of 58/58
MOLITVE FRANJE ASIŠKOGA SAMUELE DURANTI Copyright © Provincija svetih Ćiria i Metoda All rights riserved.

Molitve Sv Franje

  • View
    31

  • Download
    8

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Molitve Sv Franje

Text of Molitve Sv Franje

  • MOLITVE FRANJE ASIKOGA

    SAMUELE DURANTI

    Copyright Provincija svetih iria i Metoda All rights riserved.

  • UVOD

    Franjo "molitva", tako izriito sveca definira Toma elanski. "Nije se samo inilo kao da svim svojim biem moli, nego kao da se sav pretvorio u molitvu. Tako je njegova dua od gorljivosti kipjela i bila izotrena, posvema se rastopila i ve je boravila u najviim krajevima kraljevstva nebeskoga" (2 el 95, FI 682).

    Franjo obuzet ekstatikom molitvom usred stvorenog ili uronjen u kontemplaciju zanosom ljubavi pred raspelom najredovitija je i najistinskija slika. edan Boga, ljubitelj tiine traio je samotna, skrovita, udaljenija mjesta; osobito je volio samotita.

    "Kad je ovjek Boji boravio sam i bio nesmetan, umarke je ispunjao uzdisajima, zemlju je natapao suzama, akom se udarao u prsa, a kad bi pronaao kakvo skrovitije mjesto, razgovarao bi sa svojim Gospodinom. Tu je odgovarao pred Sucem, tu se usrdno molio Ocu, tu je razgovaroa s Prijateljem" (sv. Bonaventura, LM X 4, FI 1180).Molitva je bila njegova utjeha, njegova obrana.

    Mnogo puta su ga braa nala kako je uzdignut iznad zemlje ili je okruen svjetlom, ili pak licem prostrt prema zemlji, rairenih ruku u obliku kria, "niti je disanjem niti pokretima pokazivao da je iv" (2el 178, FI 764).

    Drugi puta su ga vidjela kako je "obasjan nebeskim sjajem i raspaljen snagom nadnaravnog ara" (sv. Bon., LM IV. 4, FI 1070), kao da je ve "okruen anelima, postao graaninom nebeskih prebivalita" ( sv. Bon., LM X. 1, FI 1176).

    Kolike je noi probdio molei u umama "dok je jasni mjesec putovao nebom", preplavljen divnom slatkoom, uzbuenjem prepunim osjeaja, najsveanijim oduevljenjem! Od mnogih njegovih molitava do nas je dolo tek nekoliko.

    Moda one vie nego li drugi njegovi Spisi otkrivaju svetost: omoguuju prodore svjetlosti due, izljeve ljubavi srca. I pokazuju njegovu duhovnost: nain kako staje pred Boga, kako ga hvali, kako mu zahvaljuje, kako ga blagoslivlja.

    I njegovu pobonost: trojstvenu, teocentrinu, kristocentrinu, eshatoloku, marijansku, biblijsku, liturgijsku.

    Odabrah jedanaest njegovih molitava. Ima ih jo; dovoljno je spomenuti: "Tko si ti, preslatki moj Boe? Tko sam ja, najgadniji crv i beskorisni tvoj sluga?..." (Cvjetii, 3. razmiljanje o svetim ranama, FI 1915) -

    Ili jedna druga:

    "O, Gospodine moj, molim te da mi udijeli dvije milosti prije nego to umrem. Prva je da za svoga ivota osjetim u svojoj dui i na svome tijelu, koliko je to mogue, onu bol to si je ti, slatki Gospodine, podnio u vrijeme svoje pregorke muke. Druga je, da osjetim u svom srcu, koliko je to mogue, onu neizmjernu ljubav kojom si ti, Sine Boji, gorio da dragovoljno podnese toliku muku za nas grenike" (Cvjetii, 3. razm. o sv. r., FI 1919).

    Toliko su lijepe da sam ih htio spomenuti. Ali moj se posao ograniuje na molitve iz osobnih Spisa sv. Franje. Kolebajui se izmeu manjkavog predstavljanja i suvie irokog raspravljanja, izostavio sam Slubu Muke Gospodnje. To, naime, zahtijeva mnoge biljeke i tumaenja, to je mnogo vie od elje da populariziramo ovu knjiicu. Kod rasporeda slijedim odreeni vremenski slijed. Predstavljam ih uz jednostavno i razgovjetno tumaenje elei da ono pomogne razumijevanju. Skromna usluga beskorisnog sluge.

  • Iz Drugog ivotopisa Tome elanskog, pogl. 128.: Pele:

    "Na jednoj gori je jedno bila napravljena elijica u kojoj je Boji sluga etrdeset dana inio najstrou pokoru. Pa kad je, poto se navrilo odreeno vrijeme, odanle otiao, elijica je ostala bez stanovnika. Ondje je ostala zemljana posuda iz koje je svetac obiavao piti. A kad su jedanput doli ljudi iz potovanja prema svecu, naoe posudicu punu pela. U samoj su posudi nainile medeno sae hotei, bez sumnje, time oznaiti slast kontemplacije, koju je ondje uivao svetac Boji" (2 el br 169, FI).

    Volim tu zgodu itati kao prispodobu: posudica je nae srce (shvaeno biblijski), pele su Franjine molitve. Napravimo i mi u sebi medeno sae kako bismo kuali slatkou kontemplacije kojom je on bio ispunjen. Jedna nada. Jedna elja.

    1. PRED RASPELOM SVETOG DAMJANA

    Da bi spoznao i izvrio volju Boju

    Svevinji, slavni Boe, prosvijetli tamu moga srca i podaj mi ispravnu vjeru, sigurno ufanje i savrenu ljubav, smisao i spoznaju, o Gospodine, da izvrim tvoju svetu i istinsku volju.

    (FI 276)

    PREDSTAVLJANJE

    Meu molitvama koje su nam ostale od sv. Franje ova je prva u vremenskom slijedu. Nastala je u sijenju 1206., kada je Franjo tragao za voljom Bojom.

    "Svukavi prosjakovu odjeu i ponovno obukavi svoju, vratio se (iz Rima) u Asiz i poeo se moliti Bogu, da bi mu pokazao put" (TD IV. 10, FI 1406).

    Ispod breuljka sv. Felicijana postojala (a postoji jo uvijek) stara crkvica posveena svetim muenicima Kuzmi i Damjanu. Tu se Franjo esto sklanjao, tu se dugo zadravao u molitvi. U crkvici je veliko raspelo na kojem ga Isus eka rairenih ruku.

    Franjo trai samotni mir, utljivu smirenost to potiu na sabranost i kontemplaciju. "Pobono se molio da vjeni i istiniti Bog ravna njegov put i da naui izvravati njegovu

    volju. Veoma je mnogo trpio u dui i nije mogao mirovati dok ne provede u djelo, to je u srcu zamislio. Razliite su mu se misli kovitlale po glavi i njihova silovitost ga je nemilo smuivala".

    Tako pie Toma elanski u Prvom ivotopisu" (1 el br. 6, FI 329). Jeka toga je Legenda trojice drugova:

  • "Podnosio je vrlo velik nemir i tjeskobu due. Nije mogao mirovati, dok nije proveo u djelo to je u dui zamislio. avao ga je sve okrutnije muio razliitim mislima koje su mu se jedna za drugom nametale. Iznutra je plamtio boanskim ognjem, a jer ar srca nije mogao sakriti izvana, neprestano se kajao to je tako teko sagrijeio, i nisu ga vie veselile ni prole ni sadanje grene stvari. Tada jo nije imao sigurnosti, da e se ouvati od buduih grijeha" (TD IV. 12, FI 1409).

    Franjo se, dakle, nalazi u razdoblju obraenja. Nezadovoljan i razoaran. Zna to naputa; ne zna to ga eka. Ne eli vie ni novac ni oruje ni slavu, ali mu nije poznat Boji plan obzirom na njegov ivot. Rekao je zbogom vitekim snima, veselim druinama, sjajnim zabavama, i postao je siromah, potrebit, slijepac koji prosjai svjetlost, istinu, identitet. Otkriva da se naao u poloaju psalmiste:

    "Pokai mi, Gospodine, putove svoje, * naui me svojim stazama! Istinom me svojom vodi i poui me!" (Ps 24,4-5a).

    Ovo je tipina molitva za zvanje.

    TUMAENJE

    "Svevinji, slavni Boe!"

    Ovako sveane rijei upuene raspelu mogu iznenaditi, ali imajmo na umu da se Franjo moli Gospodinu prikazanom ne u trpljenju, nego u slavi: kri je prijestolje, raspinjanje je uzvisivanje, na raspelu je Uskrsli, oi su mu otvorene; on je ivi! Franjo promatra bizantsko raspelo na kojem umjetnost prikazuje, a liturgija onog vremena asti "Gospodara nad gospodarima, Kralja kraljeva, Pobjednika nad grijehom i smru, zaklanog Jaganjca koji stoji uspravan, Onoga koji je svojom krvlju otkupio ljude iz svakog plemena, jezika, puka i naroda; dostojnog da primi mo, bogatstvo, mudrost, snagu, ast, slavu i blagoslov" (usp. Otk 4,6 i sl.).

    U raspinjanju se dogodilo otkupljenje ovjeanstva, kako ga se onda moe smatrati porazom? Smrt na kriu oznaava pobjedu nad drevnim neprijateljem i zapanjujui dogaaj naeg spasenja. Otac u tajanstvenoj moi kria sudi svijet i ini da u kriu odsijeva kraljevska mo raspetoga Krista, posrednika izmeu Boga i ljudi, suca povijesti i gospodara svemira.

    Paradoksalno je, ali je istinito: Kristova smrt je posljedica grijeha, ali je jo prije toga djelo Oeve ljubavi. Upravo se na kriu dogaa objava ljubavi Boje prema ljudima. Kri je, dakle, Boja snaga, ostvarenje plana spasenja, krunjenje mesijanskog djela. Iz smrti - i uskrsnua - (ne smije ih se nikada razdvajati) dolazi unitenje zla i osnivanje kraljevstva Bojeg: narod novoga Saveza. Raspeti je, dakle, "Svevinji, slavni Bog!"

    Nakon zaziva slijedi molba: "prosvijetli tamu moga srca".

    Grijeh pritie srce, ali Bog je presjekao njegov put. Ne pripada vie sebi. U tekom unutarnjem prekapanju premilja itavo postavljanje svog ivota. Poroajna bol to prethodi novom raanju. Vapi za zrakom milosti koja e otjerati no.

    "Prosvijetli": Ti, prava svjetlosti svakog ovjeka koji dolazi na svijet, pomozi mi! "tamu": moj grijeh, jer ga priznajem i oplakujem. "moga srca": ne kae: moga duha. Srca, jer ono je, biblijski, sjedite duha, svetite savjesti,

    korijen onoga to je dobro kao i onoga to je zlo, sredite iz kojeg odluuje volja. Stoga, kazati: "prosvijetli tamu moga srca", isto je to i rei: "obrati me!" Da ne ivim vie

    samome sebi; budi Ti sredite itavog mog ivota! Da ivim za Tebe! Obrati me! (I sv. Klara je u

  • svojoj Oporuci napisala: "Poto se svevinji nebeski Otac po svome milosru udostojao prosvijetliti moje srce, te sam po primjeru i nauci preblaenoga naeg Oca Franje inila pokoru..." (FI 2831).

    I nastavlja: "i podaj mi!". to? Bogoslovske (teoloke kreposti). Velika dua trai velike stvari.

    Bogoslovske kreposti kojima je neposredni predmet Bog i prema njemu su izravno usmjerene. Njihova se djelovanja bitno odnose na Gospodina. Franjo osjea da ga je Bog odabrao te eli u Njega vjerovati, u Njega se pouzdavati, Njega ljubiti. Drugo je suviak. Drugorazredno.

    O, Gospodine! daj mi bogoslovske kreposti, temelj kranskog ivota, neophodne za onog koji te eli slijediti!

    Naglaavam ovdje pridjeve koje je izabrao Franjo:

    vjera "ispravna": ista, potpuna, prava, iskrena, potena - viteka ufanje "sigurno": vrsto, nepokolebljivo, budui da se temelji na Bojoj vjernosti; ljubav "savrena": potpuna, neusporediva, izvanredna, profinjena. Franjo na kraju moli "smisao i spoznaju": mudrost i prosuivanje.

    Onu mudrost, dar Boji, koja je u funkciji djelovanja da bi se dolo do opredjeljenja ivota koji je u skladu s voljom Gospodnjom. Nakon spoletske noi eli sluiti Gospodaru; to je njegova udnja i enja. Ponizno: "poniznost je nain postojanja ljubavi" (Max Scheler).

    "Naui me da vrim volju tvoju" (Ps 143,10). "Podaj svome sluzi pronicavo srce da moe razlikovati dobro od zla " (1 Kr 3,9).

    Dugo vremena Franjo traei pipa naokolo: godina dana zarobljenitva u Perugii, godina dana bolesti u Asizu, san u Spoletu, poljubac gubavcu... Sada je sreo Boga, Jedinoga, Nunoga, Dostatnoga.

    "Dua moja eka Gospodina * vie no zoru straa nona; Kao to kouta udi za izvor-vodom, * tako dua moja ezne, Boe, za tobom (iz Psalama); ali dokle u te ekati, dokle?!"

    ekanje zaotrava elju, i Franjo se svaki dan vraa da potrai lice Gospodnje, da potraiti svoje raspelo. Evo ga: ponueno je njegovu pogledu; kao to se cvijet otvara suncu, tako se njegovo srce otvara Bogu. Polako, veoma polagano, ponavlja jedne te iste rijei:

    Gospodine!... Gospodine!... to moram uiniti sa svojim ivotom?... Daj mi reci to eli da uinim?... Neka mi tvoje svjetlo rasvijetli put!... Daj mi snagu, daj mi milost, o, Gospode, da izvrim tvoju volju. -

    S kolikom je napregnutou volje i s kolikom upornou i pouzdanjem strastveno vikao tu molbu. I dugo je ostao sluajui pred nogama Onoga koga ljubi. Tako. Jednostavno. ekajui. U utnji.

