208

Momo Kapor - Foliranti

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Knjiga

Citation preview

Page 1: Momo Kapor - Foliranti
Page 2: Momo Kapor - Foliranti

Black e-booksBlack e-booksBlack e-books

Momo KaporMomo KaporMomo Kapor

FolirantiFolirantiFoliranti

Page 3: Momo Kapor - Foliranti

2

UVOD

Šetajućipo KnezMihajlovoj,godinama susrećemjednogludaka.Mojludak korača veoma brzo iteško ga je pratiti.Na pr-vipogledčovekuse može učinitida muse negde jako žuri,alitoje samo varka;ma koliko dugo da samga pratio,nikada nisamuspevao da otkrijemnjegovcilj—bila je to uvek ista tura,poslekoje binaglo iščezao ujednojodsumornihkućerina iza pasažašto sa KnezMihajlove vodina Obilićevvenac.

Mojludak je odevenpo modiizpedesetihgodina:teškizimskikaputsašivenod»grombija«,ulepšanramenima napunje-nimfatelinom,visina njemukao na vešalici;onnosiplitak šeširpreširokogoboda kojije nekada predstavljao beogradskuvari-jantupopularnogcrnogšešira Doka Holideja izfilma »Dragamoja Klementina«(»Oh,mydarling,oh,mydarling,oh,mydar-lingClementine ...«).Ovratnik njegove košulje je visok izaobljenpa veoma podseća na kragne »čarlston«-košulja,a čvorkravatevezanumikroskopskitrougao.Pantalone,zvane »frulice«,imajuširoke manžetne iveoma suuske;izdaleka liče na nešto deblječarape.Očigledanje njegovdirljivinaporda jedanvećpohabaniumašćenkostimstardvadesetak godina,spase odpropasti.Tra-govitrule elegancije iočajanja prisutnisuunjegovomhodu:mojludak korača elastično poputperiferijske mačke,uvek malo po-guren,sa rukama na leđima.Tek izbliza može se uočitirasulonjegovoglica iodeće —s druge strane ulice onbiličio na ostaleprolaznike,samo da nije toghoda,kojisujoš1949.zvalifrajer-skimilidegenskim.Radise,naime,o hodu—naročitojkombina-cijilukavostiimangupske obestisa kojomse šeta odelo...Ima utomkorakunešto odšeretskogprikradanja zavodnika,kome jeulica veliko lovište.Mojludak obično pevušidok pažljivo pratiivicutrotoara.Čuo samišta:to je ubitačno jednoličnirefren»hejbaburibua baba jede ribua deda jebe babuhejbaburibuhejbaburibuhejribubabu...«

Za nekogko je poputmene najvećideo života proveo naulici,ludacinisunikakva retkost.Poznajemsve ludake kojisuse

Page 4: Momo Kapor - Foliranti

3

poslednjihdvadesetipetgodina pojavljivalina KnezMihajlovoj,mojojnajdražojulicina svetu.Sećamse iizludelihruskihemi-granata,babuškiuolinjalimastraganskimbundama,bivšihge-nerala se sećam,uvaženihstaraca što suse sasvimprepustilibe-di,obrasliuduge sede brade zapletenihdlaka (jedanodnjihjošidanas obilazitriinostrane čitaonice na KnezMihajlovoj,a ritenjegovogzimskogkaputa tapecirane subiltenima ambasada)—poznajemseksualne manijake utankimhubertusima —njihovinervozniprstiprljavihnokata čupkajudno praznogdžepa,očisuimvodnjikaste a na licima titra senka večite krivice istida,ona-niste ipotajne pedere poznajemiostarele donžuane —onipro-laze KnezMihajlovomzanetisvojomizgubljenomlepotom,čijetragove panično ispitujuuogledalima optičarskihradnji.O,siro-mašnilepotani—grofovi»štrafte«,ostavljenina cedilu!Vašiživoti,to susumorne šetnje kroznekoliko besplatnihmesta:ne-koliko čitaonica,triprazne fakultetske aule ukojima odjekujesamoća,dve galerije gde se ne plaća ulaz—poznajemivas iva-še hitre kose poglede pune bludnihnagoveštaja —upućujete ihbezuspešno mladimšetačicama,njihovomraspomamljenompro-letnjemkoraku,ružičastommesuivlažnimbambi-njuškicama.Jošuvek očekujete da će vamse dogoditineko čudo oko sedamuveče,kada je KnezMihajlova najraskošnija uobiljušto nudenjeniizlozi.Kćerite ulice tako mnogo obećavajusve dok oko de-vetne iščeznusa trotoara ine utope se ubezimenostivelikoggrada.Odakle uopšte stižuna KnezMihajlovu?Gde se tolikožure?Kuda odlaze?Ukakvimsobama žive?

Godinama sampostavljao zaseduna početkuKnezMihaj-love kod»Ruskogcara«,idanas to ponekadčinim:ponovo seosećamkao onajnekadašnjimladilovac na zaboravljene pozna-nike,za koje sammislio da samihzauvek izgubio.Turazapi-njemmrežuukojus vremena na vreme zalutajudragocene ribe—neke devojke koje sume poznavale izboljihvremena,nekilju-diodkojihsampozajmljivao novac,tačnije,uzimao ga kao štose uzima porezna izuzetnost,mislećida vreme što dolazivraćasa kamatama ono što samisprosjačio.Nikada imnisamvratio tenovčanice odIjubičaste hartije,a bilo bitako smešno da imga

Page 5: Momo Kapor - Foliranti

4

vraćamsada,kada je novac toliko puta zamenjen!Ne postoje,naime,one iste novčanice koje sampozajmljivao;vrednostisusesasvimizmenile,a stara hartija odpetstotina dinara iz1956,naprimer,izkoje smo biliustanjuda izmamimo naslućeno bogat-stvo iraskošza jedno veče (ulaznica za Kinotekuukojojse pri-kazivao ciklus Marsela Karnea,dve kafe u»Kolarcu«,zelena ku-tija cigareta »Morava«,sutrašnji»NIN«sa reportažama o Parizuidve karte za poslednjiautobus;ujutrujošiparkuvanihviršlinavlažnomhlebuukioskuna uglukodpočetne stanice na NovomBeogradu—početak kojiobećava uspešandan!)—ta novčanicaodpetsto dinara,dakle,danas više ine postojiibilo bibesmi-sleno da je sada vraćam,baškao što bibilo smešno da nastav-ljamneke nedovršene Ijubavikoje sumnogo obećavale —sadaje kasno,a zatim,umojumrežurazapetuna tomugluKnezMi-hajlove ponekadulećuilica koja ne želimda vidim:ima tuine-kihnerašćišćenihračuna,prijateljstava koja suse kidala zabu-nom,nekihdana idogađaja kojihne želimda se sećam,po-grešno protumačenihpostupaka igestova —te ribe pustamdaprođukrozrupe moje iskidane mreže,a zadržavamsamo nekadraga lica,neke godine,neko vreme...

Ievo,posle onogtako briljantnogpočetka šetnje po KnezMihajlovoj,kada zakoračite na njenuglačanitrotoarkod»Ru-skogcara«punislatnihočekivanja da će se dogoditinešto izu-zetno,da počinje velikikraljevskilovna draga lica iizgubljenedrugare,lovna neočekivane obrte kojimožda moguda vampot-puno izmene život;izmeđutogpočetka,dakle,ionogtako tuž-nogokreta gore na vrhuulice gde se ona uliva uKalemegdan,togbesmisleno tupogokreta na potpetici,kada ste većnačistoda vamse neće ništa lepo desitipa ponavljate šetnjuzatvarajućikrugunatraške obrnutimredosledomfasada iizloga,menjajućisamo stranuulice,tek da nešto promenite,izmeđuta dva okretapočinjemsve više da se osećamkao onajsirotiludak odevenpomodiiz1949,kojikao da šetajućiobavlja nekineobično važanposao dok prolaziuvek tačno određenomiutabanomstazomslonova,govorećisamsa sobom.

Page 6: Momo Kapor - Foliranti

5

Činimise tako,dok šetam,da samprestao da živim.Iz-gleda mida samustvariživeo tamo negde izmeđupedesete išezdesete ida samsada,pošto suse svikoje samvoleo ipozna-vao razišli,savršenstranac međuovimsvetomšto prolazimimomene.Muvamse nekadašnjom»štraftom«razgrćućiduhoveiščezlihlepotica,košarkašica icura umodi,prvihmanekenkiiprvakinja ufloretu,što suse rasule po svetuivremenu;očeku-jemda ihponovo sretnem,alito je nemoguće,pa uranjamugužvuiisplivavamna Terazijama čija me širina obuhvata tugomiprazninom;ne znamviše kamo da krenem,strahme je da mene pobrkajusa onimludakomkojiukletneprestano obilazigrad.

Neprijatno mije što po nekoliko puta susrećemista lica;možda iza mene misle:»Eno ludaka koga smo malopre srelikod»Fontane«!Bože,kudgodkrenemo,naletimo na njega —šta litajčovek večito radipo ulici,pa onje stalno napolju!«Strahmeje,a ipak moramda nastavimsvojušetnju.Onajstariinstinktlovca na srećune napušta me niutridesetsedmoj,noge me vu-kusve dalje idalje,sve dok KnezMihajlova potpuno ne opusti,aja ne ostanemposlednjimeđumanijacima što bespomoćnodžonjajupredizlozima ina uglovima,ne znajućigde biodvuklisvojmaliprivatnipakao.Koračamzbogtoga brzo (staro lukav-stvo ludaka),kao da imampredsobomnekiodređenicilj,po-gnemglavuigledamispredsebe brojećikorake —tačno hiljadudvesta tridesetidevetkoraka —isamo povremeno bacimpo-gledna ona mesta,izmamljujućiizstare KnezMihajlove zabo-ravljene tonove,baškao što se na nekojizlizanojgramofonskojpločiočekuje neko posebno mesto,ono na komse najzadbudiuspavana sreća,a sve ostalo se sluša rutinski,sve ostalo je savr-šeno nevažno.To je ponekadneka kapija,nekiizlogilipramenvetra kojime vraća ujednu(samo za mene)važnugodinuijed-no veče,ilije to samo deo zakrpljenogtrotoara na čijojpovršinipočinjemda osećamneke druge gradove ukojima nikada nisambio —KnezMihajlova svira tako podmojimstopalima kao zateg-nutitimpanna kome je 1956.stepovao u»Lotosu«BobiMorenosa sinom,ipruža miosećanje da samjedinipreostaliludak namrtvojstražijednogvremena koje suvećsvizaboravili.

Page 7: Momo Kapor - Foliranti

6

Vratite se,vratite se,vratite se,vratite se,vratite se,vra-tite se ...

Smelidečacihladnograta,devojke snažnihnoguposutihzlatnimmaljama,višto ste poslednje umele da verujete unašeludačke planove o osvajanjusveta,o slaviiuspehu,vikojimasmo obećavalinapuštene zamkove ubrdima ukojima ćemo se-detipokrajrasplamsale vatre ipasa ibrda gramofonskihpločasa LujemArmstrongomiElomFicdžerald,vikojima smo obeća-valida ćemo ostatiuvek mladi,nepromenjeniusvojimstarimdžemperima isomotskimpantalonama izlizanihkolena —savama smo želelida imamo decuduge,paževskizlatne kose ivečno prijateljstvo —uvek otvorena vrata za sve kojinaiđudaprezime icrtajuusvojimblokovima,da jeduida se okupaju,dapopijubocuvina ida čitajuknjige;hiljade zanimljivihknjiga sailustracijama uboji,stotine impresionističkihreprodukcija uiz-danju»Skire«sa objašnjenjima na stranimjezicima koje ćetenamprevoditirečpo reč,sa ljubavljuipažnjom.Nismo ispuniliobećanja ine sedimo više unašimkafanama zbijenihramenaoko jednogstola,gde se tiskamo jerstižunašistariprijatelji,po-kisliipromrzli,pa trljajuruke jošsa vrata iradujuse što nas vi-de na okupuišto imamo za čajiza cigarete,što smo uspelidazauzmemo baštajnašsto,mada je kafana dupke puna,a dimsemože rezatina kocke iizvozitičak na Aljasku:biće to strašanprovod,kažu,sviste tu,svismo se našli,imiimobjašnjavamoko je koga gde ikako pokupio,ikako smo naletelijednina drugesasvimslučajno,pa pravimo jošmesta za nove drugare kojitekpristižuigovore za filmkojisugledalida je »sranje«,za koncertkojisuslušalida je »falš«,a za damukojusupotucalida je »lo-pata«.

»Gospode,kakva pasja zima!Imašlicigaru?Ko će platitiovo zadovoljstvo?Mogulida prenoćimkodvas?Nema veze,može ina patosu,mrzime da se sadvraćamčak tamo...«

Gde ste?

Page 8: Momo Kapor - Foliranti

7

Hladno mije dok šetambezvas ikao šiznutiduhHamle-tovogoca obilazimkafane —sada suto neka sasvimizmenjenamesta,činimise kao da sanjam:poznate sumitavanice utimkafanama,izidovisumipoznati,ugloviipatos,aliunjima višenema limenihfuruna »bubnjara«na pilotinu,nijelovnika ispisa-nihnespretnimrukopisommastiljavomolovkompasuljsa suvomeso,nigostijukoje sampoznavao izviđenja,nistolica na ko-jima samse klatio održavajućiravnotežunogama ispodstola —ne umemviše da vas pronađemna svojojsumanutojturiodKa-lemegdana do Slavije,od1956.do 1961.

Prelazimtustazu,a košava miudara upleksus.Ličimsamsebina mornara-sudopera na brodukojisusvinapustiliupanici.Kapetan,oficiri,putniciipacovi.Kalemegdanskibedemipretvarajuse podnaletima vetra upramac lađe što ploviusrcetame.Negde daleko na drugojstranireke svetlucajuuznemirenelampe,čujemkako negde dole,duboko,ključa Dunav—košavamidonosimirise usidrenihšlepova,katrana,đerdapske maho-vine iriblje ikre.Šta radimsamsamcijatna ovojvetrovitojpalu-bi?Prolazimpo ko zna kojiputpokrajzatvorenihprodavnica iizloga ukojima supogašena svetla,pitamse jesamliglupo pro-ćerdao život,jesamlipogrešio što samostao ovde uBeogradu,nastavio životudve ulice itrikafane,ilije trebalo smoćisnage iotisnutise usvet?Andersenove bajke koje držimurucipredspavanje otvarajumise same odsebe na stranicigde Bogspava-nja priča o onima što putujuionima kojiostaju:

»Na svadbijedne lutke,«poče Bogspavanja priču,»lastaje pričala o lepimitoplimzemljama gde krupniiteškigrozdovivise na lozama,gde je vazduhtako blagigde planine blješte ubojama kakvihkodnas nikada nemaju.«—»Aliimnedostaje na-šegzelenogkupusa,«reče kokoška.»Ja samprovela jedno letosa svojimpilićima na selu.Tamo je bila jedna peščara gde smomoglida lutamo ičeprkamo.Imalismo pristupiujedanvrtsakupusom.Oh,kako je bio zelen!Ne moguda zamislimništa lep-še.«—»Alijedna glavica kupusa je ista kao idruga,«reče lasta-

Page 9: Momo Kapor - Foliranti

8

vica,»a poredtoga,ovde je često tako rđavo vreme!«—»O,nato smo se većnavikli!«reče kokoš.»Uostalom,iovde kodnasmože bitivrlo toplo.Usto,ovde ne žive otrovne životinje kao uonimzemljama,ikodnas nema razbojnika.Može bitizlikovacsamo onajkojinašuzemljune smatra najlepšomodsviju!Tajza-ista ne zaslužuje da ovde živi!«Plačući,prekide kokošsvojgovorinastavigrcajući:»Ija samputovala!Jednomsamse ujednojkorpivozila preko dvanaestmilja daleko!Putovanje ne pruža ni-kakvo zadovoljstvo.«

Možda je to potpuno šašavo alija se ipak zanosimmišljuda neverovatno bogata zbirka moje dosade,svipromašeniča-soviisve izgubljeno vreme utrošeno na pridržavanje neke ban-dere leđima,dugogodišnje odlaganje da bilo šta preduzmem,bedno tavorenje sa lovomodkoje ne može da se živi,a koja vamne dozvoljava nida umrete odgladi—zanosimse bledomnad-omda sve te stvari,sve te godine,meseci,daniipotrošeniča-sovinečemuvode ida biihmožda iskupila neka knjiga,pretvo-rivšiihjednimpotezommadioničarskogštapića usmisao.Taknjiga me sve više zaokuplja.Knjiga o MimiLaševskoj,Aletuinašimprijateljima.Alija ne umemda pišemknjige!Pogotovuneromane,za čije je pisanje potrebno bitiveštilukavgraditelj.Malo nade uliva minekoliko sasvimslučajno pronađenihredovaRalpha Walda Emersona,na koje samnaleteo uAmeričkojčitao-nicina KnezMihajlovoj,gde samsvratio da se malo odmorimiposedimutoplom,međupenzionerima ibeskućnicima.

»Oviće romani—pročitao samtamo —malo-pomaloustupitimesto dnevnicima iliautobiografijama —zanosnimknji-gama,kadbičovek samo znao kako da međuonome što nazivasvojimdoživljajima odabere ono što je zaista njegovdoživljajikako da istinito zabeležiistinu.«

Možda bijedna knjiga?

Moja nenapisana knjiga pruža mitako alibiza dalje troše-nje vremena.Beztogdivnogosećanja koje me greje iznutra,

Page 10: Momo Kapor - Foliranti

9

beogradska košava bime sledila,a avgustovska jara istopila za-jedno s asfaltom.Neko bikonačno utisnuo svoje visoke potpeti-ce umoje rastopljeno srce.Beztogosećanja bio bihniko iništa.Ali,šta sumojidoživljaji?Jedno pijenje kafe podrascvetalimli-pama »Manježa«,kada je lipovcvetpao uMimino pivo.Otvara-nje izložbe Baneta Jegulje alijas Cvijića,alijas Kvižika,na kojuautornije uopšte došao,pokazavšitako superiornostnadpubli-komkoja je nagrnula ugalerijuGrafiekogkolektiva da ga vidiživog,da vidijednogodnašihmomaka kojije uspeo tamo,uPa-rizu.Siromašna kolekcija događaja koja se ne može niporeditisa svomonompucnjavomiznaše literature,nisa Hemingveje-vimavionskimpadovima uafričkudžunglu,ilisa sibirskimno-ćima Fjodora Dostojevskog!

Šta ima tuda tražijedna knjiga-pismo,upućena osobamakoje je najverovatnije neće nipročitati?Sdruge strane,zašto dane?Možda bito trebalo da bude dnevnik kojibipokazao ostalimanonimnimbednicima da sve što imse događa,ilibolje rečenone događa,ima takođe nekogusranogsmisla,da smo svirođenina istinačin,sa istimizgledima,ida ćemo otićisa ovogsveta kopre,ko kasnije,da će ta smrtboletiione najslavnije,da će ihtakođe zaboravitibaškao da nisunipostojali,da svakinedeljnislikar-amaterpredbelimplatnom,utrenutkukada muprinesečetkunamočenuuboju,ima potpuno iste šanse kao iPikaso ilibilo ko drugiko je stajao tako samizamišljendvoumećise oda-kle da krene,a da je sve ostalo samo spletveštine,publiciteta,srećnihokolnosti,tradicije (da liiza toga stoje gotske katedraleilimuk krozkojitutnje azijske konjice,a posle tenkovi?)—nakraju,da svakidečak sa NovogBeograda,sinpenzionisanogza-stavnika,utrenutkukada sedne na ispovraćano stepenište stam-benogbloka sa gitaromkupljenomna otplatuuruci,ima pot-puno iste izglede da zapeva kao Bob Dilan,uprkos zadahukise-logkupusa kojikulja izpodruma krozotvorza lift,uprkos raz-mrvljenomstaklupivskihboca,uprkos rahitičnojtravipo kojojse razvlače upotrebljeniprezervativi,uprkos svemu.Druga jestvaršto njegova pesma neće ućiumilione tuđihsoba,što će ječutisamo loše izbrijanimilicioner-pozornik ičovek kojiskuplja

Page 11: Momo Kapor - Foliranti

10

opuške,niko više,ako ne računamo jednuprebijenumačkukojaizdiše većtrećidankodkantiza đubre.Uprkos tome.Podzvez-dama koje se vide iizBruklina,iizKampale,isa ove puste le-dine,sa koje jošnisuodneseniostaciskela —sviimamo pravada zavijamo na mesečini—zvezde će nas čuti,ibiće to isto kaoda sučuliisviostali,jerzašto biinače,kogđavola,tajbubulji-čavipubertetlija uopšte pevao,odakle bismogao toliko snage idrskostida peva posle svihtrubadura,posle Žorža Brasensa,Bu-lata Okudžave iReja Čarisa?Zašto?

»Zašto ne napišešknjigu?»—reče miZ.Dž.jedne večeri,dok sammuobjašnjavao šta osećamkadšetamKnezMihajlo-vom.Bio je to jedanodonihklasičnihtrenutaka moje slabosti,kada ne umemda zaustavimbujicubrbljanja ikadmise sve činikristalno jasno imoguće,sve ostvarijivo irazumljivo za druge.»Imamtuknjiguuglavi,«kazao sam,»aline znamkako da jenapišem!Ta knjiga,«rekao sam,»ne bismela da bude nekible-saviromanukome ćupokušatida zavrnemčitaoca,da ga obma-nem,jerto uključuje usebe čitavuusranutaktiku,mislimna po-stavljanje lukavihzamki,gde će se jedno lice pojavljivatitačno uodređenimrazmacima,a radnja tećiodglavića do glavića no-šena avanturomilitako nekimsranjem.Uzto,da bihnapisaosvojuknjigu,smetajumisve ostale knjige koje samikada proči-tao;one me načisto blokiraju,tako da nikada ne bihuspeo daubacimloptuukoš.Jedno veče mise tako činida tuknjigu-fan-toma treba započetirečenicom:"Dok se glavnijunak naše pripo-vestišetao KnezMihajlovom,najlepšomza njega beogradskomulicom,iznenada uizlogujedne prodavnice nameštaja ugledadevojkučudesne lepote ..."—alivećsledeća knjiga,kojuuzi-mamuruke ižurno prelistavam,nagonime da blebećemupr-vomlicu;aliko je to prvo lice?Ja?

"Ono što me je privuklo MimiLaševskoj,ono što juje iz-dvajalo odsvihdrugihdevojaka koje samikada upoznao,bilo jeto što Mima nije imala ožiljke odpelcovanja na mišici!Hoćudakažem,Mima uopšte nije imala pelce,ona dva ožiljka koja nassve na izvestannačinobeležavajuičine žigosanimstadomtela-

Page 12: Momo Kapor - Foliranti

11

di.Ona kao da je pala sa neba.Niko jojnije udario pečat.Pitaosamje,kako?Kazala je:ne znam..."

Ilije pripovedačneko drugi,neko manje komplikovanodmene,neko ko događaje preliva sosomlažne ležernosti,a čita-lac,kobajagi,naslućuje o čemuse ustvariradiizoskudnihfak-tografskihpodataka poredanihjedanpokrajdrugog,baškao štose dve obojene površine na platnuRaula Difija (ljubičasta ize-lena boja hipodroma)same odsebe mešajuunašojrožnjači.

Uostalom,koga bizanimala ta moja nenapisana knjiga?Živeo samposlednjihdvadesetsedamgodina urelativno mir-nomrazdobljudiplomatskihčarki,lokalnihafro-azijskihratova,o kojima samčitao unovinama,ipovremenihnestašica ovoga ilionoga,nestašica koje susmenjivala razdoblja obestiiobilja ...Ništa naročito!

Kada samje video prviput1956.godine,Mima Laševskaje stanovala uizloguvelikogsalona nameštaja NovidomnaKnezMihajlovoj.Njihala se uprvojposleratnojstoliciza ljulja-nje koja je te godine stigla uBeograd,šetala preko tamnogper-sijskogtepiha ilise,jednostavno,izležavala na ljubičastomdi-vanulistajućiodtrido sedamluksuznumonografiju»YugoslaviaToday«.

Napolju,predizlogom,okupljala se svetina na bljuzga-vici.Bio je krajnovembra meseca isnegnas je zatekao udotra-jalimcipelama.Buljilismo kao opčinjeniutajraskošniprizorobećane zemlje kojojje pripadala dobro osvetljena soba,za nas,obične smrtnike,potpuno nedostižna.Sećamse,lampa sa svile-nimabažurombacala je svetlo na zlatne kovrdže Mime Lašev-ske,a po KnezMihajlovojje zviždala košava,bilo je hladno —svetiljke suse ljuljale na vetrukojije prodirao krozmojtankimantil.

Mima je stanovala za nas beskućnike.

Page 13: Momo Kapor - Foliranti

12

Zaustavljalismo se predizlogomNovogdoma da malouživamo utoplinidomaćegognjišta.Bilo je tuludaka,samaca,seksualnihmanijaka,stanovnika devojačkihsobica sa pogledomna sumornizidsvetlarnika;posivelihpodanika studentskihdo-mova injihovihilegalaca;predtimizlogomna KnezMihajlovojzadržavalisuse svionikojinisuznalikuda da odu:iznajmljivačiležaja uprolaznimkuhinjama što vonjajuna plesanineopranesudove (ugovorihje obavezivao da se izmeđusedamujutruiosamuveče ne smejuvraćatiusvojkrevet),a bilisutuionidru-gišto noćprovode šetajući—deca železničkihčekaonica ista-ničnihrestorana,a jedna soba stajala je predsvima nama,jednasoba ukojojbibilo prijatno provestičitavživot,ijedna devojkaje bila tu,utojsobi,devojka kakva se zamišlja ubesanimno-ćima puberteta,skupocena platinasta mačka bezgreške.Stano-vala je uizloguimoglismo je gotovo dodirnutialinismo,jernasje delio nevidljivizid,pa je to novembarsko priviđenje bilo istotako daleko,baškao isvionisnovikoje smo sanjalipokrivenisvojimstarimkaputima.Čimbismo dodirnulistaklo prstima ilivrelimčelom,istogčasa bismo se budiliitako ponovo biliizba-čeniuhladnisvetpedesetišeste,na raskaljanisnegpodštedlji-vimosvetljenjemKnezMihajlove,uvlagutuđe ohladene kuhinjekoja bazdina zaprškuibuba-švabe uginule odbede ičamotinje.

Stajao samgotovo prignječenuzstaklo izloga osećajućina obrazima ičelunjegovuhladnoću,a iza mojihleđa sakupljalose sve više iviše prolaznika.Jedno vreme svetina je stajala zabe-zeknuto.Najpre bišaputali,govorilipobožno upola glasa divećise devojciinameštaju,aliposle otrežnjenja,pošto bidobro na-pasliradoznalost,lagano ihje nalivao bes,odočijupa do dnastomaka.Postajalibisvesnisiromaštva svoje odeće,svojihbed-nihsobičaka iružnihžena što knjavajuukrpama,isame hladne,vlažne idotrajale;pa bineko iznenada zapalio varnicupodruglji-vogsmeha,neko odonihšto sunalazilisnage da se isplaze pra-vo ulice svojojbedi,viknuo bi:»Skidajse,mala,stižem!«iopa-sankikotbizahvatio gomilupredizlogomsalona.

Page 14: Momo Kapor - Foliranti

13

Rulja bise utakvimtrenucima zaljuljala,a mene je hva-tao paničanstrahda ne probijemstaklo,da me njegove krhotinene iseku:bio je to strahza oči,za kožu.

»Strašna gerla!Uh,al bije opalio ...«

»Lezimalo da te vidibata-Rale!«

»Kako može ovako?«

»Ma,kamenjarka,kažemti...«

»Ko liće to da kupi?«

»Bezbrige!Ima ihdosta kojiće sve,zajedno s njom...«

»Šta sizinuo,kulovčino?«

»Kao da nikadnije video mindžu!«

»Ami,ljudi...Kakve mimedvede kodkuće ševimo.«

»Pazite,dete ćete miprignječiti!«

»Kudse guraš,čoveče?Ostaće iza tebe:sitćešse nagle-dati...«

Krikovisumise zabadaliupotiljak,pribijalime uzstaklo:bilo me je stidistrahuisto vreme da devojka izizloga ne čujeglasove sa ulice.Aliona ihnije čula.Ilimožda jeste,samo jojjebilo svejedno.Palila je lagano cigaretuza cigaretomi,ljuljajućise na stolici,gledala unas izsvogakvarijuma neverovatno svet-limočima,koje kao da nisupoticale izovoggrada većodnekudizdaleka,gde susve devojke lepo vaspitane,odrasle usličnimso-bama.

Page 15: Momo Kapor - Foliranti

14

Znalismo dobro:ninameštajnidevojka nisubiliza pro-daju.

Na izloženimkomadima nije nibilo cene,a tamo sasvimudubini,iza stvariitoplogsvetla,muvalisuse poslovniljudi—naočarciposlovnjaci—zlatniokviricaklilisuse dok suneštopotpisivali,pili,telefonirali,srdačno se rukovali.Izloženinameš-tajbio je namenjenizvozu:mlada industrija razmetala se svojimprvimgarniturama ukradenimizstranihčasopisa za unutrašnjudekoraciju.Fatamorgana građanske udobnostipobegla sa stra-nica »La Maison«i»Schönes Wohnen«.Zemlja je jošuvek stano-vala međupohabanimpokućstvompreostalimodpre rata,ilijekupovala ormare obložene orahovimfurniromkojije bubrio navlazi,odlepljivao se ivisio poputkrpa.

Povremeno biizsalona žurno izašao po nekiposlovnjak.Svetina na ulicistajala je prednjimkao bedemmržnje,očiuoči—a zatimbise bezrečirazmakla pravećimuprolazdo kola.

Ostajao sampredtimizlogomsve do kraja,dok ne poga-se svetla ine zaključajuradnju.Video sam:devojkuje svake ve-čeripratio drugiposlovnjak.Ponekadje ulazila uautomobil,aponekadodlazila peške nizKnezMihajlovuogrćućise kaputom,okružena sredovečnimmužjacima.Ličila mije na srečnuprince-zukojojupravo predlažunoćniprogrampravljensamo za njuinjenprovod.Zavideo samkao životinja injojinjenimpratio-cima što odlaze uneki,za mene,nedostižansvet(ne napuštaju-ćiosećanje da isampripadamtomkruguprijatno osvetljenihso-ba,učtivihrazgovora idžeza,alida samnekomnepravdomiste-raniznjega),kovao planove kako da postanemjedanodnjiho-vih,odvijao po ko zna kojiputstarufilmčuguubojiivistavižnuo malimsrećnimčudima koja me bezmuke uvode unjihovodruštvo,gde se,najzad,pokazujemduhovitijim,spretnijimita-janstvenijimodsvihšto mikradutudevojku,a onda samihmr-zeo ivideo sebe ukožnomšinjeludo zemlje bezoznaka čina —lice mije utomdelufilma bilo tvrdo,neprobojno iuvoštenozlom—zamišljao samkako ležernimpokretomruke naređujem

Page 16: Momo Kapor - Foliranti

15

da izveduudvorište predzidtukorumpiranuđubradinastav-ljamda slušam»Legenduo zemljisibirskoj«.

Šeste noćipadala je kiša pomešana sa susnežicom,pa suse predizlogomNovogdoma zaustavljalisamo retkimanijaciiodmahprodužavalidalje.Usedamsati,devojka izađe sama izsalona ipogleda me radoznalo.Stajao samprednjomonako po-kisao ipromrzao —prava ilustracija za Olivera Tvista,da je siro-tiOlivernekimčudomnosio olinjalimantil dobijenodorganiza-cije CARE,zbogtoga što se nekommamlazuudržaviDakota ka-milja dlaka na leđima izlizala odsedenja za volanom,pa gapriložio napaćenima ustarojEvropi.

—Ja samMima Laševska...—kazala je uvijajućise onimdobro poznatimitoliko puta viđenimpokretomusvojkaput,ko-jikao da nije imao dugmad.(SviMiminikaputineprestano poku-šavajuda zbrišus nje!)

Iodjedanput,pokidaše se brižljivo pohranjene trake svihonihfilmova izmogprivatnognoćnogprojektora ijednostavnonisamznao šta da kažem,samo mise nešto kao plakalo,samosamželeo da zagnjurimnos utamnudlakunjenogsrebrnkastogkaputa ida udahnemnjenmiris;samo samstajao tako na onojsusnežiciigledao je razrogačenihočiju—mojusrećnuvršnjaki-njuizpredugo sanjanogsna,izneke bajke kojumije nekodavno čitao,davno,jošpre rata,dok sambio sasvimmalidečak iživeo usobama sličnimonojizizloga.Samo samstajao iblenuo.

—Završise iovo sranje!—kazala je Mima Laševska uzuzdaholakšanja.—Da proslavimo,a?

Aodmahzatim,dok samje sledio potpuno začaranibezijedne duhovitosti(briljantništosovikoje samsmišljao nedeljudana šibalisunajvećombrzinomna sever,prema Kalemeg-danu),odmahposle toga,ona dodade:

—Ja častim!Puna samlove...

Page 17: Momo Kapor - Foliranti

16

Prviputuživotukoračao samtako sa jednomrasnomve-legradskomdevojkom,koja je gipko pružala svoje dugačke noge—klaj,klaj—oslanjajućimise na lakat.Iodtada,pa verovatnosve do smrti,uvek ćuna zvuk imena Mime Laševskiuprvomtre-nutkuizazvatiuglaviblesak osvetljenogizloga injuustolicizaljuljanje,iuvek će to bitioštarudarac upleksus,signal kojićeme upozoritida samsasvimslučajno ibezikakvogprava čuo toime,dodirnuo tudevojku—tabu,bio samo malo puštenunjenkrug,baškao što siromašno dete dodiruje izložene igračke zna-jućidobro da nikada neće bitinjegove,dok mumajka stojiureduza konac urobnojkući.Samo tako.

Bilo je to unovembrumoje prve neuspele beogradske go-dine.

Useptembrusamdoputovao na jednomotvorenomteret-nomvagonu.Polovinuputa prešao samupolusnu,dok mije iz-nadglave promicalo drveće ispodjesenjihoblaka,pokrajplitkihreka što šume nadoblucima,preko plesnivozelenihaustrougar-skihmostova,pa krozravnicuipolja zrelogsuncokreta.Menjaosamtridana teretnjake,a hranilisume regrutiželjnida se štopre otarase slanine iuštipaka koje suimukućaniutrpalina ra-stanku.Spavao sampo staničnimbifeima kojise nikada ne za-tvaraju,slušao pijane ispovesti,bio lovljeniuspeo da umaknemi,najzad,stigao uBeograd,osluškujućikao mladpas grmljavinumosta iznadveličanstvene reke —pravo umore svetla itopližamorKnezMihajlove.

Doputovao samizprovincije sa mutnimosećanjemdatreba živetinekako drukčije odpreživara izmoje ulice.Došaosamda pravimfilmčuge ijavio se na prijemniispitza studijefilmske režije.Bio sampotpuno zbunjen.Pokrajmene susedelavelegradska deca,vunderkindisa naočarima isvežnjevima knji-ga podmiškom.Mlade intelektualke sume toliko prezirale da točak nisunipokazivale.Mnogiodnjihpoznavalisuvećodranijeispitivače.Srdačno sućeretali,razmetalise imenima pisaca ina-

Page 18: Momo Kapor - Foliranti

17

slovima neprevedenihknjiga.Mnogisustiglisa preporukamauticajnihzaštitnika.Semnekoliko očiglednihparanoika,odbe-glihprovincijskihglumaca,onanista idžabalebaroša,jedinisamja zalutao međuovuzlatnudecuBeograda.Bio sam,dakle,ide-alna meta da uvažena komisija sastavljena odsamihzvučnihimena isproba svojpoznatismisao za humor,velegradskiakce-nat,blagonaklonustrogostina koncu—najstrašnije odsvega —utehupruženuuoblikurečenice:»Za vas će bitibolje da pokuša-te iduće godine ...«Bacilisumiturečenicu,baškao što se pro-sjakudodaje sitniškroztek odškrinuta vrata predsoblja,da sečovek rešibede.Ofilmčugama nije bilo nipomena!Vozalisumejedno vreme sa plesnivimŠekspirom,a onda suprešlina jošbuđavijegBena Džonsona.Nikako nisamuspevao da pohvatamko dolaziiza koga:Henriciposle Ričarda,iliobrnuto?Ko kogaprobada,truje,daviiucenjuje,ko kome otima krunu?Po glavimise motala gomila jadnih,nepotrebnihfilmova pabirčenihgo-dinama po trinesrećne kino-dvorane tamo,kodkuće;hteo samda imnekako objasnimkakve bihsve pravio filmčuge,itek une-prijatnomćutanjuone učionice saznadohkoliko sambio glupšto sampoverovao njihovimdobrimnamerama.Moja filmskakarijera kružila je jedno petminuta oko ispitivačkogstola,a za-timodlepršala krozotvorenprozoriznadbeogradskihkrovova.

Nisamsmeo da se vratimkući,plašio samse da me nepretvore ugradskogludaka.Znam,za mnombisigurno vikali:Režiser!—a kadse okrenem,ulica bibila pusta.Tamo gde samranije živeo,šale sunemilosrdne a ljudisvirepi.

Uhodnicima Akademije otkrihtako odbačene nesrećnikeslične sebi.Polagalisuprijemne ispite izgodine ugodinu,nisa-mine verujućida će ihprimiti,aliuvek iznova,uvek sa očajnič-komželjomda jedanputnaprave svojusopstvenufilmčugu,dase jedanputizvukuipokažuko su,ustvari—samiprotivsvih!—sa svojimprivatnimludilom,divnombolešću.Primiše me kaomlađegbrata iodvedoše usvoja svetilišta.OtkrilisumiKinote-ku(ona je bila njihovhram),prljave menze gde suse hraniliis-ključivo »repetom«—ostacima većprožvakane hrane izalumini-

Page 19: Momo Kapor - Foliranti

18

jumskihtanjira,galerijuGrafičkogkolektiva na Obilićevomven-cu,gde se moglo sedetiutoplomdo devetsatiuveče,na jednojdrvenojklupi,ijošneke sobe kojihse više ne sećam,gde namjejedanostarelipederpuštao sa gramofonskihploča drame Oska-ra Vajlda uizvođenjuserDžona Gilguda,a mise gušilikeksomsa stola,ineka druga mesta na kojima je bilo neutešno hladno,aligde suživelislikariipokerašikoje supoznavali,ijošnekiDominvalida gde sunas tužno gledalisakatiljudi,aligde je bilobesplatnogčaja sa rumomislobodnihšahovskihploča.Smucaosamse jedno vreme sa svojimnovimprijateljima ine primeauju-ćikako nedelje prolaze ikako iščezavajuposlednjitragovimoggrađanskogživota,kako se pantalone ližuna kolenima,a turpo-staje prozirankao sito.Alito spoljno propadanje nije me mnogobrinulo.Jošnisamimao lice bitange —onajizgladneliizrazive-čituspremnostda zbrišemčimko vikne ilipotrči;nisamjošbionabacio ponižavajućumaskubede kojusumojinoviprijateljino-siliprirodno ibezikakvogstida.

Prvihnoćispavao samkodzemljaka inekihdalekihrođaka.Nekoliko puta ina stoluuprizemnomsobičkujedne ba-kice —bogomoljke,koja je radila kao garderoberka upozorištu,a ja je oslovljavao neprestano sa »kumo«,jerje nekada davnodolazila ukućumoga oca,gde suje isto tako zvali.Septembar-ska jutra bila susveža;beogradskidanisumnogo obećavali.Istina,samo pre podne —večerisubile tupe ineutešne.Brijaosamse na česmiudvorištu(sa obe strane togsirotinjskogtrganalazilisuse drugiprizemnistanovi,udnugolubarnik izajed-ničkiklozet),a doručkovao kiselo grožđe koje je raslo na lozištoje puzala uzdvorišne zidove.Čudio samse:otkudgrožđe takodaleko?

Najviše odsvega,prvihnedelja me izluđivala neprestanagrmljavina beogradske noći;daleka tutnjava kamiona itramva-ja,udaljeno tulenje brodskihsirena sa reke.Jedanpostojanšumnalik na talase zapljuskivao me velikimočekivanjima dok samseuljuljkivao usan,ležećina stolu.Tajnoćnišumobećavao je ne-što izuzetno,nešto što samo Beogradume da daruje onima koji

Page 20: Momo Kapor - Foliranti

19

pate.Svakoga jutra,tako,budio samse kao da me očekuje nekidragocenpoklon,kojimije po noćiobećavala ta grmljavina sta-roggrada što je usrećio toliko mladihdošljaka,pružio utehuočajnicima iizbeglicama kada sustizalipreko njegovihreka dapotraže hleb,kroviime.Čudno,čovek otupiposle izvesnogvre-mena na mnoge stvari,alijedno odretkihuzbuđenja koje mijepreostalo izprvihbeogradskihnoći,to je tajveličanstveniininajednomdrugommestuneponovljivišumgrada ublagojnoćirane jeseni.Osluškujemga idanas kao udaljenujeku,ponovopronađenizavičaj,obećanje iutehu.

Idok koračamsa MimomLaševskomrukupodruku,znam:ovuskupocenudevojkupoklonila mije beogradska noć.Ko zna šta me jošočekuje?

Zanimljivo je da onajprizoriz1956.uizloguNovogdomanajpribližnije objašnjava ko je devojka što me pratirukupodru-kukrozsve ove godine.Ima nešto utojživojslicišto otkriva suš-tinuMime Laševske,njenkarakteričitavnjenkasnijiživot.Onaustvariživikobajagi,voliisto tako.Ona napušta tek osvojenamesta privučena nekimdrugim,možda lošijim,manje dekorativ-nimna prvipogled,aliuvek novim,kojiće posle nje bitiprogla-šeniza modu.Jednostavno,niko ko je poznavao MimuLaševskunije mogao da pratinjenritam,niredosleddogađaja,tučudnuhronikunepredvidljivihsituacija ukoje zapada ili,bolje rečeno,koje njutraže ipronalaze.I,ma koliko stranica ispisao o MimiLaševskoj,ona će zauvek ostatiza mene nerešiva tajna,jer,je-danputtačno određena,postavljena po ko zna kojiputna svojemesto za stolomkafane »Kolarac«,iznadbrda popijenihkafa iopušaka kojise dave ucrnomtalogu,ona namponovo izmičenekimsamo njojsvojstvenimleptir-stilom—ona izranja na sas-vimdrugojobalireke imaše namda je živa,da je izronila,daopetmožemo za njom,da je sledimo i,gle,minapuštamo ogova-ranje,više je ne razotkrivamo ine špijuniramo,zaista je sledimo,svako za sebe,svako sa svojomskrivenomMimomLaševskom—tajnom,svako krišomoddrugoga,dok ona ponovo roniiiščeza-

Page 21: Momo Kapor - Foliranti

20

va ostavljajućiiza sebe sumorna mesta na kojima ćemo moratida nastavimo životbeznje.

Mima Laševska je 1956,dakle,bila jedna odprvihbeo-gradskihmanekenkikoje sunaučile da pravilno hodajuna skra-ćenomkursuSavremene žene uBulevarurevolucije,podbrižnimnadzorompredratne primabalerine Galine PavlovičVlkove,petputa uzastopno Najlepše devojke bala avijatičara uAero klubu.

Ta rascvrkutana dama ptičije pametiidetinjastogpona-šanja,koja niza šestoaprilskogbombardovanja Beograda nijeprekinula svojujutarnjuemisiju»Higijenske gimnastike za decu,devojčice idame«na radiju,umela je da izMime izvuče neslu-ćenugracioznost,koja je devetnaestgodina snuždeno čamilanesvesna svoje lepote,zarobljena uloše hranjenomteludevojči-ce sa Senjaka.Pomoćunekoliko lekcija isamo dve-triusputneopaske koje je za rukuvodila izoštrena ženskasta intuicija,gospođa Vlkova je zbacila sa Mime njenotrcaniperiferijskiplašt,ispodkojegse predzapanjenim,kratko podšišanimdruš-tvenimradnicama Savremene žene,odjedanputrodila jedna no-va Mima —lenja iraskošna.

Njenmangupskisenjačkiklaj-klaj-klajkorak,proizvodobuće kojuje Mima najčešće nosila (a bile suto platnene Batinepatike),onajnjennačinna kojije ravnopravno trčala sa deča-cima sa Senjaka ne zaplićućipritomnogama kako to obično de-vojke čine kadlandarajulevo-desno,iklatarenje njenihdugihnogučija sukolena odmarta pa do kraja septembra bila jedin-stvena zbirka ranica iogrebotina zadobijenihprilikompadova(Mima mije jedne večeriotkrila tajnu:njeno najveće zadovolj-stvo udetinjstvubilo je oprezno odlepljivanje skorene krasticena kolenu,milimetarpo milimetar;onitrenucikada se ispodta-mnocrvene kore sasušene krvipojavljuje nežna nova ružičastakoža)—sve to,dakle,ostalo je udruštvenimprostorijama Sa-vremene žene kao lanjska zmijska košuljica.Tomčuduprisustvo-valisuslučajnisvedoci:dve čistačice,petdruštvenihradnica ustrogimsivimkostimima sa poučnimjubilarnimznačkama ure-

Page 22: Momo Kapor - Foliranti

21

verima,bivša balet-majstorka Galina Vlkova ikorepetitorZdenko Pavliček,karakterniljubavnik otpuštenzbogpederastijeizNarodnogpozorišta.

Prednjima,eto,rodila se jedna nova Mima,tačnije re-čeno,rađala se svakimnovimkorakompo malojimprovizovanojpistipostavljenojpreko stolova.Možda bitajprizorličio na Boti-čelijevo Rađanje Venere (Mima inače veoma ličina tumladuženukoja izlaziizškoljke)da se čitava stvardešavala na obalimora ilimakarkakve reke.Aličuda ne birajumesta na kojima ćese dogoditi!

PočađavelizidoviSavremene žene bilisuprekriveniuramljenimfotografijama glečerskihjezera isečenihizlistaFront;bilo je tuslika sa radnihakcija pošumljavanja igodišnjihskupština,a centralnizidsukrasile ukrštene prelazne zastavice iparola Za zdravpodmladak!Sto za kojimje zasedala komisijadruštvenihradnica bio je zastrtkardinalskiljubičastimplišom,atkanina mestimično progorena pepelomcigareta,uflekana tra-govima prosute kafe.Komisija je sa izvesnimpodozrenjemprati-la obukuprvihmanekenki,ne napuštajućisumnjuda se iztogpoziva najlakše regrutujukurve ibuduće razoriteljice solidnihbrakova.Možda se krozto naoko nedužno prikazivanje tela,no-gu,osmeha,hoda iisprazne ženstvenostikrije uvođenje neprija-teljske ideologije na mala vrata —možda uopšte inije trebaloorganizovatitajsumnjivikurs,a opet,fabrike konfekcije tražilesumanekenke:bolje je držatipodrukomnužno zlo,kontrolisatiga iusmeravati,nego bitistavljenpredsvršenčinjednoga danakadza sve većbude kasno.

Aliutisak kojije na njihostavila Mima Laševska može sezaista meritisamo čudom.Paf!Ona je zakoračila usvojosvajač-kipohodi,gle,predočima tihsredovečnihdomaćica koje susečitavogživota odricale svega uime nečeglepšegiboljegšto tektreba da stigne,zatreperio je znak za ženstvenost!Gledajućituvižlastucurudok korača,zaboravljale suna svoja otežala,uniš-tena tela,proširene vene,tenupropaštendimombeskrajnihsa-

Page 23: Momo Kapor - Foliranti

22

stanaka,a Mima je gazila,igazila,igazila,igazila,okrećućisepoputzvrka oko sebe na krajustaze,gazila izazovno isturenihbokova tako da suse na njenojvunenojhaljinibezstruka ocrta-valivrhovikarličnihkostijuiVenerinbrežuljak.Bolje rečeno,ona je sekla ustajalivazduhSavremene žene svojimtelom,pre-bacujućinevidljive mostove krozistorijuženske lepote beograd-skogpašaluka.

Bilo je unjenomgracioznomhoduuzbudljive sramežljivo-stižena sa Dorćola kada suiznosile tepsije sa pitama KnezuMi-hajluObrenoviću,ipotuljene cincarske erotike koja tera uludiloibolestdok zamiče utamuneke magaze uSava Mali,a bilo je ionogtako šokantnograskidanja sa stidom—mislimna prvojavno svlačenje mladihplivačica na đaekomkupatilu1920,kadasu,isame zapanjene dugo skrivanombelinomsvojihbutina,po-kušavale da se sakrijusame odsebe koračajućika recikrozpe-sak iplićak;možda je utomprizorubilo inečegodluckastoghoda beogradskihmondenkiizmeđudva rata na konjskimtrkama kodCareve ćuprije;svega je tubilo,sve se tuosećalo imešalo,čak ikloparanje drvenihsandala koje sumlade beograd-ske žene morale da nose za rata udoba nestašice đonova ikože,a opetiiznadsvega —Mima Laševska išla je uritmurok-en-rolakojije te godine sa zakašnjenjemosvajao beogradske plesnedvorane —kao da je đuskala,označavajućikorakomsvakudruguklecavusinkopu.

Upotpunojzanemelostiprisutnih,Galina Vlkova je izusti-la tonommajstora kojiupravo svlačiveo sa isklesane skulpture,samo jedno:

—Eto,to je to!

—Slatka bestidnica ...—prostenjao je gospodinZdenkoPavliček,izvodećizavršniglisando malimprstomkojije krasiodug,odnegovannokat.—Slatka mala bestidnica!

Page 24: Momo Kapor - Foliranti

23

Ureči»bestidnica«osećao se blagtragerotike,mutno se-ćanje preostalo izdavne predpederske epohe uživotuovogfi-nogumetnika,a takođe nešto nalik na zavistšto će ovo malo ču-do,ovo Galinino slatko malo bestidno otkriće,većna kapijiSa-vremene žene ščepatizločestimužjaciirastrgnutijezicima,nok-tima,zubima i,ah,svačim!Siromašnikorepetitor,kojije bionajbliže MiminompreobražajuuBulevarurevolucije ikome sečinilo da ta devojka silazisa piste igotovo korača po dirkama iz-drndanogBlihnera,osetio je te večeripotrebuda zaštitiMimuodgrubostiseksa ibrzogpropadanja.Čudno,svikojisuzaljub-ljeniuMimutvrde da ona unjima razvija tajzaštitničkiosećajida je,možda,bašutome njenosnovnišarm,tajna njene kobno-sti.

Zdenko Pavliček je,naime,te večeripredložio Mimidajojbude sestra iodveo je na slatkipune ukafe Mažestik.Dok sukoračalikrozstolove ibritvaste lepeze palmiizburića,onsamošto nije stepovao uživajućiudivljenjustalnihgostijuMažestika—zavidljivimpogledima što suse poputskupocenogsaga prosti-raliprednjegovomstazom.Umotanupredugcrvenšal,čijije je-dankrajpadao koketno zabačenčak preko leđa ustiluAristidaBrijana,pričao je MimiLaševskojsvojživot,a ona ga slušala nasvojtalentovaninačin,kojijojje više odbilo čega prokrčio pute-ve ido najzatvorenijihbeogradskihkrugova.

Jer,Mima je zaista umela da vas sluša!Njene svetle očidoslovno suuranjale uvaše,a izraznjenoglica neprestano je da-vao do znanja onome ko govorida jojje do te sledeće rečenicebogzna koliko stalo,da gotovo izgara odnestrpljenja da je štopre čuje:»Oh,ne,ne,molimte,nemojda nastavljašsa pričom,dok se ne popiškim,nećuapsolutno da propustimnijednurečodtoga!«

Hoćuda kažem,dok ste pričalinešto Mimi,imaliste ose-ćanje da upravo izvodite monodramu,da ste glavomibradomserLorens Olivije ilinešto tako.Mima je kao niko drugiumelada se namestiustolici,na krevetuilina stolu,na nekojogradi,

Page 25: Momo Kapor - Foliranti

24

svejedno,na mačkastnaein.Položajnjenogtela kao da je govo-rio:»Uh,što mije ovde lepo,ah,što mije drago što sams to-bom,ne,zaista mije drago,pojma nemaškoliko!«

Ieto,tako,Mima Laševska je,zahvaljujućisvojojdiplomisvršene manekenke,bila prva iposlednja devojka-model,ubilokomodčarobnihizloga KnezMihajlove,krozduguistorijutrgo-vina itrgovanja ove ulice.

