Muhamed Hevai Uskufi

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Zivot i djelo Muhameda Uskufija

Citation preview

MUHAMED HEVAI USKUFI

Dolazak Osmanske carevine na podruje nekadanje srednjovjekovne bosanske drave oznaio je poetak temeljnih drutvenih, politikih, vjerskih i kulturnih promjena koje su bitno odredile karakter Bosne i Hercegovine u kakvoj i danas ivimo.

Sa osmanskim razdobljem neodvojivo je vezano primanje islama, to je impliciralo i prihvatanje islamskog civilizacijskog kruga, njegovih tekovina, njegove vizije svijeta, njegovog kulturnog, estetskog vidokruga. Sve to znaajno se odrazilo i na knjievno stvaralatvo.

Najvei dio nae knjievnosti na orijentalnim jezicima napisan je na turskom jeziku, a najveidio toga dijela spada u divansku knjievnost, prvenstveno poeziju, koja ima svoju svjetovnu i vjerskomistinu liniju. Pored divanske, javila se i alhamdijado knjievnost koja ima poseban znaaj jer je pisana arebicom, arapskim alfabetom prilagoenim naem jeziku, a na narodnom jeziku. Kulturnohistorijski znaaj ovakvih tekstova ogleda se u tome to su, upravo zahvaljujui arebici, bosanski muslimani uspjeli odrati kontinuitet pisane rijei od 16. pa sve do druge polovine 19. stoljea.

Prema sadrinskim i formalnostilistikim karakteristikama u alhamijado stvaralatvu razlikujuse: ilahije, kaside, poslanice, poezija drutvenopolitike sadrine, ljubavna i rodoljubiva lirika,didaktika poezija, legende, prozni rad i rjenici. Bliske narodnom duhu, pjesme alhamijadoknjievnosti artikulirane su evolucijom drutvenih i etnikih vrijednosti, u smislu zajednitva naroda koji su ivjeli u Bosni i Hercegovini.

Po svemu sudei, najznaajniji predstavnik bosanske alhamijado knjievnosti jeste Muhamed Hevai Uskufi. On je djelovao u 17. stoljeu, a pretpostavlja se da je roen u Dobrnji kod Tuzle. Okuao se u vie pjesnikih sadraja, ali za nas je posebno znaajan njegov turskobosanski rjenik u stihovima, sastavljen 1631. godine, Makbuli arif, kako ga je sam sastavlja nazvao, a koji je poznat i pod imenom Potur ahidija.

Ovaj rad bavi se skromnim pregledom Uskufijeva ivota i stvaralatva, te knjievnim, jezikim i kulturnim odlikama njegovih najvanijih ostvarenja. Svojim dvojezinim rjenikom postavio je prve temelje bosanskohercegovake lingvistike discipline leksikografije bosanskoga jezika, ime je otvorio put za njegovo prerastanje u idiom viega ranga, standardni jezik.

POEZIJA

Kada je rije o tuzlanskom podruju, muslimanska djeca svoje prvo obrazovanje poela sustjecati osnivanjem prve medrese u Tuzli, 1674. U tom vremenu vladale su este seljake bune koje su ostavljale oiljke i na kulturnoprosvjetnom nivou. Jedan od najjaih ustanikih centara bila je upravo Tuzla, a osim seljaka u bunama nerijetko su uestvovali i posjednici itluka, sitne spahije, nie sveenstvo, kadije, a svi su se usmjerili protiv prekomjernih nameta namijenjenih veziru, kao i protiv samovolje ajana, kapetana i muteselima. Stoga je klima za pisanje ili obrazovanje uope bila jako nepovoljna i takvog posla mogao se prihvatiti samo onaj koji je bio istinski zaljubljenik u pero, a upravo takav bio je Muhamed Hevai Uskufi.

Kao najznaajniji alhamijado pisac iz Tuzle i njene okoline, Uskufi je bio leksikograf,pjesnik i didaktiar. Roen je 1601. godine u Dobrnji kod Tuzle u nekadanjem Zvornikom sandaku. Potjecao je iz plemike porodice to mu je vjerovatno i omoguilo plemiku slubu na carskom dvoru. Na osnovu njegovih djela pouzdano se zna da je poznavao turski, arapski i perzijski jezik, a njegova najvea filoloka vrijednost je poznavanje maternjeg jezika. Svi biografski podaci o njemu saznaju se iskljuivo preko njegovih djela.

Osnovni motivi u njegovoj poeziji su: nedosljednost, podmitljivost i nemoral carskog turskoginovnitva, putovanja, samovanja, progoni, zlo i potreba da se zlo obuzda, sukob pravde sanepravdom, sukob istine i lai, velianje pozitivnih ljudskih osobina.

