MUZEJ U LONCUI

etnografsko - fotografska izložba

rujan 2015. - prosinac 2016.

Pozega 2015.

MUZEJ U LONCUIwww.muzejuloncu.com

Maja Žebčević MatićBoris Knez

MUZEJVALPOVŠTINE

O S I J E K

slavonijem uzej

Muzejlikovnihumjetnosti

Projekt MUZEJI U LONCU realiziran je sredstvima Ministarstva kulture RH,Muzejske udruge istočne Hrvatske, Grada Požege i 15 muzeja istočne Hrvatske

JESTE LI ZNALI...

… da su pripadnici mnogih narodnosti, poput Rusina,još u 19. stoljeću svoj dom pronašli u Slavoniji,Baranji i Srijemu? Uz preuzimanje prehrambenihnavika starosjedilaca, u okviru vjerskih blagdanasačuvali su do danas svoja tradicijska jela poputkapuščenjika bobaljki.i

De�inicija hrane kao bitnog elementaljudskog identiteta, odnosno kao jednog odnajmocnijih sredstava njegovog izrazavanja iposredovanja (Montenari, 2011:7), opravdat cetrud muzeja Muzejske udruge istocne Hrvatskeda istraze, dokumentiraju i organiziraju predsta-vljanje gotovo zaboravljene bogate prehrambenetradicije Slavonije, Baranje i Srijema.

Prehrambena tradicija ovog dijela Hrva-tske, duboko prozeta nizom vaznih zivotnih,godisnjih i radnih obicaja, ali i obicaja svako-dnevlja sve je, samo ne beznacajna.

Naime, danas u drugom desetljecu 21.stoljeca suoceni smo s globalizacijom vecinedrustvenih segmenata, pa tako i prehrane, koja nesamo da gubi svoj regionalni identitet, nego vecdugo vremena trpi od posljedica niza predrasudakoje su o njoj stvorene. Prije svega stigme da setradicijska prehrana ovog dijela Hrvatske odu-vijek temeljila iskljucivo na mesu i mesnimprerađevinama koje su domaci upraznjavali uvelikim kolicinama. Nadalje, da je ovdasnjaprehrana nezdrava, obzirom da je usađena ucivilizacijske tekovine sjeverne Europe, trojstvozitarica, mesa i mlijeka, za razliku od juzne,mediteranske: vino, riba, maslinovo ulje (Sarti,2006:196), koja je zahvaljujuci americkimmedijima proslavljena kao plod drevne tradicije imudrosti (Montenari, 2011:135). Svjedoci smo ipredugog ignoriranja tradicijske prehraneistocne Hrvatske koju se dozivljava u najmanjuruku neinteresantnom, odnosno, identicnom sostalim kuhinjama srednje Europe, zanemarujuci

Zašto i kako

2/3

cinjenicu, da je stasala u sasvim drugom, speci-�icnom povijesnom i obicajnom kontekstu.

Jednako tako svjesni smo da Slavonci hranuvole jesti, ali ne vole o njoj pricati.

Zahvaljujuci ovim nesretnim okolnostima,ali i generalnoj svjetskoj globalizaciji, svjedocismo okrutne stvarnosti u kojoj su mnoga jela narubu nestanka, a mnoga potpuno zaboravljena,sto nam zauvijek uskracuje mogucnost, da unatocsporadicnim pisanim izvorima, do kraja upo-znamo nacin zivota i �ilozo�iju prehrane ljudiovoga kraja u proslosti. Slavonija, pa i cijelaistocna Hrvatska zivi u svojevrsnom apsurduregije koja slovi kao ona u kojoj se najobilnije jede,a ima zasticeno kao nematerijalno kulturnodobro samo i nakon velike borbe,kulen (kulin)odnedavno djelomicno vinogradarski ćevap.Jednako tako je, na zalost, potpuno nepro�iliranau smislu ugostiteljske ponude kojoj su, za razlikuod impresivnog bogatstva bastinske gastro-nomije o kojemu govori nasa izlozba, kao brendprepoznatljivosti nametnuta svega tri jela: �išpaprikaš, čobanac i kulen.

Koristeci ideju projekta Muzeja u loncuGradskog muzeja Pozega (inicijatora i nositeljaove izlozbe) da je svako tradicijsko jelo savrsenimedij kojim se moze ispricati dio obicaja ipovijesnog konteksta, ova izlozba s dodatnimsadrzajima (degustacijama, predavanjima,radionicama…), svakako moze pomoci u pro-mociji istine o bogatoj i vrijednoj prehrambenojtradicijskoj bastini istocne Hrvatske.

Muzeji u loncu, zajednicka izlozba 15muzeja od Virovitice do Iloka, rezultat jeistrazivanja i podataka sakupljenih u sjevero-zapadnoj, podravskoj Slavoniji (Virovitica, S�pisicBukovica, Slatina), zapadnoj (Pozega, Bankovci,

www.muzejuloncu.com

JESTE LI ZNALI...

…da se u mnogim selima za Uskrs na posvećenje(svetenje) kulen (kulin)uz šunku kuhao i ?

Pakrac, Prekopakra, Cernik), sredisnjoj (Nasice,Piskorevci), sjevernoj (Zelcin, Osijek), juznoj,posavskoj (Davor, Sikirevci, Velika Kopanica,Gunja, Racinovci), istocnoj (Lovas, Donje NovoSelo), Srijemu (Ilok), te Baranji (Topolje, Kopa-cevo). Iako se radi o malom uzorku od svega 35kazivaca, ostali smo zaprepasteni vlastitimnepoznavanjem tradicijske prehrane ovog dijelaHrvatske, kao i brojnim spoznajama dijelanematerijalne kulturne bastine, koje su nas uistrazivackom smislu odusevile i nagnale nadaljnji rad.

Za razliku od izlozbe Muzeji u loncu, kojafotogra�ijama jela i kratkim informativnimlegendama pokusava upozoriti na veci dioobicajno-povijesnog konteksta u kojemu su seona pripremala, blog , virtualniMuzej u loncumuzej ovog malog, ali vaznog dijela nematerijalnekulturne bastine, nastoji posjetitelje upoznati skazivacima kao zivucim prenositeljima iskustavapripreme, te s muzealcima, mahom vrijednimetnologinjama s kojima smo zajedno radili napredlaganju, odabiru jela, kao i organizacijiterenskog prikupljanja podataka, te snimanjaprocesa pripreme 38 razlicitih vrsta jela.

JESTE LI ZNALI...

… da se u istočnoj Slavoniji za ručak u vrijeme(užinu)svinjokolje priprema čuveni svinjokoljski paprikaškoji je toliko gust da se jede vilicom?

… da su u nekim selima, posebno u istočnoj Slavoniji uljetnom gozbenom nizu, umjesto pripremalisarmepunjenu, papriku?�ilovanu

4/5

JESTE LI ZNALI...

… da je tjedni događaj u kući bio pečenje kruha ukrušnoj peći, prije svega radi velike koja selepinjeprva gurala u peć kako bi se ustanovila najboljatemperatura za pečenje kruha i koja se onako vrućaprelivena rastopljenom mašću jela kao najvećispecijalitet?

Ni vreća neće stajati ako je prazna

www.muzejuloncu.com

Iako smo skloni Slavoniju, Baranju i Srijemdozivjeti iskljucivo kao ruralnu sredinu, prica otradicijskoj prehrani istocne Hrvatske, poputzakona spojenih posuda neraskidivo je vezanakako za seoski, tako i za građanski (obrtnicki icinovnicki), te veleposjednicki (aristokratski,plemicki), odnosno crkveni sloj.

Naravno da cemo neminovno najviseprostora posvetiti seoskoj kuhinji, ne samo zatosto je vezana za najmnogoljudniju populaciju,obrađena u najvise pisanih izvora, nego su se jelaseoskih sredina zahvaljujuci velikim otporimanajsporije mijenjala, pruzajuci nam takonajcjelovitiji i najistinitiji pogled u proslost.