KnezMihajlova je,inače,prva beogradska ulica na kojojsuse posle rata pojavilikolporteriVečernjihnovosti.Njihovigromkiglasovikojima suizvikivalinaslove bilisusredinompede-setihgodina čudo neviđeno!Svetse zaustavljao islušao ihkakose nadmećuuurlanju,a novine suse ludo prodavale.Unedo-statkusenzacija,timomcisuizvikivaliposlednjuvestizVoltDiznijevogstripa:»Švrćo našo kost!«

Pre Mime se na KnezMihajlovojpojavio ijedansendvič-men;bio je to mladipozorišnirediteljV.V.kojije sa dve tableokačene o vratpokušao da reklamira nekusvojustudentskupredstavu.Njegova karijera dobrovoljnogsendvič-mena započe-la je na uglukodrobne kuće Mitić,a završila se stotinjak metaraniže,predzgradomSrpske akademije nauka,gde ga je uhapsiodežurnimilicionerzbognarušavanja javnogreda.

Tako je Mima Laševska,postavšidevojka,sišla izsvojestrme Senjačke ulice pravo na manekenskupistuSavremenežene,a zatimuizlogNovogdoma i,najzad,umojživotone no-vembarske večerikada me je povela da proslavimo završetaksranja.

Spustilismo se do hotela Palas kojije te godine svojusta-klenuterasupretvorio udansing.Predliftomnas je dočekao Pa-lasovčovek za izbacivanje,pravidivodevenupogrebno crnoodelo,koje je sa leve strane bilo malčice ispupčeno,verovatnozbogpucaljke:

Page 26: Momo Kapor - Foliranti

25

—Dama može da se popne,tine!—kazao je preprečivšinamput.

—Zašto?—promucah.

—Zašto?—ponovigorila —Zašto?Svipitaju:zašto?

Uhvatio me je za ramena iokrenuo prema ogledalu.

—Pogledajse kako izgledaš!—kazao je ija se pogledah.

Zaista,nisamizgledao reprezentativno.Video samlice iz-gladnelogdvadesetogodišnjaka kojikrivipete prema unutra,slepljenu,mokrukosu,povijena rahitična leđa:stariameričkimantil odkamelhara visio je sa mojihmršavihramena.Odozgo,sa terase,slivale suse bujice džeza.Pogledahse uoči:bile suje-dina lepa stvarna meni.Očiispunjene povređenimponosomimržnjom,pune gripoznog,grozničavogsjaja,nostalgije ibesa.Očisanjara kojiće,verovao samtada,pobeditina krajutogusranogfilma.

Okrenulismo se iizašlibezreči,itada samse zarekao danikada,čak nionda kada se proslaviminamlatimbrda love,ni-kada,nikada,nikada nećuzakoračitiuPalas —brlogsitihžderača igorila.

I,da vidite,to je jedna odretkihstvarikoje samispuniosebi,mada se nisamproslavio.

Poželehda je mojdrugAle sa mnom,ikrenuhsa Mimomda ga tražimpo gradu.

Pronašlismo ga uKolarcuna KnezMihajlovoj.Sedeo jeza stolomporedvrata ipio čaj,čekajućida neko naiđe iplati.

Itada to poče.

Page 27: Momo Kapor - Foliranti

26

Jošihvidimte večerikoja se pretvarala unoć.

Sede igledajume krozvreme.Vidimnjihove ruke na koc-kastomstolnjaku.Mima ima bledukožusa slivomplavičastihvena —to suleve idesne pritoke njenogsrca ukoje se ulivamo.Ale ima ruke sportiste,duge vretenaste prste košarkaša.Na nje-govomčvrstomdlanulinija uspeha prekida grubo linijuživota.Čudno.

Vidimihkako se zatreskavajujedno udrugo na moje oči.Osećamda postajemsuvišanza timsrećnimsubotnjimstolom.

Mima iAle sede jedno preko puta drugog(ja izmeđunjih)igutajuse pogledima.Da nisamtu,ona biga poševila predsvima,usredKolarca.Doveo samMimuza njegovsto isadtrebada mije otme.Alicela ta stvarjača je odnas,to je očigledno,imijojse prepuštamo.Naviklismo da gubimo,pre nego što smoišta posedovali.

Uzmije,idiote,zarne vidišda je šiznula?Pronaćićujavećnekudrugumačku.Tisisportista iživišsportski.Danas.Bašsada ievo ovde!Kako sisamo siromašan!Maznije,kretenu!Kada izgubimMimu,vratićuse usvoje utočište;stanovaćupo-novo usvojimknjigama,a tinemašbašništa semmišica izlat-nihpega uzenici.Savsiodmleka,Ale,budalo!

Idok to govorimsebi,znam,oniće se poševitiibezmogblagoslova.Jeste,imaće možda grižusavesti.Međutim,nije ureduda imkvarimprovod.Nije uredu,mislim,da imja to prire-dim.Volimihoboje.Volimkako izgleda tajprinčevskipar.

Dok se svlačipredspavanje,Ale svuda oko sebe širimirissportskihsvlačionica.To je mladgladijatorkoga na ulicizagle-dajudomaćice istaripešovani.Potpuno je nesvestansvoje lepo-te.Kada se umiva,istovremeno pere ikosupodmlazomhladnevode.Glavutrlja peškiromikosa muje istogčasa suva,uporet-kusavršeno podrezane četke.Nikadne gubiurođenueleganciju.

Page 28: Momo Kapor - Foliranti

27

Sećamse,prao je kosuionogjutra upodrumuekspres-resto-rana uZagrebu,posle duge skitnje,iopetje to bila kosa košar-kaša sa reklame za losion.Njegova kosa živi.Čak ipozajmljenikomadiodeće stoje mubolje nego vlasnicima za koje sušiveni.Onje srećna mlada životinja —pravo ljudsko mladunče,mladazverkojuje prijatno gledatiizsopstvene kože kojune volite.Onje sve ono što ja nisam.

Zato se unašojvezanostipreplićuljubavizavist.

Kada lovimo udvoje provincijalke po Studentskomgradu,obično samja tajkojiizvisi.Možda neprestano očekujemrevanš,pa mito ne dozvoljava da ga napustim?Amožda samobičnima-zohista kojiuživa da džonja ispodprozora krila-F,zamišljajućikako se gore uAletovomkrevetuspajajuugrehuiznojudve vre-le kože:zveketzuba,svetkovina sperme inežnihgrubosti...Še-va!Golisuiza togvisokogškiljavogprozora,znamišta rade,razgledajupažljivo jedno drugomsva skrivena mesta,ožiljke imladeže;puše podžmirkavimsvetlomsijalice oddvadesetipetsveća kojuje Ale zaklonio novinama,alinjihova tela supravobogatstvo iona ovojsumornojsobiStudentskogdoma poklanja-juraskošdvorca izHiljaduijedne noći.

Iuvek samja tajkojiulovimačku,a Ale onajkojije nakrajupotuca.Kada je osvajamna ulici,pravimza njuvatromete,umnožavamjojnajlepše primerke svoje ličnosti,zapanjujemjepoznavanjemstihova icitata —ona ide potpuno hipnotisana tra-gommojihduhovitostiiviše ne prepoznaje ulicukojomje hi-ljaduputa prolazila —zavarana je mojimotrcanimrepertoaromi,najzad,stvarse za mene završava time što je dovlačimza našsto uKolarcu.

Ale obožava mojuigrui,zaista,onne laže kada posleprepričava kakavsamutisak ostavio na tupotpuno nepoznatudevojku,tako da je prosto ostala »paf«!

Page 29: Momo Kapor - Foliranti

28

Alimomstiluzabavljača izgleda da nešto ozbiljno nedo-staje da bibio iefikasan.Mojnačinima jednugrešku.Završavase zamoromodrečikoje se dave upoplavianegdota o Aletu,meniinašimprijateljima.Iznenada nastaje muk,onajčas kadanđeo tišine preleće našsto pokrajvrata Kolarca,ija vidim:de-vojka kojusamizuličario zaljubljuje se uAleta,isa njenogpona-šanja spada jedanpo jedanpojas nevinosti.Tačno vidimda gaželiida više ne sluša mojšou-program,ijošvidimda je njemuzaista neprijatno što opetnisamimao sreće,što mistil imaozbiljnumanu.

Nas dvojica smo,izgleda,kompletanzavodnik!

Bezmene,Ale biteško prišao nekojdevojci;beznjega —nikada ne bihsaznao na šta susve spremne te stroge,velegrad-ske cice,kako brzo zaboravljajusvojsmernipogledučenica kojese vraćajusa časa klavira,kakve se sve unjima krijumoćne tuca-čice ikako ciče dok se opaljuju,šta sve brbljajudok se ševe!Oh,Gospode!

Uisto vreme,Ale je lakmus utraženjuone prave devojkeza mene.Ta prava,često zamišljana osoba na kojusamgodi-nama čekao neće prebledetiunjegovomprisustvu,a ja nećupoko zna kojiputosetitiukus komedijaša na nepcima —usta mineće opetbitipuna pepela italoga crne kafe.

Zašto samodvodio svakusvežuulovljenumačkuza Ale-tovsto?

Da muje pokažem?Da se pohvalimsvojimposlednjimuspehombezpoente?Ne samo zbogtoga.

Kada mirno razmišljamo tome,savršeno mije jasno dasamželeo da te devojke podelimsa njim.Čitava ta igra ibesmi-slenilovne biminiupola pričinilitoliko zadovoljstva da samsanovomdevojkommorao ostatisamdo kraja.Ale je bio mojalibi.Želeo samda timmalimpraznoglavicama,ludačama,trepetu-

Page 30: Momo Kapor - Foliranti

29

šama ilujikama,ionimdrugim,odnegovanimbeogradskimma-zama,pokažemnekitajanstvenikrugprijateljstva kojisambiostvorio,ukome sudrugaribiliodanijedandrugom,uprkos isku-šenjima što suga prednjihpostavljale devojke,iukome je Alesvojommuškošćuisnagomosvetljavao bezbedanineprikosno-vendom,naštajništab sagrađeniznadjedne staklene pepeljareijednogkockastogstolnjaka,stvorenuKolarcu,običnojkafanipunojpromaje.Želeo samda impokažemdomukojemživimisvognajboljegprijatelja Aleta.Hteo samda ga upoznajuidatako steknemjošhiljadupoena usvojojvrednosti—ja,izgub-ljenimalicrvugradskojšikaribezmilosti,koja je tihgodina gu-tala energiju,prostore periferijske peščare,kilometre pustihobala svojihreka,oktan,mašine,znojiuspeh.

Ale je za mene bio princ iblagonaklono mije dozvoljavaoda pripadamistomtimuza kojionigra.Izaista,to nije samostilska figura;kada smo nedeljomšutiralina male goliće poBežanijskojkosiiznadStudentskoggrada,Ale bime uvek izba-rao za timkome je bio kapiten.Stajalismo tamo na tužnojpa-nonskojledinidelećise na dve grupe (biralisuobično Ale iNe-ša),a ja samnekako nesigurno znao da će me mojprijateljiza-bratiza svojtim,mada samloše baratao loptom.Znao samdaće midodelitiulogulevogsmetala,ionbito uvek činio,na-ravno,tek pošto biodabrao nekoliko neophodnih,važnijihigra-ča.

Prišao bimiiudario me po ramenu,gestomkralja kojiproizvodinekogritera uviteza:

»Onje naš«—kazao biija samdavao sve odsebe,bacaose unoge protivničkimigračima,izlagao svoje jadno mršavo teloudarcima ijurišao kao manijak sa loptomkoja mise zaplitala unoge,samo da opravdamAletovo poverenje.Krajičkomoka vi-deo samkako me bodritamo sa desnogkrila očekujućida do-damloptukako valja,a kada se čudo ipak ne bidogodilo ija biobačenublato,prvibise zasmejao mompadu,okrećuaistvarnašalu,spasavajućime tako odprezira ostalih.

Page 31: Momo Kapor - Foliranti

30

Vraćalismo se udompeške,jošoznojeniizadihaniodigre,rame uzrame,ija sambio ponosanšto samjedanodgladi-jatora iznjegove ekipe,što isamzaudaramna znojina akciju,na muškarca,strepećiistovremeno da ćuveče provestisam,akose Aletupojavinekiprovoduizgledu.

Kako samsamo bio srećanonihvečerikada bime zapi-tao:»Kuda ćemo noćas?«

Moje komedijantsko lukavstvo,mudrostćopave lisice,svešto samposedovao,sve bise to istogčasa stavljalo upogonijasamizmišljao najluđe inajsmelije planove:drska uvlačenja napozorišne premijere bezkarte,blic-upade na dobro čuvane kok-tele,pozajmljivanje love,bezbrojsitnihlažikoje ćemo upotrebitida se dočepamo klope iprovoda —samsamcijatbio samkom-pletanštab za organizacijuboravka NjegovogKraljevskogViso-čanstva te noćiuBeogradu.Imao samizoštrene reflekse grad-skogpacova,uzto jošinezasitnumaštuprovincijalca kome sugradinjegove ulice —obećanja puna nepredviđenihdogađajašto vode ka uživanju.Brbljao sammubezprestanka o svojimplanovima,a onihje slušao,blaginadmoćan,dozvoljavajućimiblagonaklono da izsebe isteramiposlednje ludosti.

Naravno,nisamjošuvek znao o kakvomće se to momuspehuraditiina osnovučega bitrebalo da uspem,na kraju:ukomće se smerukretatitajmojzamišljeniuspeh—alinijevažno!Znao samdobro da se razlikujemoddrugih,iAle je slepoverovao umene,na svojpostojani,sportskinačin.Verovao je dasamboljiiizuzetnijiodostalih,mada nionnija nismo mogliob-jasnitiučemusamto bolji.Jednostavno,obojica smo verovaliuvrednostmaterijala odkoga samnapravljeniupravednostživota-bajke sa obaveznimhepiendom.

Nešto mislim,da se nije družio sa mnom,Ale je mogaopostatisrećanprofesorgimnastike.Alionje bio obasjannekimposebnimsvetlomšto pada samo na srećnike,ito osvetljenje me

Page 32: Momo Kapor - Foliranti

31

je neodoljivo privlačilo.Unjegovojsencibio samisamlepšiipotpuniji.Izdana udan,tako,ine znajućišta činim,trovao samAleta svojimsomnabulnimprieama ibolesnimizmišljotinama.Koristio samse njegovomsvežinomijednostavnošću,a njegovusnaguupotrebljavao samumesto štita prema onima kojisučez-nulida me linčujuzboguobraženostibezosnova,kukavičluka ilukavostiprofesionalnoggrebatora.Izato,kadgodbiAle poku-šao da se osamostaliipribližisebiravnima,poštenimijedno-stavnimmomcima,vukao samga svimlukavstvima natrag,iz-vrgavajućipodsmehute četvrtaste tipove —buduće malogra-đane,pa se onsa uzdahomrastajao odnjih,ponovo uvučenuotrovnizadahKolarca ivečita maštanja bezikakvogstvarnogte-melja.Bilo je prosto neverovatno koliko smo se ja imojiprijate-lji,čistokrvnigluvatori,bitange isanjari,lepiliza togzlatnogdečka kojinamje ćutećiulepšavao život.Otrovkojije udisao za-hvaljujućinama,razarao je lagano njegovo sveže sportsko tkivo,a Mima Laševska sa kojomsamga upoznao izvela je završniuda-rac.

Šta je privuklo Mimuovommladombogu,studentupred-njihupora ičučnjeva?Ne bismo nikako smelipojednostavititumladudamu,istina,bizarnogponašanja,tvrdnjomda je najzadsrela čistokrvnogmuškarca.Miminrafiniraniukus izmiče ovojpretpostavci.Njihovsusret—to je trenutak kada se pronalazenajboljidžokejinajrasnije grlo,međustotinama dobrihjahača irasnihkonja.Zahvaljujućimojojludačkojstrastida sve delimsdrugima (to je zalogna osnovukojegposle neograničeno uzi-mamodbilo koga),Mima najzadsreće Aleta iunjemuvidijošuvek neoblikovanimaterijal izuzetne vrednosti,odkoga se moženapravitinjenprivatnikatapultšto će je izbacitidaleko s onustranucrte.Unjojse bude tamniženskiporivida sama načiniboga po sopstvenomnacrtu—nekoga ko jojneće bitiodannaonajcmizdravi,slepačkinačinzaćorenihtipova kojije povezdanjure želećije samo za sebe,većmnogo dublje isuštinskije.

Zašto se ne zaljubiumene,na primer?

Page 33: Momo Kapor - Foliranti

32

Zato što Mima oseća da samvećotrovaniznutra.Da samizgubljenza bilo kakvuakcijukoja vodiuspehu.Ona nikada nebibila sigurna da je nećuprevaritisa prvomfatamorganom.Uzto,ja nisamtako lepkao Ale.Moje gluvatorsko prokletstvo oči-gledno je svakome ko ume da procenitipa što satima češe leđa ozidibuljiutrotoarpreko puta.Imada mije tek dvadeseta,iz-gleda da samrođenkao starac,a ako iosvojimneko izuzetnomesto uživotu,biće to dugiratdobijenlukavstvom,posle mno-go kombinacija ineizvesnosti.Mima,tako,ujednojnevažnojka-fanipunojdima,pronalazinajzadnešto za čimje oduvek traga-la.Ta složena devojčica sklona laganjubezkoristoljublja,za ko-jusuuvek tvrdilida ne zna šta želi,htela je uvek više odmogu-ćeg,htela je nemoguće.Ieto,najzadje to ipronašla,pa više nijeništa važno:ona se opija na naše oči,gledajućiAleta preko putasebe,njegovo lice na tamnojosnovistaklenogizloga injegovoreol kojije te večerividljivijinego ikadranije.

—Itako,viste znači,braća?—pita Mima,dok kelneriKolarca podižustolice na stolove.Fajront.

—Prijatelji...—odgovaramponosno.

—Najboljina svetu?

Klimnulismo glavama.

—Ja nemamnikoga!—kazala je Mima.—Strašno mrzimdruženje sa curama!Imrzimžene,uopšte!Ja samjedinica:to jemožda zbogtoga.Hej,da vambudemmalo sestra?Da vambu-demmalo sestra?

Pristalismo da nambude malo sestra,krijućiuglavamapotajnunaduda će jednoga dana,kad-tad,ipak doćido ro-doskvrnuća.

—Važi!—kazao sam.—Biaešnammalo sestra!

Page 34: Momo Kapor - Foliranti

33

—Stvarno?

—Odistinski...

—Da proslavimo to?—predložiMima.—Vodićuvas naprovoduLotos.Puna samlove...

Otvorila je svojutašnui,zaista,bila je do vrha napunjenazgužvanimnovečnicama koje suse mešale sa šminkom,puf-nama odpudera,maramicama idivljimkestenjem,pokupljenimunekomparku.Tajslatkihaos devojačkihtorbica!Unjemujepohranjena tajna ženstvenosti.

Krenusmo nizKnezMihajlovuka Lotosu.Mima je išlaizmeđunas.Bilo jojje hladno pa je ruke zavukla unaše džepove.Levuudžepmogmantila —desnuudžepAletovihpantalona,jerje Ale te noćinosio svojuvindjaknubezdžepova.

—Bože,što je lep!—divila se Aletu—Alitiimašlepšeoči...—dodala je,da me uteši.

Odjedanput,zadrhta.Pogledjojpostade staklast,anozdrve se raširiše.Istrgla je rukuizAletovogdžepa:

—Ne,to ne!To neću!

—Zašto?

—Zato što neću.

—Dobro —kazao je on.

Ona vratirukuunjegovdžep:

—Budidobar!—rekla je.

—Šta se dešava?—zapitah.

Page 35: Momo Kapor - Foliranti

34

—Bezveze!—kazao je Ale.—Ništa.

—Ništa —reče Mima.

Sišlismo uLotos —pravo utoplo,lepljivo ždrelo dima,saksofona,pudera iparfema.Znao samto mesto samo po čuve-nju:Lotos,Kristal,Mažestik,Kleopatra iRuskicar—petnoćnihhramova poroka,bluda,rasipništva iavanture.

Iopetsuiskrsle neprilike sa našomodećom.

Čovek na vratima je kazao:»Gospoda ne moguunutrabezkravata!«alinije pravio pitanje kada je Mima zatražila daotkupidve kravate za nas.Vezalisamo ihonako,prekodžempera;bio je to najmasnijiinajizlizanijiparkravata uovomdeluEvrope.Bile suvećklizave odiznajmljivanja.Moja pruga-sta,a Aletova modra.

Itu,međušvercerima,dežurnimpolicajcima,cinkaro-šima ipodvodačima,ocvalimbarskimdamama itrgovačkimput-nicima,sedimo nas troje za malimokruglimmermernimstoli-ćemuzsamuivicusvetlećegkruga.Mima je nacvrcana irazdra-gana,Ale ija uplašeni.Po zidovima kružne dvorane sa stubo-vima izležavajuse Lede ukrilima labudova.Prednama sutridu-govrate boce belogvina.Sumpormištipa grlo dok pijemiose-ćamda me tama Lotosove dvorane usisava,a stubovipočinjudase okrećustapajućise uvrtoglavizidsmrti.

Odjuče nisamništa okusio.Čudno,kada ste gladni,nikovamne nudijelo —svivas terajuda pijete!

Želeo bihda umremza ovimstolom.Sumporisano vinoodlično se slaže sa sažaljenjemkoje osećamprema sebi.Ozno-jena Mimina ruka jedinije mojvodičkrozovo predvorje pakla,ukome se blistajuklizava tela Marokanaca na podijumu—oniiz-vode parternugimnastiku,a smenjuje ihžena-majmun,čije me

Page 36: Momo Kapor - Foliranti

35

izvrnuto lice gleda nekudodozdo,izmeđuraskrečenihnoguina-puklihšavova na trikou;pa posle:»Step-majstorna rolšuama —BobiMoreno sa petogodišnjimsinom!«

Obuzima me talas radosti,činimise da sambeztežine ida isamstepujempo zategnutombubnjuuzpratnjumeksikan-skogtria La pikonera.Uovojzagušljivojkutiji,dakle,Beogradskriva svoje tajanstvene podzemne čarolije.Ona provincijska va-rošukojojsamnekada živeo ličimina daleku,većizbledeluraz-glednicu.Ovo je,najzad,praviživotiprava velegradska devojkakojudržimza rukudok se okreće vrteška čardaša,a žongleriše-tajupo žici,ibuketbalerina:Irena,Konstanca,Beba iKaća izvo-de potpuriorijentalnihigara —ružičasto zategnuto meso ispodprozirnihvelova —to je,najzad,život!

Odjedanputna nas troje pada snopsvetla.Iztame nasgledajuočipune mržnje.Spremnismo da kidamo,a opet,priko-vaniza svoja mesta strahomšto smo iznenada izvučeniizbez-bedne tame,zaslepljenireflektoromkojiotkriva ižvakane cipele,pokisla ramena.

Internacionalnimajstorcrne mađije SvengaliPetiizvodiMimuiAleta na sredinupodijuma za igru.Svetlo ihpratiija po-novo tonemutamu.Mađioničarihmolida ga zatvore usanduk ida zatimsednuna poklopac.Pre toga,oniće ukucatieksere dabudusigurnijida nema nikakve prevare.

Najpre samsrećanšto nisamtamo izložentuđimpogle-dima,a malo kasnije stomak me boliodzavistišto se proslavlja-jubezmene.Nije stvarureflektoru,mislim,nadnjima zaistalebdito svetlo izkojegsamisključen,usenci,uvek usenci.To jezbogtoga što oboje imajuzlatnukosu,to je zato što pripadamnekojdrugoj,nesrećnijojplaneti,drugomsoju—onomšto jeuvek upolusvetluisivilu,onojvrsti,mislim,koja je osuđena daljubavneprestano otima,pa ionda kada je stekne,nikada unjunije potpuno sigurna.Gledamsadto dvoje izabranih(SvengaliPetisamo je produžena ruka sreće)kako se smejuusnopuzlat-

Page 37: Momo Kapor - Foliranti

36

nogmlaza što imse sručuje na lica ikosu.Mima landara no-gama otkrivajućikolena,a Ale se smešiprema tamii,gle,uzvu-kučinela igrmljavinibubnja,s druge strane dvorane stiže ma-đioniearkoga sumaločas zakucaliklincima:onuzima za rukeAleta iMimu,klanjajuse aplauzupa mise činida će sve trojeodletetiputmodre islikane tavanice Lotosa kao unekojblesavojapoteozi.Isve se meša,vrtiirasplinjava:presrećniMiminpo-gledupućenje Aletua njegovnjoj,dim,dim,dimiodmahposletoga muzika za igru:»Džezabel,tisito!«Prviparna podijumusuMima imojprijatelj.Potpuno suzaboravilina mene.Uskoromojzavidljivipogledzaklanja zanjihavizidigrača iza koga senjihdvoje gube iiščezavajuučvrstomzagrljaju.

Posle mije zadihana isrećna Mima pričala da je SvengaliPeti,petljajućinešto usanduku,cvileo panično na trijezika daga ne upropaste te večeri,da mupomognu.Mimije to bilosmešno,alije uspela da prokužiučemuje štos.Mima kaže dajojje SvengaliPetidodirnuo lakatpre nego što je ušao usandukiprošaptao:»Molimvas,pomozite mi!Please,will youhelpme...«

Mima je posle platila račun.

Kada smo,oznojeni,lepljiviiizgoreniduvanom,izašliiztoplogsmrada Lotosove jazbine,vetarje bio toliko jak da nas jedoslovno zalepio za zid.

Svitalo je.

—Košava!—viknula je Mima uvetar.—Duva sa severoi-stoka!

Mokra kosa šibala jojje preko lica ubičevima.

Vetarje unaletima bacao kišne zavese po opustelimuli-cama ifasadama.Gledalismo učudunašulepuprijateljicukakoodređuje pravac vetra.

Page 38: Momo Kapor - Foliranti

37

—Pokazaćuvamnešto ...—doviknula namje iotrčalanizulicu.Teturalismo za njom,jedva je stižući.Ujednomtre-nutkusasvimje izgubismo,ali,vođenikuckavimzvukomnjenihpotpetica,pronađosmo je nekoliko uglova niže,predjednimzi-dom,kako mokra izadihana stojipodignute glave igleda krozkišu.

Bio je to bočnizidneke trospratnice,a usivomjutrukojese probijalo krozniske oblake vetarga je obilno zasipao kišom.Tajoblivenizidje stajao prednama kao avet.

—Jošmalo...jošsamo malo...—bulaznila je Mima —iono će početida se pojavljuje!

Kisnulismo na uglupredbledimzidomsve dok se,ispodtanke naslage žute boje kojomje kuća bila prekrivena,ne poee-še da pojavljujuslova.

Što je zidbivao vlažniji,ona boja odozgo postajala je sveprozirnija te otkrismo razlogzbogkoga nas je Mima dovukla čakovamo:odozdo se nalazila neka stara reklama!

Zauzimala je celupovršinuzida,počinjala uvisiniprvogsprata,a završavala se iznadtrećeg,na samojgranicimansarde ikrova.

EVGENIJLAŠEVSKI

čitalismo sričući,

NAJOMILJENIJEDEČIJEKNJIGEUKRALJEVINIJUGO-SLAVIJI

PogledahMimu:stajala je sleđena,bezpokreta,predslo-vima što suizranjala izzida vremena,iznekogsrećnogpred-de-tinjstva kojegse maglovito sećala krozšumkiše.

Page 39: Momo Kapor - Foliranti

38

IZABRANADELAKLASIČNEKNJIŽEVNOSTIZADECU:GUSTAVŠVAB,BRAĆAGRIM,HILJADUIJEDNANOĆ,ALEK-SANDARDIMA,ALFONSDODE,ZENGREJ,KARLMAJ

AGENTURALAŠEVSKI

TRAŽITEPROSPEKTENAŠIHIZDANJA

ULICAKNEZAPAVLA46.

Jošisadvidimnjeno vlažno lice predzidom,iAleta,ise-be,kako prisustvujemo nečemušto ne shvatamo —dva mladadošljaka stigla izprovincije da osvoje Beogradićerka bivšegKra-lja knjiga,svrgnuta knjižarska princeza,predposlednjimtragomPlave ptice ...

—Sutra,kada se zidosuši,opetse neće ništa videti...—rekla je Mima sklanjajućibičeve kose sa lica.—Oprostite —ka-zala je —što vas maltretiram,aliretko kadkošava produva ovuulicu!

Dok smo je pratilikući,uSenjačku,Mima namje pričalada ponekad,kadjojse sve smuči,dolazido svogzida.To se,na-ravno,dešava samo onda kada se sastave naročito povoljneokolnosti:to jest,kada se njojsmuči,kada duva košava ikadapada kiša.Običnimdanom,rekla je Mima,slova reklame njenogstarogjedva se naziruisamo ona zna šta je ispodone žute bojena zidu.Njenstari,naprotiv,nikada ne dolaziovamo predsvojupredratnureklamu.To biga,kaže,potreslo.Onje,ustvari,sas-vimzaboravio šta je bio pre rata.Išta je bio pre onog,onog,ra-ta.Ipre njega.Onje takavčovek.

Kada je propala stvarsa knjigama,kaže Mima,jedno vre-me je bio piljar.Odlazio je sa dvokolicomuMaliMokriLugita-mo kupovao odseljaka-zelenaša kupus,krompiriostalo,paonda to sve preprodavao na pijaciBajloni.Posle je neko vreme

Page 40: Momo Kapor - Foliranti

39

davao časove ruskog,dok je ruskibio umodi,a nekoliko godinabio je iučiteljmačevanja.Floret—sablja —mač.Jedanputćenampokazatinjegovo oružje,jedanputkaddođemo kodnje,kada nas pozove čimsrede neke stvarisa sustanarima ioslobodesobe koje impripadajupo zakonu.Sada imstannina šta ne liči,deluje deprimirajuće injuje sramota da unjega dovodigoste.Ne zbognje same,bašje briga,većzbogstarogLaševskogkojisve to teško podnosi,shvatate?

Nite noći,a nikasnije,Mima namnije dozvoljavala da jeotpratimo do samihvrata njene kuće.Opraštalibismo se uvek udnuulice,na uglu,a ona je ulazila udubokivrt,čija je ograda bi-la tužno razvaljena.Nikadnas nije pozvala ugoste,mada jestalno obećavala.

Bila je to jedna odonihsmešnihporodičnihvila koje susetako mnogo gradile po Senjakudvadesetihgodina ovogveka,sapseudogotskimtornjićima,alpskimzabatima,a na ulazu—po-mpeznimstubovima odcigle ukolonijalnomstilu.

Mima priča da je njenotac podigao vilu1925.inazvao jeMonrepos,alida suprvihgodina posle rata,dok je jošbila sas-vimmala devojčica,ona injentata pustiliukućunekoliko poro-dica bezkrova nadglavom,dok se ne snađu,a posle ihnikakonisumoglida izbace napolje,jersujedniodlazili,a drugise use-ljavaliunjihove sobe,dok suMima injenludiotac,stariLašev-ski,stanovaliubivšojgaraži,uvrtu,vodećibeskonačne parnicesa svojimnovimsustanarima.

Mima namje jošpričala da je njentata imao jedno vremepredivanposao:podučavao je beogradske hamlete da se maču-ju,pa sunjihdvoje svakoga jutra silazilido Narodnogpozorištai,dok je stariLaševskiprobadao polonije ilaerte,Mima je obila-zila velikumračnupozornicu,pela se uskimgvozdenimlestvamačak gore ilije zavirivala ugarderobe,gde sujojglumice oblačileskupocene haljine ikostime,lakirale jojnokte ikovrdžale kosu.Kaže da suje svijako voleliida se nekoliko puta čak ipojavila

Page 41: Momo Kapor - Foliranti

40

na pozorniciuMadamBaterflajkao mala Japanka ukimonu.Tegodine sujojostale unajlepšojuspomeni.Alisve je bilo manjekomada sa mačevanjem,pa susve ređe zvalinjenogtatu.Takoje ponovo ostao bezposla.Gotovo da sugladovalido onogdanakada je stariLaševskijednoga jutra,prekrstivšise predikonama,izneo njihovustaruvaguizkupatila isišao dole uvaroš,na je-danugao kodZelenogvenca,odmahpreko puta pijace,da važeseljake.

»Tačna vaga,tačno merenje —vikao je zvonećikravljomklepetušomkao da objavljuje smak sveta,kojije za njega većpo-čeo.—Ko na životsvojpolaže,tajse važe!Uslučajugreške umerenju,plaćamodštetusto hiljada!«

Radislikovitosti,a izbogštednje,pustio je dugubradukao kakavmužik.Aliteška vremena suodavno za njima,kažeMima.StariLaševskije,uzpomoćdobrihljudikojinisumoglimirno da prolaze preko Zelenogvenca dok je onzvonio izvonio,sredio svoje dokumente idokazao radnistaž,pa sumudalipen-ziju,a iMima povremeno zarađuje kao manekenilidevojka zaštandusezonisajmova.

Živimo dobro,kaže Mima,mislim,imamo šta da jedemo,a garderobukojunosimna revijama moguda otkupimza tre-ćinustvarne vrednosti.Imamprednost!Samo mije žao knjiga.Tata mije iznjihčitao dok sambila mala.Po jedno poglavljepredspavanje.Ali,pošto je garaža ukojojžive pretesna,moralisuda se oproste odsvoje ogromne biblioteke,koja je,po Mimi-nompričanju,poprimala razmere Aleksandrijske knjižnice,da jeostave razbacanupo onimsobama ukojima stanuje tuđsvet.Najviše jojje žao tihknjiga,kaže Mima:jedanput,kadbudeveoma bogata,kazala namje te noćipredsvojimvrtom,ponovoće pokupovatisve izgubljene knjige,sve do poslednje!Ione spa-ljene ukaminuprve zime nakonsvršetka rata,kada je njentatazatekao usvojojbibliotecinekunepoznatufamilijusa detetomkoje se treslo ugrozniciinjegovumajku,koja je,baškadje

Page 42: Momo Kapor - Foliranti

41

ušao,ubacivala uplamenposlednje sveske Volterovihsabranihdela.

»Samo ga ložite,gospođo!—kazao je mirno stariLašev-skitojnesrećnojženikoja se borila za dete.—Samo ga spaljuj-te,odnjega je sve ovo ipočelo!«

—Ponekadodemdo one reklame —rekla je kadsmo serastajalina njenomuglu—da ne zaboravimko sam,shvatate?Šta sambila išta ćuopetbiti.Znamsigumo da hoću!Videćete,kadvamkažem!Svejedno što se smejete.Jednoga dana,kadbu-demkraljica ilinešto slično ...Haug!

—Lakunoć,kraljice ...

—Dobro jutro,dečaci—kazala je iišečzla udubinista-rogvrta

Mima je bila prva beogradska devojka koja je ušla unašusobu.

Te godine smo stanovaliukrilu-F,na trećemspratuPr-vogbloka Studenskoggrada.Soba brojsto šezdesetisedam.

Na ulazusuMimioduzeliličnukartu.Brkatiportirje sta-vio na gomiluostalihlegitimacija njenuotvorenuslikuiispratioMimuosmehompunimpornografskihnagoveštaja.Tajosmehkao da je govorio:»Mala,pazise,bićešpoševljena!«

Hodnicipo kojima je Mima prošla bazdilisupo lizoluihlornomkrečukojimsuzasipaniklozetibezvrata,a svuda susevukle gužve stare novinske hartije,kore hleba iogriscijabuka.Prozorina hodnicima bilisumahomporazbijani,pa je kroznjihvejao sneg.

Prviozbiljan,težak sneg1956.godine.

Page 43: Momo Kapor - Foliranti

42

ČitavStudentskigradbio je na balkonima iprozorima,urlajući:

»Ua-a-a-a-a ...sneg!«

Mimise činilo da je izbila pobuna,toliko suse sviderali»Ua,sneg!«

Mima je do tada viđala blokove Studentskoggrada samoizautobusa,kada je išla na aerodrom,putemkojituda prolazi.

Mima tako nije ništa znala o tomstudentskomgetusdruge strane reke Save,nitio tome kako ga lako zahvata ma-sovna histerija zbognekogpotpuno beznačajnogpovoda.Bilo jedovoljno da preko prostora omeđenogblokovima prođe,napri-mer,neka napadno odevena dama pa da se istogčasa začuje gr-mljavina urlika »Ua,kurva!«da se podignuzvižducikojiparajunebo iuši.

Jedanputsutako,lovećipse-lutalice,uStudentskigradupalistrvoderisa kamionetom.Ičimsupojuriliprvogpsa,nekoje vrisnuo:»Ua,šinteri!«pa susvistanovnicigrada pohrlilinaprozore ibalkone (najvećibrojnjihine znajućišta se uopšte de-šava).Poletele sukao kamentvrde vekne bajatoghleba,pivskeflaše iknjige,a izčetvrtog,ženskogbloka,počeo je da padasnegokrvavljene vate ...Strvoderisujedva izvukliživuglavuivi-še nikada nisuzalaziliutajkrajNovogBeograda.

Kada je duvao vetar,studentisuurlali:»Ua,vetar!«

Proletnja kiša dočekivana je povicima —»Ua,kiša!«

Pojave masovne histerije,koja jošnije dovoljno naučnoispitana,najčešće suumesecujunu,kada sustudentipredispi-tima.Iza njihje ostala duga zima iizgladnelost;nervisuimna-petikao sajla koja vuče šlep.To je sezona čestihtuča isilovanja.Alibes lako eksplodira iudrugimgodišnjimdobima.Baškada je

Page 44: Momo Kapor - Foliranti

43

Mima tražila našusobulutajućihodnicima,studentisuprotesto-valiprotivsnega.Jer,snegje njihovnajljućiprotivnik.Prozorisoba uStudentskomgradusu,naime,mahomrasušeni,a cen-tralno grejanje nedovoljno da zagreje sobe.Zbogtoga je armijaprozeblihstudenata dočekivala prvisnegurlicima »Ua,sneg!«

Zanimljivo je da sutistudentskipožarigneva prestajalina istinačinna kojisuizapočeli,naglo inepredvidivo.Kada seizviču,idaduoduške srcima,studentise povlače sa balkona,za-tvarajuprozore igradje opetkao što je bio —tužanizavejanti-šinom.

Mimije našhodnik,pričala je,ličio na robijašnicuizkojeje većodavno zbrisala uprava kaznione.Susretala je zaraslemomke uprugastimpidžamama imanijake uizbledelimplavimtrenerkama,sa cipelama navučenimna bose noge,bezpertli.Povratima soba s leve is desne strane hodnika šepurilisuse upad-ljivinatpisi,kojisutrebalida ulepšajustudentskiživot,da gaosvetle navodno,tipičnimstudentskimduhovitostima.Bilo je tunalepljenihgolihmačaka izilustrovanihlistova,mrtvačkihglavasa ukrštenimkostima,znakova sa karata za igranje iotisaka ta-bana kojisuse pelipotpuno nelogično uzvrata išetalipreko ta-vanice.Mima je,tražećinašbroj,čitala te natpise učudu:

POKERAŠI,DIPLOMCI,TRILING,ŠMEKERI,ŠVALERI,TRIKOSTURA,ŠMINKERI,PAZI—OŠTARPAS!UJEDAMO!MEDICINARI,HOTELPROMAJA...

Na jednimispucalimvratima,pisalo je:

VIKOJIULAZITEOVAMONAPUSTITESVAKUNADUZAPOVRATAK!

Mima je koračala krozmračne poglede očajnika što susebezikakvogcilja motalipo hodniku.Negde sušištaliradijatori.

Page 45: Momo Kapor - Foliranti

44

Bilismo do neba zahvalniMimišto ničimnije pokazalada namdomsmrdi.Jeripak,ma koliko užasanbio Prviblok,jasamga voleo (a obožavamga jošidanas)zbogneverovatnogbratstva koje je vladalo unjegovimpre vremena oronulimpavi-ljonima.Tuse delilo dobro izlo sa momcima kojisuumelida neštede svoje siromaštvo.Delilismo tako sparušene kolače odja-buka stigle odkuće upaketu,poslednjucigaretuvećistrošenogduvana,pikavce,ostatak ubuđalogčaja na dnucediljke,žiletna-oštrentrljanjemo vlažnuunutrašnjostčaše kojimse brijao čitavsprat,na kraju—čak isamupostelju!Sve.

Volimsobubrojsto šezdesetisedam.

Volimbezbednostte sobe ukojojsamilegalnispavač.

Volimvetrovitihodnik po komse razvlačismeće.

Volimulubljenikrevetisivomaslinasto ćebe sa zelenomvojničkomprugompo sredini.Volimšto domličina kasarnu,jersamzaista vojnik usvomprivatnomratu.

Mojživotuto vreme stvarno je nalik na danonoćnirovov-skiratsa Beogradom.Opkolio samtajgradsa svihstrana iče-kamda me primiza svoga.Opsada će bitiduga iteška.

Ne posedujemništa semogromne radoznalosti,a ona gu-ta polusvarene slike,lica,datume,reči,celuloidnutraku...Ura-njamubeogradske ulice,drogiramse filmčugama iizložbama;satima samustanjuda buljimuneko blesavo naslikano cveće.Utucavamdane po čitaonicama listajućičasopise,visimna gale-rijiKolarčevognarodnoguniverziteta gde je moguće otkunjatiizvesno vreme utoplom.Idok gudinekikvartet,zamišljamupo-lusnusvojunekadašnjukuhinjuimleko na peći.

Akada me ko povredi,cvilećibežimuStudentskigrad—eno,izmagle izranjajutužniblokovi—kasarne,Krilo-Fme oče-

Page 46: Momo Kapor - Foliranti

45

kuje pa se zavlačimujedanodslobodnihkreveta,jeruvek jeneko izsobe na putu,uvarošiilina večeriumenzi.

Sa KvarnimRikijem,izuzetno obdarenomprotuvom,na-pao samjošsredinomseptembra Studentskigrad.Školska go-dina jošnije bila zvanično poeela,pa se najvećibrojstudenatanije nivratio sa raspusta.Njihovikrevetizvrje praznibezposte-ljine —samo trigola dušeka na gvozdenomokviru.Rajza besku-ćnika!

Bilo je dovoljno uvućise ujedanodčetiribloka Student-skoggrada iotvaratiredomvrata,koja supo praviluimala raz-valjene iimprovizovane brave,pa bispavač,željansna,veomabrzo natrapao na slobodankrevet,često ipotpuno praznusobusa umivaonikomisvimpotrebnimluksuzom.

Tako samiotkrio sobusto šezdesetisedamispavao unjojsamčetrnaestnoći,kada je KvarniRikinekudispario.Uvečebihdigao dušeke sa susednihkreveta ipokrivao se njima.Hraniosamse ukradenimlubenicama koje samdizao isprednosa usnu-limčuvarima.

OnajuzbudljivinoćnišumBeograda uspavljivao me kaonikad,njihao iljuljuškao,šapućućipriče o uspehuislavi.

Otkrio samStudentskigradpošto je strpljenje mojihda-lekihrođaka došlo do krajnje granice.Uverilisuse,naime,rođe-nimočima da se pretvaramudangububezikakvogodređenogcilja ičvrstihnamera,pa sumisve manje ukazivaligostoprim-stvo.

Zaticao samnjihova vrata zaključana i,ma koliko da samdozivao,zviždao,bacao kamenčiće uprozore,nisuotvarali.Ću-talisuuposteljama,uživaliusvomkrovunadglavomisvojojbezbednosti,kojusamtamo napolju,podprozorima,tako lepoilustrovao.Lepše nego cvrčak uistoimenomfilmuo mravu!

Page 47: Momo Kapor - Foliranti

46

Davalisuminovac,ustvarinekibednisitniš,sada većkao crnojovci,ine tražećida imga ikada vratim.Davalisugakao zaloguda ihviše nećuuznemiravati,nitišta tražiti.Da sereše bede!

No,moja visoka ulična škola gluvarenja bila je većzavr-šena —postao samiskusanvelegradskipacoviumeo samda sesnađem.

Jednoga jutra,početkomoktobra,umojusobuupademladićsa kartonskimkoferomuruci.Oko kofera je bio obmo-tanisvezankanapomzimskikaput.Videlo se da momak name-rava da tuprezimi.Udrugojruciteglio je kartonskukutijukrozkojusuprobijale masne mrlje.Očigledno,kutija je bila nabreklaoddobre seljačke klope.Izabrao je ćutke krevetnajbližiprozoruipočeo da raspoređuje stvari.Učuduje utvrdio da ne posedu-jemništa.

Objasnihmuda samilegalac.Ilegalnispavačusredmira imirnodopskogživota.Ispitivao me je sumnjičavo,procenjujućiusebine krije lise tumožda neka podvala.

Bio je lepna nekidivlji,seoskinačinkojigradska decaistogčasa zavidno prepoznajukodonihšto suodraslina slobod-nimpašnjacima.Uisto vreme,malčice trapav.Nedodirnutgrad-skimsmradom.Studirao je DIF—Državniinstitutza fizičkukul-turu.Kao imnogidečacirođeniugodinama posle 1934.—onegodine kada je uMarseljuukokanblaženopočivšikralj—ionjenosio njegovo ime:Aleksandar,što dokazuje da muje otac bioskrhanlojalnimbolomčinovnika državnihželeznica.Ali,kao ve-ćina njegovihimenjaka,ionje umesto nedeljnogkraljevskogimena nosio običannadimak za radnidan.

Druge sutako zvali:Leka,Aleksa,Sale,Acika,Saša,Šaci-ka,njega —Ale.

Page 48: Momo Kapor - Foliranti

47

Prvihnoćizaključavao je svojizdrkanikofer,plašećisevaljda da ga ne pokradem.Spavao je na bokuitrzao se ina naj-manjišum.Palio bisvetlo ivikao:»Šta to radiš?«—kada bihustao da pijemvode ilipišamulavabo.

Ali,trećegdana,postalo muje,izgleda,dosadno da samklopa,nagnutnadrastvorenukutijuukojusupadale mrve.

Ponudio mije parče štrudle odmaka.

Očimise napuniše suzama nemoćnogbesa ineke žalostišto isamnemampaket,što se tek sadsetio da sammožda ijagladan.Smešno,kadsambesan,menise najpre plače;suze pro-sto same naviruna oči,a tek onda dižemdževu!Bio sam,dakle,ludodbesa što samotpisan,ionje to,izgleda,prokužio.Kroznjegovoprezniseljačkioklopprobio se kao nekistid,šta li,valjda solidarnost.

Sredio samse:

—Jedigovna sa svojimgeačkimpaketom!—rekohmirno.

—Menikažeš?—ustao je prebledevši.

—Jedisvoja geačka govna!—ponovio sam.—Svojuusranuseljačkuklopuza geake kao što siisam!

Skočio je isrušio me sasvimprofesionalno na srednjikre-vet.Okvirnije izdržao —skljokao se podnašomtežinom.

—Ponovijošjedanputšta sirekao!—prosiktao je stežućimivrat.

—Jedigovna...—prostenjao samiizgubio svest.Mislimda samse onesvestio odudarca iodstezanja,odsvega pomalo,a najviše odstrašnogskoka teškogmladogtela fajtera.Amožda

Page 49: Momo Kapor - Foliranti

48

je mojkurvanjskiorganizamsamodsebe odlučio da zbriše une-svest,da ne bistavio na probusopstvenuhrabrost?

Smrtno se uplašio ipočeo da midaje veštačko disanje:

—Kako tije?—upita mucajući.

—Jedigovna!—kazao samjošjedanput.

Odtogdana više nije zaključavao kofer.Poverovao mije.

Posle Aleta,usobu167uselio se Komnen,za njimGagaGovedo,studentveterine istrastanpokeraš.Ale minije dozvolioda potražimdrugusobu.Postao samnjegovzvaničniilegalac.Navikao se na mene kao na nekudomaćuživotinju:što je bilonjegovo,bilo je imoje.

Tako sampronašao svogvelikogbrata,zaštitnika zaluta-lihnoćnihptica.Bio je ponosanna moje navodne vrline:pozna-vanje izvesnihstvarikoje sumubile tajanstvene,mojudiskret-nost(nikada nisamzaboravljao da samilegalac bezikakvihpra-va),napabirčeno znanje ito što samzaista znao sve o filmu.

Spavalismo zajedno unjegovomkrevetukada suostaladva ležaja bila zauzeta —leđa uzleđa,a nekoliko puta pokušalismo da se smestimo na načinpoznatuStudentskomgradukaosistem»dupe-glava«ili»tiperešnoge,a ja zube!«pričemusunamglave bile na dva suprotna kraja kreveta.Na kraju,prihvati-smo najudobnijiodsvihsistema:svako odzvaničnihspavača da-vao mije po jedandeo dušeka,pa bihihsastavljao na patosuispodumivaonika.

Imao samtako isvojmaliprivatnikrovnadglavom.

Mima je najpre prišla prozoru.

Page 50: Momo Kapor - Foliranti

49

Videla je sumornuledinumeđublokovima,prekrivenusnegompo kome se caklio staklenikršilimstarihkonzervi.

Po niskomšiblju,koje nikako nije uspevalo da izraste donormalne visine drveća,niklisutužniplodovi:komadikrpa,sta-re novine,iscepane najlončarape,duge trake upotrebljenihza-voja...Prozornamje,dakle,gledao na đubrište,aliudaljinisuse videliplavičastibrežuljciiza kojihje počinjala panonska rav-nica.Ato je ipak nešto!

—Čijije ovo krevet?—upita isprobavajućičvrstinuma-draca.

—Njegov—pokazao samna Aleta.

—Atvoj?

—Nemamga ...

—Pa,gdje onda spavaš?

—Na patosu.

—Jel se to sme?

—Ne sme.

—Ako te uhvate?

—Onda će sva trojica bitiizbačena izdoma.

—Stvarno?

—Zaista —potvrdiAle,petljajućioko našegmalogrešoa.—Ako ga uhvate,svismo najebali!

Page 51: Momo Kapor - Foliranti

50

Komisije suinače upadale samo noću.Po danubito biloneizvodljivo.Niko odnjihne biizašao čitavizbloka!Alinoćusmo bilisamipo sobama,prepuštenina milostinemilostkomisi-jama.Udaralisuo vrata na policijskinačin,a pričalo se da imješefnaoružanpištoljem.Utimtrenucima trebalo je što više dobi-tina vremenu,tako da ilegalnispavačpreko balkona pređe nadruguterasuisačeka da kontrola protutnji.Pokazao samMimikuda bežimkadnaiđu.Zviznula je odzaprepaštenja:

—Ala je visoko!—kazala je.—Bašsihrabar...

Moja sujeta je bila zadovoljena.

—Nije to ništa!—puvakao samse.

Najzad,čajje skuvanimiga ćutećipijemo,puštajućidase soba punidimomisumrakom.

Po Krilu-Fse raščulo da imamo gošćuusobi,pa sumomciizsusedstva počelida donose darove.Htelisuda izblizaždraknuMimu.

Jedanslikar,Hercegovac,doneo je triraspukla nara izOpuzena ipunušakuzlatnogduvana —škije.Uvijalismo duvanunovine,pravećicigare debele kao prst.Smejalismo se tomekako namnajvažnije svetske vestigore predočima dok pušimo.Dimtogduvana bio je oštariprijatan,samo se novinska hartijastalno odlepljivala.

Raširene novine bile sunašstolnjak,a čajsmo piliizpla-stičnihšolja ukojima se drže četkice za pranje zuba.Kao trećušoljuupotrebilismo konzervuukojojje nekada bio kikiriki.

Mima je ležećipreturala po našimstvarima:

—Modiljani!—uzviknu,izvukavšimalumonografiju.—Luda samza njim!

