Izv.prof.dr.sc. Nika Šimurina

Multinacionalne kompanije i međunarodno oporezivanje

Multinacionalne kompanije i porezna konkurencijaMultinacionalne kompanije su danas

najvažniji igrači na globalnom tržištu→one proizvode više od četvrtine svjetskog outputa, odnosno obavljaju jednu trećinu svjetske trgovine.

Takva im pozicija omogućava da traže najbolje prilike za investiranje diljem svijeta, da ulaze i izlaze s određenih tržišta u potrazi za što višim povratima i na taj način prisiljavaju zemlje da se međusobno natječu kako bi privukle strani kapital.

Multinacionalne kompanije i teza o “utrci do dna”Većina zemalja pokušava privući

multinacionalne kompanije da investiraju u njihovoj zemlji na način da smanje porezno opterećenje što je više moguće.

Ovakvo ponašanje rezultira poreznom konkurencijom, koja se u literaturi često opisuje kao teza o “utrci do dna” (race to the bottom – RTB thesis), riječ je o privlačenju stranog kapitala isključivo poreznim mehanizmima.

“Utrka do dna”Teza o „utrci do dna“ počiva na

pretpostavci o stalnoj i visokoj mobilnosti kapitala.

Zemlje će pokušati privući strane investicije smanjivanjem poreznog opterećenja prilikom oporezivanja kapitala.

Međutim, jednom kada je multinacionalna kompanija donijela odluku o tome gdje će locirati svoje investicije, njezin kapital više nije toliko mobilan.

Privlačenje kapitalaNe ovisi samo o fiskalnim razlozima.Dosadašnja empirijska istraživanja

pokazala su da ne postoji čvrsta korelacija između javne potrošnje, oporezivanja i mobilnosti kapitala.

Multinacionalne kompanije ipak svojim ponašanjem utječu na pojavu porezne konkurencije, jer prisiljavaju zemlje da na globalnom tržištu igraju jedna protiv druge.

Ovakvo ponašanje dovodi do erozije države blagostanja, povećanje socijalnog nezadovoljstva i nesigurnosti.

Multinacionalne kompanije i utjecaj uporabe transfernih cijena na oporezivanje (I)U većini multinacionalnih kompanija postoji

značajan udio trgovine unutar same kompanije.

Kada društvo-majka pruža uslugu ili prodaje netržišno dobro društvu-kćeri, odnosno svojoj podružnici u inozemstvu, mora se naplatiti transferna cijena.

Ukoliko su tržišne cijene nedostupne, multinacionalne kompanije mogu iskriviti transfernu cijenu u odnosu na cijenu koja bi bila naplaćena da se radilo o dva nezavisna poduzeća, na način da presele oporezivi dohodak u jurisdikciju gdje su niži porezi.

Multinacionalne kompanije i utjecaj uporabe transfernih cijena na oporezivanje (II)Transferne cijene jedan su od najčešćih

načina seljenja dohotka kako bi se izbjeglo plaćanje poreza.

Dva najčešća modaliteta kojima se vlade služe kako bi doskočile ovom problemu su prilagodba poreznog sustava ili uvođenje pravila povezanih uz transferne cijene s ciljem da se spriječi seljenje profita.

Uporaba transfernih cijena u praksiStvara prednosti za multinacionalne

kompanije, omogućava im da arbitražnim određivanjem cijena, sele i prikazuju dobit u zemljama s nižim porezima i na taj način smanjuju porezno opterećenje cijele kompanije.

Međutim, većina zemalja uvodi porezne zakone koji se temelje na nezavisnom tržišnom načelu, odnosno načelu „na dohvat ruke“(Arm's Length Principle).

Neovisno tržišno načelo nije savršeno i ne daje odgovor na sve situacije koje se mogu pojaviti na tržištu, pogotovo u uvjetima Nove ekonomije.

Definiranje pojmaPorezna konkurencija (u užem smislu) -

situacija u kojoj porezne vlasti, nezavisno od utjecaja poduzeća određuju poreze, natječući se međusobno za pokretnu poreznu osnovicu.

Porezna konkurencija (u širem smislu ) - situacija u kojoj porezna politika koju provode porezne vlasti utječe na razinu poreznih prihoda dostupnih drugim poreznim vlastima.

Porezna konkurencija u ovom obliku može se javiti na regionalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini.

