ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017) • 1

PREGLEDADVENTISTI»KI

PREGLEDMolitveni tjedan 2017.

Samomilost

2 • ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017)

ADVENTISTI»KI PREGLEDGLASILO KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

AdventistiËki pregled je mjeseËnik Jadranske unijekonferencija KrπÊanske adventistiËke crkve. Cilj mu jeprenositi vijesti iz Crkve i iz religijskog svijeta, kao inapise duhovne naravi koji su u skladu s naukom Biblijei kojima je cilj pridonijeti Ëitateljevom duhovnom rastu.

Naπe je poslanje uzdiÊi Isusa Krista donoπenjem izvjeπÊao Njegovoj neusporedivoj ljubavi i djelovanju udanaπnjici, pruæanje pomoÊi da Ga ljudi bolje upoznajui prenoπenje nade u Njegov skori dolazak.

ISSN 1331-9272

Godina XXV. (LXIV) • Molitveni tjedan 2017.

NakladnikKrπÊanska adventistiËka crkvaJadranska unija konferencija • adventisti.hrPrilaz Gjure DeæeliÊa 77, 10000 Zagreb

Glavni i odgovorni urednikNeven KlaËmer • neven.klacmer@adventisti.hr

Izvrπni urednik Miroslav VukmaniÊ •miroslav.vukmanic@yahoo.com

UredniπtvoKristina BoæiÊ, Zmago Godina, Mladen JuriËeviÊ,Neven KlaËmer, Darko KovaËeviÊ, Kristina Laco,Drago Mojzeπ, Miroslav VukmaniÊ

Telefon 01/2361-900 • Telefaks 01/2361-901

Prijevod Ivan –idara

Lektura i oblikovanje Miroslav VukmaniÊ

Korektura Brankica VukmaniÊ

Cijena ovog broja: 10 kn

Tisak Tiskara Velika Gorica, 2017.

Poruka predsjednikaKrist naπa pravednost

Ove godine obiljeæava se 500. obljetnica

protestantske reformacije, kad je

objavljena poruka spasenja samo po

Kristu — poruka koju su mnogi Ëuli po

prvi put. Svjetlost se πirila ne samo kroz

uËenja velikih reformatora, nego i samom Boæjom

rijeËju, Biblijom, buduÊi da je postala dostupna na

mnogim jezicima i ljudi su je mogli Ëitati osobno.

Vaæno je da se Ëitanje naπeg Molitvenog tjedna

2017. godine usredotoËuje na temu “Krist naπa

pravednost”, jer uistinu nema “drugog imena pod

nebom… po kojemu se moæemo spasiti” (Djela 4,12).

Ellen G. White je to lijepo izrazila tijekom

zasjedanja Generalne konferencije kad je napisala:

“Jedini naËin na koji Êe ljudi moÊi Ëvrsto stajati u tom

sukobu jest da budu ukorijenjeni i utemeljeni u Kristu.

… Propovijedanje Krista raspetoga, Krista koji je naπa

pravednost, zadovoljava glad duπe. Kad osiguramo

zanimanje ljudi za ovu veliku srediπnju istinu, vjera,

nada i hrabrost dolaze u srce.” (Dnevni bilten

Generalne konferencije, 28. sijeËnja 1893.)

Pisac ovih molitvenih πtiva, prof. dr. sc. Hans (Johann) Heinz, roen u BeËu u Austriji, zapoËeo

je svoje teoloπke studije u Séminaire Adventiste du Salève u Collongesu u Francuskoj. Nakon diplo-

miranja zapoËeo je svoje pastoralno djelovanje u BeËu, 1953. godine. »etiri godine kasnije pozvan je

u austrijsko uËiliπte Schloss Bogenhofen, gdje je proveo dvadeset i jednu godinu kao predavaË. Sedam

godina radio je i kao ravnatelj πkole.

Nakon doktorskog studija u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama, na SveuËiliπtu Andrews, bio je

dekan Seminara Marienhöhe u Darmstadtu u NjemaËkoj, od 1982. do 1995. godine. Objavio je nekoliko

knjiga (meu kojima su u Hrvatskoj poznate Suvremeni Ëovjek i Biblija, izaπlo dosad devet izdanja, te

Kamo ide svijet, 1996.) i napisao mnoπtvo Ëlanaka s podruËja teologije i crkvene povijesti. Njegova

doktorska disertacija Opravdanje i zasluge (Justification and Merit) bavila se suprotnostima izmeu

rimokatoliËke doktrine o zaslugama i biblijske doktrine o opravdanju vjerom.

Hans Heinz i njegova supruga Louisette uæivaju kao aktivni umirovljenici u blizini Bogenhofena

u Austriji. Njihov sin, prof. dr. sc. Daniel Heinz, direktor je Povijesnog arhiva Crkve adventista sedmog

dana za Europu, koji se nalazi u SveuËiliπtu Friedensau u NjemaËkoj.

Ohrabrujem vas da ovog tjedna, osim razmiπljanja o

ovim posebnim πtivima, provodite vrijeme u prouËavanju

Boæje rijeËi i molitvi dok se usredotoËujemo na Krista

kao naπu pravednost. Ako u domu imate mlae, svakako

im se pridruæite, prateÊi i njihova Ëitanja za djecu.

Neka nas Gospodin blagoslovi dok se kao crkvena

obitelj okupljamo po cijelom svijetu, kako bismo

prouËavali i molili se tijekom ovog vaænog vremena

povijesti Zemlje.

Ted N. C. Wilson, predsjednik KrπÊanske

adventistiËke crkve u svijetu

ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017) • 3

Prva subota

Boæja rijeË —temelj naπe vjere

Na prvi pogled mala

skupina Ëinila se sliËnom

bilo kojoj drugoj

pogrebnoj povorci:

Ëlanovi sveÊenstva,

znatiæeljni promatraËi i ljudi s

pomagalima za kopanje groba.

Nedostajalo je samo jedno — lijes s

pokojnikom.

NeobiËan i gnjevan pogrebDok je ta skupina uπla u groblje

æupne crkve Svete Marije u

Lutterworthu u Engleskoj, osjeÊaji

uzbuenja i osvete proæimali su zrak.

KonaËno, Ëetrdeset i tri godine nakon

πto je stari “otpadnik” John Wycliffe

bio poloæen u grob, primit Êe ono πto

je zasluæio.

Kad su stigli do groba, muπkarci

su oduπevljeno raskopavali tlo,

kopajuÊi sve dublje, sve dok lopate

nisu zagreble po dasci. Otvoren je lijes

i nesvete su ruke Wycliffeove kosti s

mjesta poËivanja pobacale u vatru.

BuduÊi da to nije moglo uËiniti za

vrijeme njegovog æivota, papinstvo je

bilo odluËno postiÊi svoje ciljeve

godinama nakon njegove smrti. Kad su

kosti Johna Wycliffea pretvorene u

pepeo, ponosni prelati su ga pokupili

i bacili u obliænju rijeku Swift,

nadajuÊi se da Êe tako uniπtiti svaki

trag tog Ëovjeka i njegovog rada.

Odakle takva mrænja? Zaπto takva

okrutnost i gorËina? Jer se John

Wycliffe usudio suprotstaviti papi,

usudio se propovijedati protiv

preslobodnih fratara, a najgore od

svega — usudio se prevesti Bibliju s

latinskog na engleski jezik, pruæajuÊi

Boæju svetu RijeË ljudima na njihovom

materinskom jeziku. SveÊenici, biskupi

i sâm papa znali su da Êe svjetlo Boæje

rijeËi rasprπiti tamu koja je njih i

njihov pokvareni sustav dræala na

vlasti.

“Spaljivanje kostiju takvog Ëovjeka

ne moæe zaustaviti i njegov utjecaj”,

napisao je stoljeÊima kasnije teolog i

povjesniËar George Townsend. “Kao

πto je John Foxe rekao u svojoj knjizi

o muËenicima: ‘Iako su iskopali

njegovo tijelo, spalili kosti i potopili

pepeo, Boæju rijeË i istinu njezinog

nauka, njezin plod i uspjeh nisu mogli

spaliti. To sve do danas … ostaje.’”1

I dok je John Wycliffe sve do

svoje smrti izbjegao vatru, mnogi drugi

koji su doπli nakon njega bili su

spaljeni na lomaËi; nekima su zbog

njihove vjernosti Bogu i Njegovoj

RijeËi odrubili glavu, neke su utopili, a

neke muËili.

Pribliæavanje Biblije ljudimaNapori i nastojanja da se Bibliju

preda ljudima na materinskom jeziku

su nastavljeni. Dvjesto godina nakon

roenja Johna Wycliffea je Martin

Luther, najpoznatiji od svih

reformatora objavio prijevod Novoga

zavjeta na njemaËki jezik, 1522.

godine. Njegov cjeloviti prijevod

Biblije prvi put je objavljen 1534.

godine, i narod njemaËkog govornog

podruËja toplo ga je pozdravio. Ali

vlasti nisu bile zadovoljne: “Uzalud su

crkvene i graanske vlasti pozvane da

skrπe ‘krivovjerje’. Uzalud su

pribjegavale zatvoru, muËenju, ognju i

maËu. TisuÊe vjernika zapeËatilo je

svoju vjeru krvlju, a Boæje djelo je

ipak napredovalo. Progonstvo je

sluæilo samo joπ veÊem πirenju istina.”2

Dok je Martin Luther donio Boæju

rijeË obiËnim ljudima u NjemaËkoj,

William Tyndale slijedio je korake

Johna Wycliffea radeÊi na novom

engleskom prijevodu Biblije. Dok je

Wycliffe preveo Bibliju s latinskog

prijevoda, Tyndale je prevodio s

izvornih jezika — grËkog i hebrejskog.

Njegov rad nije bio dobrodoπao u

Engleskoj, te je bibliËar morao pobjeÊi

u NjemaËku, gdje je 1525. godine

objavio svoj prijevod Novog zavjeta —

prvi koji je tiskan na engleskom jeziku

i preveden s izvornog grËkog. Odmah

su primjerci prokrijumËareni u

Englesku. Tyndaleov prijevod bio je

dobrodoπao narodu, ali vlasti su ga

mrzile. Tijekom prevoenja Starog

zavjeta, Tyndalea je netko prokazao

1535. godine. Nakon πto je u zatvoru

proveo pet stotina dana, Tyndalea su

muËili, uguπili lancima i spalili na

lomaËi. Njegovi vjerni prijatelji dovrπili

su njegov posao, a Tyndaleov potpuni

4 • ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017)

prijevod Biblije objavljen je nekoliko

godina nakon njegove smrti.

Reformatorska vatrenostZaπto su ti ljudi prolazili kroz

takve boli i patnje, Ëak i smrt, da bi

donijeli Boæju rijeË ljudima? Zato πto

su æeljeli da ljudi upoznaju Boæju

istinu. Jednom kad oËi javnosti budu

otvorene istini Biblije, vidjet Êe

suprotnosti izmeu onoga πto govori

Boæja rijeË, i onoga πto pouËavaju

sveÊenici. Istina Êe osloboditi narod

pritiska i straha od institucionalne

crkve.3

Ellen G. White podræava æelju

reformatora da pristup Bibliji bude

dostupan svakome. “Biblija nije dana

samo za propovjednike i uËene ljude”,

napisala je. “Svaki muπkarac, æena i

dijete treba Ëitati Pismo za sebe. Ne

trebate ovisiti o propovjedniku da ga

Ëita za vas. Biblija je Boæja rijeË

upuÊena vama. Siromaπni muπkarci je

trebaju jednako kao i bogati,

neobrazovani koliko i uËeni. Krist je

dao tu RijeË tako jasnom da, ËitajuÊi

je, nitko ne treba posrnuti.”4

Zbog protestantskih naËela

prihvaÊanja obiËnog Ëitanja teksta i

dopuπtanja Bibliji da sama sebe

tumaËi, veÊina od naπih temeljnih

istina — subota, stanje mrtvih, Svetiπte

i istraæni sud — uspostavljene su u

vrijeme kad je Crkva adventista

sedmoga dana sluæbeno organizirana,

1863. godine.

PiπuÊi o takvom temeljitom

prouËavanju Biblije, Ellen G. White

kaæe: “Starjeπina [Hiram] Edson i drugi

koji su bili oduπevljeni, plemeniti i

istiniti, bili su meu onima koji su

nakon prolaska vremena 1844. godine

traæili istinu kao skriveno blago. Sastali

smo se, ozbiljno prouËavali i molili se.

»esto smo ostali zajedno do kasno u

noÊ, a ponekad i cijelu noÊ, moleÊi se

za prosvjetljenje i prouËavajuÊi RijeË.

Iznova i iznova su se ta braÊa

okupljala kako bi prouËavali Bibliju,

razumjeli njezino znaËenje i bili

spremni te pouke iznositi u sili.”5

KritiËke oËiDanas neki podcjenjuju zamisao o

“obiËnom Ëitanju” biblijskog teksta.

Prema njihovom naËinu razmiπljanja,

Bibliji treba pristupiti kritiËki, kako

bismo razumjeli koji dijelovi Boæje

rijeËi vaæe za nas danas u dvadeset i

prvom stoljeÊu. Umjesto da

usporeuju Pismo s Pismom, oni

ljudskom mudroπÊu prosuuju izmeu

onoga πto joπ vaæi u njemu, a πto ne.

Jedna od najveÊih bitaka s kojima

se suoËavamo kao adventisti sedmog

dana jest, a i bit Êe, borba za autoritet

Biblije. Upamtite da su Sveta pisma

jedina zaπtita kad vjerno slijedimo i

zastupamo povijesno-biblijski naËin

tumaËenja Pisma, dopuπtajuÊi Svetom

pismu, Bibliji, da sama sebe tumaËi —

zapovijed po zapovijed, pravilo po

pravilo.

Imajte na umu sljedeÊe upute o

prihvaÊanju Biblije onako kako glasi:

“Bog od svojih sljedbenika zahtijeva

viπe nego πto mnogi shvaÊaju. Kako ne

bismo izgradili nadu za Nebo na

laænom temelju, moramo prihvatiti

poruku Biblije dok Ëitamo i vjerujemo

da Gospodin i misli ono πto kaæe.”6

Metode prouËavanja BiblijeCrkva adventista sedmoga dana

ima sluæbeni dokument, ili smjernice,

o tome kako prouËavati Bibliju. Taj je

dokument izglasan na Izvrπnom

odboru Generalne konferencije na

godiπnjem zasjedanju u Rio de Janeiru,

u Brazilu, i “upuÊuje se svim

Ëlanovima Crkve adventista sedmog

dana s ciljem pruæanja smjernica o

tome kako prouËavati Bibliju”. Zatim

objaπnjava dva razliËita pristupa Pismu:

Povijesno-kritiËka metoda

umanjuje potrebu za vjerom u Boga i

posluπnost Njegovim zapovijedima.

Osim toga, buduÊi da takva metoda

umanjuje boæansko sudjelovanje u

Bibliji kao nadahnutoj Knjizi

(ukljuËujuÊi njezinu cjelovitost koja

odiπe jedinstvom) i zloupotrebljava ili

pogreπno razumije apokaliptiËka

proroËanstva i eshatoloπke dijelove

Biblije, potiËemo adventistiËke

prouËavatelje Biblije da izbjegavaju

oslanjanje na pretpostavke i

manjkavosti koje su povezane s

povijesno-kritiËkom metodom.