  • Beskrajno je to prikazivanje rtve; duboko uvjerenje da je Bog u ljudskoj nemogunosti; troenje samoga sebe u postavljanju pitanja zatvorenom nebu, gdje Bog pie tajanstvene utnje.

    Ova bliskost s raspelom postaje sve vie intimnijom i oslobaa iznutra beskrajnu potrebu kod Franje da ljubi i da bude ljubljen. Dok u tiini klije Rije, Franjo je prihvaa jednostavnou srca.

    Jedne veeri, privuen Kristom, osjea da ga prolaze trnci, drhti od uzbuenja; da, zaista nazire zvuk glasa; uje ovaj uvjerljivi poziv:

    Idi, Franjo, popravi moju kuu koja se, kako vidi rui!

    Zaprepaten je. Gospodin ga zove u jedno izvanredno veliko poslanje: popraviti njegovu crkvu. Naao je razlog ivljenja. Sunce zalazi za vidike svijeta, jedno drugo Sunce izlazi u Franjinoj dui i neizmjerno je prosvjetljuje.

    "Bog je naa budunost ili nemamo nikakvu; ili emo biti dionici njegova ivota ili emo biti rtve smrti" (Lacordaire).

    "Za ovjeka postoji samo jedno opredjeljenje: ili vjera koja tumai sve i daje nadu, ili nevjera koja ne tumai nita i odnosi svaku nadu" (Pascal).

    "Naui me da dostignem neizmjerno svjetlo koje e na horizontu pomoi nebu da se spusti na zemlju i pomoi zemlji da se uspne na nebo. Naui me kazati Ne koji e imati okus Da i nikada kazati Da koji e imati okus Ne" (H. Camara).

    "O, slatkog li uda naih praznih ruku" (Bernanos). "Gospodine, daj da okusim ovu radost: Non sum alterius, non sum nullius, non sum meipsius,

    tuu sum ego - ne pripadam drugome, nisam niiji, nisam svoj, tvoj sam" (o. L. de Grandmaison). "O, Gospode, daj mi sveti ponor spoznaje tebe i mene" (sv. Katarina Sienska, Pisma). "Deus cecidit in meum nihilum: implet, complet, sustinet, retinet - Bog je upao u moje nita:

    neka ga ispuni, dopuni, podrava, odrava" (sv. Augustin).

    Na slavu Krista i siromaka Franje. Amen.

    2. PRED KRIEM I SVETOHRANITEM

    Za klanjanje i blagoslivljanje

    Klanjamo ti se, presveti, Gospodine Isuse Kriste, ovdje i po svim tvojim crkvama koje su po cijelome svijetu, i blagoslivljamo te, jer si po svojem svetom kriu otkupio svijet.

    (FI 111)

    PREDSTAVLJANJE

    Ova nam je molitva poznata iz Oporuke sv. Franje:

  • "I Gospodin mi dade toliku vjeru u crkvama, da sam ovako jednostavno molio i govorio: Klanjamo ti se, Gospodine Isuse Kriste, ovdje i po svim tvojim crkvama koje su po cijelome svijetu, i blagoslivljamo te, jer si po svojem svetom kriu otkupio svijet" (FI 111).

    Donosi je i Toma elanski u svom Prvom ivotopisu: "U ono su vrijeme braa od Franje zatraila da ih naui moliti jer, dok su hodili u jednostavnosti srca, jo nisu poznavali crkveni asoslov. On im je na to rekao: Kad budete molili recite:Oe na i Klanjamo ti se Kriste, ovdje i po svim tvojim crkvama koje su po cijelome svijetu..." (br. 45, FI 399).

    Nalazimo je i u Legendi trojice drugova: "Kad bi se namjerili na koju crkvu ili na raspelo, pokleknuli bi da se pomole. Tada su pobono molili: Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te poradi sviju tvojih crkava koje su po cijelome svijetu..." (TD X. 37, FI 1441).

    Zapisao ju je i sv. Bonaventura u svom opirnijem ivotopisu sv. Franje Legenda maior: "Kad su braa zatraila da ih naui moliti, rekao im je: Kad molite, govorite: Oe na, i: Klanjamo ti se, Kriste, u svim tvojim crkvama, koje su po cijelome svijetu..." (LM IV. 3, FI 1068).

    itamo je i u Nepoznatom peruincu: "Za vrijeme putovanja, gdje god bi sluge Boji naili na crkvu, koja je bila u upotrebi ili je bila naputena ili pak na kri kraj puta, zaustavili bi se da pobono izmole ovu molitvu: Klanjamo ti se, o Kriste, i blagoslivljamo te ovdje i u svim crkvama na svijetu..." (Nep. per., FI 1059).

    Navedeni odlomci svjedoe da ju je sastavio Franjo ve u prvim danima Reda. Vjerojatno je roena u Rivotorto, tamo gdje Franjo i jedanaestorica brae doivljuju prvo iskustvo bratstva dijelei kontemplaciju s brigom za gubavce, rad vlastitim rukama i pronju.

    Franjo prije svega privikava svoju brau na razgovor s Bogom i zaljubljuje ih u crkve, Euharistiju i kri. Te tri ljubavi moemo, naime, iznjedriti iz ove molitve, male po kratkoi reenica, velike zbog neizmjernosti sadraja.

    Ljubav prema crkvama

    Upravo kao zgradama za slubu Boju. (Franjo ih je obnovio tri: sv. Damjana, sv. Petra della Spina i sv. Mariju Aneosku).

    Rotzetter pie: "Za Franju je crkva odabrano boravite, tamo je on kod kue, tamo on moli, razmatra, ispunjen je prisutnou Raspetoga, tamo se njegovo srce rairuje (ovdje i po svim tvojim crkvama koje su po cijelome svijetu), tamo i spava, provodi no, trai zatitu od hladnoe i vruine" (ivjeti Evanelje).

    Franjinu brigu i skrb za crkvu-kuu Boju pokazuju nam brojne zgode. esto sa sobom nosi metlu da pomete crkve, koje su bile, to se tie istoe, veoma zaputene; vie puta nakon propovijedi poziva na stranu sveenike (koje potuje) te ih potie da se brinu kako bi im crkve i oltarnici bili isti iz potovanja prema otajstvima koja se u njima i na njima odvijaju.

    Evo to je zapisano u Peruinskoj legendi: "Kad je blaeni Franjo jedno vrijeme boravio kod crkve Svete Marije Porcijunkulske... odlazio je u sela i crkve u okolici Asiza te je ljudima propovijedao i pozivao ih da ine pokoru. Sa sobom je nosio metlu da pomete crkve.

    Blaeni se, naime, Franjo mnogo alostio, kad bi uniao u koju crkvu i vidio da je neuredna. Zato je uvijek, poto bi narodu odrao propovijed, nakon propovijedi dao sazvati sve sveenike koji su ondje boravili te bi im na kojem samotnom mjestu, da ga svjetovnjaci ne bi mogli uti, propovijedao o spasavanju dua, a napose da se brinu i skrbe kako bi sauvali istou crkava, oltara i svega to je potrebno za slavljenje boanskih otajstava" (PL FI 1565).

  • U Oporuci Franjo meu najvanije milosti svog ivota ubraja i ovu: "Gospodin mi dade toliku vjeru u crkvama..."

    udesna je ta iskonska vjera u crkve! Kad u njih ue, ima dojam da je uao u otajstvo, kao da ga osjetno opipava, kao da je proet i okruen boanskim. Ideja da tu stanuje njegov Gospodin posve ga obuzima i zarobljuje. Crkva je povlateno mjesto Boje prisutnosti.

    Ljubav prema Isusu u Euharistiji

    "Klanjamo ti se, o, Gospodine Isuse Kriste, ovdje i po svim crkvama na cijelome svijetu...". Uvijek sam imao utisak koncentrinih krugova, kao kad se kamen baci u posudu s vodom pa se pojavljuju valovi sve dok ne dodirnu rub posude.

    "Ovdje i po svim crkvama..." Kao da se polazi od "ovdje" da bi se stiglo "po svim crkvama". Moda (govorim to sa strahom, moglo bi izgledati kao svojevoljno zakljuivanje) je tu ukljuena ona "ljubav udvaranja" - opjevana u trubadurskim pjesmama i vitekim romancama (Franji veoma poznatima) - koja je zapravo divljenje iskazano "dalekoj gospi"...

    "Gdje je tvoje blago, tamo je i tvoje srce" -

    Franjina se ljubav protee do krajeva svijeta.

    Barem u desetak Spisa on govori o Euharistiji: Pismo vjernicima (ili bolje: "svim stanovnicima cijeloga svijeta") (FI 183-189); Pismo svim klericima (FI 207-209); Pismo itavom Redu (FI 217-224); Pismo kustodima (FI 241); itd., itd... Spomenut u samo 1. Opomenu koja nosi naslov "O tijelu Gospodnjem (FI 141-145).

    Franjo preporua vrstu i potpunu vjeru u stvarnu prisutnost Gospodina te odluno poziva da prijeemo put vjere apostola; kae: kao to su oni tjelesnim oima vidjeli samo ovjeka, ali promatrajui ga oima Duha (u vjeri) vjerovali su da je on Bog. Jednako tako i mi, oima tijela vidimo kruh i vino, ali oima Duha (u vjeri) moramo vidjeti i vrsto vjerovati da su taj kruh i to vino njegovo presveto, ivo i pravo tijelo i krv.

    Posjeduje zatim duboku mistiku, svoju posebnu, intuiciju. Obzirom na priest tvrdi: "Duh Gospodnji, koji prebiva u vjernicima (u onima koji imaju vjeru), On prima presveto tijelo i krv Gospodnju"; kao da kae: Duh Sveti iskazuje ast kao kuedomain i on prima Gospodina koji dolazi. Stoga se u priesti dogaa susret naeg Gospodina Isusa Krista s Duhom Svetim koji stanuje u nama. I Duh ini moguim sjedinjenje s Kristom; zahvaljujui Njemu ulazimo u boanski ivot; ispunjeni Njime moemo primiti Euharistiju.

    Zavrava postavljajui na istu razinu Isusovu "samopljenidbu" kod Utjelovljenja i odreknue svega u Euharistiji. To je jedno te isto ponitenje, isto otajstvo. A Isusov dolazak na oltar usporeen je sa silaskom s Oeva krila. Posveenje kruha i vina promatra kao novo utjelovljenje.

    Utjelovljenje se produljuje i ovjekovjeuje u Euharistiji. Euharistija je utjelovljenje koje se jo uvijek aktualizira (postaje aktualnim, posadanjuje se) i ostvaruje (postaje stvarnim) u povijesti. Bog je postao ovjekom da bude Euharistija. Ako danas elimo klanjati se i astiti tijelo Gospodnje moramo mu se klanjati i astiti ga u Euharistiji.

    Na taj je nain - pod euharistijskim prilikama - Gospodin zauvijek ostao sa svojim vjernicima (s onima koji imaju vjeru), kao to je to sam zajamio: "Evo, ja sam s vama u sve dane do svretka svijeta" (Mt 28,20).

    Zaista, Gospodin je Emanuel: s-nama-Bog. A Bog je s nama ovako: u posveenom kruhu. Kad astimo Euharistiju astimo Kri. Ustanovljenje Euharistije povezano je s izvjetajem o Muci.

  • Muka se Gospodnja obnavlja u sv. Misi koja navijeta smrt i slavi uskrsnue sve "dok on ne doe" (1 Kor 11,26).

    Euharistija, Muka, Smrt, Uskrsnue, Ponovni dolazak isto su otajstvo. Obuhvaa ih, dakle, i ujedinjuje ista ljubav.

    Ljubav prema muci Gospodnjoj

    Molitva zavrava:

    i blagoslivljamo te, jer si pod svojim svetim kriem otkupio svijet".

    Kri je znak i orue otkupljenja. Ljubav prema kriu i raspetom Isusu je jedna od karakteristinih oznaka duhovnosti Franje - i njegove djece.

    Podsjeam na 6. Opomenu koja nosi naslov "O nasljedovanju Gospodina" (FI 155), a to odgovara nasljedovanju "dobrog Pastira", koji podnosi muku kria da bi spasio svoje ovce. Gospodinova muka je neprestano prisutna u Franjinu ivotu.

    Poto je skinuo odjeu "dadoe mu siromaan troan ogrta biskupova sluge. Sa zahvalnou ga je primio i na njemu je vlastitom rukom pomou vapna, koje mu bijae pri ruci, nainio znak kria. Iz toga je nainio odjeu za ovjeka propeta i polunaga siromaha" (sv. Bon. LM II. 4, FI 1043).

    Otada je "Isus Krist propeti neprestano poput struka smirne boravio na njegovu srcu. Po izvanrednom se aru ljubavi u njega posve preoblikovati" (sv. Bon. IX. 2, FI 1163).

    Dok jo braa za molitvu nisu imala liturgijskih knjiga "umjesto njih su neprekidno, danju i nou, listali i prelistavali knjigu Kristova kria, pouavani primjerom i rijeima Oca koji im je neprestano govorio o kriu Gospodnjem" (FI ?).

    "Sjeanje mu se na Kristovu muku tako utisnulo u najdubljoj dubini njegova srca da bi se on toga asa, kad bi se sjetio Kristova razapinjanja, jedva mogao izvana suzdrati od suza i jecanja" (sv. Bon., LM I. 5, FI 1035).

    "Kad je jednom zgodom iao putem nedaleko od crkvice Svete Marije Porcijunkulske, na sav je glas naricao i zapomagao. Dok je tako iao, sreo ga je neki dobri ovjek i upitao ga: to ti je brate? Pomiljao je da mu je moda koja njegova bolest zadavala velike boli. Franjo mu je odgovorio: Morao bih tako ii po cijelome svijetu, nariui bez ikakva obzira i oplakujui muku svoga Gospodina. Na to je i taj ovjek poeo zajedno s njime plakati i naricati" (LP, FI 1585).