Jedna od njegovih najznaajnih pjesama jeste Poziv na viru. Njenim stihovima Uskufi pozivasvu brau po krvi, bez obzira na vjeru i druge diobe, na slogu, zajedniki ivot i meusobnopovjerenje.

Zanimljiva je i ilahija Molimo se tebi, Boe koja pored tog nosi i naziv Ilahi be zebani serb Ilahija na srpskom jeziku, to je zasigurno jedan od naslova prepisivaa, jer Hevai, kao i njegovsavremenik Matija Divkovi, na jezik naziva bosanskim.[footnoteRef:1] [1: Takav naziv jezika nalazi se u prijepisima njegovoga rjenika, ali autograf naalost, nije pronaen.Pouzdavi se u Boga, zadubio sam se u misliTe se u taj mah dosjetihDa skupim jedan rjenik na bosanskom jezikuNek i on, prema sebi, bude jedna svjetiljka.Kako su Bonjaci krupna stasa,Znaj da su im tako i rijei krupne,Pa ih onda dovest na metrumTo je gvozden luk koji nije mogue nategnuti.Hvala Bogu, po pravilima retorikeIzraavah se, nek bude trag svijetao od zrak]

Takoer, poznata je i Uskufijeva pjesma Boe jedini, ti nas ne kinji. Pjesma je ispunjena iskrenim, prirodnim, neusiljenim potinjvanjem Boijoj volji, bez patetinog tona. Sve pjesme se otprilike doivljavaju na ovakav nain, to je i jedan od najvrednijih kvaliteta njegove poezije. Ova pjesma pisana je ikavski i sa leksikom koja je mnogo blia savremenom bosanskom jeziku nego to je to sluaj sa ostalim alhamijado pjesmama, kao i drugim njegovim ilahijama.

Mihovil Kombol je u Povijesti hrvatske knjievnosti pohvalio njegovu pjesmu Vinjem Bogu Koji sve sazda, istaknuvi da je pjesma istinsko vjersko nadahnue, udrueno sa prirodnim ritmikim i izraznim instinktom. Meutim, ova pjesma je na vie mjesta ostala jezino i znaenjski nejasna, to je zasigurno, krivica prepisivaa.

Boe jedini, Ti nas ne kiniSazdade Ti nas, Ti paz' uvik nasMi smo nujni, muke ne ini.Sazdade Ti nas, Ti paz' uvik nas.

Ti prave pute ukai nami,U raje metni, paklove jamiDa te naemo, da nismo samiSazdade Ti nas, Ti paz' uvik nas

Jadovni, tuni kak' se rodimo, Ti bodri nami, Ti gusti mosti,Srcem i umom teb' se vodimo Sazdade Ti nas, Ti paz' uvik nasMisao si Ti nam digod hodimoSazdade Ti nas, Ti paz' uvik nas Srce ne misli bez Tebe biti Bez Tebe nismo nigdi siti,Za tobom ovdi kan' otrovani, Ne lui od seb', nas Ti prihiti,Od Tebe da smo in' ugledani, Sazdade Ti nas, Ti paz' uvik nasOtprvo mi smo omilovani,Sazdade Ti nas, Ti paz' uvik nas Misao Hevaji u dne i noi, Da Te je nai, Teb' da je doi,Satvori due nae, milosti, Itui srcem Teb' e se poi,Zemlje, nebesa i sve tilosti, Sazdade Ti nas, Ti paz' uvik nas.

POTURAHIDIJA

Pored poetskog rada, Hevai se bavio i leksikografijom, a za nau nauku daleko je vredniji kao leksikograf nego kao pjesnik. Njegovo kapitalno djelo je ve pomenuti rjenik, dovren 1631. godine i objavljen pod imenom Makbuliarif, a poznatiji pod popularnim nazivom Poturahidi, napisan po uzoru na slian perzijskoturski rjenik Tuhfei ahidi turskoga pjesnika Ibrahima ahidija.

Uskufijev rjenik prvi je samostalni dvojezini rjenik pisan tokavskim dijalektom. Preciznije, radi se o rimovanom bosanskoturskom rjeniku tokavskoikavskoga narjeja. Ovo djelo sadri oko 700 rijei koje se objanjavaju u tristotrideset stihova. Moemo ga itati i kao pjesniki tekst, jer nije napravljen po pravilima zapadne leksikografije.Prva strana rjenika

Uskufijin rjenik ima dva naziva, jedan originalni koji mu je dao autor i drugi popularni koji je kasnije nastao u prijepisima i praktinoj upotrebi. Originalni naziv je na arapskom jeziku i glasi Maqbli 'rif, to znai: ono to se svia uenu i razumnu ovjeku (ar. Maqbl= prihvatljiv, ugodan, prijatan, drag i ar. rif= otrouman, razborit, dobar poznavalac).