Page 52: Momo Kapor - Foliranti

51

Ta monografija,štampana umasovnomizdanjuANABRAMSARTBOOK1954.NEWYORKjedinije primerak na po-licimoje nepostojeće biblioteke.Često je listamzaljubljenudvabela zubića Devojčice sa pletenicama iz1917.Razgledamtuknjiguobično predspavanje,posle nekognaročito ružnogdanabezikakvihizgleda.Na timslikama sve je čisto ijasno:lakiranilistovireprodukcija podsećajuna dečije slikovnice izmogdetinj-stva,odkoga suostalisamo mutninagoveštaji.Ova mala,jef-tina knjižica o Modiljaniju,kupljena za lovuposlednjihdana bla-gostanja,za mene je neka vrsta portabl-oltara.Dovoljno je daspustimprste na njene većumašćene korice pa da se istogčasasmirim.Ta broširana knjižica moja je jedina kuća.

Pre nego što počnuslike,nalazise predgovorŽaka Lip-šica,kojine umemda pročitamjerne znamengleski.Često,po-putanalfabete,prelazimprstima ipogledompreko krupnih,le-po odštampanihslova,zamišljajućio čemulisve govore onomekojiume da ihodgonetne.Činimise da je to retka priča o jed-nomsiromašnommladiću,koja se završava srećno.Ne znamštabihdao da mogupročitatitajpredgovor!Alina našemspratuniko ne zna engleski...

—Jel znašengleski?—pitamMimuLaševsku.

—Studiramga —kaže ona.—Što?

Najzad,saznaćušta piše Žak Lipšic!Uzbuđensamdo da-ske itražimda miprevodione stranice koje,po mojojskromnojproceni,najviše obećavaju.Uušima mibrujinjenmeki,dubokiglas kojiima ukus jonatan-jabuke pune soka.Mima sedia la tur-ka na suromvojničkomćebetuipovremeno podiže očiprema ta-vanici,tražećipotrebnureč.Prevodipolako,frazupo frazu,kaoda izgovara rečineke molitve čijismisao nisama ne shvata:

—Dakle,on,tajŽak Lipšic,kaže da je Modiljaniizgledaovrio,vrlo lepo ...»Sećamse,kaže,da sambio očarannjegovom

Page 53: Momo Kapor - Foliranti

52

lepotom:izgledao je aristokratskiiuotrcanomodeluodrebra-stogbaršuna...«To je,to je nešto kao našsomot!Da,tako.

—Dalje,dalje Mima!

—»Sećamse jednogdogađaja kojise desio mnogo docni-je (verovatno 1917.)usrednoći:bilo je možda trisata posle po-noći.Odjednomsmo se trgliizsna (sigurno oninjegova devoj-ka,jel da?)jerje neko strahovito udarao uvrata.To je bio Modi-ljani,treštenpijan.Nesigurnimglasompokušao je da miobjasnikako se seća da je na mojojpolicivideo knjigupesama FransoaVijona ikako biželeo da je ima.Upalio sam...lampu(ovo neznamšta je,alimislimda je kao neka lampa,šta biinače upaliouto doba noći,kogđavola?)...da potražimtuknjigunadajućidaće otićiipustitime da spavam.Alisamse prevario.On(to Modi-ljani)seo je unaslonjačuipočeo glasno da recituje.(Divanje,bašje srce!)Tajdogađajjošživiumomsećanju(E,ovo bašnerazumemšta znači!Imate lirečnik?Nemate.Šteta!)Mala soba,mrak kasne noći,krozkojise probija tajanstvena lelujava svet-lost...(Opetkao lampa!)...PijaniModiljani,kojikao avetsediunaslonjačiineustrašivo,sve glasnije recituje Vijona,praćenlup-njavomuzidove naše male ćelije.(TajLipšic kaže da je Modi-ljani...)Ućutao je tek posle nekoliko sati,kada je većbio na iz-makusnage«.

—Dalje,Mima,hajde dalje,molimte ...

—Kojideo?

—Evo,ovo ...

Mima se ponovo namešta upoložajprevodioca svetihtajni:

—»...Modiljanijevživotbio je brzsjajanblesak.Da libislikao isto tako dobro da je drukčije živeo,da je živeo manje la-koumno ibio sređeniji?To ne znam.(Izgleda da je ovajdasa,

Page 54: Momo Kapor - Foliranti

53

ovajLipšic,ipak malograđanin.Mislim,savje tako nekako sre-đen...)Bio je svestansvoje obdarenosti,aliživotkojije vodio ni-je vodio slučajno.Samga je izabrao.Jedne večeri,za stolom,pri-metio samkoliko je bolestan.Jeo je nekako čudno,hranuje go-tovo zasipao soljuibiberompre nego što bije uopšte okusio.Kada sammurekao neka se manje mučiida malo treba da sredisvojživot,razbesneo se kao nikaddotad...«E,ne moguviše!—kazala je Mima,sklopivšiModiljanijevuknjigu.

Odte noćisolio samsva jela pre nego što bihihokusio.

Odte večeri,ModiljaniiMima Laševskibiće zauvek ve-zaninašimzajedničkimčitanjem.

AModiljanije do danas ostao mojnajdražislikar.

Soba sto šezdesetisedamlagano se hladila jerje upravaDoma štedela na grejanju.Uvukosmo se sve troje podpokrivač.Rešo smo ostavilida goriinjegova usijana spirala žarila se uta-mi.Mima je ležala izmeđunas pušeći.Bilo je sve toplije podsta-rimćebetom.

—Hej,pa vas dvojica ste zaista zločesti...—kazala jemeškoljećise.—Hej,nećutako!Nismo se dogovorili!Neću...

Našiprstiputovalisupo njenomtelu,a ona je pokušavalada ihuhvatiizadrži.Ališta je jedna Mimina ruka (druga je bilazauzeta pušenjem),šta suMiminipetprstijuprema naše četiriruke idvadesetprstiju?

Koža jojje bila glatka.

Nismo jojništa učinili.

Samo smo ležaliidiralije.

***

Page 55: Momo Kapor - Foliranti

54

Te večeriizvedosmo Mimuna večeruumenzuStudent-skoggrada.

Menza je bila pompezno građena uoblikuprstena.Veče-ra je bila manje raskošna:krompir-paprikašisalata odkupusa.Kupilismo upola cene dva falsifikovana bona za nas troje.

Salate preručismo na jedantanjiritako oslobodišmo ta-njirza Mimu.

Najpre smo izbrojalikrompire:devetkrompira!Dobio jesvako po tri.Onda smo izbrojalimeso:dva mesa koja nismo mo-gliničimda isečemo jernismo imalinož.Utojmenzinikada ni-suserviralinoževe,verovatno zbogtoga što biihstudentipokra-li.Poklonilismo Miinioba komadića mesa.Ona ihje vratila nanaše tanjire.

Ponovo smo ihna silugurnuliunjentanjiriona ihje jošjedanputvratila nama.

Najzad,odreklismo se sve troje togmesa,ipojelikrompi-re usaftukojije imao ukus loše opranihsudova.Dva komadićamesa koje nismo uspelida podelimo,ostala suna stolu.

—Šta je,ne sviđa vamse naša hrana?—odmerila je Mi-muneprijateljskiservirka.

Bila je studentkinja svetske književnostiiizdržavala se nastudijama tako što je preko dana radila kao servirka.Zvala seZoja.Imala je očitek odstreljene košute.Kožuna rukama uništi-la jojje hladna voda kojomsupraninašiulubljenitanjiri.

Pogledalismo sve troje uMimine odnegovane nokte,aona ihje hitno sakrila podstolnjak.

***

Page 56: Momo Kapor - Foliranti

55

Na stanicikojuje zasipala mećava čekalismo autobus zaBeograd.

Autobus je bio prepunistudentisuvisilikao grozdoviza-kačenio vrata.Držalisuse panično za gumenuharmonikusmrz-nutimprstima.

Ale iMima uspeše da se dohvate držača,ja ne.

Trčao samkao da ružno sanjamza autobusomkojije kre-nuo prema gradu.

Posle stotinjak metara,Mima iAle sunekako iskočiliivratilise po mene.Nisuhtelida me ostave samogna stanici.

To je bio poslednjiautobus te noćiza grad.

Pratilismo Mimupreko zavejanogmosta,sve do njenedaleke ulice na Senjaku,loveaisnežne pahuljice ustima...

Mima namsvečano obeća da neće zaspatidok ne stigne-mo unašusobu.Vraćalismo se po noći,peške.Gospode!Kadasmo se,mokriipromrzli,ušuljaliuohlađenusobu,bilo je većtri.

Činilo mise da ćudobitiupalupluća iuživao samuspek-taklusopstvenogsprovoda,na kojiće doćida se isplačusvikojisuminešto skrivili,sa kajanjemna licu.

Nisamdobio ništa drugo semgripe,kojusamvukao dvenedelje na nogama.

***

Tako se završila Mimina poseta Studentskomgradu.

Page 57: Momo Kapor - Foliranti

56

Ale je ležao usvomkrevetu,a ja,kao iobično,ispodumi-vaonika.

—Ale?—pozvao samga jersamznao da ne spava.

—Šta je?

—Mima se zaćorila utebe...—rekao sam.

Ćutao je.

—Ako želiš,možešslobodno da je poševiš...—kazaosam.—Mislim,što se mene tiče...

Ćutao je.

—Znaššta,Ale —rekao sam—ja mislimda se ona feno-menalno ševi!

—Spavaj...—kazao je.

Navukao samćebe do usana iprikupljao svoje razbacanekomade.To ćebe je bilo mojdom,a dno umivaonika njegovkrov.Okolo tama ivetar.Iutomtamnomuglusazidao samku-ćuodljubomore izavisti,ukojojćuprovestinekoliko sledećihgodina.

Uspavljivao samse šapućućiuono prašnjavo ćebe:mima,mima,mima,mima,mima,mima,mima,mima,mima,mima,mima,mima,mima,mima,mima,mima,mima,mima,mima,mima,mima,mima,mima,mima,mima,mima,mima,mima,mima,mima,mima,mima,mima,mima,mima,mima,mima,mima,mima,mima,mima,mima,mima,mima ...

UstudentskomVavilonuna NovomBeogradu,urazdob-ljuodčetirigodine kada se dešavala ova priča (sve češće hvatamsebe kako govorim:uMimino vreme),mogle suse srestiiupoz-

Page 58: Momo Kapor - Foliranti

57

natinajčudnije ličnosti.Po ulicama izmeđučetiriduga paviljona,na stazama utabanimstudentskimstopalama,osluškivao samjezike inarečja mladihljudikojisu,odvojenirekomodvelikoggrada,ležalina klupama,igralikrajcarice po ledinizaraslojukržljavutravu,piljiliusvoje raskupusane udžbenike,rvalise,ba-calikamena s ramena ilijednostavno prodavalizjala,lunjajućiupotraziza nekimzemljakomkojiće implatitiautobuskukartuza Beograd.

Kao isvaka druga varoš,iStudentskigradje imao svojevladare,užirene štrebere većproređene kose na temenu,isvojeprestupnike —mlade gorostase sa kožnimkaiševima oko zglav-ka.Ispodniskogčela ikratko ošišane kose,svetlucale supretećinjihove zakrvavljene oči.Povremeno biupadaliuženskiblok isi-lovalikakvuprovincijskuovčicukoja imse posle nekoliko dana isama predavala,prelazećiizruke uruku.

Bilo je tuisitnihlopova,hitrihprstijuivirtuozno savla-dane veštine,a sretalisuse izanesenjaci:lako suse prepoznava-lipo mesečarskomhodu;uvek supodmiškomvuklitovare knji-ga iispisane hartije.Ludačkisuse nadalida će jednoga danaugledatištampane svoje šifrovane pesme ihronike o detinjstvu.

Gradje,naravno,imao isvoje lude,umno zaostale mom-ke,ćopave irazroke komedijaše na čijimje usnama večito titraosumanutsmešak.Pratilisuučoporima siledžije,skupljalinjiho-ve čikove,grebućise o njihovumilost.Slalisuihda nekome pi-junuulice,a onda,pošto bičovek udario ludaka,skakalibikaočoporpobesnelihuličnihpasa ikomadaližrtvu.

Ugraduje cvetalo podzemlje:muvalise kockariišverceri—slikovitšljamdeklasiranihprotuva koje subežale izBeogradaispredzakona.Krilisuse mesecima po sobama svojihsunarodni-ka,spavajuaičak ina ormarima,sa koferompodglavom.

Dečacipotekliizsrednjihgrađanskihporodica pokušavalisuda iznova sagrade svoje izgubljene domove.Držalisuse jedni

Page 59: Momo Kapor - Foliranti

58

drugih,slični,sličnihutojljudskojkošnicipunojmladogmesa,bubanja,mržnje,otimačine,straha,ljubaviinostalgije.Po njiho-vimsobama mogle suse naćiporodične fotografije išarenika-lendari.Sakupljalisupoputkrtica rasparene pribore za jelo iposuđe ukome se moglo kuvati,a ponegde samzaticao ikrajnjuraskoš—prozirne zavese na prozorima icveće ukonzervi.

Druge sobe,opet,a njihje bio najvećibroj,odavale sukrajnje preziranje građanskogreda.Unjima sustanovalibuntov-nicibezrazloga,otpadnicičinovničkihfamilija —studentskilumpenproleterijat,uvek između:niradnici,niseljaci,nigra-đani,jednostavno —večitistudenti!Živećiuneopisivo svetomneredu,kao da suželelida se oslobode jebene diktature svojihmajki-veštica injihovihprimaćihsoba ufutroli.Davilisuipo-slednje tragove malograđanskogpriseaćnja po svojimsobama,rasprodajućiuspomene što suihvezivale za ambiciozne očeve:časovnike dobijene za Danzrelostisa ugraviranimposvetama,tamnoplava maturska odela,kravate ilančiće,na krajučak iko-ferukome susve to doneliuBeograd.

Ulazio samiusobe seljačkihsinova.Mirisale suna su-šeno meso sa dalekihdurmitorskihbačija,na vlažnuvunuseljač-kihčarapa koje suse obično sušile na radijatorima.Po timso-bama divio samse prekrasnimćebadima kojusuimizatkale maj-ke isestre.Želele suvaljda da imse sinoviibraća utuđinipokri-vajunjihovomljubavlju—vunomkojususame strigle,prele,tkale,bojile ivaljale uhladnimizvorima.Kada zagnjure nozdrveutušarenućebadizaklope oči,ovinaglo ižđikljaliseoskimomcimoglisuda se ubilo komčasuvrate usvojrodnikraj,da osetetelećutoplotuuzavejanimštalama,miris stajskogđubreta kojese pušiuhladnomjutru,blejanje izvonjavustada,lavežsvojihkerova.

Kolonistička deca izVojvodine,rođena uravnici,govorilasumešavinomnarečja starogkraja irazvučeno tromimakcen-tomravnice,ubacujućipokatkadstidljivo inovi,tek nauečnibeogradskižargon.Unjihovimormarima bilo je uvek hrane.Ro-

Page 60: Momo Kapor - Foliranti

59

diteljisuimje redovno slalipo mašinovođama ikondukterimapanonskihvozova.Utimsobama moglo se uvek iskamčitineštoza klopu:obično je to bila debela bela slanina kojusmo žvakalibezhleba sve dok ne osetimo mukuodmasnoće.Abilo je ipra-vihgozbi!Onda kada suupaketima stizale kao krvcrvene koba-sice,meke krvavice,mladičvarciipaštete.Sezona gozbije ude-cembru,uvreme svinjokolja.Majke suimkonzervirale svinjskomeso urastopljenojmasti,pa ga slale ugolemimstarimkan-tama odmarmelade.Najukusnije subile makovnjače —kolačikojimoguda se drže veoma dugo.Jelismo ihiposle mesec danaodtrenutka kada suizašliizpeći.

Seljačkisinovigledalisuna nas,gradske otpadnike,sapodozrenjem.Studiralisu,uglavnompraktičke nauke koje suzanjihizabralinjihoviočevi:ekonomiju,agronomiju,veterinu,pra-va,zubarstvo ...PoslednjisuuStudentskomgraduostajalibezlove.Urođenomseljačkomlukavošću,brinulisuse da sačuvajutajne rezerve udobro zakatančenimvojničkimsanducima.

Tamo,s druge strane reke,upoznao samtako mlade gorš-take kojisumaštalio političkojkarijeriiznaliGorskivijenac na-pamet.Jošihvidimkako svakogjutra krećuda osvajajuBeo-grad:briljantnipesnici,govornici,genijalci,ikockari.Prznice izanesenjaci.Mladimužjaciza kojima suludovale beogradskedame,lovećiihpre podne po kafeima iposlastičarnicama,doksuimmuževina poslu.

Družio samse isa nostalgičnimBokeljima.Imalisuduga,pretužna,dekadentna lica.Osećalo se da unjima teče krvraz-baštinjenihnavigatora ikapetana —čak iubedistudentskogživota umelisuda sačuvajuurođenuotmenostkretnjiiponaša-nja.Govorilisupevajući,a te čudne rečisuimbile pune nostal-gije za nekimtihimzalivima.Međunjima,bilo je lako uočitibo-sanske momke —teškiitemeljitipoputzemlje,pevalisuupro-letnjimvečerima ispodpaviljona utravitužne otegnute regrut-ske refrene,završavajućiihbesno izvijenimzvrkom,posle čegabinastupio muk.Idugovratihostrvljana je tubilo:sporazumeva-

Page 61: Momo Kapor - Foliranti

60

lisuse kliktavimjezikomgrlenihuzvika,što ličina piskugalebo-va.

Kroztustudentskugomilu,muvalisuse Mađari,Grci,Ci-gani,Rumuni,RusiniiSlovaci,LutajućiHolanđani.AfrikanciizNigerije,Konga,Ugande iSudana drhturilisuusvojimpretan-kimogrtačima na snegukojije bešumno zatrpavao Studentskigrad.Sviralisupo sobama ugitare,udaralidugimprstima podnulavora,kojiimje zamenjivao ritualne timpane,a povremenobise zapošljavaliumalimdžez-sastavima po periferijskimigran-kama.Njihova elegancija izazivala je zavist.Hodalisuna svojimdugimnogama plesnimkorakomuritmusinkopa koje susamoonimoglida čuju.Mnogo supatiliodbeogradske košave ioskudne ishrane,pa suse lako razboljevali.Po blokovima sukružile zastrašujuće priče o njihovojmuškostiihipnotičkojmoćinadbelimdevojkama —nagađanja obojena ljubomorom.Bilisuto sjajnimomci.Zapanjeno suzuriliusnegsvojimružičastimbeonjačama.Svisuse otimalida budunjihovi»cimeri«jersuimaliviše love odnas;uzto,nisubilicicije idelilisusve što suposedovalisa naivnimirazdraganimdečijimrasipništvom.Divilismo imse jersmo mislilida će jednoga dana,kada oduizStu-dentskoggrada,postatikraljeviilibarministri.SvakiAfrikanacza nas uto vreme bio je budućipoglavica.Jedankoga sampo-znavao zvao se AhmedTajb ipevao je lepše odsamogNetKingKola.

***

Vea trimeseca brijemse tuđimaparatom.Zube peremtako što Aletovupastucedimsvomdužinomna kažiprst.Živim,inače,bezijedne stvariza kojubihmogao kazati:to je moje!Ko-fermije ostao,kao talac,kodrođaka kojimdugujemzahvalnostilovu.Nijedno nidrugo nećuimnikada vratiti.Utomkoferunalaze se moje najdraže knjige,jošupotrebljive duboke zimske

Page 62: Momo Kapor - Foliranti

61

cipele,moje košulje koje je većsigurno načela buđ.Jošineke fo-tografije,za kojima čeznemkao za izgubljenimporeklom.

Ko samustvari?Odakle potičem?Kako samstigao ova-mo?Gde susada ona pisma do kojihmije bilo toliko stalo?Pis-ma ukojima se iznose razlozizbogkojihme je kaširala jednaprovincijska intelektualka.

Utomkoferuje imoja četkica za zube.Olinjala brijaćačetka iaparat,na kraju—lična karta sa ispresavijenomkršteni-com,maturskimsvedočanstvomiodjavommesta boravka.

Čudno,kadsada mislimna sve one godine koje samproživeo a da nigde nisambio prijavljen,obično se pitam:»Agde samonda,kogđavola,primao poštu?«Odgovorje jednosta-van:pisama uopšte nije nibilo!

Svako je,dakle,mogao da me uhapsiivratikao skitnicuurodnigrad.Nisammogao ničimda dokažemko sam,kako sezovemikoliko mije godina.Jošmanje bihmogao da se izjasnimupogledusvogzanimanja:šta sam,šta radim,odčega živim?

Znao sam,ustvari,jedino šta ne želimda budem.

***

Jedne subote samoprao uumivnonikusvojcrnidžemper.Voda je poprimila bojukineskogtuša.

Najteže je sa cipelama.Cipele suozbiljna investicija.Celaporodica odlazida kupicipele svome nasledniku.Dugo ihopipa-vaju,probajučvrstinuđona,luba,kvalitetkože...Noviparcipelatreba da traje najmanje dve-trigodine.

Moje plitke,mrke cipele krijuna svojimlubovima tragne-kadašnje elegancije icene kojomsuplaćene,aliđon—GospodeBože!—njihovđonse jošpre mesec dana opasno istanjio,a

Page 63: Momo Kapor - Foliranti

62

sada se unjemupojavila pukotina,koja se svakogčasa može ras-cvetatiuprekrasnusirotinjskuružu!Primećujemsvakunerav-ninutrotoara podstopalom.Onda sledidruga faza:osećamvlažna mesta na asfaltu,a zatim,uzkrik kojise penje sve do ko-lena,umoje cipele kulja voda.

Voda!Voda!Voda!Voda!Voda upodrumima!Voda uutrobibroda!Najpre žene ideca,a za njima —mornari.»Doknašbrodtone,tone,izvona zvone,na jarbolima stojimo mi!«

Svakoga jutra,dakle,pre nego što krenemuBeograd,podmećemispresavijankartonpodstopalo.Neko vreme uspe-vamda zaboravimprivremenosttoglažnogđona,alikartonsebrzo raspada,omekšava vlagomimene obuzima panika.Upoz-najemtako na javionajstrašnisanukome ste potpuno odevenina nekomtrgugde se održava svečanost—samo suvamnogebose!Mislim,imate kišobran,čak išeširna glavi,sve,samo ne-mate cipela.Činivamse,utomsnu,da ljudijošne primećujukako ste bezobuće,pa krijućisramotutražite te proklete cipele,znojećise odužasa,alinjihnigde nema.Budite se užasnutiipi-jete vodu.Cipele suvam,naravno,poredkreveta.Aliutomsnu,ukome samživeo mesecima igodinama,nije bilo buđenja.Tajsanme je sačekivao da prosikće dobro jutro.Pozajmljivao samrazličite cipele,na dan—dva —za jedanizlazak,a jedanputčakina čitavusedmicu,alito susve bile iliprevelike ilipretesne ci-pele,injihovivlasnicisuočekivalida imihbrzo vratim.

Pitamse šta to veliko može da napravimladčovek uBeo-gradu,upozajmljenimcipelama?Mladčovek kojine želida kra-de,nema dovoljno snage da otima,a stidise da prosi?

Sa izvesnogvremenskogodstojanja,beda izgleda priličnodekorativno.Naravno,poduslovomda se iznje ispliva na vreme.Alionajko se nalaziucipelama koje propuštajuvoduprisvakomneopreznomkoraku,tajmomak,bogami,dobro zna šta je beda.Ona je poniženje!Strah.Ludilo.Ona je kukavičluk.Očajanje.

Page 64: Momo Kapor - Foliranti

63

Ona je impotencija.Hoćuda kažem,ušupljimcipelama na kišijednostavno vamse ne diže!

I,ko zna,možda je upravo to očajanje što je,nosećistid-ljivo svojupohabanupreširokuusranuprekratkuneukusnuneu-dobnutuđutesnusmrdljivuodeću,iskusila jedna posleratnameđugeneracija preosetljivihdečaka,urodilo petnaestak godinakasnije bizarnimplodovima —rađanjempohabanostikao stila?Alitajnovistil izlizanihfarmerica ipadobranskihvindjaka sa ko-jihvise dronjci,timlitavidžemperikojise klate kao odeća oka-čena na strašila upolju,sve te stvariipak danas stoje na čitavim,nepromočivimdebelimđonovima!

Umomdugomvucaranjususretao samnajrazlieitije pri-merke ljudske ekscentričnosti:globtrotere ipobunjenike,hipije iumetnike-lutalice,profesionalne skitnice,odrpane špijune ikampere —alijošnisamvideo da je iko odnjihimao rupunađonukrozkojuprodire voda.Jošnešto:danas je mnogo lakše bi-tiodrpannego uMimino vreme,kada je Beogradzahvatalo ludi-lo italijanske mode,a podivljaliportiriizbacivaligoste bezkra-vate.

Znamda uživotunisamništa izuzetno napravio.Živeosamoddanas do sutra,nošenopštimtalasomdolazeće plime;uljuljkivao se na tomtalasukojisupokretalidrugi,oniizuzetni.Smatrao samsebe nadprosečnimsamo zbogtoga što samse sas-vimslučajno nalazio unjihovojblizini,sedeo možda za njihovimstolom,bio ispisnik,savremenik,svedok isusednjihovoguspe-ha.To znam.

Alilaskamsebida sammeduprvima proneo KnezMihaj-lovomelegancijuodrpanca,učinivšitako da ona docnije postaneopšte prihvaćenimstilom.Bio samprethodnik današnjihhipikautojulici,na kojojsuse građanisa mržnjomieuđenjemokretaliza mnom,sklanjajućiustranusvoje ćerke.Ogrezliutupave ne-deljne šetnje do Kalemegdana,sa decom,»timmalimbezvratim

Page 65: Momo Kapor - Foliranti

64

čudovištima«,pre nego što se zavukuubrlogšargarepe ireza-naca,znalisuda ihmrzim.Da sams druge strane.

Alisamozadovoljstvo je večno,a mladalačke pobune štožele da sruše situnedeljnutupostrazbijajuse uparamparčadpredgrađanskim»kodacima«i»zorkijima«.Te pobune nalik suna prvuljubav—pre ilikasnije prebole se kao zauške,pa ihsesećamo uzosmeh,kao nekogblagoslovenogvremena ukomesmo imalisve zube na broju.Zube za poljubac iujedanje.Za klo-puiza pljuvanje krozzube.

Posle svakognovogneuspeha,bežao samnatragustu-dentskigeto,gde suživelisličnimladiljudikojisumoglida pro-cene vrednostmogporaza,jersuisamiprelazilimostirekusaistimnamerama iponovo se vraćali,baškao ija,neobavljenaposla,punihočijuigladna srca.

Moja veličanstvena rupa na cipelipostajala je,čimbihstupio na ledine NovogBeograda,nešto sasvimprirodno —biloje ineutešnijihrupa na đonovima,bilo je izakrpljenijihpanta-lona,itanjihkaputa na vetruje bilo.Bio sam,najzad,kodkuće,međusvojima,međubraćomzatočenicima.Onisume primalizasvog,bio samsamo jedanodnekoliko hiljada mladihljudikojioblikujugolimrukama svojživot.Nalazio samse unaseljugdjeje veća sramota imati,nego nemati.

Moje dvadesete godine gorele suplemenitommržnjomiželjomda se osvetim.Ćifte,čuvajte se!—dovikivao samosvet-ljenomfrizugrada kojije žario horizontpreko reke,dok sambežao odponoćne komisije preko balkona na trećemspratu.Biosamkodkuće ibio samsrećan.Imao sampetcigareta udžepuisvogModiljanija.Jošmalo pa će provretičajna rešou,neko ćeda donese okrajak preostao posle večere,biće čvaraka tvrdihkao drvo,biće noćibićemo zajedno.

Vraćajuaise po noćiuStudentskigrad,zaticao samuvekdruge spavače na trikreveta Aletove sobe.

Page 66: Momo Kapor - Foliranti

65

Jedne noći,tako,na vratima se bezkucanja pojavio mla-dić,džinovskograsta.Njegovo tamnoputo,upalo lice prekrivalaje gusta crna brada.Ličio je na Hrista.Digao je ne pitajućiza do-zvolupo jedno ćebe sa onihkojisuležali,umotao se ilegao napatos pokrajradijatora kojije cvilećiispuštao paru.

—Ja samPrkos Drumski—kazao je.—Pesnik sam.Hoćuda spavam.

Ujutro je pokupio svoje knjige bezkorica,svoje ispisanehartije iotišao bezrečiiznašegživota.

Celutunoć,našusobuje pritiskala njegova mračna tele-sina.Tajukletibožjak šištao je usnu,škrgutao zubima idizao seubunilu.

Pisao je nežno,kao devojčica.

Druge noći,ušunjavšise uF-krilo,zatekao samnepozna-togmladića kojije čitao poredlimene šolje na rešou,ukojojsekuvala glavica crnogluka.Zavirihmuuknjigu:Lotreamon,nafrancuskom!

—To je jako zdvavo —reče ponudivšimipolovinuluka igutljajtople vode.—Posle toga ne movate jesticeo dan...

Kotrljao je slovo riimao unezverenpogledsanjara kogaživotneprestano prekida unjegovimvizijama.Zvao se Komnen.Rođenje ubrdima iznadKolašina.Pripadao je porodiciluđaka,kojisu,da bise prisililina dobrovoljno zatočeništvo uStudent-skomgradu,šišaliglavudo kože mašinom»nulericom«.Beogradihje,izgleda,snažno mamio,pa suse plašilida neće položitiispite,da će podlećizavodljivojpesmikoja je stizala s onustranuSave.Onemogućavalisusamisebe na jednostavannačin—šišanjemdo glave imesecima ostajaliukrugublokova.Ličilisuna posvećeno udruženje dobrovoljnihrobijaša,sa svojimćoš-

Page 67: Momo Kapor - Foliranti

66

kastimglavama na čijimsuse lobanjama nalaziliožiljciišavoviizstarogkraja.Cerekalisuse samina svojračun,pomirenisasudbinomćelavaca kojima svako jačiuprolazuopaljuje »čvrgu«za sreću.

—To je jako zdvavo —rekao je Komnentrljajućićelu.—Posle vamizvaste mnogo jača kosa ...

Ismevalismo njegovuljubavza istančanufrancuskuknji-ževnost.Madamde Stal,Alfredde Vinji,Madamde Sevinje,Mi-se,Lotreamon...Njegove ljubimce zvalismo pederskimfoliran-tima a onihje branio do poslednje kapikrvi,sa blagošću,kastri-ranogsveštenika,opraštajućinamnaše uvrede počinjene izne-znanja.

Komnenje spadao međudošljake kojisuživotStudent-skoggrada prihvatalikao jedinustvarnost:veoma retko prelaziobimostireku.Činio je to,kao imnogiozbiljnimladići(kojisuuStudentskomgraduipak biliuvećini),samo onda kada biodla-zio da polaže ispite ilina obavezna predavanja posle kojihsetražio potpis profesora na indeksu.Navikao je na svojležajuuglu,na svoje knjige igomile rečnika.Uživao je uhraniizmen-ze,koja je bila mnogo bogatija iraznovrsnija odone kodkuće,ubrdima.Tada to jošnisammogao da znam:Komnenje brižljivopripremao selidbusvoje duše uzavičajpesnika koje smo zvalipederima.Živećiisposnički,pokidavšisve veze sa rođacima irod-nimkrajem,ine pokušavajućida stvara nove ovde uBeogradu,onje izdana udanpostajao sve više unutrašnjiemigrant,liceraseljeno uvremenu.

SirotiKomnennije imao ničega čimbinamuzvratio čaje-ve iklopu,semsvojihknjižica kojimsuga snabdevale stare da-me izFrancuske čitaonice.Ponekadbimuse učinilo da smo do-voljno dobriiispunjenipoverenjem,pa je pokušavao da nampročita po kojistihodonihkoje je najviše voleo.Izgovarao ihjepobožno,pitajućise usebine baca libisere predsvinje.Svitakvipokušajizavršavalibise opštimzezanjem.Našsvirepismisao za

Page 68: Momo Kapor - Foliranti

67

humornije znao za samilost.Ništa namtu,naravno,nije bilo do-voljno sveto,pa se sirotiKomnenpovlačio uvređenusvojugaona krevetu,okreaućilice ziduivlažnimmrljama,učijojje plesni-vojgeografijimogao da vidipredele krozkoje se šećuprefinjenedame igalantna gospoda.UtomKomnenovomprivatnomVatouna zidusobe sto šezdesetsedamnije bilo prostaka,siledžija,oti-mačine,niševe.

Zanimljivo je da Komnennikada nije spominjao svojrodnikraj.Tamo suga verovatno većodavno oplakaliiotpisalikao crnuovcuzbogurođene ženstvene finoće inesposobnostida se uklopiiprihvatiplemenska pravila ponašanja za muškarce.Potpuno samibezičije pomoći,krčio je tako stazudo svogsnakojimse zarazio ko zna gde ikako:možda useoskojbibliotecionoga dana kada je slučajno naleteo na Antologijufrancuskepoezije,ilionda kada je bio zavedenotmenimvrskanjemmladogprofesora francuskog,čije je prvo zaposlenje bilo —Kolašin.

Ikada je jednoga jutra 1960.zakoračio na peronstaniceSenLazar,bio je najzadusvojojpravojdomoviniodkoje ga jeodvajalo izgnanstvo dugo dvadesetičetirigodine.Bio je uFran-cuskoj!Nije se vraćao čak nikada sumujavilida muje umrootac.Postao je jedanodnajuglednijihpariškihslavista,augledniMondpoziva ga s vremena na vreme da piše kada se kodnas događajuvelike gužve.Komnentada piše o Jugoslavijibla-gonaklono,kao da se radio nekojegzotičnojipomalo divljačkojzemljiCentralne Afrike.

UParizuga zovuComnenLe Doux!

***

Komnennije voleo MimuLaševsku.

Page 69: Momo Kapor - Foliranti

68

Vređalo ga je što se svuda osećala kao kodsvoje kuće,paje krio lice urastvorenuknjiguilibižurno izlazio izsobe,natu-kavšikaljače na bose noge.

Znalismo da sve vreme dok je Mima bila unašojsobiKo-mnenluta opustelimpoljanama oko Studentskoggrada iličamiza nekimstolomohlađene menze igleda utučeno kako žene bri-šubetonzaleđenimkrpama.Vraćao bise tek pošto Mima ode.Čimbiušao usobu,otvarao je prozorbezobzira na to kakvo jevreme napolju.Raširenimnozdrvama lovio je preostale Miminemirise ivraćao uredsvojizgužvani,po njemu,verovatno,oskr-navljenikrevet.Istresao ćebad,zatezao plahte,lovio nevidljivemrve idlačice,baškao da je želeo da potpuno uništiiposlednjitragMiminogprisustva međunama.

Nikada nije rekao nijednuružnurečo njojali,po svemusudeći,Komnenje bio jediniživistvor,međuljudima,mačkama,psima,bubama ipticama,potpuno otporanna magnetizamko-jimje ona privlačila iosvajala sve koje biupoznala.

Mima se,inače pojavljivala iznenada ispodKrila-F,uveknekako promenjena,kao nova.Sa trećegsprata jedva bihje pre-poznao.Dolazila je s mene pa na uštap,potpuno nepredvidljivo.Ponekadje ne bismo videliipo mesec dana,a odmahposle takodugogodsustva pojavljivala bise petvečeriuzastopce izviždalasvojsignal ispodpaviljona,skrivena krošnjommladogbagrema.

Mislimda bihbio ustanjuda napišemčitavuraspravuosvimvrstama zvižduka koje koristimladsvetuBeogradu;bargaje koristio umoje vreme.(Pitaćete se svakako:koje je to mojevreme?Evo odgovora:činimise da je to ono vreme kada samsemnogo smejao,često bezikakvognaročitogpovoda!)

Ja,zaista,ne znamda lidanašnja mladežuopšte upotreb-ljava zvižduk kao poziv?Sklonsamjeretičkojsumnjida se onidanas uglavnomdozivajuklaksonima svojihautomobila ili,jed-nostavno,telefonirajujednidrugima.Amožda se uopšte ine do-

Page 70: Momo Kapor - Foliranti

69

zivaju?Možda se pronalaze po nekojtelepatskojvezi—mislim,stoje ićute,a onda nailazineko ko imje potreban,ukoliko imjeuopšte bilo ko potreban.Hoćuda kažem,činimise da se današ-njimladiljudisakupljajuna izvesnimmestima po njuhuiuglav-nomćute razvlačećisvoje žvakaće gume.

Alinegde udrugojpolovinipedesetihgodina,mladčovekje idućiulicomkoračao krozdžunglurazličitihzvižduka.Uveksammogao da pronađemsvoje prijatelje pomoćunašegsignala—kratke džezfraze,kojubihpovremeno odzviždao na potezuodZelenogvenca,gde sustajaliautobusisa NovogBeograda,pa do Slavije,idućiuvek levomstranomulice.Ispuštao bihsvojsignal uvetar,sve dok ne začujemodgovor—sličanzvižduk,aonda susledilisve učestalijizvižduci,dok jedanodnaših,naj-zad,ne izronina dohvatruke.Nastavljalibismo da idemo udvo-je,ne prestajućida zviždimo.Uskoro sunamse,jedanpo jedan,priključivaliiostalidrugari.

Uto vreme,mogao samda raspoznajemoko pedesetakrazličitihzvižduka —šifri.Momcisa Dušanovca,na primer,upo-trebljavalisuotegnutzvižduk:ličio je na aperkat,bio je divlji,punpretnje ipredskazivao je hitruižestokutuču,poputbleska—prskanje krvipo belojnedeljnojkošulji,siktavizvuk otpara-nogrevera,tutanjkoraka ubekstvu.Utomzviždukubilo je pod-muklostiperiferije.

Sdruge strane,dečaciizcentra imajurazmaženikitnjastzvižduk.Kada jedanputpočne,traje dugo izavršava se slože-nompiruetom.Uzto,zviždise nekako šišteći,krozzube,idostiže mekotublok-flaute.

Dorćolci,opet,baratajuzviždukomkojije ustvariskra-ćena tema pesme »Dođi,Mile,unaškrajpa da vidiššta je raj...«dok klape sa Zvezdare upotrebljavajuzvižduke kojise izvodena tajnačinšto se kažiprstima obe šake razvukuugloviusana.To je pomalo obestanzvižduk kojipara uši,ravanibezikakve

Page 71: Momo Kapor - Foliranti

70

muzičke fantazije,alisa izvesnomnostalgijomkoja duva prekotogbeogradskogbrega.

Po zvižducima je veoma lako prepoznatiidošljake izpro-vincije.Onisusa sobomdonosiliuBeogradinešto odmelodič-nostisvojihulica.Njihovje stil zviždanja bio stidljivikao malouplašen:zviždalisuda odagnajustrahšto suse saminašliuveli-kojnepoznatojrecikoja ihnosivelegradskimulicama;zviždalisuza svakislučaj,nadajućise da će tako natrapatina nekogsvogzemljaka.

Gužve predbioskopima predstavljale suprave osinjakenajrazličitijihzvižduka.Tizvižducisuupozoravalina prisustvoagenta ucivilukojije lovio tapkaroše,onisubiliočajničkiSOSdevojcikoja kasni,ilipoziviupomoć—odzviždana poruka dru-garukojise većpribližio svetojrupina blagajni:»Kupijošdvakartona uparteru!«

Te zviždeće šifre za mene sunajdirljivija zvučna faunagrada.Na selima se malo zviždi;tamo se ljudidovikujujerznajuda susamina svojojzemljiida nema nikakve opasnostida će seizgubiti,pomešatisa drugima.

IMima Laševska imala je svojnačin.To nije bio uobiča-jenizvižduk mafije iznjenogkraja sa Senjaka,zvižduk kojije bioustvariuprošćeniznatno olakšanuvodumelodijuizfilma Mla-dićs trubom.Njensignal se sastojao odsamo dva tona,bio jenaivankao dečija pesmica iveoma nalik na pozivkojimgolubijepile moligolubicuza klopu.Mima nikada nije pošteno naučilada zviždi.Bila je uzviždanjučistiamater,alivoleo samnjenna-činjerje unjemubilo neke tihe sete ibojaznida će bitinapuš-tena.Danas,dok pokušavamda se setimkako je zvučao tajMi-minzvižduk ipućimusne nadpisaćommašinompalećiko znakojucigaretu,činimise da je unjemubilo imalčice poziva naševu,bolje rečeno,nečega što je kao sunđernatopljeno slatkimobećanjima upogleduvatanja.

Page 72: Momo Kapor - Foliranti

71

Ubilo kakvojzvučnojgužvi(koja se ne meridecibelima,vea vatrogasnimorkestrima itenkovskomgrmljavinomkao naj-sitnijimjedinicama),mogao sambilo gde ina bilo kommestudačujemnjentihipozivida krenemupravcuizvora zvižduka —dve bledoljubičaste usne krozkoje suprovirivaliprednjizubići.(Mima je,sudećipo zubima,udetinjstvupapala palac.Kao pro-verenojjedinici,tajpalac jojje bio najboljidrug,ne računajuaijednogprilično propalogplišanogzeca bezlevogoka,kojiida-nas čučina vrhuormara,međupraznimteglama odslatka idvaprastara emigrantska kofera uSenjačkojulici).

Što je najčudnije,ma koliko da je udaljen,Miminzviždukje ustanjuda me istogčasa probudiiznajdubljegsna.Izgledada zvižduk Mime Laševskiima tačno onolik brojtreptaja use-kundikoliko je potrebno da se savršeno poklopisa treperenjemmoje Eustahijeve trube iostalihstvariizsrednjeguha,baškaošto ljudipričajuda tačno pogođentonkojiproizvede udaracsrebrne kašičice o ivicukristalne čaše,može ponekadda srušiinajvećigvozdenimost.Kadgovorimo brojutreptaja ujednomMiminomzvižduku,namerno izbegavamda kažem:ine samonjenzvižduk većisve ostalo!

Događalo mise mnogo puta,naime,da sam,pomislivšikako bibilo dobro da sretnemMimu,naletao na njuposle petminuta,a sama Mima mije jedanputotkrila da se uvek pojavlju-jembaškada to zaželi.Možda je to kazala samo zbogtoga da miučiniprijatnostiublažimojuljubomoruprema Aletu—možda,ko zna?Ipak,to je lepo ija tustvarsa pojavljivanjem,evo presu-jemusvojojličnojknjizi—herbarijumuukojojčuvamneke leko-vite Mimine trave.

Bilo kako bilo,jedne noći1958.osetio samkrozsanda seispodnaše sobe nešto događa.Mima se nije pojavila više odčeti-rimeseca ilagano smo počelida je zaboravljamo.Izašao sambos na balkonda popušimcigaretuizvižduk se opetponovio.Dole,sasvimduboko unoćnojsencipaviljona,Mima je zviždalasvojsignal!

Page 73: Momo Kapor - Foliranti

72

Probudio samAleta,pa smo preskačućipo četiristepeni-ka strčalidole,navlačećiutrkudžempere na golo telo.Kada mi-slimna te dane,nikako ne moguda odgonetnemkako samuspe-vao da se tako brzo obučemiobujem.Za svakisvojizlazak,makoliko bio nevažan,danas trošimnajmanje četrdesetak minutadok odsvoglica icelokupnogizgleda ne napravimnešto koliko-toliko podnošljivo.Tuje,naravno,obavezno brijanje (često eak ipo dva puta utokudana),očajničkipokušajida kosuiliono štoje preostalo odnje,dovedemuželjeniporedak;zatimslediraz-gledavanje propastina licu,mučno ispitivanje predogledalomuztračak spasonosne pomislida je sijalica ukupatilunameštenabaštako da mikosa jedino iznadrođenogumivaonika izgledaproređeno,a lice puno bora.Uizvesnimosvetljenjima,naime,laskamsebida izgledamsasvimprivlačno!

Međutim,uMimino vreme,čimbihiskočio izpokrivača,počinjao bihistogčasa da živim!Ja ne znamučemuje tuštos igde se krije greška,semako nije upitanjučudo mladostikojenas je preobražavalo izjutra ujutro,sve dok stvarine krenušenizbrdo.

Mima je,dakle,ponovo isplivala ispodnašegpaviljona,mada smo je većgotovo biliodbolovali.Povremeno bismo jeviđalina ulici(uvek se nekuda žurila idomahivala nams drugogtrotoara:»Hej,moramo da se nađemo,a?«)a jedanputsmo ječak videliiuVečernjimnovostima na srednjojstrani:bila je ode-vena uproletnjikoko-šanel kostimodtvida,oslonjena ležernona vespu,čijije upravljačdržao nekidežmekasttip.Ispodtogaje pisalo da se »domaća konfekcija brine za svoje potrošače idaje za ovo proleće pripremljenvelik brojmodnihnoviteta kakavje,na primer,iovajljupkikostimproizvedenisključivo oddoma-ćegmaterijala«.

Deo te kolekcije iz1958.kojuje Mima otkupila upolacene danas čuva EvgenijLaševski,njenotac,usvojojkućina Se-njaku.Utomormaruvise idve bebi-dol haljine sa belim

Page 74: Momo Kapor - Foliranti

73

žaboima oko vrata,jedanzimskikaputpreširoke kragne koja senosila uto vreme,kao idesetak podsuknji—žipona.Kada se ot-vore škripave vratnice ormara odžutoglimunovogdrva,za-pahne vas vonjprašine inaftalina.InečegodMime ima jošutomplesnivomormaru;nekinjenosmeh,slatko prenemaganje,zabacivanje kose unazad,nešto tako ...Udonjojpregradisunjene cipele.Dva para niskihcrnihmokasina odantilopa —mo-del kojisudevojke nazivale »baletankama«—inekoliko raspare-nihcipela sa veoma visokimšiljatimpotpeticama.Kao iostaliru-skiemigranti,stariLaševskise teško oprašta odnepotrebnihstvari.Unjegovojkućisvisupredmetiuvijeniunavlake:radio,fotelje,divan,balalajka,kavezza kanarince.Dok samsedeo sastarimLaševskim,pomislih:»Ovde samo nedostaje ijedna debe-la olinjala mačka kojojotpada dlaka.Ida bude sivozelene boje.«Bašutomtrenutku,škripnula suvrata —ipogodite ko se uge-gao kroznjih!

Nikada nisamna tajnačinosetio Miminublizinukao togpopodneva uviliMonrepos na Senjaku.Stomak me je zaboleoodčežnje dok samzurio urastvoreniormariudisao miris 1958.

(Za one neverne Tome,kojima nisudovoljnimojidetaljniopisiMime Laševski,čuvamtajisečak iznovina ionimuvek sto-jina raspoloženju,mada se,zahvaljujućimutnojfotografiji,lošeurađenomklišeuinemogućojštampi,Mima na njemujedva ras-poznaje —njeno lice je rasplinuto,a jedino je vespa savršenojasna!)

Ata vespa je pripadala nekomMišeluBalkanskom,Mimi-nomvernompratiocukroznekoliko uzbudljivihmeseci1958.Bi-la je to treća vespa uBeogradu(prvuje posedovao gosn.SavaMartinovićdiplomatskislužbenik;druguizvesniŠiško,kurirja-panske Ambasade).

Mišel Balkanski,mladdebeljko sa masnim,crnimmeksi-kanskimbrkovima,bio je sinstarogBalkanskog,poznatogkom-pozitora kojije sakupio,obradio iuglazbio bugarčice iizveo ih

Page 75: Momo Kapor - Foliranti

74

na otvaranjujugoslovenskogpaviljona na SvesokolskomsletuuPragu1925.ispodslike Vlaha Bukovca StariSlovenidolaze naBalkansko poluostrvo.Odmahpo oslobođenju1945.godine,komponovao je prve masovne pesme;izmeđuostalihiViše čeli-ka po glavistanovnika,kao ihimnumetalurga Cvetaj,cvetajcr-na metalurgijo!Odnekadašnjegdvorskogmuzikanta,stariBal-kanskije iznenađujuće lako postao najeuvenijiobrađivačnarod-nihpesama,kojima je dodavao drečavuorkestraciju.Na prije-mima je halapljivo gutao ogromne količine kolača prema kojimaje bio slab,pa je posle,kodkuće,povraćao po klavijaturikoma-de nesvarene doboš-torte,baškao što je Šopenbacao krvufil-muPoloneza.Njegovjedinac zasipao je Mimuobećanjima,veče-rama,cvećemifrancuskimparfemima,čekajućikao pas na nje-nomuglusa upaljenomvespom.Jedanput,kada je Mima izmilosrđa najzadpopustila,ovajimpotentnidebeljko cmizdrio jekao malo dete zbogtoga što uopšte nije mogao da muse digne.Onako go,kao odmajke rođen,lieio je na drhtavogprokuvanogpuža,dok je naga Mima igrala bugi-vugipo skupocenomStenve-junjegovogoca inepažnjomsrušila gipsano poprsje Ludviga vanBetovena koje je ciknulo umilionkomada.Mišel Balkanskije ob-jasnio svojneuspehMimičuvenomrečenicom»da je to zato štoje isuviše želi!«pa se posle uvio učipkanuzavesuisamzaigraooko nje!

Bilo je pola dva posle ponoći,kada smo strčaliizsobe iugledaliMimukako čučiutravidržećiunaručjudve papirnatekese ukojima se nalazio sitanšećer.

—Vidite —kazala je te noći—ponekadmise učinidaimammore drugara uvaroši,alikadpočnemda ihproveravam,ispostavise da suto sve samičistipederi.Bogami!Ne ljutite sešto samvas probudila?

Mima namnikada nije otkrila što jojse to tako strašnozamerio Mišel Balkanski(ona je ljudima poklanjala onoliko pod-ataka o sebikoliko je sama želela da se zna),alimora da je ima-

Page 76: Momo Kapor - Foliranti

75

la prilieno jak razlogza osvetu,kadje sa toliko upornostitražilate noćimesto gde je parkirao svojuvespu.

Tražilismo,dakle,njegovzelenimotocikl sa zalepljenomčetverolisnomdetelinomna blatobranu—najdražustvarrazma-ženogdebeljka,baškao što se unarodnimpričama tražiskri-veno srce Baš-Čelika iza sedammora,iza sedamgora.Najzad,predjutro otkrismo vespuispredhotela Metropol.Pokretomprofesionalca,Mima je odvrnula poklopac rezervoara za benzinpa smo sasulidve kile sitnogšećera unutra.Uto vreme jošni-samznao da se na tajnačinpouzdano ubijajumotorcikli,alisampretpostavljao da će Mišel Balkanskiimatigrdne muke da povra-tisvojuljubljenumašinuizmrtvih.

—Izabrala samvas —rekla je svečano Mima —jerste je-dino vas dvojica dovoljno ludida to izvedete!Vibiste učinilisveza mene,jel da?

***

Oduvek mije bio misteriozandolazak proleća uBeograd.Uveče,lepo vidite da je granje drvoreda golo,bezijednogpu-poljka,a sutradan—sve je vea zeleno,krošnje suguste išumena blagomaprilskompovetarcu.Kada se sve to dogodi,kadadrveće olista ida lije za tako nešto dovoljno samo jedna noć?

Te noći,prisustvovao sambuđenjuaprila prviiposlednjiputuživotu.Nikada pre toga inikada kasnije,nisamuspeo dase nađemna ulicibašutrenucima kada se drveće otvara.Zakleobihse da samčuo ikao nekutihumuziku,sanjivo brujanje,štali,aline smem,jerminiko neće verovati.Ipak,sledećegjutra,proleće me nije iznenadilo.

Znao samda je stiglo one noćikadsmo ubilivespuMiše-la Balkanskog.

Uaprilu1959.Mima namje otkrila Adu.

Page 77: Momo Kapor - Foliranti

76

Ada Ciganlija je odtada ostala za mene Miminzelenikontinent.Poslednjiazil.

Ada je togaprila jošbila ostrvo oko koga suslobodno plo-vilišlepoviijedrilice.Desetak godina kasnije,povezana nasi-pima sa čukaričkomobalom,pretvorena je upoluostrvo ina njusupohrliliautomobili.

Mima je tada bila većdaleko.