    "Cjelokupno se nastojanje ovjeka Bojega, kako ono javno tako i privatno, kretalo oko Gospodinova kria... Dua mu je iznutra obukla propetoga Gospodina sve dok se nije mislima i osjeajima i inima po zanosnoj ljubavi preoblikovao u oblije Propetoga" (sv. Bon., LM, Neka udesa... 1, FI 1256).

    Svete rane su peat potvrde da bi se nama pokazao na putu savrenstva znak, po kojem bismo bili privedeni Kristu uzoru i svrsi savrene kreposti. "Onaj koji je posjedovao izvanrednu ljubav prema kriu, trebalo je da, udesno ureen kriem, zasja i po udesima" (sv. Bon. isto).

    "Taj znak mu bijae utisnut u tijelo, ali ne snagom naravi ili umjetnikom vjetinom, nego udesnom snagom Duha Boga ivoga" (sv. Bon., LM Proslov 2, FI 1022).

    Muka Gospodnja u Franjinim Spisima.

  • Zajedno s Euharistijom to je najprisutnije otajstvo. Samo nekoliko primjera:

    Nepotvreno Pravilo

    "Zahvaljujemo ti to si nas po svome Sinu stvorio, da si tako, po svojoj svetoj ljubavi kojom si nas ljubio, uinio da se on, pravi Bog i pravi ovjek, rodi od slavne vazda Djevice preblaene svete Marije i to si htio da kao zarobljenici budemo otkupljeni njegovim kriem, krvlju i smru" (23. pogl., FI 64).

    Pismo vjernicima (bolje: svim stanovnicima cijeloga svijeta)

    "Volja Oeva bila je da njegov blagoslovljeni i slavni Sin, koji nam je dan i koji je za nas bio roen, samoga sebe prinese na rtveniku kria po vlastitoj krvi kao rtvu i rtveni prinos; ne za sebe, po kojemu je sve postalo, nego za nae grijehe, i ostavio nam je primjer da idemo stopama njegovim" (FI 184).

    Pismo itavom Redu

    "... Brat Franjo, ovjek priprost i neznatan, va maleni sluga, pozdrav u onome koji nas predragocjenom krvlju svojom otkupi" (FI 215).

    Sluba Muke Gospodnje

    Moli je svaki dan i samo je u razdobljima Doaa, Uskrsa i nedjeljama zamjenjuje drugim psalmima, koje uvijek sastavlja on sam. Prolazi sve dionice: od Maslinskoga vrta preko uskrsnua do povratka u slavu. Izmeu ostalog moli:

    "Blagoslovljen Bog Izraelov koji izbavlja due slugu svojih presvetom svojom vlastitom krvlju * i nee platiti tko god se njemu utjee" (FI 287).

    Zakljuak

    Dvije napomene:

    Prva napomena: Ova je molitva postojala i prije Franje u ovom obliku:

    "Adoramus te, Christe, et benedicimus tibi quia per crucem tuam redemisti mundum Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si po svojem kriu otkupio svijet".

    Franjo joj dodaje:

    ..."presveti Gospodine Isuse... ovdje i po svim tvojim crkvama koje su po cijelome svijetu... po svojem svetom kriu...".

    Malo je to rijei, ali su znakovite i ine molitvu ljepom i bogatijom.

    Druga napomena: Posjeta Isusu u sakramentu bila je nepoznata sve do XIII. stoljea.

  • "Sve do tog vremena, ako su se crkve posjeivale, bilo je to zbog molitve Bogu ili aenja muenika, a praktino ne zbog toga da se posjeti Presveti sakramenat. Franjo je esto posjeivao crkve, i to zbog toga da se pokloni Gospodinu naemu Isusu Kristu" (N. Nguyen, Isus Krist u misli sv. Franje... str. 249).

    Dakle, Franjo i njegova braa svojom pobonou i moljenjem ove molitvice uvode i ire posjeivanje Isusa u Euharistiji.

    Na slavu Krista i siromaka Franje. Amen.

    3. TUMAENJE OENAA

    O presveti Oe na: stvoritelju, otkupitelju, tjeitelju i spasitelju na. Koji jesi na nebesima: u anelima i svetima prosvjetljujui ih da spoznaju kako si ti,

    Gospodine, svjetlo koje raspaljuje ljubav; ti si, Gospodine, ljubav koja stanuje u njima i ispunja ih do blaenstva: ti si, Gospodine, vrhovno dobro, vjeno dobro, od kojega je svako dobro, bez kojega nema dobra.

    Sveti se Ime tvoje: neka bude u nama jasna spoznaja o tebi, kolika je irina tvojih dobroinstava, duljina tvojih obeanja, visina velianstva i dubina tvojih sudova.

    Doi kraljevstvo tvoje: da ti, po milosti, u nama kraljuje i uini da doemo u tvoje kraljevstvo, gdje vlada jasno gledanje tebe, savrena ljubav prema tebi, blaeno zajednitvo s tobom i vjeno uivanje tebe.

    Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji: da te ljubimo svim srcem mislei uvijek na tebe; svom duom, eznui uvijek za tobom; svim umom, upravljajui prema tebi sve svoje nakane traei u svemu tvoju slavu; i svom snagom svojom, troei svoje sile i osjeaje due i tijela na slubu tvoje ljubavi i ni na to drugo; ljubei blinjega kao sami sebe, privlaei koliko moemo druge k tvojoj ljubavi, radujui se dobru drugih kao svojemu dobru i suosjeajui s drugima u nevolji, da ni u emu ne dajemo nikakve sablazni.

    Kruh na svagdanji, ljubljenoga Sina svoga, Gospodina naega Isusa Krista, daj nam danas: na spomen, na razumijevanje i na potivanje ljubavi koju je pokazao prema nama i svega to je za nas rekao, uinio i pretrpio.

    I otpusti nam duge nae: po svom neizrecivom milosru, po kreposti muke Sina tvoga, po zaslugama preblaene Djevice i svih odabranih tvojih.

    Kako i mi otputamo dunicima svojim: to jo posve ne otpustismo, ti, Gospodine, uini da otpustimo, da radi tebe istinski ljubimo neprijatelje i za njih kod tebe pobono zagovaramo, nikom zlo za zlo ne uzvraajui i nastojei u tebi svima biti od koristi.

    I ne uvedi nas u napast: skrivenu ili oitu, iznenadnu ili nepogodnu. Nego izbavi nas od zla: prologa, sadanjega i buduega. Slava Ocu itd.

    (FI 266-275)

    PREDSTAVLJANJE

    U poecima zajednika molitva brae bijae moljenje Oenaa.

  • "Hodei tako prostoduno pred Bogom... raspaljeni vatrom Duha Svetoga, po duhovnom napjevu su poniznim glasom pjevali Oena ne samo u odreene sate, nego takoer svakoga sata. Zemaljske ih brige nisu morile, niti su ih tjerale u tjeskobu" (1el br. 47, FI 404).

    Kasnije je moljenje odreenog broja Oenaa postalo Boanskim asoslovom za one koji nisu znali itati, dok su svi drugi, klerici i laici, molili Brevijar.

    Veoma brzo je Franjo poeo pouavati brau molei s njima. I tako se rodilo ovo Tumaenje Oenaa, koje je i samo molitva.

    "Naui nas moliti" - traili su jednoga dana uenici od Isusa; i nauio ih je "Oe na". "Naui nas moliti se Ocu naemu" - traila su braa od Franje; i tumaio im je "Oe na".

    I tako je do nas dolo ovo saeto tumaenje koje je, bez sumnje, moralo biti opirnije i produbljenije.

    Preskaem bilo kakav uvod i prelazim na tekst.

    "Presveti Oe na: stvoritelju, otkupitelju, tjeitelju i spasitelju na".

    Prelijepa eksplozija na poetku: "Presveti!"

    Poput strelice koja pogaa sredite cilja. Franjo se udaljuje od ovjekove malenosti i usmjeruje duh i srce na Boga. Odmah zapaa "svetost" onoga koji je "odijeljen" od nas, posve Drugi, u sretnome saznanju da je to ujedno Otac, tata sviju nas.

    Slijede etiri naslova koja se mogu pridati svima i svakoj od Osoba presvetog Trojstva. Navikli smo razlikovati: Otac-stvoritelj; Sin-otkupitelj i spasitelj; Duh Sveti-tjeitelj. U

    stvari pak, i Otac je otkupitelj, tjeitelj i spasitelj; i Sin je stvoritelj i tjeitelj; i Duh Sveti je stvoritelj, otkupitelj i spasitelj.

    Evo, to je jo jedan dokaz o teocentrinoj i trojstvenoj dimenziji Franjine duhovnosti.

    TUMAENJE

    Oe! Abba! Tata! Tatice! To je usklik sina kojeg je rodio otac, naravnog sina, koji se sa svom njenou i ljubavlju, koja se raa iz te intimnosti, s pouzdanjem i povjerenjem obraa vlastitom ocu. Isus nam doputa da s tim imenom tate govorimo njegovu Ocu.

    Stvoritelj: njegova se svemo rasprostire u beskrajnim prostorima kroz nepojmljive razdaljine vrtoglavih kruenja neizmjernih svjetova koji pjevaju njegovu slavu, dok njegovu mudrost tumai skladan udesan red svemira.

    Otkupitelj: otkupio nas je ne zlatom ili srebrom, nego vlastitom krvlju; kao rtva izmirenja dugova naih grijeha oslobodio nas je vlasti tame i prenio nas u sjaj svoga svjetla omoguivi nam tako vjeno uskrsnue.

    Tjeitelj: izriito ivanovski naslov, posebno za Duha Svetoga, zagovornika kod Oca, koji izlazi od Oca i Sina, te je zajedno s Ocem i Sinom rasvjetitelj, posvetitelj, ivotvorac, ujedinitelj. On je duh istine - mudrosti, razuma, znanja, savjeta, jakosti, pobonosti, straha Bojega. On je ljubav koju je Otac izlio u naa srca, ona prebiva u nama i po njoj smo hramovi Duha; tovie: "Svi koje vodi Duh Boji sinovi su Boji" (Rim 8,14).

    Spasitelj: Franjo razlikuje dionice otkupljenja od dionica spasenja. Otkupljenje se ve dogodilo smru i uskrsnuem Gospodina naega Isusa Krista; a spasenje se jo dovrava, i jo mora

  • doi: bit e ostvareno na kraju vremena konanim povratkom Krista u slavi kao suca svijeta, kada sve bude predano Kristu a Krist Bogu.

    "Oe na, koji jesi na nebesima", Za Franju nebesa su aneli i sveci. Otac je u njima kao svjetlo, ljubav, dobro. Jer "svjetlo" ih rasvjetljuje da ga spoznaju; jer "ljubav" ih raspaljuje da ga ljube; jer "dobro" ih ispunja blaenstvom.

    Svjetlo doe na ovaj svijet, i Otac je postao vidljiv, i tko ga slijedi ne hoda u tami, a njegovo lice svjetla svijetli nad nama.

    Otac je ljubav: milost i njenost, vjernost i milosre. Nije potedio svoga Sina i poslao ga je za nas. Tko obdrava njegove zapovijedi ivi u ljubavi, a tko je u ljubavi u njemu stanuje Bog. I Otac e mu otrti svaku suzu.

    On je "najvee dobro, vjeno dobro", od koga proizlazi svako drugo dobro. Dobrota koja izvodi udesa milosti i divna djela ljubavi. Smiruje svaku elju i utauje svaku enju. Beskrajna radost, beskrajno blaenstvo, potpuna srea.

    Pripravio nam je neizreciva dobra na nebesima, gdje e smiriti sve one tajanstvene tenje koje ude za nepoznatom veliinom, a koje je pohranio u ljudsko srce.

    Oe! Sveti se ime tvoje"

    "Neka bude u nama jasna spoznaja o tebi", tumai Franjo, koji potpuno shvaa puno znaenje rijei "ime". Ime je osoba. Spoznati Gospodina. To mu je bila bitna tenja ivota.

    Spoznati te! Da se zaljubim u tebe, i da neprestano rastem u ljubavi prema tebi. Poznavanje je kao poniranje, prigrljivanje, istraivanje sveobuhvatnosti misterija u svim njegovim dimenzijama: irini, duini, visini i dubini; kao da kaemo: zemljopisu, povijesti, teologiji i eshatologiji objave.

    udnja i ar svetaca. Specifina: "irina tvojih dobroinstava ljubavi", neusporedivih; "duina tvojih obeanja" o kojima povijest spasenja pria i pripovijeda iz narataja u narataj; "visina tvoga velianstva", tvoje neopisive, neizrecive slave; "i dubina tvojih sudova", tvojih putova, toliko razliitih od naih. Tvoje volje koja je tkivo vremena. Tvoje pravde, koja je vjernost i milosre.

    Spoznati! da ti se klanjamo i da te blagoslivljamo, zahvaljujemo i uzvisujemo. Spoznati da si prisvojimo, uzmemo u posjed Oca - a ne toliko ili samo da ga promatramo - da se strmoglavimo u otajstvo Boga - sa svime onime to slijedi i to je posljedica njegova sjaja, bljetavila, blistave istoe. I sree.

    Oe, doi kraljevstvo tvoje: "da ti po milosti u nama kraljuje".

    Milost, to je Bog u nama. Doi kraljevstvo tvoje, odgovara molitvi: ti vladaj kao vrhovnik u naim srcima, u naim savjestima, u naem ivotu. Uspostavi i proiri po cijeloj zemlji svoje kraljevstvo "istine i ivota, svetosti i milosti, pravde, ljubavi i mira" (Predslovlje na blagdan Krista Kralja). Neka ti bude sve podloeno, dok ne bude obeskrijepljeno "svako Vrhovnitvo, svaka Vlast i Sila,... kao posljednji neprijatelj Smrt" (1 Kor 24 i sl.).