Nasuprot povijesno-kritiËkoj

metodi i pretpostavkama, vjerujemo da

je korisno postaviti naËela biblijskog

prouËavanja koja su u skladu s

uËenjima Svetoga pisma, koja Ëuvaju

njihovo jedinstvo i temelje se na

pretpostavci da je Biblija Boæja rijeË.

Takav pristup Êe nas za nagradu

dovesti do zadovoljavajuÊeg iskustva s

Bogom.7

Bog nas je s Neba opunomoÊio

da budemo branitelji Njegove RijeËi,

jer je dokazano da je ona istina i da

mijenja æivot ljudi. Svijet je preplavljen

egzistencijalnim ponaπanjem — ljudi

misle da je sve relativno, ali nije!

Postoje naËela, i ona se nalaze u

Boæjoj rijeËi i naπem vjernom

pridræavanju uËenja te RijeËi.

Odvojimo vrijeme zaprouËavanje Boæje rijeËi

Æivimo u posljednjem razdoblju

Laodiceje, kad je krπÊanstvo vrlo

povrπno. –avao Êe pokuπati sve da bi

nas odvratio od Biblije i istine. Bit Êe

upotrijebljena sva moguÊa sredstva:

rekreacija, mediji, zabava, posao,

glazba, neslaganja i unutarnja borba,

laæni nauci, obiteljski sukobi,

gospodarski izazovi — sve πto Êe

odvesti daleko od Boæje rijeËi.

Ali sada je vrijeme da

svakodnevno Ëitamo Bibliju. Boæja rijeË

je æivotno vaæna jer nas dovodi licem

k licu s Isusom Kristom. UËi nas da je

spasenje moguÊe samo kroz potpuno

oslanjanje na Njega. Biblija govori o

Njegovom æivotu i smrti, Njegovom

uskrsnuÊu i Njegovoj sluæbi za nas u

nebeskom Svetiπtu, u Svetinji nad

svetinjama. PodsjeÊa nas da je subota

Kristov posebni peËat i savez s

Njegovim narodom koji dræi

Zapovijedi. To potvruje naπu vjeru i

nadu u skori, doslovni drugi dolazak

Isusa Krista, naπega Otkupitelja.

Sada je vrijeme da razvijemo potpunu vjeru,

pouzdanje i povjerenje u Boæju rijeË.

ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017) • 5

Pomaæe nam da znamo da sluæimo

Bogu koji nikada neÊe promaπiti i Ëija

Êe Crkva pobijediti avolje napade.

Sada je vrijeme da razvijemo

potpunu vjeru, pouzdanje i povjerenje

u Boæju rijeË. Znamo da dolazi vrijeme

kad se neÊemo smjeti osloniti na naπa

osjetila, da Êe biti prikazana “silna,

gotovo neodoljiva obmana”8 i varka, i

znakovi tako varljivi da bi obmanuli,

“kad bi bilo moguÊe, i same

izabranike” (Matej 7,24.25)

Sada je vrijemeDolazi oluja. Sada je vrijeme da se

utemeljimo na Ëvrstom temelju Boæje

rijeËi. Sâm Isus nam govori kako da

budemo spremni: “Svatko tko sluπa

ove moje rijeËi i izvrπava ih moæe se

usporediti s mudrim Ëovjekom koji

svoju kuÊu sagradi na litici. Udari

pljusak, navaliπe potoci, puhnuπe

vjetrovi i jurnuπe na kuÊu, ali se ona

ne sruπi, jer je sagraena na litici.”

(Matej 7,24.25)

Naπa vjera i uvjerenja moraju biti

izgraeni na bezvremenskoj Boæjoj

Za razmiπljanjei razgovor1. Koji povijesni znaËaj vidite u

dogaaju spaljivanja

Wycliffeovih kostiju?

2. Kako moæemo poboljπati

naπe prouËavanje Biblije da

bismo od toga imali viπe koristi?

3. ©to se podrazumijeva pod

pojmom “oluja dolazi”? Kako se

pripremamo za to?

rijeËi. Biblija, koja je vjerno saËuvana i

zapeËaÊena krvlju muËenika, nadilazi

vrijeme i kulturu. To je æiva Boæja

rijeË, a kroz vodstvo Svetoga Duha

moæemo pronaÊi odgovore koji su

tako oËajniËki potrebni sada.

Ted N. C. Wilson

predsjednik Crkve adventista

sedmoga dana.

1 George Townsend, The Acts and

Monuments of John Foxe: With a Life of the

Martyrologist, and Vindication of the Work, sv.

3, 96.2 Velika borba, 154.3 “William Tyndale”, http://greatsite.com/

timeline-english-bible-history/william-

tyndale.html.

4 Ellen G. White, Manuscript 12, 7.

veljaËe 1901.5 Ellen G. White, Selected Messages, sv. 1,

206.6 Ellen G. White, Testimonies for the

Church, sv. 5, 171.7 “Methods of Bible Study”, https://

www.adventist.org/en/information/official-

statements/documents/article/go/-/methods-of-

bible-study/.8 Velika borba, 492.

6 • ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017)

Nedjelja

NauËiti porukuEvanelja

HANS HEINZ

Philipp Melanchthon je inaËe

bio poznat kao miroljubiv

Ëovjek i spreman na

usuglaπavanje stavova, a to

je traæio i od reformatora

Martina Luthera. Jednog dana ga je

prijatelj upitao zaπto je toliko privræen

Lutheru, iako je taj veliki Ëovjek

ponekad znao biti popriliËno

tvrdokoran, zapovjedniËki nastrojen i

nagao. Melanchthon, koji je bio jedan

od velikih znanstvenika u razdoblju

reformacije, odgovorio je jednostavno

i saæeto: “Od njega sam nauËio poruku

Evanelja.”

Utjecajem Luthera i reformacije

Evanelje se, u poËetku suvremenog

doba, vratilo u srediπte krπÊanske

vjere. Prema apostolu Pavlu, to je

poruka kroz koju djeluje “sila Boæja”,

donoseÊi “spasenje svakomu koji

vjeruje” (Rimljanima 1,16 —

Varaædinska Biblija).

Ova definicija koju daje apostol

predstavlja pet pojmova od posebne

vaænosti:

EvaneljeRijeË Evanelje ima znaËenje

“dobra vijest”, “radosna poruka”,

“poruka pobjede”. To je “evanelje

Boæje” (Rimljanima 1,1) jer dolazi od

Boga i govori o Bogu. Ali to je takoer

“evanelje Kristovo” (Rimljanima

15,19), to jest poruka misije, ærtve i

pomirujuÊe smrti Isusa iz Nazareta,

boæanskog Mesije ili Pomazanika za

ovaj svijet. Nadalje, govori i o

Njegovoj pobjedi nad smrÊu,

Njegovom posredovanju pred Bogom

za Njegov narod koji joπ æivi i bori se

na ovom svijetu, kao i Njegovom

drugom dolasku kako bi dovrπio svoje

djelo. Prema tome, Evanelje nam daje

utjehu da Êe, nakon sadaπnjeg

“spasenja u nesavrπenom svijetu”, Krist

doÊi i “promijeniti cijeli svijet”.

Evanelje pruæa rjeπenje osnovnog

ljudskog problema: “Evanelje je

jedino sredstvo koje se moæe

suprotstaviti grijehu i bijedi na ovoj

Zemlji.”1

Sila BoæjaEvanelje ima kreativnu moÊ jer

je Boæja rijeË. Ljudske rijeËi ne sadræe

kreativnu moÊ. »esto su samo “zvuk i

bijes”. Ali kad Bog govori Evanelje,

ono πto On kaæe, to se i dogaa:

svatko tko vjeruje prima spasenje.

SpasenjeSpasenje se ne dogaa zbog

filozofskih nagaanja, teorija ili

mudrosti prikupljenih iz knjiga.

Spasenje ËovjeËanstva od bijede

krivnje i prolaznosti æivota nije

proizvedeno ljudskim govorom, veÊ

boæanskim djelovanjem i boæanskom

oslobaajuÊom presudom. To je ono

πto je Luther nazvao, “admirabile

commercium”2, Ëudesnom razmjenom

ili zamjenom.

Na kriæu je “Bog… u Kristu” (2.

KorinÊanima 5,19) zamijenio mjesto s

cijelim svijetom. Preuzeo je presudu

koja je trebala biti izvrπena na

greπniku: “Sucu je sueno umjesto

nas.”3 On je uzeo naπu kaznu na sebe

i daje nam svoju pravednost (redak

21); postao je slab i nama je dao

snagu (2. KorinÊanima 12,9); postao je

siromaπan zbog nas da nama daruje

obilje (2. KorinÊanima 8,9); prihvatio

je bijedu zbog naπe slave, patnju zbog

naπe radosti i prihvatio je “niπta”

(Filipljanima 2,7) za razliku od

Njegovog “sve”, tako da imamo sve

“ako nemamo niπta” (2. KorinÊanima

6,10).4

Za sveEvaneoska Ëudesa primjenjuju se

ne samo na odreenu naciju, spol ili

druπtveni sloj, veÊ su za sve.

Svojim iskustvom u Damasku je

apostol Pavao, koji se ponosno hvalio

svojim æidovskim podrijetlom i

farizejskom samopravednoπÊu

(Filipljanima 3,4-6), postao prijatelj

mnogoboæaËkim narodima kojima su

pripadali mnogi njegovi prijatelji. Oni

su bili njegova “radost i kruna”

(Filipljanima 4,1). Za njega su Kristova

patnja i smrt za sve (1. Timoteju 2,6)

ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017) • 7

izbrisali sve nacionalne, druπtvene i

rodne predrasude (GalaÊanima 3,26-

28). Evanelje ruπi sve prepreke i

stvara nadnacionalnu zajednicu. U

Kristu se razliËiti ljudi s razliËitim

izvoriπtima i raznovrsnim

obrazovanjem i iskustvom spajaju u

“familia Dei”, Boæju obitelj: “Krist je

poruπio zid razdvajanja, predrasudu o

podvojenosti meu narodima i pouËio

nas o ljubavi prema cijelom ljudskom

rodu.”5 Prije svega, svi ljudi postaju

“Boæja djeca”. Krist nas ujedinjuje ne

samo na vodoravnoj razini, nego i

osobito na okomitoj: On svojom

spasiteljskom smrÊu ponovno povezuje

ËovjeËanstvo s Bogom. Kako?

Kroz vjeru u KristaKad Pavao govori o “vjerovanju”,

on ne misli na pretpostavku ili

zamiπljanje, niti Ëak na odreenu

izjavu. Vjerovati u Sveto pismo —

Starog zavjeta u njegovo doba — znaËi

“Ëvrsto se dræati, shvatiti, biti

vjernik.”6 U Novom zavjetu vjera znaËi

“povjerenje” i “vjernost”.15 Primamo

spasenje — oprost grijeha, Boæje

prihvaÊanje, obnavljanje æivota i

konaËno otkupljenje — pouzdajuÊi se u

Kristovo obeÊanje spasenja, Ëvrsto se

dræeÊi vjere i ostajuÊi vjerni do kraja.

Ono πto spaπava “zle” ili greπnike nisu

njihova vjerska postignuÊa (“djela”),

veÊ njihovo pouzdanje u Boga koji im

kaæe da su opravdani u Kristu

(Rimljanima 4,5). Opravdanje greπnika,

to jest pravednost pred Bogom i

Njegovim prijestoljem milosti dogaa

se samo vjerom, bez djela Zakona

(GalaÊanima 2,16).

Crkva je vjerovala da je kroz

stoljeÊa oËuvala ovo Evanelje i da je

bila njegov vjerni predstavnik. Mnogi

su pomislili da je Pavao zaboravio na

bît svoje poruke. Vrsta “neduæne

pravednosti kroz djela”7 preuzela je

krπÊanstvo i pretvorila apostolsko

propovijedanje milosti vjerom u

suptilnu radnu religiju. Pod utjecajem

sinagoga legalizma, uËenja grËkih

vrlina i rimske pravne misli,

greπnikovo osloboenje po milosti

zamijenjeno je neizostavnim “trudom”8

u kojem traæitelj spasenja nikad ne zna

je li uËinio dovoljno da bude dostojan

spasenja. Bilo je razoËaravajuÊih

glasova, ali oni su bili potpuno sami ili

su proπli nezapaæeno.

Tada je doπlo do veliËanstvenog

ponovnog otkrivanja apostolske

poruke reformacije πesnaestog stoljeÊa,

kako je Pavao izjavio: “Pravednik Êe

æivjeti od vjere.” (Rimljanima 1,17) Ta

je poruka ponovno poËela sjati, a

krπÊanstvo ju je joπ jednom ostvarilo:

“Jedina slava krπÊana je samo u Isusu

Kristu.”9

1 Ellen G. White, Sluæba lijeËenja, 78.2 Martin Luther, Luthers Schriften:

Weimar Edition (Stuttgart: Metzler, 2003.), sv.

7, 25.3 Karl Barth, Church Dogmatics

(Edinburgh: T. & T. Clark, 2009.), sv. 4, 1, 211.4 Horst Pöhlmann, Abriss der Dogmatik

(Gütersloh: Gütersloher Verlag, 1975.), 185.5 Ellen G. White, Isusov æivot, 680.6 Rolf Luther, Neutestamentliches

Wörterbuch (Hamburg: Furche Verlag, 1963.),

95.

Za razmiπljanjei razgovor1. Kako je Evanelje

promijenilo vaπ æivot? ©to ste

postigli?

2. Kako moæemo razgovarati s

obrazovanim ljudima i pokazati

im da trebaju Evanelje?

3. Kakav iscjeliteljski uËinak ima

poruka opravdanja samo po

vjeri za naπu duπu?

4. ©to u Evanelju moæe privuÊi

mlade ili starije k vaænosti

krπÊanske vjere?

“Od njega sam nauËio poruku Evanelja.”

— Philipp Melanchthon

7 Barth, 523.8 Tertullian De poenitentia, 6.9 Martin Luther, Luthers Schriften:

Weimar Edition (Stuttgart: Metzler, 2004.), sv.

13, 570.

8 • ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017)

Ponedjeljak

Temelj naπegaspasenja

HANS HEINZ

Nauk o opravdanju samo

vjerom jest “svetiπte

reformacije”.1 Kad je

reformator Martin Luther

shvatio Ëudesno

obeÊanje da Êe greπnik biti opravdan

kroz povjerenje u Raspetog, bilo mu

je kao da je veÊ uπao u raj.

Borba duπeKao redovnik, sveÊenik i profesor

teologije, Martin Luther se godinama

borio s razumijevanjem Pavlove

reËenice: “U [Evanelju] se oËituje

pravednost Boæja” (Rimljanima 1,17).

Njegove su se misli danju i noÊu

bavile tim pojmom. Po vlastitim

rijeËima, mrzio je izraz “pravednost

Boæja” jer ju je shvaÊao filozofski,

prema nauËavanju crkvenih otaca i

skolastika, kao pravednost koju Bog

zahtijeva, πto greπnik ne moæe

zadovoljiti i time pada pod Boæju

osudu.

