. c, 53. d, 54. b, 55. a, 56. b - a 57. a, 58. b.

BIBLIOGRAFIJA

Art and history of Pompeii : with the reconstructions of the city / priredio Maurizio Martinelli. Firenca : Casa Editriche Bonechi, 2008.

Damjanov, Jadranka. Likovna umjetnost 2. Zagreb : ©kolska knjiga, 2007.

Enciklopedija likovnih umjetnosti 1- 4 / priredio Andre MohoroviËiÊ. Zagreb: Leksikografski zavod FNRJ, A - ∆, 1959., D - I, 1962., I - P, 1964., P - Æ, 1966.

Hrvatski enciklopedijski rjeËnik / priredili prof. dr. Vladimir AniÊ… [et al]. Zagreb : Novi liber, 2003.

Il Gladiatore / priredio Nunzio Giustozzi. Napulj : Nacionalni arheolo∞ki muzej, 2008.

Brenko, Aida; RandiÊ, Mirjana. MoÊ boja : kako su boje osvojile svijet. Zagreb : Etnografski muzej, 2009.

Pompeii reconstructed / priredila Maria Antonietta Lozzi Bonaventura. Rim : Archeolibri S.R.L., 2009.

RakiÊ A, Du∞ko. OpÊa povijest arhitekture: od pra-arhitekture do anti-arhitekture. Zagreb: KuÊni majstor d.o.o, 2005.

Seider, Richard. Rimsko slikarstvo. Beograd : Jugoslovenska revija, 1976.

Vitruvius, M.P. Deset knjiga o arhitekturi / De architectura libri decem. Zagreb: Golden marketing : Institut graevinarstva Hrvatske, 1999.

Müller, Werner; Vogel, Gunther. Atlas arhitekture 1. Zagreb : Golden marketing, Institut graevinarstva Hrvatske, 1999.

URL:http://en.wikipedia.org/wiki/Sinopia

URL:http://www.ffzg.hr/arheo/ska/fragmenti/1/ljubavniGrafiti.htm

62 63

64

MUZEJSKO - EDUKATIVNA PITALICA

NakladnikGalerija KloviÊevi dvori

Za nakladnikaVesna Kusin

Autorica i urednicaLiljana Velkovski

Lektura Æivana MoriÊ

Fotografije izloæakaFoto dokumentacija Nacionalnog arheoloπkog muzeja, Napulj

Ostale fotografijeDarko Bavoljak

GrafiËko oblikovanje i pripremaSkaner Studio d.o.o. Zagreb

TisakSkaner Studio d.o.o. Zagreb

Naklada500 primjeraka

ISBN: 978-953-271-048-9

CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne

i sveuËiliπne knji∑nice u Zagrebu pod brojem 763021

1

Liljana Velkovski

PEDAGO©KA DJELATNOSTGALERIJE KLOVI∆EVI DVORI

15. oæujka - 10. srpnja 2011.

MUZEJSKO - EDUKATIVNA PITALICA

Pedago∞ki vodiË s radnim zadatcima za djecu i mlade uz izlo∑bu„Pompeji ∑ivot u sjeni Vezuva“ tiskan je povodom obilje∑avanja Meunarodnoga dana

muzeja,18. svibnja 2011. o temi „Muzeji i sjeÊanje“ te u sklopu zajedniËke akcije „Dodir“ koja Êe u organizaciji Hrvatskoga muzejskog dru∞tva, Sekcije za muzejsku pedagogiju,

trajati od 18. travnja do 18. svibnja 2011.

Tematski vodiË prati ∞kolski program 5. razreda osnovne ∞kole i 1. razreda srednje ∞kole. Arheolo∞ki nalazi, dio ambijentalnoga likovnog postava i antiËka glazba o∑ivljavaju povijest

grada, kojeg je u nekoliko sati zaustavila erupcija vulkana 24. kolovoza 79. godine. Potaknuti tom spoznajom, uz pomoÊ struËnog vodstva, pa∑ljivo

promotrite izlo∑ena djela i krenite u Ëarobnu pustolovinu.

∂elimo vam puno uspjeha u rje∞avanju postavljenih pitanja!