    Tvoja pravda koja nas uzdie i opravdava, ini svetima i Tebi milima i koja nas uvodi u boansku obitelj, neka uini "da doemo u tvoje kraljevstvo" slavno, onamo "gdje vlada jasno gledanje tebe, savrena ljubav prema tebi, blaeno zajednitvo s tobom i vjeno uivanje tebe".

  • Gledanje, ljubav, zajednitvo, uivanje: etiri imenice koje blijedo opisuju raj. Gledati Boga licem u lice, onakvog kakav jest, bez vela; ljubiti ga u svoj moguoj punini, uronjeni u bezdan same njegove sree; i sve to bez ikakva straha da e nam to ikada biti oduzeto; zauvijek!

    Pogledajmo samo kako su siromane i neprikladne rijei kad ele izrei neto neizreciva: oko nikada nije vidjelo, niti uho ulo, niti je u ljudsko srce ikada ulo ono to je Bog pripremio u bezdanima neba.

    Oe! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji, "da te ljubimo... ljubei blinjega...".

    Molimo da se ostvari i ispuni volja Boja kako bi se pokazala ljubav. Volja Boja se poistovjeuje s ljubavlju, i obratno. Bog hoe da ga ljubimo i da se ljubimo.

    Ljubavlju bez mjere; posvemanjom i sveobuhvatnom. Franjo ponavlja Evanelje: "svim srcem, svom duom, svim umom, svom snagom". I podrobnije objanjava: "mislei uvijek na tebe, eznui uvijek za tobom; upravljajui prema tebi sve svoje nakane; troei svoje sile i osjeaje due i tijela na slubu tvoje ljubavi". I ni za to drugo.

    To je savrena ljubav koja posve zahvaa i obuhvaa ovjeka. I ona je posve ista s ljubavlju prema brai, koja se izraava i konkretizira u molitvi vrenju svega da ih se privue ljubavi prema Ocu.

    Prava ljubav je htijenje da svi ljudi dou do spoznaje istine i da se spase. Prava ljubav je veseliti se dobru koje Bog izvodi u drugima. Prava ljubav je podnositi s drugima nevolje ivota. Prava ljubav je nikada ne vrijeati nikoga. I uvijek sve opratati.

    I nastojati da ljubav koja kola izmeu anela i svetaca u nebu uzmogne se iriti i vladati u obiteljima naroda. Na isti nain.

    Oe! Kruh na svagdanji daj nam

    Zapoinje drugi dio Oenaa.

    Mijenja se ozraje: od samotnog Bojeg Ti na nebu prelazi se na Mi zemlje, sa svim onim to je problem i potekoa to nas svakodnevno mui: kruh, grijeh, napast, zlo.

    "Daj nam kruh na", potreban nam danas, ne za sve dane niti za sutra - "Nemojte biti zabrinuti za sutra" -. Za danas, i dosta. Jer se pouzdajemo u tvoju oinsku providnost. Kruh na, ne moj; molimo ga za svu svoju brau.

    Isus ovdje govori u kruhu koji se stavlja na stol, o kruhu od brana: nikada nam nije rekao da bjeimo od ivotnih odgovornosti, nego nas je uio da im shvatimo vrijednost u vidu zahtjeva Kraljevstva: moliti kruh da bismo bili to slobodniji za Kraljevstvo. Franjo rije kruh prenosi na Euharistiju. I tumai: "ljubljenoga Sina svoga, Gospodina naega Isusa Krista, daj nam danas". Sjeanje na jasne i tono odreene Isusove rijei u Kafarnaumu.

    "Ja sam kruh ivota. Ja sam kruh ivi koji je s neba siao. Tko bude jeo od ovoga kruha, ivjet e uvijeke" (Iv 6,48).

    I jo je sretniji zbog ljubavi na Posljednjoj veeri, kojoj je spomenin euharistijsko slavlje, gdje se pod znakom razlomljenog kruha te prolivenog vina ostvaruje (postaje stvaran) i aktualizira (postaje aktualan, posadanjen) dogaaj smrti i uskrsnua Gospodnjeg, sve dok on ne doe.

    Ali Franjo ne ograniuje Isusovu ljubav na jedan dogaaj, makar bio vrhunski, njegova ivota. Euharistijski kruh svjedoanstvo vjekovitog prisustva onoga to je Isus "za nas rekao, uinio i pretrpio": itava njegova poslanja i otkupljenja.

    Oe, otpusti nam duge nae.

  • Oprosti nam nae grijehe.

    Pred Bogom smo vjeni dunici, u poloaju nepodmirive pasive. Sve nam je poklonjeno. Sve je milost. A mi tome dodajemo svoje grijehe: zakopane talente, zanijekanu ljubav, neproizvedene plodove. Uskogrudnost i lijenost u sluenju Bogu i brai. I opaamo svoju potrebitost i bijedu. "Sposobni smo da se izgubimo, ali ne da se spasimo" (Pavao VI.).

    Franjo iznosi tri razloga kojima potkrepljuje molbu: Oe! oprosti nam "po svom neizrecivom milosru". "Bog je tako ljubio svijet da je poslao svoga Sina. Sin je doao spasiti ono to je izgubljeno": trai izgubljenu ovcu, izgubljenu drahmu, sveano slavi povratak sina; oprata preljubnici, bludnici, samaritanki lakog branog morala; Zakeju i Mateju carinicima; Petru koji ga je zatajio; krvnicima koji su ga raspeli na kri; nevjernome Tomi. Svima nama.

    Drugi razlog: Oe! Oprosti nam: "po kreposti muke Sina tvoga": zbog boli i ljubavi kojom je trpio i prikazao da bismo bili opravdani i postali tebi mili, tvoji prijatelji. Tvoja djeca.

    I trei razlog: Oprosti nam "po zaslugama preblaene Djevice i svih odabranih tvojih": oni, svojim trpljenjem nadopunjuju ono to jo nedostaje dovrenju spasenja, i herojstvom svoje ljubavi stiu nam veliki dar oprotenja. A mi, neslomivo uvjereni, da je tvoje milosre neizmjerno vee od naih nevjernosti, molimo te da nam otpusti nae dugove.

    Kako i mi otputamo dunicima naim

    Koliko znademo oprostiti toliko e biti oproteno nama. Boje oprotenje je uvjetovano naim. Onaj tko svom prijatelju ne eli otpustiti sto denara, Otac mu nee otpustiti deset tisua talenata. Samo e djelitelj milosra dobiti milosre. Isus eli da se umnogostruuje slavlje oprotenja.

    Ali Franjo je realista: ne znamo istinski, ozbiljno, sve oprostiti. Stoga moli: "to jo posve ne otpustismo, ti, Gospodine, uini da otpustimo, da radi tebe (radi ljubavi koju gaji prema nama) istinski ljubimo neprijatelje".

    Neprijatelji su nai dunici.

    Ljubav prema neprijateljima je izriito evaneoska zapovijed.

    A kada se "istinski" pokazuje ljubav prema neprijateljima? Franjo odgovara: kada "za njih kod Tebe pobono zagovaramo, nikom zlo za zlo ne uzvraajui i nastojei u Tebi svima biti od koristi". Bez ikakve razlike.

    Oe! ne uvedi nas u napast.

    Nemoj dopustiti da u kunji podlegnemo. Uini da se nikada ne odijelimo od tebe. Daj nam snage da ti ostanemo vjerni. Napast se moe uuljati podmuklo, zavodniki - "skrivena" - ili se predstaviti javno, otvoreno - "oita". Moe nas napasti odjedamput, neoekivano - "iznenadna" - ili pak navaljivati uporno, tvrdoglavo, dugotrajno - "nepogodna".

    Napast je kao zamka u koju je lako upasti.

    Oe! oslobodi nas napasti da izgubimo vjeru ili da nam ona oslabi, da izgubimo nadu i pobjegnemo; od najtee napasti: da vie ne vjerujemo u tvoju ljubav te iznevjerimo Evanelje. Daj da ne otpadnemo od tebe. Ouvaj nas u vjernosti! Da se nikada ne odijelimo od Tebe!

    Oe, izbavi nas od zla.

  • ivot je borba. Kranski ivot je neprestana borba. Zlo je grijeh: jedino pravo zlo, uzrok i izvor drugih zala. Zlo je Zli, eli nas zavesti i skrenuti s puta; aneo zla, neprijatelj koji sije kukolj, knez ovoga svijeta, pokvarenjak i pokvaritelj, laac.

    Naveo je prve ljude na pad - "prolo" zlo; nastavlja zavoditi i nas - "sadanje" zlo; nee nas prestati napastovati ni u budunosti - "budue" zlo.

    On je bezbonost. Zloba. Zloa. Pokvarenost. Grenost.

    Oe na! daj da ne padnemo pod vlast Zloga.

    Daj nam slobodu tvoje djece!

    Zlo je posvemanja smrt, vjena osuda. Neizljeiva. Jer se vie ne moe ljubiti, ni nadati, ni vjerovati u nita. Ona je mrnja, grinja; pravi pakao. Oslobodi nas vjene osude.

    Saetak

    "Oe na", presveti, stvoritelju, otkupitelju, tjeitelju i spasitelju; "koji jesi na nebesima": u anelima i svecima; i svjetlo si, ljubav, najvee dobro;

    "sveti se ime tvoje": neka u nama bude to svjetlija spoznaja tebe, tvojih dobroinstava, tvojih obeanja, tvoga velianstva;

    "doi kraljevstvo tvoje" milosti sada u nas, kako bismo stigli u tvoje kraljevstvo slave, u zajednitvo s tobom;

    "budi volja tvoja": kako bismo te ljubili svim srcem; da bismo se ljubili meusobno i sve privukli tvojoj ljubavi.

    "Kruh na svagdanji daj nam danas": svog Sina Gospodina naega Isusa Krista;

    "i otpusti nam duge nae": oprosti nam grijehe nae - zbog milosra svoga,

    "kao to mi otputamo dunicima svojim": kao to opratamo svojim neprijateljima; uini da ih zaista ljubimo;

    "i ne uvedi nas u napast": daj da se nikada ne odijelimo od tebe; da ostanemo uvijek vjerni;

    "nego oslobodi nas od zla": od grijeha, od Zloga i od vjene smrti.

    Oena je savrena molitva.

    Posjeduje okomitu tenju prema posljednjim stvarima, prema Kraljevstvu koje je bilo, koje jest i koje e doi, i pogled okrenut sadanjici, povijesnim dogaanjima svakoga dana.

    U njem su velike staze i vrijednosti: slava Boja, kraljevstvo Boje, volja Boja; kruh Boji, oprotenje Boje, kunja Boja, pobjeda Boja.

  • Samo je s Isusovih usana mogla izai takva molitva; Duh je dao Franji da joj razumije bogatstvo i da zaroni u njene dubine.

    Na slavu Krista i siromaka Franje. Amen.

    4. POHVALE SVIH ASOVA

    Franjevaki "Svet"

    Svet! Svet! Svet! Gospodin Bog, Svevladar, Onaj koji bijae, koji jest i koji dolazi: I hvaljen i uzvisivan dovijeka. Dostojan si, Gospodine, Boe na, primiti hvalu, slavu i ast i blagoslov: I hvaljen i uzvisivan dovijeka Dostojan je zaklani Jaganjac primiti mo i boanstvo i mudrost i snagu i ast i i slavu i blagoslov: I hvaljen i uzvisivan dovijeka. Blagoslivljajmo Oca i Sina sa Svetim Duhom: I hvalimo i uzvisujmo ga dovijeka. Sva djela Gospodnja blagoslivljajte Gospoda: I hvalimo i uzvisujmo ga dovijeka. Hvalite Boga naega sve sluge njegove, svi koji se njega bojite, i mali i veliki: I hvalimo i uzvisujmo ga dovijeka. Neka ga slavnoga hvale nebesa i zemlja: I hvalimo i uzvisujmo ga dovijeka. Sve stvorenje, i na nebu i na zemlji, pod zemljom i more i sve to je u njemu: I hvalimo i uzvisujmo ga dovijeka. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu: I hvalimo i uzvisujmo ga dovijeka. Kako bijae na poetku tako i sada i u vijeke vjekova. Amen. I hvalimo i uzvisujmo ga dovijeka

    Molitva:

    Svemogui, presveti, svevinji i najvii Boe, svako dobro, vrhovno dobro, sve dobro, koji si jedini dobar, tebi uzdajemo svaku hvalu, svaku slavu, svaku zahvalnost, svaku ast, svaki blagoslov i svako dobro. Tako budi. Tako budi. Amen.

    PREDSTAVLJANJE

  • Kada je Franjo sastavio ove Pohvale? Najvjerojatnije ih nije sastavio ba u posljednjim godinama ivota. Znamo da ih je molio kod svih asova Boanskog asoslova, dakle kod Slube itanja (Matutina), Jutarnje, Prvog, Treeg, estog i Devetog asa, Veernje i Poveerja. Kroz cijeli dan.

    Ta molitva nije toliko osobno Franjina; radi se, naime, kako primjeuje o. Kajetan Esser "o ne ba strogom nizanju biblijskih i liturgijskih tekstova, kome je struktura zasnovana na himnu koji se u bivoj liturgiji Mise molio u kvatrene subote" (Gli scritti di S. Francesco dAssisi, ed. Messagero, Padova, str. 384.). Veim svojim dijelom Pohvale upuuju na 4. i 5. poglavlje Otkrivenja.