“Sveti Duh mi je otkrio Svetopismo u ovoj tvravi”

Godine 1545., godinu dana prije

njegove smrti, bivπi augustinski

redovnik i reformator ponovno se

osvrnuo na prekretnicu u svojem

æivotu, vjerovanju i postupanju. Taj je

preokret bio proboj u spoznaju da

“pravednost Boæja” nije zahtjev, nego

dar: pasivna pravednost koju Bog

pripisuje svima koji vjeruju u Krista.

Prema njegovim rijeËima, on je to

shvatio u sobi kule crnog samostana u

Wittenbergu: “Sveti Duh mi je otkrio

Sveto pismo u ovoj tvravi.”2

Biblijska pravednost“U svojoj me pravdi izbavi.”

(Psalam 31,2) VeÊ je u Starom zavjetu

Boæja pravednost pravednost koja πtedi

greπnika. Kad je Abraham primio

obeÊanje da Êe imati potomke

(Postanak 15,5), on nije bio

“nadljudski” tip, veÊ greπnik kao πto

smo svi mi. Ali, buduÊi da se

pouzdavao u Boæje obeÊanje, Bog ga

je smatrao pravednim (redak 6). To

znaËi da je Bog smatrao Abrahama

“pravednim” zbog njegove istinske

vjere. BuduÊi da “zli” u Bibliji ne

predstavljaju ateiste u danaπnjem

smislu rijeËi, veÊ opÊenito “greπnike”

(Psalam 1,1; Izreke 11,31), jednako

tako i “pravedan” nije “bezgreπan”,

nego “vjernik” (vidi Psalam 2,4). To je

pomoglo apostolu Pavlu da utvrdi da

su Ëak i pod Starim savezom ljudi bili

opravdani vjerom (Rimljanima 4,6-8), a

ne djelima. Onaj koji “opravdava”,

“proglaπava pravednim” ili “smatra da

je netko pravedan” jest sâm Bog:

“Gospod, naπa pravednost.” (Jeremija

23,6 — Varaædinska Biblija)

Dakle, pravda je u Bibliji vjerski,

a ne moralni ili politiËki pojam. Ljudi

koji slijede dræavne i vladine zakone i

koji poπtuju vladavinu zakona nisu

izuzetni u ovom svijetu. Ali osoba koja

tvrdi da je pravedna pred Bogom,

pada u sudbonosnu pogreπku, jer Ëak i

psalmist u Starom zavjetu zna da pred

Bogom “nitko æiv nije pravedan”

(Psalam 143,2).

Dakle, ako osoba æeli pred Boga

doÊi “pravedna”, treba joj Boæja

pravednost. Zbog toga psalmist kaæe:

“U svojoj me pravdi izbavi.” (Psalam

31,1; 71,2) Ta pravednost je

ponajprije otkupiteljska pravednost,

spasenje, a ne kaznena pravda.

U svjetlu Novog zavjeta to znaËi

da Bog koji preuzima krivnju i osudu

zlih cijeloga svijeta (Ivan 1,29), plaÊa

za tu krivnju u presudi koja uzima

æivot pravednog, bezgreπnog Sina na

kriæu. On moæe oprostiti

nepravednima, prihvatiti ih, proizvesti

u njima nov naËin razmiπljanja i novi

æivot, i dati im nadu za novi, pravedni

svijet (2. Petrova 3,13). Samo oni koji

odbacuju ovaj dar podleÊi Êe osudi za

svoju osobnu nepravdu (Hebrejima

10,29.30).

Nisu znali“Ne poznajuÊi Boæje pravednosti.”

(Rimljanima 10,3) starozavjetni proroci

su jasno pouËavali da ËovjeËanstvo

treba spasenje koje se ne moæe

ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017) • 9

ostvariti pukom ljudskom vrlinom

(Izaija 64,5). Ljudsko spasenje

zahtijeva Boæju pravednost — kroz

Njegov oprost i milosrdno prihvaÊanje.

Ova istina nije bila jasna stoljeÊima

nakon zakljuËenja kanona Starog

zavjeta.

Tijekom tog razdoblja usmena

predaja namijenjena tumaËenju

biblijskih tekstova smatrat Êe se

jednakom otkrivenoj Boæjoj rijeËi.

Tako je Sveto pismo u savezu s

usmenom tradicijom postalo temelj

vjere. Zakon, ili Tora, bio je

nadopunjen mnogim uputama o tome

kako ga izvrπiti, od kojih su neke

upute Ëak i zamijenjene (Matej 15,1-6)

te promijenjene (Rimljanima 9,31.32).

Ono πto je bilo namijenjeno kao

“pouka za æivot” pretvorilo se u “naËin

spasenja”. Takva pogreπna predodæba

dovela je do vjerskog formalizma

(Matej 23,23), pa Ëak i vjerske drskosti

meu farizejima Isusovog vremena

(Luka 18,9-14).

Znanje o neizostavnoj potrebi

Boæje milosti nije u potpunosti

izgubljeno, kao πto to ilustrira

starozavjetni apokrif.3 No, sve viπe i

viπe naglasak je na vrijednosti vlastitih

djela, za koje se mislilo da mogu

okajati i iskupiti grijehe,4 kao i

zasluæiti zasluge pred Bogom.5

Cijeli æivot postao je “ropski

jaram”, a farizeji su se trudili “pokazati

svoju poboænost” i “svoju slavu”

vjerujuÊi da Êe njihova pravednost

posluæiti kao “putovnica za Nebo”.6

Izgubljeni ljudi i naπ ljubljeniBog

Isus je protumaËio ovaj nauk o

spasenju jasnim: “Ne.” On je odræavao

i poduËavao temeljno drukËiju sliku

Boga i ËovjeËanstva. Istraæio je narav

ËovjeËanstva mnogo dublje nego bilo

koji od Njegovih suvremenika. Netko

iz Ëijeg srca se pojavljuju “zle misli”

(Matej 15,19), u potpunosti ne moæe

Ëiniti dobra djela pred Bogom. To

zahtijeva korjenito obraÊenje i vjeru u

Evanelje (Marko 1,15). Ali Ëak i kad

je netko postao uËenik, treba potpuno

ovisiti o Bogu, jer smo pred Bogom

uvijek “praznih ruku” (Matej 5,3), a

ono πto radimo slijedeÊi Isusa ne daje

nikakve zasluge, veÊ je prirodni plod

postojanja Njegove prisutnosti (Luka

17,10).

Bog, naπ milosrdni Otac,

neprestano ljubi svoju izgubljenu

djecu; On uvijek opraπta pokajnicima i

rado ih prihvaÊa (Luka 15,20-24). Mi,

Njegovi uËenici, pozvani smo raditi.

Ali nagradu koju primamo za naπe

napore ne moæemo zahtijevati od

Njega ili Mu je naplatiti, jer nam On

uvijek daje viπe dobra nego πto

zasluæujemo (Matej 20,15). Nagrada

koju Bog daje nije neπto πto nam On

duguje, veÊ samo joπ jedan dar

Njegove dobrote.

Ono u Ëemu je Martin Luther

imao prednost nad svojim

protivnicima leæi u Ëinjenici da on nije

samo stekao to znanje, nego ga je i

doæivio. Kroz mnoge borbe sa sobom,

s teologijom svojega vremena i

njezinim zagovornicima, shvatio je ono

πto mora biti temeljno iskustvo

krπÊanina: “Pravednost znaËi poznavati

Krista.”7

1 Wilhelm Dantine, Die Gerechtmachung

des Gottlosen (Munich: Christian Kaiser Verlag,

1959.), 248.

Za razmiπljanjei razgovor1. Koja je razlika izmeu

popularnog razumijevanja

“pravednosti” i onoga πto Biblija

naziva “Boæjom pravednoπÊu”?

2. Po Ëemu je Boæja pravednost

vaænija od pravednosti svijeta?

Kako to moæemo objasniti

naπim i mlaim i starijim

suvremenicima?

3. Kako se Isusovo

razumijevanje Boga i

ËovjeËanstva razlikovalo od

razumijevanja Njegovih

tadaπnjih suvremenika o Njemu,

i kako od razumijevanja naπeg

doba?

“Odjednom sam osjetio da sam se ponovno rodio

i kroz otvorena vrata uπao u sâm raj.”

— Martin Luther

2 Martin Luther, Tischreden, 3, 3232c.3 Baruh 2,19.27.4 Tobija 12,9.5 H. L. Strack i P. Billerbeck, Kommentar

zum Neuen Testament aus Talmud und

Midrasch (Munich: Beck, 1961.), sv. 4/1, 491.6 Ellen G. White, Isusov æivot,

152.153.503.504.333.334.243.244.7 Martin Luther, Luthers Schriften:

Weimar Edition (Stuttgart: Metzler, 2005), sv.

31/2, 439.

10 • ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017)

Utorak

Kako æive ljudiopravdani vjerom?

HANS HEINZ

Samo vjera opravdava, ali ona

ne ostaje sama. PrateÊi

hrabro svjedoËanstvo Martina

Luthera kralju, prinËevima i

teolozima, 18. travnja 1521.

godine, tijekom kojeg je odbio

odustati od svakog svojeg stava,

kraljevski πpanjolski pratitelj je

povikao: “U vatru s njim!”

Luther je podignuo svoje ruke i

zaplakao: “VeÊ sam proπao kroz nju,

veÊ sam proπao kroz nju.”

Kako izgleda pravednost povjeri

“Gle, nasta novo sve!” (2.

KorinÊanima 5,17).1 Ovaj dramatiËan

dogaaj u povijesti Reformacije pruæa

æivopisan prikaz πto pravednost po

vjeri zapravo jest. Premda Luther nije

bio osloboen optuæbe, hrabro je

stajao pred sudom. Prije nego πto

zasjedne Boæji sud, moæemo takoer

Ëvrsto stajati i biti osloboeni zbog

Kristovog spasenja. Vjerom smo veÊ

proπli kroz naπ osobni sud i “preπli

smo iz smrti u æivot” (Ivan 5,24).

Postoji velika razlika izmeu

ljudskog suda i Boæjeg suda: ljudski

sudac moæe samo osloboditi, ali

boæanski Sudac je sposoban ponovno

stvoriti. Boæje osloboenje je kreativni

sud koji pretvara tjelesnu i greπnu

osobu u duhovnu osobu: vjernici

postaju ono πto veÊ jesu! Opravdani

sada zapravo veÊ tako i æive. I jedan i

drugi sud zajedno je za reformatora

znaËio “opravdanje u svojem punom

smislu”.2

Danas govorimo o “opravdanju”

(opraπtanju grijeha) i “posveÊenju”

(pobjedi nad grijehom). Ellen G. White

kaæe da æivot krπÊanina treba biti æivot

“vjere, pobjede i radosti u Bogu”.3

Novi æivot poËinje Ëudesno.4

Vjerom prihvaÊamo Isusa i

podvrgavamo se nebeskoj vladavini.

Krist i Sveti Duh nadahnjuju u nama

æivahni i dinamiËni duhovni æivot. Taj

je æivot plod i svjedoËanstvo spasenja

koje smo primili. To je za Boæju slavu

i za dobro drugih, jer je vjera, kao πto

reformator kaæe, “boæanski rad u nama

koji preobraæava i omoguÊuje da se

nanovo rodimo od Boga (Ivan 1,13)”.

“Vjera ubija starog Adama i

mijenja naπe srce, hrabrost, um i sve

snage, donoseÊi uz to i Svetoga Duha.

Postoji neπto æivahno, radosno,

aktivno, moÊno u vezi s vjerom, πto

Ëini da ona ne moæe odustati stalno

Ëiniti dobro. Ona ne pita treba li Ëiniti

dobra djela, jer prije nego πto se pita,

vjera je veÊ to uËinila i nastavlja

Ëiniti.”5

Hod koji proslavlja Boga“Da bismo… i mi æivjeli novim

æivotom” (Rimljanima 6,4), iako je ta

novost æivota doista posljedica

spasenja dobivenog vjerom, ipak je

potrebno da krπÊanski æivot bude

vjerodostojan. U svojem djelovanju

spasenja Bog nastoji ne samo dati

oprost, nego i promjenu æivota.

BuduÊi da smo opravdani pred

Bogom, dogaa se trenutak kad

vjerujemo u Isusa i postajemo

pravedni u naπem æivotu; to je

postupak koji se nastavlja kroz cijeli

naπ æivot. Taj postupak zapoËinje

Kristovu vladavinu u æivotu vjernika.

Ta Kristova vladavina, kako kaæe

Luther, predstavlja “poËetak novog

stvaranja”.6 Nakon πto su vjernici

pravno opravdani, Krist kroz Svetoga

Duha pokreÊe u njima svakodnevni

poboæni, posveÊeni æivot.

Bog surauje s greπnicima poput

“dobrog Samarijanca” koji je spasio

æivot nevoljnog Ëovjeka nakon πto su

ga opljaËkali i izranili. BuduÊi da

Samarijanac nije oklijevao pomoÊi

Æidovu, Bog se ne stidi pokazati

ljubavi prema onima koji æive daleko

od Njega (Rimljanima 5,8). Njegova je

krajnja namjera da ih spasi (redak 10).

I kao πto je Samarijanac uËinio sve, i

platio ono πto je bilo potrebno za

ozdravljenje ranjenika, tako je “Bog u

Kristu” uËinio i platio sve, tako da se

moæemo pomiriti s Njim i postati novo

u Njemu (vidi 2. KorinÊanima

5,17.19.21).

Ali baπ kao πto je ærtvi trebalo

vremena da se lijeËi, tako je i s

greπnicima. Potreban im je rast (2.

ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017) • 11

Petrova 3,18). »ak i ako je primljen

oprost i ako je novi æivot veÊ

zapoËeo, u greπniku i oko njega joπ

uvijek ima grijeha (Rimljanima 7,17; 1.

Ivanova 5,19).

Djelovanjem Svetoga Duha grijeh

viπe ne vlada u æivotima krπÊana.

Grijeh je, zapravo, prije vladao u

njihovom æivotu (GalaÊanima 5,16).

Ipak, vjernici nisu osloboeni od bitke

s grijehom (redak 13). Pozvani smo na

pobjedu u ovoj bitci (1. Ivanova 2,1),

i utjeπiti se znajuÊi da Boæji oprost nije

jednokratan dogaaj, nego da se stalno

pruæa onima koji se pokaju (Hebrejima

7,25).

Luther je jasno opisao ovu

napetost izmeu pravednosti pred

Bogom i borbe s grijehom u svijetu.

