moj život u sjemeništu

Godina VII., br. 9, Travnik, svibanj 2015. SJEMENIŠNI LIST

3 uvodnik

4 crtice iz prošlosti

6 gost propovjednik

13 duhovna promišljanja

18 iz života svetaca

21 pjesnički kutak

23 moj život u Sjemeništu

36 dođoh, vidjeh, zapisah

48 predstavljanje

50 zabavni kutak

Hvala redovnikaGospodar si svijetaVidljivog, nevidljivogSvi radosno slaveTebe Boga živog.

Gospodar si žetveIzađi na polja

Radnike pozoviNek je Tvoja volja.

Gospodar si moraNa pučinu izađi

Kad stišaš olujuSvoje vjerne nađi.

Gospodaru svega k sebi nas pozoviLice zemlje s nama u ljubavi obnovi.

Naša su Ti srca poput žrtvenikaDajemo Ti s njega hvalu redovnika.

Malo je u polju vrijednih poslenikaTi plodove primi svojih redovnika.

Tvoja riječ je sjeme u nama je niklaU toj mekoj duši Tvojih redovnika.

Gospodar si moraNa pučinu izađi

Kad stišaš olujuSvoje vjerne nađi.

Gospodar si svijetaPočetak si i krajPosrnule dižešI vraćaš ih u raj.

Zada

r, Tr

g S

v. S

toši

je, s

viba

nj 2

015.

uvodnik

Impressum:

Travnički Angelus:List nadbiskupijskog sjemeništa

„Petar Barbarić“ Travnik

Izdavač:Nadbiskupijsko sjemenište

„Petar Barbarić“Školska 1

BIH – 72270 Travnik

Glavni urednik:Josip Marković

Uredničko vijeće:Josip MarkovićDanijel Dedić

Zvonimir Šuker

Lektura:Uredništvo

Naklada:500 primjeraka

Priprema za tisak:Dejan Krstović

Naslovnica:Petar Barbarić

ak. slikar A. Mamuša, 2015. god.

Dragi čitatelji!

Nastavljajući predani rad prošlih gene-racija sjemeništaraca, i mi smo smogli snage i hrabrosti da Vama predstavimo novi broj Travničkog Angelusa u kojem želimo podijeliti svoja promišljanja.

Papa Franjo je 18. ožujka ove godine ovlastio Kongregaciju za proglašenje svetaca da objavi dekret o herojskim krjepostima sluge Božjega Petra Bar-barića kojeg odsada možemo zvati ča-snim slugom Božjim. Naše sjemenište je tom prigodom dalo izraditi portret Petra Barbarića kod akademskog slikara gosp. Ante Mamuše kojeg smo odabrali za naslovnicu. U čast Godine posveće-nog života donosimo Hvalu redovnika na prvim stranicama. Zahvalni smo na lijepim i uputnim riječima pomoćnog biskupa banjolučkog mons. dr. Mar-ka Semrena. Nadalje, tu su naše stalne rubrike o razmišljanjima sjemeništara-ca, izvještajima s naših izleta i posjeta, pjesme naših talentiranih pjesnika... i na kraju malo šale u zabavnom kutku. Nadam se da ćete pronaći dobar sadr-žaj i u ovom broju Travničkog Angelusa i oprostiti na nesavršenostima.

Josip Marković, glavni urednik

4

crtice iz prošlosti

U ovom kratkom prikazu nastojat ću istaknuti neke sastavne djelatnosti po kojima je uz redovito izvođenje na-stave u školi i formacije u sjemeništu bila prepoznatljiva naša odgojno-obra-zovna institucija.

Isusovci kojima je bilo povjereno vo-đenje sjemeništa su kao odgojitelji bili i također veoma obrazovani ljudi. Svoje znanje prenosili su i na ostale stanovni-ke travničkog kraja te otvaraju knjižni-cu koja postupno postaje sve opremlje-nija. Prvotna značajnija zbirka knjiga u travničkom sjemeništu dobivena je kao donacija požeške rezidencije koja se do tada čuvala pri sv. Andriji u Koruškoj. Knjige su također dolazile iz Matice hr-

Knjižnica i muzeji u Nadbiskupskom sjemeništu

vatske i društva sv. Jeronima. Bosanska vlada i duplikati isusovačkih austrijskih knjižnica bogatile su nadalje fond novo-formirane knjižnice. Na kraju prve godi-ne ona je brojala 1500 naslova a do 25.-te obljetnice osnutka mogla se pohvaliti s 25000 knjiga. Knjižnica ove gimnazije uživala je osobit ugled. No, taj je broj i dalje rastao sve dok nije dostigao 50000 knjiga. Najviše knjiga bilo je iz područ-ja teologije, hagiografije, gimnazijskih predmeta te suvremenih časopisa i na-slova. Knjižnica je bila podijeljena u više dijelova, tako da možemo govoriti o više knjižnica unutar sjemeništa. Sjemeni-štarci su se koristili svojom knjižnicom, izvanjski đaci su zasebno imali svoju,

5

crtice iz prošlostipostojale su dvije priručne knjižnice za profesore, te još knjižnica s knjigama na francuskom jeziku i knjižnica škol-skih knjiga. Nažalost, po završetku II. svjetskog rata knjižnica je rasformirana, odnosno opljačkana. Nije nepoznato da je najveći i najvrjedniji dio profesorske knjižnice predan Filozofskom fakultetu u Sarajevu, određen broj knjiga je do-dijeljen Zavičajnom muzeju u Travniku, neke su bačene u rijeku Lašvu, a manji broj je predan Vrhbosanskoj bogosloviji u Sarajevu.

Travničko sjemeni-šte nije bilo samo po-znato po knjižnici već i po prirodoslovnom mu-zeju koji je 1884. godine osnovao o. Erik Brandis. O. Brandis je prikupljao mnogobrojne do tada nepoznate biljne i životinjske vrste. Kao profesor biologije na ovom području otkrio je 18 vrsta biljaka i životinja. U okolici Travnika otkrio je posebnu vrstu algi i kukaca koji su u znanosti pozna-ti pod nazivom Travnicana. Čak devet novih vrsta nosi njegovo ime. Dr. Pavle Fukarek navodi da je iznimna zasluga o. Brandisa u upoznavanju flore u okolici Travnika, a H. Ritter piše da je Brandi-sovo najvažnije djelo njegov herbar koji je najstarija botanička zbirka većeg obi-ma s područja Bosne i Hercegovine.

Pored prirodoslovnog postojao je i arheološki muzej kojeg je osnovao o. Aleksandar Hoffer, profesor povijesti. Naša zemlja nije bila arheološki istraže-

na do austrijske okupacije. Velike zaslu-ge za njeno istraživanje imaju profesori travničke gimnazije. O Hoffer je zajed-no s o. Kujundžićem i o. Krajinovićem skupljao starine pa je jednu prostoriju u sjemeništu uredio kao arheološki muzej a većina eksponata se zbog nedostatka prostora nalazila u dvorištu sjemeništa. O. Krajinović je 1921. godine u dvorištu postavio lapidarij. Izvještaj poslan 1928.

godine travničkoj oblasnoj skupštini govori kako je travnička gimnazija ima-la odlično uređene muzeje i laboratori-je. I arheološki muzej je dolaskom nove vlasti po završetku II. svjetskog rata opljačkan a većina eksponata odnesena u Zemaljski muzej u Sarajevu.

Danas možemo s poštovanjem i po-nosom gledati na povijest sjemeništa, žaliti nad bezumljem komunističke vla-sti koja je uništila bogatu baštinu, ali se i hrabriti na primjerima predanosti i zau-zetosti travničkih profesora i odgojitelja koji su ostavili neizbrisiv trag.

Josip Papak, III. razred

6

gost propovjednik

Razgovor s biskupom mons. dr. Markom Semrenom

1. Preuzvišeni oče biskupe, možete li nam se ukratko predstaviti i reći nam nešto o sebi?

Fra Marko Semren (Bila kraj Livna, 9. IV. 1954.), teolog i biskup. Osnovnu školu pohađao u Biloj, Guberu i Liv-nu (1961.-1969.), Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom (1969.-1973.), novicijat na Humcu kraj Ljubuško-ga (1973.-1974.), a filozofsko-teološki studij na Franjevačkoj teologiji u Sara-jevu (1975.-1981.). Bio je predsjednik Studentskoga zbora Jukić i član ured-ništva časopisa Jukić. Nakon završeno-ga poslijediplomskog studija teologije (specijalizacija iz duhovne teologije)

magistrirao u Rimu na Antonianumu 1985., gdje je sljedeće godine i doktori-rao iz istoga područja temom Il frances-canesimo vissuto nelle regioni croate di Bosnia ed Erzegovina (fino al 1517.). U Franjevačkoj provinciji Bosne Srebrene obavljao je mnoge odgojne i nastavne službe (profesor na Franjevačkoj teolo-giji u Sarajevu od 1985.). Sudjelovao je na mnogim znanstvenim i pastoralnim skupovima te objavio velik broj radova u periodičnim publikacijama.

Papa Benedikt XVI. imenovao ga je 15. srpnja 2010. pomoćnim biskupom banjolučkim, dodijelivši mu naslovnu biskupiju Abaradira (u današnjem Tu-nisu). Za biskupa je posvećen 18. rujna iste godine. Predsjednik je Vijeća za obi-telj BK BiH, Vijeća za laike i Odbora za mlade BK BiH, te član Komisije za nauk vjere BK BiH.

DJELA: Il francescanesimo vissuto nelle regioni croate di Bosnia ed Erzego-vina (fino al 1517.) pars dissertationis, Rim 1987.; Život i umiranje pod križem. Svjedočenje kršćanske i franjevačke du-hovnosti bosanskih franjevaca, Saraje-vo 2000.; Franjevaštvo u spisima Franje Asiškoga, Zagreb 2003.; Franjevaštvo u spisima Klare Asiške, Sarajevo-Zagreb 2006.; Život i smrt iz vjere. Svjedočenje franjevaca Bosne Srebrene, Sarajevo-Za-greb 2009.; Življenje pred Bogom živim. Meditacije nad Spisima sv. Franje Asiš-kog, Sarajevo 2012.; Franjevačka kariz-ma u Bosni, Sarajevo, 2014.

7

gost propovjednik2. Mi se spremamo za svećenički po-

ziv, pred nama su mnogobrojna očeki-vanja i nade ali također i strepnje. Zato bismo Vas željeli upitati kako ste se Vi opredijelili za svećenički i redovnički poziv? Što mislite da li se danas u od-nosu na prijašnja vremena teže odlučiti i poći za Kristom, odnosno mogu li se nazrijeti neke datosti i specifičnosti koje mladima otežavaju put nasljedovanja Krista? I mi osjećamo da vrijednosti su-vremenog društva otežavaju ostvarenje Božjeg poziva nerijetko kroz omalova-žavanje, ismijavanje i podcjenjivanje. Stoga bismo Vas zamolili za riječi ohra-brenja i podrške u našoj formaciji.

U Godini smo posvećenog života, a za posvećeni život najvažnija je vjera. Poziv je dar Božji koji dolazi iz Božjeg srca i prolazi kroz srca roditelja i djece. Bog zove a čovjek prihvaća poziv i odgo-vara životom u konkretnoj redovničkoj zajednici. Tri su elementa bitna: Božji poziv, čovjekov odgovor i konkretna za-jednica u Crkvi u kojoj se poziv živi.

Brojni svećenici i redovnici, koje ne poznaje svijet, u svojoj sredini šire dobri miris Krista i evanđelja – kazao je otac Cantalmessa zaključujući propovijed citatom oca Lacordairea, francuskog redovnika iz 19. stoljeća o idealnom svećeniku. Živjeti usred svijeta bez ijed-ne želje za njegovim užitcima; biti član svake obitelji, a ne pripadati ni jednoj; dijeliti svaku patnju, čuvati tajnu, iscje-ljivati rane; svaki dan ići od ljudi do Boga da mu ponudi njihovu odanost i molitve, a od Boga se vraćati ljudima donoseći im njegovo praštanje i nadu. Imati čelično

srce za čistoću, a mesnato za ljubav (...) O Bože, kakav li je taj život? To je tvoj život, svećeniče Kristov (kta/rv).

Pokušat ću nabrojiti uzroke krize zvanja. Ponajprije postoje vanjski uzro-ci krize zvanja. Među ove ubrajamo uzroke društveno-kulturalnog reda: pad duhovnih vrednota u društvu; opadanje religioznog smisla u obiteljima; proble-matika vrijednosti obiteljske zajednice; uzroci nastali u mladenačkoj osobi; te demografski faktor. Zatim imamo uzro-ke crkvenog reda: pitanje slike Crkve; klima zbunjenosti i nestabilnosti uopće u Crkvi i posebno u redovničkim Insti-tutima; revaloriziranje laičkog zvanja.

Imamo i unutarnje uzroke krize zvanja: pitanje osobnog i zajedničkog identiteta; neautentičnost redovničkog života; poprimanje običaja lagodnog i sigurnog života; idealizacija posvećenog života, koja uvjerava ali ne obvezuje.

Krist koji bira svoje učenike nika-da ih ne napušta nego je uvijek uz njih, na riječi i na djelu. Bl. Ivan Merz dobro poznaje mlade i poziva ih na čestiti kr-šćanski život što slijedi u odgovoru u idućim redcima.

3. Blaženi je Ivan Merz bio aktivni katolički intelektualac a danas ostaje uzor mladima. Kako se on, po Vašem mišljenju, opredijelio i sebe darovao Kristu?

Čovjek je duhovno biće, onda kada u svojoj tjelesnoj, konkretnoj, kozmič-koj rasprostranjenosti života, živi tako

8

gost propovjednikda druge poziva k Bogu, kada mu život progovara o Bogu i druge vraća k Bogu. Duhovno je naime ono što čovjeka vra-ća k Bogu, što mu pripovijeda o Bogu, što ga zaljubljuje u Boga i podsjeća ga na Boga, na Ljubav. Za čovjeka koji je i kozmičko biće, najvažnije je da ga tjele-sno, materijalno, oduševljeno podsjeća na Boga i vraća k Bogu. Odgoj je najza-nimljivija i ujedno najteža „pustolovina“ u životu. Odgajati – izraz koji dolazi od latinskog educere – znači izvesti mlade iz njih samih i uvesti ih u stvarnost, pre-ma punini koja pomaže osobi rasti. Taj se proces jača susretom dviju sloboda: slobode odrasle osobe i slobode mladog čovjeka. To iziskuje i odgovornost uče-nika, koji treba biti otvoren i dopustiti da ga se vodi u upoznavanju stvarnosti, i odgovornost odgojitelja, koji mora biti spreman darovati samog sebe. Zato su više no ikad potrebni istinski svjedoci, a ne puki razdjelitelji pravilâ i informaci-jâ, svjedoci koji će znati vidjeti dalje od drugih, jer imaju širi pogled na život. Svjedok je onaj koji prednjači u življe-nju puta kojeg predlaže. Sveci su istinski protagonisti naviještanja evanđelja jer govore jezikom koji svi razumiju, a to je govor primjerena života i djela ljubavi, jedan od njih je i bl. Ivan Merz.