    Sv. Ivan, zanesen u ekstazi, vidi na nebu prijestolje "i na prijestolje Netko sjede... Uokolo prijestolja dvadeset i etiri prijestolja, a na prijestolja sjedoe dvadeset i etiri starjeine, obuene u bijele haljine, sa zlatnim vijencima na glavi... U sredini prijestolja, oko prijestolja, etiri bia... bez predaha dan i no govore:

    Svet! Svet! Svet Gospodin, Bog, Svevladar, onaj koji bijae i koji jest i koji dolazi -

    Dvadeset i etiri starjeine padnu niice pred Onim koji sjedi na prijestolju i poklone se njemu - ivome u vijeke vjekova. I stavljaju svoje vijence pred prijestolje govorei:

    Dostojan si, Gospodine, Boe na, primiti slavu i ast i mo!" (Otk 4,2...11).

    Nasred prijestolja stoji zaklani Jaganjac, a klanjaju mu se aneli "bijae ih na mirijade mirijada i tisue tisua. Klicahu iza glasa:

    Dostojan je zaklani Jaganjac primiti mo, i bogatstvo, i mudrost i snagu, i ast, i slavu, i blagoslov! I zaujem: sve stvorenje, i na nebu i na zemlji, i pod zemljom, i u moru - sve na njima i u njima govori: Onome koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i ast, slava i vlast u vijeke vjekova! I etiri bia ponavljahu: Amen!" (Otk 5,11-14).

    Jo se jedna apokaliptika jeka javlja kao:

    "Hvalite Boga naega, sve sluge njegove, svi koji se njega bojite, i mali i veliki" (19,5).

    To je velika liturgija neba koje slavi pobjedniko slavlje Boga nad Babilonom (Zlom).Druge su reenice uzete iz proroka Danijela, kao na pr.:

    "Sva djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospoda", s refrenom: "Hvalite i uzvisujte ga dovijeka" (3,57), kojeg je Franjo izmijenio u: "I hvalimo i uzvisujmo ga dovijeka."

    Postoje i neki prizvuci koji podsjeaju na "Tebe Boga hvalimo"

  • (Te Deum):

    "Tebe Boga hvalimo * tebe Gospodinom priznajemo... Puna su nebesa i zemlja * velianstva slave tvoje. Svet, svet, svet... I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova...".

    I zavrna molitva je intarzija ulomaka koji se nalaze u drugim Spisima - ali ti su ve svojstveniji Franji. Na poetku:

    "Svemogui, presveti, svevinji i najvii Boe..."

    je poetak 23. poglavlja Nepotvrenog pravila; nastavak itamo u Pohvalama Bogu (FI 261):

    "Ti si dobro, svako dobro, vrhovno dobro..."

    ostatak je neprestano na Franjinim usnama: - "Neka ga slavnoga hvale nebesa i zemlja! Sve stvorenje, i na nebu i na zemlji, i pod zemljom i more i sve to je u njemu..." (to nas opet upuuje na Psalam 68,35 i Otkrivenje 5,13).

    Nalazimo se, dakle, pred jednim kolaom. U Psalmu moemo razlikovati tri strofe: himan koji eksplodira nenadano i oduevljeno: - "Svet! Svet! Svet!... Dostojan je zaklani Jaganjac..."; poziv na blagoslivljanje: "Blagoslivljajmo Oca i Sina sa Svetim Duhom... Sva djela Gospodnja blagoslivljate Gospoda..."; - poziv na hvalu: "Hvalite Boga naega... Neka ga slavnoga hvale...".

    Poput svakog Psalma i ovaj zavrava sa "Slava Ocu" usred kojega je utkan stalni responzorij:

    "I hvalimo i uzvisujmo ga dovijeka".

    Ipak su nam ove Pohvale znakovite i neto nam otkrivaju. Izriu "trojstvenu" Franjinu duhovnost. Neprestano ujemo kako se ponavlja da je Franjina pobonost snano usmjerena na Isusov zemaljski ivot (dijete, raspeti), to je istina, ali to nije sve. Franjo promatra i klanja se Kristu u jedinstvu s Ocem i Duhom Svetim.

    Njegova molitva - koja je iznad svega hvala - obojena je Svetim Pismom, uzvisuje divna djela koja Bog ini kroz itavu povijest:

    "koji jest, koji je bio, koji e doi".

    Stvaranje, otkupljenje i parusia (konani povratak Kristov) jedno su isto otajstvo spasenja. I Bog mora biti uzvisivan iznad svega i iznad svih, od svega i od svih: "Nebesa i zemlja i sve stvorenje, i na nebu i na zemlji, i pod zemljom i more i sve to je u njemu" neka ga hvale jer on je Gospodin, tri puta Svet, Bog svemogui.

    Ove Pohvale ukazuju i Franjinu "eshatoloku" pobonost. On se smatra putnikom i pridolicom na ovome svijetu i ivi ustremljen prema posljednjim stvarima "stvarima odozgo". Poput izbjeglice koji udi za domovinom. A injenica to ih moli itav dan pokazuje je ivo i neprestano edan Boga. I otkrivaju jo jedan vid Franjine duhovnosti, "liturgijski".

    Moli ih kod svakog asa asoslova. Moliti asoslov za njega je, dakle, plivati rijekom hvale koja se neprestano uspinje sa zemlje na nebo; sjediniti se s velianstvenom liturgijom neba; stajati pred prijestoljem Svevinjega i pjevati hvalospjev blagoslivljanja i slave, pjesmu vjene pobjede. Izgubiti se u glasu Brevijara da bi se nanovo naao u Kristovoj molitvi.

  • Utjelovljena Rije hvali Oca. Mi se ukljuujemo u taj vjeni protok, i u jednom asu njegova hvala odzvanja na naim ustima! "Euharistija je Krist u srcu, Brevijar je Krist na usnama" (G. Canovai). Franjo je mistiki nazreo ono to je II. Vat. sabor donio u Konstituciji o svetoj liturgiji - "Sacrosanctum Concilium". U Naelima i propisima za liturgiju asova stoji: "Crkva se hvalom Bogu u asovima pridruuje pjesmi hvale koja se vjeno pjeva u nebeskim dvorima, istovremeno unaprijed kua onu nebesku hvalu koju je opisao Ivan u Otkrivenju, hvalu koja bez prekida odzvanja pred prijestoljem Boga i Janjeta" (br. 16).

    Liturgija zemlje jeka liturgije neba

    Franjo je ljubio Brevijar jer se osjeao ukljuenim u zajednitvo svetih. "Kanonske je asove molio ne samo pobono, nego i sa strahopoitanjem. Premda je bolovao na oima, elucu, slezeni i jetrima, nije htio, dok je molio psalme, nasloniti se na zid ili stijenu, nego je asove molio uvijek stojei uspravno, i bez kukuljice na glavi; oima nije kruio naokolo i molitvu nije prekidao" (2el br. 96, FI 683).

    "Psalme je molio s tolikom panjom due i srca kao da je Bog gledao pred sobom" (sv. Bonav., LM X. 6, FI 1185).

    Naredio je:

    "Neka sva braa, klerici i laici, obavljaju boanski asoslov, pohvale i molitve kako to moraju initi... Takoer i laicima koji znaju itati psaltir neka bude doputeno da ga imaju..." (NPr II., FI 11).

    "... da klerici pobono pred Bogom mole asoslov, ne pazei toliko na napjev glasa koliko na sklad duha, da bi se glas slagao s duhom, a duh s Bogom" (Pismo Generalnom kapitulu Reda, FI 227).

    Jao brai koja u tome ne bi bila vjerna! "Ne smatram ih katolicima ni svojom braom; neu ni da ih vidim ni da govorim s njima dok se ne obrate" (isto, FI 229).

    Pslamima i hvalospjevima hvalimo, blagoslivljamo i zahvaljujemo Bogu njegovim rijeima. Stoga nema ljepe i prikladnije molitve. Pslamima je molio izraelski narod, Isus, Marija, apostoli, moli Crkva. Oni su rije Boja. A Franjo gaji srdanu ljubav prema "miomirisnim rijeima Bojim", "presvetim Bojim rijeima", koje su tjelesni (ontoloki, stvarni) znak Sina Bojega, zbog ega ih potuje i asti na isti nain kao i Euharistiju. Nauava, naime, da propovjednici "dijele" rijei Boje kao to "dijele" Euharistiju. I osueni su oni koji "gaze" rijei Boje, poput onih koji "gaze" posveenu hostiju. Za Franju zemaljska liturgija je jeka nebeske. A Sluba asova (ukljuena u euharistijsko slavlje) je dio liturgijske molitve.

    "Javna i zajednika molitva naroda Bojeg", "sakramenat molitve" ini od Crkve i od sviju, gdjegod bili rasuti "jedno srce i jednu duu". Molitva cijele Crkve za cijelu Crkvu.

    Jeka je nebeske liturgije, jer su joj prvi poetak hvale koje si izmjenjuju tri boanske Osobe; liturgija asova je sudjelovanje u toj meutrojstvenoj hvali, dapae iz nje proizlazi: "istom pjesmom hvale slavimo trojstvenog i jedinstvenog Boga".

    Jeka je nebeske liturgije, jer je to molitva Krista, Rijei Boje, Vrhovnog sveenika, koji ju je svojim utjelovljenjem uveo na zemlji, te otada hvala Boja odzvanja ljudskim rijeima. I zbog toga to je poseban spomen Kristova otajstva to ga Crkva predstavlja, uobliuje u obred i usmjeruje prema budunosti.

    Jeka je nebeske liturgije jer to je molitva Crkve, tijela Kristova njenoj Glavi Kristu, glas Zarunice koja govori Zaruniku; Liturgija asova je najsveanija i najljepa hvala Bogu koja produljuje i ovjekovjeuje hvalu koja "odzvanja u nebeskim dvorima". I jer po njoj tee i protee se na svaki as ljudskoga ivota sadraj cijelog boanskog kulta, to jest euharistijske rtve.

  • Jeka je nebeske liturgije jer je povezana posebnom prisutnou i djelovanjem Duha Svetoga, koji je izvor posveenja u Crkvi, i jamstvo pravog duhovnog Bogu milog bogosluja.

    Jeka je duhovnog bogosluja zbog uske povezanosti koja postoji izmeu putujue i blaene Crkve: iskazujui Bogu hvalu u asovima zemaljska se Crkva pridruuje nebeskoj - u eshatolokom stremljenju koje je pred - kuanje svetoga grada, nebeskog Jeruzalema Duh je dao Franji da sve to nazre i kua.

    Na slavu Krista i siromaka Franje. Amen.

    5. PRED ISUSOVIM PRESVETIM SRCEM

    Da umrem iz ljubavi prema tvojoj ljubavi

    Neka otme, molim te, o, Gospode, arka i slatka sila tvoje ljubavi duh moj svemu to je pod nebom, da umrem iz ljubavi prema tvojoj ljubavi kao to si se ti udostojao umrijeti iz ljubavi prema mojoj ljubavi.

    (FI 277) PREDSTAVLJANJE

    U Drugom ivotopisu Toma elanski pripovijeda: "Neke su ga stvari ispunjavale posebnim osjeajima. Izmeu ostalih rijei, kojima se sluio u obinom govoru, rijei "ljubav Boja" nije mogao uti, a da se pri tom ne bi nekako izmijenio.

    ... Rekao je: "Mnogo treba ljubiti ljubav Onoga koji nas je mnogo ljubio" (br. 196, FI 784).

    Nije mi poznat bolji okvir za ovu molitvu od onog to ga je zapisao sv. Bonaventura u Opirnijem ivotopisu (Legenda maior):

    "Tko je kadar prikazati arku ljubav kojom je plamtio Zarunikov prijatelj Franjo? Sav je, naime, obuzet plamenom Boje ljubavi, izgledao kao neki uareni ugalj. im bi uo za "Boju ljubav", odmah bi ivnuo, ustitrao, rasplamtio se kao da mu je vanjskim glasom taknuta unutranja struna srca.

    A da bi ga sve poticalo na Boju ljubav, radovao se svim djelima Gospodinovih ruku i po razmatranju se divnih prizora uzdizao do smisla i uzroka sviju stvari. Meu lijepim stvarima motrio je Najljepega i po stopama, utisnutim u stvari, posvuda je slijedio Ljubljenoga. Od svega je sebi pravio ljestve po kojima se uspinjao da zagrli onoga koji je sav poeljan" (LM IX. 1, FI 1161-1162).

    Autentinost teksta

    Ovu nam je molitvu predao Ubertino iz Casale u svom spisu Stablo raspetog ivota Isusova, napisanom 1305. g. Zakanjelo svjedoanstvo. Zbog toga moderna ga kritika svrstava u "dvojbene

  • spise" sv. Franje. O. Kajetan Esser pie: "Ova je molitva sastavljena iz kombinacije patristikih tekstova, koji su bili veoma poznati i veoma esto koriteni u dvanaestom stoljeu... Moe se svakako zakljuiti da ju je Franjo poznavao i da se njome sluio" (Gli scritti di s. Francesco, nav. dj. str. 65-66).

    Barem to moemo prihvatiti, budui da je Franjo obino ponavljao: "Mnogo treba ljubiti ljubav Onoga koji nas je mnogo ljubio" - rijei koje upravo ovdje odjekuju. Toliko je dovoljno da ovu molitvu predstavimo.

    TUMAENJE

    Veoma je kratko: u jednom dahu dvije reenice. Jedna je molba:

    "Neka otme, molim te, o, Gospode...;

    na koju se nastavlja obrazloenje:

    "da umrem iz ljubavi prema tvojoj ljubavi....

    Molitva je to koja izvire iz potrebe da se odaleimo od zemaljskih primamljivosti zbog strastvenog zaleta prema nebeskoj ljubavi. Kao da kaemo: O, Gospode, na koljenima uzdignutih ruku te molim: uini da me privlana snaga tvoje ljubavi zgrabi i prisvoji tako da me iupa iz sviju stvari. Neka me tvoja ljubav potpuno osvoji i preplavi! Samo za tvojom ljubavi udim! ivjeti zbog ljubavi! ivjeti od ljubavi!