Rast posveÊenja je postupan, ali Êe

biti dovrπen tek onda kada se

“ljubljeni dan prosuivanja” javi: “Ovaj

æivot ne znaËi biti poboæan, nego

postati poboæan, ne biti zdrav, nego

postati zdrav; ne biti, nego postati, ali

vjeæbom. Joπ nismo tamo, ali stiæemo

tamo. Nije sve reËeno i uËinjeno, ali je

u tijeku i u pokretu. To nije kraj, ali

to je put.”7 Boæja je volja da “se iz

dana u dan sve viπe posveÊujemo”.8

SliËne misli mogu se naÊi u

spisima Ellen G. White: PosveÊenje je

“djelo ... cijeloga æivota”, doæivotno

iskustvo. Borba s grijehom je

“svakodnevni rad”, a vjera daje

pobjedu, iako naπa borba ne prestaje

sve dok smo æivi na Zemlji.9

Ljubav poznata po djelovanju“Vjera djeluje kroz ljubav.”

(GalaÊanima 5,6) Potvrujemo i da

pravednost koju Bog izjavi i novost

æivota u kojem æivimo ovise o vjeri u

Krista. Za apostola Pavla ta se vjera

pokazuje u ljubavi, a ljubav se

pokazuje u djelu.

Da bismo razumjeli πto vjernici

primaju u daru opravdanja i

posveÊenja, Ëin opravdanja se ponekad

usporeuje s novËanicom od stotinu

kuna koju je otac dao svojem sinu. Sin

ne smije zadræati novËanicu za sebe.

Trebao bi je mijenjati na manje

novËanice kako bi Ëinio dobro s

primljenim darom. To je posveÊenje

ili, kako je Luther napisao: “Tada, iz

zahvalnosti prema jednom takvom Ocu

koji me je preplavio tim

neprocjenjivim bogatstvom, zaπto ne

bih slobodno, veselo i sa svim svojim

srcem i dobrovoljnim æarom uËinio

sve πto znam da Êe Mu biti ugodno i

prihvatljivo u Njegovim oËima? Stoga

Êu sebe, kao svojevrsni Krist, dati

bliænjemu, kao πto se Krist darovao

meni. I neÊu uËiniti niπta u ovom

æivotu, osim ono πto vidim da Êe biti

potrebno, korisno i zdravo za

bliænjega, jer po vjeri obilujem u

svemu dobrom u Kristu.”10

1 Varaædinska Biblija.2 Paul Althaus, Theologie Martin Luthers

(Gütersloh: Gütersloher Verlag, 1975.), str. 205.3 Ellen G. White, Velika borba, 378.4 Martin Luther, Luthers Schriften:

Weimar Edition (Stuttgart: Metzler, 2006), sv.

39/1, 98.5 Navod iz Heinrich Bornkamm, Luthers

Vorreden zur Bibel (Frankfurt am Main: Insel

Verlag, 1983.), 182.6 Luther, 83.

Za razmiπljanjei razgovor1. Kakav dar nam daje Bog kroz

opravdanje i posveÊenje?

2. Kako se posveÊenje odnosi

na bezgreπnost?

3. ©to znaËi posveÊenje u

krπÊaninovom svakodnevnom

æivotu?

4. PosveÊenje ne stvara

spasenje, veÊ je to njegovo

prijeko potrebno svjedoËanstvo.

7 Martin Luther, Luthers Schriften:

Weimar Edition (Stuttgart: Metzler, 2003.), sv.

7, 337.8 Martin Luther, Luthers Schriften:

Weimar Edition (Stuttgart: Metzler, 2006.), sv.

40/2, 355.9 Ellen G. White, Djela apostolska, 353 i

Velika borba, 377.378.10 First Principles of the Reformation or

The 95 Theses and the Three Primary Works of

Dr. Martin Luther, ur. Henry Wace i C. A.

Buchheim (London: John Murray, 1883.), 127.

KrπÊanski æivot je æivot “vjere, pobjede

i radosti u Bogu”. — Ellen G. White

12 • ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017)

Srijeda

Boæje zapovijedi —“hod u cipelamaljubavi”

HANS HEINZ

KrπÊanski svijet uoËi

reformacije bio je svijet

obuzet snaænom

religioznoπÊu. VeÊina

ljudi je to vrijeme bila

poboæna i vjerna Crkvi. Ali, njihova se

poboænost uglavnom utemeljila na

zabludama. To priznaje Ëak i

rimokatoliËka historiografija: “Molitva,

æivot i uËenja bili su daleko od

Svetoga pisma i apostolskog ideala.”1

Vjerski æivot je Ëesto je bio

obiljeæen formalizmom i navikom. U

Kölnu, u NjemaËkoj, sluæeno je stotine

misa svakog dana, ali narodu nije bilo

ponueno niti jedno molitveno

bogosluæje koje bi mu bilo razumljivo,

niti je bilo pouËljivih uputa za mlade.

Ljudi su se povlaËili u samostane kako

bi pronaπli svjetovnu i duhovnu

sigurnost. NjemaËka je tada imala oko

dvadeset milijuna stanovnika, od kojih

je bilo jedan i pol milijun sveÊenika i

redovnika.

Vjernike se nije ohrabrivalo da

Ëitaju Sveto pismo, nego da

poduzimaju naporna hodoËaπÊa

(primjerice, kako bi vidjeli “svetu

Kristovu koπulju” u Trèvesu u

NjemaËkoj), ili da se dive brojnim

zbirkama relikvija. Frederick Mudri

Saski, kralj koji je vladao podruËjem u

kojem je æivio Luther, posjedovao je

zbirku u kojoj je imao viπe od 19.000

relikvija,2 koje su obuhvaÊale “sijeno iz

Isusovih jaslica”, “granËicu iz goruÊeg

grma” i “nekoliko kapi mlijeka iz grudi

majke Marije”. Vjerodostojnost tih

predmeta nikad nije bila ispitana niti

je iπta od toga dokazano.

Bitka protiv oproπtajnicaIsusova molba da Ëinimo “dobra

djela” (Matej 5,16) iskrivljena je na

naËin sasvim stran Evanelju. Kad je

Isus ljudima oprostio njihove grijehe

(Marko 2,15), nije ih optereÊivao

daljnjom kaznom, veÊ ih je otpustio u

miru.

Ali srednjovjekovni teolozi

okrenuli su Isusovu milost u sloæen

pravni i djelima usmjereni sustav.

TumaËilo se da se pri priznanju moæe

dobiti otpust krivnje od sveÊenika, ali

je tada pokajnik joπ trebao osigurati

djela da bi nadoknadio za taj grijeh.

SreÊom, bilo je moguÊe osloboenje

od takvih pokorniËkih djela. Slijedom

toga, razvijen je nauk o oprostu od

vremenskih grijeha. PoËevπi od

srednjeg vijeka, takvi su se oprosti

mogli kupiti za mrtve koji su

(navodno) bili u Ëistiliπtu. UnatoË

prestanku prodaje oproπtajnica nakon

reformacije, rimokatoliËki nauk o

oprostu joπ uvijek postoji.3

Reformacija je nastala upravo

zbog borbe protiv neispravnosti

uvoenja i primjene pokora i prodaje

oprosta. U to doba pape su trebali

financirati ondaπnju izgradnju katedrale

Svetog Petra u Rimu, u Vatikanu, pa

su promicali prodaju oprosta.

“Sramotno trgovanje novcem”4 poËelo

se πiriti, piπe rimokatoliËki povjesniËar

Joseph Lortz. Jedan od najistaknutijih

propovjednika oprosta oproπtajnicama

bio je dominikanski sveÊenik Johann

Tetzel, koji je obeÊao vjernicima: “»im

zlato u kovËegu zazvoni, spaπena duπa

ide u Nebo.”5

To je izazvalo ljutnju mladog

teologa, profesora Martina Luthera u

Wittenbergu. U pismu nadbiskupu

Albrechtu u Mainzu prosvjedovao je

zbog ovog izvrtanja krπÊanskog nauka:

“Krist nije nigdje zapovjedio

propovijedanje s prodajom

oproπtajnica, veÊ je sasvim stavio

naglasak na propovijedanje Evanelja.”6

Na temelju razgovora s dobrim

prijateljem Philippom Melanchthonom,

Luther je ovo napisao 31. listopada

1517. i prikovao 95 teza o oprostima i

djelima pokore na vrata crkve u

Wittenbergu u NjemaËkoj. Prva teza

pogodila je cilj i odjeknula kao bomba:

djela ne mogu biti zamjena za kaznu

za grijeh; pokajanje je stalni naËin

krπÊanskog æivota: “Kad je naπ

Gospodin i UËitelj Isus Krist rekao:

‘Pokajte se’, to znaËi da cijeli

vjernikov æivot treba biti pokajanje.”7

ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017) • 13

“Dræite zapovijedi!”U studiji “Rasprava o dobrim

djelima” (napisanoj 1520.), reformator

je iznio ono πto bi trebalo biti

krπÊaninovo namjeravano djelo. Dobra

djela su samo ona koja Bog zahtijeva,

a ne ona koja ljudi traæe. Ako netko

æeli znati πto su ta djela, treba sluπati

Krista koji govori bogatom mladom

knezu: “Ako æeliπ uÊi u æivot, dræi

zapovijedi.” (Matej 19,17)

Ove su zapovijedi Deset

zapovijedi, a ne crkveni kanoni ili

tradicije. Da bismo dræali te zapovijedi,

potrebna je Boæja vjera koja pruæa

potrebnu moÊ. Bez Krista su djela

mrtva.8 Bez djela kao posljedice, vjera

je samo pojava vjere: “Uskladite vjeru i

dobra djela, tako da zbroj cijelog

krπÊanskog æivota bude sadræan u

oba.”9 Dobra djela su “znak i peËat”

da je vjera istinita.10 Vjera se oËituje u

ljubavi a ljubav u vrπenju zapovijedi.11

Dakle, krπÊani æive “pod

zakonom, ali bez zakona”.12 “Bez

zakona”, jer vjernici u Kristu ne mogu

biti osueni Zakonom; “pod

zakonom”, jer Zakon ostaje vaæeÊi Ëak

i za novoroene krπÊane. “Zakon,

uistinu, sluæi toËnoj spoznaji grijeha.”

(Rimljanima 3,20) Preusmjeravanje

sebe prema Boæjoj volji prosvijetljeno

je i pokrenuto Svetim Duhom

(Rimljanima 8,4; Hebrejima 8,10).

Ellen G. White isto tako piπe da

Zakon doista ne moæe spasiti, ali kad

ga Bog utisne u srce, krπÊanin bi ga

trebao i mogao ispuniti.13

Dok se borio s antinominalistima

ili protivnicima Zakona iz svojih

redova, reformator je æalio πto Êe se

mnogi njegovi sljedbenici upuπtati

samo u “slatko Evanelje” (jeftinu

milost), gdje je opravdanje grijeha

vaænije od opravdanja greπnika. Æalio

je πto Êe doÊi vrijeme kad Êe ljudi

æivjeti po vlastitom nahoenju i

govoriti da nema Boga.14

Bog je pozvao adventiste da

upozoravaju na ovu opasnost i mole

se za vjernost Boæjim zapovijedima.

14 • ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017)

Za razmiπljanjei razgovor1. Zaπto je krπÊanima vaæno

poznavati pravilo njihovog

ponaπanja?

2. Kakvo znaËenje imaju Boæje

zapovijedi u naπem æivotu?

Kako doæivljavamo “slobodu bez

zakona” i “slobodu pod

zakonom”?

3. »ega se Luther veÊ bojao u

svoje vrijeme? Jesu li njegova

predvianja postala istinita?

Koja je svrha postojanja

adventnog naroda za naπe

vrijeme?

On nam je dao posebnu poruku,

poruku obnove za vraÊanje, oËuvanje i

izvrπenje Boæjeg zakona. Ellen G.

White je to opisala kao “posljednju

poruku upozorenja svijetu”.

KrπÊanin æivi “pod zakonom, ali

bez osude zakona”.15

1 Joseph Lortz i Erwin Iserloh, Kleine

Reformationsgeschichte (Freiburg im Breisgau:

Herder, 1969.), 25.2 Roland Bainton, Martin Luther, 4. izd.

(Göttingen: Vandenhoeck & Ruprecht, 1962.),

54,55.3 Katechismus der katolischen Kirche

(München: 1993.), § 1494—1498.4 Lortz i Iserloh, 41.5 Martin Luther, 27th thesis, quoted from

Ingetraut Ludolphy, Die 95 Thesen Martin

Luthers (Berlin: Evangelische Verlagsanstalt,

1976.), 23.6 Martin Luther, Luthers Schriften: Weimar

Edition, Briefe (Stuttgart: Metzler, 2002.), sv. 1,

111.

7 Ludolphy, 20.8 Martin Luther, Luthers Schriften: Weimar

Edition (Stuttgart: Metzler, 2003.), sv. 6,

204,205. Naæalost, Luther se sâm vraÊao

crkvenoj tradiciji kad je mislio da je u Deset

zapovijedi otkrio dijelove koji su ovisni o

vremenu u kojem su nastali, opisujuÊi subotu

kao æidovsku, iako je ustanovljena u redoslijedu

stvaranja (Postanak 2,2.3). Istodobno je morao

priznati da je πtovanje nedjelje i njezino

podrijetlo plod crkvene tradicije. (Der große

Katechismus [Munich: Siebenstern, 1964.],

37,38)9 Martin Luther, Luthers Schriften: Weimar

Edition (Stuttgart: Metzler, 2003.), sv. 12, 289.10 Isto, sv. 10/3, 225,226.11 Heinrich Bornkamm, LUuthers Vorreden

zur Bibel (Frankfurt/Main: Insel Verlag, 1983.)

179.12 Martin Luther, Luthers Schriften:

Weimar Edition (Stuttgart: Metzler, 2006.), sv.

39/1, 433.13 Ellen G. White, Patrijarsi i proroci,

306.14 Martin Luther, Luthers Schriften:

Weimar Edition (Stuttgart: Metzler, 2003.), sv.

11/2, 117.15 Ellen G. White, Evangelism, 225.

DarmolitvenogtjednaNa kraju ovog molitvenog tjedna

svatko od nas ima priliku priloæiti

poseban dar kojim æelimo izraziti

zahvalnost Bogu jer smo kroz ova

πtiva doæivjeli prisnije zajedniπtvo s

Njim i primili Njegove blagoslove.

Pozivamo vas da priloæite dar

molitvenog tjedna prema dubini

vaπeg molitvenog iskustva. Neka dobri

Bog blagoslovi svakoga tko na srcu

nosi teret objavljivanja Njegove

Radosne vijesti ljudima u svojem

okruæju i po cijelom vijetu!

“BraÊo i sestre, uloæite svoj novac u osnivanje krπÊanskih misija iz kojih Êe svi-jetliti svjetlo istine koje privlaËi ljude k Bogu. Kad jedna istinski obraÊena duπapostane Boæji suradnik, ona Êe zadobiti druge za Spasitelja.” (Ellen G. White,

Testimonies for the Church, sv. 9, str. 58)

“Svaki novËiÊ koji moæete uπtedjeti, uloæite u nebesku banku.” (Ellen G. White,

Testimonies for the Church, sv. 5, str. 733)

ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017) • 15

»etvrtak

Opravdanjevjerom danas

HANS HEINZ

Kad god se krπÊani

podsjeÊaju na biblijski

nauk o opravdanju samo

vjerom, ljudi doæivljavaju

buenje, oæivljavanje i

reformaciju. To je bio sluËaj kad se

Martin Luther vratio apostolu Pavlu

(“Pavao, moj Pavao”), preko crkvene

tradicije koja je trajala veÊ viπe od

tisuÊu godina, i s ovom “vrhunskom

tezom”2 pokrenuo reformaciju

πesnaestog stoljeÊa.