Bl. Ivan Merz neumorno je nadah-njivao mladež Kristovim duhom. Po završenu studiju na velikim svjetskim učilištima, poznajući nekoliko svjetskih jezika, mogao je ostati u inozemstvu i ostvariti karijeru kakvu mnogi mladi samo sanjaju. I za kakvom mnogi čeznu odlazeći izvan svoje domovine i ne vra-ćajući se više. Ivan nije bio takav! Njemu

je bio važniji interes njegova hrvatskog naroda u kojem je živio i djelovao nego svi njegovi osobni ciljevi i karijere! Div-na li uzora današnjem mladom narašta-ju!

Po povratku sa studija iz Beča i Pa-riza odgovorno pristupa svom profesor-skom pozivu i zvanju i svojski se uklju-čuje u život Crkve, obnovu liturgije, a u mladima proročki gleda procvat nove generacije i preporod mladoga hrvat-skog naraštaja koji će ostvariti svoje ciljeve slijedeći Kristov ideal. U »Orlov-skom savezu« ostvaruje svoje duhovne ideje i oduševljava mlade za život, za Krista, za vedrinu duše i za zdravi-ju sutrašnjicu. On i svim današnjim mladima otvoreno i jasno poručuje: »Nova generacija mora biti zdrava, ve-sela, lijepa. Ono što je ružno posljedica je grijeha. Zato se treba čovjek svladavati i njegovanje zdravlja i ljepote smatrati

9

gost propovjednikkao sredstvo da sebe svlada i da ojača vo-lju!« (Ivan Merz, Dnevnik, Fonzaso, 5. II.1918.)

Ivan Merz je na idealan način poruka mladoga čovjeka mladomu čovjeku. Ako mladi imaju problema s prihvaćanjem autoriteta u bilo ko-jem obliku, a imaju, on se autoritetu podlagao slobodno i odgovorno. Evo i njegovih riječi kojima potiče svakoga mladića i djevojku na mudrost života: »Boga nikada zaboraviti!« (Isto) i ne klanjati se raznim božanstvima ovoga svijeta. »Društvo: rakija, vino, dim, nije društvo za me!« (Ivan Merz, Dnevnik, Casara Bolzano, 14.II.1918.), a niti za kršćansku mladež koja se gubi u dimu disko-klubova i zadahu opojnih pića i smrtonosnih droga. Mladoj modernoj generaciji Ivan poručuje trajnu istinu: »Život nije uživanje nego žrtva!« (Ivan Merz, Dnevnik, Bečko Novo Mjesto, 21.IX.1914.). »Bože pomozi, daj mi mi-lost da postanem bezuvjetni gospodar tijela. Bolje je umrijeti, nego biti meku-šac, igra strasti!« (Ivan Merz, Dnevnik, Fontana Secca, 28.V.1918.) On je ovu molitvu molio za sebe, a danas, iz nebe-skoga blaženstva, moli za današnji nara-štaj, da ne bude rob svoga tijela i strasti i da kreposni heroizam nadvlada tjelesni hedonizam.

»Idem sutra na svetu Pričest da opet upijem snage za borbu!« (Ivan Merz, Dnevnik, Beč, 9.IV.1918.). Eto gdje je izvor snage za sve životne borbe! U sve-toj Pričesti! Isus Krist je jedina prava snaga, koju je Ivan tražio na redovitoj svetoj ispovijedi svake subote! Novi se naraštaj može pročistiti samo po sakra-

mentima pokajanja, pomirenja i sudje-lovanja u Kristovoj Euharistiji.

Ivan je mladi, raspjevani i zaneseni prorok suvremenoga doba. Mladi, zato što je zaista relativno kratko živio, no dostatno dugo da pokaže kako se istin-ski i Bogu predano živi.

Raspjevani, zato što nam je osta-vio mnoštvo pisanih tekstova u obliku dnevnika, članaka, osvrta, pisama i još neobjavljenih rukopisa. A u njima je poezija životu, ljubavi, prijateljstvu, Bla-ženoj Djevici Mariji, Euharistiji, Bogu, novim pogledima, novom naraštaju. Uvodi nas u tajne trpljenja, boli, kajanja na jednostavan i proživljen način.

Zaneseni, zato što onaj koji govori o uzvišenim nadnaravnim darovima ne može biti nego zanesen u Duhu Svetom.

Prorok, zato što ima proročkoga duha kad govori o duhovnoj i moralnoj obnovi čovjeka i čovječanstva, napose hrvatske mladeži, i kad iz njegovih riječi izlazi mudrost o Bogu, o Sinu Božjemu Isusu Kristu, o duhovnim vrijednosti-ma.

Suvremenoga doba, zato što u sva-kome vremenu nalazi svoje mjesto, jer je njegova poruka dostupna svima. A možda ponajviše stoga što moderni svijet gazi uzvišene ideale i predaje se u ruke varavih idola.

Zahvaljujemo i našemu Ivanu upra-vo onim riječima što su ih mladi njego-va vremena stavili na vijenac na njegovu grobu: »Hvala ti, orle Kristov, što si nam pokazao put k Suncu!« (Božidar Nagy, Borac s bijelih planina, Zagreb, 1971., 336.).

10

gost propovjednikIvana možemo smatrati zaštitnikom

prosvjetnih radnika, kateheta i učitelja mladih, zaštitnikom pravnika i svih za-konodavaca. Zašto? On je, osim knji-ževnosti, studirao neko vrijeme i pravo, a živio pravo, pravedno i pošteno, i po za-konu Krista i njegove Crkve, a na uzoran način poštovao ljudska i civilna prava i zakone. Kao prosvjetni radnik, tj. profe-sor u gimnaziji, osjetio je svu muku pro-svjetnoga odgoja i borbe za kruh svag-danji. A mlade je u krilu župe i Crkve vodio da kao mladi orlovi neprestano i radosno lete ususret vječnomu Suncu! (Propovijed biskupa Semrena za Dan škole KŠC-a Bl. Ivan Merz, Banja Luka, 7.V.2015.)

4. Ako Božja providnost dopusti, uskoro možemo očekivati beatifikaciju časnog sluge Božjega Petra Barbarića, sjemeništarca i učenika u Travniku. Što bi nama, današnjim generacijama sje-meništaraca, kod Barbarića posebno istaknuli kao primjer i motivaciju za na-sljedovanje?

Svečanim Misnim slavljem u sje-menišnoj crkvi sv. Alojzija Gonzage u Travniku, 30. travnja 2015. izražena je zahvalnost Bogu što je papa Franjo 18. ožujka 2015. odobrio Dekret o „heroj-skim krjepostima“ po kojem se slugu Božjega Petra može zvati časnim. Poslu-žit ću se mislima mons. dr. Ratka Peri-ća iz njegove propovijedi za tu prigodu. Petar Barbarić, sjemeništarac i gimnazi-jalac svojim je životom pokazao da mje-sto rođenja ne čini čovjeka velikim nego čovjek svojim životom daje pečat svome

mjestu. Potječe iz brojne obitelji s deve-tero djece, a stariji brat mu je franjevac žrtva komunističkog nasilja. Primio je ljudski i kršćanski odgoj u svom rodi-teljskom domu i u svojoj župi Klobuk. Vrijednosti - obiteljska molitva, pošte-nje, pravednost, marljivost, ljubav pre-ma bližnjemu - tj. krjeposti na kojima je on stasao neprolazna su karaktera, jer vode u nebo i upućuju na čudotvorstvo zbog kojega mu je Papa i dodijelio na-slov: „Časni“ Sluga Božji! U školi je bio marljiv i izvrstan. Petar je s redovitom školskom izobrazbom malo kasnio, ali se pokazao iznimno bistrouman i mar-ljiv. U pučku je školu pošao tek s dvana-est godina, ali je u dvije godine završio sva četiri razreda, s izvrsnim uspjehom. Potom je izučio trgovački zanat i na po-ziv otaca Isusovaca stigao je u Travnik. Njegovo mladalačko opredjeljenje je bilo: radije umrijeti nego Isusa uvrije-diti. Iz ovoga slijedi i suradnja s milošću koju je primio na krštenju i svetim sa-kramentima. Osam godina bio je sjeme-ništarac Mostarsko-duvanjske biskupije, a preminuo je kao isusovački zavjetova-nik, s nepune 23 godine. Umro je kao „časni“ brat u Družbi Isusovoj, a danas je Časni Sluga Božji naše mjesne Crkve, uskoro, ako Bog da, blaženik i svetac Katoličke Crkve. Vodio se načelom da je najlakše doći u nebo vršeći svoje sva-kodnevne dužnosti. Upravo je u tome njegovo herojstvo. Svojim uzornim ži-votom - izvrsnim i u vladanju i u učenju - dao je ime ovomu Nadbiskupskom sje-meništu u kojem je proveo svoje plodno gimnazijsko školovanje. Svojim časnim primjerom i zagovorom pomaže i učvr-

11

gost propovjednikšćuje sadašnja zvanja u sjemeništu kao i otkrivanju novih kandidata koji mu se ne će samo diviti, nego ga i nasljedovati u bogoobličnim krepostima vjere, ufa-nja i ljubavi, kao i u stožernim krjepo-stima jakosti, pravednosti, razboritosti i umjerenosti (prema Propovijed biskupa Perića na Misi zahvalnici za Petra Bar-barića).

5. Sveti Otac Franjo ove će godine u mjesecu lipnju pohoditi Bosnu i Herce-govinu. Tom prigodom posebno će se susresti s duhovnim zvanjima i mladi-ma. Možemo li u navedenom programu iščitavati ohrabrenje, podršku i posebnu brigu za buduća duhovna zvanja i koliko je bitan pohod Svetog Oca našoj zemlji?

Papa Franjo i sam je godinama bio odgojitelj mladih te je svjestan koliko je važan taj vid djelatnosti. Svjestan je da Isus sam bira svoje učenike i poziva ih i da su svi mladi pozvani prije svega Isusovi a potom su povjereni i odgoji-teljima. Papa posebno naglašava: Crkva se mora osloboditi velike opasnosti koja prijeti svakoj osobi u Crkvi, svima, a to je svjetovnost. Kršćanin ne može živjeti svjetovnim duhom. Ne može se služiti dvojici gospodara. Svjetovnost je idola-trija: ispraznost, prevlast i oholost. A to je idol, a ne Bog. Idolopoklonstvo je naj-teži grijeh – ustvrdio je Sveti Otac... Kada obavijesna sredstva govore o Crkvi – nastavio je Papa – Crkvom smatraju sve-ćenike, časne sestre, biskupe, kardinale i papu. To nije točno, svi smo mi Crkva, i svi se moramo odricati svjetovnoga duha jer je oprečan duhu blaženstava, Isusovu

Duhu. Svjetovnost nam nanosi zlo. Žalo-sno je gledati nekog kršćanina koji se isto-dobno ufa u Boga i u svijet. No, ne može se biti na jednoj i na drugoj strani. Crkva se, dakle svi mi, moramo odreći svjetov-nosti, jer je izvor ispraznosti, oholosti, a to je idolopoklonstvo (E. SCALFARO, Intervju pape Franje u La Republica). Najbolje se živi kad se s Bogom živi.

6. Želite li na kraju ovog razgovora uputiti osobnu poruku našoj sjemeniš-noj zajednici u Travniku?

Kako se nalazimo u Godini posve-ćenog života, želio bih naglasiti njegove dvije osobite odrednice. Prva je prija-teljstvo s Kristom a druga propovijedanje i svjedočenje Božjeg kraljevstva riječima i djelima. Ovo je u današnjem svijetu kontemplacija i evangelizacija (Mt 3,14-15). Iz vjere u Krista izvire evangelizaci-ja – poslanje u svijetu: Ono što smo vi-

12

gost propovjednikdjeli i čuli navješćujemo također i vama (1 Iv 1,3). Samo onaj tko je osobno su-sreo Krista može biti svjedokom njego-va križa i uskrsnuća, naviještati istinito ono što je vidio i čuo. Posvećene osobe su pozvane da navještaju evanđelje ci-jelom svijetu, i to bez nametanja, nego svjedočenjem ljubavi prema ljudima, a osobito prema siromašnima i obesprav-ljenima. Na to nas tako snažno uvijek iznova potiče papa Franjo.

Posvećene su osobe također pozva-ne biti molitelji. Bez molitve (a molitva je očitovanje i razvijanje vjere) ne bismo bili sposobni prepoznati u svakome čovjeku brata i sestru, još manje Boga, jer vjera i ljubav postižu svoj vrhunac u molitvi (mistična dimenzija) i u prak-tičnom služenju (politička dimenzija).

Posvećeni život traži trajno i zauze-to istraživanje Božje volje, velikodušno i neophodno crkveno zajedništvo, vježbu duhovnog rasuđivanja, ljubav za istinu. I danas postoji snažno svjedočanstvo posvećenih osoba. Ono se odnosi prije svega na potvrđivanje prvenstva Boga i budućih dobara, kako je to Krist činio potpuno posvećen slavi Oca i ljubavi prema braći i sestrama. Proroštvo pri-ma snagu iz intimnog prijateljevanja s Bogom po razmatranju njegove riječi, očituje se u hrabrom istupu protiv zla i grijeha, a u pristanku na ljubav, praved-nost i istinu.