Porezna konkurencija, natjecanje ili kompeticijaSituacija u kojoj zemlje ili lokalne

jurisdikcije konkuriraju jedna drugoj nudeći posebne porezne pogodnosti i poticaje u vidu olakšica ili oslobođenja za određene vrste investicija ili investicijskih aktivnosti. No konkurirati se može i na način da porezne stope svih poreznih oblika budu razmjerno niske (osobito stope poreza na dobit) ili da se uopće ne oporezuje neki porezni izvor.

Porezna konkurencija na regionalnoj razini (lokalna porezna konkurencija) Javlja se unutar regija iste države, na lokalnoj

razini. Lokalne jurisdikcije konkuriraju jedna drugoj nudeći

posebne porezne pogodnosti i poticaje u vidu olakšica ili oslobođenja unutar određenog poreznog oblika.

U skladu s Tieboutovom modelom (1956.), različite lokalne jedinice nude različite mreže lokalnih usluga, a pojedinci odabiru gdje će se alocirati u skladu sa svojim preferencijama prema njima → „glasovanje nogama“ potaknut će lokalne jedinice na konkurenciju poreznim poticajima.

PRIMJER: Porezna konkurencija usmjerena na privlačenje domaćih investitora – SAD sredinom 1980-tih, 37 država se natjecalo u privlačenju GM Saturn tvornice, pobjednik- Tennesse.

Porezna konkurencija na nacionalnoj razini (međudržavna konkurencija) Nacionalne države konkuriraju jedna drugoj nudeći

posebne porezne pogodnosti i poticaje u vidu olakšica ili oslobođenja za određene vrste investicija ili investicijskih aktivnosti.

No konkurirati se može i na način da porezne stope bilo kojeg poreznog oblika budu razmjerno niske (osobito stope poreza na dobit) ili da se uopće ne oporezuje neki porezni izvor.

PRIMJER: Porezna konkurencija usmjerena na privlačenje izravnih stranih investicija (Brazil je 1995. poreznim poticajima za automobilsku industriju privukao mnoge od vodećih svjetskih proizvođača automobila, gubitnik - Argentina).

Grafikon 1: Stope poreza na dobit EU-u

Izvor: Europska komisija, 2013.

Porezna konkurencija na globalnoj razini Javlja se u obliku konkurencije između zemalja različitih

regija (npr. zemalja Centralne Europe i Jugoistočne Azije) koje su najčešće udružene u neki oblik ekonomske integracije.

Učestala je praksa da multinacionalne kompanije određene operacije lociraju u jednoj zemlji u regiji kako bi ih mogle koristiti na tržištu te čitave regije. To se dešava osobito u slučajevima kada su zemlje izabrane regije osnovale određeni oblik slobodne trgovinske zone ili zajedničkog tržišta.

Međutim i ukoliko ne postoji veći stupanj ekonomske integriranosti, geografska blizina i kulturološka sličnost mogu potaknuti kompeticiju za izravnim stranim investicijama i izazvati „rat“ poreznim poticajima.

PRIMJER: Zemlje članice ASEANA su nakon 1997. krenule u rat poreznim poticajima u strahu od seljenja izravnih stranih investicija u Kinu.

Grafikon 2: Globalne stope poreza na dobit u 2012. godini

Stope poreza na dobit

27,1

30

25,7

36,5

29,528,1

0

5

10

15

20

25

30

35

40

SVE ASPAC EU G7 LAT OECD

%

Izvor: KPMG, 2013.

Uspostava ravnoteže u poreznoj konkurencijiOptimalna porezna teorija - porezne

vlasti određuju visinu poreza na način da dosegnu što veći stupanj blagostanja za svoje stanovnike u odnosu na porezne stope koje se primjenjuju u drugim državama ili regijama.

Ravnoteža u poreznoj konkurenciji - postiže se kada svaka država ili regija odredi upravo onakvu poreznu stopu kakvu su pretpostavile da će odrediti i druge zemlje ili regije i kada raspoloživa vrijednost kapitala daje jednakost između potpune ponude i potpune potražnje za kapitalom.

Učinci porezne konkurencije na globalnoj razini Polazišna točka - blagostanje pojedinačnih zemalja koje

proizlazi iz načina na koji porezne politike drugih zemalja utječu na njega.

Eksternalje porezne konkurencije:

Pozitivne - učinci koje proizlaze iz interakcije poreznih politika drugih zemalja za pojedinačnu zemlju su korisni, povećavaju blagostanje.

- porezne reforme koje su dovele do proširivanja poreznih baza i do smanjivanja poreznih stopa.