Tesko nam je generalizirati pricu o tradi-cijskoj hrani, jer su se prehrambene navike baskao i jela razlikovala u svakom dijelu istocneHrvatske, svakom selu, svakoj kuci, svakojobitelji, dokazujuci kako se radi o zivom orga-nizmu, koji je bez prestanka sklon promjenama,nastajanju i nestajanju. No, upravo su te razlikelakmus papir kojima otkrivamo povijesne iobicajne nijanse bitne za razu- mijevanje vlasti-tog identiteta.

U najstarija vremena, tijekom svih povi-jesnih razdoblja, seljakov je doslovni opstanakovisio o naslijeđenom iskustvu uzgoja namirnicaza svakodnevna jela, vlastitom trudu, ali i visimsilama. Unatoc negodovanjima zupnika, jos se doizmeđu dva svjetska rata zadrzao niz obredno-obicajnih, apotropejskih radnji (s prenesenimmagijskim znacenjem), naslijeđenih iz pret-

JESTE LI ZNALI...

… da se zapadni Srijem, baš poput Baranje, po mnogočemu razlikuje od Slavonije? Samo ovdje ćete pronaćivinogradarski pravljen u kotliću, odćevap sladilomošta poput dalmatinskog varenika, ili recimobermet, napitak od svježeg grožđa, suhog voća,pelina i starog slatkog crnog vina?

6/7

krscanskih vremena, ali i jela, prakticiranihobicno u vrijeme najvecih krscanskih blagdana,Bozica i Uskrsa (Gavazzi,1991:36-38,155-163).Nekima od tih radnji i jela, seljak je nastojaoosigurati obilan urod, poput iznenadnog zali-jevanja vodom djece za vrijeme obrednog pijenjagrušave, mlijeka od krave koja se otelila (Lukic,1924:51), a nekima je osiguravao vlastito zdra-vlje, poput obicaja pijenja vina iz izdubljenogsuhog sira za Bozic kako bi se sprijecila grlobolja(Lukic, 1924:65).

U velikim kucnim druzinama u svrhustrogog kontroliranja trosenja namirnica, kljucspremista za hranu i vino cuvao je gazda. Ukuhinji, centralnom dijelu tradicijske arhitektureS�okadije u mnogim selima jos u prvoj polovici 20.stoljeca hranu su na otvorenom ognjistu, uzpomoc gazdarice, odnosno neke starije zene,pripremale , odnosno snahe, koje su seredušeizmjenjivale prema strogoj organizaciji zadruge.One su bile zaduzene za svakodnevne zajednickeobroke koji su se blagovali u velikoj sobi, ili napolju u vrijeme poljskih radova. Zajednicki objedza stolom ( )sinijom, senijom, trpezom, astalomodrazavao je osnovne drustvene odnose, potvr-đivao drustvenu, generacijsku i spolnu hije-rarhiju, ali i obiteljsko jedinstvo pred ocima ljudi iBoga radi zajednicke molitve i blagoslova hrane(Sarti, 2006:178). U brojnim zadrugama, obicnoje za stolom s tanjurima na celu uz domacinasjedio gost, okolo radno sposobni muskarci, doksu zene najcesce ili stajale iza svojih muzevajeduci iz zdjele (Franic, 1936:108), (Lukic,1924:256), ili sjedile na tronoscima s djecom zamalim stolom ( ). Premasinijicom, trpezičicom

JESTE LI ZNALI...

… da mnogi gradovi istočne Hrvatske, poput Iloka,imaju svoja obredna jela koja i danas pripravljaju?Badnjačka (napapula na pogači, pečeni šaran na rižigrančicama vinove loze), (ovčjiberbanski kupuspaprikaš sa svježim kupusom, koji se za vrijemeberbe pravio u vinogradu), gusta kokošja svatovskajuha (sa zaprškom i rižom, uz dodatak žumanjaka,kajmaka i limuna), samo su neka od njih.

JESTE LI ZNALI...

… da su nekada majke da ih umire, djeci dale da sišuprožvakani kruh, orahe i šećer umotane u krpu?

… da se dragocjena guščja mast čuvala za liječenjebronhitisa?

… da su za vrijeme pečenja rakije od susjeda ili odsuseljana krali kokoš koju su pekli u žegi ispod kotla?Ovaj se običaj krađe hrane bez kazne znaoprakticirati i u mnogim drugim običajima, poputbdijenja kraj zvonika u Požeštini uoči Dušnog dana.

www.muzejuloncu.com

rijecima nasih kazivaca pazilo se kojim redom ikoliko tko hrane moze grabiti iz zajednicke zdjele.Najbolji komadi bili su za gazdu, najvise sudobivali radno sposobni muskarci, pa onda zenekoje su svoju porciju mesa, cetvrtkom ili nedje-ljom dijelile s djecom. Djeca su pak, kao inajstariji, dobivali najmanje hrane, tj. ono sto imje preostalo.

Za sezonskih poslova izvan kuce, radiustede na vremenu, ili neka od mlađihredušadjevojaka nosila je u podne hranu u velikojrabotikosari na glavi. Tamo na polju svi su okupljeni jeliu hladovini na zemlji pokrivenoj stolnjakom.Najcesce je to bila suha hrana poput sira,kajmaka, luka, slanine ili mesa iz masti, terezanaca na suvo. Za vecih poslova, poputkosevine i zetve, obroci su bili obilniji i hranjiviji,odnosno nije se stedjelo na kuhanoj ili pecenojhrani, najcesce mesu.

Objedovalo se tri puta u danu, iako namizvori potvrđuju da se za posebno teskih poslova,posebice u proslosti, jelo cak pet puta (IvicOriovcanin, 1846:172). Nazivi za osnovna tri jelau cijeloj Slavoniji su jednaki, ,ručak, užina i večeradok je naziv za poslijepodnevni međuobrokvarirao podlozno utjecajima: lovra, paužina,kindija. Kada vec govorimo o utjecajima, najboljecemo ih ilustrirati primjerom iz sela u okoliciSlavonskog Broda, dakle, nekadasnje VojneKrajine, gdje se prvi obrok u danu preko tjednazvao , a samo nedjeljom . Nakonručak froštuknekog vremena naziv jefroštuk (frištik, fruštuk)prihvacen i u svakodnevlju (Lukic, 1924:256).

JESTE LI ZNALI...

… da se reduša uvijek prije stavljanja jela u pećnicu ilikrušnu peć prekrižila uz riječi: „Bože pomozi, smilujnam se!“.

… da u Baranji svako jušno jelo, pa čak i kokošja juhamora biti crvena od obaveznog dodavanja mljevenecrvene paprike?

8/9

Za razliku od gradskog bidermajerskogdorucka (Peic,1996:8), na selu su prvi jutarnjiobrok nazivali i on je, obzirom da je bioručakpriprema za naporan cjelodnevni posao, bionajobilniji i najkaloricniji. C�itav niz, prije svegagustih na zaprzenom brasnu uz dodatakčorbipričina (razmucenog i ukuhanog brasna),ukuhanog tijesta, poput ili (trganaca tarane trne,omača, trenaca), te udrobljenog kruha, uzdovoljno masti, bile su zalog sitosti do ,užinedrugog, podnevnog obroka u danu.