Dana 24. svibnja 1738. godine,

nakon πto je John Wesley u ulici

Aldersgate u Londonu sluπao Lutherov

predgovor u Poslanicu Rimljanima,

zapoËeo je revitalizirajuÊi pokret u

Engleskoj, koji je postao “vladajuÊe

razdoblje engleske povijesti”.2

To je takoer bio sluËaj kad je

1888. godine na Generalnoj

konferenciji u Minneapolisu zapoËelo

novo kristocentriËno poglavlje

adventistiËke crkvene povijesti

razmatranjem Kristove pravednosti.

Kao plod toga zaokreta napisane su

mnoge knjige Ellen G. White

usmjerene na Krista: Put Kristu, Misli

s Gore blaæenstava, Isusove

usporedbe i Isusov æivot.

S druge strane, vremena u kojima

su se krπÊani usredotoËavali na vlastita

postignuÊa i zasluge uvijek su bila

razdoblja pada. VeÊ u drugom stoljeÊu

nove ere, Pavlovo usredotoËenje na

pravednost samo vjerom viπe nije

dobro shvaÊeno. Tijekom srednjeg

vijeka njegovi sljedbenici su bili

manjina, a uoËi reformacije vladalo je

miπljenje da “ako Ëovjek Ëini ono πto

je u vlastitoj moÊi, Bog Êe dodati

svoju milost”. Ova je reËenica

zaprepastila Luthera i potaknula ga da

u svojem predavanju o Poslanici

Rimljanima uzvikne: “Oh, vi ludi!”3

Opravdanje greπnika iliopravdanje Boga?

Ako se uzmu u obzir ove

okolnosti u kontekstu sadaπnjeg

vjerskog æivota, Ëini se da su danas

malo znaËajne. U suvremenoj teologiji

nauk o opravdanju ima samo

podreenu ulogu. On se smatra

vremenski ograniËenom polemikom

protiv æidovskog legalizma tijekom

apostolskih vremena. Uostalom,

pojavljuje se samo u dvije Pavlove

poslanice, i stoga je samo od

“drugorazredne vaænosti” za krπÊanski

nauk o otkupljenju. To je nauk u

nestajanju jer, tako je reËeno,

povijesne okolnosti za koje je

oblikovan nemaju vaænost za danaπnje

vrijeme.

Iznimka od trenutnog nedostatka

zanimanja zabiljeæena je samo u

podruËju ekumenske crkvene politike,

gdje je ZajedniËka deklaracija iz 1999.

godine izmeu Papinskog vijeÊa za

promicanje krπÊanskog jedinstva i

Luteranskog svjetskog saveza traæila

“naËelni konsenzus” ili dogovor svih o

nauku opravdanja, koji je papa

Benedikt XVI. ocijenio “prekretnicom

na putu prema krπÊanskom jedinstvu”.4

Ipak, od tog je vremena doπlo do vrlo

slabog odjeka u vezi s tom

deklaracijom, jer prema miπljenju

mnogih komentatora, govori se samo

sliËnim rijeËima, πto uvjetuje da se

sudionici razumiju drukËije.

KonaËno, veÊina ljudi, najËeπÊe

posvjetovljenih, viπe ne traæi

“milosrdnog Boga”, kao πto je to Ëinio

Luther, veÊ pita: Postoji li doista taj

Bog? Ako postoji, onda bi trebao

opravdati sebe za sve patnje i zlo na

svijetu!

Naravno, veÊina svjetovnih ljudi

nisu agresivni ateisti. PrevladavajuÊe

stajaliπte meu njima je “praktiËni

ateizam”, pri Ëemu se ne bore protiv

Boga, veÊ Ga jednostavno zanemaruju

jer bez Njega æive dobro.

Izazov upuÊen namaKako krπÊani mogu pristupiti

takvim ljudima i podiÊi svijest o

Evanelju? VeÊina ne zna πto je

grijeh, a kamoli da je to prije svega

prekrπaj protiv Boga (Psalam 51,5-11).

Oni takoer ne znaju kako se grijeh

moæe oprostiti (1. Ivanova 2,2), a taj

dio ispunjenog æivota sastoji se od

mira (Rimljanima 5,1) i nade (Titu

2,11-14) koji se ne mogu naÊi u

ovom svijetu.

16 • ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017)

Iako ljudi nemaju prostora za

Boga, oni pate od krivnje na

vodoravnoj razini: meuljudski sukobi,

druπtvena i politiËka nepravda, ratovi

meu narodima i uniπtavanje prirode

— to je sâm temelj ljudskog postojanja.

KrπÊansko i adventistiËko

propovijedanje moæe se povezati s

ovom samosvjesnoπÊu ljudi na

nekoliko naËina:

Prepoznajemo da je otuenje

meu nama i u naπem okruæenju

otuenje od Darovatelja æivota i

Stvoritelja. Apostolov je zakljuËak

jasan: “Nema razumna; nema nikoga

koji traæi Boga. Svi su zastranili.”

(Rimljanima 3,11.12)

Naπe iskustvo svjedoËi o istinitosti

tvrdnje Svetog pisma: “Moæe li

Etiopljanin promijeniti koæu svoju? Ili

leopard krzno svoje? A vi, moæete li

Ëiniti dobro, navikli da zlo Ëinite?”

(Jeremija 13,23)

Problem leæi ne toliko u

okolnostima, nego u samom

ËovjeËanstvu koje se ne moæe

obuzdati i pronaÊi rjeπenje za ovaj

svijet. Kao πto Isus kaæe: “Jer iz srca

dolaze zle misli” (Matej 15,19), i Pavao

tvrdi da smo “prodani u ropstvo”

(Rimljanima 7,14). Grijeh (u jednini,

kao uvjet) se konaËno okreÊe od Boga

prema stvorenju: mislimo da moæemo

vladati svojim æivotom. Ovaj stav

dovodi do grijeha (mnoæina, djela

grijeha).

©to onda trebamo uËiniti?Jedino rjeπenje za ovu nedoumicu

moæe se naÊi u Isusu iz Nazareta,

potpunom »ovjeku, Ëiji æivot, smrt i

uskrsnuÊe jamËe sadaπnje i buduÊe

spasenje. On je put do Boga Oca jer

je, kao Boæji Sin, “otkrivenje Boæje”

(vidi Ivan 14,6.9).

Ako smo iskreni, prepoznajemo

da je ljudska teænja za postizanjem

“hrabrog novog svijeta” doista

neostvariva. UnatoË velikom

tehnoloπkom napretku — nuklearna

energija, istraæivanje svemira, digitalno

podruËje bitova i bajtova — taj novi

“savrπeni svijet” ostaje nedostiæan.

Greπnici ne mogu stvoriti neπto bez

grijeha! “Novu zemlju, gdje prebiva

pravednost” (2. Petrova 3,13) moæe

obeÊati i dati samo Bog. Tada se

Kristovi sljedbenici mogu nadati i

oËekivati.

Za razmiπljanjei razgovor1. Zaπto ljudi oko nas tako malo

cijene nauk o opravdanju

greπnika?

2. Zaπto Crkva adventista

sedmog dana treba doæivjeti

oæivljavanje? Kakav je naπ

zadatak u ovim vremenima?

3. ©to vam daje povjerenje i

nadu u svijet koji vjeruje da se

moæe spasiti, ali se nalazi na

rubu bezdana?

Sve to pretvara krπÊanski nauk o

spasenju u bezvremenu i neizostavnu

moguÊnost za naπe bespomoÊne i

beznadne bliænje. AdventistiËki krπÊani

su pozvani propovijedati ovu poruku

za naπe vrijeme ovome svijetu: Samo

“u Kristu” moæemo postiÊi mir s

Bogom i jedni s drugima; samo

Njegova ljubav daje smisao æivotu i

nadu u svijet u kojem vlada pravda!

Kao πto je Ellen G. White napisala:

“Od svih krπÊana koji vjeruju,

adventisti sedmoga dana trebali bi biti

najistaknutiji u uzdizanju Krista pred

svijetom.”5

ZakljuËimoJedino rjeπenje za ovu nedoumicu

moæe se naÊi u Isusu iz Nazareta,

“potpunom »ovjeku”, Ëiji æivot, smrt i

uskrsnuÊe jamËe sadaπnje i buduÊe

spasenje.

1 Martin Luther, Luthers Schriften:

Weimar Edition (Stuttgart: Metzler, 2004.), sv.

21, 219.2 William Lecky, navod u Julius Roessle,

Johannes Wesley, 2. izd. (Giessen: Brunnen,

1954.), 24.3 Martin Luther, Luthers Schriften: Weimar

Edition (Stuttgart: Metzler, 2007.), sv. 56, 274.4 ideaSpektrum 46 (studeni 2005.), 12.5 Ellen G. White, Evangelism, str. 188.

Gdje se u svakodnevnom æivotu vidi

uËinak teologije?

ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017) • 17

Petak

Ljeto koje nikadneÊe proÊi

HANS HEINZ

Reformacija πesnaestog

stoljeÊa jedan je od velikih

dogaaja u ljudskoj

povijesti. Za povjesniËare

je to epohalna podjela

izmeu srednjovjekovnog i

suvremenog doba. Za vjerujuÊe

protestante (ukljuËujuÊi adventiste) to

je boæansko djelovanje. KrπÊanstvo je

trebalo uskladiti s naukom, æivljenjem

i mjerilom biblijske RijeËi, a ne s

ljudskim obiËajima. To je bît ovog

golemog vjerskog preokreta kojim je

zavrπio “mraËni srednji vijek”. Kao πto

je Ellen G. White napisala:

“[Protestantizam] postavlja naËelo da

se svako ljudsko uËenje treba podËiniti

Boæjoj rijeËi.”1

“Jedva Ëekam da doe tajposljednji Dan!”2

Ovo vaæno naËelo uËinilo je

Martina Luthera ne samo

reformatorom u vezi s pitanjem kako

se osoba opravdava pred Bogom, veÊ i

u vezi s obnovom ranokrπÊanskog

stava prema posljednjem Danu

(drugom Kristovom dolasku).3

Srednjovjekovni krπÊani vjerovali

su u drugi Kristov dolazak, ali ovo

obeÊanje bilo je prije svega tema

straha i uæasa. Bez jamstva spasenja,

kraj se pojavljuje kao “dan osvete i

uæasa”, napisao je srednjovjekovni

franjevaËki redovnik Tomas od

Celanoa, kad “Sudac dolazi do stroge

mjere pravde”. No, Luther je na

temelju svojeg prouËavanja Biblije

donio ranu krπÊansku radost u

oËekivanje kraja, jer je shvatio da je

krπÊanska nada “bolja nada”

(Hebrejima 7,19), “æiva nada” (1.

Petrova 1,3), i stoga “blaæena nada”

(Titu 2,13).

Jednostavno se moæe razumjeti

strastvena Ëeænja za osloboenjem u

Kristu, koju je reformator iskusio u

svojem hodu vjerom. ©to je Luther

bivao stariji, to je jaËe bivalo i

oËekivanje osloboenja. ObeÊanje

Kristovog povratka bilo je za njega

“slatka i vesela propovijed”. Kad taj

dan ne bi doπao, kaæe reformator,

bolje da se nisam niti rodio. Dakle,

razumljivo je da je imao samo jednu

æelju prema Bogu tijekom borbi i

æalosti svojega æivota: “ObeÊao si taj

dan i naπe otkupljenje od svega zla.

Zato neka doe taj trenutak, ako to

treba biti; i zaustavi svu naπu bijedu.”4

“Imati ... ali ne joπ”KrπÊaninov æivot u ovom svijetu,

izjavio je Luther, æivot je nabijen

napetostima. Stanje vjernika je “imati”,

a istodobno “joπ uvijek nemati”, dakle

“bit Êe”, ali “joπ nije”. KrπÊani veÊ

imaju spasenje vjerom, ali ono joπ

uvijek nije konaËno ostvareno; oni su

veÊ pravedni pred Bogom, ali joπ

uvijek æive u rascjepkanom svijetu koji

se odvaja od Boga. S obzirom na

biblijsko naËelo “bit Êe”, ali “joπ nije”,

moæemo razumjeti strast i Ëeænju s

kojom Luther oËekuje dan Kristovog

povratka. Jer mi koji imamo sigurnost

dara spasenja utemeljenog na

vjerodostojnoj vjeri u Boga — sve dok

ostanemo u Njemu — teæimo za tim

danom sa æarkom æeljom i dubokom

radoπÊu, kad Êe se osobno otkupljenje

pretvoriti u otkupljenje svih stvorenja.

Kao πto je Luther rekao: “Pomozi,

dragi Gospodine Boæe, da

blagoslovljeni dan Tvoje svete

buduÊnosti doe πto prije.”5

Znakovi vremena — “slatka ivedra propovijed”

Nada u Kristov povratak postala

je sve snaænija s reformatorovom

æivotnom dobi, jer se Ëesto osjeÊao

bespomoÊnim u suoËavanju s

ËovjeËanstvom i svijetom. Postalo mu

je jasno da ni knezovi ni pape ne

mogu rijeπiti probleme ËovjeËanstva:

“Ovaj svijet je avolsko dijete. … Ne

moæeπ mu pomoÊi niti ga pouËiti.” I:

“Nikakvo propovijedanje, vikanje,

upozoravanje, prijetnja ili molitva” viπe

ne mogu pomoÊi. To je “vraæja

konoba”, “izokrenutih Deset

zapovijedi” njegova su oznaka, pa je

stoga i ostao “πpilja lopova”.

Samo Kristov dolazak moæe

pomoÊi, jer se u svijetu krπÊani

18 • ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017)

“okruæuju mnoπtvom avola”. Papa i

kraljevi imaju svoju nadu u politici, a

ljudi smatraju da su oni njihovi

“spasitelji”. No, Luther je upozorio da

Êe Ëekati “pravog Spasitelja” koji je

dao sigurno obeÊanje o svojem

povratku.

Kako bi ojaËao svoju Crkvu u

ovom oËekivanju, Krist je ukazao na

“znake vremena”, ukljuËujuÊi prirodne

katastrofe i ratove. NajoËitiji znak za

Luthera bile su glavne opasnosti

njegovog vremena, koje su i danas

aktualne: propadanje vjere unutar

krπÊanstva i sukob izmeu islama i

krπÊanstva.

S velikom zabrinutoπÊu Luther je

promatrao otklizavanje papinske crkve

od Evanelja i valove islamske najezde

koja je veÊ preplavila jugoistoËnu

Europu, a 1529. godine je Ëak doπla

pred vrata BeËa. No, vrlo jasan znak

dolazeÊeg Suda vidio je i u

nezahvalnosti sljedbenika reformacije

za svjetlost koju su primili: “Æelim

proricati protiv NjemaËke, ne prema

zvijezdama, nego prema teologiji;

navjeπÊujem protiv nje Boæji gnjev.