Po svojoj strukturij Uskufijino djelo o kojem ovdje govorimo ima tri dijela: Predgovor, Rjenik i Pogovor. Svaki od njih je napisan u stihovima. Predgovor ima 102 stiha, Pogovor je mnogo krai i ima svega 14 stihova, a rijetki su rukopisi u kojima je on u cjelini sauvan. Rjenik je po opsegu najvei dio Uskufijina djela- ima oko 330 stihova u kojima je oko 700 rijei Druga strana rjenikabosanskog istumaenih turskim jezikom, odnosno turskih istumaenih bosanskim jezikom. Meu naim rijeima najvie ima imenica, i to u nominativu jednine, zatim pridjeva, pa brojeva, a glagola je relativno malo. Oni se pojavljuju as u infinitivu ili imperativu, as u 2. i 3. licu prezenta, zavisno od rime i pjesnikog metra.

Ismet Smailovi u svom lanku O jeziku u Uskufijinu rjeniku pie o jezikim odlikamaHevaijevog rjenika. Autor istie kako se vrlo malo panje poklanja izuavanju ove tematike, te kritiki pristupa miljenjima i tezama Dervia Korkuta, Alije Nametka, te Nijaza Alispahia za koje smatra da su jedini koji su ozbiljnije pristupili ovoj problematici.

Korkut tvrdi da je u Uskufijevo vrijeme u Bosni, pa i u govoru Uskufijevog zaviaja (okolicaTuzle), postojao jo jedan "samoglas" koji se "u staroslavenskom biljei sa ili " i da se on osjea i u stihovima Uskufijevog rjenika. Smailovi se ne slae sa ovo tvrdnjom i smatra je u potpunosti nenaunom. To to u Uskufijevom rjeniku pie: sol, sokol, i rasol, ne znai da su se te rijei u 17. stoljeu izgovarale: sol , sokol i rasol (s poluglasom na kraju). Poluglas se u njima na kraju sloga ranije izgubio, a poslije toga je sonant l, koji ve ima izvjesne elemente samoglasnika, poeo prelaziti u o (pred kraj 14. stoljea). Dakle, Uskufi je sasvim normalno pisao sol, sokol i rasol bez ikakve uzrone veze s poluglasom ().

Protiv Korkutovih pretpostavki i tvrdnji ne stoje samo naune injenice iz historije naega jezika ve i rezultati dijalektolokih prouavanja bosanskih govora. Nijedan dijalektoloki materijal nije potvrdio postojanje bilo kakvih tragova nekadanjeg poluglasa na podruju Bosne i Hercegovine, a proueni su govori i Uskufijevog zaviaja (Ivan Brabec: "Govor Tuzle i okolice).

Jedno od najvanijih pitanja u vezi s jezikom Uskufijevog rjenika jeste refleks staroga glasa jat [] u rijeima gdje je taj glas postojao, tj. da li je Uskufi svoj rjenik pisao ijekavskim ili ikavskim izgovorom. Poto autograf (original) rjenika jo nije pronaen, to se o tome pitanju dosada pisalo samo na osnovu sauvanih rukopisnih prijepisa, s pretpostavkom, pa i tvrdnjom, da su refleksi jata u Uskufijevom originalu uglavnom isti kao i u sauvanim prijepisima. Sauvani prijepisi pokazuju da je refleks jata u njima preteno i (s manjim brojem primjera sa ije i je, a s jo manjim sa e ).

Alija Nametak ponudio je svoju jeziku analizu Uskufijevog rjenika. On smatra da je jezik uUskufijevim pjesmama i rjeniku je veoma ist, a u pjesmama gotovo bez imalo turcizama. Pisao je u ikavskom govoru. Rijetke su rijei pisane jekavski ili ekavski, a i te su sigurno iz pera prepisivaa, kojima se pokoja takva rije iz ivog govora otela i ula u Uskufijev ikavski govor. S refleksom i Nametak navodi ove rijei: bil (= bijel, 6 puta), ovik, hitit, kolivka, kolino, korin, lip (2 puta), lipota, linik, mliko (2 puta), nedilja S refleksom ije ili je: ovjek (2 puta), kolijevaka i koljevka, koljeno, korijen i korjen, ljekar, nedjelja, nevjesta, njedra, srijeda S refleksom e: bei, breza, medved, mleko, nedra, seme, stenica