Aliuproleće 1959.godine,oba toka reke Save jošsuslo-bodna.Uvreme visokihvoda,reka preplavljuje Adu,njeno srceslično džungli,pa ljudiplove krozdrveće dozivajućijednidruge.Na Adije,poputkuće duhova,stario ipredratnizatvor;trošnakućerina sa rešetkama na prozorima krozkojuje cvileo vetar.Podrumitogkazamata suuvek bilipodvodom.Obilazilismo gasa strahom,čitajuaipo zidovima ugrebana imena irobijaškepsovke.

Preko reke nas je prevezao nekiodrpanac slikovita iz-gleda.

Daske za sedenje bile sublatnjave,pa smo stojaliučam-cudržećise oko pasa.Mima se nalazila usendviču.Udžepovimaširoke marinske suknje odgrubogplatna nosila je triparčetaštrudle,cigarete isitninuza povratak tramvajem.Ada namsebešumno primicala,poputnekogpolupotonulogzaboravljenogsplava izkojegje zbogobilnihproletnihkiša izniklo šiblje.

Šiklja meko pristade uzobaluitako prviputuživotuza-koračilina Adu.

Na donjemšpicu,jedanstarac je strugao prošlogodišnjilak sa jedrilice.Bila je to veoma stara olimpijska jola.Ličila je naskupocenuviolinusa koje je neko let-lampomspalio polituru.Stajalismo iposmatralikako starac komadomstakla pažljivo

Page 78: Momo Kapor - Foliranti

77

struže njene skladno isturene bokove.Pripremao je jedrilicuzaplovidbu.

—Mojstari...—rekla je Mima šapatom.—To je naša jo-la.

—Kako se zove?—prošaptah.

—Pena.

Bilo mije čudno što odjedanputna jednommestuvidimtoliko vode.Do tada samSavuiDunavgledao samo odozgo,izperspektive ptičijegleta,sa Kalemegdanske tvrđave.Beogradje,naime,podignuttako kao da se po svakucenuželiograditiodsvojihreka.Da biste stiglido vode,morate da preskačete kolo-seke,obilazite kilometarskiduge magacine,vagonske šupe iistovarene sanduke.Mima namje pokazala kako da pronađemonajkraćiputkroztajlavirintida brzo ibezbolno stignemo naAdu.

Gazilismo za njomkrozgustušikaru,sve dok ne izbismona drugustranuostrva.Blesak vode nas je zaslepio.Sedelismona obaliiposmatralikako remorkervuče petnatovarenihšlepo-va osvajajućimaticureke.

Nisamsmeo da rašnjiramcipele,ko zna ukakvomse sta-njunalaze moje čarape koje danima nisuprane?Lepljivsamodznoja iprašine.Oko nas zuje rojeviinsekata.Plavo pramenje le-pise za vižljastiMiminvrat.

—Šteta što nemamo kostime ...

—Ko te ovde vidi?—kaže Mima,pogledavšime učudu.

Najpre se svukao Ale.

Page 79: Momo Kapor - Foliranti

78

Po njegovommrkomteluigralisuodsevitalasa.Bio namje okrenutleđima,zagledanureku.Mladislavenskibog,izronioizpaprati.

—Ne gledajte me ...—kazala je Mima,otkopčavajućisvo-juplavusuknju.Suknja se otvarala kao oklop.—Ne volimda megledate dok se svlačim!Osećamse kao neka kurva ...a.a.a ....Ne.e.e.e.e.moj,molimte,što sita.a.a.a.a.a.akav?

Okrenuo samjojleđa ihitro zbacio sa sebe lepljivukošu-ljuipantalone.Onako na gomili,moja odeća je ličila na hrpuđubreta kojuće neko spaliti,pre nego što me dezinfikuje iobučeuuniformu.

Dve duge,tanke ruke obgrliše me s leđa.Osetio samMi-minukožupo čitavomtelu.Toplugužvunjenihdlačica.OsetiosamMimusve do samihpeta.

—Bezdira.a.a.a.a.anja,molim!—mazno se hihotala.—Samo bezdiranja.a.a.a ...

Ulazilismo sve troje uvodudržećise za ruke,oprezno,korak po korak.Noge suse teško izvlačile izrečnogmulja,kaoda smo iznenada natuklidebele blatnjave čizme.Reka je bila br-za imalčice crvenkasta odzemlje kojuje vukla sa sobomsa gor-njegtoka posle aprilskihkiša.

Zaplivasmo imatica nas ponese ka ušću.Pokušavao samda nazremMimino telo krozmutnuvodu,aliništa se nije moglovideti.

Isplivasmo pola kilometra nizvodno itek tada smo se seti-lida namje odeća ostala gore,na obali,užbunju.Trčalismokrozšiblje iurlaliindijanske ratne pokliče.Posekao samse naneko staklo,alikrvje brzo stala.

Page 80: Momo Kapor - Foliranti

79

Posle smo sedelina Miminojraširenojsuknjiijelištrudluodjabuka.

—Ne primećuje se puno,a?—upita Mima pokazujuainammalirezna stomaku,ožiljak odoperacije slepogcreva.—Moćićuletos da nosimbikinac,šta mislite?

Dodirnulismo beličastiožiljak prstima ipotvrdilida ćesvakako moćida nosibikinac,kadpočne sezona.

***

Sledeće nedelje pomagalismo Mimida porine svojuPenukoja je većbila pripremljena za plovidbu.Ta predratna olimpij-ska jola bila je zaista plemenitčamac,sva odmahagonijuma,sarebrima istesanimizslavonskoghrasta.Nosila je na jedruozna-kuO-YU-44.Na jačemvetru,Pena je pucketala icvilela kao ljud-sko biće.Imala je dušu.Ležećina njenompramcu,voleo samdamilujempotamnelilak.

NiAle nija nismo imalipojma o jedrenju,pa nas je Mimapomalo podučavala tojveštini.Njenotac,stariLaševski,bio jejedanodosnivača Ruskogjaht-kluba na donjemšpicuAde Ci-ganlije.Tata juje,pričala namje,vodio na rekuodnjene prvegodine.Bio je ludza Savomijedrenjem.Spavala je upramcuumotana unjegovdžemper,dok je onbalansirao iizvodio pogi-beljne bravure.Ponekadbi,pričala je Mima,talasinaprosto pre-livaliPenuiona se budila,mokra do kože.Uto vreme,dok je bi-la mala,talas je zvala VelikiPljus!

Zamišljalismo je kao sasvimmaludevojčicuna Savi.Re-ka je odnjihala ipodigla to savsko dete.Svisuje tamo poznavaliodmalihnogu.Ljudisa reke čudilisuse što nas dovoditamo,za-što je izabrala bašnas,dvojicutrapavihdošljaka.Zaista,ličilismo na dve bitange međusvimonimfinimsvetomkojije odde-

Page 81: Momo Kapor - Foliranti

80

tinjstva imao na raspolaganjuskupe jedrilice ičamce.Naša odr-panostrazlikovala se odnjihove.Miminipoznanicinamerno subiralidotrajaluodećuza Savu:duboke gumene čizme,mornar-ske kačkete,nepromočive pantalone.Trudilisuse da bududeko-rativnirečnivukovi.Jedrenje je,inače,najotmenijisportiod-mahse osetiko je uljez.

Kada je počela sezona,isplovljavalisusvakoga jutra usvojimjedrilicama.Jedančovek —jedna jedrilica.Olimpijska jo-la predviđena je za jednogkormirala,a nas je plovilo troje.Pro-čitasmo tako izzlobnihpogleda momaka sa kluba da činimosvetogrđe.Naravno,uživalismo utome!

Upočetku,Mima je najviše radila na čamcu,a mismo jojuglavnomsmetali.Jednoga dana,sklanjajućise sa pramca da jojnačinimmesta,nisamuspeo da se uhvatimza tankusajlukojabočno zateže jarbol (jedriličarije zovuvanta),pa samizgubioravnotežuipao odevenuvodu,predsvimonimtipovima usi-drištu.Jošdok sampadao kao uusporenomfilmu,ugledahbesna Miminomlicu.Kada samizronio sa nekomtravuljinomprekoglave,besa više nije bilo.Mima je uspela da ostane na visini.Bilaje samo malo razočarana što samje obrukao predjedriličarima,a onisuse pravilida ništa nisuprimetili.Đavola,nisu!

Ali,iporedsvega,Mima se nije oslobodila takmičarskogduha.To se najbolje primećivalo onihdana kadsmo,nakrcanina preopterećenujedrilicu,plovilitromo krozsavskuregatu.Ko-ristećipovoljanvetar,momciidevojke izMiminogjaht-klubaplovilisuoštro,birajućibašonajčas kadse najviše približe Penida izvedunekuegzibiciju,nekiopasanokret.Želelisuda jojpokažuda nije više niza šta.Hitro biprebacilibumijurnuliusuprotnompravcu,puštajućida imreka dodirne gornjirubčamca.Ine gledajućiPenu,kao da ne postoji,udaljavalibise br-zo gonjenivetrom.Posmatrao samMimine oči:unjima se pojav-ljivala zavist.Bes.Nas troje nismo bašbiliposada zgodna za tak-mičenje na nekojregati.Da je sama uPeni,izvela biisto takolepmanevar,ako ne ibolji!Osetihda smo jojna teretu.

Page 82: Momo Kapor - Foliranti

81

—Znaššta,Mima ...—rekoh.—Iskrcajtinas lepo negdena obali...

—Šta tije pa sad?—upitala je prenuvšise.

—Muka miodjedrenja!—rekao sam.

Nanjušila je istogčasa o čemuse radi:

—Mislišda mije stalo?

—Mislim.

—Kenjaj,kenjaj!—kazala je —Stvarno me potcenjuješ...

—Dobro —rekao sam—možemo ostatina ti,samo bezikakvihintimnosti!

—Jedigovna —kazala je Mima!

Ale je spavao na pramcudok smo togdana ulaziliuvetar.Čudno,imenise prvihnedelja na recistalno kunjalo.Osećaosamse nekako bezbedno tako pospan,upolusnuna Penikojujevodila pouzdana Mimina ruka.Ispodtrupa jole klokotala je rekasečena švertom.Slušao samkroza sankako škripe sajle,čuo bihpovremeno prasak jedra koje je Mima prebacivala s jedne nadrugustranubumom,osluškivao disanje velike reke,podrhtava-nje plemenitogdrva podkožom...Uspavljivalisume udaljeniglasovi,dovikivanje ljudipreko Save iliiznenadne oaze tišine,kada vetarpadne,a Pena,prepuštena matici,klizne nizvodno.

To je periodprilagođavanja krozsan.Oslobađao samsesvega što me je pritiskalo na obali,reka mise uvlačila podkožu...Kada se jednoga dana probudim,biće kao da samoduvek navodi.Bićusavskičovek!

Page 83: Momo Kapor - Foliranti

82

Sećamse,uproleće 1959.vetarnas je ludo služio.

Danbismo provodiliplutajućibezveze po reci,ilibise le-njo usidrilinegde ispoddrveća,čije suse grane nadnosile nadvodu,ispavalinadoknađujućinođipotrošene uKolarcu.Svre-mena na vreme,neko odnas troje bise probudio ukočenihudo-va,pa bisa uzdahomkliznuo urekuivraćao se da nastavisan.Mima je spavala glave zavučene podpramac,baškao nekad.Aliviše nije bila dvogodišnja devojčica koja može statipodprovu,pa je zavlačila samo glavu,služećise smotanimkonopcima kaojastukom.Telo jojje ležalo ukoritujedrilice,išarano sunčanimpegama —bila je to poslednja slika kojubihpamtio dok samto-nuo usan,uljuljkantalasima.Njenbledo-ružičastistomak rav-nomerno se dizao ispuštao.Mima je imala treperavukožu.

Oko četiripo podne,kada sunce padne koso na levuoba-luAde Ciganlije,oživelo biiznenada granje iznadnas.Zašumilobilišće prenuto izposlepodnevnogdremeža,te smo se budililepljiviodsna.Svuklibismo sve sa sebe ilovilise golioko Peneronećiispodnjene kobilice,dok se vetarsve više dizao istvaraomale bele pramenove na vrhovima talasa.Mima je podizala je-dro,Ale izvlačio jedrilicusidrenimkonopcem.Kliznulibismo na-gnutina bok ka sredinireke,gde binas zahvatio toplipopod-nevnivetar.To je jedna posebna vrsta proletnje košave,za kojuse priča da duva tridana,celunedelju,dve nedelje iličak —četr-desetdva dana!(Magičnibrojevibeogradskogvetra:tri,sedam,četrnaest,četrdesetdva...).Tajpopodnevnivetarsmiruje se teksa dolaskomvečeri,sa prvimmrakom.Inače,vrlo lepo duva ukrmuitada svaka budala može odvestijedrilicuuzreku,tridese-tak kilometara,čak do Ostružnice,Baričke Ade,Umke iliObre-novca.Plovise potpuno nečujno.Jedinizvukovikojise čujujesušumzapenjene vode ipucketanje jarbola kojise napne uluk podtežinomzategnutogjedra.Važno je samo ne izaćiizvetra!

Plovimo,plovimo,čininamse najbrže na svetu,a savskeobale tonuusumrak.Zamišljamo da smo ukletiHolanđanidok

Page 84: Momo Kapor - Foliranti

83

letimo ususrettamnimšumama na krivinireke,sve dalje idalje...

Mima mitada prepušta kormilo ija se trudimizpetnihžila da ne izgubimvetar,držećičvrsto liru.Utimčasovima ispu-njava nas ljubav.Samismo na vodiiplovimo uzmaticugolomveštinom,nošenivetrom.Mladismo.Prijateljismo iništa nekvarinašuvezu.Mima namtada postaje zaista prava sestra,apomislićemo da bibilo fantastično poševitije,tek posle kada na-vuče svojukratkuletnjuhaljinuikadosetimo njene butine,pri-ljubljenijedno uzdrugo na zadnjojplatformiprepunogtramvaja»trojke«,dok se vraćamo uvaroš.No,tada je većkasno,Mima,naravno,uvek ima neke svoje tajanstvene planove za veče.

Ali,na vetru,ona je ponovo ona nedostižna devojka iziz-loga KnezMihajlove,koja namje učinila milostipristala da semalo družis nama.Ona je sestra izone divne bajke ukojojzača-rana braća,pretvorena ulabudove,svake noćilete iznadokeananoseaije umrežiodtrave.Prava Mima stiže namsa vetrom.Čininamse da bismo umrliza nju,ako treba.Usebise zaklinje-mo na večno prijateljstvo,do smrti.Čak iako nijednogodnasne izabere za muža,brinućemo se o njenojdeci,ma ko da ihjojnapravi!Smejemo se kao ludigledajućijedno drugo.Ako to nijeljubav,onda zaista ne znamšta je?

Vraćamo se jedrećiprotivvetra ucik-cak,manevromkojise zove bordižanje.Približavamo se najpre desnoj,pa levojobali.Tama se većspustila na voduiobala iskrsava predpramcempo-putnekogmračnogbedema.Plovimo prema dalekimsvetlimaušća,obilazećiMaluAdu.Mima ponovo preuzima kormilo ina-pregnuto zuriutamu...

Usidrištu,međudrugimjedrilicama koje se ljuljuškajunavodi,sređujemo našuPenu.Tek podsvetiljkama primećujemoda namje koža izgorela odvetra iproletnjegsunca.Mima namobjašnjava da sunce najžešće hvata bašna jedrilici,jerse tadanjegovizraciodbijajuo površinureke io belinujedra.

Page 85: Momo Kapor - Foliranti

84

Desetgodina kasnije pročitao samjedanRakićevstihiponovo otkrio ono srećno veče na Miminojjedrilici:

...Evo veče pada,Sva raznobojna,Mirno teče Sava,Itamnomrka nadnjom,Mala Ada,Ko cvetvodeninadtalasomspava.

Ale je boljijedriličarskišegrtodmene.

Mima tvrdida će postatiizvrstanjedriličar!Međutim,zamene kaže da sam»mesečar«ičudise kako ne moguda seusredsredimna vetar.Šta,kogđavola,stalno zijamnaokolo?Je-drimsamo onda kada je vetartoliko snažanda služiumesto mo-tora.Čim»padne«,kaže Mima,ja izgubimsvako zanimanje zaplovidbuizurimbespomoćno nizreku.

Mima namobjašnjava da je najteže plovitipo slabomve-tru.Pronalazitinajtanjuvetrovitunit,izvlačitise pokatkadiči-tavsatza samo jednudužinučamca.Udanima bezdaška,Mimaume da koristibavu,gotovo neprimetno strujanje vazduha kojese ine može nazvativetrom.Mima jedriipo bavi!Abava je vaz-dušno strujanje koje se stvara na razliciizmeđutemperatureobale ivode ureci.Da biuhvatila bavuza rep,Mima se privlačiobaliiprestaje da diše.Ne skida očisa plamenca,male providnetrake celofana kojuje zakačila za jarbol:plamenac poputvetro-kaza pokazuje pravac duvanja.Pritakvojplovidbi,Mima se služiraznimtrikovima.Mrvi,na primer,hleb,a mrvice baca urekudabiutvrdila gde struja jače vuče.Einimise da stojimo umestu,agle,ipak plovimo ito se može videtipo sporompromicanjudrve-ća na obali.

Plovećitako sasvimnečujno,bezreči,usencidrveća ot-krivamo osamljene ljubavnike.Oninas ine primećuju,zanetimaženjem.Čujemo imšapat.Ali,kadsenka Peninogjedra pređepreko njihovihlica,zatečeniskačuiztrave ibeže ugustiš.Neki

Page 86: Momo Kapor - Foliranti

85

nas samo drsko gledajuuoči,ne pokrivajuaigolo telo.Pa šta?Po kožisuimzalepljene travke.Smejemo se iproplovljavamošuljajućise dalje uzobalu,kao rečniduhovi.Njihova ševa namizgleda smešna.

Pošto je većsavladao najosnovnije,Ale sve češće jedriumesto Mime.Ona skače na jedro ilikormilo,samo onda akonamse na putuisprečineka opasnost.Nekibržiremorker,naprimer,osamljeniplivačna duge pruge koga nismo videlina vre-me,ilinepredvidivinalethisteričnogzapadnogvetra kojistižebezprethodnogupozorenja ukrošnjama ...

—Tajzapadnjak je čistišiz!—podučava nas Mima.—Uvek donese kišu...

Zapadnjak-šizse pojavljuje najpre iznadogrlice novo-gradnjina NovomBeogradu.Tada se voda na Savipoene da na-bira ikomeša.Naššizodvetra duva na refule.Izmeđudva nale-ta zavlada opasna tišina.Nebo postaje tamnosivo,a malo zatimgotovo crno.Počinje da se lomigranje ija umiremodstraha.Umotanuciradu,čekamrasplet.AliMima je spremna da museodupre,svejedno što je to najnepovoljnijivetarza jedriličara,jerse mora jedritiiprotivnjega iprotivrečne struje,uzvodno.Pre-puštamse MiminojveštiniiAletovojsnazi.Uostalom,bašmebriga!Ako se prevrnemo,isplivaću.

Sava se većpeni...

—Penise!—viee Mima.—Dolazi!

—O,penise!—dovikujemjojispodcirade.—O,penise!

—Penise,penise ...—prihvata Mima.—Bože,oh,penise!

—Penise!urla Ale iobrće Penuprotivhisterika sa za-pada.

Page 87: Momo Kapor - Foliranti

86

—O,penise,penise,penise ...—molimo se urlajućiuve-taršto se većpretvara uoluju.

—O,penise!

Obuzima nas luđačkismeh.Obest.Zapadnjak nas opalju-je najpre sleva,pa zdesna,bezikakvogsistema.Teturamo poreci,spasavajućijedva jarbol kojipretida će se polomiti.Ostalijedriličaribrišusa reke uzavetrinu.

—Bednici!—dovikuje imMima,prepoznajućisavske aso-ve:flegmatičnujedrilicuViniPu,elegantnuHijavatuinjenuse-struHijavanu(sagradio ihje istimajstorsa Makiša).Tusuišpi-nakeriodpo šestmetara,jole dvadesetdva.Mima ihzove »dva-deset-dvojkama«!

—Eno,brišuidvadesetdvojke!Jupi.i.i.i.i!

Briše ičuvena desetka gospodina Trajkovića,kojije goto-vo izgubio vid,aliidalje jedri,služećise njuhom.Onnjušipribližavanje obale;odnegovao je posebno čulo za jedrenje iobično plovinoću.Ionako muje svejedno.Danjuse krije po vr-bacima sa svojimpsom,izbegavajućiostale jedriličare.Odmaraočina zelenom.

Sava pokazuje zube.

Sada to više nije pitoma uspavana lepotica,većzverštopretikrhkimjolama.Gledamo kako jedansnažninaletvetra pre-tura neoprezniFlyingDutchman—AduHuju.Težina njenogskvašenogjedra obrće jojdno te ono bleštipodtrakomsuncašto prodire izrascepljenogoblaka.Čininamse da voda tutnjiodneke podzemne grmljavine.Sada smo samo zavitlanlistureč-nomzvrku.Idok nas zapljuskujutalasi,čudimse književnimopi-sima nepogoda na vodi,gde je čamac uvek »orahova ljuskausredrazbesnele vodene stihije«.Naša Pena nimalo ne ličina

Page 88: Momo Kapor - Foliranti

87

orahovuljusku.Ona je pre violina kojuje pijanisviračzafrljaciouvodu,pa sadkuka na obali.

Itek tu,uoluji,saznajemo koliko namje Mima ambi-ciozna.Tek namje sadjasno koliko je dugo ubijala usebiželjuda se takmičisa ostalimjedrilicama,mrcvarećisirotuPenune-predviđenimteretom,to jestnama dvojicom.Sada,dok vetarluđačkizviždiupocepanomjedru,ona urla O,penise!cičećiodsreće što sa poprišta kidajunajveštijijedriličariinjihovičamci:razmažena Osveta,luksuzna Bojana,Lido polomljenogjarbola,Horacije sa svojimumišljenimkormilarem,proslavljena Munjakoja nas je nedeljama obilazila kao da smo šugavi.Sada se tekpokazuje prednosttoga što nas je troje ujedrilicigrađenojzajednogkormirala.Naša blagoslovena ludostpomoćukoje plovi-mo protivzakona ipravila jaht-kluba,a ipak plovimo,dok seostalisklanjajuusidrišta!Mima cičijerihje pobedila,nadigrala;izvukla izsebe iplemenitogdrva najviše moguće,iporedtogašto smo jojAle ija balast.Dragbalast,istina,aliipak balast!

Ibašonda kadsmo se izludiralido mile volje,zapadnive-tarprestaje bezopomene,isto onako naglo kao što je istigao.Oblacise spuštajusasvimnisko nadrekuiuskoro krupne kapiki-še dobujupo Peniinašimtelima.Jedrimo nošenidugimprame-nomstabilnogvetra krozpoleglioblak odkoga se uopšte ne vi-de obale.Oblak putuje zajedno sa nama,uzvodno,a onda nasprestiže,iPena ploviprema veličanstvenojdugišto premošaavaSavu.

Želimo da preplovimo ispodduge itako promenimo pol.

Ale ija ćemo ponovo postatideca,a Mima našstarijibrat.

Vetarje potpuno zamro.Vraćamo,pokislido kože,Penuusidrište veslajućisa dve kratke krunice.Mima sapunja glavu,ispira je uSavinagnuta preko ivice jedrilice,a zatimje stresa po-putmlade kuje.

Page 89: Momo Kapor - Foliranti

88

Uvreme druženja sa vetrom,mnogo smo se smejali.

Proživeo samdvadesetgodina ine primećujućivetar.

Govorio sam:duva!—ito je bilo sve.Nisamnisanjao dase vetrovitoliko razlikujumeđusobom.Ali,zahvaljujućiMimiLaševskoj,upoznao samceluporodicusavskihvetrova:odonihnežnomlakih,aprilskih—do ledenih,pretećihipotuljenihvetro-va pozne jeseni...ProduvavalisuSavomvetrovi—luđaci,šizoviikošave;upoznao samvetrove kojisuse zezaliione što suumi-ralina moje oči,vetrove što gone na putovanje ivetruštine koječoveka bacajuunajtupljuravnodušnost.

Posle nekoliko nedelja plovidbe sa Mimom,počeo samdaihrazlikujem.Mima me je učila strpljenjusa kojimse čeka sasta-nak sa nekimpovetarcemkojikasni.Ona je umela da čita kroš-nje drveća ida unjihovom,gotovo neprimetnomnjihanjupredskaže dolazak nekogvetra.Nabiranje reke bilo je znak daće namse jedro napunitipre nego što izbrojimo do deset.Umelaje da razlikuje vetarkojidonosikišu,odonogšto obećava lepsu-trašnjidan.

Nisamniprimetio kako susve stvarikoje sume do tadazaokupljale prestale da postoje.Prebacivao samse na AduCi-ganliju,uzbuđenšto ause opetdružitisa vetrovima iMimom.Uhvatio samse grčevito za Penukao za jedinustvarkoja me ječinila izuzetnim,izabranikomreke,uprenaseljenomgradu,međugomilommladića sličnihmeni.

Predočima mije tekla reka,ona ista što je hiljadama go-dina protakala iulivala se uDunav,dok na brduiznadušća jošnije nipostojao sujetnigrad.Duvalivetroviioluje baškao ine-kad—bilo je dovoljno uhvatitiihujedro izaplovitipomoćudrveta iplatna rekom,pa da se istogčasa osetimlukavimista-rimkao Evropa.Uprkos tome što ništa nije bilo moje,nitajve-tar,niSava,nijedrilica,niMima ...

Page 90: Momo Kapor - Foliranti

89

Beogradje gledao mirno moja rečna ludiranja,čekajuaida se jedanputvratimgore,unjegove ulice,ida položimračun.Uto vreme nisamverovao da jedangradmože da bude tolikostrpljiv.

***

Najviše vremena provodio samčekajućiMimuiAleta usi-drištu.

Stizao bihobično prviisvlačio ciradusa Pene.Izležavaosamse satima na vezanojjedrilicisa nogama uvodi.Izgleda dajedino moje vreme nije bilo važno.IMima iAle suimalinekesvoje tajne poslove ukoje nisamimao uvida.Podrazumevalo sesamo po sebida ihčekam.

Mučila me ljubomora.Šta lirade kadnisusa mnom?Dalise većševe?Birao samrazličite mustre uvređenosti,samo daimnekako stavimdo znanja da me zapostavljaju,aličimbizazviždalinašznak,čimbihihugledao kako izlaze izzelene sen-ke vrba kasnećipo nekoliko sati,čimbise podnjihovimnogamazaljuljao drvenisplavza kojije Pena bila vezana izaigrale bove,zaboravljao samna glumuivrteo izbezumljeno repom,kao pre-srećanpas kome se približavajugospodari.

Nekoliko puta se događalo da stignupre mene na Savuiotplove.Sidrište bezPene ličilo je na moru.Ada mije odjedan-putpostajala tuđa iopasna.Trčao samdužnjenihobala tražećipo vodiizgubljenujedrilicu,vikao kao sumanutkadbihje najzadugledao kako iskošena plovipo sredinireke —padao unajdubljeočajanje ako ne bičulimoje dozivanje koje je vetarbacao niz-vodno.Najzadbime spaziliipočelida se približavajuobali.Mi-nutisuse pretvaraliudane,dok se Pena bordižanjempo slabomvetrupribližavala mestuna kome samčučao upesku.Pripremaosamrečipune otrova iprebacivanja,ali,ugledavšinjihova na-

Page 91: Momo Kapor - Foliranti

90

smejana lica,opetbihsve zaboravljao iuskakao ujedrilicu,sre-ćnijinego ikadranije.

Kuda smo plovili?

Nikudodređeno.Krstarilismo Savombezikakvognaroči-togcilja,prepuštajućise da nas vode slučajnivetrovi.Bilo namje najvažnije da smo učamcuna vodi—malo ploveće ostrvonadomak Beogradukojije hteo da nas zauzda,pokori,uozbilji,natera da se prestanemo smejatiidangubiti.

UMiminojjedriliciosećao samse kao klinac kojiusreddosadne,neljubazne kuće pronađe nekistarisanduk,zabačenitavanskiugao ilimožda samo običnukuhinjskustolicubezna-slona,okrene je iuvuče se unju.Odjedanput,klincuje lepo ibezbedno,skrivenje odtuđihpogleda,samsa svojommalomtajnom.To je kao neka vrsta putovanja umestu,zašuškanostitoplina.To je kao kadse virikrozrupuna ogradiutuđubaštu.Ne možešda se odlepišodte tarabe itogvrta s druge strane da-ske,jerse nešto lepo dešava,nešto izuzetno lepo.Učamcupo-novo pronalazimto osećanje.Misterija čamca sastojise utomešto smo samiusvojojljusci,a okolo je ništavilo:voda ipriseća-nje na devetmeseciprovedenihumajčinojutrobi—ljuljuškanjeokruženo prazninom.

Mimina jedrilica bila je za mene neka vrsta produženogboravka udetinjstvu.

***

Svremenom,ljudisa Ade naviklisuse na našvečnitri-ling.Većsunamodmahivalikadbismo ihpozdravljaliproplov-ljavajućipokrajšarenihkućica na splavovima.Unjima suprekoleta živelizaljubljeniciSave.Bilo je turazličitogsveta.

Page 92: Momo Kapor - Foliranti

91

Na splavuNada viđalismo suvonjava starca,za koga sepričalo da je nekada bio velik diplomata.Posle mnogihputova-nja skrasio se na vodi.Izgleda da je shvatio da sučovekuzaživotpotrebna trikvadratna metra splava ideo reke.Posmatraonas je mirno,mrtvimočima praistorijskogguštera,dok smo plo-vilipokrajnjegove ploveće kuće.Unačinuna kojinas je gledao,činilo se da smo većmrtvi.

Po drugimsplavovima živelisupenzionisaniadvokati,ostarele zanatlije,profesoriialasi.Posle mnogo okapanja ipre-pirki,porodice susasvimdigle ruke odovihčasnihstaraca,osta-vivšiihda se potpuno utope usvomrečnomludilu.Sada,kadsuobavilisve zemaljske poslove;izrodilidecu,iškolovaliih,ikadase više nije očekivalo da obavljajubračne dužnosti,zarađujulo-vu,produžujuvrstu,da se takmiče uposlusa drugimmuškar-cima,puštalisuihda bulje uvoduiizigravajupecaroše.Prvihgodina jošbiihiobilazili.Žene biihpitale:kako tije ovdje?Do-bro.Posedele bineko vreme ne shvatajućiništa,pa bise vraćaleusvoje stanove,a posle prestadoše iposete.Zaboravilisunanjih,borećise za goliživot.Starcisutako odlazilivećzoromodkuća,a vraćalise duboko unoć.Uvlačilisuse usvoje posteljekoje suimdeca većpremestila upredsoblje.Postajalisusavr-šenistranciuonome što sudonedavno nazivalisvojimdomom.Izgledalo imje potpuno neverovatno da sugodinama,nisamineznajućizbogeega,kupovalisve one stvariipoputkrtica ihuvla-čilimeđuzidove.

Tistarcisuprvistizalina rekujošumartu,a odlazilipo-slednji,krajemoktobra.Nekise ne binivraćaliidućegproleća,pa suse ostalijedno vreme raspitivaliza njih.Umrlisu,odvučeniugradske bolnice sa čijihse prozora čak nireka nije videla.Za-boravljalibiihbrzo,baškao što se sve zaboravlja na vodišto ne-prestano teče.Samo bina njihovimsplavovima jednoga jutraosvanula tabla NAPRODAJUkojusukačilinaslednici.Obično,niko nije kupovao te dotrajale splavove na propalimburićima,pa sulagano tonuliumuljkada bise reka povukla ilise raspada-lisamiodsebe,kadvoda ponovo nadođe.

Page 93: Momo Kapor - Foliranti

92

Stiglo je leto iSavomse razlegalo cičanje kupača.Nasplavovima je bilo sve više pijanaca.Po plažama dužobale valja-la suse letnja tela međuogriscima odlubenica.Dimise roštilj,dovikivale porodice,svađalise privatniprevoznici—vlasniciapa-tinskihšiklji.Uveče bireka opustela,a na splavovima suostajalipreko noćisamo umorniljubavnici.Izluđene domaćice pokaziva-le suusumrakusvoja gola tela retkimveslačima,nudećibes-platno ljubav.Po Savisuplovile prazne boce klimajućigrlićimaiznadvode.

Kodsvihadadžija,kako smo nazivalisavskisvet,jedno je,izgleda,bilo zajedničko:neka detinjasta ljubavprema skrovitimmestima (svako je imao svoje mesto na reci!)irazočarenje ugraduizkoga subežalitražećiipronalazećiutehuna vodi.Čini-lo se da svima nešto nedostaje ida to nešto,pronalaze čimdo-dirnureku.Možda imje voda pružala osećanje da supotpuni?

Plovilismo sve dalje idalje uzvodno,bežećiodsezonskesvetine.Otkrivalismo nepoznate peščane ade irukavce,sklapalipoznanstva sa sličnimbeguncima.

***

Jednogsanjivogpopodneva kasnogleta uplovilismo naPeniusavskirukavac kojizimislužikao utočište brodova.Jedri-lica,gonjena do togčasa punimvetromotvorene reke,nađe seiznenada utišinizimovnika iostade praznogjedra.

Mima je lukavo koristila tanak pramenvazdušne strujeda na širinidlana proklizipokrajzarđalihkorita nekadašnjihsav-skihlepotana utomgrobljubrodova.

Voda je utomrukavcunepomična ione kojiplove obu-zima toplidahtruležiismrti.

Page 94: Momo Kapor - Foliranti

93

Na broduDeligrad,čije sulopatice ležale zaglavljene umulju,živeo je mesecima slikarBane Jegulja,za koga se po Adipričalo da uvrbacima krije davljenike sve dok ihne nacrta,aonda da ihpušta nizSavu.Tražio namje cigaru,pa se popesmodo kapetanske kabine ukojojje stanovao.Kabina je zaudaralana lešine.Po njenimzidovima visilisucrteživodenihpacova.Oš-trizubiislepljena dlaka.Na stolu—crknutipacovrasute utro-be.

Bunovanodspavanja,Jegulja namje objasnio da se upra-vo nalaziusvojojnovoj»pacovskojfazi«,a da je ranije crtao tru-le krave.

Ale je istrčao na iskošenupalubu;bilo muje muka odsmrada.Mimisuse samo raširile očiinozdrve,alije ostala.

CrvenokosiJegulja imao je osmehdeteta koje je upravozbrisalo odkuće.Bilo je nečegneodoljivogutomzdepastom,krivonogommomkudok se hvalio svojimcrtežima.

Očigledno,samje širio priče o sebiidavljenicima,da biuživao utuđemstrahu.

—Pogle kako je ovajnežan,a?—pokazao namje mrtvogArčibalda,svognajomiljenijegpacova,koga crta većtrećunede-lju.—Ma,pogle musamo njuškicu!

—Ne gledajte umojimcrtežima pacove —tumačio namje dok smo pušiliukabini—pratite ritampera!Uslikanjuuljemčovek može jošida folira,alisa peromuprstima ispisuje grafo-logijusvogsrca!Piše sebe!Svojkrvotok.Vidite,ovde sulinijedramatične —ta pacovska dlaka,to sukoplja Paola Učela (znateli,uopšte,ko je Paolo Učelo?)—njima bodem;a ovde,tučitavastvarpostaje lirska ...Zašto ne uzmemnešto lepše za model?Hoauda odvojimpovododsuštine.Uzimamnajodvratnijustvarna svetu:crknutogArčibalda itako predsebe postavljamnajvišu

Page 95: Momo Kapor - Foliranti

94

prepreku.Otkrivamlepo uodvratnom.Pobeđujemsamsebe!Je-dancrknutipacovje činjenica predkojomtreba svida se zami-slimo.Šta smo miako ne običnipacovi?Neka nas ko ubode ne-čimoštrimisve će iscuretiiznas,sve što znamo,sve što sebiut-varamo da jesmo ilida ćemo biti.Isad,smeštamsvogdragogArčibalda uokolnostijednogcrknutogbroda.Šta hoću?Hoćuda govorimo opštojtruleži.Oopštemsranjuukome živimo!Jer,ovajbrod,ovajizdrkaniDeligradkojiće za kojunedeljubitiizre-zanubrodogradilištuiistopljenutamo nekimvisokimpećima,plovio je godinama zezajućise izmeđuBeograda iŠapca.Cigan-ska kapela na palubi!Oh,jadniseratori!Gde susadone dame injihovisuncobrani!Poklopao ihmaliArčibald!Vidite,jedna pa-covska smrt,uposlednjemstadijumuraspadanja,obuhvaćenaje,kako da kažem,kao nekommehanikomovihbrodskihmašinaičuda.Pogle,ovo suzupčanici,a ovo poluge,inešto meko itru-lo sukobljava se sa nečimevrstim...

Jegulja to pokušava da nacrta,a kako nema prethodnika,mora samda krčisebiput.Sve izgleda logično,zarne?IArči-bald,imrtva voda,imrtvibrod!

—Aliviste samo glupijedriličari—kaže —sportmije du-boko odvratan!Šta će te postići?Nadživećete me dva ipo me-seca,sa svojimusranimzdravljem.Aliništa vas neće izvaditidajednoga dana ne izgledate kao Arčibald!

Jegulja kaže da će istrunutisve:iljudiipacoviibrodovi!

Ion?

Ion,aliće pre toga iza sebe da ostavitrag,dokazda jeprokužio stvari!Beležiće,kaže,svojizdrkanistrahperomiopetće nas zajebati—živeće duže odnas što se stalno brinemo zasvoje tricepse ibicepse.Boliga neka stvarza zdravlje isport!

Page 96: Momo Kapor - Foliranti

95

Narednihdana bismo osetililjubomoruistogčasa kada biMima skrenula uJeguljinrukavac.Jer,Mima je bila privučena.Čime,to jošnismo mogliznati.

Jegulja je nekada bio govorljiv,pričao bisatima,kao ulu-diluilipoddrogom,o svojimpacovima,pljuvao na »izdrkanozvanično slikarstvo koje dobija državne nagrade«,zidao kule uvazduhu,a nekadbiga opetzatekliutučenogipospanog—išlismo muočigledno na jetrusvojimsportskimduhom.

Jedanputnamje predložio da sve troje crtamo Mimu.

Podelio namje listove na čijojsuse poleđininalazilinje-govizapočeticrteži,tuševe ipera.Onsamizabrao je tušubojisepije.

—Onda?—kazao je podigavšisvoje žute očiprema Mimi,iona je bezrečismakla svojmalibikini.

Izgubio samdah.Viđalismo često Mimino golo telo,alito je nekako bila stvarporodice —ovo je bilo prviputda je nekostransvedok naše privatne erotike.

—Šetaj!—naredio je Jegulja.—Naviknise malo na brod...

Jahala je brodske dizalice,mazila se sa džinovskimsi-drom,istezala na konopcima,sve dok je Jegulja nije namestio upodnožje visokog,glatkogdimnjaka.Počesmo da je crtamo.

KodAleta je Mima ličila na pornografske crteže pobeglesa vrata nekogjavnogklozeta.Imala je maluglavupoputčiode ioble bokove.Laskao samsebida samdobarcrtač(čista gimna-zijska zabluda!),alipodmojimprstima Mima se pretvarala ugips na časucrtanja.

Page 97: Momo Kapor - Foliranti

96

Na Jeguljinojhartiji,Mima je porađala velikogtrulogvo-denogpacova.Očisujojbile sklopljene oduživanja dok je grlilavisokidimnjak pretvorenufalus.

Ale je zgužvao svojcrtežibacio ga uvodu.

Sledio samnjegovprimer.

—Na jesenodlazimuPariz—kazao je Jegulja,ne presta-jućida struže perompo hartiji.—Mojipacovisuzreli.Sadjepravo vreme da se razmile po Evropiiizgrizuone izdrkane este-te.Hoćešlisa mnom?

Nije rekla nida nine,ali,dok smo se vraćaliusidrište,primetismo da rekomploviprvo opalo lišće ida je Mima rase-jana.

Prva razglednica stigla je uoktobru.

Suncokreti,vanGoga.Na poleđinisamo dva slova —M.L.

Za njomje došla slika kamenogčudovišta sa NotrDama,potpuno ižvrljana mnoštvomnerazumljivihpotpisa.Videlo se daje Mimino društvo bilo mrtvo pijano.

Kada je M.L.otišla,kao da je stala reka.Čak nivetarnaSavinije više duvao onako kao kadsmo zajedno jedrili.Plutalismo na Penibezikakvogzadovoljstva,pristajaliuzsplavove naj-mračnijihsavskihgnjavatora imasera,razvozilizalutale devojči-ce po reci...

Ponekadje ipak bilo lepo —onda kadsmo spašavalideči-je lopte koje supale uvodu.Lovilismo ihpo reci,a deca suciča-la na obali.

Mislimda je spasavanje gumenihloptiizvode najlepšezanimanje za nekogko ne zna šta biučinio sa sobom.Najpre

Page 98: Momo Kapor - Foliranti

97

ugledate neko dete kako trčiza loptom;vidite lepo kako se onakotrlja prema vodiikako je zahvata rečna struja.Za minutdvalopta je većponesena maticomišiba sredinomreke.E,tada sepojavljujemo Ale ija ipočinje velikilov.Deca upočetkumisle daćemo ukrastinjihovuloptu,alikadimje vratimo na obalu—cičeodsreće ivide unama heroje.Odjedanput,čininamse nekakoda naše gluvarenje po reciima nekogsmisla.

Ali,kadje Mima otišla,sve smo se više smejalimehanič-ki,a starištosovivrtelisuse kao izlizane gramofonske ploče.Prepustismo Penunjenojsudbini,a Ada Ciganlija ličila je pono-vo na daleki,izgubljeniraj.

Mima injenpacolovac nastanilisuse,naravno,na Levojobali(Rue de Marles)ujednomsumnjivomhotelu,kojije,kakonamje kasnije Mima pričala,»bazdio na Utrila išvalere odpolasata«.Mima je svakoga dana odlazila na Alijansuda učifrancu-ski,a Jegulja se zaposlio kao crnac za struganje litografskogka-menja uštampariji»Brijerisinovi«.

Miminskok preko crte izgledao namje neverovatno!

Ipak,ja samjojga bio predskazao čitajućisudbinuizšolji-ce crne kafe,one noćiuKolarcukada smo se vratiliizJeguljinogrukavca.

Zaista,utojšoljise nešto otvaralo,baškao što se otvaraškoljka iliduplipasijans.Nekiputevisustajaliunjoj,ispisaniutalogucrne kafe,puteviisuze ijedanriđimuškarac ...

—Vidimutvojojšoljinovac,nekiput,spletkuiuspeh—gatao samMimi—ividimte kako sisrećna tamo,iza crte;vidimda ćešlepo živetiiimatimnogo slatke dece,a ako dočekaštride-setišestu,živećešdugo,dugo ...

Znam,krivsamzbogsvega što se posle dogodilo.Ljubo-morankao životinja na Aleta,hteo samlukavo da ga istisnemJe-

Page 99: Momo Kapor - Foliranti

98

guljom,pa samtogpacolovca počeo dovlačitiuKolarac.Sedeoje ićutao.

—Znaš,ja se njega nekako bojim...—otkrila mije Mimajedne noćidok samje pratio kući.

—Zašto?

—Onje genije.

—Govno je genije!—rekao sam.—Običanfolirant!

—Nemoj...—usprotivila se.—Onje zaista genije!

—Onda,pođićešsa njimuPariz?

—Ne znam...

Aliznala je.

Danas,kada je sve što se događalo uKolarcudaleko izamene,svraćamjedanputgodišnje utukafanu—bolje rečeno,noge me same odsebe odnose tamo gde suodnegovaninajluđiinajdragocenijiprimercimoje mržnje iljubavi.

Otvarampo ko zna kojiputvrata iistogčasa miuoči,ušiinozdrve uleće onajstari,dobro poznativonjneprovetrene dvo-rane,toplizadahkuhinje izmešansa ustajalimduvanskimdi-mom—to je ukus nekadašnjegutočišta.Sedamza našsto po-krajvrata ičekamsvoje prijatelje da dođuiokače kapute o čivi-luk.Aliniko više ne dolaziuKolarac.Samo ponekadneko odnjihzaluta,a tada se pretvaramda samzabavljennovinama.Okrećemglavuustranu,plaćambrzo računiodlazim.Ako mespaze,činimise da će me uhvatitiunečemnedozvoljenom.Ose-ćamse krivimza mnoge stvarikoje suse završile blesavo.

Page 100: Momo Kapor - Foliranti

99

Izvlačimse mučkiizKolarca ukome me više niko ne po-znaje,kao da samzatečenna tajnomparastosuza žive imrtve.

Do rukumis vremena na vreme dolaze luksuznikatalozisa izložbiBaneta Jegulje.Preko cele naslovne strane šepurisenjegovo prezime —Kvižik!Jegulja se inače preziva Cvijić,aliFrancuzito izgovarajuKvižik,jerihmrzida se lomatajusa tamonevažnimimenima,koje čak nichna krajune može da imumili.Neko se,izgleda,revnosno brine da ove raskošne monografijestignuustariKvižikovkraj.Ne bime začudilo da to činisamBane Jegulja,mada je vea odavno odnegovao sopstvenimito iz-gnanikukojije pokidao sve veze sa zavičajem,postavšijedanodglavnihstubova L'Ecole de Paris.

PrelistavamposlednjiKvižikovuspehidivimse zvučnimimenima muzeja ukojima se na određenojtemperaturiivlažno-stičuvajuJeguljinipacovi:Viktorija iAlbertMuzej,London.Mu-zejmoderne umetnosti,Njujork.Kongresna biblioteka,Vašing-ton.Kolekcija sera Rolanda Pernosa.Galerija Daniela Kordijea,Pariz.Aujourd'hui,Brisel.Galerija Jeane Bucher,Pariz.Izpažlji-vo sređene biografije odstranjenisusvipodacikojine biizdržalina branikuJeguljine izmišljene ličnostiinjegovoguspeha.

Naročito je zanimljivo poslednje poglavlje Boskeove stu-dije o našemJegulji,gde supo godinama razvrstaniključnipe-riodiuKvižikovomstvaralaštvu.Čudno,nigde se ne pominje sta-riKolarac.NiMima Laševska se ne pominje,nistara Vecejka,koja upravo zauzima svoje mesto poredklozeta dok sedimza na-šimstolomižvaćemjoštople pogačice sa čvarcima.

Volimda svratimuKolarac oko devetsatipre podne,kada sustolovijošneoskrnavljenipepelomiprelivenimpićem.Mada zakrpljenina pojedinimmestima,stolnjacisuipak bespre-korno čistiiuštirkani.Kelneribrišučaše islažuihuredove,daimse naduprirucikasnije kadpočne gužva.Šefsale odevenucrno pogrebno odelo raspoređuje karanfile ičiste pepeljare.Oko

Page 101: Momo Kapor - Foliranti

100

deset,na stolove stižurskave tople pogačice rumene kore.Po-krivajuihstaklenimzvonom.

Kolarac je inače sasvimobična beogradska kafana,bezičegizuzetno slikovitogusebi.Zidovisudo polovine obloženioplatomtamnogdrva,koje podseća na železnieke čekaonicedruge klase.Krozprepodnevnutišinukafane zazvonipovre-meno kitnjasta kasa,zakrklja njenstarimehanizam...Kolarac jesasvimbezlično mesto za svakog,semza mene.Imsje Kvižika,verujem

Dok je kafana jošbezgostiju,staruVecejkukoriste da se-če salvete odhartije.Odjedne salvete,koja bipo mišljenjušefasale bila čisto rasipništvo,ona pravieetirisekućiihnožem.

Uveče,kada se Kolarac ispunidimomkao Graf-cepelinpreduzletanje,a zidovimuizgube čvrstinu,rasplinuse izaljulja-ju,stara Vecejka ae početida ličina čuvarkupakla.

Ona nepomično sedipokrajstočića na kome se nalazesvežnjevitoalet-papira,čistiubrusiisitnina na plitkomtanjiru.

Jedna odranihJeguljinihslika,sa kojima je započeomeđunarodnukarijeruibekstvo odslikarstva,nosiupravo naziv:Stara čuvarka fekalija (1959).Izpora na licute starice,na tom,danas većčuvenomplatnuveličine 2,50X2,35koje se čuva uMusee d'ArtContemporainuMontrealu,osipa se rđa,dok poje-dinidelovinjenogtela potpuno iščezavajukao da suizbrisanigumicom,užućkastimamonijačnimisparenjima što kuljajukrozvrata klozeta zajedno sa hordomvodenihpacova.Stara Vecejkaje tuprikazana upozisveznajuće veštice izMagbetovogprolo-ga.

Ima nečegporazno istinitogutomplatnu(priznajem,mada ne ludujemza slikama Kvižikovogtipa)—dok ga gledate,činivamse da se sve stvaripodkapomnebeskomzavršavajubašovde,predvratima toaleta:ljubav,poverenje,mamurne ispove-

Page 102: Momo Kapor - Foliranti

101

sti,ždranje,pohlepa,govna,sve ...OčiKolarčeve Vecejke staresukao Balkan.Iza njihje ponortame.One susve videle isve do-znale isadsutu,da svedoče o ljudskojsujeti.Ta žena je videlapritajene Narcise —nameštalisupažljivo kosupredogledalom;upoznala je tvrdice injihovo dugo preturanje po džepovima dokne pronađunajsitnijikomadnovca;prisustvovala je požudi—hi-trimprepadima ivatanjupredvratima kabine,saznala sve o sit-nimprevarama,čula siktave užurbane dogovore o tajnimsastan-cima trimetra daleko odmuža kojije nedužno sedeo iznadsvoglitrenjaka;korak dalje,iugledala je ludilo,one sumanute tipovekojisamisa sobomrazgovarajuiznadpišaonice —prepoznalaperverzijuuporočnimdodirima pedera ilezbosa okruženihza-dahommokraće —izaista,čuvala je sve te prizore kao tajnučijije bila deo na završetkuumirućegdana.Znala je kako započinjumnoge stvariikako se završavajuljubavišto suimale namerudapreokrenusvet.

Pokazujućina jednogpolitičara kojije upravo proteturaopokrajnje držećise za stomak,neka stara Vecejka reče:

»Onitamo gore najpre drže govore inazdravljajujednidrugima,a onda se spuštajuovamo da povraćaju!«

Petnoćigovorio samJeguljio vecejkama,živimslikamapada nekadašnjihuvaženihgospikoje je životostavio na cedilu.Pričao sammuo tome kako suna krajuostavšibezsredstava,prihvatile da čuvajugovna onihistihporodica kojima sunekadaisame pripadale.Kada bineko naslikao jednuVecejku,govoriosamJegulji,na njenombilicumoralo da bude mudrosti,skepse idobrote.Pomirene sa životom,vecejke namsvake večeripoka-zujusvojimprimeromda ne smemo bitiisuviše umišljeniusvojusrećnuzvezdu.

Izaista,sve ovo o čemusmo pričali,a uzto jošionajpo-sebnimrkitonizmaglice koja se pojavljuje samo izmeđudevetuveče ipola dva posle ponoćiuKolarcuinigde više na svetu,po-

Page 103: Momo Kapor - Foliranti

102

stojina tojJeguljinojčuvenojslici.Na tomplatnudefinisanjenjegovstil —»materijalizovatinestvarnostsna,rastočivšiga umorutamne svetlosti...«(AlainBosquet,1961)—onajististilkojise danas pretvorio uštancovanje umnoženihnovčanica-sli-ka,koje isamogsvogtvorca drže uropstvumanira,ne dozvolja-vajućimuda slika bilo šta drugo sempacova užutojrasvetiKo-larca.