Našem društvu u kojemu vlada po-vršnost trebalo bi ponuditi dubinski život. Sveprisutnoj indoktrinaciji tre-ba suprotstaviti živu vjeru, proizašlu iz

osobnog iskustva Božje blizine. Kulturi ravnodušnosti i relativizma odgovoriti pastoralnom revnošću i davanjem pr-venstva Bogu u svim svojim aktivnosti-ma. Prenaglašenom individualizmu i an-tropocentrizmu treba ponuditi radikalnu decentralizaciju ega, kristocentričnost i maksimalnu otvorenost milosti. Proroč-ku gestu ima apostolsko poslanje, koje se suprotstavlja zlu ovoga svijeta, a služi na slavu Božju i na spasenje svijeta. U svi-jetu bez ideala, putokaza i perspektive valja širiti jasne vidike transcendencije. Zaboravna čovjeka, zauzeta brigama za prolazno i vremenito valja podsjetiti na posljednje stvari i vječno spasenje, tako što ćemo mu pokazati da je Bog apso-lutna vrijednost našeg osobnog i za-jedničkog, intimnog i institucionalnog života. U svijetu u kojem tragovi Božje prisutnosti iščezavaju, posvećeni će ži-vot djelovati jakim suobličenjem Kristu po kojem će Bog opet biti vidljiv i pre-poznatljiv.

Odlučiti se za Isusa Krista znači po-vjerovati u moć dobrote kao u jedinu pravu moć. Ljubav nas Kristova oslo-bađa od našega robovanja samima sebi. Isus je pozvao svoje učenike da zajedno s njime ostvaruju Božje kraljevstvo. Sto-ga, dragi sjemeništarci, hrabro nastavi-te i ustrajte u vjernosti Kristu i svojim obećanjima. Neka Vas Duh Božji vodi i dalje u vašem životu u služenju bra-tu bližnjemu, Crkvi i svome narodu na hvalu Bogu i dobro svakoga čovjeka.

Banja Luka, svibanj 2015.

13

duhovna promišljanja

Nije rijedak slučaj da čujemo kako određena osoba naziva drugu osobu prijateljem, pa i najboljim. Dobrim pri-jateljima najčešće nazivamo osobe koje su spremne istinski se radovati našem uspjehu i žaliti nad poteškoćama, te koje će nas moći razumjeti, utješiti, pomoći… Često puta ljudi u neznanju drugu osobu nazivaju prijateljem jer se kasnije ne potvrdi njihova pretpostavka.

Svatko bi se od nas trebao zapita-ti tko mu je najbolji prijatelj, kome bi mogao reći sve svoje potrebe, želje, probleme, sve svoje nedaće i nedostat-ke! Na to pitanje nije lako odgovoriti. No, sigurno svoga najboljeg prijatel-ja možemo pronaći u Isusu jer On je Ljubav. Moramo znati ovo: Isus nam svakodnevno daje odgovore na naša

pitanja i probleme. Najbolje i najvrjed-nije odgovore daje nam kroz svoje riječi u svetom Evanđelju. Isus poznaje svu našu bijedu i jad. Isus nas nikada ne ostavlja, On je uvijek s nama i kada nas svi drugi napuste On ostaje da se opet Njemu obratimo.

Puno ćemo puta tražiti odgovor na pitanje tko nam je najbolji prijatelj i uvijek ćemo naići na veliki upitnik, jer nećemo znati pravi odgovor na to pitan-je. No, ne bojmo se, svi padamo na tome pitanju, svi smo puno puta bili razoča-rani u ljubav bližnjih. Stoga znajmo jed-no, samo je jedan najbolji prijatelj koji nas nikada neće ostaviti a On je jedina nada i jedini spas ISUS KRIST!!!

Josip Zeman, IV. razred

ISUS, MOJ NAJBOLJI PRIJATELJ

14


NAŠE MJESTO JE UZ ISUSAMnogo nam je potrebna blizina Isusa

Krista. On je naš život. On je naša duhov-na hrana najpotrebnija u životu. Ponekada, nažalost, nismo svjesni koliko nam je Isus potreban i sve se više udaljavamo od Njega. Bez Isusa nikada ne bi riješili svoje brige jer nam je On jedina i najveća utjeha. Kada bi se predali u Njegove ruke da nas vodi kroz život lako bi pronašli rješenje koje bi nam On dao, a to možemo postići vrlo jedno-stavno - molitvom. Zatvorimo oči i dopu-stimo Isusu da nas vodi. Uzdajmo se u Isusa i tražimo Njegovu blizinu. Ako nas zove k sebi, ne smijemo bježati.

Svoj život planirajmo s Njim. Isus nam želi samo dobro i slijedeći njegove riječi si-gurno nećemo pogriješiti i samo tako ćemo doći blizu Njega. Dopustimo da bude naš Bog. Pustimo da Isus slobodno djeluje u nama i molimo ga da nas pozove jer nam je vrlo potreban. Ako bježimo od njega, ne-ćemo nigdje stići. Povjerimo cijeli život nje-

mu i tada ćemo biti sigurni da smo u pra-vim rukama. U svim brigama, problemima i nedaćama obratimo se Njemu. Ako nam Isus ne pomogne istog trenutka, trebamo biti strpljivi i još više moliti, a ne odustaja-ti i tražiti druge utjehe jer nećemo pronaći nikada onakve kakve nam samo može On pružiti. Ako stvari postaju teže, patnje i boli jače, samo zazovimo Isusa, tražimo ga i uz-dajmo se u Njega.

Molim te, Isuse, nauči nas plivati u moru nemira, briga i nepovjerenja i dopusti nam da budemo uz Tebe. Nemojmo sputa-vati Isusove ruke s našim željama, s našim brigama i patnjama jer Sotona nas želi vi-djeti razočarane i tužne. Molimo Isusa da nam podari svoga Duha koji će nam poka-zati put k Njemu i molimo Boga da nađemo pravi put koji vodi u Nebo.

Ivan Vlajčić, II. razred

15


KOME DA IDEMO?U evanđelju čitamo kako Isus pita

svoje učenike: “Da možda i vi ne kanite otići?“, a Petar ohrabren ljubavlju i vje-rom prema Isusu odgovara: “Gospodi-ne, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!“ Kako su samo jake ove riječi! Kome da idemo, u koga da vjerujemo? Dragi čitatelju, znamo li ti i ja kojim i čijim putem idemo? Da ne idemo mož-da putem oholosti, umišljenosti, sebe-ljublja i drugog zla koji nas udaljuje od svega onog što je dobro i sveto, od sa-moga Boga?

Ovdje bih se osvrnuo na apostola Petra, odnosno njegovu vjeru, da je Isus onaj koji ima doći i koji ima spasiti svi-jet. Možemo li samo zamisliti koliku je vjeru imao Petar da se potpuno predao Isusu Kristu! I danas u ovom svijetu ima takvih osoba koje lako povjeruju oni-ma koji govore da su oni ti koji mogu spasiti i usrećiti čovjeka. No, Petar je povjerovao pravoj osobi Spasitelju Isu-su koji nudi vječnu sreću, vječni život, a ne nešto što je prolazno i navezano za ovozemaljsko. Da li ja i ti vjerujemo do-voljno Isusu ili uopće u Isusa? Možda se zbog nevjere odvraćamo od njegovoga puta i pristajemo uz krive. Ljubljeni či-tatelju, upitaj se da li si ti skrenuo s puta spasenja i kome si otišao? Da li u dro-gu, u razvrat, u alkohol, da li si pristu-pio kakvoj sekti koja nudi svašta, a na kraju ništa? Trebamo biti svjesni da Isus vjeruje više u nas nego što mi vjerujemo Njemu. Kako? Isus dolazi na zemlju iz jednog razloga. Dolazi da otkupi i spasi

čovjeka od grijeha i podari mu vječnu sreću u nebu. Jesmo li svjesni i ja i ti ko-liko nas Isus voli i ljubi da je sama sebe dao za nas, za naše otkupljenje? Mislite li da je morao doći kao siromašno dije-te rođeno ni manje ni više nego u štali? Mislite li da je Isus morao pretrpjeti svu sramotu križa? Naravno da nije! Ali bez križa nema ni uskrsnuća.

Isus je naše pravo odredište i lju-bav. On je pravi prijatelj kome možeš vjerovati i izjadati se. On je onaj koji je spreman položiti život za tebe, a kada ga uvrijediš neće se naljutiti nego radosno oprostiti. Lijepo je biti uz one koje voliš, uz one koji tebe vole i vrlo je teško od njih se rastati i otići. Što nam je to ponu-dio čovjek a da nam Isus već nije dao? Kako možemo samo tako lako otići od njega i razvrgnuti to sveto prijateljstvo? To se dešava kada nemamo dovoljno vjere i pouzdanja u onoga koji nam je dao svu slobodu, ne slobodu koja govori da radimo što hoćemo i kako hoćemo, nego slobodu da volimo, vjerujemo i ljubimo! Uvijek iznova Bog nudi da se vratimo u krilo njegovo. Isus kaže sva-kome od nas kao što je rekao i Petru: “Idi za mnom!“

Stoga, recimo Gospodinu skupa s apostolom Petrom: “Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječno-ga!“. Evo me, vraćam Ti se. Ti si onaj ka-men koji su graditelji odbacili, ali koji je postao kamen zaglavni.

Tomislav Rajić, IV. razred

16


DOBAR SVEĆENIKSvećenik je služitelj svetih otajstva

koji povezuje čovjeka s Bogom. Njemu se potpuno predao te za Njega i Njegovo djelo troši sve svoje vrijeme i snage.

Dobar svećenik je na prvom mjestu čovjek molitve. Svećenik koji ne moli gubi svoj poziv, sve mu postaje teško i nikada nije zadovoljan. No, uz molitvu, svakodnevnu sv. misu, ljubav prema Blaženoj Djevici i osjećaju za potrebne i siromahe postaje suobličen Isusu Kristu i žari posebnom unutarnjom snagom.

Dobar svećenik treba da bude čovjek ljubavi. Nema istinske ljubavi ako se ne gaji ljubav prema Bogu i bližnjemu. Biti svećenik ljubavi znači boriti se protiv grijeha koji umanjuju ljubav kao što su oholost, uznositost, ogovaranje, omalo-važavanje, klevetanje i tome slično.

Dobar svećenik je također čovjek zajedništva. Pripadamo jednoj Crkvi u kojoj trebamo graditi zajedništvo. Zato

život mora biti obilježen živom radošću, međusobnim razumijevanjem i poma-ganjem, a sve se to gradi ljubavlju.

Svaki svećenik je suradnik Kristov koji treba da se bori za povjereno stado i teži za svetošću. Pogledi dobrog sveće-nika trebaju biti usmjereni prema Isusu Kristu i poput njega u svima prepozna-ti bližnje, gladnoga nahraniti, žalosna utješiti, siromaha odjenuti, bolesnika pohoditi...

Svećenici trebaju biti suosjećajni, voljeti pomagati ljudima, uz to trebaju biti komunikativni i otvoreni. Moraju biti spremni na razna odricanja i služiti kao primjer.

Na nama vjernicima ostaje zada-tak da se molimo za nove svećenike, da djeluju u osobi Isusa Krista i da hrabro podnose križeve.

Ivan Mijač, IV. razred

17


ŠTO JE SREĆA?Svatko od nas traži svoju sreću, i

vjernik i nevjernik. Ali što je to sreća? Da li su prava sreća i zadovoljstvo u nečemu materijalnom ovozemaljskom ili u onomu nepropadljivom, u Isusu Kristu?

Današnji svijet se sve više udaljava od Boga. To je činjenica. Sve je više onih „modernih kršćana“ koji se udaljavaju od Boga, žive kao da je sve dopušteno, bilo u pogledu na vjeru ili društvo. Ko-liko samo ima onih koji se odaju raznim porocima: alkoholu, drogi i prostituciji. Oni to nazivaju „moja sreća“, odnosno moj život u kojem ja uživam i osjećam se dobro, moj život u kojem mogu imati sve što poželim i moj život u kojem se osjećam voljen. Da li je to prava sreća? Dragi brate i sestro, to nije prava sreća jer ti zadovoljavaš tijelo, ali gubiš dušu. Tvoja duša i tvoje srce se udaljuju od Boga, grijeh te lomi, nevolja te pritišće, jer si iz svoga života izbacio Isusa koji

će ti pomoći nositi tvoj križ. U takvom životu možeš imati mnogo toga, ali nećeš imati ono najvažnije a to je ljubav koju samo Isus može dati i koju ništa ne može zamijeniti. Dragi brate i sestro, ne boj se prihvati Isusa za svoga jedinoga pravoga prijatelja jer On je jedini pri-jatelj koji te nikada neće napustiti, pa čak ni onda kada ti je najteže u životu, kada te svi napuste i ostave. Tada se sjeti da imaš svoga najboljega prijatelja Isu-sa. Kada budeš na dnu, On će ti pružiti ruku. Kada te budu pljuvali, izrugiv-ali, ponižavali i gazili, sjeti se da su to i Njemu radili. Kada ti bude teško, sjeti se da imaš svoga prijatelja.

Zato, otvorimo svoja srca i pustimo Isusa neka zapali oganj svoje ljubavi u nama da mognemo izgarati za druge kao što On izgara za nas. Isuse, ti me vodi, Ti si Put, Istina i Život. Isuse, ti si moja jedina sreća!

Domagoj Matijević, IV. razred

18

iz života svetaca

BL. AUGUSTIN KAŽOTIĆ• rođen oko 1260. godine u Trogiru• dominikanac, biskup Zagreba i

Lucere• vrsni propovjednik, pomoćnik siro-

maha• prvi hrvatski blaženik proglašen

1702. godine

Rođen je u Trogiru oko 1260. godine. U mladenačkoj dobi ulazi u Red braće pro-povjednika. Poslan je na Pariško sveučilište 1286. gdje se upoznao s osnovama huma-nističkih, ekzaktnih i prirodnih znanosti. Kardinal Nikola Boccasini, general domini-kanaca, postavši papom Benediktom XI., je 1303. godine svog kapelana Augustina Kažotića imenovao zagrebačkim biskupom. U službi biskupa je započeo obnovu religi-oznog i liturgijskog života u svojoj biskupiji. Biskup Kažotić je slovio kao vrsni propo-vjednik, teološki pisac i začetnik humaniz-ma u sjevernoj Hrvatskoj. Imao je poseban osjećaj za siromahe i druge pozivao da po primjeru sv. Dominika dijele svoja dobra s najpotrebnijima. Od svojih prihoda redo-vito je veliki dio davao siromasima. Poseb-no se brinuo za higijenu i zdravlje naroda. Po selima je davao kopati bunare i saditi ljekovito bilje. Napisao je dva djela: „Izla-ganja o pitanju krštavanja slika i o drugim oblicima praznovjerja“ (1320.) i „O mate-rijalnim dobrima Krista i njegovih učeni-

ka“ (1321./1322.). Utemeljio je katedral-nu školu u Zagrebu po uzoru na Fakultet ‘artium’ Pariškog sveučilišta koju možemo smatrati prvom visokom školom u Hrvata. Motivaciju za ovo djelo je pronašao u Tre-ćem lateranskom saboru koji poziva da se Crkva treba brinuti ne samo oko pomoći siromašnima, nego i da nastoji usposta-viti kvalitetno obrazovanje za narod. Za-mjerio se ugarsko-hrvatskom kralju Karlu I. Robertu i kada se vidjelo da pomirenje nije izvjesno, imenovan je biskupom u juž-notalijanskom gradu Luceri gdje je i umro 1323. na glasu svetosti. Na istom mjestu je i pokopan. Uživao je dobar glas kod svojih suvremenika. Papa Klement XI. ga je 1702. proglasio blaženim. Zaštitnik je Hrvatskog društva crvenih glazbenika. Spomendan se slavi 3. kolovoza.