Negativne - učinci koje proizlaze iz interakcije poreznih politika drugih zemalja rezultiraju gubitkom prihoda i smanjenjem blagostanja.

- pojedinačne zemlje dolaze u situaciju u kojoj je razina poreza i javnih rashoda ispod razine koja je optimalna za cjelokupnu ekonomiju.

Štetna porezna konkurencija Štetna porezna konkurencija - kada je neko porezno

djelovanje štetno za drugu ili druge zemlje. Može se definirati kao pokušaj da se privuku investicije koje bi inače mogle otići na neko drugo mjesto, na način da se stvori relativno atraktivno porezno okruženje za investitore.

To se može učiniti niskim poreznim stopama, posebnim povlasticama za investiranje, olakšicama ili smanjenjem efektivnog poreznog opterećenja za investitore.

Ne smatra se da je svaki vid porezne konkurencije potencijalno štetan.

Posljedice štetne porezne konkurencijePosljedica štetne porezne konkurencije:

fiskalna degradacija - gubitak poreznih prihoda uzrokovan seljenjem investicija u zemlje sa nižim poreznim opterećenjem zbog čega dolazi :

a) rezanja socijalnih izdataka, b) povećanja poreznog opterećenja na

manje mobilne porezne izvore kao što su plaće i potrošnja, što pak dovodi do neučinkovitosti poreznog sustava, viših cijena i povećanja troškova rada, neučinkovitosti ekonomije u cjelini te vrlo često i do visoke nezaposlenosti.

Štetna porezna djelovanja Razlozi koji dovode do pojave fiskalne degradacije: stanovnici jedne zemlje investiraju svoja sredstva u

jurisdikciji gdje će porezno opterećenje prihoda koji se ostvaruju od investiranja biti niže (ukoliko ga uopće bude) nego li kod kuće te ne prijavljuju tako zarađene prihode poreznoj administraciji u svojoj zemlji (porezna evazija);

poduzeće iz jedne zemlje investira u jurisdikciju gdje će porezno opterećenje prihoda koji se ostvaruju od investiranja biti niže (ukoliko ga uopće bude) nego li kod kuće i izbjegava oporezivanje u svojoj zemlji zadržavajući profit „offshore“ u nekoj pogodnoj jurisdikciji s niskim poreznim opterećenjem (porezno planiranje);

poduzeće odluči locirati svoje aktivnosti u jednoj zemlji, a ne u nekoj drugoj, zbog toga što ona ima privlačniju fiskalnu klimu nego ona druga (konkurencija usmjerena na privlačenje većeg obujma stranih investicija).

Porezna evazija Vezana uz portfolio investicija od strane

pojedinaca, i povezana je uz problematiku porezne konkurencije prilikom oporezivanja dobiti poduzeća samo ukoliko rješenja koja se primjenjuju na ovu situaciju imaju upliva i na direktne investicije.

Dohodak od portfolio investicija nerezidenata najčešće se oporezuje relativno niskom poreznom stopom u zemlji izvora, a ponekad su čak, osobito kada se radi o dohotku od kamata, ovi oblici dohotka u potpunosti izuzeti od oporezivanja.

Takva je situacija uobičajena ne samo za zemlje koje se smatraju poreznim oazama, već i za zemlje koje imaju „normalne“ porezne sustave. Mnoge zemlje članice EU-a i OECD-a ne oporezuju porezom po odbitku dividende ili kamate isplaćene nerezidentima.

Porezno planiranje Situacija u kojoj se profit koji je ostvaren u zemlji

izvora seli poduzeću intermedijaru u trećoj zemlji (koja ima vrlo malo porezno opterećenje ili ga čak nema), a ne u zemlju sjedišta društva jer bi tamo (u nekim slučajevima) bio podložan oporezivanju.

U većini slučajeva ove su operacije u potpunosti javne i u skladu s postojećim zakonodavstvom. Međutim ne može se kazati kako su one prirodne, jer ukoliko poduzeće intermedijar ne bi poslovalo u jurisdikciji s niskim poreznim opterećenjem ili jurisdikciji čiji fiskalni sustav obiluje poreznim pogodnostima, nitko ga ne bi ni koristio.

U ovakvim situacijama javlja se problem kako procijeniti kada su preferencijalni porezni sustavi dovoljno štetni da bi se protiv njih poduzele određene protumjere.

Konkurencija usmjerena na privlačenje većeg obujma stranih investicija Dugo se nije smatrala pitanjem od velike važnosti jer

države naime imaju pravo odabrati oblik fiskalnog i socijalnog sustava koji će primjenjivati, a investitori onda biraju onaj sustav koji im najviše odgovara.