    Stvorena su dobra sredstva da se uzdignemo k Bogu. Ako postanu cilj, skreu nas s puta i zavode, razoaravaju; ostavljaju nam nestrpljivost elje i gorinu aljenja. Samo Bog je Apsolutnost. I Franjo moli to isto ivotno iskustvo koje nadilazi vidljive stvari kako bi bio baen u vrtlog Bitnoga - Neizrecivog i Neizgovorivog.

    To je "sursumactio" (djelovanje prema gore) koja prenosi u Boga. Zaljubljeni tei da se poistovjeti s Ljubavlju svog srca, sve dok ne usvoji njene osjeaje i patnje; sve dok ne uzmogne vikati: "ivim, ali ne vie ja, nego ivi u meni Krist" (Gal 2,20). Daj mi, Gospodine, da te ljubim!... edan sam tebe, ljubavi mog srca, ljubljeni moje due! Sve moje!

    Sve izgubljene stvari ponovno se nau u Bogu: "Deus meus et omnia! - Boe moj i sve moje!" Sve iz Boga proizlazi i sve u njega uvire.

    Molitva nastavlja:

    "da umrem iz ljubavi prema tvojoj ljubavi, kao to si se ti udostojao umrijeti iz ljubavi prema mojoj ljubavi".

    Izgleda kao neka igra rijei, kao izvjetaeno ponavljanje. Naprotiv! Rekavi: "da umrem iz ljubavi prema tvojoj ljubavi", reenica zvui jednostavno i lako, ali ne manje snana i manje zgusnutija. Jezik mistiara u opojenosti ekstaze izrie se mucanjem.

    Franjo ne eli samo "ivjeti od ljubavi", nego ezne da "umre iz ljubavi prema ljubavi" Kristovoj, da bude posvema s Njime suoblien. Ljubav je "supatnja" u doslovnom smislu te rijei: "supatiti - patiti zajedno" sve dok se ne izgori od ljubavi; umrijeti od ljubavi prema ljubljenoj osobi. To je krajnja granica ljubavi.

  • Mistika trpljenja

    Zbog tajanstvenog proimanja ljubavi-patnje sveci su smatrali povlasticom trpjeti. Upravo su udili za trpljenjem, radovali se patnji. To je mogue samo po Bojoj milosti. Nailazimo na izreke, koje bi inae izgledale lude i besmislene.

    Sv. Terezija od Isusa (Avilska): "Ili trpjeti ili umrijeti". Sv. Marija Magdalena Pazijska: "Trpjeti, ne umrijeti". Sv. Leonardo Portumauricijski: "Trpjeti i ljubiti". Bl. Marija Magdalena Martinengo, kapucinka: "Mrtvi Bog!... Mrtvi Bog!... Ne mogu ivjeti bez patnje. Uvijek Vas ljubiti, uvijek Vam se

    klanjati; usklaujui se iz asa u as vaim klanjanja vrijednim odlukama".

    Napisala je: "Tko vie ljubi Boga, Bog ga vie razapinje. to Bog vie ljubi duu, to je vie razapinje".

    Meu mnogim mistiarkama kria je i sv. Veronika Giuliani, kapucinka:

    "Ljubljeno moje Dobro! to vie nevolja, to vie krieva, to vie patnji! Porastom trpljenja, raste ljubav. Trpljenje i ljubav su jedno te isto. Dan trpljenja, dan ljubavi. Svaka nevolja i bol za mene su milovanje ljubavi. Nema sretnijeg ivota od ivota u patnjama".

    Luda od ljubavi, edna trpljenja, osjea da e joj se (doslovno) "rasprsnuti" srce, pa pie:

    "Tko eli ljubiti, neka trai patnju. Patnja je klju ljubavi. Da, luda sam od ljubavi. Ljubim patnju".

    I ne umara se u vikanju:

    "O, Ljubavi, Ljubavi! Moje najvee i jedino Dobro!... Gospode, raspni me sa sobom!... Boe mog srca, Zarunie due moje, moj Boe!... Ne vie smrt, nego ivot, da bih vie trpjela, vie patila, uvijek patila!... Nevolje ljubavi su moja okrepa, moja naslada, moja srea, raj na zemlji, moje jedino veselje, moj odmor".

    I dalje:

    "Trpei ljubiti; ljubei trpjeti. ivim umirui to ne mogu umrijeti zbog ljubavi. Umirem ivei to ne mogu nai ljubav. Patim zbog toga to ne patim".

    I umire govorei svojim redovnicama:

    "Ljubav se je dala nai! To je razlog moje patnje; recite to svima!".

    Bol je osjeaj ljubavi. Otkako je Isus rekao:

    "Vee ljubavi nitko nema od ove: da tko ivot svoj poloi za svoje prijatelje" (Iv 15,13), i prvi "samoga sebe predao za mene" (Gal 2,20), samo muka i radost to ga ljubimo je mogui odgovor na Ljubav.

    "Ljubav je kao povratak na sam izvor ivota" (Lavelle).

  • To je tajanstvena, nepobjediva snaga svemira. To je ivot svijeta. Na koru u franjevakom svetitu u Montecasale je jedna slika: Franjo sie krv iz Isusova

    boka, poput djeteta iz majine dojke. Napaja se na ranjenom srcu Gospodina. Najvee oitovanje ljubavi. To nas potie da razmiljamo o ljubavi Bojoj prema nama, naem odgovoru na ljubav, u ivotu i u smrti.

    Ljubav Boja prema nama

    Moemo je promatrati kao dramu u pet ina:

    stvaranje: ljubav koja se dariva; objava: ljubav koja razgovara; utjelovljenje: ljubav koja nam postaje slinom; otkupljenje: ljubav koja se rtvuje; posveenje: ljubav koja nas posinjuje. ini batinicima Neba.

    ivot-odgovor na Ljubav

    To znai: sav je posveen odgovoru na ljubav Boga, Oca i Spasitelja, i nastoji tu ljubav proiriti na brau ljude i sva stvorenja.

    Tada se povijest ita onako kako je ita biblijski pisac: tkivo u kojem Bog upravlja nitima i osnovom. I ivot se vidi onakvim kakva ga vidi Franjo: Bog ga vodi korak po korak. I eli se ivjeti od ljubavi: "Jedina moja elja jest ljubiti tebe", rekla je sv. Terezija od Malog Isusa i Svetog Lica.

    Ali Franjo ide dalje, i trai da

    Umre iz ljubavi prema Ljubavi

    Svaka slika mora liiti na svoj predloak. Franjo eli biti slian svom uzoru, Gospodinu Isusu, siromanom i raspetom.

    Njemu se suobliiti ne samo u ivotu, nego i u smrti. "Umrijeti od ljubavi prema tvojoj ljubavi".

    Tada je smrt zavretak Bojeg plana o nama; kao i o Isusu: "Sve je dovreno do savrenstva". Vraanje je dara ivota; kao i kod Isusa: "Oe, u ruke tvoje predajem duh svoj".Najvii je in rtve Bogu, kao i za Isusa:

    "Ja rtvujem svoj ivot..."

    Proslava je Boga; kao i kod Isusa: "Oe, proslavi Sina svoga..."

    Naae je ivota.

    "O kriu, ja se o tebe vjeam i na tebe pribijam, kako bih umrijevi okusio ivot" (Jacopone da Todi, Lauda, 83).

    Na slavu Krista i siromaka Franje. Amen.

  • 6. POZDRAV BLAENOJ DJEVICI

    Franjin Zdravomarijo

    Zdravo Gospodarice, sveta Kraljice, Bogorodice Marijo, ti si djevica koja si postala Crkvom, i izabrana od presvetog Oca na nebu da te posveti sa presvetim Sinom svojim i Duhom Svetim Utjeiteljem. U tebi je bila i jest sva punina milosti i svako dobro.

    Zdravo palao njegova, zdravo njegovo svetohranite, zdravo kuo njegova. Zdravo odjeo njegova, zdravo njegova slubenice, zdravo majko njegova.

    I sve vi, o svete kreposti, koje se po milosti i rasvjetljenju Duha Svetoga ulijevate u srca vjernika da Bogu od nevjernika napravite vjernika.

    (FI 259) PREDSTAVLJANJE

    U Drugom ivotopisu Toma elanski pie:

    Franjo je "Isusovu Majku obasipao neizrecivom ljubavlju zato to nam je dala brata, uzvienoga Gospodina. Njoj je molio posebne pohvale, upravljao pronje, prikazivao osjeaje, koliko to i kako ljudski jezik ne moe ni izraziti" (FI 786).

    U "Opirnijem ivotopisu" nalazimo iste reenice; sv. Bonaventura dodaje:

    "Njoj je na ast pobono postio od svetkovine apostola Petra i Pavla do svetkovine Uznesenja. S anelima je, koji plamte divnim arom i uzdiu se k Bogu raspaljujui due izabranih, bio povezan neraskidljivom vezom ljubavi te je iz pobonosti prema njima poevi os Uznesenja slavne Djevice etrdeset dana i neprestano se bavio molitvom" (LM IX. 3, FI 1165-1166).

    Franjo je spojio pobonost prema Djevici Mariji s pobonou prema anelima. Teko je odrediti vrijeme kada je nastala ta molitva - za sigurno nije iz kasnijeg razdoblja Franjina ivota. Lake je ukazati na mjesto gdje je roena - sigurno u Sv. Mariji Aneoskoj. Franjo je tamo, poto je popravio tu crkvicu, stalno boravio.

    Tu je 24. veljae 1209. dobio konano rasvjetljenje; Bog ga poziva da ivi i propovijeda Evanelje. Tu je, slijedeih dana, dobio i prve svoje sljedbenike. Tu je "obukao" sv. Klaru i udario

  • poetke Redu siromanih gospoa. Tu je Franjo u Red primao brau. Tu odrava Kapitule. Ovamo se uvijek vraa i navraa, sve do posljednjih dana svog ivota da bi se sreo sa sestrom smrti.

    "Sveti je ovjek volio to mjesto vie nego li ostala mjesta na svijetu. Tu je, naime, ponizno zapoeo sluiti Gospodinu, tu je doivio napredak u krepostima, tu je sretno zavrio svoj ivot; umirui je to mjesto brai preporuio kao mjesto koje je Djevici vrlo drago" (sv. Bonav., LM II. 8, FI 1048).

    Inzistirao sam na Franjinoj ljubavi prema ovoj crkvi Sv. Marije Aneoske, kako bih opravdao izbor literature, to u objasniti malo kasnije.

    TUMAENJE

    Molitvu dijelim na tri strofe.

    Prva strofa

    "Zdravo Gospodarice, sveta Kraljice, Bogorodice Marijo, ti si djevica koja si postala Crkvom, (umjesto: "uvijek Djevica"). i izabrana od presvetog Oca na nebu da te posveti sa presvetim Sinom svojim i Duhom Svetim Utjeiteljem. U tebi je bila i jest sva punina milosti i svako dobro".

    Franjo sagiba koljeno pred blaenom Djevicom i pozdravlja je kao i aneo.

    Gabrijel kae: "Zdravo, milosti puna, Gospodin s tobom".

    A Franjo: "Zdravo Gospodarice, sveta Kraljice... U tebi je bila i jest sva punina milosti... Zdravo, Majko njegova!".

    "Gospodarice! Kraljice!" Franjo ima pred oima bizantinsku ikonu koja predstavlja proslavljenu Mariju na prijestolju, u vrhovnikom velianstvu Majke Boje Kraljice. Njegova dua vjenog viteza iskazuje poast svojoj Gospi-Gospodarici.

    Ali Franjina je posebnost u tome to Mariju poistovjeuje s Crkvom i Crkvu sa sv. Marijom.

    "Sv. Marija Aneoska nije za njega bila samo crkvica koju je on popravio i zbog toga tako voljena, nego Osoba same Marije, koja je bila prisutna u tom svetitu, okruena anelima" (J. Pyfferon-Van Asseldonk, u Laurentianum", 16, str. 446 i sl.).

    Za Franju je tolika srodnost izmeu Marije i Crkve, da ih promatra u istoj perspektivi u kojoj se one mijeaju u istu stvarnost, koju na serafski otac promatra pod simbolom "Sancta Maria de Angelis": da bi utjelovio svoj ideal, on u svom zanosu daje Mariji taj izvanredni naslov koji inae nije ni u opoj ni u liturgijskoj uporabi (isto, str. 451-452). To ne znai da je taj odnos MARIJA-CRKVA pronaao Franjo! Imamo ga ve u liturgijskim i otakim tekstovima u komentarima biblijskih stranica.

  • "Zarunica" u Pjesmi nad pjesmama postavljena je kao "tip" i Marije i Crkve. U "eni obuenoj u sunce" iz Otkrivenja oznaena je i Marija i Crkva. Stara tumaenja Psalama, koji sainjavaju Marijin asoslov, primjenjivala su na Mariju ono to se odnosilo na Crkvu, i obratno. Sv. Ambrozije definira Mariju kao "typus Ecclesiae" i "figura Ecclesiae"; njega slijedi sv. Augustin: "Ipsa (Maria) figuraam in se sanctae Ecclesiae demonstrat - Ona (Marija) u sebi pokazuje sliku svete Crkve" (Ps. 40, 661).

    "Ti Izabranice, kao Crkva Boja, posveena si od Oca, Sina i Duha Svetoga" (sv. Beda). "Imamo dvije majke: Majku Mariju i Majku Crkvu. Marija, Majka Kristova; Marija, Majka kranskog naroda" (sv. Petar Damjanski).

    "Ono to se openito govori o Crkvi, moe se posebno primijeniti na Mariju" (J. Barre). To, dakle, "poistovjeenje" ima svojih prethodnika. Franjo ini svoje "poistovjeenje". To

    potvruje glagol "... da te posveti".

    Strofa se nastavlja "trojstvenom" oznakom.

    "Izabrana od presvetog Oca... da te posveti sa ... Sinom ... i Duhom Svetim...". Ponovit u je u molitvi koja slijedi; ovdje istai "kristoloku" oznaku. Vidjet emo je odmah.