Preko tjedna, je ovisila svakako oužinagodisnjem dobu i resursima namirnica u vrto-vima ( ), ali i nabašćama, vrtalima, bostanimatavanima. Preko ljeta, prehranu su tijekom tjednanosila variva od svjezeg povrca (cušpajzi,čušpajzi) ili jela od tijesta, dok se zimi uglavnomjeo grah i kupus. Uz kupus koji je uz luk bioomiljena, gotovo svakodnevna seoska hrana, uproslosti se obilato koristila svjeza, susena iliukiseljena bundeva (Piller, Mitterpacher, 1995:145). Za vrijeme dugih postova na selu, zbog svojeizdasnosti, kao zamjena za mast, na cijeni je bilobundevino ulje ( ), ili kaošpičja mast, zejtin, olajzamjena za meso, izgnjeceno bundevino sjeme( ). Jednako tako u posnim ili svako-župa, žufadnevnim jelima bez mesa, posebno kao dodacitijestu koristili su se masni orasi, odnosno mak.

I na selu i u gradu (osim onih bogatijih izredova politickih duznosnika ili aristokracije),sve do druge polovice 20. stoljeca, meso se jelosvega dva puta tjedno, cetvrtkom i nedjeljom.

www.muzejuloncu.com

Svinjetina je bila omiljena radi brzogprirasta, jednostavnosti uzgoja, jer je takoukazivala na razliku od susjednog muslimanskogstanovnistva, ali prije svega kao izvor mesa i takopotrebne hranjive masti. Između Svete Lucije iBozica („ !“), tijekomSveta Luca, krmke tucasvinjokolje klanja, kolinja, krmokolja, karbina( ),posebnog radnog obicaja sa strogo podijeljenimmusko - zenskim poslovima, kodeksom obicaja ijela, prerađivalo se, usoljavalo meso za susenjenajvecih svinja. Kao vrhunac svake vece gozbebile su , bravci do 100pečenice (pečenke)kilograma peceni u tepsijama u krusnoj peci ili naraznju rijetki izricito muski kulinarski posao.,

C�etvrtkom se u varivo dodavalo stogodsuhog mesa, a nedjeljom se najcesce blagovalajuha i pecenka od peradi (kokosi, guske, pure).Slican jelovnik bio je i na gradskom stolu, s tim daje cetvrtkom bila obavezna juha od goveđeg mesa,te sama kuhana govedina uz razne umake( ), a kao trece jelo, neko od tijesta sasosovesirokog repertoara austro-ugarskog jelovnika.Seljaci su volove za vucu na kraju radnog vijekaudebljali i prodavali mesarima, pa je govedina, uzsusenu svinjetinu bila dobrodosao obaveznisvjezi dodatak prehrani građana.

Praktican i dobrodosao novitet u nekimdijelovima ruralne Slavonije, posebno za vrijemepoljskih poslova, bilo je , polu-meso iz mašćesuseno ili sirovo prepeceno i zatopljeno svinjskomeso, cvarci i kobasice, vrlo brzo pripremljenirucak uz dodatak svjezeg povrca ili kuhanihkrumpira, te kuhanog tijesta sa zasecerenimmakom ili orasima.

JESTE LI ZNALI...

… da je prva rakija koja se pekla kako bi imali čimepočastiti za vrijeme žetve bilauzovnike (rabotu)dudovača od duda? Razlog tome je što se rakija odšljive ili repe, popila već do Uskrsa.

10/11

Dok su u gradu vecere bili podgrijani ilireciklirani ostaci od rucka, a kod bogatijihposebno spremani obroci od mesa, na selu su zaobicnih dana, ovisno opet o godisnjem dobu ilidanu u tjednu pripremali jednostavnija jela,poput ili na mlijeku, ,trganaca tarane žganacaćoravog paprikaša čorbei neke jednostavnije ,kuhanih umrvljenih krumpira (temfanih,zgnječkanih, dropitih) ili pecenih u ljusci sprzenom slaninom, omiljenih ilipolica krumpirau mundiri.

Zajednicki kodeks nebacanja i stednjehrane bio je jednak i na selu i u gradu. Ipak, na seluse puno vise vodilo racuna da se od zivotinjanamijenjenih za hranu (svinja i peradi), iskoristisvaki dio, pa i iznutrice, odnosno, unutrasnjiorgani, krv i crijeva. Krvne juhe, tzv. ilicrne čorbekiselice, ali i na luku przena crijeva i zeludac(drobac, drob, dropčac, crivca, škembeće, puroče,kavurma), bili su dobrodosla nadopuna hranibrojnoj druzini, posebice za vrijeme dugotrajnihkolinja, svadbenih svecanosti i godova. Reci-kliranje ostataka razlicito termicki obra-đenogmesa koje se znalo tjedan dana cuvati u bunaru,samljeti i prziti na luku uz mnogo zacina kaopunjenje tijestu, bilo je izvrstan dodatakjednostavnim i omiljenim , kiselimpovalimatekucim jelima na bazi przenog brasna. Jednakotako, kao posebno jelo koristio se i stari kruh. Idok su u gradu od ostataka kruha pripremalisemel knedle prezlei , te od ostataka peciva, uzdodatak pekmeza, kajmaka i secera, jedinstvenudeliciju , na selu su uoci pecenja novogkipfelkochkruha jednom tjedno, od ostataka starog kruha,uz dodatak masti, vode, crvenog ili bijelog luka, tesoli, pripremali omiljenu poparu, (krkljuš, korice,kruh na ciganskoj masti).

JESTE LI ZNALI...

… da su još do Drugog svjetskog rata u Posavljudružine znale biti toliko velike, da su se djevojkeudavale (dok su još sjedile za dječjim„sa senijice“stolom), jer nisu stigle do stola za odrasle?

www.muzejuloncu.com

Za vrijeme ljetnog nedostatka susenesvinjetine, dobrodosao prilog seoskoj siromasnojprehrani bile su ribe i rakovi, kojima su nekadaobilovale slavonske rijeke i potoci. Jele su seobicno pecene na masti, na tavici na stednjaku,pod pekom ili u pecnici, a ulovljene viskove dijelilisu, solili i susili na tavanu. Obzirom na tri velikerijeke Savu, Dravu i Dunav, nije nedostajalo ribe iribljih jela, od onih najjednostavnijih, koja suribari ( pripremali za sebe na otvorenojalasi)vatri, kao sto je , pa sve do onih izmonder štukasusjednih zemalja, u pocetku „gospodskih“, poput�iš paprikaša perkelta od štukei . S�tovise, dravski isavski ribari su redovno opskrbljivali gradove uunutrasnjosti svjezom ribom, vozeci je u seoskimkolima. Ona se najcesce prodavala na trznicamaili kod pojedinih zidovskih trgovaca, cuvanasvjeza u posebnim zatvorenim barkamapotopljena u lokalnim rjecicama. U gradovima jeposebice zimi, specijalitet gradskih jauzna bilausoljena riba iz sjevernih mora (Ciraki, 2004:158,330,495,497).

I dok su se u kuharicama građanki, jospocetkom 19. stoljeca mogle pronaci slasticedostojne velikih srednjoeuropskih centara,ukljucujuci torte, u selo su se uz obredne kolacebez secera s rupom u sredini, relativno vrlo rano,oprezno usuljali i ,paprenjaci medenjaci mako-vnjače orahnjače gužvare, masnice, gibanice,i (

JESTE LI ZNALI...

… da su u gotovo cijeloj Slavoniji za svatove ili kakvedruge svečane prigode za mesnu juhu pripremali uzpomoć vretena i tkalačkog brda posebno ukrašenotijesto zvano na brdo ?rezanci (grkljančići, crivca)

JESTE LI ZNALI...