Nasuprot Korkutovim i Nametkovim kategorikim tvrdnjama da je Uskufi svoj rjenik pisaoikavskim izgovorom, imamo miljenje Nijaza Alispahia koji sumnja u takve tvrdnje, ali ne razrauje detaljnu argumentaciju protiv njih. On samo kae: "I Poturahidiju, kao i ostale svoje tekstove, Uskufi je pisao ikavsim narjejem (!), to, svakako, dovodi u zabunu istraivaa. Ostaje otvoreno pitanje da li je, zaista, Uskufi svoje tekstove pisao ovim narjejem ili su prepisivai Uskufijinih rukopisa bili ikavci pa su ikavizirali i Uskufijin jezik! Tuzlansko jeziko podruje nije ikavsko, niti je bilo ikavsko u Uskufijino vrijeme, to potvruju i neki drugi rukopisi starih bosanskih pisaca s ovog podruja." Smailovi smatra da ovakvo Alispahievo miljenje, mada kratko i nerazraeno, zasluuje veliku panju, jer se temelji na naunim injenicama do kojih se u najnovije vrijeme dolo u dijalektolokom prouavanju naega jezika, a posebno istonobosanskih govora.

Lingvisti kao to su Dalibor Brozovi i Ivan Brabec ponudili su teze koje nastoje opovrgnutivrste pretpostavke da je stanovnitvo izmeu srednjih i donjih tokova Drine i Bosne do 17. stoljea bilo ikavsko. Zbog toga, Smailovi zakljuuje da Uskifijin rodni zaviaj (tj. Tuzla i njezina okolica) nije nikada bio podruje ikavskih govora, pa ni u 17. stoljeu kad je Uskufi ivio i pisao svoj rjenik. Prema tome, ikavizmi koji se nalaze u rukopisnim prijepisima Uskifijevog rjenika nisu potvrda govornog stanja Tuzle u vrijeme njegovog ivota i knjievnog rada. Autor istie da razloge njegovog postojanja treba traiti na drugoj strani.

Kao argument tome, Smailovi istie jezik franjevca Stjepana Matijevia koji je roen u Tuzli i tu je djelovao barem 25 godina, a dijalekt mu je bio ijekavski s vrlo malim brojem ikavskih i ekavskih oblika. Za takve oblike smatra da su tui nanos u njegovom govoru jer Matijevi nije stalno ivio i radio u Tuzli, ili su uli u njegovo djelo pod utjecajem jezika religioznih knjiga iz primorske i dalmatinske knjievnosti i drugih literarnih uzora. Slina je situacija i s jezikom Matije Divkovia.

Smailovi istie da je o ostalim jezinim osobinama u Uskufijevom rjeniku teko govoriti jer nemamo uvid u autorov originalni rukopis. Niko tano ne zna koliko ima rukopisnih prijepisa Uskufijevog rjenika, ni gdje se sve oni nalaze. Jedni se nalaze u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, drugi u Orijentalnom institutu u Sarajevu, dva se primjerka nalaze u Arhivu grada Sarajeva, jedan prijepis je dospio ak do Univerzitetske biblioteke u vedskom gradu Upsali. Meutim, tek kad se pronae autograf Potur- ahidije moi e se s naunom sigurnou govoriti i raspravljati o jeziku Uskufijevog rjenika iz svih aspekata. Do tada moemo samo nagaati, ali nikako sigurno govoriti o jezinim osobinama Uskufijevog originalnog teksta.

Herta Kuna istie da se prisutnost ikavizama u djelima Matije Divkovia, Stjepana Matijevia i ostalih bosanskih franjevaca s ijekavskog podruja objanjava u prvom redu knjievnojezikim manirom, koji se formirao za franjevaku knjievnost u Bosni ve u toku 17. stoljea. Uzimajui u obzir Kunino miljenje, kao i prethodno navedene argumente, ovaj rad zakljuujemo tezom da su i ikavizmi u djelu Muhameda Hevaija Uskufija zapravo posljedica tadanjeg knjievnojezikog manira, a ne piev primarni dijalekt.

Pitanja:1. Koji je prvi samostalni dvojezini rjenik pisan tokavskim dijalektom i njegove glavne osobine?2. Koliko ima rukopisnih prijepisa Hevaijevog rjenika i gdje se nalaze?3. Koje je najvanije paleografsko pitanje u vezi sa Uskifijevim rjenikom?