Porezna konkurencija među državama omogućit će da se kreiraju takvi fiskalni sustavi koji će nuditi najatraktivnije okruženje za ekonomsku aktivnost uz najniže troškove.

Problem povezan uz pojavu porezne konkurencije usmjerene na privlačenje većeg obujma stranih investicija javlja se upravo zbog različitih gledišta na poreznu konkurenciju iz kojih i proizlazi dilema je li uopće potrebno koristiti mjere protiv ovog vida konkurencije.

Izbjegavanje „utrke do dna“ kroz međunarodnu ili međuregionalnu suradnjuInicijativama povezanim uz međunarodnu

suradnju bavili su se UN, WTO i OECD.Rješavanjem problema na regionalnoj razini

bavio se EU i ostale regionalne organizacije kao što su ASEAN i MERCOSUR, NAFTA i ostale.

Postoje i inicijative za rješavanje ovog problema na razini pojedinačnih zemalja.

Porezna konkurencija u EUPorezna konkurencija se ne može povezati s

politikom slobodnog protoka kapitala, osoba, roba i usluga. Također se ne može povezati ni sa stabilnom i jednakovrijednom socijalnom strukturom u uključenim zemljama.

Procesi porezne konkurencije bez sumnje dovode do povećanja blagostanja u jednoj grupi zemalja, koju pak prati smanjenje blagostanja u drugim zemljama, a u konačnici čitav proces može rezultirati ostvarenjem teze „o utrci do dna“.

Porezna konkurencija i porezna harmonizacija u EUUnatoč jasnom opredjeljenju zemalja

članica EU-u za fiskalnom harmonizacijom svih temeljnih poreznih oblika, nije moguće ustvrditi da je na tom polju postignut značajniji napredak.

Što potvrđuje činjenica da su porezni sustavi zemalja članica i dalje vrlo različiti, odnosno teško usporedivi i neusklađeni.

Jedini značajniji napredak u harmonizaciji ostvaren je na polju indirektnih poreza, odnosno točnije rečeno u sklopu harmonizacije potrošnih poreza, to jest poreza na dodanu vrijednost.

Učinci porezne konkurencije u EU Postojanje porezne konkurencije jedan je od

ograničavajućih faktora za proširenje Europske unije. Fiskalni sustav EU-a, iako se kao termin susreće u praksi u

stvari ne postoji, jer su fiskalni odnosi u EU-u vrlo specifični, a same zemlje članice su zadržale veliki stupanj političke i konstitutivne neovisnosti.

Samo nametanje poreza i uređivanje poreznih oblika ostalo je u potpunoj nadležnosti država članica, iako se može govoriti o djelomičnom ograničavanju njihovog poreznog suvereniteta odredbama Rimskog ugovora.

Najveći problem povezan uz nastavak procesa fiskalne harmonizacije u Uniji predstavlja činjenica da su države su nesklone da se odreknu bilo kojeg dijela svog fiskalnog suvereniteta, a nije moguće postići ni dogovor oko toga koje bi segment porezne politike trebalo uskladiti.

Grafikon 3: Udio ukupnih poreznih prihoda u BDP-u u 2000. godini i promjene udjela ukupnih poreznih prihoda u BDP-u do 2007. godine

Izvor: Europska komisija, 2013.

Zaključak Izravne strane investicije u globalnim uvjetima proizvode

neto korist, ali ta korist nije ravnomjerno raspoređena. Multinacionalne kompanije će imati koristi od svog

investiranja u neku zemlju, jer inače ne bi investirale, ali da je upitno hoće li zemlje u koje se investira i zemlje koje izvoze kapital uvijek imati koristi od takvih aktivnosti.

Globalizaciju izravnih stranih investicija može imati određene negativne konotacije, kao što su npr. povećanje nezaposlenosti, smanjivanje ekoloških i socijalnih standarda i tome slično.

U većini slučajeva izvoz kapitala ima pozitivne efekte na zemlje u koje se investira, ali ima određene negativne efekte na zemlje iz kojih se kapital izvozi jer su ostale bez kapitala koji je mogao biti investiran kako bi se potakao rast, zaposlenosti ili za ostvarivanje nekih drugih pozitivnih promjena.

Dugoročno zemlje izvoznice kapitala imaju neto korist u obliku prava intelektualnog vlasništva, licenci i drugih sličnih plaćanja.