…da se u Davoru koji je u prošlosti barem četiri putagodišnje trpio od poplava, a time i od nedostatkahrane, razvio jedinstven običaj pod nazivom pečenjekojim se za vrijeme svinjokolje najveći dio svinjesolidarno razdijelio susjedima i rodbini, što jerezultiralo vrlo skromnom svinjokoljskom večerom uobliku ?paprikaša

12/13

germtajgovi, pite u kvas, kermenjaši štrudli), te ilipite uprosto. Tek poslije Prvog svjetskog rata svojput iz grada na selo pronasli su i ostali kolaci,posebice sitni ( ), kolaci odmaca�izlina, poherajaledenog kvasca ( ) i torte.amonjaša, salikadaRazlog tomu je bio prije svega nedostatak secera,koji je za razliku od soli, zacina siromaha,oduvijek bio dostupan uglavnom dobrostojecima(Montenari, 2011:23,24). Zato je posebno mjestoimalo susenje voca, pekmezi od sljiva, kao turšijaod krusaka miholjaca bez secera, te med ilipekmez pravljen od ribane i kuhane repe. Uselima zapadnog dijela Slavonije, gdje se repa nijemogla sijati na veliko, kao i u Baranji, secer sekupovao na cetvrt ili pola , odnosno za 1frtaljakilogram secera bilo je potrebno raditi cijeli dan unadnici (Z�ebcevic Matic, 2012:18). Jednako tako,nedostatak vremena opterecenih drugimredušaposlovima, te relativno kasni ulazak stednjaka iostalih pomagala u seoske kuhinje, otvorenozaziranje od utjecaja doseljenika, kao recimo uBaranji, ucinili su da su u nekim dijelovimaistocne Hrvatske mnogi „�iniji“ kolaci na selo doslitek u drugoj polovici 20. stoljeca.

Seoski kolaci, supite (bazlamače, bildude),pite ukiselo ( ) i uslatko, uprosto (s kvascem bezkvasca , bili su prije), suvare, gitarice s pekmezomsvega prilagođeni namirnicama koje su se naslepri ruci: brasnu, pekmezu, maku, orasima,kajmaku ( ), prirodnim zaslađivacima,škarupupoput bundeve turkinje, secerne repe ili meda odšećerne repe, odnosno nacinu pecenja na otvo-renom ognjistu ili u krusnoj peci. I zato nambeskrajno korisnu informaciju prilagodbe jelapruza iz okolice Valpova koja sestaroverska torta

JESTE LI ZNALI...

… da su u Davoru bake koje nisu išle na polje, samesebi kradom pravile neobično jelo pod nazivom istipciod ukuhanog sakupljenog ?škarupa (kajmaka)

… da su žene nekada imale običaj za večeru pripovratku s polja u prirodnim mrijestilištima poslijepoplava rijeke Save, zagaziti u vodu i rukama hvatatiribe u torbu?

www.muzejuloncu.com

JESTE LI ZNALI...

… da se rajčica nekada po cijeloj istočnoj Hrvatskojnazivala , a krumpir (repa)?jabučica ripa

… da su u svatovima djeca dobivala okrajke kolača?

Kako je nastajala kuhinjaistočne Hrvatske

pekla pod u pepelu ili krusnoj peci, cijihvršnjikomse sest kora od jednostavnog dizanog tijesta sjednim jajetom, nadjeva najrazlicitijim nami-rnicama koje su se cuvale samo za goste, od sira,maka, oraha, cimeta, grozđica, suhih sljiva,rogaca, pekmeza, pa sve do, ako treba, mrvicastarog kruha, uz obilje secera.

Kada smo ukratko preletjeli kroz osnoveprehrambenih navika sela i gada, pokusajmodeterminirati kako su putovali prehrambeniutjecaji kroz istocnu Hrvatsku, na koji su se nacinimplementirali, formirajuci ovdasnje prehra-mbene navike.

Osnovna prehrana seljaka, slazu se puto-pisci postturske Slavonije (Taube, 1998: 42,58),(Piller, Mitterpacher, 1995:145) bila su jedno-stavna jela od brasna, povrca, posebno bundeve,kupusa i luka, te susena svinjetina. C�ak ni svepromjene koje su donosili doseljenici Nijemci iC�esi jos od pocetka 18., pa sve do kraja 19.stoljeca, nisu izgurali kruh, proju, grah, krumpir,kupus, slaninu i svinjsko meso (Agjic, 1863:93).S�tovise, neka su najstarija jela prezi-vjela dodanas, manje u svakodnevici, vise u sjecanju nasihkazivaca, upravo zahvaljujuci upornom cuvanjuidentiteta od stranih utjecaja uz pomoc obicaja.

Uz kruh, od tih osnovnih jela s malo brasna ivode, prezivjela je lomljena ipogača uprostoukvas, sama ili nakicena kulenom i kobasicom. Idanas je u vecem dijelu Slavonije neizostavanpratitelj svih zivotnih, godisnjih i radnih obicaja,postova i gozbi. Prezivjela je i , obrednolokšabadnjacko jelo uz dodatak meda i oraha, itrganci

14/15

utrta tarana bez jaja, pripravljani u svimvarijantama, guste od brasna, obredničorbesvecani suhi kolaci bez secera s puno jaja i srupom u sredini, poput ili , cijeliperetaka varenikaniz varijanti ili i, naravnosupita bazlamačažganci.

Kada se i kako poceo mijenjati i obogacivatiovaj osnovni jelovnik?

Aristokratski sloj je razlicitim politickim,vojnim i obiteljskim vezama međusobnokomunicirao razmjenjujuci i raznoseci tako inovitete visoke kuhinje carskih i kraljevskihdvorova po cijeloj Europi (Rittig – Beljak,2002:11). Slavonski plemici, najcesce stranci, kojisu pocetkom 18. stoljeca dobivali velike posjede uistocnoj Hrvatskoj od carice Marije Terezije zasvoj doprinos pri istjerivanju Turaka iz Slavonije,u svojim su kurijama, vlastelinstvima i dvorcima,razmjenjujuci drustvene sezonske posjete odlova do balova, razmjenjivali i europsku kulturustola, otvarajuci tako put jelima, najcesceslasticama poput paprenjaka, štruca, štrudla,buhtli pavlinskih kriški, uršulinskih pereca,,redovničkog biskupskog kruha, samostanskihiploški, francuskih piškota, štajerskih rezanaca,ali ivirnbernških poljubaca, ruske pite, lincer torte,prezburger ki�li, da o delikatesama od divljaci i negovorimo. Naravno da su se na taj nacin vec odranog srednjeg vijeka prenosile i vjestine pona-sanja za stolom, pripremanja jela, jednako takootkricima novih svjetova sirile su se i novenamirnice, od krumpira, rajcice, kukuruza,secera, pa sve do zacina i kave (Montenari,2012:128–131). Ali u kuhinjama nasih velikasa,barem u onoj nasickih grofova i hrvatskih banovaPejacevica (u cijoj smo rukopisnoj kuharici uociligornja jela), pronasla su svoje mjesto i jela poput

JESTE LI ZNALI...

… da se u sjeverozapadnoj Slavoniji priprema čurkačorba na tragu običaja štedljivih doseljenika koji sukoristili za jelo vodu iz kotla u kojoj se kuhalo meso iheljdina kaša u vreći za (krvavice), pa onda ičurkesame ?čurke

www.muzejuloncu.com

JESTE LI ZNALI...

… da (od njem. Tasche –tačke, taške, tačkrčle, taškrletorba), omiljeno austro-ugarsko jelo od tijesta,punjeno pekmezom i začinjeno slatkim mrvicamakruha prženima na masnoći, makom ili orasima uBaranji nosi naziv , od mađarskog baratfuleborat�ileili fratarove uši?

prove od kukuruznog brašna, fanjki, bazlamače,medenjaka, paprenjaka, salenjaka, supite od griza,pekmezaka, pa je za zakljuciti da u intimiobiteljskih objeda, plemenitasi nisu zazirali ni odobicnih seoskih jela.