… Samo se molimo, a Boga i

Njegovu rijeË ne prezirimo!”6

Prema Lutheru, svi znakovi se

javljaju kako bi potaknuli vjernike i

osudili nevjernike. Ovi potonji joπ

uvijek imaju “milost” da se ne

brinemo o njima, dok bivπi vjerojatno

u njima mogu vidjeti “Boæji gnjev”,

koji ih neÊe povrijediti jer Bog Ëuva

svoj narod.

Reformator nije æelio raspravljati

o tome koliko su se znakovi veÊ

ispunili, ali bio je uvjeren da je

“veÊina [znakova] veÊ nastala” i to je

bio razlog za krπÊane da se raduju,

unatoË prirodnim nepogodama i

nevoljama. Ova je radost znakovita za

prave tumaËe Biblije, jer su

“promatraËi zvijezda i proricatelji” —

Luther je vjerojatno mislio na

astrologe i ezoterike — oni koji govore

samo o katastrofama. Samo krπÊani

razumiju “veselu, slatku rijeË ... svojeg

otkupljenja” (Luka 21,28). Stoga se

Za razmiπljanjei razgovor1. Kako je Martin Luther

procijenio ljudska nastojanja da

se spase? Usporedite njegovo

razmatranje sa suvremenim

razumijevanjima spasenja.

2. Koju je ulogu u Lutherovoj

vjeri igrala nada u Kristov drugi

dolazak?

3. Koliko je Lutherovo

oËekivanje konaËnih dogaaja

bilo razliËito od

srednjovjekovnog oËekivanja?

4. ©to znaËi nada u Kristov

drugi dolazak za naπ æivot

danas?

Kristov povratak mora promatrati

oËima krπÊanske nade, a ne oËima

posvjetovljenog uma.

Luther je smatrao da krπÊani

moraju “zagristi kuglu (metak)” i piti

“gorku Ëaπu”, a poslije Êe doÊi

“slatkoÊa”. Zato Krist sada poziva

svoju obitelj da ustane i da se raduje.

»ak i ako veÊina ljudi nije dobro

prihvatila propovijedanje Evanelja,

“malo stado” Êe ga shvatiti, radit Êe i

moliti se imajuÊi Kristov dolazak u

vidu, jer, kako je Luther rekao, “dosta

je zime, sada æelimo da doe lijepo

ljeto, i to takvo ljeto koje nikada neÊe

proÊi.”7

1 Ellen G. White, Velika borba, 160.2 Martin Luther, Luthers Schriften:

Weimar, Briefe (Stuttgart: Metzler, 2002.), sv. 9,

175.3 Paul Althaus, Die Theologie Martin

Luthers, 4. izd. (Gütersloh: Gütersloher

Verlagshaus, 1975.), 351.4 Martin Luther, Luthers Schriften:

Weimar Edition (Stuttgart: Metzler, 2005.), sv.

34/2, 466.5 Martin Luther, Luthers Schriften:

Weimar Edition, Tischreden (Stuttgart: Metzler,

2000.), sv. 5, br.6 Isto, sv. 3, br. 3711.7 Luther, Luthers Schriften, sv. 34/2, 481.

KrπÊaninov æivot u ovom svijetu, izjavio je

Luther, nabijen je napetostima.

ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017) • 19

Druga subota

Sigurnostspasenja

ELLEN G. WHITE

Izrazito sposobnima i uobiËajeno

sposobnim ljudima treba biti

jasno da nije moguÊe niπta

postiÊi zaslugama nas stvorenja

ili nekim Boæjim darom koji

smo dobili, kako bismo popravili naπ

poloæaj pred Bogom. Ako bi vjerom i

djelima bilo moguÊe kupiti dar

spasenja za bilo koga, tada bi Stvoritelj

bio duænik prema stvorenju.

Ovdje postoji moguÊnost da laæ

bude prihvaÊena kao istina. Ako netko

moæe zasluæiti spasenje neËim πto

moæe uËiniti svojim djelima, onda je u

poloæaju kao i rimokatolik — da vrπi

pokoru za svoje grijehe. Spasenje bi,

prema tome, bilo kao dio duga koji se

moæe odraditi i zaraditi kao plaÊa. Ako

Ëovjek ne moæe niËim od svojih

dobrih djela zasluæiti spasenje, onda

ono mora biti u potpunosti po milosti

koju prima kao greπnik, jer prima i

vjeruje u Isusa. To je u potpunosti

besplatan dar. O opravdanju po vjeri

ne moæe se pregovarati. »im se shvati

da zasluge greπnog Ëovjeka njegovim

dobrim djelima nikad ne mogu

osigurati vjeËni æivot, svaka rasprava

prestaje.

U cijelosti milostPrema svjetlosti koju mi je dao

Bog, za mene ovaj vaæan predmet

zauzima mjesto iznad bilo kojeg

drugog pitanja. Opravdanje je u

potpunosti po milosti, i ne postiæe se

bilo kojim djelom koje greπan Ëovjek

moæe uËiniti. Ovaj predmet mi je bio

predoËen u jasnim crtama: ako bogat

Ëovjek ima novca i posjeda, i od toga

prinosi Gospodinu dar, mogu se

pojaviti laæne primisli i pokvariti taj

prinos, moæe dolutati misao da je zbog

toga zasluæio Boæju naklonost, da je

Gospodin obvezan pozdraviti ga s

posebnom naklonoπÊu zbog njegovog

dara.

Bilo je premalo obrazovanja s

jasnim spoznajama o ovom predmetu.

Gospodin je posudio Ëovjeku svoja

dobra s povjerenjem; to su sredstva

koja On zahtijeva da se predaju Njemu

kad Njegova providnost to oznaËi i

ostvarenje Njegovog zahtjeva to

zatraæi. Gospodin je dao razum. Dao je

zdravlje i sposobnost prikupljanja

zemaljske dobiti. On je stvorio sva

dobra na Zemlji. On pokazuje svoju

boæansku moÊ da razvije sva ta

bogatstva. Ona su Njegov plod s

Njegove njive. Dao je sunce, oblake i

pljuskove kiπe kako bi bujalo raslinje.

Kao Boæji zaposleni sluge koji ste

se okupili na Njegovoj æetvi, iskoristite

ono πto prema svojim æeljama trebate,

ali na razborit naËin, i odgovorite kad

Bog uputi poziv. Moæeπ reÊi s

Davidom: “Od tebe je sve, i iz tvojih

ruku primivπi, dali smo tebi.” (1.

Ljetopisa 29,14) Dakle, stvorena biÊa

se ne mogu zadovoljavati zaslugama

vraÊanja Gospodinu Njegovog, jer je

to uvijek bilo Njegov posjed koji treba

koristiti onako kako to On u svojoj

providnosti bude usmjerio.

Izgubljena Boæja naklonostU pobuni i otpadniπtvu Ëovjek je

izgubio Boæju naklonost; ne svoja

prava, jer viπe nije mogao imati

nikakvu vrijednost. Zato je Bog uloæio

svojeg dragog Sina za otkup Ëovjeka.

Ovo se mora shvatiti. On je izgubio

one prednosti koje je Bog u svojem

milosru predstavio kao besplatan dar,

blago dano s povjerenjem, koje Êe se

upotrijebiti za unapreenje Njegovog

djela i za Njegovu slavu, da bi koristilo

biÊima koja je stvorio. U trenutku kad

je Boæje stvorenje odbilo posluπnost

zakonima Boæjega kraljevstva, ono je

postalo nevjerno prema Boæjoj

vladavini i uËinilo se posve

nedostojnim za sve blagoslove koje

mu je Bog pripremio.

To je bio poloæaj ljudske vrste

nakon πto se Ëovjek odvojio od Boga

zbog prijestupa. Zatim viπe nije imao

pravo na dah zraka, zrake sunca ili

Ëestice hrane. A razlog zbog kojeg

Ëovjek nije bio uniπten bio je taj πto

ga je Bog toliko volio da je darom

svojeg dragog Sina primio kaznu za

njegov prijestup. Krist je predloæio da

postane Ëovjekov Jamac i Zamjena; taj

bi Ëovjek po neusporedivoj milosti

20 • ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017)

Za razmiπljanjei razgovor1. Kako se vjera i djela odnose

na boæansku milost i

otkupljenje?

2. Kako moæemo doæivjeti

sigurnost spasenja?

3. ©to moæemo donijeti Bogu

kad prihvatimo Njegov poziv

milosti? ©to moæemo uËiniti za

Boga kad se predamo toj

milosti?

trebao imati joπ jedno suenje —

drugo probno vrijeme — imati iskustvo

Adama i Eve kao upozorenje da ne

prekrπi Boæji zakon kao πto su oni

uËinili. I koliko god da Ëovjek uæiva u

Boæjem blagoslovu u daru sunËeve

svjetlosti i daru hrane, mora se

osjeÊati duænim klanjati se pred

Bogom u zahvalnom priznanju da sve

dolazi od Njega. ©to god se vratilo

Njemu, samo je Njegovo vlastito, jer je

On to i dao.

»ovjek je prekrπio Boæji zakon, a

kroz Otkupitelja su dana nova i svjeæa

obeÊanja na drukËijoj osnovi. Svi

blagoslovi moraju doÊi kroz

Posrednika. Sada se svaki Ëlan ljudske

obitelji daje u Kristove ruke, i sve πto

posjedujemo u ovom sadaπnjem æivotu

i blagoslov buduÊeg æivota — bilo da

je to dar novca, kuÊa, zemljiπta, snage

razmiπljanja, fiziËke snage, ili umni

darovi — dano nam je u posjed kao

Boæja blaga za vjerno troπenje za

dobrobit Ëovjeka. Svaki je dar ukraπen

kriæem i nosi sliku i natpis Isusa

Krista. Sve dolazi od Boga. Od

najmanjih prednosti do najveÊeg

blagoslova, sve prolazi kroz jedan

protoËnik — nadljudsko posredovanje

poprskano krvlju, kojemu je vrijednost

iznad svake procjene, jer je bio Boæji

æivot u Njegovom Sinu.

Duπa ne moæe dati Bogu niπta πto

veÊ nije primila. Imajte to na umu:

“Od tebe je sve, i iz tvojih ruku

primivπi, dali smo tebi.” (1. Ljetopisa

29,14) To se mora istaknuti pred

ljudima kamo god idemo — da niπta ne

posjedujemo, da ne moæemo ponuditi

niπta vrijedno, u poslu ili u vjeri, πto

veÊ nismo primili od Boga i na πto On

moæe uvijek staviti svoju ruku i reÊi:

“To su moji darovi i blagoslovi koje

sam vam povjerio, ali ne da obogatite

sebe, nego za mudar napredak u korist

ovoga svijeta.”

Sve je BoæjeStvaranje pripada Bogu. Gospodin

je mogao, zanemarujuÊi Ëovjeka,

odmah zaustaviti njegov dah. Sve πto

Ëovjek jest i sve πto ima ovisi o Bogu.

Cijeli svijet je Boæji. KuÊe koje je

Ëovjek osobno stekao i πto god da je

vrijedno ili sjajno priskrbio, svega je

toga vlasnik Bog. Sve je to Njegov dar

i treba biti vraÊeno Bogu kako bi

pomagalo u izgradnji Ëovjekovog srca.

Na Boæji oltar mogu biti postavljeni

ne zatvorite za zrake svjetlosti. VjeËni

æivot je beskonaËni dar. To ga stavlja

izvan moguÊnosti da ga zasluæimo, jer

je beskonaËan. To mora nuæno biti

dar. Kao dar, mora biti primljen

vjerom, a zahvalnost i hvale za to

treba uputiti Bogu. »vrsta vjera neÊe

nikoga odvesti u fanatizam ili djelovati

poput lijenog sluge. To πto vodi ljude

da gledaju na sebe umjesto na Isusa,

mahnita je moÊ Sotone. Ako slava

Gospodnja postaje naπa nagrada,

Kristova pravednost mora iÊi pred

nama. Ako vrπimo Boæju volju,

moæemo primiti velike blagoslove kao

Boæji dar, ali ne zbog bilo kakve

zasluge u nama; ona nema nikakvu

vrijednost. Izvrπavajte Kristovo djelo i

slavit Êete Boga i pobijediti viπe od

osvajaËa; kroz Njega koji nas je ljubio

i dao svoj æivot za nas, da moæemo

imati æivot i spasenje u Isusu Kristu.

»lanak iz knjige Faith and Works

(Vjera i djela), str. 19—28.

Adventisti sedmog dana

vjeruju da je Ellen G. White

(1827.—1915.) tijekom sedamdeset

godina svoje javne sluæbe

oËitovala biblijski dar proroπtva.

najljepπi prinosi, a ljudi trebaju slaviti,

uzvisivati i hvaliti Darivatelja zbog

Njegove dareæljivosti. Dareæljivosti u

Ëemu? “Od tebe je sve, i iz tvojih

ruku primivπi, dali smo tebi.” (1.

Ljetopisa 29,14).

Niti jedno ljudsko djelo ne moæe

zasluæiti Boæju ljubav koja praπta, veÊ

Êe Boæja ljubav koja proæima duπu

voditi Ëovjeka da uvijek Ëini ono πto

je Bogu ugodno, πto bi on trebao

Ëiniti s uæitkom. Bog je to uËinio samo

zato da Ëovjek moæe izvrπiti duænost

koja se od njega traæi.

Boæji aneli na Nebu, koji nikada

nisu pali, neprestano vrπe Njegovu

volju. U svemu πto oni rade zauzeti

poslovima milosra naπem svijetu —

zaπtitom, voenjem i Ëuvanjem Boæjeg

djela kroz vjekove, i pravednika i

nepravednika — oni mogu iskreno reÊi:

“Od tebe je sve, i iz tvojih ruku

primivπi, dali smo tebi.” Kad bi ljudsko

oko moglo vidjeti sluæbu anela! Kad

bi maπta mogla shvatiti i zadræati se na

bogatom, slavnom sluæenju Boæjih

anela i sukobima u kojima se bave s

ljudima kako bi ih zaπtitili, vodili,

pobijedili i odvlaËili ih od Sotonine

zamke! Koliko bi drukËije bilo ljudsko

ponaπanje i vjerski osjeÊaj! …

Nadnaravna snaga zanadnaravna djela

Razlog zaπto mnogi ne uspijevaju

biti uspjeπni radnici jest πto djeluju

kao da Bog ovisi o njima i predlaæu

Bogu πto da izabere i radi s njima,

umjesto da ovise o Bogu.

Oni odlaze izvan domaπaja

nadnaravne moÊi i ne uspijevaju u

nadnaravnom poslu. Oni su uvijek

ovisni o vlastitoj moÊi i ljudskoj moÊi

svoje braÊe. Oni su skuËeni u

prosudbi i uvijek sude po svojem

konaËnom ljudskom shvaÊanju. Oni se

trebaju podiÊi, a nemaju snage

odozgo. Bog nam daje tijelo, snagu

uma, vrijeme i priliku za rad. Potrebno

je da se sve stavi na provjeru. Ljudsko

i boæansko mogu u zajednici obaviti

posao koji traje kao vjeËnost. Kad

ljudi misle da je Gospodin pogrijeπio u

njihovim pojedinaËnim sluËajevima,

oni odreuju svoj vlastiti posao i

susreÊu se s razoËaranjem.