    Meutim ova prva strofa zavrava promatranjem Marije, predmeta boanskih kontemplacija: Bog ju je pomagao, Bog ju je ljubio, Bog ju je ispunio "puninom" svake milosti, svakim darom svakim blagoslovom.

    Druga strofa

    "Zdravo palao njegova, zdravo njegovo svetohranite, zdravo kuo njegova! Zdravo odjeo njegova, zdravo njegova slubenice, zdravo Majko njegova!".

    I tako je pozdrav "zdravo" ponovljen sedam puta. Sedam, savreni broj. Franjo slavi Marijinu veliinu: njeno BOGOMATERINSTVO. I potvruje ga i ponavlja nizom slika - koje nisu kadre izraziti misterij - ali su uspjene i konkretne, naglaavaju "materijalnost" Utjelovljenja - protiv doketizma (Isus je uzeo "prividno" tijelo), kojeg oivljuju katari (Franjini suvremenici).

    "Lex orandi, lex credendi - Zakon moljenja, zakon vjerovanja": evo, bez mnogih kriarskih ratova, inteligentan i valjan nain potvrivanja i irenja istine.

    Snano je izjavljena stvarnost Utjelovljenja - stvarnost Boga koji je zaista postao ovjekom u Marijinu krilu, koja, zbog toga, postaje, "njegova palaa, njegovo svetohranite, njegova kua, njegova odjea...".

    Suhoparno nabrajanje imena sadri u sebi bogatstvo koje je vrijedno istraiti. Ti naslovi imaju biblijsko korijenje.

    "Zdravo palao njegova (ili takoer "hrame njegov).

    "Palaa bjelokosna", hram-svetite Boje, podsjeaju na sveto mjesto u najizvrsnijem smislu, na "mjesto to ga Jahve odabra" (Pnz 18,6), na "Dom svete slave" njegove (Dan 3,53), gdje je njegov "slavan prijestol dignut" (Jer 17,2); na Boji kraljevski dvor ukraen sjajem.

    Dakle, u ovom se pozdravu naziva Mariju udesnim blagom ljepote i bogatstva: Majkom Bojom!

  • "Zdravo njegovo svetohranite" (ili takoer: "njegov ator").

    Svetohranite ili ator (svejedno kako ga nazovemo) je "presveti ator Boji" (Ps 46,5), povlateno mjesto boanske Prisutnosti-ekina. "A onda oblak prekri ator sastanka i slava Jahvina ispuni Prebivalite" (Izl 40,34). "Tako ga je oblak neprestano zaklanjao, a nou bijae poput ognja" (Br 9,16). Moglo bi se tumaiti i sa: "Zdravo njegovo nebo", budui da je i za nebo reeno da je "ator Boji". Na tom Nebu-Mariji, Isus je sjajno Sunce. Zaista je Marija ator ispunjen Slavom i u njemu boravi Prisutnost; ona je nebo na kojem stanuje Svjetlo svijeta: Majka je Boja!

    "Zdravo kuo njegova" (ili takoer: "krinjo njegova").

    "Kakvu kuu da mi sagradite, i gdje da bude mjesto mog prebivalita?" - pitat e Bog ustima proroka (Iz 66,1).

    I Bog si je sagradio "kuu" dostojnu sebe. "Svetost je ures Doma tvojega" (Ps 92,5b). Nazivati Mariju Kuom Bojom, znai uzvisivati njenu svetost. A nazivati je krinjom?...

    krinja Staroga Zavjeta u sebi je sadravala Zakon, manu i procvali tap. Marija nosi u sebi Zakonodavca, Kruh ivota, Cvijet iz korijena Jesejeva. Koliko li je uzvienije njeno dostojanstvo! Majka je Boja!

    "Zdravo odjeo njegova"

    Blistava, kraljevska, bijela poput snijega vjenih breuljaka. Bezgrena, koja svojim tijelom "oblai" Sina Bojega. (Pomiljam na dojmljivu sliku "Marija od poroda" od Piera della Francesca: iznad nabujalog krila kida se odjea, kao to se kidaju vode kod poroaja, kao to se razdjeljuju vode kod raanja naroda Starog Zavjeta, kao to se kida hramski zastor pri roenju naroda Novog Saveza). "Njegova odjea": Marija od Utjelovljenja je zaista Majka Boja!

    "Zdravo njegova slubenice" (ili takoer: "njegova slukinjo").

    Marija samu sebe naziva "slubenica Gospodnja"; to je naslov poniznog podlaganja, ali iznad svega spasenjskog osjeanja. Povlateni naslov. U Bibliji "sluge Gospodnji" su Patrijarsi, Mojsije, Joua, Samuel, David, proroci, sveenici, aneli, Mesija! Marija - slubenica Gospodnja - je jedna od karika u tom lancu i, dok se bezgranino predaje u ruke Boje, ucjepljuje se u njegov plan spasenja. Majka Boja!

    "Zdravo Majko njegova

    Bog ju je takvom izabrao i posvetio. To je najvia apoteoza, najvea proslava. Od toga veeg nema. Teoretski: "Bog bi mogao stvoriti ljepi svijet od naega, bog bi mogao oblikovati prostranije nebo, ali ne bi mogao pozvati u ivot veu majku od Majke Boje" (bl. Konrad Saksonski: Zrcalo Blaene Djevice Marije).Povjerovavi anelu Gabrijelu, Marija postaje majkom Kristovom, i samim time Majkom Bojom.

    Trea strofa

    "Zdravo i sve vi, o svete kreposti, koje se po milosti i rasvjetljenju Duha Svetoga ulijevate u srca vjernik da Bogu od nevjernika napravite vjernika".

  • U ovoj strofi imamo "pozdrav krepostima", to e ga Franjo ponoviti u drugaijem okviru. Taj nam se odlomak moe uiniti kao da ne pripada ovamo, ali moramo se prisjetiti da su "nebeski duhovi posrednici ulivenih kreposti" i da "ulivene kreposti oznauju same anele".

    Angelologija je u Franjino vrijeme bila veoma iva, kao i apokaliptika: anele se promatralo prema njihovoj ulozi drugotnog posrednitva bilo u objavi bilo u kultu. Ako zatim pomislimo na to da je presveta Bogorodica Marija vie od bilo koga drugog ukraena tim krepostima, i da je mjesto (Sitz im Leben) gdje je roena ova molitva Sv. Marija Aneoska, strofa se nalazi savreno na svom mjestu. Prihvativi pouku njenih "svetih kreposti" naziremo Marijino duhovno materinstvo koje nam sugeriraju i drugi tekstovi.

    Marija u otajstvu Krista

    Franjo proivljava u Zdravomariji otajstvo utjelovljenja, koje je najue povezano s Marijinim boanskim majinstvom. Otajstvom koje se ostvaruje u dogaaju Navjetenja.

    Tada Otac alje Sina da spasi ljude; tada Sin uzima tijelo kako bi prebivao meu nama; tada Duh Sveti oblikuje tijelo u djevianskom krilu Marije.

    Tada Vjeni ulazi u vrijeme, vrijeme-kronos (obini slijed dana) postaje kairos: vrijeme milosti i spasenja. Mesijansko vrijeme. Sve se to dogaa po Mariji. Tako Bog hoe. Mariju treba promatrati u misteriju Krista. Tu se razjanjava i blista njen identitet-dostojanstvo, njen poziv-poslanje. Budui da Bog postaje njenim Sinom, ona postaje Majkom Bojom. Bog postaje (u njoj) pravi ovjek a ona postaje Majka Boja. Utjelovljenje i bogomaterinstvo su nerazdvojivi. Bog je "odredio jednom i istom odlukom poetak Marije i utjelovljenje boanske Mudrosti" (Ineffabilis Deus).

    I tako Marija po Utjelovljenju ulazi punim naslovom u tajnu spasenja, i to jedinim i jedinstvenim mjestom. Stoga je posve razumljivo zato ju je Bog ljubio od vjenosti i pripremio za "dostojnu" Majku svom ljubljenom Sinu.

    Budui da je Majka njegova Sina, Bog je htio da bude bezgrena: unaprijed sauvana od svake ljage istonog grijeha, puna milosti, sva sveta.

    Budui da je Majka Isusova, Bog je htio da bude uvijek djevica: zaela je po Duhu Svetom, i uvijek netaknuta u svojoj djevianskoj slavi, rasvijetlila je svijet vjenom svjetlou Isusom Kristom, naim Gospodinom.

    Budui da je Majka Otkupitelja, Bog je htio da bude suradnica: po kriu, prema oporuci ljubavi svog Sina, svoje materinstvo proirila je na sve ljude, roenjem i smru Kristovom za ivot kojem nee biti nikad kraja.

    Budui da je Majka Uskrsloga uznesena je nebesku slavu: zavretak je to otajstva spasenja, znak sigurne nade.

    Budui da je Majka Kralja svemira, ona je kraljica: iznad svakog je stvorenja zemaljskog i nebeskog.

    Jer je Majka Boja, posrednica je milosti: zagovornica, tjeiteljica, pomonica; svojom majinskom ljubavi prati i titi Crkvu na njenom putovanju prema Domovini sve do slavnog Dana Gospodnjeg.

    Marija je knjiga u koju Bog stavlja svoju rije. Marija je nebo na koje Bog stavlja svoje Sunce. Marija je zemlja u koju Bog stavlja svoj Plod. Marija je klas u koji Bog stavlja svoje Zrno. Marija je peteljka na koju Bog stavlja svoj Cvijet. Marija je prijestolje na koje Bog stavlja svog Kralja. Marija je Majka u koju Bog stavlja svog Sina.

  • "Zdravo Gospodarice, sveta Kraljice, Bogorodice Marijo!"

    Na slavu Krista i siromaka Franje. Amen.

    7. ANTIFONA BLAENE DJEVICE MARIJE

    Sveta Marijo, moli za nas

    Sveta Djevice Marijo, nema tebi sline meu enama, keri i slubenice svevinjega Kralja, Majko presvetoga Gospodina naega Isusa Krista, Zarunice Duha Svetoga: moli za nas sa svetim Mihaelom arkanelom i svim nebeskim silama i sa svima svetima kod svoga svetoga ljubljenoga Sina, Gospodina i Uitelja.

    (FI 281).

    PREDSTAVLJANJE

    Ova antifona-molitva je dio Slube Muke Gospodnje "te ima ulogu antifone, kratkog itanja, odgovora i molitve". Ali je moemo promatrati i kao zasebnu molitvu, i kao takvu je moliti. "Pozdrav Blaenoj Djevici" Mariji ima ljubazni, bliski ton, dok ova posjeduje sveanije naglaske: ukljuena je u liturgiju.

    Treba naglasiti trojstveno svojstvo marijanske Franjine pobonosti, te snanu i odlunu marioloku sintezu. Presveto Trojstvo se sagiba nad Mariju te je uzdie na dostojanstvo koje se pribliava samom boanstvu. Svaka od osoba Trojstva s njom uspostavlja posebni i jedinstveni odnos: "Oeva Kerka, Sinovljeva Majka, Zarunica Duha Svetoga".

    Naslovi koje Franjo promatra kod Povlatene su - "nema tebi sline" - povezani sa svetou - "Sveta" - s djevianstvom - "Djevica" - s poniznou - "Slubenica".

    Marija je zaista "blaena meu enama" i iznad svih ena. Zaista "velika joj djela uini Svesilni". "Savreni ljudski lik, obdarena tako udesnom sudbinom" (Pavao VI.).

    Franjo u radosnoj i ljubavlju ispunjenoj kontemplaciji u njoj vidi odraz presvetog Trojstva; uiva u udesnom vienju tolike ljepote i veliine sadrane i izlivene u "bezgrenom Plodu vjene Ljubavi" (o. Maksimilijan Kolbe).

    "Djevice Majko, keri svog Sina, ponizna i uzviena vie no bilo koje stvorenje"

    pjeva Dante na kraju Raja, kada vidi kako se meu tisuama razigranih anela smijei "ljepota - MARIJA - koja pobuuje radost u oima svih drugih svetaca" (31. pjevanje 131-135).

    Bog je u svom planu spasenja htio Mariju "dostojnu Majku svog Sina"; po njoj je Bog siao na nau zemlju, u nau povijest, u nau ljudsku narav - ona "nam je dala brata, uzvienoga

  • Gospodina" (2el br. 198, FI 786); po njoj Bog uzima nae tijelo, na nain ivljenja, nau sudbinu; po njoj se zbio najudesniji dogaaj svih vjekova: Bog je postao ovjekom!

    "Ne postoje rijei, jer nijedna (ena) nije slina njoj ni u vremenima koja su joj prethodila niti u onima koja e slijediti" (sv. Bonaventura). Nju je Isus Krist, njezin Sin "uzdigao iznad aneoskih korova, okrunio kraljevskom krunom i posjeo na prijestolje vjenoga svjetla... Ona je udesno djelo uzvienog Sina Bojeg, koji je htio da bude ljepa od svih smrtnika, svetija od svih svetaca... Sve svete nadvisuje sjajem i bogatstvom kreposti... Bog ju je uresio svim milostima i svim blagoslovima...

    U njoj sjaju sve lijepe kreposti... Zbog svoje duboke poniznosti i zbog neokaljanog ljiljana djevianstva zasluila je zaeti i roditi Sina Bojega, koji je blagoslovljen u vjekove" (sv. Antun, Govori).

    Sv. iril Aleksandrijski je ovako molio:

    "Zdravo, Marijo, Majko Boja, asno blago itavoga svijeta, svjetiljko koja se nikada ne gasi, blistava kruno djevianstva, nerazorivi hrame, istovremeno majko i djevice, ; od tebe se, naime, rodio Onaj za koga Evanelje kae: 'Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje'" (PG 77 1054).