Neka jela, poput , i danas omiljenogbošporasiromaskog i tezackog jela sjeverozapadne,podravske Slavonije, te (malo istocnije) upovalaokolici Valpova i Đakova, kao novitet postepenosu usla zahvaljujuci aristokraciji i kleru na malavrata, cini se cak i prije osmanlijske okupacije, u16. stoljecu. Kao osvjezavajuce kiselo - ljuto jeloprenijeli su ga iz Mađarske plemici, a od njihpokupili građani kao omiljeni zajutrak i lijekposlije pintaskih i purgerskih obrednih napijanja(Korajac, 1964:66), (Tomic, 1966:141,142).Mađarima imamo zahvaliti i jela sa zlicom,tijekom 19. stoljeca sve prihvacenija i u Slavoniji,poput i , ali iznad svegasekelji gulaša satarašapaprikaša prženjai , mesa pirjanog na luku uzdodatak zacina, osobito crvene ljute i slatkemljevene paprike i vode. Jusna jela obiljezila su�ilozo�iju prehrane u svakodnevnom zivotu, ali i unajsvecanijim prilikama Baranje, promovirajucipuno racionalniju i izdasniju termicku obradumesa od one pecenjem, omiljene u ostatkuSlavonije. U Slavoniji su pak paprikasi prihvacenisamo kao svecana jela za vrijeme radova poputvrsidbe ili berbe grozđa, dok su pecenke bile iostale vrhunac najsvecanijeg gozbenog stola.

Osmanlije su pak, u istocnoj Hrvatskoj,osim brojnih turcizama u jelu (čorba, zaira,bazlamača, sarma, džigerica, ćevap, kašika,tepsija), posebice oko Pozege koja je u 16. i 17.stoljecu bila centar sandzakata, te u Posavini kojaje granicila s Osmanlijskim carstvom, posredno

18/19

ostavili trag u orijentalnim jelima. Neka su od njihzacuđujuce prezivjela izolirana na malompodrucju, poput recimo prekopakracke saganlijeili cernickih Za razliku od ili ,ćupteta. sarme salmekoja je na podrucju cijele Slavonije (ali ne iBaranje!) izgurala omiljeni przeni kiseli kupus,rijec je o jelima koja su prezivjela, jer su seobicajno prilagodila onima koji su ih pripremali.Saganlija se zadrzala kod starosjedilackogstanovnistva okolice Pakraca kao jelo velikihpostova poput C�iste srijede, a u Cernikućuptetikao pravljen od kuglica smjese za kobasice„kolač“umotanih u masno tijesto, posluzen poslije obilnekrmokoljske vecere kao dobra podloga vinu.Nekim sasvim drugim, puno sirim kulturoloskimputevima, imamo zahvaliti prisutnost orije-ntalnih kolaca poput baklave, alve, gurabija,urmašica, neizostavnih u rukopisnim građanskimkuharicama 19. stoljeca.

Bliskim poslovnim i politickim doticajimagrađana s lokalnim veleposjednicima i crkvom,nove spoznaje o hrani polako su se slijevaleprema gradskoj sredini koja ih je pomodno i uznak prestiza, zedno upijala (Ciraki, 2004:51,90,158,213), (Vidmar, 1999:39). S�tovise,zahvaljujuci pismenoscu građana, mnogobrojnimcinovnicima podloznim cestim promjenamaradnih mjesta visenacionalne Habsburske, aposlije i Austro-Ugarske Monarhije, dugomsluzenju vojnog roka, trgovcima, ali i obrtnickimkalfama koji su za vrijeme ilifrentovanjaprakticnog nauka za majstora i po nekolikogodina putovali po raznim gradovima srednjeEurope, u gradovima i trgovistima istocneHrvatske otvorili su se putevi strujanju mnogihnoviteta u nacinu pripremanja jela, ali i u samim

JESTE LI ZNALI...

… da je u istočnoj Slavoniji badnjački običaj da se nastolu mora naći čak devet jela?

… da su u brodskoj Posavini za doručak narabotuvršidbi častili i ,kuhanom šunkom kulenom (kulinom)te ?prženim slatkim kupusom na kiselo

… da u Velikoj Kopanici nazivaju �il zacicvaromkolače kuhan na pari od brašna i mlijeka?

www.muzejuloncu.com

JESTE LI ZNALI...

… da su majke djeci često znale davati čaj od kučenja(baturica od kukuruza) ili maka kako bi bolje i dužespavala, a one stigle obaviti sav posao na polju i ukući?

… da su valjčiće od krumpirovog tijesta šufnudle(šiškrle, čikove), žene znale praviti valjajući ih rukomna butini?

jelima. Standard pripreme jela uslijed tehno-loskog napretka, poput mlina za prociscavanjemeljave i dobivanja naj�inijeg brasna, industrijskeproizvodnje kvasca, dostupnosti zacina, aposebice secera, te stednjaka, koji je uz kuhanjeomogucio paralelno i pecenje (Rittig-Beljak,2002:13), u 19. stoljecu dozvoljavaju slavonskimgrađankama prihvacanje bas svih europskihpoznatih jela, narocito slastica. O trenduodusevljavanja novim kolacima i nacinimaspremanja zimnice, govore nam rukom pisanekuharice domacica koje su dragocjeni dokumentproucavanja sirenja jela prenosenih usmenompredajom. Za razliku od kolaca koje danasdozivljavamo kao domace, poput gužvare, praca,išlera, buhtla, damen kaprica, mnoge se slastice,koje su do Drugog svjetskog rata bile dio samogradske prehrambene kulture, poput majskogvina, muškacona, klecenbrota, pester šnita ilirecimo , nepovratno gube, cemu Muzej ukitnkezaloncu svakako nastoji stati na kraj.

Konacno, o njihovoj genezi svjedoce i brojnigermanizmi koji su danas, uz turcizme i mađa-rizme, temelj kolokvijalnog govora ovog krajaHrvatske i to u nazivima jela (ajernokle, ajeršpajz,cušpajz, falš supa, šnicl, štrudla), pomagalima zapripremu jela ( ) i serviranješparet, rerna, šircl( ), te nacinima njihovih pripremaausac, beštek( ). Organiziranofaširanje, restanje, dinstanjepodizanje kvalitete pripremanja jela i to naslije-đene srednjoeuropske prove-nijencije, da nekazemo austrijsko–becke kuhinje, svakako suDomacinske skole i tecajevi pocetkom 20. stoljecau organizaciji C�asnih sestara Milosrdnica, ali idjevojackih građanskih skola.

20/21

JESTE LI ZNALI...

… da se u zapadnom Srijemu svinjokolja nazivakavurma karmine, a u Baranji ?

… da za vrijeme svinjokolje pod izlikom da ne budućulava (tulava), djeci nisu davali mozak i bubrege,koji su kao specijalitet čuvali za mesare?

Koliko god su slavonski gradovi koketirali uprihvacanju suvremene europske kuhinje,jednako su tako ljubomorno, bas poput nasihplemenitih Pejacevica u Nasicama ili Kraljevica iCirakija u Pozegi, cuvali jela od brasna, omiljena ina selu. iliBazlamača, maglice listarići, poderanegaće, masnice, pogačice s čvarcima tako su postalislatki dodaci objedima ili cak zasebno trece jelo uslijedu rucka.

Imamo i cvrste gastronomske dokaze da sugrađani, posebice oni koji su imali svojevinograde, a takvih je u vecini slavonskih gradovabilo puno, bili također neumoljivi cuvari tradicije.Naime, davni pratitelj svih postturskihćevapsajmova i prostenja sacuvan je u originalnomobliku zahvaljujuci slavonskim purgerimavinogradarima, ovoj povlastenoj uskoj grupi ljudikoja ga je pripremala na strogo određeni nacin naotvorenoj vatri u vinogradima (Ilic Oriovcanin,1846:78). U Pakracu, Cerniku i Slatini pripremalisu ga cijelu vinogradarsku godinu, od SvetogVinka do Martinja, u Pozegi jos i danas vezano zaautohtoni obicaj Grgureva, od najbiranijihkomada marinirane svinjetine i junetine, uzdodatak luka i slanine nabijenih na razanj izamotanih u svinjsku maramicu. U Iloku sepriprema suvrstica od ispecenih svinjskihodrezaka na rostilju, pa pirjanih u kotlicu, uzdodatak sezonskog povrca.