“Da, miloπÊu ste spaπeni — po

vjeri; to ne dolazi od vas; to je dar

Boæji.” (Efeæanima 2,8) Evo istine koja

Êe razotkriti temu vaπem umu ako ga

ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017) • 21

PRVA SUBOTA

Molitveni tjedan za djecu

Istina o Bogu

Kad misliπ o Bogu, koje slike vidiπ u svojem umu i πto svezamiπljaπ? Nacrtaj ili naslikaj sliku i pokaæi je obitelji.

Primijeni

“Bog je htio biti sa svim svojim prijateljima

na Zemlji”, nastavio je otac. “Ali, kako se

Zemlja poËela sve viπe naseljavati, neki su ljudi

poËeli prenositi Sotoninu priËu o tome da je

Bog ljutit i nezgodan.”

“Martin Luther, djeËak koji je æivio u

NjemaËkoj, Ëuo je ovakva priËanja o

nemilosrdnom Bogu i bio je siguran da je Bog

ljut i na njega. Zato je pokuπao æivjeti savrπenim

æivotom.” nastavila je majka. “NauËio je latinski

jezik i studirao je kako bi postao odvjetnik.

Jednog dana, za vrijeme straπne oluje, mladi

Martin se zavjetovao da Êe ubuduÊe raditi za

Boga. Postao je sveÊenik i joπ je viπe prouËavao

Bibliju. No, to ga joπ uvijek nije uËinilo

sretnijim. Joπ uvijek je vjerovao da mora æivjeti

savrπenim æivotom. ©to je napornije pokuπavao,

to je postajao jadniji.”

“Ako je mladi Luther volio Isusa, zaπto je

bio toliko nesretan?” upitala je Maja.

“O tome Êemo viπe razgovarati sutra na

naπem obiteljskom bogosluæju.” najavio je

zanimljivi razgovor otac. n

RazmisliKad ne bismo imali Bibliju, kako

bismo se mogli sjetiti onoga πto Bog æeli daznamo o Njemu?

Zabrinuti djeËakRijeËiu srcu“Svako jePismo odBoganadahnuto ikorisno zapouku, zakaranje, zapopravljanje iodgajanje upravednosti.”

(2. Timoteju3,16)

Pisci ovih πtiva za djecu su dr. Gary

Wagner, propovjednik i pisac koji sluæi u

Konferenciji New York, te njegova

supruga Deene Bartel-Wagner, duænosnica

za kapelansku sluæbu pri Generalnoj

konferenciji. Oni zajedno æeljno oËekuju

skori povratak svojega Spasitelja.

“Vrijeme je za obiteljsko bogosluæje!”

pozvao je otac. “Donesite svoje Biblije.”

Luka, Maja i Josip ponijeli su svoje Biblije.

Nakon molitve otac ih je upitao: “Znate li da je

postojalo vrijeme kad ljudi nisu imali Biblije u

svojim domovima?”

“Je li to zbog toga πto nisu imali novca za

kupnju Biblija?” upitao je Josip.

“Biblije i druge knjige bile su vrlo skupe

jer su ih pisali rukom.” objasnila je majka.

“Biblije su tada bile pisane na latinskom jeziku,

a veÊina ljudi nije razumjela strane jezike.”

“Pa kako su uËili o Isusu?” upitala je Maja.

“SveÊenik bi im priËao dogaaje iz Biblije

u crkvi.” objasnio je otac. “Ali neki su ljudi

govorili da je Bog ljutit i da se æeli osvetiti

ljudima. Luka, molim te, proËitaj Psalam 11,7.”

Luka je proËitao: “Gospodin Ëini ono πto

je u redu i voli pravdu.” [prema prijevodu

Tommyja Nelsona, International Children’s

Bible, ICB]

“Ovaj redak nam govori da je Bog uvijek u

pravu. On nikada ne kaæe, ne misli, niti Ëini

niπta πto bi bilo pogreπno.” objasnio je otac.

“U Edenskom vrtu Sotona je lagao Evi, i

ona mu je povjerovala.” rekao je Josip. “Nije

imala povjerenja u ono πto je Bog rekao.”

22 • ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017)

NEDJELJA

Pronai na zemljovidu grad Wittenberg u NjemaËkoj.Napiπi popis razloga zbog kojih æeliπ drugima govoriti oBogu.

vjere u vjeru, kao πto stoji pisano: ‘Pravednik

Êe æivjeti od vjere.’”

“Evanelje ili Radosna vijest pokazuje kako

Bog Ëini ljude pravednima. Boæji naËin stvaranja

ljudi poËinje i zavrπava vjerom. Kao πto kaæe

Pismo, ‘osoba koja je opravdana pred Bogom

po vjeri, æivjet Êe vjeËno.’ [International

Children’s Bible]”

Luka je upitao: “Nije li Radosna vijest

izvjeπtaj o Isusu i Njegovom æivotu?”

“Tako je!” podræao ga je otac.

“Apostol Pavao kaæe da ako ljudi vjeruju u

to da je Isus umro, Bog ih moæe spasiti.” rekao

je Luka. “Nisam siguran πto zapravo znaËi

‘opravdan’.”

“To znaËi da osobu koja je opravdana, Bog

ni za πto ne krivi.” rekao je otac. “Redak u

Rimljanima 3,10 kaæe da nema niti jednog

bezgreπnog ljudskog biÊa. Bog je jedini koji je

uvijek u pravu. Luther je shvatio da Poslanica

Rimljanima u 1. poglavlju govori da je Bog

imao plan spasenja ljudi od grijeha. Kad je Isus

umro na kriæu, to je zapravo bio dio tog plana.

Moramo imati vjeru da Êe i nas spasiti.”

“Luther je tada to poËeo govoriti i drugim

ljudima.” rekla je majka. “»ak je napravio popis

od 95 izjava o tome i prikovao ih na vrata

crkve u Wittenbergu u NjemaËkoj. Tada su i

drugi shvatili kako Bog æeli da se pouzdaju u

Njegov plan.”

“U to vrijeme je Ëovjek po imenu

Johannes Gutenberg izumio tiskarski stroj koji

se mogao koristiti za tiskanje Biblije.” nastavio

je otac. “StruËnjaci su poËeli prevoditi Bibliju

na engleski, njemaËki i na druge narodne

jezike. Uskoro su mnogi ljudi mogli Ëitati i

posjedovati vlastite Biblije.”

“Ja odluËujem da Êu svakodnevno

prouËavati svoju Bibliju!” rekao je Luka.

©to si ti odluËio ili odluËila? n

RazmisliMisliπ li da je trebalo hrabrosti da

Martin Luther pribije svoj popis izjava navrata vitemberπke crkve?

Luka je jedva Ëekao da doe vrijeme

obiteljskog bogosluæja. Htio je Ëuti viπe o æivotu

Martina Luthera.

Nakon πto se sestrica Maja molila, otac je

objasnio da se grijeh dogaa zbog neposluπnosti

i odvajanja ljudi od Boga. Takoer je podsjetio

obitelj kako Sotona æeli da ljudi vjeruju da je

Bog ljutito i strogo BiÊe. Mladi Martin Luther je

u to vjerovao i uvijek je pokuπavao samostalno

postiÊi da æivi savrπenim æivotom.

“Jednog dana dok je Martin Ëitao Poslanicu

Rimljanima, neπto je promijenilo njegov æivot”,

rekao je otac. “Hajde, Luka, proËitaj Rimljanima

1,16.17.”

“Uistinu, ja se ne stidim Evanelja, jer je

ovo sila Boæja za spasenje svakomu vjerniku. …

Jer u njemu se oËituje pravednost Boæja, iz

©tivo za djecu

RijeËiu srcu“Pravedan si,Jahve, i pravisu sudovitvoji.”

(Psalam119,137)

ISTINA O BOGU

Boæji plan spaπavanja

Primijeni

Martin Luther

ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017) • 23

PONEDJELJAK

Luka i njegovi roditelji ispruæili su ruke kako bi pokazali da jeIsus Posrednik izmeu ljudi i Boga. Pokuπaj ovo sa svojomobitelji.

Otac se popeo na ljestve i sve do krova.

“Visoko si se popeo, tata!” rekao je Luka.

“Pazi da ne padneπ.”

Otac je brzo spustio sve polomljene grane

s krova. Zatim se vratio na ljestve i pogledao

Luku.

“Ove ljestve me podsjeÊaju na naπe

razgovore.” rekao je otac.

“Kakve veze mogu imati ljestve s grijehom

i pravednoπÊu?” upitao je Luka.

“Doite ovamo, mama, Maja i Josipe!”

pozvao je otac.

Kad su se svi okupili, otac je rekao:

“JuËer smo prouËavali o grijehu koji nas

razdvaja od Boga. Ove ljestve su me potaknule

na razmiπljanje o Isusu, Njegovoj smrti i πto sve

to znaËi za nas. »ak i ako se istegnemo koliko

moæemo i ispruæimo ruke, ne moæemo

dosegnuti Boga. Kad su Adam i Eva sagrijeπili,

stvorili su veliki razmak izmeu sebe i Boga.”

“Ali Bog je poslao Isusa da umre za naπe

grijehe.” rekla je Maja. “Nije li to rijeπilo tu

razdaljinu?”

“Tako je!” rekao je otac. “Isus je postao

Posrednik izmeu Boga i svakoga od nas.”

“Mama, hoÊeπ li se popeti do sredine

ljestava?” zamolio je otac. “Nakon πto je Isus

æivio bez grijeha, umro je i ponovno ustao;

uklonio je taj razmak izmeu nas i Boga. Ako

sada ispruæim ruku do mame, i ona pruæi ruku

meni, ruke bi nam se mogle dotaknuti. Sada, ti

Luka, kreni s dna ljestava i doi do mame.”

Luka se paæljivim penjanjem po ljestvama

pribliæio i pruæio ruku majci.

“Kad prihvatimo Isusa, kreÊemo prema

Njemu i pruæamo ruke. I On pruæa ruku nama,

ali svojom drugom rukom ne puπta Boga.”

nastavio je otac. “On je veza izmeu nas i

Boga.” n

Razmisli©to bi se dogodilo da Isus ne pruæa

svoju ruku prema nama i prema Bogu?

Luka i njegova obitelj otvorili su vrata

dvoriπnog spremiπta i poËeli iznositi razliËiti

alat. Proπle noÊi je jak vjetar izazvao veliku

πtetu. Maja i Josip su poËeli skupljati grane po

dvoriπtu. Luka je pomagao ocu, koji je

postavljao ljestve pored kuÊe. Otac je Ëistio

granËice koje je oluja nabacala na krov kuÊe i u

æljebove.

©tivo za djecu

RijeËiu srcu“Postoji samojedan naËinna koji ljudimogu doÊi doBoga. To jepreko IsusaKrista”

(1. Timoteju2,5 —InternationalChildren’sBible)

ISTINA O BOGU

Uhvatimo se za Isusovu ruku

Primijeni

24 • ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017)

UTORAK

Isusova krv pere naπe grijehe i ponovno stvara naπ æivot.Svakodnevno prati πto se dogaa u tvojem æivotu.

©tivo za djecu

RijeËiu srcu“Za naπegrijeheprobodoπenjega, zaopaËine naπenjegasatrijeπe. Nanjega padekazna — radinaπeg mira,njegove nasraneiscijeliπe.”

(Izaija 53,5)

ISTINA O BOGU

Pranje prljavπtine“Kad sam stavila cvijeÊe u vaze, poËela

sam razmiπljati o naπem vremenu obiteljskog

bogosluæja”, rekla je majka. “Govorili smo o

tome kako nas Isusova smrt opravdava pred

Bogom. Ovi cvjetovi su me podsjetili na ono

πto se dogaa nakon πto smo opravdani. Stavit

Êu malo boje u vodu jedne vaze. Vidite kako

voda mijenja boju?”

“Voda postaje crvena.” uoËio je Josip.

“Tako je!” rekla je majka. “Crvena voda

podsjeÊa na Isusovu krv, a bijeli cvijet je naπ

æivot. Promatrajte cvijet i gledajte πto se

dogaa. Znamo da je Isus, kad je umro, prolio

svoju krv za nas.”

Majka je dalje objasnila:

“Joπ jedna rijeË za Isusovo umiranje i

prolijevanje Njegove krvi za nas je pomirenje.

To znaËi da Isusova krv uklanja naπ grijeh i Ëini

nas duhovno Ëistima. Dok ne prihvatimo Isusa i

Njegovu smrt, naπi æivoti su prljavi, baπ kao πto

su bile vaπe ruke prije nego πto ste ih oprali.”

“Gledajte, bijele latice postaju crvene!”

uzbueno je primijetio Luka.

“Crvena boja iz vode dospijeva u cvjetne

latice pomoÊu siÊuπnih cijevi ili kapilara.”

objasnila je majka. “Naπi su æivoti takvi kad

prihvatimo Isusa i slijedimo Ga. Mi se

poËinjemo mijenjati i postajemo drukËiji u

naËinu na koji postupamo s drugim ljudima.

Kad Ga molimo da nam pomogne reÊi i Ëiniti

ono πto je ispravno, moæemo prevladati ono

loπe πto nam se dogaa da Ëinimo.”

Majka je dodala:

“Isusov æivot teËe u naπ, baπ kao πto je

obojena voda uËinila bijeli cvijet crvenim.”

“Volim Isusa i æelim biti promijenjen!”

zakljuËio je Luka.

“I ja!” rekla je Maja.

“I ja, i ja!” rekao je Josip. n

RazmisliKako moæeπ biti poput cvijeta iz

danaπnje priËe i pustiti da Isus napuni tvojæivot?

Primijeni

Luka, Maja i Josip radili su u obiteljskom

vrtu. Okopavali su povrÊe i potom se zabavljali

u cvijetnjaku kad ih je majka pozvala da uu u

kuÊu.

“Æelim vam neπto pokazati.” rekla je.

Djeca su poæurila i oprala ruke. Uπla su u

kuhinju. Majka je stajala za stolom s dvije vaze

bijelog cvijeÊa.

ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017) • 25

Zamotaj se u pokrivaË i zamisli da je to Sveti Duh koji te jeobgrlio. Kako se osjeÊaπ?

Primijeni

SRIJEDA

razgovarali o tome da Isus treba svakog dana

preuzeti naπe æivote?”

“Da, i molim se za to svakog jutra.”

odgovorio je Luka.

“Isus odgovara na tvoje molitve slanjem

Svetoga Duha.” rekla je majka. “Posao je

Svetoga Duha da nam pomogne razmiπljati o

onome πto radimo i jesmo li u pravu ili u

krivu.”

Nastavila je:

“Traæio si da Isus bude dio tvojega æivota.

Sveti Duh ti æeli pomoÊi da napraviπ pravi

izbor. Kad Mu dopustiπ da radi u tvojem æivotu,

drugi Êe Ga moÊi vidjeti.”

Majka je zastala, a onda upitala Luku:

“I, πto Êeπ sad uËiniti?”