    A kapucin, sv. Lovro Brindizijski, nauitelj Crkve:

    "Kako su morala biti velika boanska dobroinstva, asti, dostojanstva, povlastice, prednosti i uzvieni Marijini darovi! Koji bi ih jezik, makar bio aneoski, mogao opisati, otkako je Ona postala Ker Boga Oca, prava Majka Sina, Zarunica Boga Duha Svetoga, Kraljica neba, Gospodarica anela, Carica svemira?" (Mariale).

    Povorka svetaca koji slave Mariju je beskrajna. Teka srca prelazim preko prelijepih svjedoanstava lirizma i zadivljenog uenja. Istiem oznaku: "Zarunica Duha Svetoga". Ovako izriit naslov potjee od sv. Franje: "Svi njegovi prethodnici imaju samo ekvivalentne izraze, ali ne izravni zaziv s izriitom formulom: "Zarunica Duha Svetoga" (Pyfferoen-Optato: Laurentianum, 16, 462). To je, dakle novi naslov koji e se esto ponavljati i uvelike ga je irila franjevaka kola i duhovnost, sve do sv. Maksimilijana Kolbea, naeg suvremenika: "Krilo je Bezgrene pridrano za Duha Svetoga, koji je u njem u vremenu zaeo ivot Bogo-ovjeka" (Note /Biljeke/ 1, str. 462).

    Poto je uzvisio uzvieno dostojanstvo koje proizlazi iz toga to ona ima Sina Bojega, Franjo moli Marijin zagovor:

    "Moli za nas sa svetim Mihaelom arkanelom i svim nebeskim silama i sa svima svetima"...

    Nalazimo se u Sv. Mariji Aneoskoj. U Sv. Damjanu zapoinje strastvena ljubav izmeu Raspetog i Franje; u Porcijunkuli se

    zapaljuje puna ljubavi hvala Mariji, koju Franjo promatra okruenu anelima. Marija djelatna suradnica u Otkupljenju, majka Milosti, posrednica je milosti.

    "Ti si djeliteljica svih milosti - kae sv. Bernardin Sienski - utjeho pobonika; ti, vrata nebeska! Zaista je mucanje kad pjevamo tvoje hvale i o tvojoj ljepoti, ali usrdno molimo tvoje neizmjerno uslianje" (Propovijed 61).

    Franjo proiruje zavrnu formulu, umjesto : "moli za nas svoga Sina", on kae: ... kod svoga svetoga ljubljenoga Sina, Gospodina i Uitelja. Kao i u drugim zgodama, pretvara liturgijski tekst u osobnu molitvu i produuje ju punu odanosti, pobonosti i osjeajnosti to se prelijeva iz njegova srca.

  • Zakljuujem sa sv. Bernardom:

    "O, kako mi na pamet dolazi jedna reenica sv. Augustina. Rekao je da ima tri elje: jedna je da vidi Isusa u tijelu; druga, da uje Pavla kako propovijeda; trea, da vidi kako Rim pobjeuje. A ja dodajem etvrtu: da vidim Djevicu Mariju sa Siniem u naruju, u tolikoj istoi i ljepoti. Nema nita ljepeg od ovog: vidjeti Boga ovjeka i vidjeti ovjeka Boga; vidjeti Majku Boju Djevicu koja je rodila i ostala djevicom!" (Puke propovijedi 1).

    Marija u otajstvu Crkve

    U Pozdravu blaenoj Djevici obraa se Djevici Utjelovljenja, pa stoga Mariju smjetava u kristoloki govor. Ova pak Antifona stavlja je u eshatoloki okvir, pa nam namee razmiljanje o Mariji u otajstvu Crkve. Stvarnost je to koja proizlazi i slijedi iz Kristova otajstva. Crkva gleda u Mariji Majku i gleda takoer u Mariji svoj najodabraniji ud. Marija-Majka Crkve proizlazi i injenice to je ona Majka Gospodina naega Isusa Krista. Crkva je otajstveno, mistino Kristovo tijelo. Marija, Majka Glave, naravno je Majka i cijeloga Tijela. Majka Crkve. Po Mariji Gospodar slave je na brat, pa smo joj, stoga, mi djeca (u Isusu i po Isusu); dakle, ona je majka krana. Boansko materinstvo je dar, dostojanstvo, povlastica. Marija ga ivi kao sluenje.

    Na Boji zahtjev odgovara s "da" te se posveuje Njegovoj osobi i Njegovu djelu. Za nju je to dunost, obaveza, koju prihvaa slobodno i svjesno, i s njome surauje vjerno i bez pridraja.

    Slui Gospodinu. Slui ovjeanstvu. Njeno se majinstvo ne ograniava samo na zaee i roenje, nego obuhvaa itav luk ivota njena Sina i nastavlja se u Crkvi, Kristovu produetku: "posvemanjem Kristu". Ali Crkva gleda na Mariju i kao na svoj "tip": ivu sliku; uzor koji nadahnjuje; ideal.

    Bezgrena Marija oslikava njen poetak: promatra "u svom najplemenitijem udu anticipiranu spasenjsku milost Vazma". Marija je pred-otkupljena, pred-ouvana. Otkupljenija od sviju, najvie obdarena milostima, oprotenjem. I ona je san i utopija svake ljudske osobe.

    Bezgreno zaee nije povlastica koja Mariju stavlja "izvan" ljudske obitelji, koja bi ju odvajala i inila drugaijom. Ne! naprotiv! Ona je prvo ljudsko stvorenje u kojem Bog izvodi i ostvaruje svoj plan spasenja - koji je doneen "prije postanka svijeta" (Ef 1,4).

    U Mariji se najjasnije oituje korjenita nemogunost samospaavanja i posvemanja besplatnost otkupiteljske Kristove milosti. Bezgreno zaee zatim nije toliko "negativno", to jest: otsutnost istonog grijeha, imunost od svake ljage; ono je prvenstveno "pozitivno", to jest: punina nevinosti, savrenost svetosti, znak "vjene zore". Stoga je razumljivo to se Crkva veseli zbog Marije i to je promatra kao nedostiivi ar, kao izgubljeni raj, ali raj koji se ponovo moe zadobiti jer je ponovo steeni raj.

    Crkva u Mariji i njenoj primjernosti gleda svjetlo i vou na putu. "Zvijezdu jutarnju".Marija je uzor Crkvi zbog naina na koji je bila povezana s Kristom:

    "sva Sveta imala je samo jedan ideal, jednu ljubav, jedan plan: sav se njen ivot saima u bezgranino posveenje Isusu".

    Marija je uzor Crkvi, jer to god lijepa cvate u Crkvi "sadrano je u Mariji koja u sebi ima svu svetost, svu ljepotu... na njenom prvotnom, viem i konkretnom stupnju" (Pavao VI., 15. VIII. 1969.).

    Marija-uzor Crkve. (Prema Marialis cultus, br. 17-21).

    Marije je Djevica koja slua, koja s vjerom prihvaa rije Boju. To ini i Crkva; posebno u liturgiji s vjerom slue, prihvaa, razglaava, asti rije Boju; dijeli je vjernicima.

  • Marija je Djevica koja moli. Djevica koja moli je i Crkva, koja svakog dana iznosi Ocu potrebe svoje djece, hvali neprestano Gospodina i posreduje za spasenje svijeta. Marija je Djevica koja raa: ona koja je svojom vjerom i poslunou na zemlji rodila Oeva Sina.

    I Crkva takoer raa djecu Bogu evangelizacijom i sakramentima. Krtenjem. Nastavlja Marijino djeviansko majinstvo. Marija je Djevica koja prinosi: za pomirenje svih nas prinosi rtvu svetu, Bogu ugodnu. Na Kalvariji, gdje Isus sam sebe prinosi Ocu. Marija mu se majinskom duom pridruuje, pridruuje se puna ljubavi svjesno prinoenju rtve koju je ona rodila.

    I Crkva takoer prinosi euharistijsku rtvu slavei spomenin smrti i uskrsnua Gospodnjeg. Marija je "napredovala na putu vjere i vjerno je sauvala svoje sjedinjenje sa Sinom sve do Kria" (LG 58).

    I Crkva takoer putuje u vjeri, napreduje u nadi, raste u ljubavi. Marija je izrekla svoj "da" u poslunosti vjere. ivjela je taj "da". Vjerovala je svakog dana, takoer i onda kada ju je to stajalo "posebnog napora srca".

    I Crkva takoer eli i nastoji ivjeti svoj "da" ljubei nepodijeljena srca Zarunika Krista, nerazdvojivo povezana s Njime. Marija je sudjelovala u otkupljenju.

    I Crkva takoer je pridruena djelu spasenja i povijesno ga nastavlja kroz sva tisuljea i zemljopisno u svim obiteljima naroda.

    U Mariji uznesenoj na nebo Crkva gleda svoj eshatoloki dovretak. Ono to Marija "ve jest" a Crkva "jo nije", sjaji pred njom kao znak sigurne nade.

    I Crkva moli Djevicu Kraljicu i zaziva nju, svoju Zagovornicu, Pomonicu, Tjeiteljicu... da nas zagovara kod Jedinog Posrednika Krista Isusa naega Gospodina, majinskom brigom i majinskom ljubavlju.

    Stoga je moemo moliti s Franjom: moli za nas kod svoga svetoga ljubljenoga Sina, Gospodina i Uitelja".

    Na slavu Krista i siromaka Franje. Amen.

    8. SVEMOGUI, VJENI

    Slijediti stope Kristove

    Svemogui, vjeni, pravedni i milosrdni Boe, podaj da mi slabi radi tebe vrimo ono to znamo da ti hoe i da uvijek hoemo to se tebi svia, da iznutra oieni, iznutra prosvijetljeni i raspaljeni ognjem Duha Svetoga, uzmognemo slijediti stope tvoga Sina, Gospodina naega Isusa Krista, i da samo po tvojoj milosti doemo k tebi, Svevinji, koji u savrenom Trojstvu

  • i jednostavnom Jedinstvu ivi i kraljuje i slavno vlada, svemogui Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

    (FI 233)

    PREDSTAVLJANJE

    Ova se molitva nalazi na zavretku Pisma itavom Redu (FI 233).

    To pismo je dugi, skladno sastavljeni tekst koji otkriva znaajan utjecaj koji su na Franju imali liturgijski tekstovi: dovoljno je pogledati poetak - pridjeve pridane Bogu - i zavretak: "Svevinji... koji ivi i kraljuje i slavno vlada po sve vijeke vjekova. Amen."

    Ali duh je tipino Franjin. S liturgijskim odjecima sjedinjuju se osobno njegovi pridjevi. Dvije teme daju peat izlaganju: transcendencija Boja i prosjatvo ovjeka.

    Iz toga se javljaju dva osjeaja: dubokog klanjanja pred Bojim vrhovnitvom i najdublje ponienje zbog bijedna ovjekova stanja.

    To su dva posebno Franjina stava. Ve za vrijeme obraenja Bernardo Quintavalski ga uje kako cijelu no moli: "Franjo... je neprestano opetovao: 'Boe moj! Boe moj!'... nije nita drugo govorio... Prosvijetljen prorokim duhom, vidio je unaprijed velika djela koja e Bog proizvesti po njemu i po njegovu Redu. Tada je razmiljao o svojoj nesposobnosti..." (Cvjetii 2. pogl., FI 1827).

    I na Verni brat Leo slua Franju kako ponavlja: "Tko si ti, preslatki moj Boe? Tko sam ja, najgadniji crvi i beskorisni tvoj sluga?"...

    "Tko si ti, neizmjerno veliki, dobri i mudri Gospodine, da se udostoji pohoditi mene, neuglednoga i odvratnog crva?..." (Cvjetii, 3. razm. o ranama, FI 1916).

    Postavivi se tako pred Boga, s poniznim pouzdanjem i sinovskim povjerenjem moli:

    "podaj da mi slabi radi tebe vrimo ono to znamo da ti hoe, i da uvijek hoemo to se tebi svia".

    A Otac hoe da slijedimo "stope" njegova ljubljenoga Sina, naeg uzora i voe. Ali put nasljedovanja Kristova je unutranji: djelo je svemogunosti i ljubavi Duha Svetoga; da bi smo ga mogli proi moramo biti "oieni, prosvijetljeni, raspaljeni". Polazi se augustinski od "intimior intimo meo", od najdublje dubine bia, da bi smo se uspinjali i uplovili u Boga svevinjega

    Odluna je, dakle, prisutnost i uloga Duha, svjetlosti i sile, pokretaa nadahnitelja i privlane snage. Po Njemu i zahvaljujui Njemu, kad smo jednom spoznali Gospodina, moemo ga slijediti i stii u slavu.

    Ovo je uzviena molitva. Unutar je trojstvene tajne, koju se promatra u dinamici Duha koji prosvjetljuje i raspaljuje; Sina, puta kojeg treba slijediti, istine koju treba prigrliti, ivota to ga treba ljubiti; Oca, zavrne toke ovog uspona. Od Duha, po Sinu, k Ocu. Unutar toga je unutarnji put ienja, prosvjetljenja i ara koji nas uvodi u Boju svetost. To je, dakle, molitva izvanredne ljepote. I jedinstvene savrenosti.

    Sastavljena je u obliku "krugova": kao da postoje dva kruga s istim sreditem: jedan je trojstveni - od Oca do Sina po Duhu Svetom; i drugi, krug nasljedovanja - kranin dolazi Ocu po Sinu u Duhu Svetomu.

  • Duh Sveti postavlja most preko ponora Boje transcendencije i ovjekove konanosti, izmeu Svega i niega; ali niega koje Bog ljubi, Bog ispunja, koje je odreeno za Boga.

    Slijediti Gospodinove stope

    To znai ivjeti na nain svetog Evanelja. To je temeljna obaveza svakog kranina, a posebno svakog franjevca.

    Franjo je od nasljedovanja Krista stvorio razlog ivljenja. Nakon itanja Evanelja o "slanju uenika", "odmah je u Duhu Bojem uskliknu