Kvaliteti gradske prehrane, svakako sudoprinijeli bugarski emigranti koji su od polovice19. stoljeca naseljavajuci se uza sve vece gradoveistocne Hrvatske i osnivajuci takozvane bugarskebašće, sa sobom donijeli i kulturu uzgojakvalitetnog povrca, ali i niz novih povrtnica poputpaprike i patlidzana.

Ipak, koliko god su prehrambeni utjecajitijekom proslih stoljeca, cini nam se, lako i bezzapreka, rekli bismo s odusevljenjem dolazili ugrad, jednako se tako selo svim sredstvimauglavnom uspjesno opiralo prehrambenimnovinama. Tek kada su seljanke za vrijeme Prvogsvjetskog rata na sluzbi u gradu, kod lokalnogzupnika ili vlastelina naucile kuhati, svoje sunovonaucene vjestine i znanja u pripremi jelaprenosile i na selo.

Razlog tog svjesnog otpora novim prehra-mbenim utjecajima, rezultat je prije svega snaznekulturoloske izolacije seljaka koji su zivjeli uvelikim zatvorenim cjelinama, obiteljskimzadrugama. I do cetrdesetak dusa, svoj suopstanak i prezivljavanje u teskim vremenimaratova i nestabilne ekonomske situacije tijekomstoljeca, mogli zahvaliti upravo kodeksu obicaja,kao i podjeli poslova. Hijerarhijski uvjetovannacin zivot nije trpio promjene. S�tovise, kada supromjene pocele ulaziti u obitelj, recimodolaskom nove snahe C�ehinje ili Švabice,zadruzna konstrukcija obitelji bi se vrlo brzourusila, odnosno zadruga se ubrzo razdijelila(Z�ebcevic Matic, 2008:10). Kako su onda uopcedo danas prezivjela neka jela? Jedan od razlogaopstanka mnogih endemicnih jela lezi u cinjenicida su seljaci sve, ali bas sve namirnice od kojih supripremali hranu, proizvodili sami vrlo dugoekstenzivnim nacinom proizvodnje i uzgoja.

www.muzejuloncu.com

JESTE LI ZNALI...

… da je staro jelo dunavskih (ribara) pečeno naalasaotvorenoj vatri ili ?štuka u monderi monder štuka

… da su u građanskim kućama uskršnju šunku znalikuhati u metalnim kutijama – ?šunkoferima

… da su reduše u korpi s hranom koju su na glavinosile u polje, stavile i žlicu meda u lončiću, koji jeprivlačio ose, a odbijao muhe?

… da su djeci omiljeni specijalitet svinjokolje, uvrijeme dok se dlaka skidala paljenjem, bile uši i rep?

22/23

Posebno jak pritisak na okostalu, tradicio-nalnu i vrlo skromnu domacu kuhinju staro-sjedilaca seljaka imali su doseljenici, posebiceNijemci i C�esi, koji su u valovima iz podrucja cijeleAustro-Ugarske Monarhije odmah poslije oslo-bođenja od Turaka, od pocetka 18. stoljeca,naseljavali istocnu Hrvatsku u potrazi zaplodnom zemljom (Rittig-Beljak, 2001:88). Onisu donijeli niz novih jela od brasna i krumpira,pripremanih na so�isticiraniji nacin, poputgranadirmarša, knedli gumboca, šufnudliili ilišiškrla, tački taškrla, šterca.ili Krumpir je uSlavoniji cini se, jedva uspio izgurati repu, stopotvrđuje cinjenica da su ga u okolici Vinkovacajos pocetkom 20. stoljeca nazivali (Lovretic,ripa1990:52). Doseljenici su posebno utjecali nausavrsavanje prerade svinjetine kao najvaznijemesne namirnice, od skidanja dlake vrucomvodom umjesto paljenja slamom, nacinanadijevanja kobasica koji je izbaciotopomdotadasnju tikvu (bundevu) ili razbijenu bocu, pasve do novih suhomesnatih proizvoda poputšvargla, ali i potpuno novog, prakticnog nacinacuvanja mesa u masti.zatapanjem

Kao i kod orijentalnih jela ićupteta saga-nlije, nakon dugog vremenskog razdoblja, neka suse jela Nijemaca i C�eha ipak udomacila izahvaljujuci procesu „zamjene“ izgurala starajela. Primjer toga je austro-ugarski okruglikuglof,kolac s rupom pravljen u posebnom kalupu, kojise vremenom uspjesno uvukao u svatovske,bozicne obicaje, te obicaje babinja, zamjenjujuciniz vrlo slicnih suhih obrednih kolaca bez secera srupom u sredini, poput divojačkog kolača, suhegrane kruha litnjakaili (Vidmar, 1969:135).Zanimljivi su i pokladni sjeverozapadnekovrtanjiSlavonije, oblikom i namjenom prezitak naj-starijih spomenutih kolaca, a nacinom pripreme

JESTE LI ZNALI...

… da se s gusaka perje skidalo uz pomoć mokre krpe ipegle?

… da se nekada (od kavovine i cikorije),bijela kavaobavezno jelo prvih jutarnjih jakih obroka nije pilanego jela iz tanjura s udrobljenim kruhom?

JESTE LI ZNALI...

… da je zaboravljeni šokački specijalitet, ovčetinapirjana s bijelim lukom pod poklopcem?

… da su u istočnoj Slavoniji, ne bacajući ništa kodsvinjokolje, pripremali speci�ično jelo od masnihgužnjaka pirjanih na luku, pod nazivom šupakanakiselo?

www.muzejuloncu.com

(przenjem u dubokoj masti) gotovo identicniomiljenim slavonskim krafnama, opcekulturnoms re d n j o e u ro p s ko m d o b r u ( A r n s p e rg e r,2009:328).

Dokaz da hrana bira najcudnije puteve svogopstanka, svakako su i ili u originalugojtanistrauben, slastica njemackih casnika iz dobaVojne krajine. neobicnog spiralnog oblikaGojtani,slicnog aplikaciji od na muskoj narodnojgajtananosnji po kojoj su i dobili ime, przeni u dubokojmasti, u vrijeme poklada u selu Gunji, za razlikuod cijele Slavonije, bas kao i , nisu dali nikovrtanjiblizu . U ovom kontekstu „zamjene“,krafnamamoramo spomenuti u istocnoj Slavoniji i Srijemu isuhe pekarske (kuhane, pa pecene,perecepremazane solju i vodom) cija je namjena spojilaobredno jelo velikih postova, ali i ulogu varenika,svecanog okruglog kolaca bez secera koji je ubrodskom Posavlju, posvecen u crkvi na svetogBlaza, prenosio na ukucane moc ozdravljenja.

Konacno, prilog tvrdnji da je hrana ziviproces koji se seli, mijenja, pa cak i nastajepotaknut promjenama nacina zivota, svakako su isvinjokoljske peke, karmenadli przeni na masti spotparenim crvenim lukom, jelo koje je uzupanjskoj Posavini posljednjih 15-tak godinauspjesno zamijenilo tradicionalni svinjokoljskirucak, przene na bijelom luku.crne džigerice

Doseljenici su donijeli i potpuno novu�ilozo�iju stedljive prehrane, koja je podra-zumijevala mnogo krumpira u zimskomrazdoblju mirovanja, u cilju cuvanja susenesvinjetine za teske ljetne poslove. Ova racionalnanovost na granici sa skrtosti, bila je posve u oprecis vjekovnim navikama domaceg stanovnistva,

24/25

JESTE LI ZNALI...

… da se meso od kvarenja nekada na selu preko ljetačuvalo u bunaru, a u gradu u podrumu, umotano ukrpu natopljenu octom i pokrivenu koprivama?