MOLITVA BL. AUGUSTINU KAŽOTIĆU

O blaženi Augustine, zaštitniče Trogi-ra, diko hrvatskog naroda, oče siromaha, tješitelju bolesnika, bijednika i nevoljnika, k tebi se pouzdano utječemo. Ti si mnoge u svom životu i poslije svoje smrti utješio, ozdravio i razne im milosti od Boga ispro-sio, pa meni isprosi milost za koju te vruće molim, da... (spomeni što želiš), ako to Bog hoće, koji je blagoslovljen u vijeke vjekova. Amen.

Antonijo Pavličević, II. razred

19

iz života svetaca

Blažena Ozana Kotorska je rođena u pravoslavnoj obitelji 25. studenog 1493. u Relezi u Crnoj Gori. Na krštenju je dobila ime Katarina. U djetinjstvu molila je rodi-telje da je puste u Kotor da bi izbliže služi-la Bogu. No, tek nakon očeve smrti majka udovoljava njezinoj želji. Odlazi u Kotor i nastanjuje se kod obitelji Buća kao kućna pomoćnica, gdje je bila poučena o katolič-koj vjeri. Godine 1513. na Veliki petak sluša propovijed u katedrali sv. Tripuna o muci Gospodnjoj koja je duboko potresa te od-lučuje živjeti životom „zazidanih djevica“ koje su stanovale u prizemnim isposnica-ma. Redovničke zavjete polaže 25. siječnja 1515. i postaje dominikanska trećoredica. Svom imenu nadodaje redovničko Ozana u čast dominikanke blažene Ozane iz Manto-ve. Molila se osobito i žrtvovala za mir i je-dinstvo među ljudima, za obraćenje grješ-nika, za duše u čistilištu i za potrebe cijele Crkve. Zalagala se za mir u gradu među za-vađenim velikaškim obiteljima, pučanima i

BL. OZANA KOTORSKA

vlastelom. Primala je mnoge osobe željne poučnog savjeta. U maloj isposničkoj sobici provela je 44 godine moleći se i žrtvujući za spasenje grešnika. Osjećajući da se pri-bližava kraj njezina života, zamolila je da je prenesu u crkvu sv. Pavla i tu je primila svete sakramente od svoga ispovjednika fra Tome Basca, dominikanca. Zaželjela je da joj čitaju opis Kristove muke iz Ivanova evanđelja. Umrla je na glasu svetosti 27. travnja 1565. u 72. godini života. Građani Kotora su svoju sugrađanku nazivali „tru-bljom Duha Svetoga“ i „učiteljicom misti-ke“. Postupak za proglašenje blaženom za-počeo je u Kotoru 1905. godine. Papa Pio XI. je 21. prosinca 1927. g. odobrio njezino štovanje i tako je postala prva blaženica Cr-kve u Hrvata. Spomendan se slavi 27. trav-nja.

MOLITVA BLAŽENOJ OZANI KOTORSKOJ

S velikim pouzdanjem utječem se tebi, blažena Ozano, koja si još za života spre-mno pritekla u pomoć svima koji su se k tebi utjecali. Izmoli mi nebesku pomoć u ovoj mojoj potrebi... da mogu zajedno s tobom zahvaljivati Bogu i slaviti ga u sve dane svojega života. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Tomislav Ćurić, II. razred

• rođena 1493. godini u Relezi, Crna Gora

• dominikanka trećoredica• isposnica i velika moliteljica• proglašena blaženom 21. prosinca

1927.

20

iz života svetaca

BL. GRACIJA KOTORSKI

Blaženi Gracija Kotorski se rodio 27. stude-nog 1438. u mjestu Muo u Boki Kotorskoj u siromašnoj ribarskoj obitelji. Na krštenju je dobio ime Pavao. Nastavio se baviti obitelj-skim poslom ribarenja. Kada je kao mornar putovao Jadranskim morem, došavši u Ve-neciju slušao je propovijed bl. Šimuna iz Camerina koja je ostavila dubok utisak na njega. Donio je životnu odluku da napusti dotadašnji način života i u potpunosti se posveti Bogu. Stupio je u red augustinaca, uzeo ime Gracija i nastanio se u siromaš-nom samostanu na brdu Ortone blizu Pa-dove. Kao redovnik istakao se svetim živo-tom i poniznošću, provodeći dane u postu i molitvi. Gajio je iskrenu pobožnost prema Presvetom Oltarskom Sakramentu i Djevici Mariji. Posebno su mu bili na srcu siromasi i prosjaci koji su dolazili na samostanska vra-ta. Naročito je pomogao gubavce. Nikada nije postao svećenik nego je kao redovnik vršio službu sakristana. Prema kazivanju tamo je doživio viđenja zbog kojih je puk hrlio u samostan te su zbog toga poglavari

odlučili premjestiti ga u drugi samostan na otočić sv. Kristofora kod Venecije. Nastavio je s pokorničkim životom odričući se sva-ke ugode. Provodio je noći moleći se pred Presvetim, hranio se samo kruhom i vo-dom. Tamo je ostao do kraja života gdje je i preminuo 9. studenog 1508. Prvo je sahra-njen u zajedničku grobnicu, zatim je tijelo preneseno u crkvu, te zbog raznih ratova i nedaća opet bilo preneseno u Veneciju dok napokon nije 1810. godine tijelo pokopano u rodnom mjestu. Mještani su 1864. godi-ne sagradili novu župnu crkvu gdje su tijelo položili. Tijelo je izloženo u srebrenom sar-kofagu na posebnom otaru. Još za života, a naročito poslije smrti, pripisivala su se Graciji, brojna čudesna ozdravljenja i dje-la. Papa Leon XIII. je 1889. godine odobrio štovanje. Spomendan se slavi 8. studenog.

MOLITVA BL. GRACIJU KOTORSKOM

Bože, koji si blaženog Graciju uresio s osobitom krepošću pokore,

podaj molimo da idući za njegovim stopama

činimo dostojne plodove pokore.Po Kristu Gospodinu našem.

Amen.

Ivan Vlajčić, II. razred

• rođen 1438. godine u mjestu Mulu u Boki Kotorskoj

• redovnik augustinac• kao ribar poslije tridesete godine ži-

vota odlučuje se posvetiti Bogu• blaženim je proglašen 1889. godine• zaštitnik je ribara i morepolovaca

21

pjesnički kutak

SA TOBOM LICEM U LICE

Evo, Gospodine Božesluga tvoj pred tobom sad je.

Raste, Bože, tvoje klasje,pozvan pusti svoje mreže.

Pozvan tko je, odazva se,kaže: „Evo mene k’ TebiBože, koji me uzljubi.“

I riječima tim on preda se.

Spreman, ponizan i hrabaride putem kojim mu Ti

zapovijedi koračati.Sav nasmijan, sretan, vedar.

Ispjeva Ti pjesmu možekoji nedostojan još je

jer još uvijek malen je.Vapi: „Pomozi, ne mogu!“

To govori, gleda u Tejer još uči on korake.Nisu lake boli slatke,stoga za njega molite!

Zvonimir Šuker, II. razred

SJEMENIŠTE

Pjevam o tebi, sjemenište milo, jer ti si uvijek lijepo bilo!

Ti si naš ponos i dika,volimo tebe od sveg vika.

Ti si kuća svih dječakašto se ostavljaju mraka!

I kuću svoju oni ostavišei u tebi se nastaniše.

Nikad nema veće slogenego kad se Bogu mole!Bože naš, dječake lovi

i u sjemenište ih pozovi!

Josip Papak, III. razred

22

pjesnički kutak

GODINA POSVEĆENOG ŽIVOTA

Redovništva godina je,„Za Krista se život daje“.Ak’ nam ovo moto bude

svijet će kazat da smo lude.

Svijet će reći: „Što su glupi!“,ama Kristu svom pristupi.

Šta nas briga što svijet kaže,on obeća, ali slaže.

Redovnici, redovnicemolite za zvanja klice.Blago Crkve vi ste ove

Krist vas traži i sve zove.

Crkva treba redovnike,redovnice, svećenike.

I đakone i biskupe,i Petrove nasljednike.

Tomislav Rajič, IV. razred

ISUS I SIROTANI

Često se, često sjetim tebe,najdraži prijatelju moj.

I sirotinje zamotane u ćebe,nemaju ništa nego samo bol.

Bogati, Kriste, nisu bogataši,vrlo je rijetko da ih takvih ima.

To su, Kriste, tvoji siromasi,to su oni sa svetim krepostima.

Ti, Kriste, sam si rekao priču,da će bogataši teško uć’ u Raj.Većina slavnih odaše se piću,

te s drogom i vragom potpisaše kraj.

Nije, Kriste, sve ovako crno,ovdje je još više onih dobri ljudi.Ostalo je onih koji će dati zrno,i svega onog što siromah žudi.

Dođi sveti i besmrtni Bože,među ovu sirotinju puku.

Mnogi viču bez Tebe se može,kuku brodu kad izgubi luku.

Tomislav Rajič, IV. razred i

Ivan Matijević, IV. razred

23

moj život u sjemeništu

DUHOVNA OBNOVA ZA MINISTRANTE VRHBOSANSKE NADBISKUPIJE

U Nadbiskupskom sjemeništu “Petar Barbarić” u Travniku od 19. do 22. lipnja 2014. održana je trodnevna duhovna obno-va za ministrante Vrhbosanske nadbiskupi-je. Na obnovi je sudjelovalo 58 ministranata iz 8 župa.

Prvi dan duhovne obnove započeo je pokorničkim bogoslužjem i svetom misom koju je predvodio rektor sjemeništa preč. Željko Marić. U svojoj propovijedi istaknuo je važnost službe ministranata i naglasio da ministrant mora svojim djelima pokazati bliskost sa Crkvom. Nakon sv. mise uslije-dila je večera, a po završetku večere susret u auli sjemeništa gdje su ministranti imali priliku da se međusobno bolje upoznaju i prezentiraju svoje ministrantske skupine.

Sutradan u jutarnjim satima ponovno su se okupili u auli gdje je održana prezen-tacija o povijesti sjemeništa i sluzi Božjem Petru Barbariću. Zatim su ministranti u skupinama, predvođeni sjemeništarcima, razgledavali znamenitosti grada Travnika. Nakon ručka uslijedila su sportska natje-canja između župa, a natjecali su se u no-gometu, stolnom tenisu, gađanju trojki,

potezanju konopca i kvizu. Prvo mjesto u nogometu osvojila je župa Maglaj, u po-tezanju konopca župa Globarica. Najbolji u stolnom tenisu je bio Robert Pravdić iz župe Žepče a u gađanju trojki Stjepan Injić iz župe Novi Travnik - Uzašašće Gospo-dinovo. U kvizu znanja iz vjeronauka naj-boljim se pokazao ministrant Ilija Burić iz župe Prozor.

Istoga dana u večernjim satima s mini-strantima susreli su se animatori Vrhbosan-ske nadbiskupije koji su zabavili ministran-te raznim igrama, te su i taj dan radosno završili u zahvalnosti Bogu.

Trećeg i završnog dana naša sjemenišna crkva slavila je svoj patron, svetoga Alojziju Gonzagu, a svečanu svetu misu je predvo-dio vlč. Pavo Nikolić, župnik župe Kandija koji je između ostalog govorio o događaji-ma vezanim za ponovnu uspostavu sjeme-ništa.

Na svetoj misi je koncelebriralo oko 10 svećenika, a nakon sv. mise priređen je svečani ručak u blagovaonici i proglašenje pobjednika čime je završio susret.


24


U prepunoj sjemenišnoj crkvi 18. rujna 2014. godine kardinal Vinko Pu-ljić je zaredio za đakona Hrvatske po-krajine Družbe Isusove Antu Topića koji je bio sjemeništarac i učenik ove gimnazije. Uz kardinala Puljića, slavlju su prisustvovali isusovački provincijal p. Ante Tustonjić i 42 svećenika.

Na početku ređenja, svećenicima i puku se obratio rektor našega sjeme-ništa preč. mr. Željko Marić navodeći činjenicu da je ovo prvo đakonsko re-đenje u našoj crkvi. Kardinal se u pro-povijedi osvrnuo na značaj isusovaca u gradu Travniku i svemu onome dobrom što su učinili za njega, ponajprije vođe-nju Nadbiskupske gimnazije od njenog osnutka do II. svjetskog rata. Također je istakao lik sluge Božjega Petra Barbari-ća koji je svojim životom ostavio neiz-

ĐAKONSKO REĐENJE ANTE TOPIĆA

brisiv trag u našem sjemeništu i gimna-ziji. Kardinal nas je također upoznao i s ulogom đakona u crkvi. Propovijed je završio sa nekoliko riječi ohrabrenja ređeniku Topiću. Nakon propovijedi je uslijedio čin ređenja, te je novi đakon mogao pristupiti službi oko oltara Gos-podnjega. Na kraju mise, obratio se i provincijal p. Tustonjić izrekavši neko-liko poticajnih riječi novozaređenom đakonu te zahvale Kardinalu i vodstvu sjemeništa.

Nakon slavlja u crkvi uslijedila je i tjelesna okrjepa u blagovaonici popra-ćena raznim prigodnim pjesmama. Ra-dost nam je bila sudjelovati na ovom svečanom slavlju jer se i mi spremamo postati radnicima na njivi Gospodnjoj.