Naravno,AlainBosquetine sanja da suzidovijedne siro-te kafane negde na KnezMihajlovojulici,negde uSrbiji,negdeuJugoslaviji,negde na Balkanu,obloženibašmrkimdrvomidaje svetlo utojjazbinioskudno ibledo zbogtoga što suškiljavesijalice skrivene prljavo belimkuglama mutnogstakla —niko ine pretpostavlja da tako daleko odotmeno proračunatogneredaJeguljinogpariskogateljea,do kojegse kolekcionariigaleristipenjuposle mnogo veza inajava kao na hodočašće,živijošuvekStara čuvarka fekalija ida svakoga jutra tupimnožemseče brdopapirnatihsalveta.GospodinBosquet,naravno,nije kriv;velikiKvižik munikada nije otkrio tajnevažanpodatak,mada ličnosumnjamda ga je mogao zaboraviti.Onjednostavno nije želeoda otkrije poreklo svoje tamne svetlosti.Alija sambio svedokrađanja te slike.Gledao samnoćima kako Jegulja na poleđiniku-tija odcigareta Morava crta bezbrojne varijante Vecejinogpo-rtreta.Idok smo mižvalaviliza stolomrasipajućiduhovitosti,Jegulja je prekrivao skicama salvete,kelnerske blokove ikutijenašihcigareta.Crtao je hemijskomolovkom,a kada se ona istro-ši,palio je šibicuza šibicominastavljao da crta garomsa vrhapalidrvca.Ponekadje crtao Miminimkrejonomza oči,izvlačećipojedine partije njenimružom.

Idok smo miizlaziliizKolarca potpuno ispražnjeni,sa vi-licama ukočenimodsmeha iprepirki,Jegulja je odnosio sa so-bompune džepove iscrtane hartije.

Bio je,inače,velik grebator:ne poznajemnikoga kome jeJegulja ikada platio kafu!Kada biko naručio,na primer,gulaš,Jegulja biunjegovtanjirumakao tuđkomadhleba.Ako biste se

Page 104: Momo Kapor - Foliranti

103

digliodstola da pozdravite prijatelja,mogliste bitisigurnidaće,kada se vratite,vaša kafa bitipopijena.Ačovek ipak nemože da šeta po jednojkafanisa šoljicomuruci.

Jegulja je gutao sve!Čak ipacovi,kojima se toliko pono-sio,nisubilinjegovizum.Ukrao ihje nekommladomslikarukojise 1956.obesio na AdiCiganliji.Ali,pošto ihje jednomprisvojio,bilisuviše nego ičijinjegovi—Jeguljini!

Na kraju,tajpacolovac namje ukrao iMimu,istina,s nje-nimdopuštenjem,aliipak —Ale ija nismo moglicelo vremedržatinašusestruza ruku!Sdruge strane,ludačka Mimina čež-nja za belimsvetompobedila je njenuurođenuodvratnost—Je-gulja jojje sigurno obećao da će postatikraljica pacova iona jejednoga dana jednostavno isparila izKolarca bezzbogom.

Verovatno,nije želela da nas rastužuje.

***

Msje Šarl Brijer,Jeguljingazda,držao je malulitografskuštamparijuuRue de Somerard,odmahpokrajmuzeja Cluny.Međunjegovimklijentima nalazilisuse inekiodnajpoznatijihpariškihslikara:Dubife,Hans Hartung,AntoniKlave,Poljakof,Sulaž,Karzu...

Jegulja je uBrijerovojradnjistrugao litografske ploče zamizernunadnicu.

Francuskisuradniciisuviše velika gospoda da bipristalida stružukamen,pa je pre Jegulje strugao nekiTurčin,a jošprenjega jedanSenegalac.Litografska ploča se,inače,šlajfuje nasledećinačin:najpre se poliva vodompa se na njunabacitanakslojfinogrečnogpeska,a onda se struže drugim,manjimlito-grafskimkamenom,sve dok sasvimne iščezne iposlednjitragstarogcrteža.Struže se dok čovekuočine iskoče odnapora!

Page 105: Momo Kapor - Foliranti

104

Kamenje se šlajfuje upodrumu,ispodštamparije.Tu,ispodzemlje,uvek je vlažno izagušljivo.Crnciizpodruma retkokadviđajuslavne zverke —slikare kojiposećujuradionicumsjeŠarla.Onidolaze obično pre podne inažvrljajusvoje crteže zanekoliko minuta,a posle ihradnicidanima pripremajuza štam-puiotiskuju.Nakontoga slikarisvrate da potpišugrafike,itomprilikommsje Šarl izvlačisvojnadaleko čuvenikonjak izprovin-cije Šarantda se zalije uspešno okončanposao.

Msje Šarl uživa velik ugledmedupariškimlitografima.Njegova radionica je neka vrsta svetilišta.Ništa se unjojnijepromenilo odvremena starogPola Brijera,njegovogdede,kojije zajedno sa Tuluz-Lotrekomizmislio novutehnikulitografskeštampe,prskajućibojusa četkice za zube.Nežniprelivipostig-nutina tajnačinizazvalisupravumalurevolucijuuto vreme ijednomzauvek učvrstiliugledštamparije Brijerisinovi.MsjeŠarl Brijerse zato čuva novotarija kao kuge.Kada mukopredložida modernizuje svojuštampariju,onponosno odgova-ra:»Ne,mojgospodine,dok samja živ,ovde se neće ništa me-njati!Ako vamne odgovara moja litografija,bavite se američ-komsito-štampom!<Onide utome toliko daleko da čak ne me-nja nistare daske na patosu,koje suuveče,kada se radionica za-tvori,posipajupilotinomimetubaškao ipre stotinugodina.

Tako je jošuvek jedna odnajvažnijihprednostiradioniceBrijerisinoviručno šlajfovanje litografskogkamena.Svugde suvećuvedenielektričniaparatiza poliranje,samo kodmsje Šarlaradnik struže kamenrukom!Pola godine tajposao je,dakle,obavljao Bane Jegulja,alijas Kvižik.Nalazio se na samomdnule-stvice uradionicimsje Šarla,kao prostfizikus,kako beogradskimangupinazivajumanuelce.Nisuga ubrajalimeđusvoje čak nifrancuskištampari,jernije bio člansindikata i,po njima,oduzi-mao je hleb nekomFrancuzu.Kadihje Jegulja jedanputzapitaokome to Francuzuoduzima hleb,da muga vrati,oninisuumelida mukažu.

Page 106: Momo Kapor - Foliranti

105

Jegulja je šestmesecistrugao kamenje dole,upodrumu,mislećičesto na Sizifa.Strugao je go do pojasa,psujućikrozzu-be francuske pedere.Da nekako ulepša život,po zidovima jeokačio svoje drage pacove.Šarl je bio zadovoljantimautljivimradnikomkoje je grizao kamen.

Jednoga dana štamparijuje posetio,po svemusudeći,ugledangost,čovek izduženogkonjskoglica,odevenunovnov-cijatiradničkikombinezon.Te godine pariskisalonskilevičarivolelisuda se odevajuuradničkunošnjuida puše jeftiniGo-luaz.Po štamparijise proneše vestida gospodin-radnik,inačečuvenislikar,želida promenisvogdotadašnjeglitografa,pa sumupreporučilimatorogŠarla Brijera.Obišao je tako najpre pre-se uprizemlju,a onda ga spustiše uvlažnipodrum,da se isamuverikako se kodmsje Šarla kamenje struže zaista ručnimpu-tem.

Jegulja se pravio šašav.Nije prekinuo da šlajfuje velik ka-men.

Gospodin-radnik je odmahprimetio pacove na zidu.»Čijeje ovo?«upita msje Šarla.Poluizvinjavajućise,patronobjasnidanjegovnoviradnik uslobodno vreme izrađuje samte čudnecrteže.Ali,ako uvaženomgostusmetaju,izazivajuunjemuod-vratnostiuopšte,delujuna njega neprijatno,onće većzamolitisvogčoveka neka ihdržiubloku.

Posetilac,očigledno,nije bio mutav:odmahje proceniovrednostpacova ipacolovca utišiniukojojse čulo samo struga-nje kamena o kamen,škripa peska iškrgutJeguljinihzuba.

Uvaženigostje tako video crteže koje više nikada nećebitiustanjuda napravi.Iznjihkao da je navirala pobuna.Nekadrska,izazivačka pripadnostpodzemlju.

Evo,prednjimse svetrušio uparamparčad,otrovne pareprekrile suzemljupoplavljenumrtvimvodama nekogčudnog

Page 107: Momo Kapor - Foliranti

106

rečnogrukavca,a iztogtruleža ipepela spasavalisuse trkompacovinakostrešene dlake.Ito sve bilo je izvedeno sa virtuoz-nošćuLeonardovihskica za ratne mašine iletilice;možda sa ma-lo primesa severnjačke škole —na primer,Albrehta Direra iliHansa Holbajna?

Aopet,crtežisuzaista novi,neviđeni...Izazivajuugle-daocunekiotpor,mučninukoja se pretvara ubes,šta li?Čemucrtatiovako gadne stvari?

No,gostje bolje odbilo koga shvatao da je ružnoća paco-va ipacolovca samo prividna,da je to ustvarištitispodkoga senežnipacolovac braniodpoplave opštegatomskogstraha.Uči-nilo muse jošda je prepoznao svojupobunuizčetrdesetideve-te,dok jošnije prodao dušuđavoluipostao zatočenik galerista.Ono vreme ukome je slikao tragična jutarnja raspeća,predko-jima se zaustavljajumesariipiljariizLes Halles usumornojno-vembarskojsvetlosti.Dok je jošbio uonome što danas kolekcio-naripobožno nazivajunjegovom»gotskomfazom«.

—Hteo bihda kupimneke odovihcrteža —kazao je msjeŠarlu—na primer,ovaj!Koliko košta?

Zaustavio se bašpredMimomkoja je porađala vodenogpacova.Hartija je bila masna inagorela po ivicama.Tajcrtežjetako dugo itako očajniekiuporno rađenda suna njemuzjapilerupe velike kao franak.Hartija nije izdržala Jeguljinbes.

—Combien?—pitao je,dakle,posetilac Jeguljusa kogase upotocima slivao znoj.

—Milion!—procedio je Jegulja inastavio da grize ka-men.

—Milion?—zaprepastio se uvaženigost.—Molimvas,objasnite tommladomčovekuda čak imojicrtežijedva dadostižumilion...

Page 108: Momo Kapor - Foliranti

107

Ali,pre nego što je msje Šarl pokušao da objasniJeguljibilo šta,gostse,izgleda,pokajao za nekontrolisanizlivtaštine.Istogčasa kada je to kazao,pokajao se,alituse više nije mogloništa!Rečje bila izgovorena,povratka nema.Uplatkao se,a Je-gulja je samo to ičekao.

—Stvarno?—osmehnuo se detinjasto iobrisao mokre ru-ke o litografskukecelju.—Prodajete ihza milion?Čestitam!Iviste,značidobarslikar...

Stegao je svojimšapama bledugospodinovurukuivratiose svojojkamenojploči.Posetilac se bezrečiokrenuo na potpe-ticiibesno izašao izpodruma.Msje Šarl je panično davao znako-ve Jeguljiiza njegovihleđa.

—Znate liuopšte s kimste razgovarali?—spustio se,be-sneći,upodrumposle petminuta.

—Znam—kazao je mirno Jegulja.—Sa BernardomBi-feom

Međuradnicima Francuzima brzo se proeulo kako je Je-gulja sredio Bernarda Bifea.Kako ga je postavio na njegovo me-sto!Pa suga sledećegdana pozvalina po jedno »crveno«.Uopš-te,ugledmuje jako porastao iviše munisugovorilida oduzimahleb njihovimzemljacima.

AliBife se vratio posle dva dana.

Nešto ga je,izgleda,vuklo utajvlažni,polumračnipod-rum:pacovisa Ade radilisusvojposao.Hteo je da jošjedanputproverinije lise možda prevario,pa je poveo isvoggaleristu,Etjena Solanža,da viditogmračnogbalkanskogSizifa kojisedružisa pacovima iproriče skorismak sveta.

Page 109: Momo Kapor - Foliranti

108

Jegulja je,baškao da se ništa nije dogodilo,iovajputstrugao svojkamen.Podrumje zaudarao na znojipesak.Ipa-covisubilitu:gledalisusa zidova pacovskimočicama mukusvo-ga tvorca.

—Voila!—kazao je Solanžu.—C'estca!

Ne,nije se prevario!Zaista,uovompodrumuse porađalonešto umukama.Unjemuse začinjala sveukupna nesreća ovogasveta.Njegovo raspadanje,njegova bolestitruležvasione kojomje bio okružen.Isve to bilo je ispričano sa detinjimosmehomne-koga ko se ničega ne plaši.Tvorac tihpacova cerekao se svojojsudbiniulice.

BernardBife je to odmahosetio.Pogotovušto je većodavno bio s druge strane barikade,zauvek zarobljenmaniromizkojegmunisudozvoljavalida se izvuče,niovajistiSolanžniluksuzniživotkojije podupirao sirotim,većbezbrojputa upo-trebljenimiviđenimgotskimvertikalama.

»Našiglavnikupcisuameričkikolekcionari—govorio ječesto Solanž—onineće eksperimente vea slike koje će odmahprepoznatikao tvoje isa daljine oddvesta metara!Iumraku,čoveče!Oniunjihulažusvoje krvave dolare iulagaće ihsve do-tle dok te održimo na površini,a to je većmojposao ...

»Izlizao samse odupotrebe,«mislio je Bife gledajućipa-cove,»alievo svežegmesa za ovogslikoždera.Neće protećimnogo vode Senom,a Solanžće iodnjega napravitikonfekciju,smeće.ImaliSizifće mujošbitizahvalando groba zbogtoga.«

Sdruge strane,iJegulja je omekšao:video je da stvaripo-stajuozbiljne —pacovisupočelida samisebikrče putdo uspe-ha,grizućisekutićima blaziranukožutihistanjenihFrancuzića.Prekinuo je sa struganjemkamena idovukao gostima petbloko-va nabubrelihodcrteža.

Page 110: Momo Kapor - Foliranti

109

EtjenSolanž,naravno,nije pokazivao nikakvo oduševlje-nje.Izgledalo je pre da ga čitava stvaruopšte ne zanima idaizdržava samo zbogBifea.Razgledao je ćutećilistpo list,mislećina to kako je GospodBogpravedaninepredvidljiv:kako se geni-jiilepe devojke rađajusvuda,čak ina Balkanu,uSrbiji,o kojojmuje pričao njegovotac kao o divljačnojiratničkojzemlji.Ču-vao se da pokaže svojuradostšto ga slikarska sreća ne napuštaniušezdesetoj,kada se galeristioduspeha ilipovlače usvojekuće po Provansi,iliizbegavajurizik,izlažućisamo proverenezverke.Eto,slučajmudovodiprednoge jednogčistoggenija,ito genija kojise danas može dobitibudzašto,za malo sitniša,ivezatičvrstimugovorom,pa mustiiznjega talenatinovac svedok svetne izludiodnjegovihludihpacova.Naravno,sretao jeončesto talentovane slikare,aliuovomposlunije važno tolikobititalentovankoliko bitidovoljno ludpa izdržaticeo životgri-zućiboju.Aovajto jeste,očigledno.Iznjega izbija postojanostslikarske mazge.Evo čoveka kojiće mazatiputerpo hlebunjego-ve unučadi,Pjera iŽoržete!

—Znate šta?—kazao je posle svega Jegulji.—Vineo-sporno imate izvestantalenat,alisve je to jošprilično nezrelo isirovo...Vi,naravno,znate da crtežislabo iduna tržištu:da libi-ste ove stvarčice mogliizvestiuulju?Poznajete li,uopšte,tehni-kuslikanja uljem?

Da.Jegulja je kazao da poznaje tehnikuslikanja uljem.Ali,dodao je,crtežje osnova svega,a onće ga lako ponovitiakotreba ina zidu,ubetonuilitestu,svejedno.Onće ga ugrebatinoktima uvreliasfalt!A,uljemnije slikao samo zbogtoga štoslikanje na tajnačinzahteva izvestankomoditet.Atelje,do-voljno prostora imnogo više novaca za materijal.

Crteže je moguće pravitisvuda:po čekaonicama,na pri-mer.Na ulici.Najvećibrojonihcrteža onje načinio ležećiukre-vetupokriven,evo dovde,ćebetomuvreme dugihbeograskihzima kadnije imao čimda se greje.Skice je,naravno,beležio nareciSavi,po starim,napuštenimbrodovima.Ašto se tiče trajno-

Page 111: Momo Kapor - Foliranti

110

sticrteža iliulja,ovoga ilionoga,kazao je Jegulja,gospodinsamnajbolje zna koliko subile trajne piramide ikako ihje pesak jed-noga dana lepo izjeo zatrpao.Samo je trajna smrt,kazao je,iis-cerio muse ulice.

—Bon!—rekao je EtjenSolanž,ustavšisa stolice.—Vi-dećušta moguda učinimza vas ...

Jegulja je nastavio da struže litografskikamenza msjeŠarla inaredne nedelje,alisvima uradionicibilo je jasno da sedešava nešto izuzetno,čimsupogledima ispratiliBifea igospo-dina Solanža,kojisuizlazećiizJeguljinogpodruma živo gestiku-lirali.

Msje Šarije sijalicuoddvadesetipetsveća upodrumuzamenio sutradannovom,mnogo jačom.Počeo je da Jeguljuoslovljava sa »moncherami,Kvižik!«

Druge nedelje,gospodinSolanžje izveo na večeruJeguljuiMimu,zajedno.Jelisuurestoranuhotela Krijon,okruženikel-nerima kojise nisumoglinačuditikako mladigospodinpije uzribu»koka-kolu«.Prilično,bizarno,zarne?

—S'il vous plait,vendange du1947.—rekao je Jegulja.

—Pardon,Monsieur?

—Coca-Cola,biensur!

Kao predjelo,Jegulja je izabrao ruskusalatu.Kelnerisuse osmehnulikada je kazao:

—S'il vous plaitune salade sovietique ...

—Charmant!—uzviknuo je ushiaeno maitre d'hotel.

Page 112: Momo Kapor - Foliranti

111

Mima je ustopusledila svogotmenogdomaćina unjego-vojznalačkojšetnjikrozvina igodine berbe.Solanžunikako nijebilo jasno kako je tajzapuštenidripac,njegovbudućitrkačkikonj,pronašao tako skupocenudevojku.Najviše ga je zapanjilaMimina svežina,pa jojje to ikazao:

—Vidise,draga moja,da ste čitavogživota jelisvežuhranu!Naše devojke se hrane mesomkoje je dugo bilo zaleđeno.Blede suianemične;kao da ihodgajajuufrižiderima ...Američ-kinačinživota će nas potpuno uništiti!Alivaša koža!...

Mima je te večeriblistala.

StariSolanžje uživao unjenojmladosti,ne ispuštajućiizvida Jeguljukojije pravio male pacove odvoska što je kapao sasveća.Napravio je šestcrvenihpacova.

Ponudio se da ihodveze do njihovogstana,alioniodbiše.Nastavilisuda se ludirajupo kejovima uzreku.

Te noćiMima je pokušala da ubije Jeguljupeglom.Zavit-lala muje uglavuiokrznula ga po slepoočnici.Jegulja idanasnositajožiljak.

Počelo je tako što je Jegulja poludeo odljubavipremasamomsebi.

Znao je da će kad-taduspeti,alise nisamnije nadaoovojfilmskojbrzini.Koliko je samo našihslikara pre njega uspe-lo da osvojiPariz?ČuveniUzelac danas je skromniilustratorpo-rnografskihizdanja.Ilustruje Markiza de Sada ikladise da umenajbolje da nacrta ženskustražnjicu.Slikarženskihdupeta mae-stro Uzelak!Njegovnajvećirival sa beogradske slikarske Akade-mije,nekiFeđa,kojije isto tako stigao uParizsa blokovima pre-punihcrteža,završio je kao artistukabareuJoliFleur.Najavlju-juga dobošomkao najbržegcrtača na svetu.IzlazimaskiranuRembranta icrta goste dok momcine postave trapezza na-

Page 113: Momo Kapor - Foliranti

112

rednutačku.Onje danas samo jedna bedna pauza!AuBeo-gradusuga smatraligenijemiproricalimuvelikubudućnost.Budućnost—govno!

Sviostalisuse manje-više uplašiligladiineizvesnosti,pase vratiše uBeograd.Žive odtoga što se sećajuslavnihpariškihdana.Gnjave studente svojimnavodnimprijateljstvomsa Đako-metijemiSutinom.Niko odnjihnije nivideo izbliza gospodinaSolanža,a kamolibio sa njimna večeriuKrijonu!

Mima je pravila planove.Preseliće se izvanPariza ukućukojuimje obećao gospodinSolanž.Praviće ludačke prijeme zazemljake iFrancuze.Moćiće da dolaze svi!Provod!Kupiće belidvosediprovozatise trubećikroznjenkraj,da je vide sva onađubradizSenjačke ulice.Pre toga,voziće se lagano KnezMihaj-lovomupodne;ima svida pošize odzavisti!

AliJegulja je ćutao.

Možda je bolje da jojsve kaže odmahnego posle,kadbu-de kasno.Onnema niblagunameruda živisa njom.

—Ko je govorio o braku?—pobunila se Mima.

—Bolime dupe za brak ...

Nije ona malogradanka!

Jegulja nije nimislio samo na brak nego,uopšte,na živots njom.Sve naše slikare upropastile subašžene.Žene ihdržepoduzdom.Niko tako ne ume da upropastislikara kao njegovarođena žena,neka to Mima zna!Jer,slikarinisuodovoga sveta,pa imse žene brinuza život.Plaćajukirije,kuvaju,rađajuipodižudecu,obezbeđujuimvreme za slikanje ...Itada to poči-nje,kazao je Jegulja!One drže lovu.One odlučujuo svemu.Aslikarse pretvara sve više udomaćuživotinjukoja nosislike kaošto kvočka nosijaja.Dok jošmoguda ševe,stvarnekako iklapa,

Page 114: Momo Kapor - Foliranti

113

alikadimse više ne diže,žene impotpuno izlude:vređajuihunjihovojrođenojkuai,predgostima.Usvakomprijateljuvidesamo nekoga ko želida besplatno zdipisliku.Akako znajuda bise sirotimslikarima jošmožda idigao na nekudrugužensku,lju-bomorne sukao kuje isamo rasterujumodele.Slikarske žene suuglavnomkrive za propastsvojihmuževa.Na kraju,oniviše ineslikajukao nekadisve je gotovo.Ko je lukaviuspe da nadigražene usvomzanatu,tajće daleko dogurati.Adeca?Deca suči-sto sranje!Familiju,uopšte,treba rasterati.Te grebatore kojisehrane kao parazitiočevimtalentom!Pogledajsamo matorogPi-kasa:pa tajuopšte ine zna koliko je žena ikoliko dece imao ...Jegulja zna znanje.Onse neće uvatitina lepak.Ne,Mademoisel-le!Možda Mima mislida nije prozreo namere onogizdrkanogSolanža,kojinamerava da ga doživotno muze?Njega,Jegulju?Tajse jošnije rodio ko binjega preradio.Solanžće muposlužitisamo dotle dok se ne učvrstisa pacovima na američkomtržištu,a onda adieu,cherami!Jebise!Ališto se tiče ševe,rekao je Je-gulja Mirni—merci—onje uvek raspoloženza po nekimetak,ako zatreba.Oostalom,naravno,nema niblagoggovora!Naovommestu,oniMima treba da se rastanu.Svako na svojustranu.PredJeguljomstojiogromanposao.Pokazaće ontimfrancuskimpederima kako se slika mudima!Jer,zna se —uumetnostisunajvažnija muda.Muda.Muda.Muda.Muda.Evo,ova muda,vidiš!Ima njegovipacovida preplivajuvelikubaruida poklopajulovudžuglupihJenkija.Puštaće ihizateljea pa ćese oni,onako dresirani,vraćatiplivajućipreko okeana sa lovomukljunu.

Onda je Mima bacila peglu,pa suse tako irastali.

Dočekala je zorušetajućipustimulicama.Neko je predjutro odveo na čorbuodluka uLes Halles.Kurve suje podozrivogledale,kao nelojalnukonkurenciju.Sutradanse zaposlila dačuva francuske bebe na sasvimdrugomkrajuPariza,ubliziniBulonjske šume,alise dva dana kasnije poševila izočajanja sasvojimgazdom,pa posle toga više nije mogla ostatiutojkući.Promenila je porodicu,alijojje najviše bilo žao dece kojuje

Page 115: Momo Kapor - Foliranti

114

upoznala.Deca subila fenomenalna,a roditeljičista đubrad.Nakraju,Mima se razbolela imislila da će da umre.Spasile sujedve jugoslovenske studentkinje kodkojihje ležala dva meseca.Mima priča da je posle toga ličila na svojusopstvenusenkuidasujojrođene pantalone plesale oko struka.

Jedanput,mnogo kasnije,prolazećiJelisejskimPoljima,videla je gomiluparkiranihlimuzina predgalerijomEtjenaSolanža.Uizloguje stajala samo jedna slika isamo jedna reč.

KVIŽIK

ipacovArčibaldsa broda Deligrada.

Izložbuje otvorio jugoslovenskiambasador.

Izronila je posle godinudana na KnezMihajlovoj,gotovoprozirna odpariskogpotucanja.Kao da je tamo omirisala cvećezla,kao da juje zapadnianđeo pomilovao otrovnimkrilom,Mima namje delovala začudo strano,pa se prednjenomleluja-vompojavomubledojsomotskojhaljiniAle ija osetismo kaotrapaviseljaci.

Bolestkrozkojuje prošla poklonila jojje nekufinoćuiistančanost;činilo se da je jošuvek obavija oblak pariskogsplina.Lieila je na mačku,kada se posle mnogo lutanja ipatnjivratiusvoje dvorište da zalečiprebijenušapu.

Pričala namje kako Pariznoćugoriikako se na trotoar-ima jeduprženikrompirićiizkesice.Ustarimpariskimkućamastanovinemajukupatila,nego se stanariumivajuna zajedničkojčesmiuhodniku.Pričala namje jošda se uParizumnogodružila sa Špancima kojisunamveoma slični,a da Alžircipucajupo ulicama izautomata ida je francuska policija najsvirepija nasvetu.Za svoje isprave,govorila je papiri,a za gazdu—patron.Mima ne bibila Mima,da većposle godinudana nije uspela dazakotrlja svoje rna francuskinačin!

Page 116: Momo Kapor - Foliranti

115

Kazala namje jošda je Parizapsolutno jedinigraduko-me treba živeti,ida će se opetvratititamo čimuBeogradusredineke stvari.

Sadržina njene stare torbe odjelenske kože mirisala je nabelisvet.

Unjojje jošbilo neistrošenihpariskihšibica irasutihpo-setnica.Na maramicikojomje brisala nos,videsmo odštampanplangrada Pariza;njegove mostove icrvene nitikoje suoznača-vale linije metroa.

Govorila je tiho,gotovo šapatom,čudećise što uBeo-gradusvivičudok razgovaraju.OParizuje pričala kao o svojojličnojtajni.

Sećamse,sedelismo uKolarcuipilikafe kadnas Mimaiznenada pogleda iupita jesmo ličuliza Džemsa Dina?

Nismo o njemuznaliništa više odonoga što suoskudnoprenosile naše novine.Novifilmovido nas dolaze sporo,tek po-što ihse ostalisvetzasiti;zato smo ispitivaliMimuo tommla-domAmeruipitalije učemuje štos.

Kazala je da čitavsvetluduje za njim.Ceo Parizje ludzaDžemsikom,kazala je.Videla je sva trinjegova filma,Istočno odraja,Buntovnik bezrazloga,Div.Više nije nisnimio.

Utimnaslovima bilo je nekognovogzvuka.

—Ne znam—kazala je Mima —ali,dok samga gledala,činilo mise nekako da više nisamjedinica;kao da sampronašlabrata ...

—Ami?—upitah.

Page 117: Momo Kapor - Foliranti

116

—To je drugo ...

Izvukla je izsvogmalogbaršunastognovčanika ispresavi-jane fotografije Džemsa Dina irasprostrla ihmeđušoljicama ka-fe.Po iskrzanojnovinskojhartijividelo se da je nadnjima pro-bdela mnoge noći.Mima se izPariza nije vratila praznihruku—donela je svoje ikone ipodelila ihs nama.

—Na koga vamliči,recite!

Pogledalismo se ija zapanjenpromucah:

—IstiAle...

***

Onajko ne poznaje dosadumalihgradova izkojihsmostizalitihgodina uBeograd,nikada neće razumetikakvo utočiš-te predstavlja jedna bioskopska sala uosamsatinaveče.

Postojao je plaviplišizlizanpo ivicama,postojalo je šuš-ketanje svilenogomota bombona,iškripa sedišta je postojala:bilisutamo dečaciizprvogreda sa drsko ispruženimnogamasve do podnožja ekrana,postojale surazvodnice ukeceljama odsatena,ifotografije predulazomsa mnogobrojnimrupicama pouglovima —to suožiljcieksera kojima subile prikucavane uizlo-zima drugihgradova,drugihbioskopa —postojalo je nešto lepo iočajno utimvečerima kada se gase lusterilažnogkristala,a sveiščezava utreperavomsvetlušto stiže odnekudvisoko sa bal-kona uoblikudrhtavogmlaza.

Kidalismo izsopstvenihživota na dva sata upreriju,tuklise sa zločestimmomcima po salunima Poker-flata iprobadalibi-kove uarenama Pamplone;voziligondolomengleskuprincezupo venecijanskimkanalima,stepovalina Brodveju,a kada se sve-tio ponovo upali,izlazilipotpuno ošamućenina kišubednijine-go ikada —neuspelibeguncivraćeniusirotište.Ostajalismo još

Page 118: Momo Kapor - Foliranti

117

dugo,dugo predzatamnjenimizlogomsa fotosima izviđenogfilma,prepoznajućijunake idogađaje,dok se ulica praznila.Po-rednas supromicale razvodnice ičistačice,a izhola je na ulicuklizio onajjedinstvenibioskopskimiris —mentol,somotska pra-šina ikiša ...

Silazio samtako godinama na glavnuulicuunjene tribioskopske dvorane raspoređene na svakihpedesetak metara.Stezao uoznojenojšacinovčanicuodsto dinara kojomćuplatitisvoje malo bekstvo izplesnivoggrada.Mojumladostje pritiska-la večna magla te varošizagubljene Boguiza leđa,na kojususedosadne nedelje spuštale poputotvorenogkišobrana.

Umesecima kada samuspevao da pronađemnekudevoj-kuida samsebe ubedimkako se odlično zabavljam(»zabavljatise«—Gospode,glupogliizraza za teleće vodanje po korzu!),bežao samuta tribioskopa čijisuse programisporo menjali,jersamna tajnačinmogao da izbegnemgradske ulice pune doko-nihzlobnika,degustatora mladogmesa uprolazu.Tu,utimsa-lama,prviputsamupoznao oznojenstisak dlanova,približavanje noguislučajno otkrivenglatkideo leđa kadrukazaluta ispoddžempera,toplidahusana na uhu,slatkutajnupu-berteta ...

Nisamnislučajno mogao da se upoređujemsa filmskimherojima a da do kraja ne uništimono malo preostalogdobrogmišljenja o sebi.

Šta smo moglida pružimo timdevojkama koje suse po-putcvetova otvarale umekomsumraku?

Unjihovimkapijama,pokušavalismo da ihpoljubimo»filmski«,a one se branile,htele da usvoje postelje legnusa ne-pomućenomslikomonihprerija,onihkonja iljudisličnihbogo-vima.

Page 119: Momo Kapor - Foliranti

118

Filmovisuupravljalinašimživotima onimredomkojimbislučajno zalutaliubioskope.Moglismo bitiodvedenitamo iliovamo,to je zavisilo odonoga što smo gledaliubioskopu.Međutim,ne moguda se otmemutiskuda smo dobijalibašonošto je trebalo da dobijemo;da je utimslučajnostima ipak bilonekogunutrašnjegreda.

Filmovisu,naravno,kasnili.Stizalidve-trigodine docni-je,onda kada suusvetuvećodavno prestalida misle na njih.Aliito je na nekinačinbilo dobro.Omogućavalo namje da do kraj-nostirazvijemo predosećanje,da predviđamo kakva nas svečuda jošočekuju,baškao što je stariMendeljejevmogao da izra-čuna težinuhemijskihelemenata kojijošnisubilinipronađeni.Poputsiromašne dece,skupljalismo otpatke celuloidnihpričakoje surazmaženijedinciizboljihkuća vea bacilina đubrište.Filmje za nas bio opsesija,a sve što namse dešavalo služilo jesamo zbogtoga da pronađemo sličnostisa filmovima koje smogutali.Bioskopske dvorane postadoše tako deo dana,potrebnekao hrana —nužne kao ljubav.Verovalismo slepo filmu.Onjedugo bio za nas jediniizlaz.

Tistarifilmovistizalisudo nas većiskrzani,njihova bojaje izbledela,a tonškripav.Posle mnogo potucanja po provincij-skimprojektorima,priče subile često iskidane,rolne ispretu-rane isve to naivno slepljeno,pa ipak,kada ne bismo uspelidase ubacimo na nekupredstavu,ništa nije bilo ravno našojpatnji!

Imperijal,Apolo,Radnik ...

Dreždalismo satima predulazom,osluškujuaiudaljenugrmljavinustada izvuk stranihreči,nežnumuzikuljubavnihscena,zavijanje policijskihkola,a kada bise srećnicikojisuuspelida se ubace unutra,unaše svetilište,pojavilimesečarskina vratima,kao da silaze sa neke druge planete,pitalismo ihne-strpljivo kakavje film.

Page 120: Momo Kapor - Foliranti

119

—Fantastičan!—odgovaralibiuprolazu,iliokretalipa-lac naniže,govoreći:

—Sranje!—kada je zaista bilo sranje.

Iusvakomodtihmalihgradova sa glavnomulicom,hote-lomiparkomukome je oddosade presahla čak ifontana podig-nuta uslavunekogzaboravljenogdatuma,živelisumomcikojisunekomcinienomigromprirode ličilina slavne glumce.

Svesnisvoje srećne sličnosti,šetalisutako korzomlažniKlerkoviiKuperi,onimistimponosnimkorakomkojimsune-kada,pre rata,prolazililažniValentino-tipovinegujućisvojraz-deljak na srediniglave.

Umomrodnomgraduživela su,na primer,triTarzanakoje suustopupratile Čite.Kada bise susrelina korzu,odmerilibise neprijateljskimpogledima,procenjujućiko je bliže velikomuzoru.Čite supratile svoje Tarzane,baškao na filmu.Njihovigospodarisuse kretalitromo,svesnisvoje snage,isturajućinaj-pre levo,pa zatimdesno rame,malo razmaknutihrukuzbogna-breklihmišića.Ljudi-majmunisuihslediliuveseljavajućiulicusvojimštosovima:ispuštalibipovremeno majmunske krike iza-dizalisuknje devojkama na trotoaru.Zaista,unjima je bilo mno-go majmunskog!Što suviše starili,uloga imje sve više odgova-rala.Ruke suimbivale sve duže,a brzimajmunskitikovicepalibiimlice.Nadimak Čita ostao imje sve do smrti.

Provincijskifotografiidanas drže uizlozima svoje umet-ničke radove —portretkakvogostarelogKlerka,obnaženubistulokalne Đine Lolobriđide.Lako se uočava kobna sličnost:pažlji-vo podrezanibrčićiislonovska odsutnostupogledudomaćegšvalera,napućene usnice naše Đine koja je umeđuvremenuizro-dila čopordece,alikojujošuvek zovuĐina,dok jojfotografijablediuizloguna glavnojulici.

Page 121: Momo Kapor - Foliranti

120

Duše filmskihjunaka selile suse na tajnačinuhiljademladihtela,umnožavajućise,pomažućisvojimnovimvlasni-cima da se osete izuzetnimusvomgraduisvojojulici—da sepresele ufilmskimitiprivukuna sebe poglede,prisvajajućideoljubaviupućene nedostižnomfilmskombogu.

Alinikada,nipre niposle,nije bilo toliko dvojnika kolikouvreme posmrtne slave Džemsa Bajrona Dina,sredinompedese-tihgodina ovogveka.

Tajglumac,kojije snimio samo trifilma pre nego što jepoginuo na kalifornijskomputukodgrada Salinasa tridesetogseptembra 1955.vozećisvojsrebrniPorše-spajder,poklonio jesvojimvršnjacima potpuno novnačinponašanja.Za razlikuodranijihfilmskihheroja kojisudobijalisve svoje bitke,onihje gu-bio.Umesto snage,baratao je svojomslabošćukao oružjem.Umesto mišica,imao je jamice na obrazima.Umesto ljubavi,če-kalo ga je svuda odbijanje.

Njegova majka,Dženifer,umrla je kada je Dinubilo de-vetgodina.Rastao je mrzećisvogoca Džordža kojise ponovooženio,tragajućineprestano za nekommaglovitomljubavljuko-juniko nije umeo da mupruži,na istinačinna kojisuto činilimilioninjegovihvršnjaka širomsveta.Ievo,najzadsusvionido-bilisvojuzor—momka sličnogsebi,odevenoguplatnene patikeistaridžemper,nekogko se nije stideo neuzvraćene ljubavi.Mitnjegove smrti,koja kao da je isama bila deo nekogfilmskogsce-narija (kada je poginuo,bile sumusamo dvadesetičetirigo-dine),širio se poputbolestiEvropominajzadstigao ido našihbioskopa,nekoliko meseciposle Miminogpovratka izPariza.

Čitavsvettražio je novogDina!

Tajmladićje ostavio iza sebe golemuprazninukojuništanije moglo da ispuniusrcima njegovihgledalaca-vršnjaka.»NoviDžems Din«—postalo je geslo filmskihproducenata,kojisupa-nično tražilinjegovognaslednika.UPoljskoj,to je bio Zbignjev

Page 122: Momo Kapor - Foliranti

121

Cibulski,uAmericiVorenBitiiRobertRedford,uFrancuskojŽak Šarije,uEngleskojDejvidHemings,uRusiji—OlegVidov.

Alinijedanodtihsrećnihizabranika,Dinovihnaslednika,nije ispunjavao potrebne uslove za krunu.Nedostajalo imjemožda malo talenta za nesrećuimalo bašone neuzvraćene di-novske ljubavi.Jedno je sigurno:sve je bilo moguće oponašati,semsvetlostiifluida kojije Dinrasipao po bioskopskojsali,baškao Ale po Kolarcu,one godine kada iznenada utvrdismo da jerođenibratDžemsa Dina.

Bitka za Dinovpresto bila je oštra,konkurencijaogromna.

UAmericije lansirannovitipDžemsa Dina —StivMekKvin»Dinkojise svetiidobija izgubljene bitke svogmrtvogpret-hodnika«.

Po KnezMihajlovojse razmileše lažnidžems dinovikojisuizgaraliodželje da poginuusrebrnomtrkaćemautomobilu.

Džems Dinje uspeo da otera izmode razbacane momkeatletskogtipa.Svakinapuštenidečak lieio je samsebina Dina.Oddevojaka se tražilo da osvajaju—oddečaka da pate!FrizerisuzalepiliDinove slike preko fotografija do tada neprikosnove-nogGregoriPeka.Novine susvakidandonosile njegovubiogra-fijuunastavcima.

ULos Anđelesuje nekičovek naplaćivao dvadesetipetcentiza ulazak ušupuukojojsubila izložena Dinova smrskanakola.Komadićnjegovogkaiša,velik kao nokat,prodavanje zasedamdesetipetdolara.Njegova maramica kupljena je na licita-cijiza petstotina dolara,a njegovručnieasovnik dostigao je ci-fruodhiljadutrista dolara.Na DinovomgrobuuFermontu,ne-koliko devojaka je izočajanja izvršilo samoubistvo.Filmske kom-panije za koje je radio zasute supismima Dinu,baškao da je živ!OsnovanisukluboviDžemsa Dina,a najveći,onajuTokiju,broji

Page 123: Momo Kapor - Foliranti

122

6.000članova.Unjemuse plaća elanarina odšestdolara.Za tajgoleminovac kupuje se cveće koje izJapana letina groblje uKa-liforniji.

—Niko ne može da poveruje da je Džemsika mrtav—go-vorinamzažarena Mima.—Nija sama ne moguda verujemuto!Ali,ako postojiseljenje duša,onda se Džemsika sasvimsi-gurno preselio uAleta,ito mije odmahbilo jasno,jošone veče-rikada samuParizuvidela Istočno odraja ...

Kako je planeta na kojojživimo sićušna!Ikako sunašiživotiisprepleteni...

Osmogfebruara 1931,na jednojmalojfarmiuSevernojIndijani,rodio se dečak kome sudaliime —Džems BajronDin.To je bilo s druge strane naše lopte.

Petgodina kasnije,na spratuiznadkancelarije otpravni-ka vozova stanice Lipnica,rođenje Ale.

Kada je Džems Dinučio glumuuAktorstudijukodslav-nogLija Strazberga,gde ga je doveo Elija Kazan,Ale je sačeki-vao lokalne vozove,nadajućise da će jednoga dana izvagona pr-ve klase najzadsićidevojka o kojojje sanjario usvojojdečijojso-bipodkrovom.

Idok se mladiAmerzaljubljivao uAnuMarijuPjetranđeli,Ale je učio da igra engliš-valcer,gazećinoge svojeseoske partnerke uzvukulipničkogvatrogasnogdruštva.

Akada je Dinumirao na putuza Salinas usedamnaestčasova ičetrdesetidevetminuta (kazaljke njegovogsata zau-stavile suse tridesetogseptembra 1955.bašutompoložaju),šta je radio Ale?Očemuje mislio?Je lisanjao da je izgubio dvoj-nika uAmerici?

Page 124: Momo Kapor - Foliranti

123

Ieto,ta dva,na prvipogledodvojena života srela susenekimčudom,posredstvomMime Laševske,ikrenula zajednonovimputemkojimje Aleta za rukuvodio Dinov»lepimladileš«.

Tada jošnisammogao da znamda naša Mima kuje noveplanove za svojvelikipovratak preko crte,da je povreda kojujojje zadao nesrećniKvižik dublja nego što namse činilo kada smoverovalida je epizoda sa Jeguljomizlet,čisto zezanje.Mima nijeodustajala odsvogsna da jednoga dana postane kraljica iizvučese izgaraže starogLaševskog.Više nego ikada,ona je bila opi-jena svojimludimfilmomutehnikoloru,za kojije godinama iz-mišljala scenario.Parizjojje samo pomogao da prepozna sceno-grafiju.

Ikao što jojje nekada bio potrebanstariLaševskida bipomoćunjega ušla nezasluženo ulažnuraskošpozorišnihko-stima,a kasnije debeliMišel pomoćukoga je uzjahala jednuodprvihbeogradskihvespiislavno se provozala KnezMihajlovomupodne;baškao što je preko Baneta Jegulje na trenutak ispliva-la izbede držećise za repove njegovihvodenihpacova,vučenakrozpariskubujicu—sada jojje bio potrebanneko drugi,nekonov,itajdrugije bio Ale,dvojnik Džemsa Dina.

Mima jednostavno nije nikako mogla da se pomirisa timda će čitavživotprovestina loše osvetljenimmestima,sastavlja-jućikrajsa krajem.Išla je na sve iliništa.

No,pogrešno bibilo mislitida je ukovanjunjenihmalihženskihzavera pomoćukojihje trebalo da se domogne velikogsveta,bilo proračunate pokvarenosti,lukavostiilima čega slič-nog!Bezikakvogtalenta,semonognajređeg—onogza sreću—Mimise činilo da samo pomaže drugima da osvoje mesta kojaimpripadajua oniće jojzauzvratpružitimogućnostda se družiida učestvuje,da prisustvuje svečanostima.

Jošiste nedelje po povratku,počela je da radiza Aleta.

Page 125: Momo Kapor - Foliranti

124

Želela je da svetuobznanipovratak Džemsa Dina izmr-tvih,ito da ga je ona lično iskopala.

Proleće je počelo da se oseća većufebruaru.

Toplivetrovikojisunedeljama duvalibezprestanka bilisupuniprijatnihnagoveštaja.

Našizimskikaputiotežaše preko noći,a kolena nampo-staše klecava.Nekislatkiđavo uselio se za sto uKolarcu.

Pitaćete se,sigurno,zbogčega je za mene imoje prijate-lje bila toliko važna jedna kafana kao što je Kolarac?Možda todanas izgleda beznačajno,aliosvajanje neke kafane krije usebitaktike velikihbitaka na životismrt.Gradskidečacise bore zasvoje mesto uživotuzauzimajućinajpre stolicuza kafanskimstolom!Sticanje prava da se za timstolomsedisa vršnjacima,prvije ozbiljanokršajsa odraslima,kojivećdrže svoje stolove,ugledilovu.

Volimidanas da za svojimnekadašnjimstolom(učaso-vima kada za njimne sedičopordvadesetogodišnjaka iznadko-ka-kole)rekonstruišemodsudnubitkuza Kolarac.Volimda mi-slimna to kako samse izborio za ovo mesto,kako samodnjeganačinio svojštab ikako smo,na kraju,ikafana ija zaboraviliodavno na tajrat.Sada smo egal.Fifti-fifti!

Većina onihkelnera sa kojima samse borio ne radiviše uKolarcu—nekoliko njihje otišlo upenziju,jedanse utopio uDu-navu,ostalisuzaposlenina otmenijimmestima.Ali,uvremekada samosvajao Kolarac,onisudržalisvoje rejone iniko odnjihnije preterano ljubio mlade goste,kojisudo besvestirazvla-čilicrnukafu,zauzimajućistolove za koje bimožda selioništonaručujuitroše.Zbogtoga sukelneriKolarca izmišljalirazličitetrikove da me se reše.Ponekadbihzaticao tabluna kojojje pisa-

Page 126: Momo Kapor - Foliranti

125

lo »Reserve«,ilibikafana preko noćidonela zakonda je »večeraobavezna«.

Borio samse nekoliko godina za Kolarac sa promenljivimuspehom.Izvesnihvečeribihse prišljamčio onima što suvećve-čerali,ilisamdžonjao ispredulaza očekujuaitrenutak rasula,kada se više ne zna tačno ko pije a ko plaća —onukafanskufa-zuukojojsukelneritoliko izmoreniraznošenjemjela ipića daviše ine obraćajupažnjuna slobodne stolove.

Uvreme dok smo uBeograduživelibezadrese,prijavestana isandučića za pisma,Kolarac je bio jedino mesto na komesuse mogle ostavljatiporuke iugovaratisastanci.Unjemusunas moglipronaćiprovincijalcikojima se osmehnula sreća,kadabizaželelida se pokažu.Beskućnicisu,naime,divna publika dase prednjomprikaže sopstvena nadmoć.Naravno,svakibeskuć-nik najbolje isamzna kakvušansupruža srećno udomljenommalograđaninu,ionzato nislučajno neće pristatida besplatnoizigrava zadivljenogslušaoca gluposti.Plata je mizerna:malapozajmica koja nikada neće bitivraćena,čaša pića,ponekiputčak nito —samo iskamčena cigareta ilimalo sitnine za povratakautobusomuStudentskigrad.

Koliko puta sammorao da slušamsatima polupijane pri-dike,koliko puta sambezpogovora dozvoljavao da se nekoiživljava analizirajućimoje bedno stanje koje uistinuinijepružalo mnogo ružičastihizgleda,samo da bihsačekao onajod-sudnitrenutak kada je govornik spremanda ispovrtilovu.Biosamnajpažljivijiinajponiznijislušalac,onajkojise beskrajnodivimudrostiisigurnostisvogdomaćina za stolom.

Mojšarm—plodusavršene grebatorske tehnike,bio jesrdačno otvorenza sve udarce namenjene nesposobnosti,lenjo-sti,neodgovornosti,dangubljenjuišetnjipo oblacima svogvla-snika ...»Govorite šta hoćete,«mislio samusebi,»samo mipla-tite gulašikutijuZete!Ako dodate jošiza autobus,bićuvamzahvalando groba!«

Page 127: Momo Kapor - Foliranti

126

—Ma,ko će tebiikada datifilm?—govorilisumojidaro-davci.—Čime sipokazao da ga uopšte zaslužuješ?Na osnovučega mislišda siboljioddrugih?Spustise,bre,malo na zemlju,iztihsvojihoblaka,ipogledajušta sise pretvorio!Nemojpo-grešno da me shvatiš,stari,ja stvarno ne obraćampažnjuna lo-vu,mislim,nije miona glavna preokupacija,alitinas zaista go-dinama pravišbudalama!Dužansina sve strane,pričajuljudi...Evo,pogledaj!Prvibihtidao pare,samo da znamda ćešišta uči-nitisa njima ...

Tugovornik obavezno poteže svojbuđelarilista svežanjnovčanica,koje opetiščezavajuunjegovomdžepu.Trpeo samsve unadida ćuimjednoga dana pokazatiko samikako suseprevariliumeni.

Itako,sedećigodinama uKolarcu,imao samprilike da iz-bliza upoznamstvaribezkojihbibio siromašan.Sitostvelikihžderača,cicijašluk,ludilo,strast,kocku,kovanje zavera,tupostnedeljnihporodičnihizlazaka na ćevapčiće sa lukom,tugukojase gušila jelom,gramzivostibitkuza vlast...Kelnerisuratovaliprotivdespotizma šefa sale,pa onda jedanprotivdrugoga,a sviprotivkasirke —video samkako se rasturajubrakovi,upoznaozavist,na kraju,čitao samželjuuočima onihnajplemenitijihdase jedanputizvukuizovogbrloga ustajalihjela isumnjivihza-čina,da pronađuneka druga,svetlija mesta,bio svedok njihovihbezbrojnihpokušaja da to izvedu,injihove poraze samvideo —na kraju,ja joščekamda vidimzavršetak filma onihšto supri-vremeno uspelida se izvukuizKolarca,izovoggrada iizove ze-mlje,da pobegnusa očijusvedoka kojiznajusve o njima —če-kampoputneke zlobne ptice,merećisvojupropastnjihovimuspehom.

Alijedno znam:vreme Kolarca je jače odsvihšto suikada pokušalida muuteknu.Ono,to vreme,vuče ihsvojimkon-cima krozđubrište izneverenihočekivanja,itizlatnidečacištosutoliko obećavali,te devojke odkojihse tako mnogo očekivalo,

Page 128: Momo Kapor - Foliranti

127

ne znajuviše šta da učine sa svojimuspehomkojivredisamoonda ako se pokaže predKolarcem,prednama —preostalimočajnicima kojiga nikada nismo ninapuštali.

Ponekad,momstoluuugluporedvrata prilazinekimladipar:

—Jesuliova mesta slobodna?

—Nisu.

Budimse iobjašnjavamda očekujemprijatelje.Alija višenemamprijatelja.Slagao samih.Ne očekujemnikoga:njihdvo-je stalno sede za mojihstolom—Mima Laševska iAle.Ikadagodsednemza našsto,onisuvećza njim.Čekajume.

***

Zima namje donela mnogo dobrihfilmova uKinoteci:od-gledalismo čitavogGrifita,kunjalina nemomSjostremuiDraje-ru,divilise AjzenštajnuiDovženku,cerekalise BasterKitonuiČaplinovomciklusu.UpodrumskojdvoraniKinoteke mogla suse svake večerividetiprijateljska lica,bilo je zezanja igrebanjaza novčanice odpetsto dinara.Posle projekcija odlazilismo uKolarac na papke usaftuipasuljsa suvimrebrima,da sesvađamo oko toga kakve filmeuge treba praviti.

PredvođeniMimomLaševskom,upadalismo upotpunonepoznate kuće na Brdu,na žureve zlatne beogradske mladeži,gde niko nikoga nije poznavao.Punilismo džepove stranimciga-retama,kralipepeljare iknjige.Slušalido besvestihladnidžez.Kul.Kul.Kul.

URuskomdomusuposle filmovanihopera služilibes-platno votkuideliliznačke.

Page 129: Momo Kapor - Foliranti

128

Išlismo na književne večerida vidimo poznate zverke iz-bliza.Bila je to godina žučnihsvađa međurealistima i»moderni-stima«.Prvisukrvavo branililađukoja je,po svemusudećitonu-la,a drugipotezalicitate francuskihnadrealista,bljujućivatrukrozsvoje načitane dioptrije.Aplaudiralismo ijednima idru-gima,verujućida praviizlazznajunekitreći.

Ipak,sve naše nade vrtele suse oko filma.

Kinoteka uKosovskojuliciličila je na katakomburanihhrišćanskihzanesenjaka.Izvizure njenogzadimljenogpodruma,onajzvaničnifilmgore,što se okretao po bioskopskimdvora-nama iobilazio festivale,izgledao namje kao čisto sranje.Sva-ko je utomsvetompodrumuimao svoje mesto.Ale,Mima ijasedelismo obično učetvrtomredu,sredina,sedišta:sedam,osam,sedam...