“Mislim da Êu nazvati Borisa i vidjeti moæe

li doÊi k nama.” rekao je Luka. “Trebam pomoÊ

u izgradnji svoje dvoriπne utvrde!” n

RazmisliAko ne vidimo Svetoga Duha, kako

znamo da je s nama?

“Jesu li njegovi roditelji kod kuÊe?” upitala

je majka. “©to Êete zapravo Ëiniti dok ste

tamo?”

Majka je postavila baπ ta dva pitanja kojih

se najviπe bojao.

“Ne znam jesu li mu roditelji kod kuÊe.”

priznao je Luka. “Boris se æeli druæiti sa mnom

i igrati se video igrice.”

Kad se Boris pridruæio razredu prije πest

tjedana, Luka ga je pozvao da s njim sjedne

tijekom toplog obroka. Boris se Ëinio

zanimljivim djeËakom, ali izgovorio je neke

rijeËi zbog kojih je Luki bilo neugodno.

“Drago mi je πto se trudiπ da se Boris

osjeÊa kao dio vaπeg razreda.” rekla je majka.

“Vaæno je da prema svima dobro postupamo.

Ali znaπ da ti ne dopuπtamo igrati video igrice

ako ih prvo ne provjerimo.”

Tiπina je napunila sobu dok je majka

Ëekala da Luka odgovori.

“Boris je novi u razredu i nema mnogo

prijatelja. Æelim pokuπati doprijeti do njega. Ali

ponekad Ëini i kaæe neπto zbog Ëega se osjeÊam

neugodno.” priznao je Luka.

“Kad se zbog neËega πto znaπ da je

pogreπno osjeÊaπ neugodno, to ti govori Sveti

Duh.” objasnila je majka. “SjeÊaπ li se kad smo

©tivo za djecu

RijeËiu srcu“Svi su onikoje vodiBoæji Duhsinovi i kÊeriBoæje.”

(Rimljanima8,14 —InternationalChildren’sBible)

ISTINA O BOGU

Tko te tapπe po ramenu?Nakon πkole toga

dana, Lukin novi prijatelj

Boris htio je s njim igrati

video igrice. Luka nije bio

raspoloæen pitati roditelje

za dopuπtenje da ide s

Borisom. VeÊ je znao πto

Êe majka i otac reÊi.

“Dobar dan, mama.

Mogu li otiÊi do Borisa?”

ipak je upitao dok je

spuπtao πkolsku torbu

pokraj vrata.

Kad ga je Boris

zamolio da doe i igra s

njim video igrice, Luki je

bilo neugodno reÊi da mu

roditelji ne dopuπtaju

igrati video igrice.

26 • ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017)

»ETVRTAK

Pomijeπaj Ëetiri ælice bijelog octa s jednom æliËicom jodiranesoli. NamoËi nekoliko kovanica u smjesu na nekoliko minuta.Izvadi ih iz otopine i osuπi. ©to se dogodilo s kovanicama?

“Zahvalan sam πto imam obitelj koja je

tako sretna.” rekao je Luka. “Neki od mojih

prijatelja imaju obitelji u kojima se sve vrijeme

meusobno svaaju i Ëak tuku. Drago mi je πto

u mojoj obitelji toga nema.”

Kad je Luka pogledao u djeda, vidio je

suze u njegovim oËima.

“Toliko mi znaËi ovo πto si rekao!”

pohvalio ga je djed. “Vidiπ, nekad sam i ja bio

samo jedan od loπih ljudi.”

Luka je bio jako iznenaen. Nije moguÊe

da je djed bio loπ. Pa on je jedan od najdraæih

ljudi koje je Luka ikad upoznao.

Baka je potvrdila: “Da, prije mnogo godina

djed je bio jako loπ.”

Djed je pogledao u daljinu i podsjetio se

na neπto πto je bilo jako davno.

“Baka je u pravu. Nisam vladao samim

sobom.” rekao je tihim glasom. “To je bilo prije

nego πto sam prihvatio Isusa u svoje srce. Kad

sam priznao svoje grijehe Njemu, traæio sam Ga

da me promijeni i ukloni ono πto je loπe u

mojem srcu. Svakog sam se dana molio da mi

Isus pomogne da sve dræim pod nadzorom.”

Nastavio je:

“Nekoliko dana sam uspijevao. Tada bih

zahvalio Isusu πto mi je pomogao. Nekih dana

sam bio jako ljutit. Tada bih se morao moliti

Bogu da mi opet oprosti. S Boæjom pomoÊu

konaËno sam pobijedio loπe crte svoje naravi.”

“Sjajno!” rekao je Luka. “NauËili smo πto je

to plod Duha — poput mira, ljubaznosti, radosti

i samosvladavanja. Mislim da imaπ plod Duha,

djede!”

Djed se nasmijeπio.:

“Tako je, Luka. Kad prihvatimo Isusa i

priznamo svoje grijehe, naπi se æivoti polako

mijenjaju.” n

Razmisli©to je u tvojem æivotu potrebno da ti

Isus pomogne da se promijeniπ?

©tivo za djecu

RijeËiu srcu“Dat Êu vamnovo srce,nov duhudahnut Êu uvas! Izvadit Êuiz tijelavaπega srcekameno i datÊu vam srceod mesa.”

(Ezekiel36,26)

ISTINA O BOGU

Moje srce je puno radosti!Sretan sam!

Primijeni

Luka je bacio pogled na putne torbe

poslagane pored vrata. Ispunilo ga je uzbuenje

jer je znao da Êe za samo nekoliko sati vidjeti

djeda i baku.

Tijekom putovanja Luka je razmiπljao o

djedu i baki. Djed uvijek priËa zanimljive priËe,

a baka kuha i peËe ukusna jela. Dok je

razmiπljao o njima, Luku su preplavili topli

osjeÊaji. A onda je zaspao...

“Hej, spavalice!”

Luka je protrljao oËi.

“HoÊeπ li spavati sve vrijeme ovog

posjeta?” ponovio je glas.

“Djede!” viknuo je Luka od veselja. “Valjda

sam zaspao na putu.”

Luka je jednom rukom uhvatio torbu, a

drugom djeda. Zajedno su uπli u kuÊu. Osjetio

se miris svjeæe peËenog kruha.

Dok su jeli veËernji obrok, svatko je

ispriËao poneku dogodovπtinu iz æivota. Uskoro

je obrok zavrπio, i bilo je vrijeme za veËernje

bogosluæje.

Djed se molio na poËetku.

“VeËeras bih æelio da svatko ispriËa

poneπto za πto je zahvalan Bogu.” predloæio je

djed. “Josipe, poËinjemo s tvojom priËom.”

Doπao je red i na Luku.

ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017) • 27

PETAK

Napravi vlastitu knjiæicu svjedoËenja. Moæeπ koristiti obojenepapire i zeleno platno. Trebat Êe ti kolaæ papir, kakvog moæeπnabaviti u knjiæarama, i platno u boji.

Padala je kiπa, pa se zajedniËki ruËak

umjesto u parku morao odræati u kuÊi.

Gospodin JuriÊ je doπao i stao kraj Luke.

“RazoËaran sam πto ne moæemo iÊi u park

i u prirodu”, rekao je. “Park je odliËno mjesto

za ruËak i pronalaæenje ljudi kojima moæemo

svjedoËiti.”

“Vi nalazite ljude u parku i svjedoËite im?

Kako to Ëinite?” upitao je Luka.

“Ponekad traæim osobu koja izgleda

tuæno.” objasnio je gospodin JuriÊ. “U takvom

sluËaju se nasmijeπim i kaæem joj da se nadam

da ima dobar dan. Ponekad razgovaramo o

tome πto ljudima smeta. Sluπam ih, a onda ih

pitam mogu li se pomoliti za njih.”

Gospodin JuriÊ je dodao:

“U πkoli biste mogli raditi isto. Siguran sam

da se neki uËenici bore s razliËitim

poteπkoÊama”

“Znam za neke od njih, ali nikad nisam

siguran πto bih trebao reÊi.” priznao je Luka.

“Volio bih svojim prijateljima u πkoli reÊi o

Isusu, ali mi ponekad nedostaju odgovarajuÊe

rijeËi. To mi je stvarno neugodno.”

“Imam upravo ono πto trebaπ, a to moæeπ

naËiniti i sâm.” predloæio je gospodin JuriÊ.

Iz dæepa je izvadio malenu knjiæicu i

predao je Luki. Knjiga je imala zelene korice.

Unutra su bile prazne stranice u razliËitim

bojama: crne, crvene, bijele i æute.

“Kako bi mi knjiga bez rijeËi mogla

pomoÊi da se sjetim πto da kaæem?” upitao je

Luka.

“Boje Êe ti pomoÊi.” objasnio je gospodin

JuriÊ. “Crna nas podsjeÊa da smo greπnici koji

Ëine mnogo toga pogreπnog. To je ono πto je

naπ æivot u grijehu.”

Okrenuo je crvenu stranicu:

“Crvena boja nas podsjeÊa da je Isus umro

na kriæu i prolio svoju krv za nas.”

SljedeÊa je stranica bila bijela.

“Bijelo znaËi da su naπi grijesi oprani!”

uskliknuo je Luka.

“Evo najboljih æutih obeÊanja da moæemo

æivjeti s Isusom zauvijek! A πto znaËi zelena

boja na koricama?” pitao je gospodin JuriÊ.

©tivo za djecu

RijeËiu srcu“Poite zamnom i uËinitÊu vasribarimaljudi.”

(Matej 4,19)

ISTINA O BOGU

©to da kaæem prijateljima?“Zelena boja obiËno predstavlja neπto πto

raste.” rekao je Luka.

“Tako je!” uskliknuo je gospodin JuriÊ.

“Kad prihvatimo Isusa, moramo rasti u naπem

novom æivotu. To Ëinimo ËitajuÊi Bibliju,

govoreÊi drugima o Isusu i provodeÊi vrijeme u

zajedniπtvu s drugim vjernicima.

Imam neπto platna i papira u boji. Æeliπ li

da nakon ruËka napravimo novu knjiæicu za

svjedoËenje?”

“Æelim!” rekao je Luka s osmijehom. “Ne

mogu viπe Ëekati, jedva Ëekam da ovo pokaæem

svojim prijateljima u πkoli!” n

RazmisliKako moæeπ prevladati strah i

pokazivati svoju knjigu bez slova, koristeÊije za svjedoËenje — æivim rijeËima?

Primijeni

Knjiæica svjedoËenjaPripremi crni, crveni, bijeli iæuti papir (πirine oko 15 cm, visine10 cm), te zeleni (πirine 30 cm ivisine 10 cm).

Sloæi papire u boji po ovomredu: crna, crvena, bijela i æuta.Zeleni papir upotrijebi kaokorice. Probuπi rupu u gornjem idonjem dijelu s lijeve strane (oko 2cm od gornje i donje strane) izaveæi ukrasnom vrpcom iliπpagicom. Dobio si vlastitu knjiæicus listovima u boji, ali bez ijednogslova.

Ako imaπ zeleno platno, moæeπiglom u gornjem i donjem dijeluprovuÊi konac i zaπiti svoju knjigu.

28 • ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017)

DRUGA SUBOTA

Nacrtaj svoju obitelj za koju æeliπ da doe na to okupljanje.Znaju li svi ti ljudi tko je Isus i da se uskoro vraÊa? Ako neznaju, pozovi ih na zajedniËko druæenje.

Luka se zamislio na trenutak, a zatim

rekao:

“Jednog dana imat Êemo obiteljsko

okupljanje koje nikada neÊe zavrπiti.”

“Tako je!” sloæio se otac. “Ne mogu

Ëekati!” Svi su sloæno klimali glavama.

“Trebali ste vidjeti Luku i Maju prije nego

πto ste stigli.” napomenula je majka. “Svakih

nekoliko minuta trËali su do prozora da

pogledaju jeste li stigli. Bio je to dobar

podsjetnik na to kako bismo trebali paziti na

drugi Isusov dolazak.”

“Nismo se pripremali samo danas. Majka je

sve vrijeme ureivala stan, kuhala i pekla. Rekla

je da æeli biti spremna kad stignete.” objasnila

je Maja.

“To me podsjeÊa na redak iz Biblije koji

sam proËitao ovog tjedna.” rekao je Jakov. “U

1. KorinÊanima 16,13 kaæe: ‘Budite oprezni.

Nastavite snaæno u vjeri. Imajte hrabrosti i

budite jaki.’”

SljedeÊih nekoliko dana djeca su ureivala

i istraæivala dvoriπte, igrala se i zajedno se

molila i prouËavala Bibliju. Obitelji su pjevale

okupljene oko pijanina. Kao neπto posebno, svi

su otiπli na obliænje jezero na piknik i kupanje.

Ubrzo je obiteljsko okupljanje zavrπilo.

Dok su gosti ulazili u automobil, Maja nije

mogla suzdræati suze.

“Bilo nam je tako lijepo!” rekla je. “Voljela

bih da ne morate iÊi.”

Ujak Jakov ju je tjeπio:

“Tuæni su rastanci, ali opet Êemo se

vidjeti. Ne zaboravite paziti i Ëvrsto se dræati.

Svi æelimo biti spremni kad Isus doe. Tada Êe

poËeti najbolji i beskrajni obiteljski susret s

Isusom.”

RazmisliImaπ li ikada osjeÊaj da nas Isus

nikada neÊe odvesti kuÊi na Nebo? ©tomoæeπ uËiniti kako bi ti pomoglo zadræatioduπevljenje u Ëekanju drugog Isusovogdolaska?

©tivo za djecu

RijeËiu srcu“Kada doeKrist, naπPastir, dobitÊete krunu.Ta Êe krunabiti slavna inikada neÊeizgubiti svojuljepotu”

(1. Petrova5,4 —InternationalChildren’sBible)

ISTINA O BOGU

Najbolja obiteljska okupljanja

Primijeni

“Tako sam uzbuena, ne mogu Ëekati

mirno!” uzviknula je Maja cupkajuÊi po podu.

“Ujak Jakov i teta Marija Êe uskoro biti ovdje.

KonaËno Êu opet vidjeti Boæidara!”

I Luka je bio uzbuen:

“Darko, Tomislav i ja Êemo se moÊi

zajedno igrati!” rekao je. “Bit Êe toliko

zabavno!”

Nestrpljivo su Ëekali da im stignu tetka,

stric i roaci, ali Ëinilo se kao da je vrijeme

stalo. KonaËno se zaËulo trubljenje automobila

na kolnom prilazu kuÊi.

Maja je otvorila vrata Ëim je ujak Jakov

pokucao.

“Mislili smo da nikada neÊete doÊi.” rekla

je Maja pozdravljajuÊi ih.

Svatko se udobno smjestio, a majka je

natoËila Ëaπe svjeæe vode s limunom. Uskoro je

pitala treba li netko joπ soka.

“Volio bih joπ jednu Ëaπu, molim te.

Putovanje je bilo dugo, a ovo hladno piÊe mi

godi.” rekao je ujak Jakov. “Obiteljsko

okupljanje Ëini duga putovanja vrijednima.”

“Æelio bih da ovdje ostanete zauvijek!”

rekao je Luka.

“Ne bi li to bilo lijepo!?” uskliknula je

tetka Marija.