Josip Bojić, III. razred

25


OBILJEŽAVANJE SVJETSKOG DANA MISIJA I KARITATIVNO-

MISIJSKE AKTIVNOSTIDana 14. i 15. listopada 2014. godine

upriličeno je u auli sjemeništa prigodno predavanje u okviru priprema za prosla-vu Svjetskog misijskog dana. Predavanje je održao vlč. Pavo Šekerija, duhovnik u sjemeništu i ravnatelj Papinskih mi-sijskih djela u Vrhbosanskoj nadbisku-piji, uz potporu karitativne sekcije koja djeluje u sjemeništu. U prepunoj auli sjemeništa nazočili su svi učenici koji pohađaju KŠC sa svojim profesorima. Prvi dan je održano predavanje osnov-cima od V. do IX. razreda, zatim od I. do IV. razreda, a sutradan cijeloj gimnaziji KŠC-a. Na početku vlč. Šekerija je po-zdravio rektora preč. Željka Marića, di-rektora osnovne škole Dragana Volića i direktora gimnazije Vinka Martinovića te ukratko objasnio povod okupljanja, a zatim molitvom zazvao svece koji su osobito povezani s misijama: sv. Malu

Tereziju, bl. Mariju Propetog Isusa Pet-ković itd… Predavač je pojasnio da ove godine katolici iz Bosne i Hercegovine skupljaju milodare za župu Dakawa u biskupiji Morogoro u Tanzaniji u ko-joj djeluju dvojica hrvatskih misionara rodom iz Splitsko–makarske nadbisku-pije: don Dražen Klapež i don Nikola Sarić. U prezentaciji se moglo dosta na-učiti o misijskom djelovanju Crkve, Pa-pinskim misijskim djelima, misijskim

26

moj život u sjemeništuaktivnostima u župama, načinu dopri-nosa misijama i zalaganja u župskim za-jednicama. Zatim, je posebno govoreno o misionarima i njihovom djelokrugu rada. Sve nam je to naš duhovnik lijepo objasnio a onda je zamolio da i mi svo-jim molitvama i materijalnim sredstvi-ma pomognemo misijama. Naposljetku je pregledan dokumentarni film o radu dvojice misionara u Tanzaniji.

Sjemeništarci su skupa sa vjerouči-teljima Ivicom Bajom i Marijom Ćelam napravili kutiju u koju su svi prisutni mogli dati svoj dar. Naši učenici zajed-no sa djelatnicima škole skupili su 500 KM za ovu VIII. misijsku akciju Crkve u BiH koja je namijenjena župi Dakawa u biskupiji Morogoro u Tanzaniji.

Ovo kratko predavanje o misijama bilo je doista zanimljivo, upečatljivo i originalno. Učenicima se dosta svidjelo, te su bili sretni da su se upoznali sa mi-sijama i dali svoj mali doprinos. Hvala našem predavaču vlč. Pavi Šekeriji, vje-roučiteljima i sjemeništarcima na cje-lokupnom programu u kojem smo se mogli upoznati s ovom veoma važnom i potrebnom temom u našem kršćan-skom življenju.

Također, tijekom godine održane su i druge karitativno-misijske akcije. Pripremanjem voćnih salata i drugim milodarima u adventskoj akciji karita-tivno-misijske sekcije sjemeništa sku-pljena su sredstva u iznosu od 400 KM koja su namijenjena učenicima slabijeg imovinskog stanja. U korizmenoj akci-ji prikupljeno je 700 KM u sjemenišnoj crkvi za izgradnju sirotišta u Ugandi

koju vode časne sestre Kćeri Božje lju-bavi i dar je predan Misijskoj središnjici. Iznos od 100 KM dobiven je prodajom maslinovih grančica i također proslije-đen Misijskoj središnjici.

Zahvaljujemo svim darovateljima na otvorenom srcu i potičemo na kršćan-sku ljubav i solidarnost s potrebnima.


27


RODITELJSKI SUSRET

U subotu 15. studenoga 2014. go-dine održan je redoviti susret roditelja sjemeništaraca s nadbiskupom i odgo-jiteljima. Program je započeo pjesmom sjemenišnog zbora u auli, nakon čega su uslijedila izlaganja odgojitelja. Rek-tor mr. Željko Marić naglasio je važnost ovog susreta, odnosno stalne komuni-kacije kojom se mogu rješavati odre-đeni problemi i poteškoće. Također je podcrtao da red, disciplina i molitva izgrađuju svakog pravog katolika, po-stao on svećenik ili ne. Prefekt vlč. Bo-ris Salapić, pobliže se dotakao pitanja discipline, praćenja života sjemeništa-raca u školi i sjemeništu kao i iskrene motivacije po kojoj se mladići odlučuju doći u sjemenište. Duhovnik vlč. Pavo Šekerija upoznao je roditelje s duhov-nim životom zajednice, kao što su sva-kodnevne molitve, ispovijedi, krunice, mjesečne duhovne obnove, godišnje duhovne vježbe i ostali duhovni sadržaj koji sjemeništarcima trebaju koristiti u izgradnji duhovnosti i karaktera. Vlč. Marko Jukić, ekonom, potakao je na pravilan odnos prema kućnom inventa-ru i materijalnom dobru, kojeg trebamo čuvati za buduće generacije. Naveo je da se, pored redovitih prihoda, znatan dio dobiva dobrotom raznih donatora. Uzoriti gospodin kardinal Vinko Puljić je, završavajući izlaganja odgojitelja, ri-ječima ohrabrenja i pastirskog poticaja pozvao na predanost i ljubav u odgoju kandidata za duhovna zvanja. Nakon toga održan je igrokaz „Žrtva ispovjed-

ne tajne“ u izvedbi dramske sekcije. U njoj su sjemeništarci prikazali život sve-ćenika koji je bio nevin osuđen i nije prekršio vjernost svome pozivu unatoč poteškoćama koje su ga zadesile. Središ-nji događaj susreta je bila svečana sveta misa koju je predslavio i propovijedao Kardinal. On je u propovijedi ukazao na važnost molitve za sjemeništarce koja bi uz rad i disciplinu trebala razvijati klicu zvanja. Također je naglasio važnost pra-vovremene formacije koja se ne smije odgađati za buduća vremena. Poslije za-jedničkog objeda u blagovaonici, odgo-jitelji su održali roditeljske sastanke po razredima. Ove godine naša zajednica broji 41 sjemeništarca iz 3 nad/biskupi-je: 28 iz Vrhbosanske, 8 iz Mostarsko–duvanjske i 4 iz Banjolučke.

Danijel Dedić, III. razred

28


DUHOVNE VJEŽBE ZA SJEMENIŠTARCE

Ovogodišnje duhovne vježbe održa-ne su od 6. do 9. studenog 2014. godine, a voditelj je bio mons. Ivica Božinović, ravnatelj KŠC-a u Banjoj Luci i župnik župe Presnače. Na početku duhovnih vježbi voditelj je posebno naglasio kako su duhovne vježbe milosno vrijeme kada usavršavamo svoj odnos s Bogom.

Posebno je želio naglasiti našu sli-ku o Bogu. Da li ljudi imaju krivu sli-ku o Bogu? Tko je za njih Isus ? Unatoč pogrešnim mišljenjima, mi vjerujemo u Boga koji je milosrdan, koji je sama nježnost i blagost. Bog je zainteresiran i za mene i za tebe. On želi skinuti tvoj teret i baciti ga na svoja leđa. Bog je te-melj i moga i tvoga života. Kada je Bog uz nas, možemo se ljuljati, ali se nikada nećemo srušiti jer nas Bog bezuvjetno ljubi. Nadalje, vlč. Božinović je govorio o cilju svakog sjemeništarca. Sjemeni-štarac bi trebao imati cilj u životu, a taj cilj je da jednoga dana postane sveće-

nik, da bude u službi Crkve. Na tome putu će nailaziti na razne kušnje i kri-ževe. Ali se ne treba bojati, nego uze-ti svoj križ i krenuti za Kristom jer će samo prihvaćanjem križa moći baštiniti kraljevstvo Božje. Kao što je bio običaj i prethodnih godina, voditelj nam je do-pustio postavljenje pitanja. Uz duboka i ozbiljna pitanja iz kojih smo izvukli vri-jedne pouke, bilo je i onih na koje smo se mogli našaliti. Tijekom duhovnih vježbi sjemeništarci su imali prigodu za sv. Ispovijed, molitvu križnoga puta te za osobni razgovor s voditeljem.

Na kraju duhovne obnove naš ge-neralni duktor Vinko Nenadić je u ime sjemenišne zajednice vlč. Božinoviću uručio poklon i izrekao riječi zahvale, a mi obnovljena duha nastavili svakod-nevne aktivnosti i dužnosti.

Domagoj Matijević, IV. razred

29


Ovo su meni četvrte duhovne vjež-be u sjemeništu. Iz svih sam mogao ne-što naučiti i ponijeti u život, te pronaći što će me ohrabriti i dati motiv kada mi bude teško, ali smatram da su ove bile najbolje do sada.

Voditelj nam je prezentirao jako puno primjera iz života drugih lju-di, također iz svoga. Kroz te primjere mogao sam bolje uvidjeti svoje stanje i kako bih mogao napredovati. Sve mi je to jako puno pomoglo u mom pozi-vu, a vjerujem da su pomogle i drugoj braći sjemeništarcima. Također, voditelj je govorio o životnom cilju kojeg bi tre-bao imati svaki čovjek. Volio bih kada bi mi, sjemeništarci, duhovne vježbe imali i više puta godišnje. One nam mnogo pomognu u životu, načinimo dubinsku obnovu, bolje procjenjujemo sebe i svi-

OSVRT NA DUHOVNE VJEŽBE

jet oko sebe. Duhovne vježbe pomažu u svakom životnom zvanju jer tada osjeti-mo blizinu Boga. Ostat će mi u lijepom sjećanju.

Marin Polić, IV. razred

30


Biskupi BK BiH su se 30. listopa-da 2014. nakon sastanka s dekanima i provincijalima iz Bosne i Hercegovine i slavlja svete mise susreli s odgojitelji-ma i sjemeništarcima Nadbiskupskog sjemeništa „Petar Barbarić“. Susretu su prisustvovali nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, bi-skup banjolučki i predsjednik BK BiH mons. Franjo Komarica, biskup mo-starsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Ratko Perić, vojni biskup u BiH mons. Tomo Vukšić, pomoćni biskup banjolučki mons. Mar-ko Semren, te svi odgojitelji i sjemeni-štarci.

Prvo se obratio kardinal Vinko Pu-ljić i uputio riječi podrške i ohrabrenja te nam približio smisao žrtve u sjeme-ništu. Nakon njegovih poticajnih riječi obratio se mons. Ratko Perić koji nam je objasnio intelektualnu, duhovnu i komunikativnu dimenziju u formaci-ju i svrsishodnost poštivanja pravila

Ora et labora. Mons. Marko Semren je predstavio Petra Barbarića kao uzor u molitvi, radu i disciplini i podcrtao da razlog svoga boravka tražimo u Božjem izabranju a ne u nekim drugim izvori-ma. Mons. Franjo Komarica je sliko-vito izložio da svaki od nas ima svoga Izaka kao što ga je imao i Abraham, ali je važno pitanje naše spremnosti žrtvo-vanja Izaka na slavu Gospodinu. Mons. Tomo Vukšić je pojasnio značaj odgo-jitelja kao suputnika u našim životima koji nam pomažu postati što bolji i zre-liji ljudi. Također, svi odgojitelji su imali kraće izlaganje iz područja svoga rada i djelovanja.

Ovaj susret je za nas sjemeništarce bio jako bitan jer su nas biskupi podsje-tili na naš zadatak u sjemeništu te nam tako jako pomogli da hrabrije stupamo za Kristom. Zahvalni smo na lijepim i poticajnim riječima kao i savjetima koji nam svakodnevno pomažu.


SASTANAK SA BISKUPIMA BK BiH

izvedbe pjesama uz nazočnost velikog broja učenika i puka travničkog kraja plodio je ugodnim ozračjem, radošću i zajedništvom. Nakon programa u auli nazočni su mogli vidjeti žive jaslice u dvorištu sjemeništa i nastaviti druže-nje uz zvuke tamburaške skupine župe Uzašašća Gospodinova – Novi Travnik. Također su posjetitelji mogli nabaviti suvenire koje je pripremilo učeničko vi-jeće naše škole.

Ova priredba, kroz sliku, pjesmu i zajedništvo, nam je pomogla da se du-hom i srcem bolje pripremo i radosno dočekamo proslavu blagdana Rođenja Gospodnjega.


31


Po ustaljenom običaju je 17. prosin-ca 2014. godine upriličena Božićna pri-redba u našem sjemeništu i školi. Zbog završetka prvog polugodišta školske go-dine prije blagdana Božića, priredba se priprema i održava također prije Boži-ća, odnosno prije odlaska učenika i sje-meništaraca na planirani raspust.

Uoči početka predviđenog progra-ma u auli, kardinal Vinko Puljić se u posebnom susretu obratio sjemeništar-cima u blagovaonici gdje su razmije-njene čestitke za nadolazeće blagdane. Zatim je u auli je održan nastup učenika KŠC-a „Petar Barbarić“ kojem su pret-hodile mnogobrojne pripreme i pro-be. Sadržajan program predstave koji je uključivao igrokaze, poučne točke i

BOŽIĆNA PRIREDBA

32


U sjemeništu su od 27. veljače do 1. ožujka 2015. godine održane zajedničke duhovne vježbe sjemeništaraca i naše sta-rije braće bogoslova iz Vrhbosanskog bo-goslovnog sjemeništa iz Sarajeva. Obnovu su vodili kardinal Vinko Puljić, vlč. Jakov Kajinić, duhovnik u bogosloviji, i vlč. Pavo Šekerija, duhovnik u sjemeništu.