… da su djeca dok su čuvala stoku i svinje rado jelaprijesne , od koje su odrasli u nedostatku šljiva,čičokerepe, kukuruza i duda znali praviti rakiju – ?čičokaru

JESTE LI ZNALI...

… da su se kuharice (kuvačice, drdanke, anđebule,reduše, sokačice) koje su pripremale jelo u svatovima,vremenom specijalizirale za izradu svatovskihkolača, te da su kao takve uživale poseban status iugled u selu?

koje je meso trosilo za ucestalih zimskih gozbi,dok su ljetne poslove, u nedostatku mesa,prezivljavali s mascu i slaninom. Kako se mesojelo svega dva puta tjedno, zeljni svega, posebicemesa, seljaci su ga se nastojali izdovoljiti ugozbama koje su u trajanju od barem tri dana,pratile sve zivotne ( ) isvadbe, babinje, karminegodisnje obicaje (seoski godovi, poklade, Uskrs,Bozic).

Prilika za pojacanu prehranu bili su i sviveliki, uz svinjokolju i berbu vinograda, uglavnompoljoprivredni poslovi, organizirani u ,mobamauzajamnim solidarnim pomaganjem svih suse-ljana, koje je trebalo barem dobrano pocastiti.

„O blaga umjerenosti! Nije tvoja domovinaSlavonija!“ (Ilic Oriovcanin, 1846:87), zajednickije nazivnik svim ovim gozbama koji je zrcalioprije svega dubokim postovanjem prema gostu zakojega nista od hrane nije smjelo nedostajati (IlicOriovcanin, 1846:90), (Piller, Mitterpacher, 1995:91), (Vudy, 1892:1). Uzrokom teske ekonomske isocijalne situacije na selu, domaci su prosvj-etitelji, zupnici i ucitelji, krivili upravo staro-sjedioce radi cestih i neobuzdanih gozbi s mnogogostiju, kao i krutu podloznost obicajima inavadama, bezuspjesno vukuci paralele sdjelotvornom i naprednom razumnoscu dose-

JESTE LI ZNALI...

… da su u seoskim domaćinstvima pod strehomštaglja često znali uzgajati divlje golubove, kaodobrodošlu nadopunu nedjeljnom jelovniku,pogotovo kada nije bilo druge peradi?

… da se u Prekopakri , obredni kruh pečen nakićenacBadnjak, jeo tek na Sveta Tri Kralja i to razmrvljen,pofuren u vodi i pečen na – masti odkapljevinipečenke?

www.muzejuloncu.com

ljenika (Ilic Oriovcanin, 1846:119,172,177),(Agjic, 1863:93), (Vudy,1892:1). Konacno,zupanijske su vlasti u drugoj polovici 19. stoljecacak i zabranjivale odrzavanje gozbi uz prijetnjukazni, ali tu naviku, odnosno mentalitet nese-bicnog ugoscavanja koje granici s rasipnoscu,unatoc brojnim pokusajima niti jedna vlast dodanasnjih dana nije iskorijenila.

Da li je Slavonija zato dobila epitet rasi-pnosti i obijesti u jelu, koja ju stigmatizira i danas,ili su taj „los glas“ dobronamjerno po svijeturaznijeli siti gosti, ne znamo. No, u jedno smosigurni. Uz vrlo tezak svakodnevni, cjelogodisnjiposao koji je, obzirom da se sve radilo rucno,granicio s �izicki zahtjevnim naporima, svako-dnevnu mrsavu i prilicno jednolicnu prehranubaziranu na jednostavnim i malobrojnim nami-rnicama, te duga razdoblja posta, ono trenutnoobilje mesa koje si je seljak priustio u ime obicajanekoliko puta godisnje, pripre-majuci ga prijesvega za goste, doista se ne moze generalizirati uopcu negativnu sliku prejedanja ovog dijelaHrvatske. Konacno, narodne nosnje koje secuvaju u muzejima, bez obzira na siroki panonskikroj, dokazuju izuzetno sitnu građu i mrsavostnekadasnjih seljaka.

JESTE LI ZNALI...

… da se u Baranji jaja peku u ljusci u pećnici s malovode na dnu posude, a da se jaja pripremana u tavicina masti nazivaju - ?pražena

26/27

Zaključak ili mjesto zahvale

Ovom izlozbom, muzeji kao ustanove kojeistrazuju, cuvaju i prezentiraju materijalnu inematerijalnu kulturnu bastinu, ujedinili susnage da povjerenjem koje uzivaju u zajednicipomognu u senzibiliziranju javnosti za smislenoiskoristavanje ovog dijela bastinske vrijednostiistocne Hrvatske, u zelji stvaranja odrzivogdrustva na najrazlicitije nacine, od turizma iugostiteljstva, pa sve do gospodarstva.

Konacno, trebamo se prestati stidjetisiromaskih jela na kojima su mnoge nacijezahvaljujuci pizzama, tortiljama, masnim lepi-njama, pohanom kruhu, izgradile globalni gastroimperij. Ako zelimo od istocne Hrvatske, dakle,predivne nam Slavonije, Baranje i Srijema, natemelju zadivljujucih saznanja o tradicijskojprehrani o kojoj govori ova izlozba, napravitigastro meku i postati jedinstveni i prepoznatljivi,moramo biti svjesni da je pred nama velik inaporan, ali dugorocno isplativ posao na osnovukojega ce mnogi turisticki djelatnici, ugostitelji,proizvođaci ekoloski proizvedenih tradicijskihnamirnica i gastro suvenira, vjerujemo, osiguratisvoju egzistenciju.

I zato, hvala svim ravnateljima muzeja idakako muzealcima, strukovnim skolama iprijateljima Muzeja u loncu na terenu, koji nisu

JESTE LI ZNALI...

… da su u Baranji, poznatoj po raznolikoj tjestenini upaprikašima, bake djeci pripremale posebnooblikovana tijesta, poput , koji izgledomčikmakaasociraju na , ribe koje se glasaju i žive u muljučikovedunavskih rukavaca?

… da Baranjci do druge polovice 20. stoljeća nisupripremali sarmu?

… da su torte i to ukrašene ljubavnim razglednicama,u baranjske svadbe ušle tek 70- tih godina prošlogstoljeća?

… da se u Baranji stolica kaže stol, a stol – stolica?

JESTE LI ZNALI...

… jeste li čuli za baranjsko zasitno i vrlo cijenjeno jelomazgale s krumpirima i valjušcima, pripremano načak dvije zaprške?

… da se za kuhanje graha u selima uz Savu (Davor),voda do 60-tih godina 20. stoljeća grabila iz rijeke?

… da je u Davoru u okviru Božićnih običaja, bio poznatkoncopret, ophod momaka koji su cijele noći, od kućedo kuće na sakupili i do 40 kilogramapreslicukobasica, kojima bi se cijeli siječanj zajednički častili?

stedjeli dobre volje da uza sav svoj posao odvojevremena za sudjelovanje u ovom projektu, kao iUdruzi turistickih vodica Slavonije, Baranje iSrijema, Marijani Pranjic i restoranima HotelaGrgin dol u Pozegi, Lamut u Vinkovcima, Pustarau Visnjici, Sokak u Đakovu, Vinariji Josic uZmajevcu, Hotelu Waldinger u Osijeku i HoteluDunav u Iloku, zahvaljujuci kojima smo izlozbom„Bas se nekad dobro jelo“, predavanjem idegustacijom 15-tak jela s podrucja Pozestine,vec tijekom 2012. i 2013. godine potaknulijavnost na razmisljanje o vrijednostima ituristickim potencijalima tradicijske prehraneistocne Hrvatske, te tako otvorili put i ovoj izlozbi.

Hvala svim građanima koji su tijekompriprema za izlozbu, u kolovozu i rujnu 2014.godine, sudjelovali u humanitarnoj akciji Muzeji uloncu, pomogavsi nam u sakupljanju rabljenih inovih kuhinjskih potrepstina za poplavljenostanovnistvo u zupanjskoj Posavini.