Idanas volimda sedimblizuplatna.Činimise da samtako potpuno obuhvaćenslikom,mada suneke dame koje povre-meno izvodimubioskopsklone da ovumojunavikutumače cici-jašlukom,jersuto najjeftinija mesta.Glupače!

Evo nas,tusmo,upolutamiKinoteke,ičekamo da počnefilm.Pokrajnas sukratkovidiljubitelji,ludiamaterišto manijač-kisnimajunerazumljive priče na traciodosammilimetara uKino-klubu;zalutale ovčice iprofesionalcikojisuodlučilida seobrazujupošto suvećupropastiliprve državne filmove.Sedimorame uzrame sa mladimintelektualkama koje se iznaklonostiševe sa umetnicima.Talentiiobožavaoci!Dišemo istibuđavivazduhsa devojčicama koje se plaše za svojmalograđanskihi-men,čekajućipravušansu—sve,sve alihimenne,ako može pe-ting—uredu!One se pripravljujuza sva probna snimanja uAva-li;niko ine sanja da sute skromne gimnazijalke odnele tamosvoje nage fotografije,izazivačke poze koje je posnimao rođenibrat—amater.Tusuimladipesnici,pokrajnjihprobisvetiitap-karošiispodčije se kože krijunežna srca —plačukadna kraju

Page 130: Momo Kapor - Foliranti

129

filma gine Pol Muni;tukuse predulazomKinoteke sa protivnič-kommafijom.UtompodrumuuKosovskojulicisazreva kaoploduutrobionajtipično beogradskifilmskistil,gladanznanja,odevenuizlizane somotske pantalone icrne džempere uzvrat,sa rukama prepunimzadocnelihinostranihčasopisa.Tususvionikoje je jednomzauvek otrovao film.

IMima Laševska pliva krozsve njihleptir-stilom,cvrku-ćući,njuškajući,procenjujućiišarmirajući.Pozajmljuje za naslovu,ugovara sastanke,organizuje provod—jednomrečjuživipunimpuncatimdruštvenimživotom,slamajućisrca pre negošto ihza vreme projekcije ne dokrajčitreperava PoletGodar.

Najzad,ona pronalaziono što jojtreba:upoznaje nas sasvojim»vrlo,vrrrrrlo dragimstarrrrrimprijateljom,Zdenčicom!«

To je onajbivšiglumac ibivšikorepetitorZdenko Pavli-ček,kojinas posle filma poziva na »po jedandrink«usvojstan.

Udve male prostorije,zakrčene istoenjačkimtabureima ivitrinama ukojima svetluca staklena menažerija,gospodinPa-vliček trlja svoje krofnaste odnegovane ručice,nudećinas čoko-ladnimbombonama:

—Oh,oh,dragidečko,pa viste tako šarmantni!—kažeAletu.—Ne,zaista,istiDžems Din,na časnureč!

—Dođida vidiškupatilo!—poziva me šapatomAle.Zaro-nio samumirise koje do tada nigde nisamsreo:indijska kamenaso za kupanje,puderiipomade,dugovrate bočice losiona iper-verzna mekota frotira ...Kada uđete uto kupatilo,činivamseda ste se zagnjuriliunekuvelikuružičastupufnuza puder.Sapolice se smešidžinovskibelimedvedsa satenskommašnomoko vrata.

—Pravo peškirsko kupatilo!—rekohiza osvetuukradohpaketžileta.

Page 131: Momo Kapor - Foliranti

130

Našdomaćinse većodavno prebacio sa slabo plaćenogzanimanja korepetitora na posao filmskognabavljača.Utomesumupomoglitajnipeškirskikanaliiizvanredno vladanje sa ne-koliko svetskihjezika.

—Neuništivismo,malimoj!—kazao mije gosn.Pavličekdok sammupomagao da pripremisendviče ukuhinji.—Mogunamsve oduzetisemgrađanskogvaspitanja,a onda posle opetsve lako povratimo,jersmo žilavi...Žilavi!Naša građanska kla-sa jošnije stigla da se iskvari.Prekinuta je upunomnaletu!Zna-te lišta je spasavao mojjadnipapa izradnje,kada je bio bank-rot?Dve tepsije za burek!Onisuiznosilipersijske ćilime,skidalisukristalne lustere,a onje grabio samo te dve tepsije.Zašto?Jerse pomoćunjihopetdigao.Pronašao bineko malo čuburskodvorište iopetpočeo da peče burek.Šestputa je bio bankrot,išestputa se ponovo digao ...Naše prezime je inače Sotir,samosamga ja promenio uumetničko —Pavliček!Kao znak sećanjana mogpokojnogprofesora klavira,Gustava Pavličeka,Čeha ...

Okretaniučtiv,Zdenko Pavliček je ubrzo postao nezame-njivvodičkrozbalkanskufilmskudžunglu,onima kojisubaštihgodina otkrivalilepotunašihpredela ikolonijalno niske cenestatista,konjice ifilmskihusluga.

PredMimom,onnije imao tajni.

Oprezanpoputgradskogpsa-lutalice,onse prednašomprijateljicomotvarao kao tapeciranibudoarpunegzotienihmiri-sa,ne krijućisvoj—pa,dobro!—malo nastraniukus isvojuna-klonost,ne toliko prema istompolukoliko prema svimbićima»osetljivijimodovihagresivnihpejsana kojinas okružuju,dragamoja«!

Mima,naravno,nije utome nalazila ništa čudnovato!Na-protiv,pomenula je kao ovlašMarsela Prusta,kazala je:»Ala re-cherche dutemps perdu«,ito je uglavnombilo sve što je znala o

Page 132: Momo Kapor - Foliranti

131

deluovogFrancuza,koga radije citirajunego što čitaju.Prevari-ćuvas,Mima je pročitala onajobavezniodlomak o slatkomkola-čiću,»malojMadleni«,koja je starogMarsela vratila udetinj-stvo,a zatim,ona je rekla:»Tunamje iOskarVajld,zarne?Viste svakako čitaliPrinca iružu?Najčistijiengleskijezik ...«

Pavliček je,naravno,pročitao tustvarčicu.Štaviše,onje1941.igrao naslovnuuloguukomaduSlika Dorijana Greja ibašsuga nekako nedeljudana posle premijere uhapsiliNemci,pa jeležao ućelijisa čika-Nikačevićem.

—Viste svakako čuliza njega,za čika Nikačevića:čuvenipredratnibas!E,pa čika-Nikačevićje plakao kao dete oddve go-dine,samo suza suzustiže,draga moja,a sve vreme se čulo kakoudvorištustreljaju.Ja —ništa!Mislim,ako je tako suđeno,nekje suđeno!Samo sammukazao:»Kako vas nije sramota,čika-Ni-kačeviću,da cmizdrite?Bas,a plače!Pa,to je rezervisano za te-nore,zarne?«I,molimvas lepo,posle oslobođenja tajističika-Nikačevićsretne mene na hodnikuteatra ipočne da viče:»Jošsiživ,matora pederčino!«Uzgredbudirečeno,bio sammlađiodnjega.Bogda mudušuprosti,zaista je to bila velika bitanga,tajpokojničika-Nikačević!»Napolje!«—viknuo je.—»Napolje!Date više nisamvideo ovde!«Itako ostadohbezposla,na pravdiBoga.Jošme je ipljunuo ulice,evo ovde ...

GospodinPavliček namje ležao podnogama,podbočivšisvoja stara krsta brdomjastučića.

—NašDžems Din!—kazao je milujućiAletovunogu.

Mazio se kao olinjalimačoro naše cipele.

Mima se te noćinacvrcala.Pretila je da će nas ostavitisa-me kodZdenčice.Umrlismo odstraha.

—Mogulida se okupam?—upitala je mazno i,ne čekaju-ćidozvolu,iščezla ukupatilu.Čulismo šištanje vode koja je pu-

Page 133: Momo Kapor - Foliranti

132

nila kadu,igrmljavinulivenoggvožđa podnjenimtelom—a za-tim,kliskizvuk stražnjice uvodi.Malo kasnije,videsmo je upeni.Doviknula namje krozotvorena vrata:

—Ima liko jednucigaru?

Mima se svlačipoputrazbludne devojčice kadgodjojseukaže prilika za to.Odeća jojsmeta,ona volida isteže svoje du-ge noge,da bude gola islobodna.

Piljimo unjene male grudi(sama kaže da kupuje grudnja-ke minus tri),dve krupne mrke bradavice što stalno izviruju,kadgodse rastvorižutipenjoargosnPavličeka.Mima se kikoće.Njena koža je rumena kao kodlutke odpredratnogkaučuka.

GosnPavliček ljubomorno lovinaše poglede,nalivajućisezelenkastimšartrezom.

—Zašto se svine svučemo?—predlaže.—Evo,onće prvipočeti!

Odlepljuje tupe ivadiveštačke zube.Ujutrušto se uvlačikrozčipkane zavese,prednama se ceripijanistarac usahlihgru-di.Jeca:

—Zavidimvamna vašimzubima,na kosi,na svemu!Po-gledajte šta je ostalo odmene ...Ipitamvas sad:šta je čovek?Voda!Voda je čovek.Gledao samjedanputukrematorijumukako spaljujumrtvace.Znate lišta uradimrtvac kada ga bace nažar?Podigne se ipogleda vas razrogačeno!Skoči!Evo ovako,skoči!Video samto rođenimočima ...Azašto skoči?Zato što jeodvode!

Mima ga odvodido kreveta sa baldahinom.GosnPavličekjojobjašnjava kako ćemo svijednoga dana da skačemo kao onajmrtvac.Želida musvečano obećamo da ga nećemo ostavljatisamogkadzaspi.Kune se da neće ništa pokušavati,da nas neće

Page 134: Momo Kapor - Foliranti

133

nitaknutiprstom,samo neka ostanemo preko noći,jerse bojitame ida bude sam.Svisuse zaveriliprotivnjegove nesrećnebraće isvake nedelje ponekiusamljeničovek,željanljubaviipo-verenja,osvane usvojojsamačkojsobicimrtaviopljačkando go-le kože.Mitreba da budemo prijatelji,bezobzira na to šta kovoliikakvisumuporoci.Jel da?Zarje on,gosnPavliček,krivšto je odrastao ukućisa trisestre iludommajkom,pa museženskipol ogadio?

Ne,Mima je drukčija,nje se ne gadi.Neka muda svojuručicudok ne zaspi...

Uskoro,krklja usnu.

Mima iAle leže na tepihuidele poslednjucigaretu,izme-njujućiusnama dimove.

Njena glava ležiuAletovomkrilu,a bose noge umom.

Ljubimje umaliprst.

Nastaje crno vreme —periodgladi.

Na malom,kafomispolivanomrešouispeklismo preosta-lukožuodslanine.UAletovomkoferusmo pronašlimrvice oka-menjene štrudle.Ostajemo sve duže ukrevetima da uštedimosnagu.

Servirka izmenze Trikostura ne uspeva više da namdo-turiukradene porcije kupusa:postala je sumnjiva šefuionmotrina svakinjenpokret.

—Žao mije,ne mogu—izvinjava se šapatomuprolazu.—Ostaćubezposla ako me uhvate!

Svisusitiinepoverljivi.

Page 135: Momo Kapor - Foliranti

134

Uautobusima za Beogradudvostručene sukontrole.Au-tobus se sve češće zaustavlja izmeđudve stanice nasredpolja iunjega upadajukontrolori:jedanna prednja,drugina stražnjavrata.Studentikontrolora zovuRidžvej,po surovomameričkomgeneraluizkorejskograta.

Koga uhvate bezkarte,odvlače ga uremizuitamo ubija-juboga unjemu.Neke predajumilicijikoja čeka na poslednjojstanici,pa ihova proteruje izBeograda,sa pratnjomdo rodnogmesta.

Nitrećiputnisamuspeo da položimprijemniispitnaAkademiji.Šta sammogao da kažemo »teškomstanjuseljaka,koje se oseća iza scene udramama Ostrovskog«?Komisija me,inače,većtretira sa poštovanjem,kao iostale okorele ludake ko-jigodinama bezuspešno pokušavajuda se probijudo toghramaumetnosti.

—Trećiputpolažete?—pita me predsednik sa neskrive-nimdivljenjemuglasu.—Iduae godine ćete sigurno imativišesreće ...

—To ste mikazaliiprošliput!

—Znate šta?—kaže predsednik.—Gde to piše da sesamo na Akademijipostaje režiser?Koliko njihsnima danas fil-move a da nisuniomirisaliklupu!

—Prošla suta vremena ...—kažem.

—Koja vremena?

—Znate vibolje odmene koja.

—Viste drski!

—A,viste miupropastilitrigodine života!

Page 136: Momo Kapor - Foliranti

135

—Biće vambolje da uzmete knjiguušake nego štooptužujete druge ...

—Video samvašnovifilm!—rekao samzlobno.—Pa,čo-veče,vama kapetansilazipravo upučinu,kadtreba da siđe narivu!Pobrkaliste pravce umontaži!Onajšvenk vamje ...

—Sledeći!—prekida predsednik dijalog.

Komisija se smeje udlanove,alija znam:ovde me nikadaneće primiti.Čak ida snimimOklopnjačuPotemkin!

Ale takođernije dao nijedanispit,pa sunjegoviprestalida mušaljuspasonosne pakete.Krozprozorsobe vidise sivo pa-nonsko more.Sparina,neuobičajena za februarmesec,činidase osećamo kao da nailazikuga.

Diglismo ruke odspremanja sobe:plahte suprljave,anas dvojica neobrijani.Izbegavamnapuklo ogledalo,iznjega megleda skitnica upalihobraza.

Jednoga jutra se budimo potpuno obamrli.Pokušamdaustanemizpostelje icap—srušimse malaksao na radijator.Azijskigrip!Isa ostalimspavačima je istislučaj.Pozajmljujemotermometarsa prvogsprata da izmerimo vatru.Onajko budeimao najmanjutemperaturupoćiće uBeogradda se grebe.

Ale:tridesetdevetsa pet.

Ja:tridesetosamsa četiri.

Komnen:tridesetsedamsa devet.

Podučavamo zbunjenogKomnena kako će žicaritilovu.Obiaiće najpre Kolarac,pa onda Kinoteku,produžiće do Složne

Page 137: Momo Kapor - Foliranti

136

braće,proćikrozProleće,pa se spustitido železničke stanice ipokušatida opelješinekogzemljaka.

Ako do tada ne nađe ništa,otićiće uSenjačkuulicuizazviždatiispodMimine kuaćnašsignal.Učimo ga kako sezviždi,aliKomnenuopšte nema sluha!Pozajmljujemo munajbo-lje delove odeće.Sve nade položene suunjega.

Kada je otišao izsobe,uvilismo se ućebadipotonuliuslatkuobamrlost.Ne palimo svetio,ležimo ičekamo da se dogo-dičudo.

Nalazimse ublagoslovenompolusnu,izmeđusna ijave,podgrevannaletima vatre kojusmenjuje drhtavica.Sačekujemsvakinaletgroznice unekojdrugojulozi.JedanputsamtraperizKanade,zavejannekoliko meseciubrvnari.Drugiputlisica uto-plojlogišupljegdrveta,medvedupećinizoološkogvrta,kojispava zimskisan,belimišuslamizbijenugužvidrugihbelihmi-ševa,bele braće —leđa uzleđa,bok uzbok.

Osluškujemkorake po betonskomhodniku,dovikivanje itresak vrata koja se otvarajuizatvaraju.Krozjednostruke pro-zore zakrpljene kartonomdopire krkljava muzika razglasne sta-nice.Uspavljujemse potpurijemmasovnihpesama ičujemkakostanovnicinašegkrila odlaze na večeruumenzu,vukućisvojenezašnjirane cokule po betonu.Tonemo usanuživajućiutomešto sada,umesto nas,KomnenobilazivetrovitiBeogradupotra-ziza klopom.Mada znamo da će se vratitipraznihruku,srećnismo što to nije neko odnas dvojice.

Ne znamkoliko je prošlo otkako je otišao Komnen,možda sat,a možda ičitava nedelja ...

Budinas svetlosniudarac uoči.

IzMiminognaručja prosipajuse paketi.Iza nje,usobuulaze dve ogromne kese —KomnenigosnPavliček!

Page 138: Momo Kapor - Foliranti

137

Mima skače na Aletovkrevetivrtioko bokova plastičniobruč:

—Hej,to je hula-hop!—objašnjava.—Nisamizdržala daga ne kupim...Da ste imsamo videlilica kadsamga zavrtela usamoposluzi!Gospode!Hopla!Hop!

Zijamo učuduutajnovištos kojise obrće oko naše Mi-me.

—Prodalisunajmanje desetkomada dok samga tamookretala...—hvalise ona.—Skupilo se čudo jedno odsveta,majke mi!

Mima improvizuje gozbu.Sve je platila Zdenčica,kaže.Zdenčica je pravo srce!

Prednama suskupocenisireviuzlatnimstaniolima,je-trena pašteta,salama,parizer,safalada,ružičastilosos izkon-zerve,ekspres-supe:fažolova juha,pileća čorba;pečurke u»vla-stitomsosu«,dve flaše »fruškogorskogbisera«,joštople zemič-ke ...Mima nije zaboravila nigarnituruplastičniheaša izkojihćemo pitivino.Pomorandže JAFFAkotrljajuse po našojsirotojsobi.Tusuilimunovižute,debele kože,paketićindijskogčaja,nova cediljka,slanik imlinza biber.Na kraju—ruskikompotodtrešanja!

Mima gasisvetio ipalisveće.Kakva raskoš!

—Najpre klopamo,a onda se lečimo ...—kaže.—Poglešta samvamdonela!

Iznjenihdžepova bezdna ispadajuaspirini,vitaminiipe-nicilinutabletama:

Page 139: Momo Kapor - Foliranti

138

—Jedanapotekarje zaćorenumene —kaže ponosno.—Nudimidroge ako se potucams njim!Ali,kome je saddo tuca-nja?

GospodinZdenko Pavliček kljuca samo masline,kaoptica:

—Pa,deco —kaže —mislimda je sadzgodantrenutakda se pojavimo sa novimDžems Dinom!

Gušimo se klopom,ne znajućišta pre da probamo.

—Uponedeljak,počinjemda radimsa gospodinomSi-monsom.Čuliste za Frenka Simonsa?

Ko nije čuo za njega!Većnedeljama sve novine trube onovomfilmskomprojektuameričkogrežisera Frenka Simonsa,kojije jošna aerodromuoriginalno izjavio »da je mnogo slušaoo našojjunačkojzemljiida je oduvek želeo da radiuJugoslavijikoja je bila saveznik njegove zemlje udrugomratu...«Frenk Si-mons je,inače,bio dugo godina asistentNikolasuReju,kojijesnimio filmBuntovnik bezrazloga sa DžemsomDinom.Priča seda je Simons idoveo Dina na probno snimanje.Takavje to čo-vek!GospodinSimons će svakako primetitivelikuAletovuslič-nostsa pokojnimDžemsomDinom,kaže Pavliček,važno jesamo da se Ale namesti,da muse nađe na oku,a sve ostalo jesamo pitanje vremena.Naravno,Ale če početikao običanstati-sta,alikadvećjedanputbude unutra,uekipi,Pavliček će prekosvojihveza udesitida dobije nekumanjuulogu.Siguranje uto!Upočetku,moraće se podmazatičovek kojibira statiste ijošne-kiljudiuFilmskomgradu...Umesto čitave dnevnice,Ale ćetako dobijatisamo polovinu,dok će ostatak bitiupotrebljenzapodmazivanje.Ali,ako uspemo da Ale dobije makarsamo jednurečenicu,biće istogčasa tretirankao glumac-epizodista iplaćenpo posebnojtarifi.GospodinPavliček će na svakinačinudesitida Ale dobije turečenicu,ako ne ičitave dve rečenice,aliće Ale

Page 140: Momo Kapor - Foliranti

139

pre toga,na žalost,moratida prođe uobičajeno šikaniranje kaoobičanstatista.

Okakvomse filmuradi,pitamo gosnPavličeka?

To je jedanvestern,objašnjava on—Zlato SiderValija!Ustvari,uFilmskomgradusuostale neporušene impozantnegrađevine iznedovršenogfilmskogmonstruma Marko Polo,čijise producentRaul Leviubio posle bankrota.Italijanisunanjušilida se sa malimprepravkama tiobjektimoguiskoristitiza nekiavanturističkifilm,pa supozvaliFrenka Simonsa da upauziizmeđusvoja dva projekta snimijednujeftinupričuo kradljiv-cima indijanskogblaga.Glavne uloge će igratiDžoniParks,DžinDejvis iNora Čendler,manje poznatiglumcikoje je budzašto ot-kupio Dino de Laurentis odUjedinjenihumetnika.Indijancićebitinaši.Konji,kaskaderiitehnika zakupljenisuodFilmskoggrada.Radiće se crnački,predviđa Pavlieek,aliće se zato dobroizarađivati.

Njega lično filmuopšte ne zanima,kaže,iuopšte ne razu-me ludilo koje je zahvatilo svetuvezisa filmom,alipruža museodlična prilika da svakoga dana zaradisvojucelunekadašnjuplatukorepetitora,a to nije stvarpreko koje bise moglo preći»superiornomgospodskomšutnjom«.Ne,mojgospodine!

GospodinPavliček će ljudima izekipe izdavatisvojstan,auzto,onvećotkupljuje sve stvarina koje naleti:naliv-pera mar-ke parker,najlonske košulje,vindjakne,male tranzistore,naoča-re za sunce,kravate,fotoaparate,čak ižvakaće gume (naravno,neupotrebljavane!)—sve to brzo menja svoje vlasnike i,prolaze-ćikrozruke gosnPavličeka,završava ubeogradskimkomisio-nima,donosećitrostruku,a katkad,bogami,ipetostrukuza-radu.Semsvoje plate,koja muse isplaćuje pola udinarima,polaudolarima,onlepo zarađuje ina stvarima koje nabavlja za eki-pu.Po Filmskomgraduvećkolajubajke da je gospodinPavličekustanjuda nabaviinemoguće:ako je upitanjunilskikonj—režisermože bitisiguranda će za pola sata zatećina snimanju

Page 141: Momo Kapor - Foliranti

140

živognilskogkonja!GospodinPavliček nabavlja isto tako lako iklecala izgotske katedrale,jevrejske svećnjake,razroke blizan-ce,patuljke,gramofone s trubomilipodmornice —nema pred-meta,lica ilistvariza kojugosnPavlieek ne bitačno znao gde senalazi,učijemje vlasništvuiza koje se pare može unajmiti.

Naravno,onzna da se migadimo filmova kao što je ZlatoSiderValija,ali,moja gospodo,jedno je Kinoteka,a sasvimdru-go život!Ninjegovo obrazovanje nije za odbacivanje:sa devetgodina je besprekorno svirao Debisijeve prelide,obožava ranibarok iposeduje klasično obrazovanje,kojimse malo ko uvarošimože pohvaliti,aliodnečega se,draga deco,ipak mora živeti!Uzto,ako Ale ija želimo da se ubudućnostibavimo filmom,ni-je naodmetda vidimo kako radiiskusniFrenk Simons!Kažudaonprosto štancuje svoje filmove.Otkako je napustio Reja,svesamiuspesi!

—Zdenčica ima apsooooolutno pravo!—ubeđuje nasMima.—Vi,brate,mnogo fantazirate!Niko tako ne ličinaDžemsikukao Ale ito treba iskoristiti!Sigurna samda će taj...Simons odnjega napravitinovogDžemsa Dina!Haug!

***

Narednihdana smo se izvlačiliizgripe,kujućiplanove zabudućnost.Ale će zarađivatibrda novčanica.Iznajmićemo stanuvaroši.Adio,sirotiblokoviStudentskoggrada!Imaćemo svojepotkrovlje,svojnameštaj,svojupećna drva!Odprijatelja ćemodobitibesplatno slike.Napisaćufantastičanscenario iAle će gapokazatiSimonsu,sa kojimće postatinerazdvojanprijatelj.Na-ravno,tuje iMima:ona će eitavustvarprevestina engleski!Bi-će to priča o nama,neka vrsta srećne parabole o ružnompačetukoje filmskilabudovi,posle mnogo peripetija ipatnje,primajuusvoje visoko društvo.Imamvećinaslov,zvaće se Jato!Odlienozvučina svimjezicima.Siguransamuto!Umodisukratkina-slovi.

Page 142: Momo Kapor - Foliranti

141

Većpravimo spisak svojihdugova.Vraćaćemo ihpo ček-listi.Dugo očekivana sreća kuca najzadina vrata sobe sto šez-desetisedam!

Alinešto me muči—iuonimčasovima kada naše mašta-nje dostiže najneverovatnije snežne visine,primećujemsenkunaAletovomlicu.Nekiizrazkojikodnjega ranije nisamsretao,ne-što kao kadsenka nadvožnjaka preletiza trenutak preko njušketeleta na kamionu,dok ga voze prema klanici.

—Ako tine odgovara,tisamo kaži!Snaćićemo se miibeztoga usranogfilma...—plašimse da će odustati.—Niko tene tera utujebenufilmčugu,da znaš!Ali,mislim,ovo je feno-menalna šansa!Dobro,ta filmeuga je govno,aliodnečega semora početi!...Da samja na tvommestu...

—Ne znamda liću...Hoćulimoći?

—Da lićešmoći!Pa,Ale,čoveče,usraće se kada videkako izgledaš.Na časnurečće se ukenjati!

—Stvarno misliš?

—Da limislim!Ma,kadtikažem:pomisliće da je onoživeo!Stanitamo ...

Ale je stao pokrajprozora.

—Pazisad:sagniglavuikoncentrišise na moje levo oko...Gledajme odozdo!Gledajsa oba svoja oka umoje levo!Takose postiže onajsumanutiizrazkojisvioniimaju...SistemPolNjumen!

Ale mise zabada ulevo oko.Zaista ličina Džemsa Dina.Tunema foliranja.

Page 143: Momo Kapor - Foliranti

142

—Sada se naglo okreni,bezikakvogpovoda,mislimonako,potpuno bezveze ...Ne tako!Morašse besno obrnutioko sebe iprislonitičelo uzzid.Kao da tije svega dosta,a?

Okrenuo se iprislonio čelo uzzid.

—Kada ponovo pogledaškameru,to jestmene,gledajdatise na obrazima pojave te tvoje usrane jamice!Kadse okreneš,potpuno sidrugičovek,shvataš?Utome je njihovštos!Ne,načasnureč,tajSimons će se načisto ukenjatikadte vidi!Hajdejošjedanput!Pokušajjošjednom...

Ubelomdžemperu,kojimuje poklonila Mima,Ale prola-ziKnezMihajlovomkao usnu.Tajdžemperje relikvija.Mima gaje kupila za sebe uParizu,aliga je poklonila Aletu,jerunjemujošviše ličina Dina.Ale miga ponekadpozajmljuje za izlazak uvaroš.Ne znamšta samviše želeo na svetuodtogdžempera?Jer,tajMimindžemperje kao nekinežnioklopukome vamnikone može ništa.Oko vas je Mima,hoćuda kažem,imekota Pari-za,isve ono o čemusanjamo —sve to upleteno je utajdžemper!

Dok šetamo,preziremo svetinu.—Niko jošne zna da uli-comprolazinoviDžems Din—zlatnidečak kojiće nas izvućiizgovana ipredstavitisvetu,kome oduvek pripadamo a da onto ine sluti.Vodimga ulicama kao nekogprerušenogprinca.

Pa opet,mada je uspehprednama nadohvatruke,onasenka sve češće pada na Aleta.Mislio samda je to zbogtoga štonamje dugo išlo loše,alisadznam:Ale je većtada na nekinačinznao,samo nije hteo da nampokvariveselje.

Juče naletehna nekogklinca kojije prodavao štene.

Prodavao ga je odmahna početkuKnezMihajlove ižvakao okrajak hleba.Užutojkartonskojkutijivrtelo se šarpla-ninsko štene,smeđe dlake.Ta mala dundasta loptica-skočica to-

Page 144: Momo Kapor - Foliranti

143

plogdaha,sa dva sjajna dugmeta umesto očiju,virila je prekoruba kutije gurajućipoverljivo svojuvlažnunjuškicuudlanovebeogradskihlepotica.

Beogradske devojke ciče na jedanposebannačin:unjiho-vojcikiima obesti,koketerije,maženja ičikanja opasnosti...Ima ipoziva na tucanje,razume se!

Kuče je,inače,mnogo ličilo na mogdruga Aleta.Bilo jelepo,mlado itrapavo,tek stiglo sa večnihlovišta na KnezMihaj-lovu,puno poverenja inade.

Najdragocenija stvarna nekomlicuza mene sujošuvekjamice na obrazima.E,pa to štene je imalo jamice,barmise uči-nilo da ihima.Baškao Ale.Ibaškao mojdrugar,iono je,iz-gleda,verovalo slučajnimprolaznicima,poveravalo imsvojunjuškuilizalo ihs ljubavlju,dok je svuda naokolo tutnjao velikigrad,hitao neznano kud,gazio iuništavao slabe inaivne,kupo-vao iprodavao ...Baškao iAle,nito malo štene izkutije nije sebrinulo kome će pripasti—bilo je kao stvoreno da ga vole!

Gledao samkako pokušava da se iskobelja izsvoje kutije,inekako samznao da će odnekudmoratida se pojaviiMima La-ševska.Iona se zaista pojavila;probila se laktovima krozgomilužvaćućiđevrek —odlomila je parče ipružila ga malompsukojije zaskičao odsreće vrtećirepom.Ponovo samprisustvovao nji-hovomprvomsusretuionomčasukada suse prepoznali—i,vi-dite,ja samjojga kupio,to kuče —ispovrtio samsvulovusa ko-jomje trebalo da preživimdo prvog,utrapio samuruke seoskogdečaka nekihdvadesetipethiljadarki.

—Meni?—pitala je zapanjeno devojka punimustima.—Mislim,ja ...

Štene je bilo,očigledno,zadovoljno svojomnovomvlasni-com.Vrtelo je repomiznjenognaručja.

Page 145: Momo Kapor - Foliranti

144

—Tebi...—kazao samipobegao glavombezobzira,mi-slećina to da će malompsićubitidobro kodnje;jedina uonojgomililičila je na MimuLaševsku.To je sve što sammogao daučinimza mogdrugara Aleta,danas,kada sampotpuno slobo-dančovek,potpuno slobodanisam,četrnaestgodina posle sve-ga što se dogodilo sa nama iMimom.

Zaronio samurekušetača što teče KnezMihajlovom,sti-dećise kao džeparoš-amatersvoga gesta,razmetanja lovomko-je nemam,prošlosti,svega ...

***

Itako,čekalismo početak snimanja,pozajmljujućizaživotna ime Aletove bliske filmske slave.Poznanicisunamda-valis nevericom,aliipak —davali,hipnotisaniisamifilmskimmitomisvimneverovatnimpričama o uspehupreko noći.Plaćalisu,ne želećida jednoga lepogdana ispadnubudale.Bilo je usvemutome nekogsvesnogrizika,kao kadse lova stavina nekibrojkojiretko kadizađe na ruletutrange-frange.Aliipak,je-danputizađe!

Čitalismo po ko zna kojiputromansiranubiografijuDžemsa Dina,jedno jeftino broširano izdanje koje se te zimeprodavalo po svimkioscima.Satima bizuriliuizlogberbernice uBrankovojulici,gde se nalazila izlepljena najpotpunija para-noična zbirka Dinovihfotografija koje samikada video.Mladifrizernamje bio nešto kao konkurencija;ionje utvarao sebidaličina Džemsiku.

Ne moguda se setimna kojinačin,alitihnedelja smo sehranilibogovski!Postalismo čestigostipivnice Grandna KnezMihajlovoj,odmahpreko puta Američke eitaonice,ukojojse,uzveličanstvene krigle piva,mogla jeftino dobitiukusna kavurmašto podrhtava na jeziku.Utojpivnicibilo je poslednjihtragovaonoga što se naziva starimBeogradom.Praštalisuviceviidoset-ke,pevale se stare gradske pesme —uGranduje vladao srdačan

Page 146: Momo Kapor - Foliranti

145

gurmanskiduh.Za visokimpultovima koje suprekrivala brdaklope,mešalisuse Ličani-nosači,vlasnicidvokolica ispredrobnekuće Mitić,sa službenicima obližnjihbanki;barske dame ispove-dale suse čednimčinovnicama osiguravajućegzavoda,a nasdvojica se udvaraliijednima idrugima,naravno potpuno bezuspeha.Naštipmomka jošnije bio umodi—tešilismo se guta-jućitople paštete.Ne krijem,osećalismo se nadmoćno samisasvojomvelikomtajnom,nadovimobičnimljudima iženama kojisuživeliza ukusanzalogajidobargutljajpivčuge.Za razlikuodnjih,nas dvojica smo žvakalisamo zbogtoga da izdržimo ipri-premimo Aleta za velikiskok.Ličilismo samisebina šampionekojise nalaze na pripremama.Ale je bio trkač,a ja trener!Zbogtoga samse upadljivo odricao boljihkomada mesa iprebacivaomuihutanjir,trudećise da zapazimoje lišavanje.OstaligostiGranda,naravno,nisumoglinida sanjajuda se međunjimahranijedinipravinaslednik velikogmrtvogDžemsa Dina.Naliva-lisuse pivom,bauljajućipredveče krozostatke zalogaja:raz-mrvljene čvarke iokrajke hleba —ronilikrozprosute lokve piva.

Jedanputodvedosmo Mimuna paštete ipivo ustariGrand.

Držalismo je za ruke ibilisrećnikadse do našegpultadotetura nekipijaniposlovnjak.Imao je zakrvavljene očipoli-cajca kojise odao piću,iolabavljenukravatu.Podelio namje po-setnice na kojima je pisalo Export-importdirektor.

—Da libivammnogo smetalo ako bijedanostarelipo-znavalac uživao uvašojmladosti?—zapitao je,potopivšiobalakta ulokvupiva.

Ućutalismo.

—Šta je?Samo nastavite!Volimda slušamnašumla-dost!Našudivnumladostza kojusmo se borili...Hoćete lidaradite kodmene?Divanposao!Krasna firma!Samo pokažite naulazuposetnice ...Eksport-import!Opa!

Page 147: Momo Kapor - Foliranti

146

Nastavilismo da pričamo o vremenuidimu.

Eksport-importnas je jedno vreme gledao,a onda se une-se Mimiulice:

—Izvinite na indiskreciji,lepojko,aliko vas ševi?

Zanemelismo.

Ale je hteo da ga udari,a ja sammuzadržao ruku.Kazaosam:

—Pustiga,onželisamo da nas šokira!

—Ne,ne stvarno ...—nastavljao je da bulazniEksport-importpijano se klateći.—Ko vas ševi,ovaj?

Pokazao je na Aleta,kojije ponovo hteo da ga udari.

—Šta ima lošeguševi?—osmehnuo se Eksport-import.—Nemojte da budete malograđani!Tucajte se,deco,samo seslobodno tucajte.Ševa je veličanstvena stvar!Veličanstveno seševite!Uševije spas!Akada se iševite,onda dođite da vas zapo-slim!Pola Srema samzaposlio ...Srem,BanatiBačka,trisrcajunačka!

Odvukao se gotovo četveronoške do šanka,prosipajućizasobomkrupne novčanice.

Kada smo kasnije htelida platimo,kelnerje kazao da jesve plaćeno ipitao nas želimo lijoššto,jerje ito nešto što ćemoželetitakođe plaćano.

Nismo želeliama bašništa.

Page 148: Momo Kapor - Foliranti

147

Jedno veče uGrandukoje je tako mnogo obećavalo biloje zauvek upropašteno.

***

Možda je nešto odnašegplemenitogludila postajalo ubeogradskomvazduhupotkrajpedesetihgodina —ko zna?Gradse sve više otvarao prema svetu,rušilisuse uprahipepeo blo-kovisumornihnajamnihkućerina,a na njihovimmestima đikljalisusoliteri,zbacivšielegantno sa svojihspratova kršodskela.Beogradje gutao slobodne prostore,isušivao baruštine,prosti-rao podtočkove svojihautomobilista kilometre novog,devičan-skiglatkogasfalta.Svisunešto čekaliuBeogradu:stan,posao,povećanje plate,kola,putovanja ...Izloge knjižara zatrpale sunove knjige,a prevodiocisuimalipune ruke posla da zadovoljerazbuđenužeđčitalaca najnovijimprevodima anglo-američkihifrancuskihpisaca.Svaka nedelja donosila je po neko otkriće:poezija američkihCrnaca,opojniprevodiPrusta,žestoke Hemin-gevejeve muškaračke zgode izAfrike,otrovniFoknerinove dra-me Tenesija Vilijemsa iArtura Milera:sve uisto vreme,sve naprazanstomak —preteško jelo za naše izgladnele ukuse.Uzbuđivalismo se kao deca predsvetskomraskošikoja je za-trpavala našnovigrad.Škotskiviskijistiglisuzajedno sa lucka-stimSarojanovimpričama o Jermenima;francuskikonjak sa Sar-trovomMučninomiKamijevimStrancem...ŽilijetGreko namjeprodavala egzistencijalističkusvilu,ne svlačećisvojcrnidžemperuzvrat,a stariLujika Armstrongkrenuo je sa zakašnje-njemuosvajačkipohodna naša srca,tulećiJesenuNjujorkuiZvezde padajuna Alabamu.Drogiralismo se zlatnomtrubomranogMajlsa Devisa (uiznajmljenimsobama procvetalo je na-kazno cveće njegovihsinkopa),gušilise nostalgično zašećere-nimzvukompoznogDjuka Elingtona,odgonetalitajanstvenedžunglaste tonove Telonijusa Monka,mazilise uzErola Gardne-ra (RememberApril).

Bile suto godine luđačke gladisa kojomsmo lakovernogutalisve što je stizalo iza crte.Svemusmo verovaliitrudilise

Page 149: Momo Kapor - Foliranti

148

da podražavamo novimjunacima.Zemlje iza crte sve sunas višeiviše mamile ipočesmo ihzamišljatikao srećna utočišta,kaoneke ažurne gradove ukojima ćemo se jednoga lepogdana poja-vitiibitiistogčasa prepoznati,oslovljeniinagrađeniza svojupreduguljubavineizrecivučežnjusiromašnihrođaka izprovinci-je.Te maglovite zemlje igradoviunjima,tisrećnipreplanulimomcisa svimzubima uglaviiplatinaste devojke,učtive imile,sklapalisuse unašimsirotimglavama izkojekakvihreklamnihotpadaka,stranihnalepnica,izfilma iskupihpredmeta koje smoviđalipo izlozima ituđimkućama —lepilismo odtihstvarisavelikogđubrišta svoje kule —komadpo komad,nicala je takozamišljena maketa sveta ukome je bilo vredno živeti,zbogko-jegse vredelo patiti.

Mnogima kojisupobegliizzemlje bilo je tihgodinaoprošteno —moglisuda se vrate iobiđurodbinu,da se izmiresa domovinom.Slušalismo njihove uzbudljive priče o uspehupreko noćiirazgledalibogatstvo koje sutamo stekli:blede foto-grafije kuća na travnjacima,kola isvetlopute žene sa zapadnomdecom.Šišanje trave.

Viđalismo po kafanama iulicama te bivše begunce:nekisupobeglipodvagonom,nekipeške preko austrijskihbrda,dru-gisujednostavno ostajaliposle kakvogdržavnogputovanja iod-bijalida se vrate,pa suihsabiraliulogorima Severne Italije ipo-sle slaliuKanaduiliAustraliju.Upoznao samimladića kojijepreveslao Jadransko more uskifu,pa stigao srećno do Barija ijednogdrugogkoga sudrugarizaplombiraliuzapečaćenomva-gonušto je sa nekimtajnimteretomputovao za Grčku.Tislepiputnicisuse razmetalipredsvojimbivšimgradom,nosećina-padnuodeću.Nismo moglida razdvojimo istinuodlažiunjiho-vimispovestima,alisvimojinesporazumisa sredinomukojojsamživeo gubilisuznačajpredmogućnošćuda ćuisamjednogadana,ovakavkakavsam,zakoračititamo gde zaista pripadamida će istogčasa sve bitinekako sređeno iizgladeno:sve nevoljeće prestatitamo iza crte,a moje sentimentalno vaspitanje bo-gato nadoknađeno.Očekujunas obećane zemlje ukojima ćemo

Page 150: Momo Kapor - Foliranti

149

Mima,Ale ija delitibratskiuspehe,a ovo što sada živimo —toje samo neka vrsta privremene čekaonice —pauza kojućemo po-trošitina to da se pripremimo,izoštrimo svojšarmiznanje —dase što više napunimo mržnjom,poputživihakumulatora,premasvima kojinisuumelida ocene na vreme našuvisokuvrednost.Slepo smo verovalida nas očekuje čudo.

***

Ijednoga jutra,na početkuaprila,čudo je najzadpočeloda se događa!

Pojavilo se ispodnašegbloka uoblikuMirne Laševske,koja nas je obavestila da je snimanje zakazano za sutradan,ušestsatiujutro uFilmskomgradu.Ova vestje odjeknula kao pu-canjupustomhodnikuPrvogbloka.Probudilismo se čudećisekoliko smo vremena proveliuljuljkaniusvoje filmske snove.Uhvatio nas je ludačkistrah.Danodlučne bitke većje zakazan.Hoće lije Ale dobitiiliizgubiti?Odtoga je zavisilo mnogo štoš-ta.Izmeđuostalog,inašopstanak uovomnegostoljubivomgraduukome smo se zaglibilido guše,dugujućičitavihtridesetipethiljadarkipozajmljenihna dvesta strana.Ako Ale uspe,vrati-ćemo tajdugiosloboditise more.Kupićemo prolećnugardero-bu:dva para platnenihpantalona,italijanske majice izkomi-siona,dva para kožnihmokasina mrke boje ...Pojavićemo se naštraftiistovetno odeveni,tačno utrenutkukada eksplodiraaprilska elegancija.Džepoviće nambitipunistranihcigareta isitnine za autobus.Togaprila smo tako želelida se jedanputre-šimo bede iosećanja da smo progonjena ulična divljač!Danasmije ismešno itužno što smo želelitako malo.Trebalo je želetinemoguće.Sve!

Mima se,kao iuvek,nekuda žurila.Skoknula je do nassamo da nas obavestikako je »šljakala za stare drugare«ida jošjedanputpogleda sobuukojojsmo provelitoliko lepihčasova.Naravno,većodprekosutra iznajmićemo gajbunegde ugraduidružićemo se sa Mimommnogo češće.

Page 151: Momo Kapor - Foliranti

150

Popušilismo po jednuoproštajnucigaretuna balkonu,aonda je Mima komandovala:jedan,dva,tri—pa smo hitnulitrigoruća opuška preko ograde.Miminpikavac je stigao najdalje.Čikovisupadalidugo,ijošneko vreme posle pada dimilisuse iztrave ispodnašegpaviljona.

Tridrhtava,tanka dima.

Tunoćsmo provelimirno.

Prelistao samjošjedanputModiljanijevuknjigu.

Probudilismo se učetrisata:bio je jošmrak.Komnenjespavao lica zagnjurenogujastuk.Ukralismo muparnovihcrnihčarapa za Aleta.Ja sampozajmio Aletusvojukožnuvindjaknu,jedinidobarkomadodeće kojisamposedovao uto vreme.Ispodvindjakne je nosio Mimindžemper.Pogledahga:bio je dobroopremljenza trku.Ale,moje rasno grlo,nekoliko časova prestarta za velikunagraduHipodroma.

—Ipak mije nekako žao ...—kazao je brijućise predras-puklimogledalom.

—Čega,keve ti?

—Svega.Ove sobe ...

—Ovogbrloga,hoćešda kažeš?

—Nemojtako ...—reče.—Imalismo krovnadglavom!Nije ovde bilo tako loše ...

—Govno,nije!—kazao sam.—Pogledajsamo na šta liči!Hej,imaćemo najlepšugajbuuvaroši,samo ako namkrene!Akrenuće,uto samsiguran!

Page 152: Momo Kapor - Foliranti

151

—Ne viči...—rekao je Ale.—ProbudićešKomnena ...

Sagnuo je glavupodmlazizumivaonika,a onda stresaosvojulepukosuiistrljao je istrošenimpeškirom.Prešao je pogle-dompreko sobe.Osetihda musasvimmalo treba pa da se vratiponovo ukrevetipokrije ćebetompreko glave.

—Idemo!—rekoh.—Ovajizlazak ćujedanputopisatiutvojojromansiranojbiografiji!

—Kenjaj,kenjaj...—rekao je iizašao izsobe ne osvrćućise.

Prespavao samnekoliko stanica upolupraznoj»trojci«koja je tandrkala prema Košutnjaku.Mima nas je čekala na po-slednjojstanicizavršavajućikiflu.

Zagazismo sve troje ujutarnjutravu.Mima nas je povelaprečicomprema Filmskomgradu.Podnogama namje tonulo iugibalo se prošlogodišnje lišće.

Išlismo ćutećikrozšumukoja je bila vlažna itamna.

Nismo biliprvi.

UzvisokugvozdenuograduFilmskoggrada,koja je prednama iznenada iskrsla izmagle,zatekosmo gomile statista.Bilaje to najveća poražena armija nesrećnika kojusamikada videona jednommestu,a čekalisu,očigledno,jošodprošle noći.Po-modreliodhladnoće,kunjalisusa glavomukrilu,zamotaniućebad.Starije žene susedele na kuhinjskimstolicama koje udo-vukle odkuće,noguumotanihukomade starihvreća inovina.Bilo je tusvakojakogsveta:profesionalnihstatista pomirenihsabeznačajnimulogama koje imje dodelio život,propalihmodelaLikovne akademije koje više niko nije hteo da uzme za poziranje,bilo je nedavno otpuštenihrobijaša (odavale suihošišane glave)ilepuškastihdevojčica izboljihbeogradskihkuća.Uvijene usvo-

Page 153: Momo Kapor - Foliranti

152

je zimske kapute išalove,stajale susvaka za sebe,osamljene usvomtajnomponiženju,krijućilica odostalih.Došle suprivu-čene primamljivimpričama ljudisa filma (bajke za lakoverne Pe-peljuge!),a roditeljima suverovatno kazale da imajunekivažanispitna fakultetu,isada sutu—čekajuda se začarana kapijaFilmskoggrada otvoriida ihprinc sa filma uvede za rukuusvo-jupričuutehnikoloru.Njihova lica bimožda ibila lepa,da nijeonogizračunatogsjaja uočima,one nežne pritvorenostikoja ihneprestano gonida izdajusve kojiihvole,samo da bise dočepa-le neke male koristi,primaknule se bliže izvorusvoje potajne za-raze —filmu.

Na čistiniispredzelene ograde gorele sudve vatre,zapa-ljene odgranja istare ambalaže.

Oko prve vatre trupkala je grupa kršnihmomaka —mu-donja,okorelihstatista,kojisvoje duge masne kose što suimpa-dale na ramena nisušišalijošodprošlogodišnjegstatiranja uDugimbrodovima,gde suizigravalivikinge.Jedna cigara kružilaje odusta do usta.Ubijalisuvreme skakanjemudaljibacanjemkamena s ramena.Njihova široka pleća isnažne mišice delovalisuzastrašujuće,a uzezanjuoko vatre bilo je neke preteće iraz-metljive obesti:ostalistatistizbijeniuzsamuogradupribojavalisuihse izaziraliodnjihove hirovite snage,koja je neprestanotražila prilikuda se pokaže.

Uzdruguvatrususe okupilisve samisumornitipovi:ot-puštenikondukteriGradskogsaobraćajnog,preprodavačiporno-grafskihfotografija ivaljatorilažnihitalijanskihštofova,povre-menikolporteri,muvatoriizstaničnihčekaonica —onajkliskiineuhvatljivigradskitalogbezlica koje bičovek mogao da upam-ti.Svremena na vreme,neko odnjihbise izdvojio iušao ušumusa kakvomjadnicomizreda,pa bise nakondesetak minuta vra-ćao vatri,razmetljivo zakopčavajućišlic,praćenbolesnimcere-kanjemostalih.

Page 154: Momo Kapor - Foliranti

153

PogledahAleta ividehkako raširenimnozdrvama udišejutarnjivazduhKošutnjaka.Posle mnogo nedelja ponovo je pro-našao šumu,samo to više nisubilišumarcinjegove rodne Lipni-ce —stabla levo idesno odželezničkognasipa,one sanjive mla-de šume krozkoje je gazio dodirujućinežnukorubreza,svojihstarihpoznanica:ovo je bila neka nepoznata,strana šuma predulazomučistilište,neka pomalo nadrealna,kao odsanjana šumausredgrada,pa se činilo da je potpuno lažna.Istina,stabla subila tuilišće dole podnogama,tuje bila čak imagla koja samošto se nije digla alito ipak nije bila prava šuma!Osećalo se da jeprednjimneko novo beogradsko lukavstvo —ova iznenadna ineočekivana šuma ispodFilmskoggrada —pretećiuspravna voj-ska stabala s jedne,iizmoždena hladnoćomisnom,armija očaj-nika s druge strane.

Muvajućise krozgomiluda pronađemzgodno mesto,gdeće gosnPavliček najlakše zapazitiAleta kadza to dođe trenu-tak,sasvimsamzaboravio na svogprijatelja.Ugledahga kakostojina ivicičistine ne znajućišta da radis rukama,gde da ihdene,bledikao ukopannogama umrtvo lišće.Nešto menisas-vimnepoznato zbivalo se na njegovomlicu—strah,užas paonda pomirenostsa okolnostima,nešto tako.

—Razmrdajga malo!—doviknumiMima uprolazuibacise na zbijenugomiluispredkapije,krčećibezobzirno putlakto-vima:—Mesta,mesta!—vrisnuiljudise razmakoše da je propu-ste.—Dajte mimesta za prolaz,inače ćete sviovde ostatidadreždite jošjedandan!Mesta,ovde se radi...

Iščezla je umasizbijenihtela iživizidse ponovo sklopiiza nje.

No,iporedsvihlepihobećanja gosnPavličeka iMime,koja se borila za njega imene —skromnogpratioca krozovajpa-kao —Ale se,izgleda,osećao kao da je iznenada gurnutmeđuprosjake ibivše ljude,utuočajničkugužvupotencijalnihstatistakojisuse unemojmržnjinemilosrdno guralida budušto bliže

Page 155: Momo Kapor - Foliranti

154

gvozdenojkapijina kojojje pisalo da je NEZAPOSLENIMULAZZABRANJEN!Mnogiodnjihsuurukama držalinekakve žute pa-piriće sa ovlašnažvrljanimbrojevima mastiljavomolovkom.Neko imje podelio te brojeve jošpre nedeljudana,kada supro-velijednuisto ovako neprospavanunoćpredkapijom,alitajneko se posle izgubio ufilmskomvrtlogu,a portirnije priznavaonikakavredosled,na kome suinsistiralinaročito onisa nižimbrojevima.Okretao je ručicupoljskogtelefona izvao centralu,tražio nekakvogasistenta »onogćelavogAmerikanca«,pa ondanekogMileta —zbijeniljudizurilisuunjegovdebelitrapavipa-lac kojimje nespretno okretao brojčanik;očekivalisuspas,iz-bavljenje izsiromaštva igladiiulazak ufilmskizamak iza čije seograde lova delikapomišakom,a portirje razvlačio reči,grdionevidljivogs druge strane žice,kopao nos,pa zatimuvo,a ondapotpuno odustao odtog,za njega preteranogumnognapora ipočeo da žvaće slaninuodmereno,po seljački,premeštajućipo-vremeno futrolupištolja kojiga je,očigledno,žuljao.Sekao jezalogaje hleba krivimnožem.Zamislio bise,onda,ipodizao svojbeslovesnipogleddo zida ljudskihlica priljubljenihuzstaklo nje-gove kabine ukojojje buktala vatra.Pogledsumuuzvraćale očiocvalihbeogradskihlepotica punihnade,injihovihlepih,usiro-tinjipodignutihkćerikoje sudovukle čak ovamo uKošutnjak daokušajufilmskusreću,spremne na sve.Podvešće ihbilo kome izekipe,ako je to cena za ulazak na film!Jeftina šminka kojujerazmrljala noćcerimuse udvoričkikrozstaklo,kao da bašodnjega zavisiko će bitiizabranza statiranje.Oslovljavalisuga sa»gospodine«,na što se ljutito brecao:»Kakavsamvamja gospo-din!«Aposle:»Druže portiru,biste libililjubaznida javite onomplavomvisokomelektričaruizekipe gospodina Simonsa,da supredvratima Lela injena ćerka Maca,onvećzna...«—a portirje odbijao da koristidržavnitelefonuprivatne svrhe,ne poznajeonnikakvogvisokogiplavogelektričara,ineka samo mirno če-kajusvojred!