Prvi dan nakon dolaska bogoslova i zajedničke večere, upriličeno je zajedničko predstavljanje naših zajednica i križni put u sjemenišnoj crkvi. Sutradan dnevni red je uz redovitu svetu misu i druge aktivno-sti predviđao dva nagovora i pokorničko bogoslužje. Duhovne nagovore predvodili su duhovnici a pokorničko bogoslužje kar-dinal Vinko Puljić. Vlč. Jakov Kajinić je u svom nagovoru ispričao o poveznici izme-đu Petra Barbarića i sv. Petra apostola te po-trebu da se i mi ugledamo na ova dva Petra i da slijedimo njihov primjer. Vlč. Kajinić nam je objasnio koliko je ljubav važna koja je također pokrenula i Petra Barbarića i Pe-tra apostola da slijede Krista. Petar Barbarić

DUHOVNA OBNOVA S BOGOSLOVIMA

je iz ljubavi prema Kristu nosio križ svoje bolesti. Toliko je čeznuo za Kristom da mu je jedina želja bila stići u nebo i gledati lice Božje, lice neizmjerne ljubavi i solidarnosti s nama ljudima. Nije se bojao ići za Kristom i bolest ga nije u tome spriječila. Većina ljudi u bolesti klone, ali Petar Barbarić je u svojoj bolesti pronašao motivaciju za svetost. Petar apostol je Isusa tri puta zanijekao iz straha, ali mu isto tako tri puta govorio da ga lju-bi. Naravno, njegovo trostruko nijekanje je na njemu samom ostavilo duboku ranu na srcu. Ta rana nije onesposobila njegovo srce za ljubav, nego još više ojačala. Mi, slijede-ći njihov put, u sebi možemo pronaći veli-ku motivaciju za ljubav prema Kristu i za nošenje križa. Svećenička ljubav uključuje: služenje Crkvi i ljubav prema svom stadu. A ako padnemo pod teretom svoga križa ne smijemo ostati ležati, nego se iz ljubavi prema Kristu ustati i nastaviti svoj put kao što se i On ustajao nakon padova pod tere-tom naših grijeha i nastavio put do našeg oslobođenja. Vlč. Pavo Šekerija nam je go-

33

moj život u sjemeništuvorio o životu i primjeru sv. Pavla apostola, a posebno o njegovom poticaju na molitvu. Pavao je apostol koji je pisao svim kršćan-skim zajednicama svoga vremena i uvijek ih je poticao na molitvu i govorio im je kako se i on sam moli za njih te ih pozivao da i oni mole za njega. Molio je za ljubav Božju i sam je iz ljubavi prema Bogu propovijedao i nije ga bilo strah. Duhovnik nam je također naglasio koliko je bitno da i mi molimo jed-ni za druge i za svoje odgojitelje. Kardinal Vinko Puljić je, predvodeći pokorničko bo-goslužje, naglasio kako ponekad možemo pokušavati zavarati i ugušiti svoju savjest, no ipak sav teret jednom ispliva na vidjelo i tada osjećamo grižnju savjesti. Naglasio je da je jako bitan naš razgovor s Bogom. Po-trebno je da to bude zaista pravi razgovor, pravi dijalog, a ne monolog u kojem samo mi Bogu govorimo svoje probleme a ne do-puštamo Njemu i njegovoj milosti da uđe u naše srce. U razgovoru s Bogom ostva-rujemo prijateljstvo s Njim i pouzdanje u Njega. Čovjek koji nema pouzdanja u Boga počinje tražiti rješenja u drugim stvarima ili ovisnostima. Kardinal je zatim istakao da trebamo znati čuvati sebe, svoju kulturu i znati kontrolirati se. Moramo znati kon-

trolirati i svoju spolnost, a i Bogu biti za-hvalni na njoj. Svako iskorištavanje tijela u svrhu zadovoljavanja svojih strasti je grijeh i uvreda Boga koji nam je spolnost darovao. Oskvrnjivanje tijela je oskvrnjivanje hrama Duha Svetoga. Isus nas je pozvao jer u nas ima povjerenja i zato što računa s nama. Potrebno je u samom sebi napraviti granicu gdje i za što se opredjeljuje naše srce. Bit-no je živjeti u istini, te istinu imati, cijeniti i čuvati. Onaj tko je kadar priznati istinu, taj ističe povjerenje. Sam je Isus za sebe rekao da je On Put, Istina i Život.

Zadnji dan je Kardinal predslavio sve-čanu svetu misu, te nakon odlaska na gro-blje Bojna, zajedničkim ručkom je završena duhovna obnova. Razmatrano je da se ova-kav susret, odnosno zajednička duhovna obnova, organizira svake godine naizmje-nično u bogosloviji i sjemeništu.

Ovaj susret je ostao u dubini naših srdaca kao prekrasno sjećanje koje valja upamtiti i slijediti poučne riječi koje smo čuli. Pružio nam je lijepe savjete za život i još više zbližio sjemeništarce i bogoslove.


34


Dana 16. travnja 2015. godine sve-čano je proslavljen dan Nadbiskupskog sjemeništa „Petar Barbarić“. Program proslave je uključivao radni susret nad-biskupa, odgojitelja i župnika sjemeni-štaraca na kome se razmatraju aktualna pitanja o odgoju kandidata za duhovna zvanja i mogućnosti unaprjeđenja ko-munikacije među svim odgojnim fakto-rima. Također, to je prilika da se župnici mogu podrobnije informirati o stanju i postignutim rezultatima njihovih kan-didata u sjemeništu i školi. Nakon rad-nog sastanka slavljena je zavjetna sveta misa u sjemenišnoj crkvi koju je pred-slavio i propovijedao vrhbosanski nad-biskup i metropolita uzoriti gospodin kardinal Vinko Puljić uz koncelebraciju župnika sjemeništaraca, susjednih žu-pnika i odgojitelja. Kardinal je u pro-povijedi govorio o liku časnog sluge Božjega Petra Barbarića, njegovoj odu-ševljenosti za Gospodinom i nas pota-kao da istinoljubivo, spremno i odvažno slijedimo Krista. Po završetku misnog slavlja svi su pozvani u sjemenišnu aulu gdje su sjemeništarci iz dramske sekci-

je pokazali svoje talente i rad izvodeći predstavu „Povijest sjemeništa“ koja tumači najvažnije događaje od usposta-ve sjemeništa do ponovnog otvaranja 1998. godine. U auli su, također, bila prigodna obraćanja generalnog duk-tora Vinka Nenadića i Kardinala koji je uputio srdačnu čestitku za ovaj dan. Sva događanja je svojim izvedbama pra-tio sjemenišni zbor Petar Perica koji je ove godine službeno dobio svoje ime po uzoru na nekadašnjeg učenika i odgo-jitelja u našem sjemeništu Petra Peri-cu. On je ispjevao dvije pjesme koje se i danas pjevaju u Crkvi u Hrvata: “Do nebesa“ i “Zdravo Djevo“. Nakon doga-đanja u auli zaputili smo se prema našoj blagovaonici gdje bio ručak i prigoda za daljnje druženje.

Proslavom dana sjemeništa, uz za-jedništvo i istinsku radost, posebno molimo za duhovna zvanja, razmatra-mo o sebi i svome poslanju u svijetu, te iznova vrednujemo ostvarene rezultate u novim vremenima i okolnostima.


DAN SJEMENIŠTA

35


MISA ZAHVALNICA U ČAST ČASNOG SLUGE BOŽJEG PETRA

BARBARIĆAU četvrtak 30. travnja 2015. godine

u našoj sjemenišnoj crkvi proslavljena je sveta misa u znak zahvalnosti što je papa Franjo 18. ožujka 2015. ovlastio Kongregaciju za proglašenje svetaca da objavi dekret o herojskim krjepostima sluge Božjega Petra Barbarića kojeg odsada možemo zvati časnim slugom Božjim. Na svetoj misi su sudjelovali svi biskupi BK BiH koju je predslavio kard. Vinko Puljić. Na početku rektor preč. Željko Marić je sve lijepo pozdra-vio i pojasnio povod slavlja. Homiliju je održao biskup Ratko Perić u kojoj je govorio o životu i primjeru časnog slu-ge Božjeg Petra Barbarića. Posebno je

objasnio kako se odvija proces beatifi-kacije, te istakao da se časni sluga Božji Petar Barbarić dičio krepostima koje je razvijao ovdje za vrijeme boravka u sje-meništu. Članovi zbora travničke župe i sjemeništarci su pjevanjem uzveličali sveto misno slavlje.

Nadamo se da ćemo, ako Božja pro-vidnost dopusti, doživjeti beatifikaciju našeg kolege sjemeništarca po kojem sjemenište i škola nose naziv. On nam svima može biti primjer molitvenog ži-vota i predanog rada.


36

dođoh, vidjeh, zapiah

KOLONIJE SJEMENIŠTARACA MOSTARSKO–DUVANJSKE BISKUPIJE

Primivši radosnu vijest od biskupa Rat-ka Perića da će se hercegovački sjemeni-štarci sastati i ove godine na otoku Gospe od Milosti, okupili smo se 29. lipnja 2014. u Mostaru te bili nazočni na svećeničkom re-đenju. Sutradan smo se zaputili prema oto-ku s našim biskupom i njegovim tajnikom. Putom smo uz tamburicu i gitare pjevali pjesme, molili krunicu, a neki su malo i od-spavali. Uz oca biskupa Ratka, njegovog taj-nika don Tomislava Ljubana, bogoslova Jo-sipa Čulu, bili smo mi, sjemeništarci, troje iz sjemeništa u Zadru i sedam iz Travnika.

Dnevni red je bio približno jednak kao i prošle godine. Dan smo započinjali sv. misom s jutarnjom i propovijedi u 7 sati, nakon koje je bio doručak koji su pripre-mali don Ljuban i bogoslov Čule uz našu pomoć. Poslije doručka smo išli u dvorište s biskupom na razmatranje u kojem nam je biskup postavljao pitanja na osnovu teksta iz Svetog pisma a najviše iz Djela apostol-skih. Nakon razmatranja uslijedilo je slo-bodno vrijeme. Neki su se kupali, a neki čitali biskupovu knjigu „Isus silan na riječi“ o kojoj smo poslije večere razgovarali. Za vrijeme slobodnog vremena pomagali smo patru Josipu Opatu urediti dvorište i oba-lu. U dvorištu smo kosili travu i prevozili

pijesak za građevinske radove, a na obali čistili stepenice i betonirali jedan dio obale. Za vrijeme ručka smo izmjenjivali iskustva koja smo doživjeli. Zatim je opet bilo slo-bodno vrijeme, a potom večernja molitva u samostanskoj crkvi, večernji objed i molitva krunice. Zatim, pozdravivši Gospu, po dvo-jica sjemeništaraca su izlagali zadanu temu. Imajući priliku slušati svoje kolege, mogao sam izvući dosta pouka i poruka za svoj ži-vot. Do počinka smo mogli ići na večernje kupanje, gledati prijenos nogometnih uta-kmica ili nastaviti druženje uz hercegovač-ke bećarce.

Nažalost, naš biskup Perić je s nama mogao biti samo četiri dana jer se zbog ob-veza morao vratiti u Mostar. Prije odlaska biskupa nakratko nas je posjetio biskup Ilija Janjić sa svojim tajnikom. Zadnjih dana na otok su došle i dvije časne sestre iz Kotora koje su s nama bile na molitvi, objedima i sv. misama.

Uslijedila je i subota, završetak du-hovnog seminara. Bili smo u isto vrijeme i radosni i žalosni. Žalosni zbog toga što se naše zajedništvo prekida, ali i radosni zbog toga što smo bili duhovno obogaćeni. Za-hvalili smo se patru Josipu Opatu na gosto-primstvu i s biskupovim tajnikom zaputili prema Hercegovini.

Zahvalni smo Bogu na dobrim darovi-ma i danima koje nam je darovao. Ovom prigodom želimo zahvaliti našem biskupu Periću koji se za nas zalaže svojim neu-mornim radom i očinskom ljubavlju. Ovim duhovnim seminarom ugrađujemo kamen u svoje temelje za sjemenišni i svećenički život.

Vinko Nenadić, IV. razred

37


KOLONIJE SJEMENIŠTARACA VRHBOSANSKE NADBISKUPIJE

Ove godine sjemeništarci Vrhbosanske nadbiskupije obavili su svoje ljetne kolonije u župi Dragunja i Tuzlanskom dekanatu.

Počeli smo okupljanjem u Travniku 28. srpnja 2014. godine, odakle smo se s pre-fektom vlč. Borisom Salapićem nakon ruč-ka uputili u župu Dragunja. Tamo nas je dočekao župnik vlč. Perica Majić i upoznao sa župom sv. Leopolda Bogdana Mandića. Nakon sv. mise i večere župnik nas je raspo-redio po obiteljima koje su nas velikodušno primile.

Sutradan smo u jutarnjim satima pred župnom kućom dočekali uzoritog gospo-dina kardinala Vinka Puljića koji je održao prigodno predavanje. Tema je bila „Mladi u potrazi za vlastitim identitetom“. Zatim je uslijedila sv. misa u župnoj crkvi koju je predvodio i propovijedao Kardinal. U svo-joj propovijedi pozvao je vjernike da mole za duhovna zvanja koja bi mogla niknuti iz

njihove župe, a ujedno ih je upoznao s li-kom sluge Božjeg Petra Barbarića. Na kra-ju misnog slavlja naš je sjemeništarac Ivan Matijević svjedočio svoje zvanje i predsta-vio život u sjemeništu. U popodnevnim satima Kardinal je započeo pojedinačne razgovore sa svakim od nas, a onda smo se uputili u Gornju Dragunju. Tu smo se bavi-li sportskim aktivnostima i ostali na večeri koju su nam priredili mještani. Povratkom u obitelji završio je drugi dan kolonija.

Treći smo dan u jutarnjim satima posje-tili filijalnu crkvu sv. Ane u selu Straža gdje smo proslavili sv. misu koju je predvodio i propovijedao Kardinal. Tumačeći otajstvo svećeničkog reda, Kardinal je istakao: „Ono što vrijedi ima svoju cijenu, te tako i sveće-nički život ima svoju cijenu a to je žrtva!“ Pri povratku uspjeli smo posjetiti srednjo-vjekovnu kulu Srebrenik koja je bila prije-stolnica Kotromanića.