I na kraju, nemamo rijeci kojima bismo sezahvalili nasim kazivacima na dobroj volji ispremnosti da s nama podijele svoja sjecanja natradicijsku prehranu i prehrambene navike svojihobitelji u proslosti, odnosno da nam za potrebeove izlozbe, u maniri opjevanog gostoprimstvaovih krajeva, pripreme jela koja smo ih zamolili.

Hvala i svima onima koji prihvacaju ideju ikoncept Muzeja u loncu, kojom uz pomoc gotovozaboravljenih jela i namirnica, pitkim pricamausko vezanima za proslost i obicaje, zajednickipromoviramo tradicijsku bastinu ovog dijelaHrvatske.

28/29

Kazivači i pripravljači jela:

Evica Blazinko, Piskorevci

Marija Budiselic, Bankovci

Mato Budiselic, Bankovci

Dragutin Celic, Virovitica

Ljubica Celic, Virovitica

Dragica Crnkovic, Prekopakra

Eva Drventic, Topolje

Ana Dvojak, Vaska

Nada Đuric, Topolje

Marica Filipovic, Racinovci

Nedeljka Grgic, Sopje

Marijana Herbaj, C�ađavica

Mandica Jankovic, Cernik

Slava Kalenik, S�pisic Bukovica

Dinko Kelcic, Donje Novo Selo

Marica Kenjeric, C�ađavica

Josipa Kordic, Pakrac

Vinko Kovacev, Topolje

Oliver Kristof, Kopacevo

Vera Marceta, S�pisic Bukovica

Marica Markoljevic, Gunja

Maja Maticic, Osijek

Đuro Mesir, Donje Novo Selo

Jasminka Mihalj, Velika Kopanica

Brigita Petrovic, Osijek

Marica Plancak, Piskorevci

Marija Pletikapic, Ilok

Ana Pisonic, Davor

Slavko Pisonic, Davor

Restoran Villa Iva, Ilok

Marina S�arcevic, Sikirevci

Klara Topalov, Topolje

Ugostiteljstvo Srednje skole

Izidora Krsnjavog, Nasice

Mara Varzic, Zelcin

Evica Vrancic, Lovas

Slava Vuk, Cernik

Đuro Vuk, Cernik

Zlatko Vukovic, Pozega

Ana Zec, Cernik

Muzeji i muzejski suradnici

GRADSKI MUZEJ NOVA GRADIŠKAVesna Kolic Klikic i HPD Tomislav, Miroslav Pisonic

GRADSKI MUZEJ POŽEGADubravka Matokovic

GRADSKI MUZEJ VINKOVCILjubica Gligorevic

GRADSKI MUZEJ VIROVITICAJasmina Jurkovic Petras

GRADSKI MUZEJ VUKOVARRenata Devetak Roca i Martina Misetic

MUZEJ BRODSKOG POSAVLJAKarolina Lukac

MUZEJ ĐAKOVŠTINEBranka Uzelac, Zlatko Mezeji

MUZEJ GRADA ILOKAMaja Novakovic, Restoran Villa Iva i Andrea Cerovski

MUZEJ GRADA PAKRACAJelena Hihlik

MUZEJ LIKOVNIH UMJETNOSTI OSIJEKMislav Pavosevic

MUZEJ SLAVONIJE OSIJEKVlasta S�abic i Ana Wild

MUZEJ VALPOVŠTINEMirjana Pausak

ZAVIČAJNI MUZEJ NAŠICESilvija Lucevnjak, Ugostiteljstvo Srednjeskole Izidora Krsnjavog

ZAVIČAJNI MUZEJ SLATINADragica S�uvak

ZAVIČAJNI MUZEJ STJEPAN GRUBER ŽUPANJAJanja Juzbasic

www.muzejuloncu.com

30/31

KORIŠTENA LITERATURA I IZVORI:

1. Agjic, Kajo. 1863. „Prijatelj puka, IV – Hrana i pitje“, u Slavonac, Pozega, broj 6, str. 93.

2. Arnsperger, Irmela. 2009. Tajne iz bakine kuhinje, Zagreb:Mozaik knjiga.

3. Ciraki, Franjo. 2004. Biljeske i Zapisci. Pozega. Drustvo hrvatskih knjizevnika.Ogranak slavonsko-baranjo-srijemski, Grad Pozega.

4. Franic, T. Ivo. 1936. „Etnografske zabiljeske iz Sreza Slavonsko Pozeskog“,u Vjesnik Etnografskog muzeja, Zagreb, knjiga II.sv. 3-4, str. 108.

5. Gavazzi, Milovan. 1991. Godina dana hrvatskih narodnih obicaja. Zagreb.Hrvatski sabor kulture.

6. Ilic Oriovcanin, Luka. 1846. Narodni slavonski obicaji. Zagreb:Franjo Suppan. Reprint 1997., Novska: Gradsko poglavarstvo grada Novske.

7. Korajac, Vilim. 1964. S�ijaci. Zagreb. Zora.

9. Lukic, Luka. 1924. Varos. Zagreb: JAZU. Reprint 2007. S�okadija i S�okci 2. Vinkovci.

10. Montenari, Massimo. 2011. Hrana kao kultura. Zagreb. Sandorf.

11. Peic, Matko.1965. „Slavonska jela“, u Slavonska kuhinja. Pula, str. 8.

12. Piller, M; Mitterpacher, Lj. 1995. Putovanje po Pozeskoj zupaniji u Slavoniji 1782.,Pozega:Matica hrvatska, Osijek: Povijesni arhiv. pretisak

13. Rittig Beljak, Nives. 2002. S�vapski kulinarij – dodir tradicija u Hrvatskoj. Zagreb:Zajednica Nijemaca u Hrvatskoj.

14. Sarti, Rafaella.2006. „Prehrana“ u Z�ivjeti u kuci. Zagreb. Ibis gra�ika, str. 178, 196.

15. Taube, Wilhelm Friedrich.1998. Historijski i geografski opis Kraljevine Slavonije iVojvodstva Srijema. Novi Sad: Matica Srpska.

16. Tomic, Josip Eugen. 1966. Za kralja – za dom. Zagreb. Zora.

17. Vidmar, Ivica. 1999. Pozeski mozaik. Pozega Matica Hrvatska.

18. Vidmar, Vilko.1969. Moji memoari iz djecastva-djetinjstva i mladalastva,kada sam boravio u svom rodnom gradu do jeseni 1902. Nova Gradiska.Gradski muzej Pozega, rukopis 71.

19. Vudy, S�ime. 1892. „C�asti i gostbe“, u Glasnik zupanije Pozeske, Pozega,18. lipnja, str. 1-2.

20. Z�ebcevic Matic, Maja. 2008. Ako zena nece presti, gola ce se tepsti,katalog izlozbe. Pozega: Gradski muzej.

21. Z�ebcevic Matic, Maja. 2012. Bas se nekad dobro jelo, katalog izlozbe. Pozega:Gradski muzej.

8. Lovretic, Josip. 1897. 1898. 1899. 1902. 1916. 1918. Otok.Pretisak .1990. Vinkovci. Dukat.

9 789537 838126

Impressum:

Izdavac:Gradski muzej Požega

Muzejska udruga istočne Hrvatske

Za izdavaca:Maja Žebčević Matić

Ružica Marić

Istrazivanje, tekst kataloga i legendiMaja Žebčević Matić

Fotogra�ije, oblikovanje kataloga i panoaBoris Knez

Lektura:Tatjana Pajkr Engelmann

Naklada:1500 kom

Tisak kataloga:Gra�ika d.o.o., Osijek

Tisak panoa:Astroida, Zagreb

Pozega, rujan 2015.

ISBN 978-953-7838-12-6

www.muzejuloncu.com

9 789537 838126