Jedna žena histerično zavrišta.Izgubila je svojžutibroj!Preklinjala je ostale da se razmaknu,možda je ko odnjihstao

Page 156: Momo Kapor - Foliranti

155

na njenuhartiju?Ljudisukonjskitupimpokretompodizalizapedaljstopala,ne mičućise sa svojihmesta.

Na kraju,ponovo izguraniizreda,Ale ija stadosmo na či-stinu,pokrajnekogstarca dostojanstvenogdržanja,kojije se-deo na kožnojlovačkojstolici.

—Oprostite za slobodu—reče starac.—Biste limemožda ponudilijednomcigaretom,ako je moguće?

Zapalio sammucigaretu.

—Blagodarim...—reče.—Vidite,nekičekajujošodsi-noć!Prosto ne shvatamtuglupost!Naguralise oko kapije,avođa će ihsve oteratiiuzetimožda bašone s kraja!Takavsmominarod!Nikada se nećemo opametiti...

Zvalisuga Sudija izaista je to nekada ibio.Životmuje,izgleda,sve oduzeo semneobične pojave odevene uiznošen,alivrlo dobro očuvangerok sa prugastimpantalonama.IzSudije je,inače,izbijalo samopouzdanje;kao da se uopšte nije plašio za is-hodjutrošnjegizbora statista —uvek binjega izabrali,ma o kak-vomse filmuradilo,jermuje prepotopskistaro lice bilo veomaupotrebljivo.

—Retka sulica kao što je moje,mladičoveče!—kazaomije togjutra.—Jer,stara je istina:posle izvesnogbroja godinasvakičovek je odgovoranza svoje lice!Je suis responsable!Imo-guvamreći,dragimoj,da će ovakva lica kao što je moje bitisveređa što vreme odmiče!

Igrao je porotnike,senatore,izlapele batlere,kelnere ...Oslovljavalisuga sa Sudijo inikada ne biprelaziligranicupri-stojnogponašanja uophođenjus njim.Sudija je važio za do-ajena beogradskihstatista iotprve je mogao pogoditikoliko ćekogjutra uzetiljudiza statiranje.

Page 157: Momo Kapor - Foliranti

156

—Filipović...—predstavio namse —AvramB.Filipović!

Pogledao je na svojukrašenidžepnisat:

—Pa,oniobieno naruče ljude za šest,alinikada ne po-čnuda birajupre sedamipo!Banče po noći!Znamihja dobro ...

Svojpadje podnosio sa dostojanstvom,a nesreća kao daje bila jedinimogućiokvirza njegovportret.Uspravanijošuvekvitak,sa očuvanombelomgrivomkoja se vijorila na vetrupoputzastave za predaju,sedeo je punstaložene vedrine na svojojlo-vačkojstolicimeđuovimološem,baškao što je šestogaprila1941.koračao preko ruševina bombardovanogBeograda kojisejošpušio,sa otkočenimpištoljemSMITH&WATTSON,spremanda raznese mozak svakome ko pokuša da krade izzgarišta.

—Pogledajte onuženutamo —upozorio me je Sudija nanekudebelujadnicusa cigaromkoja jojje visila na otrombolje-nojusni.—Vidite,dragimoj,ko birekao da je to onajčuveniakt,najlepše telo srpskogslikarstva izmeđudva rata,kojije na-slikao JovanBijelić...Poznajete litusliku?

—Ne poznajem...—odgovorihpostiđen,pokušavajućidaispodnaslaga modrogmesa,koje se tromo ljuljalo dok je ženaobilazila red,pronađemnekadašnje tragove lepote.

—Tajaktse danas nalaziukolekcijigospodina Pavla Be-ljanskog—reče Sudija.—Predivno mlado telo!Šta ćete?Nesre-ća jedna!

Ponovo samodgurao ukrućenogAleta uredkojije podu-pirao ogradu.

Sada smo stajalirame uzrame sa Darom—jednomodretkihdevojaka za koje se danas zaista može rećida suuspele.

Page 158: Momo Kapor - Foliranti

157

Jošje vidimkako,durećise na sve oko sebe,skuplja tankikišnimantilićpomodrelimprstima ičeka svojtrenutak.VelikaDara,koja je petgodina kasnije isplivala odevena uružičastoperje,okružena azurnimbleskomitalijanskihbazena!

Zaista,ta devojčica je počela odničega,kao obična sta-tistkinja,alinjenje usponbio vrtoglav!Koliko je samo puta zuri-la svojimčeličnoplavimočima utavanice magacina,trpećinasvomtrbuhuzadihane vođe statista,organizatore,šminkere isporedne glumce,kojiće jojsamo petgodina kasnije zavidetidosmrtiihvalitise drugarima da suje potucalitada itada,stojećiuzzid,podtušemiliuzdrvo,na traviilivrećama,uzplotilinapanju—a niko imviše neće verovati,pa će posle izvesnogvre-mena prestatida isamiverujuutusvoju,možda samo sanjanuševu(koja inije bila bogzna šta!),dok urukama bududržalira-stvorene novine sa njenomnedostižnompin-apfotografijomupoziMarlene Ditrih—mlađe,preko dve strane ukoloru.

Iza njenoghladnogiohologosmeha leže leševi.Najpre,tusurazorenibrakovifilmskihnaivčina kojisuse zanosilida ot-krivajunajčednije lice evropskogfilma —bebi-facutreperavihokica!Jošpekuzagrljajisa direktoromAgfa-filma kojije izvršiosamoubistvo,ijošsutoplikrevetiizkojihje Dara upravo istrča-la,podjednako hladna,neuzbuđena,nezadovoljena iproračuna-ta kao ionda uhangarima Filmskoggrada na vrećisa raketama,iumrežama izfilma Mreže,iupeskuizfilma Ljubavna pesku,iutelefonskojgovorniciufilmuPozovi984!,iispodčamca,ikozna gde,a ona ide sve dalje idalje,ne verujućiviše niBoguniljudima sa filma,nifilmu!Novac mudro ulaže do poslednje pareusigurne poslove.Vea poseduje fabrikuženskogrublja koje nosioznakuDara,akcije uparfimerijskimkućama Francuske iItalijeimrežubutika uVelikojBritaniji,ukojima se prodajuhipi-zvrčke ihlebinskinaivcisa obaveznimzaklanimpetlovima inad-uvenimsvinjama.

Istoga časa kada stvarikrenu,Dara izvlačisvojuzaista kr-vavo zarađenulovuipretvara je udrage zlatne poluge,prezirući

Page 159: Momo Kapor - Foliranti

158

nekretnine,krzna,slike,glupo posedovanje kuća ipredmeta ko-je »čovek više nikada ne može prodatipo istojcenikada muiz-nenada zatreba novac!«

Velika Dara!

Togjutra je nisuuzeliza statiranje,pa se okrenula na pe-tiiotišla stazomnizšumuuvukavšisamo malo dublje glavuuramena.Eto,zapamtio samnjenpogledpunprezira,onajčaskada sunjene zenice zasvetlele fosforescentnommržnjom,kaoumačke kojuudarajunogomda ne smeta.Ako je kome potre-bantajtrenutak sa početka njene blistave međunarodne karije-re,poklanjammuga!Onmože štošta da objasnijer,sklonsamda verujem—mržnja kojuje ponela sa kapije Filmskoggrada uBeogradujošnije istrošena inema nikakve nade da će uskoropresušiti.Dara se ustvarisveti!Ona,ta mržnja,hraninjene mo-tore sa unutrašnjimsagorevanjemigonije sve dalje idalje.

Aako bude čitala ove redove,Velika Dara ae se sigurnosetiti:ja samonajmršavi,izmoždenimomak izpedesetdevetekojijojje zapalio cigaretudok smo zajedno stajaliuzograduFilmskoggrada.Možda će se setitiimogdrugara Aleta,onogle-pogplavokosogdečaka kojije togjutra drhtao odstraha ihlad-noće?

—Idu!

Gomila se zanjiha,a kriciprignječenihispuniše vazduh:

—Eno ih,idu!

Zgrabio samAleta za mišicuigurnuo ga prema kapiji,kao da guramdrvenulutku.

—Ua,padobranci,majkuvamvašu...—vrištale suženeizreda na momke-mudonje kojise pesnicama probiše do ulaza.

Page 160: Momo Kapor - Foliranti

159

—Pa,ljudi,ima liovde pravde?—vapio je neko.

—Noga,moja noga,braćo ...

—Jeste liljudiilistoka?

—Jaoj,majko mila!

Samo se Sudija ne pomeris mesta.Pogledao je na časov-nik:sedamitrideset.

—Hajdemo odavde ...—prošapta Ale.

—Jesililud?—dreknuhna njega.—Sad,kadsve poči-nje?

Poduprehga kao što se podupire spomenik sklonpadu.Vukao samga krozgužvutela krčećiočajničkiputslobodnomrukom.Udarao samnogama ucevanice,gazio preko onihšto supaliijaukalipodđonovima.Prepuštao mise,predavao se veli-komtalasuplime kojije zapljuskivao Filmskigrad.

Ujednomtrenutku,nađohse iznadostalihglava,okačeno ogradu,čijije vrhbio ukrašenbodljikavomžicom.Na beton-skimdržačima —razmrvljeno staklo!Na stazikoja je vodila kakapijiugledahgrupufilmadžija.Predvodio ihje omanjidebeljkosa megafonomurukama.

—Slušajte vitamo napolju!—grmnunjegovglas irazbise ustotinuhladnihodjeka po šumi.—Ovako nećemo ništa ura-diti!

—Mima je sa njima!—doviknuhAletu,kojije bio bespo-moćno prignječenizmeđudve krupne žene.—Tuje igosnPavli-ček!

Page 161: Momo Kapor - Foliranti

160

Ugrupikoja je stajala s onustranuograde ugledahMi-mu.Tražila nas je pogledom.Pokušao samda jojdamznak,aliruke sumibile stešnjene pa samsamo očajničkinamigivao ipla-zio se bezikakvoguspeha.Mima jošnije mogla da nas primeti.

—Nemojte nas teratida zovemo miliciju.Postrojite se le-po svidužograde...Hej,vikinzi!—viknuprema mudonjama.—Postrojite ihuzogradu!

Vikinzise kao zveribaciše na sirote statiste.Odjeknune-koliko muklihudaraca urebra,neko zavrišta ipade,alizbijenamasa se idalje životinjskislepo držala zelenihšipaka,tako da suvikinzimoralida udarajupo prstima ne biliihnekako odvojiliodograde.

Sunce je bilo većvisoko nadšumomkada je rednajzaduspostavljen.Poputovčarskihpasa-goniča,vikinzisurežećiobi-lazilikako-tako uspostavljenistroj.

—Je ligotovo?—zapita čovek krozmegafon.

—Ureduje,šefe!—odgovoripredvodnik vikinga.

—Ašta tirade onina ogradi?

Da pokažusvojurevnost,mudonje za tiličas očistišeograduodpadobranaca.Čučnuo samuzvatrukoja je dogoreva-la.Odatle samlepo mogao da vidimAleta kojije stajao pokrajVelike Dare,potpuno odsutan,kao osuđenik predstreljačkimvo-dom.

Najzad,vrata se uzcvilenje otvoriše igrupa filmadžija po-če da bira statiste.Uzaludsuimnesrećnicipoturalipodnos žuteceduljice —nisuse uopšte obaziralina brojeve;biralisubezikakvogsistema (barga ja nisammogao otkriti),svakogpetogotprilike.Čovek sa megafonombio je slepza zanosne,koketneosmehe kojisumuse prosto nudili—dodirnuo binečije rame i

Page 162: Momo Kapor - Foliranti

161

rekao:»Ovoga!«ili:»Ovu!«—bio je kupac na pijacislobodnihrobova kojisuiznajmljivalisvoja tela,lica,osmehe,svojživotnaneodređeno vreme.Unjegovojpratnjinalazila se inaša Mima,odjedanputdaleka inedodirljiva.Kada suse približiliAletu,onamunulaktomgosnPavličeka,kojisustiže kupca duša išanumunešto na uvo.

—Njega?—upita čovek ipokaza prstom.

Aletovo lice se zgrči.Činilo se da će zaplakatipredtimispruženimprstom.

—Jeste —reče Pavliček.—To je on!

—Uredu!Jošnjega iza danas je gotovo!

Zatimse okrenuispaziSudijuna lovačkojstolici:

—Hej,Sudijo!Jošsiživ?

—Blagodarim...—zahvalise Sudija na interesovanju.

—Upadaj!—reee čovek sa megafonom.—Naćiće se izatebe nešto...

Sudija mirno sklopisvojustolicu.

Ulazećikrozkapiju,Ale se jošjedanputosvrnuo iza sebe.Stajao sampokrajugašene vatre ipokazivao mustisnute palče-ve.

Gomila je jošneko vreme čekala predFilmskimgradom,aonda se polako poče osipati.Odjecinjihovihpsovkijošdugo sukolališumom.

Page 163: Momo Kapor - Foliranti

162

Spustio samse do tramvajske stanice sa osećanjemda sume Ale iMima konačno otpisali.Ostao sams druge strane ogra-de koja filmdeliodobičnihsmrtnika.

Odjedanput,nisamviše znao kako da nastavimdanbeznjihdvoje.Ibezfilma izkoga sambio isključen.Aliono što samvideo predkapijomFilmskoggrada,to nije bio onajfilmkojimije pomagao da preživim,onajfilmo kome samsanjao!Umojimfilmčugama nije bilo bede iponiženja,nije bilo vikinga ikupacasa megafonom—sedećiutamiKinoteke,razgovarao samnaravnojnozisa najvećimsvetskimrežiserima,tražio imrupe umontaži,iznosio svoje poglede na umetnost,iznalazio duhovnesličnosti,ispitivao poreklo nekogkadra ilisekvence...

Asada se,eto,ispostavilo koliko suustvarisvionidalekoodmene.Koliko je daleko čak inekiFrenk Simons,najprosečnijijenki-režiser,kojibitrebalo da bude presrećankadbihpristaoda malo pročavrljams njimo AtalantiŽana Vigoa,za koju,naj-verovatnije,nije ničuo!Sada se pokazalo da izmeđunajlošijegameričkogrežisera imene stojičitava ekipa gorila,vođa snima-nja,sekretara,šminkera,prvihidrugihitrećihpomoćnika iasi-stenata.

Prviputuživotuosetihse kao bednipripadnik oneogromne nepoznate pučine kojunazivaju—narodom.

*

Tako samnasledio AletovkrevetuStudentskomgradu.

Imada najzadmoguda spavamkao čovek,potpuno samizgubio san.Samoća se poputtupogodjeka odbija o tamne blo-kove doma.

Mima je preselila Aleta uotmenuTolstojevu,na Dedinju.

Page 164: Momo Kapor - Foliranti

163

Navodno,treba da bude što bliže studijima uKošutnjaku,jerbisvako zakašnjenje na posao bilo kobno po njegovubudućufilmskukarijeru.Stanuje ugospodskojviliPetronijevića,kojisuizpočetka bilisumnjičavizbogtoga što je njihovnovistanarodprtljage uneo ugajbusamo četkicuza zube.Prve noćiAle je pre-spavao udve sastavljene fotelje.Pokrio se plišanomzavesomko-juje ujutru,krišom,ponovo okačio o garnišnuiznadprozora.

Petronijevićevvrtje dubok,staripark,zarastao utravuižbunje ribizli.Unapuštenombazenu,kojikrasibetonskiamorbezruku,žive žabe.Uveče je na Brdumnogo hladnije nego doleugradu.Čuje se lavežpasa,a preko dana cvrkućuneke nepozna-te,otmene ptice.

Mima je ulepšala Aletovusobu.Nekinjenprijateljelektri-čarnapravio je odstare boce viskija VAT69stonulampusaabažurom,na kome je Mima nacrtala Penupodpunimvetrom.Na Aletovomstoluima uvek poljskogcveća nabranoguKošut-njaku.Beruga kadse vraćajusa snimanja.To suvelikiimpresio-nističkibuketi—praviprolećnjivatrometi.Mima je negde zdipi-la idva plakata AIRFRANCEA.Na prvomsuJelisejska polja,nadrugom—zamkoviudoliniLoare,snimljenikrozprozoraviona.

Odprve filmske love Ale je kupio gramofon.

Mima je uTolstojevupreselila svojujedinuploču.Džordžija Reja Čarlsa.

One večerikada ga je kupio ukomisionuna vrhuBuleva-ra revolucije,Ale je priečo Mimikako nisamne veruje da najzadima svojgramofon.Jer,gramofonisuuto vreme bilizaista retki.Moglisuse na prste izbrojatinašisrećnivršnjaciza koje se uBeograduznalo da imajugramofon.Pozivalisuihusve kuće nažureve,jernajteže je bilo obezbeditimuzikuza igru.Viđalismote otmene dečake kako predveče upaređenitegle svoje drago-cene crne kutije preko varoši.Vlasnik gramofona je dobijao po-časno mesto na žuru.Po prećutnomsporazumu,brinuo se da

Page 165: Momo Kapor - Foliranti

164

muzika teče,izato muje pripadala najlepša inajmirnija devoj-ka.Ona koja se neće bunitiako je bude pipkao svuda dok menjaploče.

Mima nije posedovala svojgramofon,alije zato jedina uBeograduimala pločuReja Čarlsa,kojikodnas jošnije bio do-voljno poznat.Bio je to jedanmali,prilieno izanđalisingl,a do-bila ga je na poklonodnekogAmera kome je pokazivala Beo-grad.To se dogodilo one godine kada je Mima čuvala štandsacipelama na velikommeđunarodnomsajmuobuće.Pošto nijeimala svojgramofon,mogla je da Džordžijusluša jedino požurevima na koje suje s vremena na vreme pozivaliilise poziva-la sama.Dok se njena ploča okretala,nije htela nisa kimdaigra,nitida se vata.Slušala je po ko zna kojiputsklopljenihoči-ju,kako slepiRejika zavija kao pas na mesečini.

Džordžija,ohDžordžija umomsrcu...

Kako laje na zvezde.Kako se zeza istenje,kako kumiibogoradi.

Ostalisuse vatalipo tepihuipo sporednimsobama.Nažurevima potkrajpedesetihgodina mnogo se vodila ljubav.De-vojke suza takve prilike oblačile svoje najbolje haljine ičistorublje,a dolazile sučesto bezičega podsuknjom,da ne izgubegaćice ugužvi.Čimbise zauzela neka kuća,momcibiodmahodređivalimračnukomoruilitakozvanušok-sobu,pa biunjojpogasilisva svetla.Ponekadsuza svakislučajodvrtalisijalice ulusteru,da ihneka budala iznenada ne zaslepisvetlom.Poslenekoliko igara,oninajnestrpljivijiodlazilisuprvida se vole.De-šavalo se ida sobupregrade zavesom:sa jedne strane suse na-lazilimladići,sa druge —mačke.Zavesa je padala tačno na polo-vinutela devojke koja je htela da se poševi.Nikada ne bisaznalako je bio momak s druge strane zavese.Nitibionznao koga jepotucao.

Page 166: Momo Kapor - Foliranti

165

Mladsvettihgodina nije imao mnogo stvariza zabavu,semsvogsopstvenogtela.Kada suotkrilida imtela moguposlu-žitikao izvoribeskrajnogprovoda,da suta mlada tela,ustvari,veliko preimućstvo,darBožiji,kada suukapiralida za ljubavnijepotrebno ništa više semtuđe sobe istaroggramofona,nastaloje veliko vreme maženja.Vreme vatanja,kako sugovorili.Bezal-kohola,bezautomobila,beztelevizije,bezičega semsebe sa-mih,našivršnjacisuse ševilikao nikada posle toga.Idanas semnogisećajusa ljubavljuvremena kada je jedino ševa bila bes-platna.Jeftinija čak iodpušenja.Odbilo čega.

Idok suse po tepihuuvijala igrčila uspaljena tela,pucke-tao rasušeniparketičulise uzdasi,vrelo šaputanje išušketanjerazbacanihžipona,naša Mima je podnimljena slušala svojuDžordžiku.Ima koliko puta da je čula,žmarcisujojuvek mileliuzkičmuodtogmuklogglasa kojije pevao izmalogmozga.

Jedanputmije priznala da je pisala RejuČarlsuiponudilamujedno svoje oko,jerje negde pročitala da postojinada zanjegovvid,ako muse presade tuđe oči.Dobila je veoma učtivodgovorifotografijukojuje potpisao RejEarls,lično.Upismujestajalo da se tamo veoma ceninjena ponuda,alida gospodinČarls više volida idalje ostane slep.

Sada,kadje Ale kupio polovangramofon,Mima je do mi-le volje mogla da okreće svojuDžordžiju,ah,Džordžiju.Mimanipošto nije htela da kupe jošnekuploču,jerbito,rekla je,liei-lo »kao da suizdalinjenogRejiku,prvogdana kada suse oboga-tili!«

Džordžija je većodavno izbačena izmuzičkihautomata.Ponekadje čujemna radiju—poslednjiputujednomstaromtaksijučije je delove na okupudržala jošjedino boja —bio samna najboljemputuda ponovo zakoračimusanjivivrtispodAle-tove iznajmljene sobe uTolstojevoj;osetihnoćnivetarna licuivlagutrave po kojojje pala rosa,izbledelo modre tapete sa ba-roknomšaromkojima subiliprekrivenizidoviAletove gajbe,ali

Page 167: Momo Kapor - Foliranti

166

taksista je promenio stanicuiviše nije mogao nikako da jepronađe,tako da je opetsve iščezlo.

Itako,kada je Ale počeo da se proslavlja na filmu,živelismo na dva suprotna kraja grada.Na dve strane filma.Ale,većunutra,do guše ufilmčugiZlato SiderValija,a ja jošuvek ugle-dalištu.Zavideo sammukao životinja što se nalazina pravommestu,tamo gde se zaista prave filmovi,mada nisammogao ada Zlato SiderValija ne smatramnajnižimšundomine nazivamkičem!Alito je većbila zavist.Slepa ljubomora,prikrivena dru-garstvom.Bašmije drago što siuspeo da se ubaciš!Bašmijedrago što sizaboravio da ćemo stanovatizajedno.Bašmije dra-go što ševišMimu,ukojusampotajno zaljubljen.Bašmije dra-go što me oboje strašno,alistrašno volite dok se tucate pokrajotvorenihprozora ijurite golipo Petronijevićevomvrtu.Dok sepolivate šmrkomza zalivanje cveća.Bašmije drago što stanu-jemuKrilu-Fkoje zaudara na kiseo kupus,mokraćuispermuile-galnihdrkadžija.Bašmije drago.

Ali,šta mogu:Ale je isplatio sve naše dugove —tridesetičetirihiljadarke —iviše niko ne može da kaže da smo grebatori.

Usta sumitako zapušena.

Bašmije drago.

Nismo niprimetilikako je Beogradpreko noćipostao naj-filmskijievropskigrad.Pošto suvećobrstiliItaliju,GrčkuiŠpa-niju,međunarodnifilmskilešinarisuse poputjata skakavacasručilina Jugoslaviju.Otkrilisuobećanuzemljufilma:pejzažekojimoguuspešno da zamene preskupiKolorado,udobne hote-le,konjicuigotovo besplatne statiste,mlade pedere spremne zasvakojake usluge,dramske prvake kojipristajuda preuzmuzamalo sitniša epizodne uloge indijanskihpoglavica,ruskihmužikailimedveda.Filmje većsvugde pročitano foliranje,semovde,uBeogradu,gde njegova rečjošuvek ima magičanzvuk,gde se

Page 168: Momo Kapor - Foliranti

167

kamera smatra polubožanstvom,svetomspravompomoćukojese ulaziucarstvo nebesko.

Beograd—otvorengrad—luduje za filmom!Međupr-vima,unjega stiže promućurniRaul Levi,producentna stakle-nimnogama.Vea tada,na aerodromu,može se primetitiklicapropastikoja razjeda ovog,jošnaoko,energičnogkapetana čijibrodnezadrživo tone.Po Košutnjakuničukineske pagode,abeogradskimajstori,krstećise ilevomidesnomrukom,počinjuizradudžinovske šahovske table,na kojojće Marko Polo odigra-tipartijusa živimfigurama imatiratikineskogcara.Raul Levibolje odikoga zna da beogradskifilmskirajneće trajatipred-ugo.Onse boriza vreme.Za dah.Jedansuperspektakl kao što jeMarko Polo sa AlenomDelonomuglavnojulozi,možda će ga iz-vućiizsenke bankrota.Onse žuri,alitruležje ipak brža.RaulLevipanično telefonira američkimproducentima imoliihza kre-dite.Oniostajugluvi.Love je sve manje ivećposle nekolikosnimljenihsekvencivelikiproducentstiže do kraja sopstveneknjige snimanja —izrevolverske cevikrozkojuje pucao usle-poočnicuizašla suusporena slova FINE.KelneribeogradskogMažestika jošpamte togusplahirenogčoveka kojije gasio nedo-pušene cigarete ujaje na oko,a pre doručka pravio telefonskeračune odnekoliko miliona.

Uistomhotelustanovao je iAlenDelon,bivšioasovskipadobranac,ljubimac podzemlja ivelikizavodnik.Okruženječaušima kojimudovlače devojke ubuljucima.Beogradnede-ljama šapuće o orgijama unjegovomapartmanu.Kada jedanputotputuje,ispraćenuplakanimstjuardesama odevenimušumadij-ske narodne nošnje sa šljivovicomna poslužavniku,sa sobomćeodvestinovoggorilu,Stevana Markovića,crnokosogtucača uti-cajnihpariskihdama izvisokogdruštva.Za kratko vreme,ovajkovrdžavibeogradskilepotannapraviće vrtoglavugangsterskukarijeru,a kada policajcipronađunjegovizrešetanilešukantiza đubre,uzdrmaće se iztemelja vlada Pete Republike iBeogradće tako imatiretkuprilikuda vidinajpoznatije evropske policaj-ce izInterpola,kojiće pretrestipodzemlje tragajućiza Markovi-

Page 169: Momo Kapor - Foliranti

168

ćemjatacima idrugarima.Za Delonomje otputovao iMilošMi-lošević—LepiMiša,kojije satima ležao ispodinfra-crvene lam-pe da biodržao svojnežnipreplanuliten.Ubiće ga dva nepozna-ta čoveka usivimodelima uviliMikiRunija na BeverliHilu,uHolivudu.Zajedno sa BarbaromRuni.Ponesentipično beograd-skomčežnjomza belimsvetom,tajdečak,kojije godinama glu-vario na ugluKnezMihajlove ispredkafane Ruskicar,stićićenajdalje odsvihonihšto suse probijalitamo preko crte.

AliParizje jošuvek glavniciljsentimentalno vaspitanihbeogradskihdečaka.Sve više njihsilazina peronGare de Lyon,tražećiuočima francuskihdomaćica potvrdusvoje tradicionalnebalkanske muškosti.Uočajanjušto imobećana zemlja izmičekrozprste poputvode,počinjuda ubijaju.Pariska policija osnivaspecijalnubrigaduza jugoslovenske emigrante.AlžirciiMaro-kancisuprema njima deca.

Za Delonomstiže olinjaliŽanMare sa lažnimmišicamamusketara,sa lažnimzubima,lažnomkosomilažnimosmehom.Njegova troma lešina pokušava da bude mlada na kaširanimzi-dinama filma La Tur,čuvajse!Periferijskidečacimuzulovuiznjegove tamne strasti;onidovlače svoje drugare,podvodemlađubraću.Izmenjujuse poljubci,obećanja,malisuvenirikup-ljeniuNarodnojradinosti.Poslednjiput,ŽanMare se kezisa fo-tografije uizloguagencije AIRFRANCE,dok ulaziu»karavelu«za Pariz.Lepršava marama,koja skriva vratstarca na vetruot-kriva lažnogmladića.

Jedniodlaze,drugidolaze,filmovise okrećuidonose lo-vuonima kojisuihsnimilibrzo,pa ostavivšineplaćene hotelskeračune,otputovalibezzbogomsa dragocenimrolnama utorbi.

NadmeniRičardVidmark pravimeđunarodniskandalzbogtople vode ukupatilu.

KlodOtonLara,ofucanisalonskilevičar.demonstrativnojede umenziFabrike motora uRakovicisa radnicima,ne skida-

Page 170: Momo Kapor - Foliranti

169

juaikačketsa glave.Iste večeri,histerično izbacuje svuposte-ljinukrozprozorsvogapartmana uhoteluMetropol,jertogadana slučajno nije promenjena.Video samjednoga dana njego-vogglumca Lorana Terzijefa izfilma Ne ubijkako ležiispodjed-nogdrveta na Kalemegdanuižvaće travku.Imao je kose,neve-rovatno svetle oči.Zavideo sammuna slaviina načinuna kojijuje podnosio.Otišao samna sasvimdrugikrajKalemegdana ilegao utravu.Stavio samtravkuuzube,alito nije bilo isto.

Posle toga smo dočekaliKurta Jirgensa,specijalistuzauloge nacističkihoficira.UBeogradje stigao sa većproređenomkosomobojenomuplavo,krozkojuse providela njegovaružičasta ćela.Nije se odvajao odsvoje ogromne doge.DebelaBeba muuapartmanMažestika dovodidve dame —GoldikuiMiluDejzi—a docnije imse pridružuje iSofija Muf.Pitajuštatreba da rade?Neka se maze,kaže KurtJirgens!Toplo klupkonjihovihtela cičiipreliva se po većizlizanompersijaneruhotel-ske sobe.KurtJirgens se opija,doga neprijateljskireži...Onjesavršenpruskigospodin.Sofija Mufdopuzido njegovihnoguituje savlada san.Mila DejziiGoldika razvlače mirišljavupenuizotvorenogkupatila svuda po apartmanu.Uskoro susviobmo-tanipenomiviše ne umejuda izmisle ništa novo.KurtJirgensspava sedeći,dok se jedna po jedna dama izvlačitiho izhotelasa ukradenomlovom.Beže utoplubeogradskunoć.Na Obiliće-vomvencumiriše na lipe ucvatuina skoro hapšenje.

Beogradske kurve lude,osećajuaiblizinuvruće love.Sku-poceno prstenje se kotrlja tragomslavnihgostiju.One suizvansebe!Troše lako zarađenulovurazbacujućije na sve strane,naistinačinna kojisuje istekle.Njihova tela kao da trepere predsjajnimizgledima kojiimse pružajusvake noći.To suzdrave,mlade žene čije se grudizrelo njišuispodletnjihhaljina.

»Pogle,nemamništa ispod!«—Maca Stoperka iznenad-nimtrzajemotkriva haljinuipredopčinjenimgostima bifea Ori-jentblesne njenružičastistomak,njeno toplo zlatasto runo.

Page 171: Momo Kapor - Foliranti

170

Ona se smeje pokazujućizdrave bele zube.Njenosmehće jenadživeti.Onće trajatiduže odludostinjenihšašavihgodina.

Isve one,te devojke što se tako često podajuizčiste ra-doznalosti,da izbliza omirišunekučuvenuzverku,zaboravljaju-ćičak ida ponesuponuđeninovac,vrte se uglavnomoko filma.Ekipa Rimskihdevica dobija ihgotovo badava.Po Košutnjakuodjekuje njihova uzbudljiva cika dok gole jašuna araberima izergele Zobnatica.Podbutinama ihgolica glatka,uisto vremeoštra tamna dlaka rasnihgrla.

Filmovise snimajukao unekombunilu,a filmdžije suvećzasićene mladimženskimmesom,seksom,nacionalnimspecijali-tetima istarimvinima,velikimždranjemilovomkoja se kotrljapodnogama na svakomkoraku.Posle nekoliko dana haotičnogsnimanja,zaboravlja se šta se htelo upočetku;scenarijise pre-pravljaju,čitavspektakl pretvara se uvelikuorgijusperme,pre-punjenihželudaca,povraćanja iludila šašavogbeogradskogle-ta.

Konjušarirazvlače mlade statistkinje po senu,tucajuihispoduznemirenihkonjskihnogu,ujaslama improvizovanihšta-la,uprikolicama na vrećama zobi...Čak iporedćutljivihelektri-čara na visokimskelama,ispodogromnihreflektora bruta,čučepolugole beogradske lepotice,čekajuaida buduzapažene.

Isve te kamenjarke,fljakafljoce,fanfulje,drndare,trebeigerle,tucačice,ribe ičavke,nežne ofelije,gabori,tetrebi,češ-ljarke,kulovke imandovke,te frajerke imandore,te dropljespremne na sve samo da se izvukuizbede rasturenihporodica,sekuBeogradšezdesetihgodina svojimnabubrelimbradavicamašto se izazivačkinaziruispodjeftinogcica ipreskupihmuslina,nosećizvučna imena koja imje poklonila vrela mašta podzem-nogBeograda.

Najvećihroničarbeogradskognoćnogživota,Žika Strip,crtačstripova,kojije potkrajšezdesetihgodina umro napušten

Page 172: Momo Kapor - Foliranti

171

usvompotkrovljuiznadbioskopa Zvezda,ostavio je iza sebe triizvanredne hronike (usopstvenomizdanju)ukojima supopi-sana imena važnijihbeogradskihnoćnihptica.Uhronikama Spa-vači,PokerašiiNoćne ptice,podpseudonimomŽak Sebastijan,Žika Strippominje više odpedesetkurvi,ludača,lujika išaša-vica,avanturistkinja inesrećnica.

Tuje zapisana ičuvena Beba Greba,beskrupolozna KosaSabljarka,Cica Prtljaga —velik struenjak za krađukofera sa re-cepcija,Lola Triperajka (većnagrižena sifilisom),mala Rina Ša-tro Balerina,nesvršena učenica Škole španskihigara,pomamnaEržika koja je uBeogradstigla sa nekogsalaša na mađarskojgranici,obla Loba Oba —imala je lice deteta itelo kurve;nezasi-ta Goca Flasterijana,hladnokrva Beba Lezbejka,naivna Mila Ku-lovka —žovijalna seljanka odevena uitalijansko perje,LjiljaObotnica koja je počela karijeruna železničkojstaniciiubrzoposle toga pobegla iznjenogsmrtonosnogzagrljaja ufilmSol-datuše;Maca Doktorka,ljubimica senilnihmatoraca,Liza Blam—čuvena lizačica,Stipsa —odbegla gimnazijalka sa očima bojeporoka...Žak Sebastijanalijas Žika Strip,pominje iztogvre-mena jošibizarnukosovkuMikiJapanku,a opisuje ikao stablji-ka vitkuDragicuRodu,čija je koža ljupko razapeta na uzbudlji-vimvrhovima karličnihkostiju.Tuje iBeba Dupe —njena uzvit-lana stražnjica govorila je dvanaestjezika,dok je zagledana udubinuKnezMihajlove ostavljala iza sebe tišinupunudivljenja.Njeno dupe —to sudve čvrste,kliske ribe koje se otimajuda po-begnuizmreže,kao krvcrvene haljine.

Te čuvene bludnice dovlače sa sela isa periferije gradasvoje siromašne rođake,podučavajućiihvisokojškolikurvanja.One svlače jedanpo jedanplaštprovincijske stidljivosti,snabde-vajufilmske ekipe svežimmesom,pa onda,odbačene oddojuče-rašnjihzaštitnika,sačekujumlade suparnice ibacajuimživusoduuoči,grebudugim,odnegovanimnoktima očijedna dru-goj,a zatimse neutešno opijajulepljivimlikerima,pa jecajunaramenima trgovačkihputnika išofera žednihljubavi.

Page 173: Momo Kapor - Foliranti

172

UDugimbrodovima Džeka Kardifa nalaze zaposlenjenajsnažnijimomcisa beogradske periferije.Zanosne filmske di-ve,koje sudo tada,daleke kao boginje,krasile poleđine jeftinihvojničkihogledala,sada sunajzadtu!One zadivljene gledajukako beogradskimangašiupauzisnimanja izzabave savijajuoko vrata debele gvozdene šipke,dok glavniglumac,MisterUni-verzumSjedinjenihDržava,sa najlepšimproteinskinapumpa-nimtricepsima ima mnogo problema da polomiletvu,kojusumurekviziterivećprepililido polovine da lakše pukne.Timomcizaista grizustaklo izzavitlavanja,razbijajučetiricigle postav-ljene jedna na druguudarcemdlana kojije oštarkao sečivo.Beogradse ponosisvojimmomcima.Nekolicinunjihzaustavljana KnezMihajlovojreporteritako namostaje jedno odnajdra-gocenijihsvedočanstva o timzlatnimvremenima kooprodukcija:

—»Šta igrate uDugimbrodovima?

—Vikenda.

—Hteliste da kažete:vikinga?

—Hteo sam.

—Kakve planove imate posle ovogfilma?

—Vraćamse na štrapanzlšingeliriku...

—Šta je to?

—Skraćenica za štraftu...

—Šta inače radite,kadne snimate?

—Pravimčetke.

—Izhobija?

Page 174: Momo Kapor - Foliranti

173

—Ne,izdlake ...«

Ikao što na brzinusklepanifilmskigradovi,te palatekrozčije fasade odplatna duva košava,krijuusebilaž,čitavtajnaroduvrtloguobećanogfilmskogVavilona ine primećuje daživipotpuno lažno,folirantski.Svaka čista stvarkojudotaknefilmtrunise uprahipepeo,uništa.Iza svega ostaje neugašenažeđiosećanje da se čitavtajčoporuspaljenihdevica ne možepoševitido kraja,nizadovoljiti,niposedovati;da iza svega osta-je suvo grlo iosušeno nepce,neka tako potrebna a neizgovorenarečkojuniko ne uspeva da pronađe.

Novifilmovisustižujednidruge.Umorniodputa ipotu-canja,filmskiljudise bacajuujošneraspremljene sobe itople,ulegnute postelje.Nasleđujumiljenice svojihprethodnika;njiho-ve taksiste,sobarice,kelnere imasere,njihove podvodačice,ba-ba Peze,njihove pokit-buk knjige bačene iza radijatora,njihovegreške ipočinjene gluposti,njihovmamurluk,njihovsumanutipropaliizlet.Studijisuprepuni,a iznajmljenifilmskitehničaripadajus noguodneprospavanihnoći.

Velika filmska histerija dovlačisve nova inova imena:vi-še se niko ne čudišto na ulicisreće mumificiranogStjuartaGrendžera,razmaženuSuzanStrazberg,ćerkuLija Strazberga,vlasnika najčuvenije glumačke škole Actors'Studia uHolivudu,nirošavogDžeka Palansa,niŽerarFilipa čija je koža posuta pe-gama neke nepoznate opake bolestiuzametku.Priča se da Or-sonVels pije dnevno triboce francuskogkonjaka ida muotičunoge,tako da na snimanje dolaziučarapama.Priča se da jededvanaestnedopečenihbifteka,ida svoja scenarija urla satima utelefonskuslušalicunekome s onustranuokeana,nadajućiseda će nekako pronaćiproducenta inajzadsnimitisvojfilm.Aliniko muviše ne veruje.Jedne noćiostavlja svojoskudniprtljaguhoteluibeži,a za njimputujupoverioci,gubećimuneprestanotrag.

Page 175: Momo Kapor - Foliranti

174

UBeograduse pokrećukonjičkipukoviujurišuna nevid-ljivogneprijatelja.UKošutnjak se dovlače bosanskimedvedisakojima se rvajukaskaderiizObrenovca.Tela suimizbrazdanaožiljcima a uočima nose sjajočajnihgladijatora.

Gore zapaljenigradoviodfurnira ihartije,prevrćuse iz-najmljeniautomobiliizkojihse uposlednjemtrenutkuspasava-junedoučenidubleriglavnihjunaka,kojisve to posmatrajukaokrozsandok se odmotavajuposlednjimetrinjihovogfilmskoguspeha.

Sve je moguće kupiti:odskupocenihklavira kojise poslerazvaljujusekirama,do dečaka kojiće prviputuživotustidljivoućikrozzastakljenurecepcijuMetropola da se popne do apart-mana neke svetske nimfomanke ilipedera.Stara beogradska og-njišta predratniharistokrata —nekadašnja svetilišta patrijarhal-nostiistrogog,puritanskogmorala —sada se iznajmljujubu-dzašto.Iznjihse na kišuizbacujuuspomene ibivšivlasnici,a posalonima se muvajufilmske bitange;mačujusabljama dedova izprvogsrpskogustanka;dok časne starice prviputpredsmrtob-lače pohabane kostime izfilmskogfundusa,završavajućiživotkao obične statistkinje.

Ibašte godine,kada je filmska histerija dosegla svojvr-hunac,ostao samnapolju,predzatvorenomkapijom,krozkojuje prošao mojnajboljidrug,mojbrat,Ale,pravo uralje filmskogčudovišta Frenka Simonsa.

Na padinama Košutnjaka iznikoše preko noćibelinarcisi.

»Fire!«

To je Sezame-otvori-se rečpomoćukoje ae Ale oživetiDžemsa Dina.

Dobio je posle dve nedelje statiranja.Bilo je to slepačkogluvarenje na lediniizmeđudva povika:»Statistina objekat!«

Page 176: Momo Kapor - Foliranti

175

Isposlovala muje Mima Laševski,preko svojihtajnihkanala.Dalije morala da se poševisa nekimizekipe Frenka Simonsa da biAle dobio ta četirislova,koja suga istogčasa izbavila iztunja-vogkrda statista,pribavila mustalnupropusnicuza Filmskigrad,povećala nadnicuna trihiljade dnevno?Jer,sada se Ale nevodiviše kao statista,kao belo roblje koje se kupuje na buljukesvakoga jutra predkapijomstudija,sada je onglumac-epizodi-sta!Je limorala da se poševi?Koliko puta isa kim,to će zauvekostatiMimina tajna.

»Fire!«

Utojrečigoripanika.

»Fire!«

Ponavlja Ale bezbrojputa usebikao molitvu:besno,sakrikom,šapatomikao urlik.Ponavlja sa strahom,grcajući,pre-klinjući,nežno ipreteći...

Fire!Fire!Fire!Fire!Fire!Fire!Fire!Fire!Fire ...

Šestnaestogdana probio se međupetšerifovihzamenika.

Retko samga viđao za to vreme.

Jedanputme je Mima povela na snimanje:

—Rećiće »Fire«!—kazala je ponosno,kao da je Alenjena svojina.

—Fire?

—Vatra!—objasnila je.—Znašlišta to značiza njega?Za sve nas ...

Page 177: Momo Kapor - Foliranti

176

Video samAleta jošizdaleka kako stojiokruženšerifovimzamenicima ispodnekogtrema.Prišao sammuupauziiumaloga nisamoslovio sa vi!Bio je to nekiposve drugiAle,ispodma-ske tamnogtena kojise sasušio inosio na površinimrežupauči-nastihpukotina,baškao ispucalo lice đokonde.Gledao me jeispodsvoje maske kao izneke veoma velike udaljenosti.Bilo gaje,izgleda,stidšto ga vidimkostimiranogukauboja.

—Kako si,Ale?

—Ide ...—promrmljao je.—Šta ima novo uDomu?

—Sve po starom.

—Kako je Komnen?

—Blesavise sa Francuzima —kazao sam.—ZnaštiKo-mnena!

—Dobio samrečenicu!—pohvalio se.—Mima je udesilada je dobijem...

—Znam.Kazala mije.

—Fire!—rekao je —Viknuću:Fire!

—Tako...—kazao sam,pa smo stajaliigledaliuvrhovecipela.

—Hoćešligumu?—pružio mije američkugumuzažvakanje.

—Hvala.

Nismo imališta da kažemo jedandrugom.

—Moramda idem...—rekao je Ale.—Ćao!

Page 178: Momo Kapor - Foliranti

177

Vratio se na onajtrempognute glave,a ja samzakoračioza njim.Hteo samnešto važno da mukažem,ne znamnisamšta.Iumesto da muzavidim,bilo miga je nekako žao.Prodao setomfilmuda binas izvukao izgovana.

—Hej!—viknuo sam.—Ale ...

Okrenuo se:

—Šta je?

—Jesilivideo Simonsa?

—Aha.

—Je lite onvideo?

—Onništa ne vidi—kazao je.—Miradimo sa njegovimpomoćnikom,gospodinomBilom.Simons radiustudijusa glum-cima ...

—Tako,znači...—kazao sam.—Šteta!

—Ima vremena —rekao je Ale.—Pa,onda ...

—Zdravo!

—Zdravo ...

AliFrenk Simons ga je ipak video.

Stalno iza njegovihleđa poputsenke,Mima je nepre-stano gurala Aleta predFrenka Simonsa.DrogiraniSimons je,međutim,gledao nekudkrozAleta,kao da je odstakla.Ništa senije moglo otkritiiza njegovihtamnihnaočara,iza dima njegovevečne havane.

Page 179: Momo Kapor - Foliranti

178

MnogisuuekipivećprimetiliAletovusličnostsa Dinom.Tajmladićkao da je zaista bio rođenibratslavnogmrtvaca.Uiz-bledelimfarmerkama,kariranojkošulji,sa kaubojskimšeširomnatučenimna oči,ličio je više nego ikada na Džemsa Dina izfilma Div.

Alikako smo moglida znamo da je svettihgodina biopreplavljenmomcima kojisuličilina Dina,kojisuse trudilidašto više liče?Simonsusučak ina aerodromima,na koje je sletaoda promeniavion,pokazivaliinudilinaslednike velikogDžemsaDina.Ostajao je uvek nepomičan,gotovo mrtavčovek iza tam-nihstakala koja sumuskrivala pogledimisli.Niko nije znao je-sulimuse vea smučilitinekrofilskidinovi,što suse nudilidanastave papirnatimitkojinije prestajao da donosilovu.

UBeogradu,Simons je uleteo do grla uneprilike.Tehni-ka se neprestano kvarila,dobijao je pogrešne,neprofesionalneljude,a uzto se iotrovao hranomna jednojvečerina kojusugaodvukliljubaznidomaćiniizbeogradske Avale.Da nevolja budeveća,nestalo muje trave,a njegovčovek kojije trebalo da jeprebaciizIstambula bio je uhapšenuSolunu.Kao kruna svega,kaskaderisuobustavilisnimanje,tražećida buduosigurani.Ne-ka budala izorganizacije nije sa njima na vreme potpisala ugo-vorimoglisuda odprodukcije traže šta suhteli.Da ucenjuju!Simonsa supožurivaliproducentida što pre završifilm,jersumuglavniglumci,Nora Čendler,DžoniParks iDžinDejvis,bilivezaniugovorima za drugiprojekat.Navikao da sve ide glatko,Frenk Simons se neprestano čudio što ga masirajusitnicama.Ni-je mogao da shvatimentalitetsvogpartnera,to očigledno baca-nje novaca uvetar.Snimanje jednogfilma oduvek je za Simonsabilo krvavposao.Za ljude izBeograda to je,izgleda,provod!Fi-jesta balkanika!Povodda se stalno nešto proslavlja.Film—kr-sna slava!Simons je za vreme snimanja živeo asketski:studio-hotel-studio.Međutim,ovde,uBeoradu,neprestano suga raz-vlačilipo sedeljkama,na kojima se beskonačno nazdravljalo,ždralo,opijalo...Priređivanisumukoncertiseoskihduvačkihor-

Page 180: Momo Kapor - Foliranti

179

kestara,vuklisuga da vidilažne iskoreografisane iprestilizo-vane narodne plesove,moliliga da držipredavanja,nagovaralida kupuje nekakve nerazumljive slike lokalnihgenija.Nuđene sumuižene,a kada ihje odbio,dovelisumutrinaestogodišnjebliznakinje,LizuiNelu,tvrdećida sudevice.Kazao je da gaostave na miru,aličuvšida je tajuvošteniAmernastranulju-bavi,vođa snimanja muje uapartmanubacio ženu-kepeca.Za-tekao juje na svomkrevetukako klatikrivimnožicama idobionapadhisteričnogsmeha.

Čudna zemlja.Čudannačinsnimanja filmova.Slavilo sesvake noći.Najpre se slavila klapa jedan.Pa onda klapa dva.Paklapa tri.Pet.Dvanaest,itako dalje.Za njima klapa 11,pa 22,pa 222,pa 333itako unedogled.Svako je jošpre početka snima-nja izabrao za sebe brojkadra,tako da proslavama nije bilo kra-ja.Ekipa je ujutro dolazila bunovna,natečenihlica.Organizatorisujurcalikolima po gradusakupljajućione što se nisupojavilina snimanju.Svima se stalno spavalo.Čak suiAmerikanciizAmbasade uBeogradupoprimilinavike ove dobre raspoloženezemlje.Po njihdvadesetak vuklo je osamljenogSimonsa na ve-čere po gurmanskimrupama iklubovima,samo da opravdajupotpis na računukojegće platitikao reprezentacijuza slavnoggosta StejtDepartment.Simons,kojije ceo životproveo na sen-dvičima ikoka-koli,nikako nije mogao da shvatiovužderačkueuforiju!Zaboravljao je šta je jeo,petminuta pošto bigotovomehaničkiprogutao nekoliko zalogaja isa gađenjemodgurnuotanjir.Semtoga,bilisumudosadnitidiplomatskičinovnicikojisuse uBeograduponašalikao izludelituristina Orijentuplašećise stalno infekcija,trovanja ibolesti.Kulturniataše je bio isuvi-še izveštačen,profinjenintelektualac sa Zapadne obale,kojigaje stalno zapitkivao o ovojilionojslavnojzverkiLos Anđelesa.Tajčovek je živitelefonskiimenik,mislio je Simons —dramati-zovaniKo je ko uAmerici!Intelektualniserator.»Kako vamsedopada Jugoslavija?«—upitao ga je,triminuta pošto je sleteona aerodrom.»Po onome što se moglo videtiizaviona,veoma jelepa ...«—odgovorio muje Simons izaćutao.Zatimsuga sale-telinovinari.Bulaznio je sve što je znao o herojskojisavezničkoj

Page 181: Momo Kapor - Foliranti

180

zemlji,io tome kako je oduvek želeo da režira bašovakva sranjakao što je The GoldofCedarValley,ukojima će se ispravitiisto-rijska nepravda što je američkivesternnaneo sirotimČejenima.»Šta mislite o našemdruštvenomsistemu?«—upitao ga je je-danočigledno ambiciozanmladnovinarna rahitičnomengle-skom.»Mislimda vašdruštvenisistemima najlepšuobaluuEv-ropi!«—odgovorio je.

Nije mogao,dakle,da razume niovajgradniove ljudeoko sebe,uvek dobro raspoložene,uvek nasmejane ispremne naveselje.Kada sumukazalikoliko zarađuju,nije mogao da veru-je.Aipak,žive bezbrižnije odbilo kognjegovogpoznanika!Osi-guranje,sigurnosne brave,neizvesna starost,otplate kredita —sve to ovde kao da nije postojalo.

Pa itinjihovihkaskaderi,mislio je Simons,spremnisudaučine mnogo više odbilo koga sa kimsamradio utomzanatu,ito bezikakvihzaštitnihsredstava.Onizaista padajusa konja,čoveče,zaista skačukrozprozore na glavu,onise zaista rvusamedvedima!Devičanska zemlja.

Šesnaestogaprila 1959.Frenk Simons je trebalo da snimisekvencuuočivelikogokršaja.Krozotvorenprozornjegove ho-telske sobe dopiralo je posleponoćno bulažnjenje pijanaca kojisuizlaziliizbara.Pripremao je planrada za idućidan,pravećibeleške na marginama debele knjige snimanja.

16.IV.1959.SEKVENCA:XXXIII—24—OBJEKT14.