Četvrti dan nastavili smo obilaziti Tu-zlanski dekanat i tako stigli u župu sv. An-tuna Padovanskog u Lukavcu gdje nas je primio župnik vlč. Andrija Župarić. Svetu misu je predvodio naš prefekt vlč. Boris Sa-lapić koji je u svojoj propovijedi vjernicima govorio o vrjednotama duhovnoga zvanja. Na kraju misnoga slavlja obratio nam se i župnik koji nas je upoznao sa svojom žu-pom. Poslije ručka zahvalili smo se župni-ku na lijepom gostoprimstvu i uputili se ka jezeru Bistrac u kojem su se neki okupali. Onda smo vidjeli još jedno tuzlansko blago a to su Panonska jezera. Budući da nam vre-menske neprilike nisu dopustile da se duže zadržimo, uputili smo se prema Katoličkom školskom centru “Sveti Franjo“ u Tuzli. Do-čekala nas je sestra Elizabeta koja nas je upoznala s poviješću ove ustanove, a zatim provela kroz školu. Na kraju susreta stigao je ravnatelj vlč. Vlatko Rosić te nam uputio riječi pozdrava i dobrodošlice. Pješice smo nastavili put do župe i samostana sv. Petra i Pavla gdje smo sudjelovali na klanjanju. Tu nas je dočekao gvardijan fra Mario Divko-vić i pokazao samostan i izložbu slika.

Peti dan posjetili smo župu sv. Ane u Par Selu. Velikodušno nas je dočekao žu-pnik vlč. Anto Stijepić koji je predstavio župu i posebno govorio o starokatolicima

koji se nalaze na tom području. Tu smo još posjetili mjesno groblje i aerodrom. Za-hvalni župniku, uputili smo se u župu sv. Ivana Krstitelja u Živinicama gdje nas je dočekao župnik vlč. Marijan Pejić, naš bivši rektor. On nas je odveo na ručak u obližnji restoran i počastio sladoledom. Istoga dana posjetili smo i župu Husino. Župnik vlč. Marinko Mrkonjić nas je nakon upoznava-nja sa župom odveo i do obližnjeg Gospi-nog svetišta u Husinu. U večernjim satima stigli smo u mjesto Čanići gdje se nalazi fi-lijalna crkva župe Dragunja. Tu smo slavili sv. misu koju je predvodio naš rektor preč. mr. Željko Marić. Mještani Čanića pripre-mili su večeru a onda smo se vratili u obite-lji na posljednje noćenje.

Šesti, a ujedno i posljednji dan, u jutar-njim satima okupili smo se u župnoj crkvi, zatim nakon svete mise iskreno zahvalili župniku i obiteljima te krenuli natrag u svo-je krajeve. Ovo je bilo još jedno predivno iskustvo sjemenišne zajednice.

Ovim putem također želimo zahvali-ti svim dobročiniteljima, najviše župniku župe Dragunja vlč. Perici Majiću, svim dru-gim župnicima koji su nas primali te vjerni-cima župe Dragunja i tuzlanskog kraja.


38


39


Dana 5. rujna 2014. godine mi, sje-meništarci maturanti koji nismo išli na školsku ekskurziju, smo se predvođeni rektorom preč. Željkom Marićem upu-tili na trodnevni izlet u Risovac i okolna mjesta.

Na putu prema odredištu smo posje-tili Prozor gdje nas je župnik vlč. Stipo Knežević ukratko upoznao sa župom i njenom poviješću. U večernjim satima stigli smo u Jablanicu. Tamo nas je do-čekao župnik don Ivan Zovko kojem smo pomogli spremiti drva. Nakon toga prošetali smo se gradom, te otišli vidjeti povijesni maketni most na Neretvi. Za-tim smo se vratili u župnu crkvu gdje je slavljen prvi dan trodnevnice uoči

IZLET MATURANATA U RISOVACblagdana Rođenja BDM. Svetu misu je predvodio dekan Ramskog dekanata fra Mato Topić u koncelebraciji rektora Željka Marića i župnika Ivana Zovke, te uz lijepo pjevanje i ministriranje sjeme-ništaraca u prepunoj župnoj crkvi. Na-kon sv. mise uslijedila je večera, a zatim smo se uputili u Risovac u rodnu kuću don Ivana Zovke. Došavši tamo, uz još malo radosnog druženja, izmolili smo povečerje te, umorni od puta, otišli na počinak.

Sutra prvotni zadatak je bio pripre-manje doručka. Dosta zanimljivo je bilo jer su neki po prvi puta kuhali i spre-mali, no sve je prošlo jako dobro, doruč-kovali smo i izmolili jutarnju molitvu iz

40

dođoh, vidjeh, zapiahčasoslova. Onda smo se uputili ka Vran planini gdje smo posjetili poznati grob Dive Grabovčeve. Pri povratku slikali smo se kod obližnjih stećaka, i usput posjetili motel Hajdučke vrleti. Zatim smo otišli u posjet samostanu u Masnoj Luci, gdje nas je srdačno dočekao fra Petar Krasić, koji je dosta zanimljivo i upečatljivo objasnio povijest ovoga kra-ja, crkve i samostana. Nakon toga smo ručali, a zatim otišli do Stipića livada gdje smo mogli upoznati tragičnu sud-binom hrvatskog naroda toga kraja ti-jekom Domovinskoga rata. Vratili smo se kod gostione Mijatovića i tamo cijelo poslijepodne boćali i igrali nogometa. Dan je završen sv. misom u obližnjoj crkvici.

Svanula je i nedjelja za sviju jako tužna jer smo taj dan trebali krenuti kući. Uputili smo se na sv. misu u Ma-

snu Luku, a franjevci su nas počastili u svome samostanu. Zahvalni domaćini-ma, otišli smo do Blidinjskoga jezera i crkve Gospe Snježne, te u povratku po-sjetili poznato vrelo Jasle. Slavili smo još jednu sv. misu sa fra Andrijom Jozićem, župnikom župe Doljani, u obližnjoj cr-kvici. A onda smo se uputili k Jablanici i usput posjetili grob/stećak Mijata Tomi-ća te prekrasnu kamenu crkvu u Dolja-nima. Došli smo u Jablanicu te zahvalili župniku don Ivanu Zovki na udijelje-nom gostoprimstvu i na ustupljenom mjestu u svojoj rodnoj kući. Uputili smo se put Travnika zahvalni Bogu i upravi sjemeništa što smo posjetili tako lijepi djelić naše domovine koji krije velika bogatstva!


41


Dana 3. listopada 2014. godine naša sjemenišna za-jednica odlučila je posjetiti obližnji samostan i crkvu u Gučoj Gori i sudjelovati na posljednjem danu trodnev-nice uoči patrona sv. Franje Asiškog. Iako je crkva uda-ljena smo 20-tak minuta vo-žnje, većini je ovo bio prvi put da odlaze u Guču Goru. Svetu Misu je predvodio fra Drago Pranješ, župnik i gvardijan samostana u Gučoj Gori uz koncelebraciju naših odgojitelja i mnoštva sveće-nika. U svojoj propovijedi fra Drago nam je slikovito približio lik i djelo sv. Fra-nje istaknuvši da je on sim-bol pružene ruke čovjeku u ovom svijetu punom ratova i zla. Na kraju sv. mise usli-jedio je obred preminuća sv. Franje. Pobožno smo slušali odlomak iz Ivanova evan-đelja o događaju kada Isus učenicima pere noge. Župni zbor je sjajno otpjevao Fra-njin najdraži psalam „K Tebi Gospodine vapijem“. Poslije svete mise imali smo vreme-na za okrjepu i druženje sa župljanima, a zatim se vratili u sjemenište.


TRODNEVNICA SV. FRANJI ASIŠKOM U GUČOJ GORI

42


Dana 25. listopada 2014. godine naša zajednica se uputila na Bobovac na XIII. Molitveni dan za Domovinu i XI. Ho-dočašće Oružanih i redarstvenih snaga BiH. Svečanu svetu misu predvodio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s vojnim biskupima u BiH i Republici Hrvatskoj mons. To-mom Vukšićem i mons. Jurjom Jezerin-cem te uz koncelebraciju vojnih kapela-na i drugih svećenika. Propovijedao je biskup Vukšić koji je istaknuo važnost molitve za zemaljsku Domovinu kao i za predstavnike vlasti, ali osobito za svakog čovjeka koji prethodi bilo kojoj zajednici pa tako i Domovini. Također je napomenuo da kao katolici o ovoj zemlji trebamo izgrađivati kršćanske vrijednosti u njoj, stalno težeći prema savršenstvu. Na slavlju su sudjelovali predstavnici Ministarstva obrane, pri-padnici oružanih i redarstvenih snaga,

HODOČAŠĆE NA BOBOVAC I POSJET DVJEMA ŽUPAMA

bogoslovi, sjemeništarci i hodočasnici iz raznih župa. Svetoj misi prethodila je procesija uz molitvu krunice i prigodne pjesme.

Nakon sv. mise vojska je pripremila vojnički grah kod rijeke Bukovice u bli-zini Bobovca gdje smo ručali te se u po-vratku zaputili u župu Vareš. Tamo nas je dočekao fra Anto Cvitković, župni vikar, te ispričao o župi i pokazao staru crkvu koja je ostala još iz doba Turaka. Usput smo svratili i u župu Breza koja je jedina u BiH posvećena sv. Barbari, za-štitnici rudara. Župnik vlč. Anto Ćosić je također predstavio glavne podatke o župi, a zatim pokazao i ostatke bazili-ke koja se nalazi u blizini crkve. Nakon toga smo se vratili u Travnik, obogaćeni za još jedno divno iskustvo.

Josip Marković, IV. razred

43


POSJET ŽUPI PRESVETOG TROJSTVA – NOVI TRAVNIK

U nedjelju 8. ožujka 2015. godine naša sjemenišna zajednica je predvođena rek-torom posjetila župu Presvetog Trojstva u Novom Travniku. Stigavši na odredište, prvo smo zajedno sa vjernicima molili pobožnost krunice BDM, a nakon toga sudjelovali u pobožnosti križnoga puta. Zatim je uslijedila sv. misa koju je predvo-dio naš rektor preč. Željko Marić uz kon-celebraciju novotravničkog župnika. Prvo čitanje III. korizmene nedjelje je govori-lo o deset Božjih zapovijedi, u drugom čitanju slušali smo odlomak iz Pavlove poslanice o nužnosti propovijedanja Kri-sta raspetoga nasuprot mudrosti svijeta. Evanđelje je donosilo izvještaj o događaju kada Isus tjera trgovce i mjenjače novca te govori da će on Hram srušiti i za tri dana ponovno ga sagraditi. Na osnovu misnih čitanja, rektor je imao prigodnu propovi-jed u kojoj je posebno naglasio kako tre-

bamo dozvoliti Bogu da nas vodi svojim zapovijedima i svojim riječima. Tumačio je da trebamo slijediti Božji put po na-putcima tj. zapovijedima koje nam je On dao. Isus je pravilno postupio istjeravši iz hrama trgovce i mjenjače novca jer je sva-ko mjesto posvećeno Bogu i sveto mjesto. Svaka crkva je sveto mjesto jer u njoj pre-biva sam Krist.

Na kraju sv. mise novotravnički žu-pnik je zahvalio rektoru i nama na do-lasku i sudjelovanju u slavlju, a rektor je u ime sjemeništa zahvalio župniku i žu-pljanima na lijepom gostoprimstvu. Naš generalni duktor Vinko Nenadić je pred-stavio župljanima sjemenišnu zajednicu i pozvao na molitvu za svećenička i redov-nička zvanja. Po završetku sv. mise lijepo smo se pozdravili sa domaćinima i vratili natrag u naše sjemenište.

Josip Marković, IV. razred

44


Na poziv župnika župe Klobuk dio naše sjemenišne zajednice sa rektorom i duhovnikom je u subotu 25. travnja i u nedjelju 26. travnja 2015. godine posjetio Klobuk, rodnu župu časnog sluge Božje-ga Petra Barbarića. Drugi povod posjeta je bilo primanje sakramenta sv. potvrde našeg sjemeništaraca prvog razreda An-dreja Džajića u župi Humac kraj Ljubuš-kog.

Stigavši u Ljubuški u popodnevnim satima, ručkom su nas počastili rodite-lji kolege Andreja Džajića, nakon čega smo se zaputili u župu Klobuk na pro-slavu zaštitnika sv. Marka. Svečanu svetu misu je u prepunoj crkvi predvodio fra Mario Knezović a naš sjemenišni zbor Petar Perica se na kraju predstavio pje-smom. Nakon svete mise organiziran je kulturno-zabavni program na školskom igralištu gdje je našoj zajednici uručena zahvalnica od mjesne zajednice Klobuk. Noć sa subote na nedjelju smo prenoćili u Međugorju a u nedjelju ujutro se opet zaputili u Klobuk. Tu smo sudjelovali na

POSJET KLOBUKU – RODNOJ ŽUPI ČASNOG SLUGE BOŽJEGA PETRA BARBARIĆA

dvije sv. mise, ranoj i pučkoj, koje je pred-vodio naš duhovnik vlč. Pavo Šekerija a pjevao sjemenišni zbor. Zatim smo otišli u posjet rodnoj kući časnog sluge Bož-jeg Petra Barbarića. Posebno je iskustvo bilo vidjeti kuću i krajolik o kome smo mnogo puta čitali u životopisima Petra Barbarića, ali dosada nismo imali priliku posjetiti.

Zatim smo se uputili u restoran Avan-tgarde od roditelja sjemeništarca Andre-ja u Ljubuškom na ručak pripremljen za proslavu primanja sakramenta sv. potvr-de. Na ručku je također bio i biskup mo-starsko-duvanjski mons. dr. Ratko Perić. Druženje je uz zajedničarski duh i pjesmu bilo veoma lijepo i ugodno, ali sutrašnji radni dan nije dozvoljavao da duže osta-nemo pa smo pošli nazad u sjemenište.

Ovaj posjet nam je obogatio iskustvo i proširio znanje o Petru Barbariću koji čini jaku poveznicu između Travnika i Hercegovine i nadamo se da će ta veza vremenom biti još jača i bolja.


45


SUSRET SJEMENIŠTARACA U ZADRU

Nadbiskupsko sjemenište “Zmajević“ u Zadru je bilo 1. svibnja domaćin ovogo-dišnjeg susreta sjemeništaraca. Na susretu su uz domaćine sudjelovali Nadbiskupsko sjemenište iz Splita, Međubiskupijsko sje-menište iz Zagreba, Franjevačko sjemeni-šte iz Sinja i naše iz Travnika.

Zbog veće udaljenosti, zaputili smo se 30. travnja i stigli u Starigrad Paklenicu. Tamo nas je dočekao i ugostio župnik vlč. Marinko Jelečević. Raspremili smo stvari i smjestili se, te potom zaputili u župnu cr-kvu sv. Juraja na adoraciju pred Presvetim. Nakon klanjanja smo otišli na večeru u re-storan Dalmacija. U večernjim satima mo-gli smo još malo prošetati, a poslije toga, umorni od puta, svi smo otišli na počinak. Ujutro, nakon doručka, smo se zaputili prema Zadru gdje je program bio sljede-ći. U 9:00 sati je bilo okupljanje u dvora-ni sjemeništa, a u 9:30 je predstavljanje i međusobno upoznavanje. Naše sjemenište je predstavio generalni duktor Danijel De-dić koji je govorio o povijesti i sadašnjem stanju u zajednici. Također, naši izvrsni pjevači su otpjevali dvije pjesme. U 11:30 je slavljena sv. misa u katedrali sv. Stoši-je koju je predvodio zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić, a propovijedao split-sko-makarski nadbiskup mons. Marin Ba-rišić koji je u propovijedi rekao kako je za zvanje potrebno stvoriti sliku o sebi i tražiti pomoć od Boga. Također je naglasio da se na prošlogodišnjem susretu hrvatske kato-ličke mladeži čak 13% mladih izjasnilo da je razmišljalo o Božjem pozivu te je s time nadbiskup povezao koliko je zapravo bitna uloga okoline kako bi se pozvani ostvarili u zvanju. U 12:30 je bio ručak u sjemenišnoj blagovaonici, a u 13:30 športsko natjeca-

nje iz nogometa, košarke i stolnog tenisa. Natjecanje je potrajalo sve do 16:30 kad je bilo osvježenje a u 17:00 je slavljen poče-tak svibanjske pobožnosti. Uslijedilo je još proglašenje pobjednika u natjecanjima i dodjela nagrada. Našem sjemeništu je pri-palo prvo mjesto za nogomet, prvo, dru-go i treće za natjecanje u stolnom tenisu, i treće za košarku. Tada smo se pozdravili sa ostalim sjemeništarcima, otišli u kratku šetnju gradom te se ponovno vratili u Sta-rigrad Paklenicu na prenoćište. U subotu 2. svibnja smo slavili svetu misu u 8:00 sati koju je predvodio rektor preč. Željko Marić uz koncelebraciju prefekta vlč. Borisa Sala-pića. Zahvalili smo se župniku Jelečeviću na velikodušnom gostoprimstvu i organi-ziranju našeg boravka. Nakon toga smo se zaputili natrag kući u naše sjemenište. Usput smo svratili na odmorište Krka, u Eko selo Grabovicu pokraj Buškog jezera i u crkve u Tomislavgradu i Bugojnu.

Bilo je ovo jedno prekrasno iskustvo. Upoznali smo sjemeništarce iz ostalih sje-meništa, njihov dnevni red i način rada, te međusobno razmijenili iskustva.



DUHOVNE VJEŽBE ZA MATURANTE

Nakon završetka nastave i povratka sa susreta sjemeništaraca u Zadru, krenu-li smo, predvođeni duhovnikom vlč. Pa-vom Šekerijom, nas trinaest maturanata, 3. svibnja 2015. godine na trodnevne duhov-ne vježbe u Gospino svetište - Komušinu. Voditelj duhovni vježbi je bio vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić. Župa Ko-mušina sada, nažalost, broji malo župljana, ali se ponosi bogatom poviješću i živom vjerom našeg naroda. Došavši u Komušinu, župnik vlč. Anto Ćosić nas je lijepo primio i ugostio.

Duhovne vježbe su započele molitvom II. večernje i zazivom Duha Svetoga na kra-ju dana. Svaki dan, po utvrđenom dnev-nom redu, uz slavlje svete mise, imali smo duhovne nagovore, a teme su bile jako zani-mljive i nama dosta bliske. Slušati i pratiti je također bilo lako jer je Kardinal pričao kroz primjere iz života i dodatno prezentirao pu-tem slajdova. Teme koje su obrađivane bile su veoma zanimljive a posebno bih istaknuo dvije: Tko je Isusov svećenik i Koja je cijena

slijediti Krista? Također smo hodočastili za-jedno na brdo Kondžilo i tamo molili kru-nicu BDM pred slikom Gospe Komušanske. U molitvu smo posebno uključili nakanu za sretan dolazak Svetoga Oca Franje u našu domovinu. Osobito je bio zanimljiv razgo-vor s Kardinalom u kojem smo mogli izni-jeti sve svoje dvoumice i probleme koje nas muče i postavljati razna pitanja. Dovoljno vremena je bilo i za rekreaciju, odnosno šetnju, druženje, nogomet, itd…

Duhovne vježbe su mi se posebno svi-djele zato što smo osim razmatranja o na-šem pozivu, mogli jasno uočiti i cijeniti najviši ideal svakog čovjeka bez obzira što on bio u životu, a to je Isus Krist. Želimo na kraju najprije zahvaliti dragome Bogu, zatim Kardinalu za sve poticajne riječi i iz-dvojeno vrijeme za nas, našem duhovniku vlč. Šekeriji te župniku Ćosiću na gosto-primstvu i otvorenosti srca.


46


POSJET ŽUPI KRUŠEVO

U subotu 17. svibnja, u ranim jutarnjim satima, manji dio naše sjemenišne zajedni-ce koji se sastojao od dva prvaša, tri dru-gaša, četiri trećaša i tri maturanta, na čelu s našim rektorom preč. mr. Željkom Mari-ćem se zaputio u posjet župi sv. Ilije proroka u Kruševo, nedaleko od Mostara.

Stigavši u župu srdačno nas je dočekao kruševski župnik don Ljubo Planinić koji je krajem mjeseca siječnja s pjevačkom skupi-nom posjetio naše sjemenište. U 11:00 sati slavljena je sveta misa koju je predvodio rektor preč. mr. Željko Marić uz koncele-braciju kruševskoga župnika. U propovijedi rektor je ohrabrivao mlade kojih je u ovoj župi jako puno da se ne boje odazvati du-hovnom pozivu već da se hrabro odluče za Krista. Mi smo dobili zadatak liturgijskog pjevanja u sv. misi koji smo, nadam se, do-bro uradili. Nakon svete mise sjemeništarac Vinko Nenadić je ukratko predstavio naše sjemenište a zatim su svi sjemeništarci rekli

nekoliko riječi o sebi. Poslije predstavljanja smo obišli i dio crkvenoga dvorišta iza cr-kve gdje se nalaze stećci koji su nastajali od 11. – 14. stoljeća. Župnik Planinić nam je pobliže objasnio značaj stećaka za župljane župe Kruševo i za hrvatsku povijest uopće. U poslijepodnevnim satima bila je dogo-vorena nogometna utakmica između ekipe kruševskih srednjoškolaca i ekipe našega sjemeništa u kojoj su se domaćini pokazali boljima. Izmoreni nakon odigrane utakmi-ce, osvježili smo se u župnoj kući uz pjesmu i daljnje druženje.

Činilo se da smo se tek pravo raspjevali kada nam je rektor rekao da moramo na-trag u sjemenište. Usrdno smo se zahvalili domaćinima na odličnom gostoprimstvu i svemu onome što su učinili za nas te se za-putili u Travnik.


47

48

predstavljanje

ILIJA BILANOVIĆ rođen je 27. ožujka 1999. u Livnu. Peto je od šestero djece roditelja Ive i Zdravke. Osnovnu školu završio je u Gla-moču. Dolazi iz župe sv. Ilije Proroka – Glamoč i kandidat je Banjo-lučke biskupije.

ANDREJ DŽAJIĆ rođen je 1. listopada 1999. u Ljubuškom. Drugo je od četvero djece roditelja Zdenka i Ane. Osnovnu školu završio je u Ljubuškom. Dolazi iz župe sv. Antuna Padovanskog – Humac i kandi-dat je Mostarsko-duvanjske biskupije.

MARKO LJUBIĆ rođen je 28. listopada 1999. u Krančićima. Treće je od petero djece roditelja Stipe i Ankice. Osnovnu školu završio je u Uzdolu. Dolazi iz župe sv. Ivana Krstitelja – Uzdol i kandidat je Vrhbo-sanske nadbiskupije.

IVAN JELIĆ rođen je 5. siječnja 2000. u Mostaru. Treće je od četve-ro djece roditelja Gojka i †Dragice. Osnovnu školu završio je u Ripci-ma. Dolazi iz župe Uznesenja BDM – Rama-Šćit i kandidat je Vrhbo-sanske nadbiskupije.

ANTONIO JURIČ rođen je 22. srpnja 1999. u Livnu. Prvo je od troje djece roditelja Ivice i Marijane. Osnovnu školu završio je u Ku-presu. Dolazi iz župe sv. Obitelji – Kupres i kandidat je Vrhbosanske nadbiskupije.

MARKO JURIČIĆ rođen je 21. studenog 1999. u Mostaru. Drugo je od dvoje djece roditelja Mladena i Kate. Osnovnu školu završio je u Prozoru. Dolazi iz župe Presvetog Srca Isusova – Prozor i kandidat je Vrhbosanske nadbiskupije.

TONI KOLAKUŠIĆ rođen je 9. ožujka 2000. u Mostaru. Šesto je od šestero djece roditelja Stipana i Anđe. Osnovnu školu završio je u Uzdolu. Dolazi iz župe sv. Ivana Krstitelja – Uzdol i kandidat je Vrhbo-sanske nadbiskupije.

Sjemeništarci prve godine

Novi odgojitelji

Vlč. PAVO ŠEKERIJA rođen je 27. svibnja 1960. godine župi Bistrica kraj Uskoplja. Pučku školu pohađao je u Gornjem Vakufu, a srednju u Bugojnu. Teologiju je završio na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu, gdje je na Petrovo 1990. godine zaređen za svećenika. Na-kon obnove rada Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije postaje njego-vim prvim ravnateljem. Bilo je to u teška vremena Domovinskog rata u Bosni i Hercegovini. Nakon drugih službi i župničke službe u župi

i svetištu sv. Leopolda Bogdana Mandića u Maglaju, 2006. godine postaje katedralnim župnikom u Sarajevu. Od 2014. godine je duhovnik u sjemeništu.

Vlč. MARKO JUKIĆ rođen je 9. veljače 1989. godine u Doboju od oca Nike i majke Ljubice rođ. Matković, kao četvrti od pet sinova u obitelji. Kršten je 26. veljače 1989. godine u župi sv. Ivana Krstitelja u Lug-Brankovićima. Osnovnu školu „Fra Grga Martić“ pohađao je u Donjem Lugu i Ozimici kod Žepča, a srednju kao sjemeništarac u Katoličkom školskom centru „Petar Barbarić“ u Travniku. Diplomi-rao je 2012. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Saraje-

vu. Za svećenika je zarađen 29. lipnja 2013. godine u sarajevskoj katedrali Presvetog Srca Isusova po rukama uzoritog Vinka kardinala Puljića, nadbiskupa vrhbosanskog. Službu đakona i kapelana obavljao je u župi Stup, a od 2014. godine obavlja službu ekonoma u sjemeništu i prefekta internista.

49

predstavljanje

50

zabavni kutak

Jeste li znali da:

Svjetski dan životinja se obilježava svake godine 4. listopada.

Svaki vuk zavija drugačije. To znači da oni mogu prepoznati jedni

druge i u najtamnijim noćima. Alfa mužijaci i veći vukovi proizvode

dublje tonove, dok niže rangirani vukovi u čoporu proizvode više

tonove.

Sudare se automobilima katolički svećenik i rabin. Izađoše iz auta ne-ozlijeđeni, no auti su im bili totalno uništeni.

Kaže rabin:- Vidite, imam ovdje bocu vina i os-tala je neoštećena. To je Božji znak.

Otvori rabin bocu i kaže:- ‘Ajde popijte malo ovog vina da proslavimo što smo ostali neozli-jeđeni.

Uzme svećenik bocu i popije iz nje, pruži je rabinu i kaže:- Dobro je vino,… ‘ajde evo sad vama...

A rabin uzme bocu i veli:- Hvala, ali ne mogu sad piti. Čekam policiju.

U vrijeme komunizma spazi pro-metni policajac fra Milu na biciklu i vjerujući da ovaj ide slaviti misu u obližnjoj crkvi odluči ga zaustaviti, tako da bi ovaj zakasnio na sve-tu službu. Zadržao ga preko pola sata, provjeravajući svaku sitnicu.

Na kraju mu reče:- Velečasni, evo gledam svaki dan ne bi li vas uhvatio u prekršaju, ali svaka vam čast, još nisam vidio da ste prekršili prometni propis.

Na to, fra Mile odgovori: - E sinko, Bog je uvijek sa mnom!

Policajac odmah ali vrlo strogo:- Sto dinara kazne, jer ste dva na biciklu!

Plavi kit, najveća životinja na svije-tu, je težak kao 2.667 ljudi (pros-

ječna težina čovjeka: 70kg).

Šišmiš može pojesti do 1000 kuka-ca za samo jedan sat.

Najduži zabilježeni let kokoške trajao je 13 sekundi.

Žirafa može živjeti bez vode duže nego deve.

Ljudi, mravi i čimpanze su jedini organizmi koji ratuju.

3 uvodnik

4 crtice iz prošlosti

6 gost propovjednik

13 duhovna promišljanja

18 iz života svetaca

21 pjesnički kutak

23 moj život u Sjem

eništu

36 dođoh, vidjeh, zapisah

48 predstavljanje

50 zabavni kutak

Hvala redovnikaG

ospodar si svijetaVidljivog, nevidljivogS

vi radosno slaveTebe B

oga živog.

Gospodar si žetve

Izađi na poljaRadnike pozovi

Nek je Tvoja volja.

Gospodar si m

oraN

a pučinu izađiKad stišaš oluju

Svoje vjerne nađi.

Gospodaru svega k sebi nas pozovi

Lice zemlje s nam

a u ljubavi obnovi.N

aša su Ti srca poput žrtvenikaDajem

o Ti s njega hvalu redovnika.

Malo je u polju vrijednih poslenika

Ti plodove primi svojih redovnika.

Tvoja riječ je sjeme u nam

a je niklaU toj m

ekoj duši Tvojih redovnika.

Gospodar si m

oraN

a pučinu izađiKad stišaš oluju

Svoje vjerne nađi.

Gospodar si svijetaPočetak si i krajPosrnule dižešI vraćaš ih u raj.

Zadar, Trg Sv. Stošije, svibanj 2015.

Godina VII., br. 9, Travnik, svibanj 2015. SJEMENIŠNI LIST

Documents

moj život u sjemeništu