Šerifovimomcilenčare na terasi.KoniVestse bezbrižnoljulja na stolici,nogupodignutihna ogradu.Preko ledine ispredkancelarije šerifa lenjo prođe pas.

RodAdams delja drvo;EredKolovejpodmazuje revolver.Atmosfera lenje opuštenosti.

(Promena kadra —total)

Page 182: Momo Kapor - Foliranti

181

Izdubine,odSpenserovihkonjušnica,trčiposrćućičovek.Grupa na terasiga uprvo vreme ne primećuje,alikada ga ugle-daju,KoniVestispljune cigarupreko ograde iustaje sa stolice.

(KoniVest—krupno)

Kontra-plan:čovek dotrčido podnožja šerifove terase isrušise uprašinu,vičuči:

ČOVEK:(veoma krupno)

Fire!F.i.r.e!

Predugo trči,misliFrenk Simons,prokleto predugo!Bićeto chewinggumako se pritomništa ne dogodi!Mlitavo,mlitavo...Okreće telefonsvoga pomoćnika Bila Šelera:ima linekuboljuidejuza sutra?Nema.Kako bibilo da tajmomak dotreivećza-paljenpredterasu?Bilo bidobro,alikaskaderisuuštrajku.Može lida nađe nekoga ko bito izveo?Pokušaće.Neka ne poku-šava ništa,sonofa bitch,neka to izvede!Nismo tuda pokušava-mo nego da napravimo tajseratorskifilm!O.K?Simons spuštaslušalicuiprelazina druguscenu.»Pokušaće!«—mrmlja.—»Neka pokušavajufrancuskiamateri,kojisuvećuspelida svo-jomkameromsa ramena zaraze iameričkifilm!Onje dresiranda pravireal things!Pokušaće!?«

—Ko igra onogčoveka što viče Fire?—pita Šelersvogpo-moćnika Jugoslovena.—Onajmališto ga je doveo Pavliček.—Ko ga je doveo?—Pavliček,nabavljač.—Onajtoplibrat?—Aha.Pešovan.—Bilimožda malipristao da ga malo zapalimo?—Ne znam.PitaćuPavličeka ...

ŠelerovasistentbudiZdenčicuPavličeka isveže okupanudlakavubitangu,kojuje Zdenčica bašte večeripokupila naželezničkojstanici.

Page 183: Momo Kapor - Foliranti

182

—Izvolite?

Bitanga užurbitražisvoje duboke cipele inavlačiihnabose noge.

—Hladna vatra?Uredićuda pristane...Naravno,moraće-mo da dodamo malo novaca,jel te?Jeste,bezosiguranja;nemapotrebe,onnije profesionalnikaskader,pristaće!Samo vimirnospavajte ikažite gospodinuŠeleruda sammupronašao oneikone ...Neka me ima uviduza Le verde bandiere diAlaco ...La-kunoć.

Bitanga se većuvukla usvoje pantalone.

—On,Žizela,kakva siflinta...—preklinje ga Pavliček.—Kuda ćešsada,po ovojnoći?

Momak ga pogađa preciznimaperkatomiPavliček padana svoj,žuto presvučenifrancuskikrevet.

—Budidobra,Žoržeta...—cviliPavliček.—Ne,ne,nemojda se tučeš!

Bezreči,gorila mušakomzatvara levo oko itrpa sitnice uduboke džepove svojihplavihradničkihpantalona.

—On,Žizela,Žizela.,da samznao ...

Te noći,Mima iAle suslušaliDžordžijudo pola dva,a po-sle je Ale otpratio Mimu,poredusnulihtopčiderskihkuaa.

Gde sambio te izluđujuće noći?

Ne moguda se setim.

Ne mogunikako da se setim.

Page 184: Momo Kapor - Foliranti

183

Gde sambio one noćikada je Frenkupala na pametsjajna ideja da momak dotrčizapaljen?

Dotrčao je gorećipreko polja.

Svisuga većočekivalina lediniokruženojlažnimkauboj-skimgradomSiderValijem,kojije imao samo fasade a iza njihništa,vetar.

Jedna kamera je bila ukopana uzemljuiiza nje je ležaodrugisnimateljtrudećise da ukadrudobije visok horizontičo-veka kojitrčiizdubine.Druga kamera,podignuta na kran,slika-la je čitavprizorodozgo.Tišina je pritiskala SiderVali.

Frenk Simons je sedeo na svojojplatnenojstoliciokružensvitompomoćnika,asistenata iulizica.Bilo je tujošibesposle-nihstatista,rekvizitera,šofera inekoliko foto-reportera ...Si-monsovličnisekretarbrinuo se da mučaša bude uvek dopolapuna.

—Fire!—čulisuurlik,pre nego što se Ale pojavio uka-dru.

—F.i.r.e ...—vikao je trčećiprema označenommestu,ko-madićucigle na centruSiderValija.

—Fire!—urlala je ta mlada plamteća buktinja dok jetrčala prema sencisvogslavnogdvojnika,Džemsa Dina.

Kažuda je četiriputa viknuo »Fire«.

Fire!Fire!Fire!Fire!

KoniVestispljune cigarupreko ograde iustane sa stoli-ce.

Page 185: Momo Kapor - Foliranti

184

Fire!Fire!Fire!Fire!—pre nego što je pao na tačno odre-đeno mesto ipokušao da ugasivatru.Plamenga je obgrlio sleđa.Rvućise s njim,pao je užutuprašinu.Kamere nisupresta-jale da zuje.

Kažuda je Frenk Simons prviosetio da nešto nije uredusa Aletom.Kažuda je viknuo umegafonda ga ugase,ikažudasuljudipotrečli.Kažuda se nekoliko njihbacilo preko Aleta idaje Zdenko Pavliček odnekuddoneo vojničko ćebe,ali,kažu,biloje kasno,Ale je suviše dugo goreo.

Kažuda je glavnipirotehničartogdana bio pijankao ze-mlja ida je na snimanje poslao svogbrata,imada se pirotehni-čarevbratkleo udecuda je Aleta premazao borofiksom,bezaz-lenimlepkomkojise utakvimprilikama upotrebljava za pravlje-nje hladne vatre,Ale je ipak izgoreo.

Kažuda je Ale pre toga pomagao ljudima kojisupolivalibenzinomSpenserove štale,pa se,kažu,možda nešto odtogbenzina prosulo po njegovomkostimu;ko zna šta je bilo ikakose to dogodilo da Ale izgori,aliodtogslučaja,beogradskikaska-derisuosigurani.

Pričaju,kadsunajzadugasilivatru,da je Ale ležao podnjihovimnogama jošuvek vičućiFire!ida se tresao kao unekojgroznici,da se svakidelićnjegovogtela tresao,iruke ibrada,ida sumuzubicvokotali,ipričajuda niko nije smeo da ga do-takne,da se niko nije usudio da podigne Aleta na nosila,sve dokga posle čitavihpola sata panike nisupokupiliuonomvojnič-komćebetu,preneliulandroverekipe iodjuriliugrad.

Pričajuda je Ale celimputemvikao Fire!,najpre veomajako,a posle sve slabije,ikažuda biga možda ispasilida ga jeprimila prva bolnica na kojusunaleteli,ališofernije mogao ni-kako da pronađe dežurnubolnicu,itako sulutalisa Aletomodambulante do ambulante,čekalidežurne lekare,popunjavaline-kakve listove,a niko nije znao nikako se Ale zove,niko je ništa

Page 186: Momo Kapor - Foliranti

185

je,sve dok ihnisuprimiliuVojnoj,na hirurgiji,iAleta odvezlinakolicima uoperacionusalu.

Te nođi,kada samdoznao šta suuradiliAletu,potrčaosamda ga tražim.Najpre samuzeo taksi,a kada mije ponestalolove,nastavio samda peške obilazimbolnice ipronašao ga tek utrećoj.Uvojnoj,alime vojnik na ulazuubolničkikrugnije hteoda pusti,pa samdvesta metara niže preskočio gvozdenuogradusa šiljcima,pitao bolničarke gde odvode zapaljene momke,itako,posle nekoliko sati,najzadpronašao Hirurgijučija susvavrata bila pozatvarana.

Obilazio samtužutuzgradusa svihstrana tražećinačinda se uvučemunutra,a onda samzazviždao našznak izviždaosamga urazmacima koliko da se odbrojido sto inatrag,obila-zećineprestano Hiruršku.Ujednomtrenutkumise ueinilo dačujemudaljenislabašanzvižduk odnekudiznutra,pa sampočeoda urlamivičemAle,ucentruosvetljenogkruga kojije bacalabolnička lampa,sve dok nisuotvorilivrata idok minisureklidaje Ale umro.

Da je umro.

Ne volimkadljudigovore da je Ale umro.Ja kažem:»Kadje Ale poginuo.«To mise više dopada.Umire se verovatno po-lako,ne znamništa o umiranju,aliumire se,pretpostavljam,odneke bolestiiukrevetu,dugo,dugo,a Ale je poginuo nasredsrede SiderValija vičućiFire!ito susvivideli:čak iFrenk Si-mons,lično,zamislite,gospodinFrenk Simons je pokušavao čakida pomogne Aletu,jeste,samFrenk Simons —Aletu,Frenk Si-mons,lično!

Ko zna,možda biAle,možda bipostao noviDžems Dinda nije izgoreo uKošutnjaku?Ljudijošuvek na sve strane traženovogDžemsa Dina,traže ga većpetnaestgodina,ipovremenoimse učinida suga najzadpronašli,aliAle biihsve nadigrao,

Page 187: Momo Kapor - Foliranti

186

sve te lažne džems dinove,jeronnije ličio na Džemsa Dina —onje bio Džems Din!

Godine 1962.video samkako Ale gori.UbioskopuBalkandavalo se Zlato SiderValija.Bila je zima iizvisoke limene peći-bubnjare širio se otužankiselkastzadahzapaljene pilotine kojanije mogla da se razgori.Gledao samtajidiotskifilmsvihsedamdana koliko se davao.Na predstavama oddevetsatikunjao samna svomsedištuibudio se tačno na Fire!,tačno na onommestufilma gde se Ale pojavljuje kao mala crna tačka udubinikadra,aKoniVestispljune cigarupreko ograde iustane sa stolice.Alitonije bio Aletovglas.Nadsinhronizovalisuga tamo,uAmerici.Videlo se kako trči,kako se približava kameriikako posrće,vide-lo se kako je pao iviknuo poslednjiputFire!—video samAleto-vo lice ukrupnomplanu,njegove svetle očičije suzenice bileišarane pegama (zaista sve veoma lepo snimljeno),naravno,svevrlo kratko,a onda cap—rez!—šerifoviljudisuposkakalinaparkirane konje.Brojao sam:Ale je bio na platnudok izbrojišdosedam.

Godine 1962.imao samsumanutuidejuda ćuse jednogadana strašno obogatiti,kao nekimanijak,ida ćuotkupititurolnusa Aletom.Puštao bihje samo za sebe usvojojvelikojkućina obaliSave,negde ispodObrenovca,najbolje kodBaričkeAde;puštao bihje koliko godbihželeo,puštao bihje našimdru-garima,Mimi,svima kojisunekada poznavaliAleta.Ali,ko zna,ida samse nešto obogatio,da libiAmeripristalida miprodajuturolnu,igde lije uopšte danas tajprovereno najslabijiSimon-sovfilm,posle kojegje ubrzo prestao da sasvimsnima filmčuge?Možda unekojameričkojkinoteci,ko zna?

Svremena na vreme odmotavamga uglaviividimAleto-vo uplašeno lice kako me gleda:znoj,prašina,suze,varamlise—ibes što je prevaren,ostavljenna cedilu,samna onojledini,sa crnimrepomdima meduplamenovima što ližuivicukadrakada se nađe ukrupnomplanu...

Page 188: Momo Kapor - Foliranti

187

Jedno vreme činilo mise da sve to vidim,alikako sugo-dine prolazile,viđao samto sve manje imanje,nikako nisammogao da muse setimlica,niboje očiju,nikože,ničega,sve dokne povadimizjedne koverte njegove retke fotografije,sa kojemigleda Ale-klinac,vršnjak današnjihklinaca,aliga zamišljamnekako drugačijeg—za mene je onuvek neko ko je starijidvegodine odmene,neko —zaštitnik,velikibrat,neko ukoga se čo-vek može pouzdati,neko ko će iskočitiizautobusa za Beogradsamo zato što samja,kao nespretniji,ostao napolju.Ičinimiseda će tako bitičak ionda kada budemstarignjavator,ionda ćemiAle izgledatidve godine stariji,ma koliko imao godina tada,ma kako mogao da mubudemdeda!Ne znam,alitako misečini.

Sutradanposle one noćiubolniciotišao samuFilmskigrad.Hteo samda vidimono mesto.AliSimonsova ekipa je ne-kudisparila,nigde nižive duše uSiderValiju.Verovatno suna-palinekidrugiobjekat?Rekvizitermije dao Aletove stvariposlemnogo ubeđivanja.Sudija je potvrdio da smo drugoviisamo jeklimao glavom,govoreći:»Onakavdečak,onakavdečak ...«

Potpisao sampriznanicuda samprimio stvari,ikao une-komsnu,ne shvatajućiuopšte šta se dešava ida Aleta višenema,krenuo samnizKošutnjak sa njegovimstvarima,koje subile uvezane žutimkaišemodpantalona.

Seo samuneko lišće irazvezao zavežljaj:unutra subilenjegove plitke cipele,unutra je bila zgužvana košulja sa sivimtragomznoja na kragni,plava majica iMimindžemperna komesammuonoliko zavideo.Poginuo je unjihovomodelu.Zadržaoje,izgleda,samo svoje donje rublje isvoje čarape —njihnije bilomeđustvarima.

Sedeo samtako na lišćuirazgledao Aletovuzaostavš-tinu.Bilo me je sramota što ne plačem,aliuopšte mise nije pla-kalo,pa samuzeo uruke Mimindžemper,aliopetnije išlo.Ni-kako da izazovemsuze!Učinilo mise da samstrašno okoreo,da

Page 189: Momo Kapor - Foliranti

188

samustvarikurva koja je krajičkommozga priželjkivala Aletovusmrt.

Uzeo samtada njegovudesnucipeluirazgledao otisakAletove noge koja je oblikovala tustaru,jeftinukožu,itek kadsamokrenuo cipelunaopačke izagledao se unjenizlizaniđon,tek tada mise stegnulo grlo a suze pojuriše na oči.

Bila je to dotrajala cipela zgužvane iispucale kože;znamikadsmo je kupili;tačno se sećamradnje kodLondona ikakosmo je danima obilazili,zagledalisa svihstrana iupoređivalisadrugimcipelama,uizlogu,preračunavalise inajzadušliunutra,uradnju,da muihkupimo,te cipele.Nosio je togdana stareulepljene čarape sa rupomna prstima,pa je krišom,dok je pro-davačica otišla umagacinda muihdonese,istegao što je više bi-lo moguće čarapuipodvio je podstopalo ičekao tako da probanove cipele,a stare suležale ižvakane iispovraćane pokrajnove,desne,koja kao da je sadizašla ispodčekića,toliko jojje koža bi-la kruta isjajna.

—Dajte miidrugu!—kazao je tada iizašao unovimcr-nimcipelama,koje suodudarale odostalihkomada odeće nanjemu,a stare smo,onako zapakovane,baciliukantuza đubre iotrealida to proslavimo.

Da proslavimo nove cipele za proleće,ove iste koje sadadržimurukama!

Sedeo sam,dakle,tuiplakao jedno vreme,a kada me jeprošlo,uvihponovo sve Aletove stvariuMimindžemperičvrstoihpovezahkaišem.Malo samse dvoumio da lida obučemdžemper(toliko samga dugo želeo,a Aletuviše neće bitipotre-ban),alisamodustao jerme je bilo sramota,mada mije Ale do-zvoljavao da ga ponekadnosim,itako ga nisamobukao većsamzavežljajodneo uStudentskigradistavio na Aletovormar.

Mima je stigla dresinom.

Page 190: Momo Kapor - Foliranti

189

Zakasnila je na lokalnivozizK-a,pa je na brzinuišarmi-rala mesne železničare kojisuje prebacilidresinomšto se upo-trebljava za službeniobilazak pruge.Stigla je kao kraljica Jugo-slovenskihželeznica,jošizdaleka nammašućirukom.

Ievo nas,sadsmo svitu.Stojimo utraviispredstaniceLipnica,dok izotvorenihvrata kulja plesnivivonjtrulihhrizan-tema,obojene hartije ivoštanica,koje svakičas podrezuje jednazbrčkana starica.Žmirkamo na aprilskomsuncumeđuželezničarima iseljacima.Stiglismo jutarnjimvozomizBeo-grada vukućiogromanvenac na čijojtracipiše zagrobno zlatnimslovima:ALETU—DRUGARI.Dlanovime jošbockajuodtragovažice kojomsupovezaniza šiblje žutivoštanicvetovi.

DošlisuDule,Komnen,Steva Džunglaš,Ika Sindarela,Beban,BagiDroplja,KvarniRiki,Voja Kamenac,Ljuba Duh,Mi-ga ijošnekikoje ne poznajem.Muvajuse po peronuitravnjakuiza kuće sa svojimzbunjenimmačkama.

Popeo samse na drvljanik da budemmalo sam.Gledajućiodozgo te lukave gradske momke injihove pritvorene namazanebeštije,činimise kao da je neko podigao velik kamensa vlažnezemlje,pa se ispodnjega razmilele crne bube.Isteraniovako iz-nenada na svežvazduh,obezglavljeno tumarajuoko lipničkestanice,zavirujuukancelarijuotpravnika vozova.Nekisuvećunutra isa rukama udžepovima stoje potpuno bezveze igleda-jukako otkucava prepotopskimorzeovaparat.Drugisuutravisa svojimcurama.Puše ičavrljaju.Oko njihje ono što se običnonaziva priroda pa nikako ne moguda se snađu.Nesigurnisuiz-vansvojihuličnihuglova,gde danima džonjajučešućileđa o zid.Jošuvek se pitajukakavtipponašanja treba isfolirati,ovde,međuovimljudima krupnihšaka ucrnimodelima ibelimkošu-ljama zakopčanimdo grla.Oeigledno,onigovore dva različitajezika!Njuše se sa podozrenjem.

Page 191: Momo Kapor - Foliranti

190

Povremeno,na pruguizlaziAletovotac sa crvenomka-pomotpravnika ipropušta po kojiretki,zalutaliteretnjak nato-varendeblima išljakom.Lice muje naduveno odsuza ipića.Dangube se tada nalakte na ograduperona ibroje vagone.

Seljacise spuštajupreko brda.Koračajuputeljkomkojisi-lazisa nasipa,a njihova svečana ukopna odela većsuposivelaodprašine.Izšume izlaze žene ucrnom.One predsobomuru-kama nose velike torte ipatišpanje.Železničarise dovoze bici-klima.Prislanjajupobožno stare,razdrndane triumphe uzžutistaničnizid,pa se ljube uusta sa rođacima ikumovima.Manžetne hlača sapete suimdrvenimštipaljkama za rublje,dase ne zapletuuzupčanik bicikla.

Izkuhinje dopire utalasima zveckanje posuđa izmešanosa ženskimžagorom.Jorgovankojije pre vremena procvetaomeša se sa teškimmirisompečenihkokoški,koje žene prelivajusaftom.

Oko Aletovogkovčega čuče pijane starice.Svojimbez-ubimdesnima mrmljajumolitve.Sedeo samneko vreme sanjima piljećibezikakvogosećanja uAletovo voštano lice.Tamniljubičastijezici,tragoviplamena,stižumusve do ispodbrade.Lice muje,začudo čisto!Kada samga poljubio,osetihpodusnama mrtvukožuičudanvonj.Zapanjila me promena njegovekose!Više nije zlatna ielastična većsuva ižičasta,kao odpepe-la.Zaista ne osećamništa za ovajleš,semogromne tupostikojame svegobuzela.

Starice sušapatomprenosile jedna drugojko je sve došaona sahranu.Nekiljudi,saznao sam,prviputsutogdana pružilijednidrugima ruku,posle mnogo godina svađe.

Nervira me ovajkoktel agrikola,na kome se cmače,cok-će,pijucka,naglaba o izgledima za letinuio đubrivima,gde sva-ko pazina svakog,gde se broje zalogajiiprimećuje ko je s kim...Alikoktelisu,izgleda,neophodniusvimsredinama!Ale kao

Page 192: Momo Kapor - Foliranti

191

da uopšte nije važan.Onje samo dobarpovodda se svisakupena jednommestu.Zahvaljujućinjemu,ovde će se obavitisilniposlovi;utanačitiprevoztovljenihsvinja ilivećnečegsličnog,tuće se uglavitiiugovoritivenčanja nečijihkćeri,trapavica modrihruku.Isve se tačno zna,svako ovde ima svojuulogu:žene kojekuvaju,idruge koje služe,itreće koje peručaše,ione što teše,iove stare sovuljage koje kupajumrtvaca ipodrezujusveće.Po-slednje na ovomsvetuvidele suAleta golog,sinoć,kadsuga ku-pale.Isve se to obavlja polušapatom,ćutke,po nekom,samonjima poznatomtajnomritualu.Strašno je to što Ale nikada nijepripadao njima,što je ravno sa neba pao na jednusporednuželezničkustanicu—smešno je to što ga tamo uBeograduni-kada nisuprimiliza svog.Gde muje onda bilo mesto?Na filmu?Možda.Filmje utočište za sve one kojinemajuzavičaja.

—Hej,provozajme malo,hoćešli?—zove me Mima.Licejojkrijuogromne naočare za sunce.Izabrao samnečijiteškipuchdebelihguma ipomogao Mimida se popne na rambicikla.Povezohje preko nasipa.Njena kosa miuđe unozdrve.

To je,dakle Aletova latifundija!Ova polja,ova mala,žuto-mrka železnička stanica udoliniokruženojplavičastimven-cembrda.Ove košnice iza stanice ikonjišto spokojno pasupo-krajpruge.Ove šine po kojima je učio da hoda a da ne padne,održavajuairavnotežuraširenimrukama.Odavde je,znači,sti-gao međunas,folirante.

Mima,očigledno,ne priznaje smrt.Ona,izgleda,ništa neshvata.Daleko odtoga da je ušoku,kao da je besna što se svedogodilo onako kako se dogodilo.Kao da je izneverena.Izdana!Tačnije,Mima je razočarana što se Ale nije održao na visinidogađaja,upravo onda kada namje ozbiljno krenulo.Tako jepropao jošjedannjenpokušajda se prebacipreko crte.Umestona dodeluOskara uLos Anđeles,Ale juje dovukao unekuLipni-cuisadje opetdaleko odpočetka,baškao što je bila pre izlogaNovogdoma uKnezMihajlovoj.

Page 193: Momo Kapor - Foliranti

192

—Žulja me ...—kaže pa je premeštamna zadnjitočak,na ramza prtljag.Mima me držioko pasa dok zujimo uskimpu-teljkom,nekakvomutabanomstazicomkojuje neko nasuougljenimprahom.Prijatno je osećatipodguvernalomprštavegume.

Napravilismo velik krugoko doline iuteralibicikl ponovoustanično dvorište.

—Došlisutiprijatelji,Aleksandre,čedo moje ...—zape-va Aletova majka,krupna iotežala žena bele kose.—Došlisutida te vide,milisine!

Gledamo kao krivciuvrhove cipela dok ona nabraja komuje sve došao.Pridržavajuje dve profesionalke ucrnom.Izmeđudva naricanja,Aletova majka pribranimšapatomizdajezapovestida se iznese rakija,da se sanduk sa pivomspustiubu-nar,objašnjava da se čaše za vino nalaze na kredencu,a ondaponovo zabacuje glavuikuka za mrtvimsinom.Ljudiudvorištuse tada uskomešaju,prekidajurazgovoriviču:»Odvedite je dalegne,ima slabo srce ...

Oznojene žene izbezumljeno skačuoko pećiukuhinji.Malo supopile pa suimse lica zajapurila odpiva ijare koja izbi-ja izusijane ploče.Uočima starica —proždrljiva glad:koliko du-go nisuvidele ovako velika brda mesa itorti?

Seoske devojke raznose poslužavnike pretovarene pićemismerno obarajuočipredgradskimfrajerima kojiihodmeravajukrozsmešak.

Gradske mačke su,naravno,superiorne:»Oh,dušo,akobibila tako dobra da donesešjednukiseluvodu?Ne morašzbogtoga ićičak tamo ...«Donesije kadbudešprolazila!Bašsislatka...«

Page 194: Momo Kapor - Foliranti

193

Za gosnZdenka Pavličeka iznesena je na sreddvorištapletena fotelja.Ljudiučudugledajutognapudranogstarčića uprugastomblejzeruna preklapanje sa dva reda dugmadi,kojivr-ska dok govori.GosnPavliček se raspituje o zemljoradnjiiseo-skimobičajima,izbacujućisvakičas po jedno:vrrrrrrrlo in-terrrrrrresantno!

»Sa kakvimje to svetomživeo otpravnikovsin?«—pitajuse učuduseoskistarcigledajućisumnjičavo noćne ptice idevoj-ke koje ne vade cigarete izusta —dok ga mrtvogne vratiše uLipnicu,odakle,da je sreće,nije trebalo nida odlazinikuda!

»Milisinko,Aleksandre,čedo moje!«

Tripopa odjahujubicikle.

Crkvenjaciimskidajuštipaljke kojima suzakačilipod-vrnute mantije.Navlače impreko glava zlatne odežde,pa mašu-ćikandilima krećuna čelupovorke prema seoskomgroblju.

»Gospodipomiluj,Gospodipomilujsja ...«

Topliprolećnivazduhnas opija.April điklja izzemlje kojase puši,dok koračamo seoskimputemuoblakuprašine.

»Gospodipomilujsja ...«

Dužputa,sa leve idesne strane,gledajunas zaeuđenosapetikonji.

Fire!—ponavljamusebi.

»Gospodipomiluj...«

Fire!Fire!

»Gospodipomilujsja,grešnavo raba Aleksandra ..«

Page 195: Momo Kapor - Foliranti

194

Fire!Fire!Fire!

Itako najzadstigosmo do kraja puta,do sveže iskopanerupe uzemlji.Aletova majka se otrže,pa se bacipreko kovčega.

—Ne.e.e.e.e.e ...

Otpravnik vozova šmrca umaramicu,a bronzana dugmadmublješte na suncu.PosmatramMiminprofil.Bože,kako mr-zimtuvečnutakmičarku,tufolirantkinju!Ona je za sve kriva.

Ja iKvarniRikiodgurujemo dve seoske ispičuture isamise prihvatamo lopata.Samićemo zakopatinašegdrugara.Trećulopatupreuze Komnen.Teško grumenje žute zemlje zabubnjapo kovčegu.To je,dakle,tajkonačni,najvažnijizvuk na svetu!Pogledahizmeđudva zamaha lopatom:dve vlažne brazde krčilesusebiputkrozrastopljenipuderna licugosnZdenka Pavliče-ka.

Ale ostade dole,ispodsvega.

*

Odjedanput,sviosetismo neko olakšanje.Onajmladimr-tvac nas je pritiskao sve dok ga nismo zakopali.Ljudipočeše dagovore glasnije o vremenuivinogradima,žene se većkikoćuskrivajućipo seljački,dlanovima kvarne zube.Rođacisuse jedanpo jedanrazilazili,a gradskimomciuzjahaše svoje vespe,pa gr-mećinafriziranimmotorima zbrisaše preko polja sa mačkamaiza sebe.

—Kuda ćete?—zaustavlja ihnacvrcaniotpravnik vozova.—Ima mesta za noćenje ...

Page 196: Momo Kapor - Foliranti

195

Onikojisute noćiostaliuLipnici,a ostalo ihje prekodvadeset,lepo suse proveli.Kao da ihje obuzelo neko šašavoraspoloženje ublizinismrti.Evo,opetsuje nadmudrili,svejednošto sujesenas bilinasmrtbolesniišto suimvećpalilisvećuipri-čalida ihje doktorIsidorPapo samo otvorio iopetponovo lepozatvorio,pa poslao kućida umru—đavola!—evo,jedanmnogomlađikandidatza onajsvetode pre njih,pre reda,a onisu,bo-gami,jošživiijošsutu,jošžvaću,jošsugore,dok onležipodilovačom!

Tromodbelogkokošijegmesa ivina,povirihukuhinju:gosnPavliček je seljacima upravo izvodio trik sa maramicomija-jetomkoje iščezava!

Teretnjacisubilisve ređiiređi,uskoro nijedna kompozi-cija neće narušititišinulipničke stanice.Samo starimorze,osvetljenškiljavomsijalicom,ne prestaje samza sebe da otkuca-va terete ibrojeve vagona uotpravnikovojkancelariji.

Idok nas Aletova majka vodiuzstepenice kuće da nampokaže sobuupotkrovljuukojojćemo prenoćiti,odozdo,izpri-zemlja,penje se pijana vika ljudiižena oko zagrobne gozbe.

KrozotvoreniprozorAletove dečje sobe podkrovom,brujiapril na žicama skretnice inoćnomvetru—metalnišumovipruge ...Grube plahte odišusvežinombosioka ištirka.

Utamisvetlucajujeftinipeharikoje je Ale poosvajao kaogimnazijalac usvojojnajdražojdisciplini—trcina sto desetme-tara sa preponama.Tusučitanke injegove dečije knjige,dva po-vezana godišta Politikinogzabavnika,raskupusaniAjvanho...

Mima na prozoruosluškuje zavijanje seoskihpasa.

Grčimse odjecaja kojinavire odnekudiznutra,dubok ineutešan,uovojsobiukojojje Ale-dečak kovao planove kakoda osvojiBeogradisve one stvario kojima je slušao preko sta-

Page 197: Momo Kapor - Foliranti

196

rogkosmaja IIukuhinji,na kredencu.Trčao je prema njima,preskakao preko prepona želećida prvistigne na cilj,trčao pred-uge kros-kontrije krozpolja,usamljensa svojimtajnimciljem,slušajućikako ga neprestano pratibatkoraka onihšto supoku-šavalida ga stignu—što dalje odnjih,što dalje ...

Činimise da ćuumretiodočajanja na ovojzabačenojstanici,uovojnoćišto nas,preživele,prekriva svojomravnoduš-nošću.Mislimna Aleta —šašavubakljušto sadugašena ležipodobojenomhartijomiilovačom,samsam,sam,sam,sam,sam,sam,sam,sam,na Aleta kojije umro zbogtridesetičetirihilja-de duga,zbognovca za kojismo kupovalicigarete,plaćaliulaz-nice za Kinoteku,splačine odkafe isubotnjiNINsa omamlju-juaimIzboromizsveta -—sitna mala zadovoljstva koja drugido-bijajunekažnjeno ine mislećina njihovuvrednost,dok smo mičeznulikao psiujednojsirotojzemljikoja nije mogla da namihpruži;mislimna Aleta,mogdrugara,koga smo iMima ija osta-vilionogdana na cedilumeđufilmskimlešinarima injihovomlu-dačkompohlepomda gutajusve što imse nađe na putu,da sveupropaste,zaprljajuiunište;mislimna Aleta međulažnimzido-vima SiderValija,na Aleta kojije preuzeo na sebe da nas samsamcijatizvadiizgovana,mislimna onajtrenutak kada je bratpijanogpirotehničara zapalio šibicomigurnuo ga da potrčiFrenkuSimonsuisvimonimbitangama ususret,ividimga kakotrčigipkimkoracima profesionalaca na sto desetmetara,vidimga,mada nisambio prisutan,vidimga kako samplaća kaznuzasve nas,za našfolirantskiživotna visokojnozi,vidimga kakonas tražipogledomubedemustranih,nepoznatihlica koja neznajučak nikako muje ime,niodakle je došao,ništa hoće,a mismo tada ko zna gde dok Ale gori—napustiliga,eskivirali,osta-vilisamogda se izvlačiizvatre,malismrdljivibednicikojiga ni-sunizasluživali,a sadmukrademo ijedinupreostalustvar—njegovudečijusobu,prljamo njegovudolinugde suga svipozna-valiivoleli,gde je bio svojmeđusvojima —smrdljivipacoviizmi-leliizgradskihrupa!

Mima miliže suze.

Page 198: Momo Kapor - Foliranti

197

Ine znamotkud,ine znamkako,odjedanputmije toplo;osećamnjene karlične kostina svojima,njene butine,njensto-mak,njena rebra,ona ista rebra koje ima injena Pena,topližbunmeđunogama injene vrele prste kojimipomažuda uđem:okrećemje na leđa,grizemo ušijedno drugom,njenjezik umomuhu,hoćuda je pocepam,da je rastrgnem,razderem,rasturim:kliskismo odznoja isuza,lepljiviinajzadspojeni,najzadjedno!To je to,mislim,lažukadkažuda boli,zaista ne boli,to je neštoočajno inešto vrelo,dlakavo kao riđodlakijazavičar,imiriše naonuraskopanuilovaču,na onurupuizdubljenuiusečenuuze-mljiizkoje se pušiapril.UMimisam.Preostalismo jošsamonas dvoje na svetu,imise ševimo,ševimo,ševimo,ševimo,ševi-mo,ah,ševimo,mise tucamo,tucamo,tucamo,tucamo,ječimokao mršave svinje tražećiunajtajnijiminajdubljimuglovima Mi-me,Aleta —njegovposlednjizemaljskitrag...

—Ševime ševime ševime —cviliMima —ja samjeba-čica ohkakva samja jebačica kažikakva samjebačica ševimlisedobro kažikako se ševimševime ševime ševime ševime jošdublje ševime kao životinjume ševistižešmido grla jošviše jošviše jošdublje uterajmiga do balčaka zalijme milijebime jebisadsadjao.o.o ...

Jesamlivamvećrekao?Tada,uAletovojdečijojsobicinatavanuželezničke stanice Lipnica,međucinkanimpeharima istripovima,tačno ispodAletove maturantske fotografije sa po-zajmljenomleptir-mašnom,ševio samprviputuživotu.

GeneralnidirektorExport-importa me poziva samo udvaslučaja:kada me premešta s jednogposla na drugiilikadnapra-vimnekupizdarijugrandioznihrazmera.Tada kaže sekretaricida »nije niza koga ukancelariji«,zatvara tapecirana vrata,vadiizplakara votkuiizgovara svojučuvenurečenicu:»Tiznašdasamte ja doveo ovamo ...«

Page 199: Momo Kapor - Foliranti

198

Zaista,onogleta posle Aletove smrti,Beogradkao da sepotpuno ispraznio.Nigde nikoga odpoznatih!Jednogavgustov-skogjutra,dok samprevrtao džepove starihpantalona ubez-uspešnojpotraziza nekomzagubljenomkintom,naletehna vi-zitkartuuzlatotisku.GeneralnidirektorExport-importa!Poštosamna brzinuizmontirao prekinutifilm,otiđohda ga posetim.

—»Srem,BanatiBaeka,trisrca junačka ...«—rekaosam.—Sećate lise?»Samo se ševite,deco,uševije spas!Veli-čanstvena ševa ...«

Nije se sećao uopšte ničega,alime je ipak zaposlio kaokurira.Vrtoglavo samnapredovao uslužbi.Danas,posle petna-estgodina službovanja uExport-importu,vea okrećemručicugeštetnera na kome se štampajuInterne informacije!

—Javise kadroviku—kazao je generalni.—Počećešupo-nedeljak.Do tada kupiodelo iupristojise...

Izvadio je debelibuđelar,izkoga se otkotrljaše na stodva prezervativa,iizdvojio nekoliko krupnijihnovčanica:

—Vratićešodprve plate ...Asad,briši!

Odstraha da ne zadocnimna svojprviposao uživotu,ko-jije započinjao tačno usedam,probudio samse kao veštac —učetiri!Moje novo,osuđeničko odelo očekivalo me na stolici.Ušestsativećsampio kafuuKasinina Terazijama zajedno sa de-setak klošara iranoranilaca.Knjavajućina nogama kao špediter-skikonj,videhkao kroza sankako uKasinuulazibulumenta mo-jihbivšihdrugara.Vraćalisuse sa nekogprovoda.

—Gde sibio noćas?

—Tek idem!—rekao samipobegao izKasine.

Page 200: Momo Kapor - Foliranti

199

Ale,Mima,Frenk Simons,Bane Jegulja,Sudija,gosnPa-vliček ...—svimionidanas liče na glumce iznekognemogfilmamogpredživota.Kao da suispaliizneke filmčuge kojusamodavno odgledao ivećjojzaboravio naslov.

Iona noćukojojsamposlednjiputisplovio sa MimomnaPeni...

Jedrećina noćnompovetarcu,doplovilismo do najširegdela reke,odmahiznadAde Međice,itamo potopiliAletovestvariudubinu.Neka niko ne nosiMimindžemper!Verujemdaje tajzavežljajsa kamenomusredinijoštamo,prekrivenrečnimmuljem.

Otpratio samje poslednjiputkući,uSenjačku,krozmla-zeve izpolivačkihštrcaljki.Vodenislavolucikrozkoje smo pro-trčavalikao da suslavilinešto što je moglo da postane ljubav.Na Senjačkojpijaciprobudismo zaspalogseljaka kojije ležao nabrdulubenica.Kupilismo jednuveliku,kojuje seljak dugo kuc-kao iosluškivao šta se unutra zbiva:

—Zrela je —rekao je.—Srce jojje zrelo;uzdravlje da jepojedete!

Popelismo se do stadiona Jugoslovenske narodne Armije.Kapija Dje bila otvorena,pa bezteškoaa uđosmo na igralište.Koračalismo preko kratko podšišane trave,a okolo je bila avgu-stovska noć,iznadmilijarde zvezda,istadionje šumeo kao be-tonska školjka.

Postavilismo našuoproštajnulubenicutačno na belutač-kuucentru.Raseklismo je Miminomturpijicomza nokte.

Mima je plakala pravo usvojupolovinu,srčuaimlakislat-kastisok zajedno sa suzama.Nešto se završilo.

Srce mije bilo zrelo.

Page 201: Momo Kapor - Foliranti

200

***

Isada,petnaestgodina kasnije,dok koračamdugimza-strtimhodnikomprema kabinetuGeneralnogExport-importa,pitamse koja je varijanta upitanjupremeštajna mesto »na ko-me će mibitimnogo bolje,s obziromna moje sposobnosti«,ilipizdarija grandioznihrazmera?Amožda kuća želida mipokloniručničasovnik za duguvernuslužbu?

TonemutapeciranikabinetGeneralnog.Izdubine čujemnjegovglas:

—To je drugJaša Melvi,našambasadoruTajleziji...

Rukujemse ipropadamkrozponuđenufotelju,sve dubljeidublje,dok drugambasadorizgovara rečenicukoja me budiizsna dugogpetnaestgodina:

—Vipoznajete MimuLaševsku?

Gospode,poznajemliMimuLaševsku?Jesamlikrivšto jepoznajem?

—PoznajemMimuLaševsku.

—Dakle,na tomprijemuukraljevskojrezidencijiNgo DiThai—nastavidrugJaša Melvisvojmonologobojenizrazitimstranimakcentom—odjedanputmise učinilo da čujemneštojako poznato!Ta melodija kojusuizvodilidomorocina svojimčudniminstrumentima,ličila mije na nešto što samvećnegdečuo,mada samuTajlezijibio samo nedeljudana.Trebalo bisva-kako da vidite neke odtihinstrumenata!Nimalo ne liče na ev-ropske!To su,uglavnom,duvaljke,dugačke ipo pet-šestmeta-ra,koje proizvode jedanposebanzvuk,nalik na zujanje pčela ili

Page 202: Momo Kapor - Foliranti

201

siktanje zmija ...Tajlezijskimuzičarine poznajuharmoniju,pačak nipolifoniju:onise služe prastaromskalomodsamo tritona,koje varirajudo besvesti.Svakiodta tritona ima svojpan-danunekojvrsticimbala izvona,odkojihsuneka veoma mala,ne veća odlešnika,a druga opetogromna,kao zvona na našimcrkvama.Glavniinstrumentje pharbu-ban,kombinacija primi-tivnogfagota kome sudodate četirižice imeh.Njegovzvuk imaritualnuvrednostina njemusme da svira samo plemenskisveš-tenik šesnaestogstepena,zvanipharb —čuvarritualnihtajni.E,pa možete mislitikoliko samse zapanjio kada samsasvimlepo irazgovetno,usviranjudvorskogorkestra,prepoznao pesmuOj,Moravo,moje selo ravno ...Mislimda se tako zove ta pesma,jelte?

—»Kudsiravno,što sivodoplavno ...«—zapevušiGene-ralni,sipajuaivotkusebiiambasadoru.

—Baštako!Ito gde?UsredNgo DiThana!Išto je naj-smešnije,niko semmene nije primećivao da se događa bilo štačudno —bio je tu,razume se,ceo diplomatskikoritajlezijskikraljNitub TajBoa.Najpre sampomislio da mije viskiudario uglavuna onojvrućini(treba da znate:letitemperature uTajlezi-jidostižučetrdesetipetstupnjeva uhladu,a dodajte tome ine-podnošljivuvlagu!),hoćuda kažem,mislio samda doživljavamhalucinacije,pa se obratihna engleskom,alionnije znao nirečinekogdrugogjezika semtaj-taja kojimse govorina Tajlezijskomarhipelagu.Bio je sasušenkao trstika ine težiodtridesetak kilo-grama —njihova fizička konstitucija namiobjašnjava misterijunjihovognačina ishrane,zarne?Tajlezijcima je,naime,dovoljnoda prežive po jedna šaka pirinča dnevno ikomadićkorena gao,kojiima snažno narkotično dejstvo;zbogtoga je čitavtajnarodkao usporen,hoćuda kažem,svisunekako uspavaniipredaniletargiji...Činise da spavajuotvorenihočiju!Čime,inače,obja-snitida sunezavisnoststeklitek 1960.ida suihkrozčitavunji-hovuistorijueksploatisali,najpre Kinezia potomJapancii,nakoncu,Englezi,kojijošuvek drže oko sedamdesetodsto kapitalana tajlezijskimplantažama kaučuka irudnicima urana.Ičime

Page 203: Momo Kapor - Foliranti

202

objasnitida za svojprosperitetposlednjihdesetgodina,na kra-ju,ako hoćete iza svojusamostalnost,Tajlezijcitreba da zahva-le jednojstrankinji(mada to moramo shvatiti,jel da,uslovno,sobziromda znamo da jedna ličnostnije kadra ništa izuzetno uči-niti,ako za tako nešto ne postoje usloviudruštveno-političkimiekonomskimokolnostima,čemunas učiidijalektičkimaterijali-zam!),aliipak —uvek to večno ipak —ta strankinja kao da ihjeizvukla izfeudalizma ikolonijalizma;sagradila je prve bolnice iškole itako postala njihova Kraljica Retha —prilično neprevodi-vo,znam,to ime vuče svojkorenizsanskrita iznači,otprilike,nešto kao Mudra!Isadpazite,ta žena potiče izEvrope,znaosamto iranije,alikako sammogao da znamda je naša?Jer,zasve vreme mojihpriprema uSIP-u,sa njomse operisalo kao saizvesnomMimomLaševskom,što je navodilo na zaključak da jeeventualno poljskogiliukrajinskogporekla;jedna odonihbelo-svetskihavanturistkinja koje susvoje muževe izbizarnihzema-lja pokupile po PigaluiSohoudok subilijošstudenti.Ali,ne,draga moja gospodo,uzpomoćprevodioca saznadohte večeriuNgo DiThanuda je svirače naučila našojpesmisama KraljicaRetha udokolici,a tamo je ima uizobilju,te dokolice,mislim,tomimožete verovatina reč!Uspeo samda me primijošiste veče-ri.Provelisume krozčitavlavirintmalihpalata odtrske ipapi-rusa,po kojima subile ispisane molitve na njihovimčudnimhije-roglifima phoex,inajzad,kada sambio uvedenkodKraljice,saz-nadohda je izBeograda,mislimda je kazala kako je nekada sta-novala uDedinjskojulici...

—USenjačkoj!—rekao sam,ito je bila prva ilidruga rečkojusamuspeo da izgovorimodsvogulaska,jerje drugMelvipripadao onojblagoslovenojvrstiljudikoji,kadpočnuda izlažunešto,upadajuučistulogofobiju—perpetuummobile!—najvi-še uživajuusopstvenim,lepo oblikovanimrečenicama imarci-panskomglasu,tako da,iporedsvegzanimanja za sudbinuMi-me Laševske,nisammogao da odolimpospanostikoja me izne-nada hvatala.Nisamznao da lita omamljenostpotiče odcen-tralnoggrejanja ukabinetuGeneralnogiliodmekote plišane fo-telje ukojojsamse davio.

Page 204: Momo Kapor - Foliranti

203

—Zatekohjednu,bogami,jošsasvimlepuženu—nastavidrugMelvi.—Nije više uprvojmladosti,naravno!Sedela je naasuriipušila evropske cigarete.Ono što me je najviše zapanjilobejahunjenizubi!Bilisu,naime,potpuno crveni.To je zbogko-rena gao o kome samvamvećpričao,a onikojiga uživajudobi-jajus vremenomizrazito crvene zube ...Moramda priznam,to-liko sambio zbunjenovimsusretomda samnapravio jedanmalikiks —pružio samrukuKraljici!

—Pa,šta?—reče Generalni.—Zašto da jojne pružišru-ku?

—UTajlezijise veoma malo rukuju,barne pripadnicitaj-heme,kojisuza nas bele ljude nedodirljivi—neka vrsta tabua.No,Kraljica se samo blago osmehnula iprešla preko toga ge-stomprave ledi.»Kako je uBeogradu?«—zapitala me je.Objas-nihjojda većdugo nisambio uzemlji,alida se nadamda je do-bro.Dakle,ta žena me je pitala zaista neverovatne stvari!Činilomise kao da je malo udarena,malo na svojuruku,hoćuda ka-žem...Najpre se interesovala za AduCiganliju.Pitala me je da liodlazimna kupanje.Kazao samjojda danas imamo nekoliko ve-lelepniholimpijskihbazena isportskihcentara ida se gotovoniko ine kupa uSavi,koja je,uzto,jošizagađena.»Sve je zaga-đeno —kazala je —ovde na srećuimamo jošpravihreka koje semogupiti!«Zatimse raspitivala o vrućojrakiji;pitala je da lisečaše jošuvek umotavajuusalvete odhartije ilise ito izmenilo?Šta igra ubioskopima:ko je jesenjiprvak ufudbalu?Rekao samda je prvak Zvezda.»Zvezda«,kazala je setno ...»Zvezda!Šta jesa Šekularcem?«Onviše ne igra.»Zašto?«Igra za Kolumbiju.Ponovila je opetnekoliko puta:»Šeki,Šeki,Šeki...«Kao da sepriseća zaboravljenihreči.

—Stvarno —zapita polupijaniGeneralni.—Šta lije sadsnjim?

Page 205: Momo Kapor - Foliranti

204

—Pazite,saddolazinajsmešnija stvarna svetukojusamikada doživeo!Upitala me je da linamje jošdržavna himna Hej,Sloveni!Kazao samda jeste.Umemlida je pevam?Kako da ne?E,pa,kazala je,pevajte!Išta sammogao?Zapevao samHej,Sloveni...Znamsamo rečiprve strofe,pa samostatak otpevaomumlajući.Pridružila mise iKraljica.Pevalismo udva glasahimnuija sam,naravno,ustao,a ona je ostala da sediida meprati.»Napred,naši!—viknula je —Plavi,plavi!Opaliga ponjušci,šta ga brenuješ?«Bilo je to posve ludački,ako razumetešta podtimhoćuda kažem,gledatiKraljicukako navija za nekinevidljivifudbalskitimipsuje.Najzad,smirila se nekako izamo-lila me da je izvinimza takvo ponašanje.Kazala je da prviputposle mnogo godina vidijednogzemljaka.Jer,zaista,bio sampr-viJugoslovenkojije stigao do te minijaturne kraljevine na arhi-pelagu...

—Gde je to?—upitahdruga Melvija.

—Tajlezija?Nalazise na trista dvadesetišestostrvaizmeđuTaosa,Kamlanda iMabođe ...

—Pa,dobro,bogamu—upita Generalnikome ništa nijebilo jasno.—Kako se ubacila čak tamo?

—Duga priča —rekao je našambasadoruTajleziji.—Ali,ukratko,pre nego što je postala kraljica Retha,bila je sekreta-rica tajlezijskogambasadora uParizu,za koga se posle togaudala.Pričala mije detaljno o tome.Znate lišta je najpre upitaobudućimuž?Ume lida zašije dugme?Smešno,a?Ali,kraljNi-tub Tajje zaista imao sreće.Preuzeo je vlastposle klasičnogdržavnogudara izvedenoguzpomoćmornarice isvrgnuo svogdalekogrođaka,bivšegkralja,kojije bio poznathomoseksualac.Tajprikanje umeo da za samo jednunoćuLas Vegasuprokockakompletne zalihe uranijuma uTajleziji!Šuška se da je,ne malupomoć,dobio odKineza,mada je uprvo vreme koketovao isaRusima,kojisuse,izgleda,počeliisuviše mešatiuunutrašnjestvariove daleke zemlje.Uostalom,o svemutome možete sutra

Page 206: Momo Kapor - Foliranti

205

slušatina mompredavanjuuKolarčevomuniverzitetu.To je tre-će predavanje izciklusa Azijskimputevima ...Ali,ostavimo poli-tiku!Ono što me je najviše zapanjilo kodKraljice Rethe,to jenjenkarakter!Njenizmenjenikarakter,hoćuda kažem.Jer,utokusvoje dugogodišnje diplomatske karijere po Aziji,sretaosammnogo Evropejkiudatihza Azijce,isve one su,na izvestannačin,zadržale svojevropskikarakter,kako da vamto objas-nim?Nekumalukoketeriju,raskalašnost,ne znamnija tačnošta,alisve sučeznule za Francuskomilinekomdrugomzemljomizkoje supotekle,sve suživele za onajjednomesečniizletuEv-ropusvake godine.Ova ne,moja gospodo!Ona je po duhupo-stala prava Azijka.Govorišapatom,a njenpogledje punsmer-nosti...Činise da iza svakognjenoggesta stoje hiljade godinapharske civilizacije togstarognaroda,kojise ubraja međunaj-starije na planeti.Onda,njeno preziranje,totalno preziranjesvihmaterijalnihvrednosti!Odevena je kao isve druge tajlezij-ske žene,usvilenumaramu,a ima ihsamo sedam—po jedna ša-ra za svakidan.Haljina-ponedeljak,haljina-utorak itako dalje...Ide bosa,kao isviostali,a što je najzanimljivije,čak je injenolice doživelo transformaciju—izvesno proširenje jagodica,šta li,činise da sujojiočisasvimiskošene,kao kodindokineskihžena.Ne znamšta je upitanju,ako ne ona stara istina da s vremenomčak ipas počinje da ličina gospodara!Malo je rećida je narodTajlezije obožava!Ona tamo ima status svetice iJovanke Or-leanke...

Drugambasadorpogleda na časovnik:

—E,pa —reče.—Trčimna sastanak uSIP!

Žutozelena travka upraznojbocipoljske votke ličila je nanasukano stablo.

—Kraljica mije mnogo pričala o vama...—kazao je drugMelvi.—Zamolila me je da vas pronađemipredamvamovustvarčicu...

Page 207: Momo Kapor - Foliranti

206

Izdžepa je izvukao minijaturnukutijicuukrašenusafi-rima.

—Bilo mije neobično drago —kazao je opraštajućise.—Krajemnedelje se vraćamuTajlezijupa,ako želite da jojneštopošaljete ...

—Ne želim—rekao sam.

Kada je izašao izkabineta Generalnog,kojise pomaloklatio iza svogstola,zapitahmoguliija da odem.

—Nećešpogledatišta je unutra?—upita.—Nekidija-mant,a?

Otvorio sampoklopac imeđuprstima mise gotovo rasukomadićružičaste hartije:trinerazdvojene ulaznice za Kinoteku(predstava od21.30—mesta sedam,osam,sedam)na kojima jepisalo da se falsifikovanje kažnjava po zakonu.

KRAJ

Page 208: Momo Kapor - Foliranti